Marija Juric Zagorka - Gricka Vjestica 5 Suparnica Marije Te

7/27/2019 Marija Juric Zagorka - Gricka Vjestica 5 Suparnica Marije Te

http://slidepdf.com/reader/full/marija-juric-zagorka-gricka-vjestica-5-suparnica-marije-te 1/205

Marija Juriæ Zagorka - Grièka vjeticaSuparnica Marije Terezije, drugi dio(213 stranica)

VOJVODA OD PARME

Osam dana listopadski vjetar goni jesenske oblake. U sivom zraku bijele se zidine beèkog kraljevskog dvora.Po kamenitom dvoritu vreva lakaja, sobarica i sobara.Svileni naslonjaèi, dragocjeni sagovi, zastori, grimizne i zlatne izvezene draperije, stolice od svilena brokata sve to prolazi njihovim rukama. Isprauju ih i opetotpremaju u dvorane golema dvora. Lupnjava, buka, trka i galama u svim dvoritima. Tu i tamo èuje se po koji zapovjedni glas dvorskog nadziratelja. Sve to pokatkadnadvikuje patetièni usklik dvorskog pjesnika Petraa koji pored otvorenog prozora uvjebava recitaciju svoje sveèane svadbene himne.Osam dana opremaju dvor u sveèanu haljinu radosti. Deveti dan buka zamukne, dvoritese proèisti. Lakaji su alobne odore zamijenili crvenima, garda je s bijelih pucetaskinula crno velo. Na kraljevskom dvoru lepraju crnouta i plavobijela zastava.Nebo se razvedrilo, i listopadsko sunce ogrijalo na krovu Burga embleme austrijske dinastije habsburkolotarinke i vojvodstva od Parme.Carske koèije jurile su u prvo dvorite Burga. Vladarska obitelj sa svojim dvoranstvom vraæa se iz Schonbrunna. Svatko se opet naao u svojim starim dvorskim odajama.Jedino je princeza Amalija uvedena u posebne sobe. Dosad je stanovala sa sestramau jednom krilu dvora gdje je svaka princeza imala svoju poslugu i posebnu odgoji

teljicu velikaicu koju su po panjolskoj etiketi nazivali Ajom.Uprava dvoranstva princeza bila je povjerena nadmetrici kne ginji Trautson, sestri stare kraljièine prijateljice.Dolaskom iz Schonbrunna u Burg, dovrena je korota. Princeza Amalija nastupila jekao vjerenica vojvode od Parme.Prema uvedenom obièaju, od tog su joj èasa pripadale odaje s posebnim dvoranstvom kome je sama zapovijedala.Dodijeljene dvorske dame doèekae je s dubokim poklonom. Ona im se nasmijei i mahne rukom da eli ostati sama.Tek to su gospoðe izale, priðe princeza pisaæem stolu i brzonapieDragi moj Erneste,Kao da sam odvezana s lanca. Slobodna sam u svojim odaja ma i nitko mi ne zuri u

pero, nitko neæe paziti na moje kretnje, ulazit æu i izlaziti iz svojih odaja po slobodnoj volji. Dva dana bit æu zaruènica, moja æe sloboda trajati èetrdeset osam sati. o mi je vrijeme dovoljno da se noæu, preodjevena iskradem iz dvora. Budi spreman.Nakon sveèanosti svi æe leæi umorno i zaspati. Za strau imam propusnicu moje komorkinjkoju svakog èasa mogu odaslati da mi pribavi kakve sitnice. Sofija je jedini mojpouzdanik na dvoru. Sve sam spremila. Javit æu ti sat i èas kad da me doèeka u favoritkoj umici. Budi strpljiv i oprezan.Dovrivi pismo, pozvoni.Uðe komorkinja, mala plavua, i pokloni se princezi.Sofija, ovo æe pismo odnijeti k Crnom orlu. Evo ti pn pusnicu s kojom moe u svako doa izaæi i vratiti se u dvor. Svaki put kupi u gradu mnogo robe i smotaj je u omotkao da si kupovala za mene.Razumijem, visoèanstvo odvrati Sofija.

Pouri natrag. Bogato æu te nagraditi. Poæi æe sa mnom. u Farmu i bit æe piva od svihkomorkinja.Makar i posljednja samo da smijem sluiti vas.Dok je djevojka izlazila, uðe princezi grofica Fuchs i navijesti kraljièinu elju da doðe u salon venecijanskih zrcala gdje æe joj carica predstaviti buduæeg mua vojvodu odParme.Isporuèite njezinom velièanstvu, mojoj najmilijoj majci, da æu ispuniti svaku njezinu lju.Car Josip ogledavao se po svojim odajama u Burgu. Tu se osjeæao udobnije nego u Schonbrunnu. Ovdje je njegova velika knjinica bila izravno spojena sa spavaæom sobom.



Jedva je sjeo u svoj omiljeli naslonjaè, kad mu najave kneza nadmetra Khevenhillera.Njezino velièanstvo reèe on izvoljelo je vaem velièanstvu isporuèiti prigovor to vaetvo nije dolo u Burg prije carskog para i.to je jo u crnini.Josip ustane i nakloni se nadmetru tako duboko da se ovaj zbog povrede etikete gotovo sruio u nesvijest.Neka mi njezino velièanstvo izvoli oprostiti. Zaboravio sam na zapovijed da alost treba da ostavim u Schonbrunnu. Odmah æu promijeniti dekoraciju svog tijela.Knez je izaao mrmljajuæi Kako tvrdo i zlobno srce. Zato se taj mladiæ tako izrodio?Isporuèivi kraljici Josipov odgovor, Khevenhillerove oèi bile su oroene iskrenim suzaa. A ona mu je to honorirala usklikomO, dragi moj stari prijatelju, kako je to strano! Zato me bog kaznio takvim sinom?Sve to mi je vjerno umire, a...Velièanstvo, tko zna kakvo vam jo sretno iznenaðenje èuva svemoguæi stvoritelj?!Oèi su mu ponovo zasuzile ne toliko od alosti zbog Josipa koliko od sreæe to kraljicas njim govori kao sa svojim prijateljem.Upravo u tom èasu princeza Amalija otvorila je vrata kabineta, prikrivena zastorom, ali je ostala iza njega.Èuvi glas carice i njezinog nadmetra, odluèi prisluhnuti odredbe ne bi li se njima okristila u svojoj osnovi o bijegu. Carica je nareðivalaSad mi dovedite princa od Parme. Amalija æe odmah biti ovdje. elim upoznati jedno sdrugim da kod zaruka naðu kontakt za konverzaciju. Strano je kad vjerenici zure preda se i ute.Velièanstvo, vojvoda od Parme jo nije stigao iz Luxemburga.

Niste poli po njega?Bio sam velièanstvo, htio sam ga dovesti, ali...U mene nema ali. Carièin glas zvuèio je nestrpljivoGovorite, gdje je vojvoda?Velièanstvo, princ vojvoda od Parme lei lei kao da je mrtav.to se dogodilo?Ne zna za sebe.Zar svemoguæem nije ugodan brak s vojvodom od Parme? No? Govorite! to je vojvodi?Pijan je.Rairila je oèi gledajuæi kneza zapanjeno, a onda odmah zapovijediNeka doðe KochiKad se ovaj pojavio, kraljica mu naredi aljite u Luxemburg lijeènika. To je samo radi forme. Neæe Imati posla. aljite dva dvorska pijuna. Oni æe jamaèno imati vie posl

ka stoje pred vojvodinim vratima. On ne smije izaæi izsobe. Razumijete li?Koch se pokloni, a knez Khevenhiller ponizno sagne glavu idodaVelièanstvo, i oni drugi ne smiju izaæi iz sobe...Zar vojvoda nije sam?Ne. S njim lee pijani neki dvorski plesaèi, a i neke djevojke.Taj je vojvoda prava svinja. Zovite grofa Kegleviæa a onda isporuèite princu od Parme jesti moe to hoæe, ali piti moe samo vodu sve do èasa kad prijeðe prag moje dravetuje u Parmu. Plesaèice izbacite na ulicu.Grof Koch pohitao je da izvri zapovijed, a knez Khevenhiller ostao je uz caricu.Van Swieten mi je sve to veæ prièao privatno. Taj je mladiæ pravi uliènjak. Morao je prkati da se vrati na svoj dvor. Tamo moe piti koliko ga volja i s kim mu drago.

Pojavi se intendant dvorskog kazalita grof Josip Kegleviæ.Neki vai plesaèi i plesaèice zlorabili su radoznalost vojvode od Parme. Smjesta ih otpustite. A grof Koch treba da ih odmah prebaci preko granice da se o skandalu nesazna u Beèu. A zatim to æe se glumiti na vjenèanoj sveèanosti?Bijela golubica, velièanstvo, kako je to odredio dvorskinadmetar.Loe. Ne trpim njemaèke komedije. Koje æe glumice igrati?Hermannova, Galia i Gorodna.Zato Hermannova?Za tu ulogu potrebna je ljepotica.



A vi promijenite tekst, tako da ne bude potrebna ba ljepotica. Mjesto Hermannoveneka glumi leskinja Rodesova. Od. plesaèica izaberite one najmanje lijepe. Dvoranstvo Parme oduevljava umjetnost, a ne ljepota, pa bi nam se mogli narugati to zanemarujemo umjetnost. Promjena u posljednji èas nije ba prilièna, ali je potrebna.Intendant se duboko pokloni.Vae velièanstvo, promjene æu izvesti do posljednje.Vi ste izvrstan èovjek. Na posao!A vi, Khevenhiller, priredite posebno piæe i obojite ga poput vina reèe carica kad je intendant izaao. Time neka posluuju vojvodu. Umjesto ampanjca, neka mu nalijevajuslabog jabukovca. Pouzdajem se u vau lukavost. to je s poèasnim damama vjerenice?Evo listine visokog plemstva, velièanstvo. Kneginju Vilmu nije bilo nikako moguæe mimoiæi jer bi to bila povreda dvorskih propisa.Onda æu pred nju postaviti groficu Neru. Molim vas, ne uzbuðujte se i sluajte. Za dvije veèeri oslobodila sam groficu slube dvorske dame, a kao privatna osoba pripada najstarijem plemstvu RatkavKegleviæ.U tome nema nita to bi bilo contra.decorum.Vidite, nisam zaboravila dvorski red. Haljine za poèasne dame prvi red zeleno, drugi ljubièasto, treæi uto. U redu gdje je Vilma imaju dame obuæi smeðe haljine. Ta bojalmi najloije pristaje. U redu gdje je grofica Nera traim svijetlomodri brokat protkan zlatom. Vilma æe nastojati da se istakne svojom ljepotom pred stranim gostimaiz Italije i panjolske. Èinit æe to u nadi da æe ljudi pitati za nju i primjeæivati Ove ljubavnica cara Franje! Taj epitet hoæu da izbriem s dvora, osobito pred strancima. Vilma mora potpuno nestati iz dvorske slike ili se utopiti u mnotvu ostalih dama.

Razumijem i sluim svakoj elji uzvienog velièanstva.Na posao, dragi moj prijatelju. Zahvaljujem bogu to mi je dao tako vjernog dvorskog nadmetra.Kad su svi izali, primijeti carica kako se mièe zastor na vratima u veliki salon.Pojavi se Amalija. Bila je u sveèanoj haljini, pomno poèeljana, nasmijeena.Velièanstvo, izvoljeli ste me pozvati da se upoznam s buduæim suprugom kojeg mi je odredila vaa mudrost i volja svemoguæega.Carica se nasmijeila i ogledala princezinu haljinu.eli li mu se svidjeti? To govori tvoja haljina. Vrlo dobro. Meðutim, vojvoda od Parme nije mogao stiæi. Snala ga je teka migrena, poslala sam mu dva lijeènika.Da nije kakva teka bolest? upita Amalija s hinjenom zabrinutoæu.Pobrinula sam se da do sutra ozdravi. A sada, kæeri moja, vrati se u svoje odaje.Veselim se to si tako hrabra i dostojna kæerka svoje majke, elim da na sveèanostima o

vane svjea, lijepa i dostojanstvena.Vaa je elja i moja...Amalija se duboko pokloni i vrati u svoje odaje. Iste veèeri poslala je princu Ernestu ove retke Nala sam divan trik da dobijem u vremenu. Sutra u jedan sat poslije ponoæi èekaj potpuno opremljen kako smo se dogovorili.11ENIDBENA DIPLOMACIJABeèani su se sakupili na ulicama najbliim dvoru da gledaju svadbene sveèanosti.Velika vea dvora irom je otvorena. Dvored gardista u bijelim odorama sa zlatnom dugmadi stoji na poèasnoj strai. Pred dvorom se zaustavljaju koèije. Uniformirani koèi jvano upravljaju gizdavim konjima.Na proèelju koèija blistaju zlatni grbovi, a kroz trokrilna stakla vide se draguljima ureene enske glave i velikaki klobuci.U velikoj krunidbenoj dvorani, èiji se strop uzdigao do drugoga kata, sve je sprem

no za sveèano primanje.Na vrhu stepenita na prijestolju sjedi Marija Terezija, uz nju desno car Franjo,lijevo Josip, pred njima, dvije stepenice nie, mladi zaruènici.Amalija je vedma blijeda, ali naoko nasmijeena.Sva je znatielja velikaa, dvorana i dostojanstvenika uperena u vojvodu od Parme.Odora panjolskog kroja privlaèi svaèiji pogled.To vojvodu nuka da svojim dranjem izvojti simpatièno miljenje o sebi i dvoru vojvodie Parme.Zaruènicima predstavljaju velikae i njihove ene.Vojvoda od Parme uzalud se trudi da izgleda vladarski. Njegovo mlaðahno lice odraav



a neku blesavu bezbrinost djeèaka, to mu u ovom èasu oduzima potrebno dostojanstvo.Tekom se mukom muèi da stisne svoja puna usta, koja su uvijek otvorena i time bar donekle dade svom licu ozbiljniji izgled.Princeza Amalija izgleda lijepa, iako od njega starija i dostojanstveni ja.Svi su primijetili da ostavlja dojam prave vladarice.Modra svila opivena biserjem ispoljava vitkost njezina stasa. Lijepa smeða kosa, bijelo opraena, poèeljana je u uvojke i saèinjava dobro ureeni okvir njezinim smeðim okladnim crtama lica i rumenim ispupèenim habsburkim usnama.Pojavilo se dvoranstvo princa Alberta, vojvode od Parme.Odjeveni u odore panjolske, pokroviteljice vojvodine Parme, dvorani nastupaju u savrenom redu ne trepnuvi oèima.Koraèaju ukoèeno, skladnim koracima, i privlaèe na sebe svu pozornost dvora i prisutnih velikaa.Na èelu im dvorski nadmetar vojvodine Parme, vitak stasit mukarac. Sjaj i èar njegoveanjolske galaodore nadjaèavaju vatrene oèi u tamnoputom licu.Dvorski metar vojvodine Parme conte Amadeo de Rivera najavljuje treæi dvorski nadmetar carskog dvora.Dame su u njega uperile oèi, a njegov zadivljeni pogled upravljen je u hladno lijepo lice vjerenice njegova gospodara.Duboko se klanja pred njom, a onda se sa èitavom svitom natrake povlaèi u sredinu dvorane.Idu natrake bolje nego nai naprijed apne carica svom muu Franji Stjepanu. Khevenhiler uvijek plaèe nad dvorskom etiketom, a nita nije u redu. Sad razabirem uzrok Khevenhiller je prestar primijeti gledajuæi muevnu pojavu conte de Rivere.

Talijan je oèaran Amalijom odgovori car ne gleda nikoga osim nje.Bit æe joj to vjerniji sluga.Progutat æe je oèima apne Rosenberg tajniku cara Josipa pa, zagledavi se u svoga gospdara, pomisli Moda ju je Josip odvratio da bjei s princom Ernestom? Ili je ona sama odluèila drugaèije? Sve su kæeri Marije Terezije pomamne za krunom.Nitko u dvorani nije bio uzbuðeniji od princeze Elizabete. Napeto, gotovo dræuæi, promtrala je sve to se dogaða oko Amalije.U mati je postavljala sebe na njezino mjesto zamiljajuæi teko oèekivani èas kad æe ookruena èitavim dvorantvom i brojnim plemstvom to se klanja njoj zaruènici francuskkralja.Sveèano je primanje svrilo.Carska obitelj odlazila je u skladnoj povorci. Prvi je stupao knez nadmetar Khevenhiller i s ponosom promatrao sve oko sebe. Nastojao je razabrati opaa li vojvoda

od Parme kako i beèki dvor uzorno stupa.Ali vojvodu nije zanimalo nita, èak ni njegova vjerenica.Povorka izaðe u predvorje.Dva zida gardista u bijelom ukoèila se s jedne i s druge strane. Pred njima se isticala markantna pojava kapetana Sinie. Carica ga odmjeri letimiènim pogledom i poðe dalje.Za njom je utala duga povlaka. Iza nje su slijedili vjerenici i ostala obitelj.Pola sata nakon toga spremala je Nera u svojim odajama sveèanu haljinu od modrog brokata za veèernji ples, kad joj sobarica Pepi najavi da u budoaru èeka njezin suprug.Hitro je izala u budoar i zatvorila vrata.Sinia ju je ugledao u bijeloj èipkastoj kuænoj haljini odjevenoj na brzinu.Dolazi za vrijeme slube? upita ga zabrinuto. to se dogodilo?

Za vrijeme primanja dobio sam zapovijed da preksutrapratim princezu Amaliju u Parmu.utjeli su. Ni ona ni on nisu u prvi èas smogli ni rijeèi. Njihovi pogledi spojili seu potpunom meðusobnom shvaæanju. Oboje su bili jednako blijedi i poraeni.Ne sluti li èije je to djelo? upita on nakon duge stanke.Tko drugi zapovijeda na tom dvoru osim kraljice?A A zato je to uèinila? Mislim da shvaæa.Strano mi je to o carici moram runo misliti.Dakle, ona ima svoje namjere. Sve mi je jasno. Sinia je sada mislio na princezu arlotu.



Filip je stigao ove noæi apne on znaèajno.I donio novce?Da. Meðutim, preksutra treba da putujem u Farmu. Gledao je svoju enu odluènim pogledom.Reci to misli aptala je nestrpljivo.Dogovorili smo se da uzme tri dana dopusta i da onda pobjegnemo preko granice.Za vrijeme sveèanosti ne bih dobila ni tri sata dopusta dase udaljim s dvora...Znam.Sinia, ne smije otiæi u Parmu. Ja æu moliti moliti...Sama veli da bi to bilo uzaludno. Ona mu prui ruku koja je drhtala.to sad, Sinia? Reci.Ove noæi sluba je opet povjerena meni...Ove noæi? Kraljica me oslobodila slube svog dvoranstva i pridijelila me poèasnim damama koje prate vjernicu na sveèanostima.To mi je jedina nada, Nero.Mogu se kretati kao gost dvora...To je ono na to sam pomislio kad su mi dali odredbu da putujem. Sveèani ples ja u slubi ti ne mora biti uzcaricu...Sva je zadrhtala od onoga to se skrivalo u njegovim rijeèima.Nero, ako si hrabra, èemu dugo razmiljati? Poslije ponoæi put nam je slobodanKamo i kako?Jesi li spremna?

S tobom svuda i svagdje.Dobro. Popodne imam sat vremena da odem u stan i sveuredim s Filipom.Samo oprezno, dragi.Smislio sam. Kad bude sve u najivljem plesu, poslije ponoæi siði dolje.Preodjevena kao komorkinja?To bi nas moglo odati. Naprotiv, doði u sveèanoj haljini zamotana u veèernji ogrtaè kaoda si gost koji polazi kuæi. Siæi æe u predvorje i ostati iza mramornih stupova da me ake primijeti, etat æu u prvom predvorju u strogoj slubi, upozori me na sebe. Zakaa onda pazi kad udarim dva puta sabljom o pod, znaèi èekaj. Kad udarim tri puta, proðikraj mene, spusti se stepenicama u dvorite i popni se u koèiju pred kojom æe vidjetiFilipa u lakaj14skom odijelu. Nesmetano æe se odvesti iz dvora u grad, a ja æu brzo predati slubu prv

m èasniku pod izlikom da me pozvao car Josip. Pohitat æu za tobom, preodjenuti se potpuno u plemiæko odijelo i krenut æemo drugom koèijom. Sve ostalo jo æu smisliti, sve reæi Filip s kojim æu jo taènije isplanirati.Dobro je zamiljeno. Tako moemo ostaviti dvor, a da nam se ne desi nikakva neprilika.Dosta sam okuao svoju lukavost. Ne ponesi nikakvih dragocjenosti, osim onoga èime æeiti ureena na plesu. Ne smije pobuditi nièiju pozornost. A kad opaze da nas dvoje nismo na dvoru, carica æe posumnjati da smo utekli u svoje gnijezdo, a tamo æu veæ ostaviti takav glas da ih zavedemo jo sutra èitav dan.Nera mu ovije ruke oko vrataVeoma sam sretna.Drugi te put otimam s lomaèe, ljubavi moja apne on.èekam te, spasenje moje.

Zagrle se, a onda Sinia hitro izaðe iz sobe.U Burgu se odrava sveèani dine.Du dvorane po bijelim prostrtim stolovima blistaju se zlatni i srebrni stalci puni rua, junog voæa i poslastica.Najbogatiji porculan i kraljevskom krunom ureeni zlatni pribor, stare srebrne i zlatne zdjele, zapanjuju svojom raskoi.Oko stolova sjede gosti.Na proèelju, na visokoj uzdignutoj glavi Marije Terezi je sjaji, se kraljevski dijadem.S jedne i s druge strane carice reda se carska obitelj, vjerenici i uzvanici.



Sa stropa vise tri golema venecijanska lustera i titraju u plameècima od dvije tisuæe svijeæa.Zidovi dvorane od stropa do poda obloeni su venecijanskim zrcalima, èar cvijeæa, bljesak dragulja, suanj svile, baruna, grimiza, miris èipaka tisuæu pozvanih odliènika sve to odraava u blistavim zrcalima koji u oèima gledalaca umnoavaju broj ljudi i poveævaju sjaj njihovih sveèanih odora.U zrcalima se odraava kraljevski sjaj, ustostruèen gotovo raspojasanom rasipnoæu.U dvoranu ulaze èlanovi dvora vojvode od Parme. Zagledavi se u zrcala, gotovo ih zahvati vrtoglavica. Pokolebali su se u svom eljeznom redu i naèas se zaustavili. Tekkad je conte Rivera podigao zlatni tap, snali su se i stali iza svoga gospodara.Tada ustane carica Marija Terezija pa u ime svoje i svoga mua objavi slubene zaruke svoje kæerke princeze Amalije s princom Albertom, vladajuæim vojvodom od Parme, iza preksutra najavljuje vjenèanje.15Time je dine svrio. Carica krene, a za njom ostali i upute su krunidbenu dvoranu.Dvorski nadmetar knez Khevenhiller poredao je velikae i dostojanstvenike propisanim redom. Svi èekaju na caricu. Sve plemstvo u dvorani prikriva svoje veliko uzbuðenje oèekujuæi hoæe li ga carica nagovoriti.Ali kad je prolazeæi zelenim salonom opazila kancelara Kaunitza, carica se zaustavila ne mareæi za one koji je èekaju s toliko uzbuðenja. Premda je to bilo protupropisno, izala je iz povorke i apnula kancelaruJeste li govorili s Josipom?Nisam jo imao prilike.Wenzel, na sastanak nije daleko

Zar je moja smrt tako blizu? tronuto æe kancelar. Gledao ju je s izraajem najdubljevjernosti.Kad bi vaa marljivost slijedila hitrinu uma, Wenzel, osvojili bismo èitav svijet.Onda bi se velièanstvo ubilo u dravnim poslovima, a ja mogu ivjeti bez svijeta, bezdrave, bez portfelja samo ne mogu ivjeti bez uitka sreæe to mi ga prouzrokuje i najji ukor vaeg velièanstva.Mrlju proputene dunosti da govorite s Josipom ne moeisprati na pljusak vaih komplimenata.Velièanstvo, poznavao sam ministra koji je svoj um i snagu posvetio vladarici radeæisamo za nju. Nije bila s njim uvijek zadovoljna zato to nije znala da ministar ima samo jednu strast oboavati vladaricu, i samo jednu dravnièku prednost udeavati svki korak u korist njezine drave pa i onda kad se on u radui ne uri...

Gledali su se znaèajno ojcom u oko na to mu ona prui ruku.Kancelar je poljubi cjelovom koji ne bi doputala ni najliberalnija etiketa.Poslije sveèanosti reèe ona raspravljat æemo o tome u mom privatnom kabinetu. A sada poène ona slubenim glasom ruska carica opet urgira za Jaguinsku. Izrièito mi veli Ako i vae velièanstvo izruèi tu enu, steæi æe pravo na moje iskreno prijateljstvo u svim ama. Sama mi javlja da Friedrich Pruski pokuava osujetiti na savez s Rusijom. Izmeðuredaka sve to zajedno znaèi ako mi date urotnicu Jaguinsku, predobit æu Friedricha.Velièanstvo, rusku caricu vodi jaka lièna osveta prema Jaguinskoj ne samo zato to je rotnica nego i zato to se uplela u ljubavne mree carièinog morganatskog mua. Doista,mogli bismo steæi carièino prijateljstvo ako izruèimo Jaguinsku, i zato savjetujem da otragu za tom enom prepustite dravnoj policiji. Nju ne veu obziri kakvi sputavaju vae privatno redarstvo.Veæ bih vam prepustila tu stvar, ali se bojim vae sporosti. Pokuajte preuzeti potrag

u, ali treba da povuèete k sebi oca Grandea. On jedini zna kako izgleda Jaguinska.Molim vas, dragi Wenzelu, malo vie temperamenta u dravnim poslovima. A sad, idemo.Nadmetar Khevenhiller crvenio se poput raka to mu je carica pokvarila propis. Alisad je, napokon, bilo svreno carièina se povorka uputila prema krunidbenoj dvorani.Sveèano drutvo stajalo je u dvoredu, poslanici stranih drava na stepenicama prozvanim stepenice poslanstva.Iza prijestolja smjestili se èlanovi vlade, pokraj prijestolja prijestolonasljednik Josip, prinèevi Leopold, Karlo i princeze, a sprijeda su zauzeli mjesto vjerenici.Carica i kraljica uðe uzdignute glave. Svi, pa i èlanovi dvora, sagnue glave na poklo



n.Dostojanstveno je stupala Marija Terezija dvoranom. Bistre oèi zahvaæale su pojedince koji su je zanimali.Dvoranom zabruji tihi amor. Uzvanicima je bilo doputeno da razgovaraju poluglasnojer carica nije htjela da se èuje to s kim razgovara.Uspela se i oslovila najprije talijanskog i panjolskog poslanika, izmijenila nekoliko srdaènih rijeèi o novoj vezi svoje obitelji s vojvodom od Parme i dinastijom panjolske, a zatim se zaustavila pred francuskim poslanikom i tiho ga oslovilaVedrina vaeg lica pokazuje mi da ste iz Francuske dobili dobrih vijesti.Dinastija Luja XV pozdravlja namjeru vaeg velièanstva da trajnost dravnih veza osigura obiteljskom vezom izmeðu obiju uzvienih vladajuæih domova. Jo nisam dobio detaljniobavijesti o udaji princeze Elizabete za kralja Luja XV, ali znam da je sklonost tom vjenèanju velika, osobito u dravnim krugovima.Da. èini se da madame Dubarrv nije oduevljena tim projektom. Danas je njezin utjecaj na kralja znatan. Do vas je, dragi prijatelju, tko æe pobijediti madame Dubarrvili vi!Carica mu ljubazno prui ruku na poljubac. Stojeæi iza carice, kancelar Kaunitz pozorno je pratio poslanikove usne na carièinoj ruci koju je on tako oboavao.Dostojanstvenim koracima poðe kraljica dalje i zaustavi se pred engleskim poslanikomVae oèi, dragi lorde, tvrdoglavo pasu po ljiljanskoj ljepoti poèasne dame naih vjerenka nasmijei se carica i iza lepeze baci pogled na Neru. Ne da se to zatajiti, lorde. eljela bih da njezina ljepota ponuka vaa nastojanja da englesko velièanstvo podsjetite na prolost. Kad sam ratovala s Friedrichom Pruskim, pomogao mi je engleski

kralj èak i novcem. A sad? Da da, saznala sam da namjerava s Friedrichom u savez.Njegovo velièanstvo engleski kralj ovlastio me da zamolim vae velièanstvo neka i onopristupi tom savezu.2 Suparnica Marije Terezije II17 S Friedrichom koji je od moje drave odrezao lesku, moju desnicu? S njim koji mije, zapravo, svukao ogrtaè?Samo je s njega odrezao jedino dugme.Lorde, da budete smijeni, dovoljno je da izaðete pred svijet s kaputom kojem nedostaje samo jedno dugme. alim to ovaj put ne sjedim s Engleskom za istim stolom. Meðutim, gle, i sada vam se oèi da protiv vae volje kradu za ljepoticom, mojeg dvora. Dakle, Engleska nije sasvim prekinula s nama...Nasmijeila se i ljubazno mahnula svojom lepezom poslaniku na zaprepatenje svih koji su bili upuæeni u vanjsku politiku.

Silazeæi kasnije s poslanièkih stepenica, primijeti carica da francuski poslanik ivogovori s nekom novodolom liènoæu.Ona se ponovo zaustavi pred francuskim poslanikom da izbrie njegove eventualne sumnje zbog preljubaznog susreta s Englezomi reèe mu tihoLjubaznost je diplomatski paravan, to smo s protivnicima prijazniji, to je naa zamka sigurnija. Pruskog razbojnika stisnut æemo lancem saèinjenim od Francuske, Rusije, Italije, panjolske, Portugala i Austrije. Ako se Friedrich u tom lancu ne ugui,ondaje stoglavi zmaj.Samo ako vae velièanstvo ne naiðe na izdaju u vlastitojzemlji.to ste rekli? zaèudi se carica.

Velièanstvo apne poslanik sasvim tiho iza mene stoji kurir iz Francuske koji je netom stigao i donio mi vijest da su neki ljudi iz Austrije, oèito u slubi pruskog kralja Friedricha, nahukali madame Dubarrv neka sprijeèi enidbu kralja Luja s princezomElizabetom. Sada se madame Dubarrv estoko protivi da se kralj Luj opet eni. Znamsigurno da je to uèinio neki gospodin koji je u Pariz stigao iz Austrije.Strelovitom brzinom lice joj prekrije oblak. Dobacila je pogled Kaunitzu. On priðeblieKancelaru, Friedrich ima konspiratora u naoj dravi, tovelite na to?Njihove glave poloit æu pred noge vaem velièanstvu odgovori kancelar i pogleda Francu



a Vaa preuzvienost sigurno æe moæi saznati tko je bio kod madame Dubarrv.Moji pouzdanici jo danas kreæu u Pariz da to izvide. Carica je jo uvijek mrko gledala kancelara, a on joj priapneVelièanstvo, ovaj put æe moja marljivost natkriliti hitrinu mojeg uma da zakrèim put svakom konspiratoru Friedricha Pruskog. Samo vas molim, velièanstvo nastavi tie zaboravite sve to dok smo u dvorani. Rumenilo uzbuðenja kvari ljepotu mojecarice.Pokrila je lice lepezom i prisilila se da bude mirna.Dostojanstvenije je koraèala, zaustavljajuæi se samo kod onih uzvanika koje je htjela ili po utanaèenom znaku s nadmetrommorala osloviti. Koraèala je sredinom palira, s jedne strane njezine povlake knez Khevenhiller, s druge Kaunitz.Nadmetar je budno pazio da carica ne izostavi koju vanu liènost.Kancelar je kontrolirao njezin razgovor, a pri tom promatrao snano carièino tijelostisnuto u zeleni srebrom protkani brokat. Zagledavao se njezinu ruku pokrivenu èipkama pa zaokruio pogledom raskonu sliku dvora, smjekao se i zabavljao mislimaKoliko straha pobuðuje kraljica u podanika toliko strasti pobuðuje ena u mukarca.Tad bi opet karakteristiènim tamnim oèima zaokruio dvoranom sve do posljednjeg uzvanika dvora i saalno primijetio sam sebi Jadni statisti! Oni u kazalitu barem su plaæeni. Ovi ovdje skupo plaæaju svoje gledaoce...Ponovo je podigao glavu. Bio je zadovoljan sam sa sobom zbog svog prvenstvenog mjesta uz caricu. Uspravio se u otmjenoj pozi da jo vie istakne tamnocrvenu odoru preko koje se do poda sputao grimizni naborani kancelarski ogrtaè s debelim zlatnimlancem oko vrata, znacima kancelarske èasti.

Neka se nagledaju moje odore kad im vie imponira od moje glave pridometne podrugljivo gledajuæi sveèana lica. Dotle je carica prolazila dalje i uz put se zaustavljala, a na licima uzvanika lebdio je jedan jedini upitHoæe li me osloviti?Car Franjo Stjepan promatra caricu, kancelara, carsku obitelj, ostalu gospodu. Dok mu se lice smijei propisanim smijekom, apæe svom dvorskom metru grofu JulienuStojim tu poput carskog klauna to otvara vrata jahaèici kad ulazi u gledalite. Samo,klauna toliko ne umaraju kao mene...Josip promatra kancelarovo dugo i nasmijano lice i primijeti RosenberguMeðu tim ljudima on se osjeæa kao orija meðu patuljcima. Smijeak mu se sputa k njimavelikoduni dar milosti jadnoj raji.Marija Antonija zabavlja se gledajuæi lijepog stasitog nadmetra od Parme i pritajeno uzdie

Zato ja nisam Amalija?Princ Karlo stajao je iza Josipa.Dokle æu ja stajati iza leða ove mumije to mi otima prijestolje? bjesni Karlo suspreugnjev. Ipak nije zaboravio da katkad dobaci koji ljubazni pogled ushiæenim velikaicama.Vojvoda od Parme ba nije pojava, ali je vladar en miniature aptale su dame.Zato nadmetar od Parme tako bulji u mene? pitala se Amalija.Njegove su misli u taj èas letjele k njoj.2 19Zar da takvu ljepotu uiva onaj idiot na prijestolju Parme? Takvu divotu dalisu njemu!A vojvoda od Parme gleda u zid dvorane i uzdie Sve je lijepo na dvoru, èak i princeza samo je vinobljutavo.

Jako napraena, kozièava lica Elizabeta promatra dogaðaje Tako æu i ja raditi na francukom dvoru. I prateæi uporno caricu na njezinom putu dvoranom, ona gotovo upija svaki njezinkorak.U dnu dvorane u caricu zure lijepe Vilmine oèi. U mislima jojdobacuje Platit æe mi to, carice! Namjerno si me strpala u posljednje redove kako se nitko ne bi dosjetio da sam careva ljubavnica.Tri udarca tapom o pod. Svi se redom uskomeali, uzvanici uutjeli i pogledali gore prema stepenicama gdje se isprsio suhi nadmetar. Podigao je svoje dugoljasto liceu otmjenoj pozi i rekao polagano i sveèano



Njihova velièanstva èaste se pozvati visoke goste u osam sati naveèe u kazalite na prestavu u èast visokim vjerenicima. Njihova velièanstva èaste se nakon predstave pozvatipreuzviene goste na sveèani ples koji poèinje u deset sati.Khevenhiller polako silazi. Na odreðenoj stepenici zaustavi se i duboko pokloni, pa opet siðe i tri puta opetuje poklon, a zatim poðe k vratima.Slijedila ga je povorka carskog dvora.Gosti se rasprièali o ljubaznosti i duhovitosti mladog vojvode, iako ga nisu èuli nijedne rijeèi, samo su èitavo vrijeme gledali njegovo blesavo lice okrueno ogrlicom od panjolskih èipaka.Amalija se opet nala u svojim odajama, a uzbuðene komorkinje vrzle se oko njezinihhaljina za kazalite i ples.Princeza se povukla u spavaæu sobu i pozvala svoju pouzdanicu SofijuKad komorkinje odu, donesi mi u sobu tvoje haliine i zakljuèaj ih u ormar.Visoèanstvo, dræem.Ne boj se, draga, u tvojem odijelu otiæi æu samo da se snjim oprostim.I vratit æete se?Samo jedan zagrljaj to hoæu da uzmem na put u Parmu.Ako visoèanstvo zakasni ili se zadri predugo?Ne boj se, Sofije vratit æu se na vrijeme. Hoæu samo da se s njim oprostim nasamu. To je sve.Jadna djevojka, kad bi znala da se vie ne vraæam! pomisli princeza. Posegne u srebrnu kutiju, uzme pregrt cekina i turi joj u dep.

U èetvorokutnoj polutamnoj sobi krajnjeg krila carskog dvora vijeæali su otac Grandei Pelegrini, glavni dvorski duhovnici koji su obavljali vjerske funkcije na velikim dvorskim sveèanostima.Umorni smo, leite reèe Pelegrini.Nije mala stvar oèistiti od grijeha èitavu carsku obitelj. Ali predveèe ne mogu spavati.to vam je ispovjedio Josip?Smijeio se i govorio mi Èasni oèe, ne ispunjavam boju nauku ljubite se meðu sobom. Neubim nijednu enu!Moda ipak govorio sam mu pogledajte u dno due.A on? zapita Pelegrini.Odgovorio mi je Ne mogu. Na dno due vidi samo bog!Tako se on izruguje ispovijedi. Neæe priznati da ljubi groficu Neru. Ona mi, opet,

tvrdi da ljubi samo svog mua.Uza sve to to je carica groficu imenovala nadzornicom Josipova dvoranstva. Tako dolazi u njegove sobe i naveèer.Ako se s njim splete, neæe nam posluiti kao uhoda.Na vratima netko pokuca. Grande otvori. U sobu uðu dva plemiæa.Grof Balzano? zaèude se oba jezuita.Grande za njim zatvori vrata i pogleda mladog doljaka.Balzano se nasmijeiTo je moj sinovac Siksto.Brzo, to nosite iz Pariza? upita Pelegrini grofa.Neopranu duu. Put k lijepoj madame Dubarrv posut je grenim poslasticama.Valjda si ih ondje prokuhao. Radije reci kako si izvrio svetu misiju navali otacGrande.

Ponajprije sam potroio mnogo novaca i ja i moj sinovac. Pri tom grof Balzano udari po ramenu mladiæa odjevenog u plemiæko ruho. Jak, pleæat i krasan momak, zar ne?Je li se svidio kraljevskoj ljubavnici?Put do kraljevske ljubavnice nije jeftin. Kit je progutao Jonu. Oni u predvorjumadame Dubarrv progutali bi zlatnu telad da bi mene i mojeg sinovca odveli k njoj.Jesu li to uèinili?Morali su. Vjerujte, nikakva osobita ljepotica. Draesna enica poput stotinu drugih, samo to one druge nisu imale sreæu da ih ministri podmetnu kralju. Primila me vrlo ljubazno, a osobito mojeg sinovca. Njegova snana pojava pobudila je pozornost m



adame Dubarrv.Samo neto kraæe, dragi Balzano, upozori Grande.Uvjerio sam se da za kraljevske ljubavnice vrijedi isti recept kao i za sve druge ene naega doba najprije mnogo romantike, zanosa, galanterije, a onda to vie ludosi i nestrpljivosti.Epski talent nisi ostavio u Parizu razljuti se Grande. Molim te, prestani s detaljima, mi smo veoma radoznali i neraspo. 21toeni carica je na serklu s francuskimposlanikom dva puta govorila posve tiho. A protestantu Englezu odveæ se ljubaznosmijeila. Opet okreæe smjer svoje politike.Ne bojte se, sve je u redu. Dakle, mi smo sjedili uz èokoladu s madame Dubarrjr. Namjestio sam svoju duhovitost, a Siksto svoje poglede. Zurio je u nju poput gladna vuka. Tada sam s drugim gostima poao malo na balkon. A madame Dubarrjr upita SikstaVaa ljubavnica sigurno je s vama zadovoljna? On je, naravno, rekao da nema ljubavnice, ali za tri dana veæ ju je imao. Madame Dubarrjr nije mogla odoljeti njegovimsnanim zagrljajima. I kad su tako prièali nakon ljubavnog zagrljaja, povjeri joj Siksto da smo obojica u pratnji austrijskog kurira koji ima da sklone francuskogkralja Luja XV na enidbu s austrijskom princezom Elizabetom.A ona? Je li kriknula? upita Pelegrini nestrpljivo.Ah, ne. Nije bila nimalo uzbuðena. Samo se prezirno smijeilaAh, austrijska princeza moe se deset puta vjenèati s kraljem. Njezino lice je kozièavo. Kad Luj XV vidi kozièava èovjeka, popeo bi se na vrh Bastilje da bude to dalje odnjega. Kralj nikad neæe prekoraèiti praga njezine lonice. Ne marina ja za tajbrak.

To je ona rekla? A Siksto? to je on na to? skoèi Grande.On je bio lukav. Tko se usudio da vam toliko lae? poèeo je Siksto govoriti kraljevskoj ljubavnici. Austrijska Elizabeta je prekrasna, lukava i neodoljiva ljepotica. Sva æe francuska gospoda zajedno s kraljem klonuti pod njezin jaram.A ja sve to Balzano se nasmijei i udari po koljenima sluam iza zastora da kontroliram Sikstovu diplomaciju. Tada madame Dubarrv skoèi poput divlje maèke i zavièe to? Maija Terezija lae? Sama mi je pisala. I ona izvadi iz svog ormariæa pismo i poène citirati rijeèi Marije Terezije.to je carica pisala kraljevskoj ljubavnici?Evo, po prilici ove rijeèi Za vas, lijepa madame, ta enidba ne moe imati nikakve vansti zato to je moja kæerka uslijed kozica izgubila ljepotu i svaki èar da privuèe intees mukarca pa makar je s njim zatvorili godinu dana na samotni otok! Evo, to pie Marija Terezija vikala je madame Dubarrjr evo gledajte, vaa mi je carica poslala d

ar kineske vaze, egipatske kipove. Gledao sam kako se ljubavnica nadimlje. Morampriznati da uistinu nije nimalo darovita. Poèela je govoriti poput male kramarice. Ova debela laljivka hoæe da zauzda francuske konje ali èekaj! Onda pograbi jedan egipatski kip i baci ga na pod. Zatim da uzme sliku Luja XV i baci je u kristalniluster. Zdrobljen, rasprsnuo se po èitavoj sobi. Velim vam, sajmarski prizor.Kad je umorila svoje ruèice, zapoènu njezina ustaca Vaa princeza neæe prekoraèiti graFrancuske. Neæe tako mi potenja. Ali to je veæ napola gotovo rekao je Siksto. Bilo tosto puta gotovo, bio ugovor i potpisan, ja æu ga razderati, razbiti ovako i pobaca na pod jo skupocjenih porculanskih posuda. Zaista teta! Pobjegao sam od zastorak prozoru.A dalje? to ste konaèno poluèili? uzbuðuju se oba jezuitaZa koji trenutak dotrèi madame u salon. Sva je gorjela, oèi su joj bile bljesak. I ravno æe k meni Molim vas, kako izgleda austrijska princeza Elizabeta? A ja æu na to

Kako? Divota. Lice pupoljak, usta trenje, oèi ugljen, zjenice istoèno sunce! Visoka,vitka vrlo visoka i vrlo vitka naglasio sam naroèito saznavi da je Luj XV u posljednje doba stao uzdisati osobito za visokim i vitkim enama.Hoæu da èujem rezultat promrsi Grande ljuti to.Estet sam i u svom prièanju. Ne kvari mi poantu stvari i èekaj.Svaki je èas veoma vaan, a ti luðaèki zavlaèi svoju glupu estetiku. Reci to je biloMala madame gotovo je eksplodirala. Prebacila je na kuænu haljinu uti ogrtaè i odvezla se.Kamo? Zato?Nismo znali kamo, ali zato, bilo nam je jasno veæ nakon jednog sata. Kako nas nije



otjerala, ostali smo u njezinom salonu i èekali. Za jedan sat vratila se vitlajuæi pismom i smijuæi se Evo otpusnice ministru koji je kralja htio svezati s kæerkom austrijske cirkuske jahaèice. Vele da carica jae na muko. Uistinu? pitala je ona ne brinuæi se vie za Elizabetu. Istina je i izvanredno jae odgovorim pa dodam da i Elizabeta divno izgleda na konju. Ovdje u Francuskoj neæe jahati ni magarca. Gotovi smo. Kralj se neæe eniti! Neka debela intrigantica pukne! Stvar je svrena. Luj se uopæe vieæe eniti!Dakle, enidba je potpuno raskinuta? pitali su Grande i Pelegrini u isti rnah.Sasvim. Budite mirni. No barem mi sad recite zato sam morao izvriti tu misiju?Grande mrko odgovoriTvoje pitanje pokazuje, moj grofe, da si u Francuskoj ostavio i ono malo duha tosi ga onamo ponio.Zato ste vi protiv toga da kraljièina kæerka bude francuska kraljica?Mi, naprotiv, hoæemo da carièine kæerke zasjednu na sva prijestolja samo ne Elizabeta.to vam je skrivila?Mrzi jezuite. Ona jedina od svih. Eto, Josipa je umrla, a najbolju nau prijateljicu Amaliju vodi vojvoda od Parme. Marija Terezija nema dovoljno kæerki da okupiramo sva prijestolja.23 Koju æete postaviti na francusko prijestolje?Da nije umrla Josipa, francuska kraljica bila bi Amalija. Ovako æe to dopasti Mariju Antoniju.Tiho, èujem glas kraljièine dvorske dame grofice Fuchs upozori Pelegrini.Brzo sjednu k stolu. Grande otvori bibliju i poène pobonoèitati.

Polako je ula grofica Fuchs noseæi duhovnicima odredbe za sutranji dan. Kad je to obavila, opet ih je ostavila nasamu.OLUJNA NOC NA DVORUNa sveèanoj predstavi u èast vjerenika èitavo je kazalite prualo sveèanu sliku. Kad jgao u dvor, pojavio se pred zastorom intendant grof Josip Kegleviæ navijestiviVaa velièanstva i vaa visoèanstva! Na uzvienu zapovijed predstava poèinje.Gledaoce nije zanimala pozornica. Svi su upirali poglede u vjerenike to su bili uz caricu.Znatieljno su promatrali vojvodu u svijetlomodroj panjolskoj odori i Amaliju u ruièatoj svili s ruama u kosi.U pokrajnjoj loi sjedile su princezine poèasne dame. U prvom redu Nera s kneginjamaTrautson, Liechtenstein, Bathyany, pa sve ostale, a tek u posljednjem redu Vilma, blijeda, gutajuæi

gnjev i ponienje.Sakrivena iza lepeze, Marija Terezija radoznalo je promatrala èlanove dvora. Nisujoj izbjegli Josipovi pogledi to su oblijetali Nerin profil i ljubomorni pogledicara Franje. Naslaðivala se nijemim dvobojem oca i sina za groficu Neru Vojkfrv.Uz caricu je sjedio kancelar. Kao i uvijek, nije poklanjao pozornosti nikome i nièemu osim vladarici i sebi.Carica je èitavo vrijeme provela promatrajuæi okolinu. Nije se brinula za predstavu.Uostalom, nitko u èitavom gledalitu nije znao to se prikazuje na pozornici.Nakon drugog èina, carica ustane na polazak. U gledalitu nastane klicanje i pljesak, èlanovi dvora udalje se praæeni pogledima publike.U maloj dvorani Burga, uz èlanove dinastije i vlade, sveèanojobiteljskoj veèeri prisustvovali su samo odabrani dostojanstvenici.Amalija i vojvoda od Parme sjeli su za posebni stol, nazvan

zaruènièki stol. Iza leða vjerenika upravljao je dvorom knezKhevenhiller i odlazio od èasa do èasa k carskom stolu da on24dje kontrolira svojim strogim pogledom je li sve po njegovim propisima.Za leðima vojvode stajao je peharnik s posebnim piæem to ga je vojvoda u svojim mislima nazvao bljutavim. Amalija je dobro znala kako je carica naredila dvorskom nadmetru da vojvodi ne da piti drugo nego obojenu vodu. Sve do ovog èasa èitav dan zaruènci nisu progovorili ni deset rijeèi. On nije nita pitao, a princeza, prema etiketi,nije smjela poèeti razgovor. Sad mu se ona najednom obrati pitanjemKako se vaem visoèanstvu svidjela predstava?Dobro, posve dobro. Plesaèi i plesaèice sigurno nisu iz Beèa.



Nisu lijepe ni ene ni mukarci upotpuni Amalija.Ali kazalite je lijepo. U Parmi imamo krasnih plesaèa i umjetnika. Noge su im uvijek na mjestu.Velika je vruæina prekine princeza svog vjerenika. To umara i pobuðuje silnu eð naglasneobièno.Da, eð prihvati vojvoda s uzdahom.Visoèanstvo, ovo piæe ba nimalo ne utauje eð. Niste li to opazili? zapita ona.Vae kraljevsko visoèanstvo shvaæa me u duu. Ba nimalo ne utauje eð...U to se vrijeme Khevenhiller bavio oko carice kod drugog stola. Amalija dade znak peharniku iza leða kneza Trautsona. Ovaj priðe princezi.Natoèite burgundca njegovu visoèanstvu i meni. Peharnik se iznenadi, ali poslua.Pijte, visoèanstvo apne Amalija vojvodi. Po naem dvorskom redu vjerenik ne smije piti drugo vino od onoga koje su vam dosad toèili. Da malo prevarimo naeg dvorskog nadmetra!Vojvoda s ushiæenjem pogleda svoju vjerenicu.Kraljevsko visoèanstvo, vi me razumijete vi ste anðeo. On ispije vino.Natoèite visoèanstvu jo èau naredi ona. Vojvodi od Parme zaigrale su zjenice.I odmah iskapi èau na zaprepatenje dvojice kneeva koji su sjedili nasuprot vjerenicia.Knez Khevenhiller polako se vraæao.Njegove male bezbojne oèi zavirile su u tanjure, zdjele i èae, a onda se opet polakoudaljio.Natoèite visoèanstvu ampanjca naredi princeza susjednom peharniku.Kad je ovaj poèeo toèiti, reèe ona vojvodi

Valja iskoristiti svaki èas. eð u tolikoj vruæini doista ne moe respektirati propise.Visoèanstvo, vi vi ste anðeo! apne vojvoda pa opet iskapi.25Tako je ispijao èau za èaom.Jezik mu se osuio zbog prevelike eði nakon francuskih pateta carske dvorske kuhinjeZamalo je veæ sam vojvoda peharniku komandirao i pio.Lice mu se rumenjelo, oèi sjale, a usne smijeile.Nekoliko puta pogledao bi Amaliju i apnuo posræuæi rijeèimaVi ste anðeo vas je poslao sam bog!Nakon veèere krenula je carska obitelj u dvoranu venecijanskih zrcala na sveèani ples.Vojvoda ponudi Amaliji ruku. Ona osjeti da mu koraci nisu sigurni i sama ga podupre svojom podlakticom.Glazba zasvira manuet.

Parovi su se poredali u dvije kolone. U sredini posve samvjerenièki par.Svilene krinoline njihale su se i utale. Gospoda u izrezanim cipelama koraèala su jedva èujno, duboko su se klanjali damama, irokim gestama prihvaæali njihove ruke ureennarukvicama, vrpcama i cvijeæem.arolikost haljina nadmetala se sa arolikoæu mukih odora od svile i brokata, ureenirukava tekim vezivom od zlata i srebra, a pod vratom mirisavim laganim èipkama.Amalija je zadovoljno promatrala vjerenikaVojvoda neprestano grijei u koracima, smijei se i ljulja oblinji parovi smatraju toplesnom manirom Parme.U blizini vjerenika plesala je Nera s barunom Rosenbergom. Amalija upozori vojvodu od ParmeVae visoèanstvo, pogledajte onu damu s dvorskim metrom prijestolonasljednika. Kakva

ljepotica, zar ne?Da, da, visoèanstvo. Prekrasna je prihvati vojvoda i okrene se prema Neri.Èitavo vrijeme neprestano pilji u vae visoèanstvo reèe Amalija. Kad bi to opazila gospda s naeg dvora, svi bi vas zamrzili. Sve je u nju zaljubljeno, a ona gleda samovas.Vojvoda je obratio pozornost na Neru i ostali dio plesa gledao za njom pa se èestozaletio u drugi red plesaèa. Glazba umukne. Vojvoda odvede vjerenicu k naslonjaèu istane joj iza leða.Nasuprot njih stajao je Josip. Bio je sam sa svojim mislima,odsutan.



Karlo, koji je morao stajati iza njega, najednom plane pa demonstrativno izaðe pred Josipa.Nadmetar Khevenhiller dade Karlu neprimjetno znak da se povuèe iza Josipa.Oèito je i carici smetala ova povreda etikete pa zovne Neru i po njoj isporuèi Karluda se povuèe iza Josipa.Ne primam poruke od ene koja noæu zalazi u prijestolonasljednikove odaje okosi se Karlo.Josip je èuo ove rijeèi i priðe blieKarlo, pazi, ovdje je drutvo.Koje zna da mi vi otimate mjesto drsko æe on.Dopustite, grofice reèe Josip da vas odvedem carici. Ali ona se pokloni i sama sevrati Mariji Tereziji.Josip ju je slijedio. Primijeti carici poluglasnoVelièanstvo, princ Karlo uvrijedio je groficu spoèitnuvi joj to nadzire moje dvoransto. Nadalje, spoèitnuo je meni da mu otimam mjesto. Dopustite da se udaljim sa sveèanosti. Ako to ne dopustite, uèinit æu protiv vae volje.Ne èekajuæi carièin odgovor, Josip izaðe iz dvorane.Samo oni koji su bili u blizini razabrali su da je meðu braæom nastao konflikt.Carica je ispitala Neru to je Karlo rekao prijestolonasljedniku i promatrala pritom svog ljubimca, okruena simpatijama èitavog plemstva.Malo nakon tog prizora reèe carica kancelaru Kaunitzualim to Karlo nije prvoroðeni.Ako se Josip pourio da ga pretekne, ni vae velièanstvo ne moe nita protiv toga.Nera se vratila u grupu poèasnih dama princeze Amalije. Vojvoda od Parme izgubi se

u vrevi i priðe NeriLijepa madame vi vi ste anðeo! Vi æete plesati sa mnom.Vaem kraljevskom visoèanstvu odreðeno je mjesto uz vjerenicu.Vojvoda priðe blie i pogleda u rub izreska na njezinim grudima Lijepi pejzai!Osjetivi da zaudara po vinu, Nera se povuèe natrag, ali razabere da se on poèeo za njom osvrtati. Sklonila se u pokrajni salon.Jedva to je onamo stigla, uðe vojvodaTo je ideja vi ste anðeo. I on je utine za lice.Nera ga otro odgurneVisoèanstvo, ja sam ovdje poèasna dama visoke vjerenice, a vi zaboravljate da nistelakaj!Neto i meni od te poèasti mucao je on i htjede je opet utinuti.Na vratima salona pojavila se carica s princezom Amalijom.

Tablo! apne Marija Terezija.Eto, velièanstvo, nisam lagala, reèe Amalija. To je sablazan.Vojvoda se smijao i glavinjao, potpuno omamljen vinom.Taj je pijan zaprepasti se carica pa æe vojvodi prijekornoVladar Parme ne bi smio pruiti priliku da ga dvorska gospoða odgurne od sebe.27ja? upita vojvoda smijuæi se. Pokazat æu vam odmah da se ne dam odgurnuti i pokua ponovo poæi prema Neri. No carica mu zakrèi putPrekrili ste moju odredbu pili ste!Da se vojvoda ne bi izbrbljao, Amalija upadne u rijeèVelièanstvo, ispio je samo èau. Smutili su ga vruæina i umor. Da ga grofica nije mamil...Visoèanstvo, nitko nema prava da dira u moje potenje reèe Nera otro.Ne bojte se reèe pijani vojvoda nije bilo ozbiljno

ja ba ne marim za ene... Ali vi imate zgodan obraz za tipanjeMir! Grofice, dozovite nadmetra i grofa Kocha zapovjedi carica mirno kao da se nita nije dogodilo.Velièanstvo tiho æe Amalija molim poaljite vojvodu u njegove odaje. Ovakav bi izazvao, sablazan. Dooustite i meni da se povuèem, odvie sam uzbuðena...Veoma dobro, to je najbolje rjeenje. Ostali neka pleu i nitko nita neæe primijetitiKhevenhiller i Koch odvedoe vojvodu u njegove odaje. Marija Terezija prièekala je efa dvorskog redarstva. Kad se vratio i saopæio da je vojvoda legao, carica se namrti. Takve sablazni jo nikad nisam doivjela!Na dvoru u Parmi doivljavat æe princeza mnogo gorih stvari reèe Koch.



Sirota Amalija! Ona æe pridonijeti veliku rtvu za dravu. Taj vojvoda uistinu je slabouman. Takvo ponaanje! No i Karlo je danas poèinio neprijatan gest. Ali sad nemam kad da se uzbuðujem.Otila je u dvoranu u pratnji dvorskog metra. Njezino licebilo je opet nasmijeeno.BIJEGPrinceza je stigla u svoje odaje vrlo zadovoljna.Lukava spletka s vojvodom omoguæila mi je da se pripremim za bijeg dok je jo èitavo dvoranstvo zabavljeno sveèanim plesom. Nitko me neæe traiti ni do sutra primijetiti dasam pobjegla.Hitro skine sveèanu plesnu haljinu i zamijeni je obiènom nabranom suknjom svoje komorkinje. Opraene pramove svee gustom mreom i glavu pokrije kapicom od crne svile.Onda sjedne k pisaæem stolu i napie majci ovo pismoNeæu da budem ena pijanice. Proglasite da sam oboljela od crnih kozica. Pokopajte me prividno i moj æe bijeg zauvijek ostati tajna. Amalija.Kad je Amalija izila opremljena, Sofija je èekala u predsoblju.Bi li me prepoznala ovakvu?Kad ne bih znala da ste to vi, nikada!Idi u svoju sobu i lezi. Nitko nita neæe saznati. Ujutro me ne budi. Hoæu da spavam do deset sati.Sofija izaðe u hodnik, za njom princeza.U koridoru nije bilo nikoga. Iz drugog krila dopirao je zvuk glazbe kao iz velike daljine.Sobarica uðe u svoju sobu i zakljuèa se.

Zamotana ogrtaèem, Amalija krene prema krilu dvorskih dama. S obiju strana sva suvrata zatvorena.Dvorske gospoðe jo su u slubi obradovala se Amalija.S tim je raèunala i mirno poðe prema stepenicama dvorskog osoblja to su vodile u prizemlje dvorita.Tada su se u koridoru tiho i oprezno otvorila jedna vrata. Iza njih se pojavi Nera u svojoj sjajnoj haljini. Pogledala je du hodnika i prema stepenicama kojima je èas prije sila princezaNera je silazila mirno i polako. Ali joj je srce estoko udaralo, Osjeæala je da sesada odluèuje njezina sudbina.Sa dna hodnika iza jedne statue izmili crna pojava mukarca, zakukuljena ogrtaèem. Oèito na glavi nije imao klobuka da to opreznije zaogrne lice. Iziavi iz zaklona, pohita u dovoljnoj udaljenosti za Nerom.

Njegovo uljanje oèiti je znak da je slijedi.Princeza je, meðutim, veæ sila niz stepenice. Put do vee iz dvora bio je kratak i sigran.Tada joj se prièini da za njom uti haljina. Preplaila se.To moe biti samo koja od dvorskih gospoða. Ali to bi traila na ovim stepenicama kad u sve u slubi?Pobrza i stigne u prizemlje k vratima to su se otvarala u uzani hodnik. Ovaj je spajao stepenice dvorskog osoblja s velikim carskim stubama i predvorjem.Uvjerena da je nitko ne slijedi, Amalija naglo otvori vrata i zavuèe se u hodnik da tu prièeka.U polumraènom, posve pustom hodniku, pritisla se uza zid.S uasom opazi da se vrata hodnika oprezno i tiho otvaraju. Ula je neka dama.Princeza se naðe okom u oko s Nerom.

Obje su se ene trgnule. Stajale su kao ukopane dræuæi od straha. Unatoè Amalijinoj hani, Nera prepozna princezu i pn pisno se pokloni. Princeza uzvrati Ijutitim dræuæim glasomPlaæena uhodo! Vi ste, dakle, njukali za mnom?Visoèanstvo, nisam znala nisam vas slijedila odgovori Nera plaho ne razumijevajuæi njezinih rijeèi.i 29 Zato ste doli ovamo? Sad biste morali biti u plesnoj dvorani. to traite ovdje?upita Amalija bjesneæi.Pozlilo mi je i htjela sam na zrak.Èitavim koridorom i ba ovim stepenicama? Laete! Njukali ste za mnom i slijedili me.



hoæete od mene? Izdati me?Nije mogla shvatiti zato bi je izdala, ali princezina haljina odavala je da ima neku tajnu namjeru. Kakvu? To Nera nije mogla dokuèiti.Stoga odluèi da ostane mirna, premda joj je srce htjelo iskoèiti iz grudi. Dolje èekaSinia da se upute u daleki svijet, a na tom se putu, eto, isprijeèila princeza.Odluèila je da se izvuèe kako je pomislila da je najboljeVisoèanstvo mi èini krivo. Nesretni je sluèaj to sam iz dvorane pola u svoju sobu jerje pozlilo nakon onog nemilog dogaðaja pa sam odluèila otiæi na zrak u dvorite.Upravo ovim hodnikom? vikne princeza. Zato ba ovuda?Visoèanstvo, zato to sam pomislila da ovdje nikome neæu smetati. Vjerujte niti sam vas vidjela niti æu vas vidjeti. Nakon onog prizora u dvorani s vama se nisam susrela! Je li to dovoljno?Nekoliko je trenutaka Amalija sumnjièavo razmiljala, a onda je upitaNi ako vas pita carica?Ni onda.Ne znate to kanim i to èinim? sI ne slutim.Onda idite svojim putem i ne obazirite se za mnom. Izrekavi to, vrati se princezaopet u hodnik ravno premastepenicama kojima je sila. Zaokrene ispod njih, spusti se prema maloj vei i izaðe.Iza ograde stepenica èuènuo je na zavoju mukarac u crnom ogrtaèu. Kad je princeza istra iz hodnika, spusti se on niz stube za Nerom.Nera je pola brzim korakom i stigavi do drugog kraja, otvori vrata. Naðe se pod glavnim stubitem.

Izaavi u prvo predvorje, stade etati neprisiljeno, odmjereno. Gore na stepenicama stajala je poèasna straa gardijske momèadi. Iza nje ispod stubita provirila je u crno amotana glava.U svilenom ogrtaèu Nera je davala dojam dvorske goæe koja ostavlja ples i èeka koèiju.pod oka zirkala je u drugo predvorje. Tamo nije bilo nikoga. Èinilo joj se da je dola prerano. Povuèe se iza mramornih kipova i sjedne u naslonjaè.Srce joj je burno kucalo. Susret s Amalijom i oèekivanje bijega svu je zaokupilo.Cas bi ustala i èekala, èas opet sjela.Ispod stubita polako i jedva zamjetljivo otvore se vrata.Nita nije zamjeæivala, èitavim biæem ivjela je u jednom pitanju Hoæe li uspjeti?U drugom dvoritu zazveèali su vojnièki koraci. Prepoznala ih je. Ustane, proeæe se i zi Siniu kako hoda goredolje.Nera zakalje. Sinia je u etnji odgovorio sa dva udarca sabljom o kameni pod.

To znaèi èekati!Vratila se iza kamenih stupova. Èeka i dræe...Nigdje nikoga do poèasne strae koja stoji nepomièno.Sinia je oèima pratio Neru pa se uputi k mramornim kipovima.Sve je u redu. Jo deset èasaka apne on i proðe pokraj nje.Nitko ne bi mogao opaziti da joj je to priapnuo.Vrata su se pod stubitem zatvorila...Ona broji èasove. Gore u prvom katu umukoe zvuèi glazbe.Nakon toga amor, glasovi.S prvog kata niz stepenice zaute haljine. Silaze dvorski gosti.Siniina sablja udari tri puta o kameni pod.Nera iziðe iza kipova, uðe u drugo predvorje i proðe kraj Sinie kao da ga ne pozna.Stislo je u dui.

Pola je stepenicama u dvorite. Oko sebe je osjeæala maglu.Stoje koèija do koèije, sve u taènom redu. Ona gleda. Koja je?Sasvim straga spazi Filipa u bogatoj lakajskoj uniformi. Odlane joj. Poðe prema koèiji.Filip joj otvori vrata.Klecavim nogama uspne se u koèiju i sjedne. Pogleda na stepenice dvora.Tamo je Sinia budno pratio njezine kretnje. Odmah zatim izgubi se u dvoru.Silaze dame i gospoda, redom ulaze u koèije. Veæ kreæu prema izlazu.U napetom ièekivanju èasovi su se razvlaèili u beskraj.Mnogo je koèija bilo ispred njezine. Sakrivena u kutu, prozeble due, pazila je kroz



okance i dræuæim ivcima sluala komandu dvorskog konjunika kako odreðuje kretanje kTrgne se. Kola kreæu. Polagano. Izlaze iz jednog dvorita. Ulaze u posljednje premavelikoj vei.Bez daha pilji preda se i èeka kad æe ugledati svod vee i osjetiti da je onkraj dvorskog praga.èitavo joj biæe trepti.Najednom se koèija zaustavi.Nera sagne glavu k prozoru. Zar se kakva koèija zaustavila pred njima?31Dva tri trenutka prislukuje, èeka. Nitko se ne javlja. Kao da je u èitavom dvoritu astala neka èudna tiina.Netko otro otvori vrata.Ona ugleda Siniu. Lice mu je zabrinuto. Sagnuo se i prislonio svoje usne njezinomuhuOprez, neto se desilo. Nenadano su zatvorili veu. Nikoga ne putaju napolje.Milostivi boe!Tiho, tiho! Iziði. Ako te opazi tko iz dvora, opravdaj se bilo kako to si sila u ogrtaèu. Ako opaze da si bila u koèiji, reci da smo urekli sastanak u naem stanu. To jetek mali prekraj.Danas neæe uspjeti?Ostani negdje u blizini. Otvore li veu opet, vrati se u koèiju.Kad je izala, naðe se okruena damama i gospodom koji su izlazili iz koèija i zaèuðenotivali zato ih ne puste iz dvora. Nitko nita nije slutio. Jedino su znali da je veazatvorena.Stisnuta k zidu ograde, Nera je promatrala to æe se dogoditi. Na stepenicama opazi

zapovjednika garde s grofom Kochom i barunom Nemvjem. To je prestrai.Gdje se pojavljuje ef dvorske policije Koch, tu se neto zbiva.Grof je obilazio od koèije do koèije i paljivo gledao one koji su bili u njima.Marija Terezija sjedi na divanu u svom privatnom kabinetu. Njezina krinolina okruuje èitav prostor oko nje. Zamalo uðe kancelar Kaunitz. Carica mu pokae naslonjaè.Krinolina nasmijei se ona obrambena je tvrðava ena naeg stoljeæa. Brani je od prevelblizine kavalira.Mrzim krinolinu.Sa svim ima i kompromisa. Jedino s karakterom vojvode od Parme nema reèe carica. Ponaa se poput sicilijanskog uliènjaka.Isprièala mu je dogaðaj na plesu, ali je kancelara oèito vie zanimala njezina bijela rka to je poèivala na svilenim naborima haljine nego vojvodin postupak.Sirota Amalija, rtva je politike doda carica. Njezin ivot neæe izazvati nièiju zavist

Sudbina je svih kraljevskih kæeri da samo izvravaju dunost prema dinastiji. Sreæe seodrièemo veæ u kolijevci. Ja sam u zamjenu za sreæu dobila prijatelja da mi pomae i tju svim tekim, danima.Velikim bistrim oèima gledala je kancelara. On ustane, obiðe krinolinu i poljubi njezinu ruku cjelovom kao ono u salonu prije serkla.Netko pokuca.to je? Zar ni sad nemam mira? Molim vas, pogledajte. Hitro je izaao iz kabineta. Nekoliko je èasaka Marija Terezija gledala u vrata iza kojih se èulo aputanje.Onda se vrata ponovo otvore, i Kaunitz poðe prema kraljici. utio je. Ona ga upitnopogleda! Onda carica naglo digne glavuVaa utnja odveæ glasno vièe da se neto desilo. Stupio je pred nju u vrlo sveèanoj poVelièanstvo! Kaunitz koji bi osjeæao najveæim darom ivota kad bi mu dopustili da za vaumre vapi za milost ne uzbuðujte se. Moram vam neto povjeriti.

Nesreæa?Bila bi da nije donekle sprijeèena.Divno. Dakle nije nepopravljivo. Govorite.Smije li uæi Koch?Potvrdila je glavom i uspravila se kao da sakuplja snagu za ono to æe uslijediti.Uðe ef dvorske tajne policije. Bio je miran, ali neto blijed.Velièanstvo, doputate li da vam saopæim sve?Sve ali kratko.Bio sam u svom uredu da za sutra sredim odredbe za vojvodu od Parme, kad uleti moj lakaj i povièe Jedan gospodin vani poruèuje da brzo zatvorite sve izlaze iz dvora



jer se sprema pobjeæi jedna liènost koju njezino velièanstvo vrlo uvaava! Rekao sam nka taj gospodin uðe, ali je lakaj rekao da se on preko glave zamotao crnim ogrtaèemi odmah otiao gotovo je bjeao. Izaao sam da sam potraim tog gospodina, ali ga nije ilo u koridoru. Kako me lakaj uvjeravao da ga je doista poslao jedan gospodin, posumnjao sam nije li moda vojvoda u pripitom stanju htio da sam poðe u grad na orgije, a netko mi to javlja anonimno. Potrèao sam k zapovjedniku, zatvorili smo sve izlaze s nalogom strai da nikoga ne pusti izaæi, pa bio i èlan kraljevske obitelji.Vrlo dobro. Dalje.Zatvorio sam vrata velike vee, zavirio u sve koèije, ali vojvodi ni kakvom drugom sumnjivom licu ni traga.Lakaj vas je krivo izvijestio?Nije velièanstvo. Potrèao sam u drugo dvorite da vidim nije li vojvoda htio izaæi krozmalu veu. Naiao sam na strau gdje se estoko prepire s nekom komorkinjom. Vojnik mi bjasni da komorkinja ima propusnicu, ali mu je prije nekoliko èasaka nareðeno da nikoga ne proputa iz dvora. On ju je zadrao, a ona prosvjeduje. To je pobudilo moju sumnju. Osvijetlim joj fenjerom lice i opazim..Naprijed naprijed èije lice?Princeze Amalije.3 Suparnica Marije Terezije II33Isprsila se kao da prima udarac, a njezine valike oèi irom su se otvorile.Govorite dalje reèe ona zadravajuæi dostojanstveni mir.Neki instinkt potaknuo me nastavi Koch da otvorim vrata na kojima je stajao straar. Izaðem. Pred dvorom tamno, ali tamo od umice iza Favorita spazim svjetlo. Neko je vrijeme mirovalo, a onda sumnjivo kruilo tminom prema Burgu. Poslao sam dvojicu

gardista da dovedu onog koga tamo zateknu. I doveli su...Koga? nestrpljivo æe carica.Princa Ernesta od Zweibiirgena.Ernesta! klikne carica i porumeni do èela.Kancelar Kaunitz i grof Koch razabrali su da je to prvi znak oluje. Ipak je Kochnastavio.Princeza u haljini sobarice, princ èeka u umi sa dva dobro osedlana konja. Nije potrebno da objanjavam velièanstvu to to znaèi.Zaista nije. A dalje?Odveo sam princezu u njezine odaje. Nije htjela da odgovara. Naao sam jedno pismo.On prui pismo i dodaPrinca sam zatvorio u svoj ured.

Poto je carica proèitala Amalijino oprotajno pismo, reèe mirnoPrincezu valja strogo nadzirati. Pod straom æe spavati, pod straom æe se vjenèati, puati s vojvodom u Parmu. A tko je izdao bjegunce?Ne znam, velièanstvo. Ispitivao sam o tom lakaja, ali on ne zna nita drugo nego toda je taj gospodin visok, vitak, da je bio zamotan od poda do vrha glave ogrtaèemi sakrio lice, a govorio je brzo, uzbuðeno, tiho gotovo je lakaja gurnuo u moj ured i nestao. Neznatna osoba nije, zato je htio da ostane anoniman. Oèito je bio upuæen u princezin bijeg ili ju je negdje na bijegu opazio i prepoznao.Povedite istragu. elim saznati tko je taj èovjek. On zna jo mnogo vie. Hvala vam, Koh. Nikada neæu zaboraviti vau spretnost.Kao nagradu za njegov èin pruila mu je ruku na poljubac i on je izaao sretan.Kakvo iznenaðenje, dragi Kaunitze. Amalija, tako posluna i podatna pa farizejka? Gotovo se plaim. Njezina ljupkost bila je iskrena, njezina pobonost duboka. Zar je n

jome prikrivala licemjerstvo? Njezin cinizam gori je od Josipova jer ga ona pokriva pretvaranjem. No vidite sveèanost zaruka garnirana je prekrasnim dogaðajima. Vojvodin ispad na plesu, bijeg njegove vjerenice a kruna svega saopæenje francuskog posla34

nika da u svojoj dravi imamo ljudi koji konspiriraju s Friedrichom. Ti ljudi sprijeèili su Elizabetinu udaju za francuskog kralja. Koliko zla na jednoj veèeri!Ni jedno ne moe do moje kraljice. Tek to se priblii, veæ se pretvara u prah. Nesreæama odvanosti da posjeti vae velièanstvo.Sad sam se doista uvjerila u to. Molim vas, prijatelju, hvatajte sve koji izuste



prusko ime, a da ga ne popljuvaju. Zaustavite svakoga tko bi. putovao u Prusiju.Veæ za vrijeme plesa izdao sam nalog svom sekretaru.Onome koji je madame Dubarrv nahukao protiv mene trebalo bi pustiti krv. Poèinio jeveleizdaju.Najednom carica promijeni glasMogla bih jo popraviti.Kako?Da madame Dubarrv poaljem na dar kakvu muku ljepotu? Ta mi je misao pala na um kadsam danas prolazila uz gardiste. Kapetan grof Vojkffv, mu nae grofice, divan je èovjek, pravi krasnik. Taj se ne bi morao truditi da madame Dubarrv oduevi za moju obiteljsku alijansu.Izvrsna misao. Ali on prati princezu Amaliju u Parmu.Promijeniti odredbu znaèi dvoslonu rijeè zamijeniti troslonom. Jednostavno mjesto Pare Dubarrv.Grofica Nera isplakat æe oèi za muem.Gle! Ne biste li joj pomogli plakati?Ljubim samo jedne oèi, a te su suhe, bistre, zalivene tek velièinom uma.Ako vas ne zanimaju lijepe grofièine oèi, mogli bismo ih pozvati u slubu vanjske politike s Engleskom. Sutra poslije vjenèanja prikaite groficu engleskom poslaniku. Nepokua li svog kralja odvratiti od Friedricha, osvetit æu se bar time to æe poslanik otaviti kod nas svoje srce.To znaèi glavu smijeio se Kaunitz.Za vau glavu nikad nije bilo bojazni. Smjekate se na moje osnove! Dragi moj Wenzel

, vi ste èovjek irokih koncepcija i prezirete male stvari kao to su Josipova pisma,njegove izjave, Karlov istup, prièanje dvorjana, ali vjerujte mnoge male stvari èineveliku èesto ubitaènu. Smatram da su u politici naeg doba nune tri stvari teror u dri, lukavost u diplomaciji i duhovita lijepa ena koja je posrednik za ono sitno, aipak vano. Grofica mi slui za te male, neznatne stvari, a vane epizode. Nije najljepa meðu svima ali ima ono to se danas trai od ene, a moda se uvijek i trailo. Imkoji saèinjava zagonetni èar. Vjerujte, danas duh vie podrava mukarca od same ljepotLjepota djeluje samo na vid, ali kad iz enskih usta izlazi duhovita fraza, fino spletena forma izraaja, to je ruièast veo, bengalska vatra kroz koju je svatko lijep.Duh ulazi u tijelo i preko3 35sluha nadrauje ivce mukarca. Dakle, grofica Nera osvaja dvo struko.Velièanstvo mi je otkrilo tajnu enske moæi. Tu tajnu velièanstvo ne bi moglo znati da ije sve to iskusilo na sebi.

Moda. Kad sam stupila na prijestolje, Friedrich Pruski rinuo je svoju njuku u mojuzdjelu. Spasila me moja duhovitost. Mislite li da bi, recimo, maðarski velikai ustali u borbu za mene da nisam dola pred parlament sa svojom ljepotom i svojim duhom? Gledala sam im u oèi, smijeila im se kroz suze i govorila produhovljene rijeèi. Gledali, su me, ali jo vie sluali. Moja rijeè bila je udruena s mojim liènim enskim to je osvojilo mukarce. Ne vojnike, podanici su tek slijedili mukarce. Nisu to nislutili, ali ja sam taèno znala ta æe se desiti. Zato sam sama pola u parlament da poovem velikae u borbu za moje prijestolje. Da to nisam uèinila, tko zna da li bi historija zabiljeila dugotrajnu vladavinu Marije Terezije. Kad sam na prvi juri osvojila ugarski parlament, njihovo je oduevljenje zapalilo svu ostalu dravu. Kad sam ih sve osvojila, imala sam èime ratovati i vladati. Imala sam prilike da naðem dravnièkvelièinu vas, moj prijatelju koji ste odvie povrni, a da biste mogli uvaavati one ve sitnice kojima se sluim u stvaranju naih velikih djela i naih alijansa protiv Fri

edricha Pruskog. A njega oduvijek mrzim, danas vie nego ikada.I tu æe mrnju izlijeèiti vrijeme.Nikad! Mrzila bih ga i da mi vrati lesku. Sklapanje mira dravna je stvar. Moja mrnja stvar je moje liènosti. Nikad1 mu neæu oprostiti to se izruguje mojoj enskoj vladi. 0, znam. Jo i danas, vjerujteradije bih da me tuèe, da navali na mene s pitoljem nego da mi se ruga. Znam da moju vladavinu zove bapskom vladom, a Austriju dravom suknje. Veæ u najmlaðim danima mogla sam podnijeti sve samo ne porugu. Poruga je pijavica. Ona see u krv. Uostalom, veoma je dobro to lièno mrzim Friedricha. Inaèe ne bih s takvom ustrajnoou traila dstva da osvojim plemstvo za rat protiv njega.



Sluao je njezin govor s podanièkim, udivljenjem i kavalirskim oboavanjem.Velièanstvo, nakon veèeranjih dogaðaja ne umara li vas sjeæanje na prolost?èudite se to nakon pokuaja princezina bijega jo mogu govoriti o tim stvarima? Uzbuðume samo ono to je u stadiju raspleta. Svrena èinjenica gotova je stvar. O njoj ne treba gubiti rijeèi, osobito kad je rijeena povoljno. Ali, dragi Wenzel, onako bez zamjere niste mi poslali potvrdu da ste bili na ispovijedi. Dispenzirala sam vas od obligatne ispovijedi pred dvorom, ali potvrdu morate poslati. Oci isusovci mogli bi mi spoèitnuti da vas proteiram.A zapravo je ba obratno velièanstvo njih proteira protiv mene.Nesmisao! Kad bi bilo tako, morali biste dva puta tjedno s ostalim dvoranima kleèati u dvorskoj crkvi.Ipak, osjeæam da mi je put k srcu moje vladarice èesto zakrèen duhovnim oèima. Ne bunimse, ali trpimKatkad je na takav naèin pokuao dotaæi ovo pitanje, ali ga je ona uvijek suzbila. Pai sadaNisam li u pitanjima za koja su se oni interesirali toliko puta popustila vama?Pristala sam da se odgodi izgon idova koji su u svom gradu otrovali ruskog izaslanika i stotinu drugih stvari. Put izmeðu nas dvoje nitko ne zaprema. Isusovci su dua u mom tijelu. Kad se moje prijestolje klimalo, oni su prvi prili da ga podupru.Svojim su nauèavanjem uvjerili narod da ih bog zove u rat za mene. Ta usluga stoji èvrsto poput peæine. Moje uðivljenje, moja zahvalnost prema vaim dravnièkim sposobna stoji nasuprot njima i opet kao èvrsta posebna peæina. Na obje se upirern podjednako, èini se, vas zamaram.Obratno. Oivljujete me, velièanstvo.

U predsoblju su se èuli glasovi pa onda ponovljeno kucanje, to je bilo doputeno samogrofici Fuchs.Zar jo kakva novost? upita carica dugonosu pouzðanicu. Za danas mi se èini dosta.Velièanstvo, grof Koch moli da ga hitno primite.Kad se tako uri, ne nosi dobre glase. Moe uæi.Velièanstvo, uhvaæen je trag sumnjivom vojnom bjeguncu na putu u Prusiju izvjesti uzbuðeno ef dvorske kancelarije.Problijcdila je.Gdje? Gdje? Govorite.Poto sam bio zaposlen s princezom, barun Nenry je otiao da èuva zatvorenu veu pred kjom su se redale koèije. Meðu dvorskim koèijama opazim markantnu pojavu kapetana dvorske garde. Trebalo je da bude u slubi, a on u plemiækoj odori. Nemy ga povede u mojured. Kad sam stigao, upitam kapetana to znaèi ta odora. Nije mi odgovorio. Ostavil

i ste slubu i obukli plemiæko odijelo. To pobuðuje sumnju rekao sam. Jedna je dama htjela ove noæi da bjei iz dvora. Vi ste s njom u vezi? Traio sam od njega da mi kae itinu, utio je. Pretraivao sam njegove depove i naao èudne dokaze.to? zapita kraljica.Golemu svotu novaca i putnicu za Prusiju. Kaunitz i kraljica izmijene poglede.Tko je taj?Grof Vojkffv, mu dvorske gdspoðe vaeg velièanstva. Carica digne ruke i poðe po sobi. ala ljutine sprijeèi jeda govori. Za nekoliko trenutaka zaustavi se. Njezin je glas zvuèio otro37 Dovedite ga!Kad je grof izaao, Marija Terezija okrene se Kaunitzu.Vani je vedro, a nad nama bjesni oluja. Francuski poslanik izrekao je strahovituistinu. To je odvie i za mene.

Kaunitz se nije usudio da je tjei. To bi samo poveæalo njezin gnjev. Nekoliko je èasaka prolo u utnji.Tada uðe Sinia. U tamnoj velikakoj odori bio je blijed, ali sabran. Osjeæao je na sebstrijele carièinih pogleda.Ona izbaci prijeteæe pitanjeHtjeli ste napustiti svoju vojnièku dunost i pobjeæi u Prusiju? Vi, kapetan garde i pouzdana osoba? Vi vojni bjegunac?Oprostite velièanstvo, moj grijeh...Dakle, to se dogaða iza mojih leða? promrsi ona. Nastavi grubo, sve vie prijeteæim privukom



Motiv vaeg èina? Zato ste to poèinili?Ljubomora, velièanstvo.Kakva ljubomora?Ne mogu ivjeti bez svoje ene, a tale velièaiiStv neæe da mi je vrati.Laete. Drugi je povod bijegu.Priseem na boga i svoju èast.Oboje ste veæ izgubili.Onda priseem na svoju ljubav.Izdali ste je. Da ljubite enu, ne biste se odvaili na takav èin.Za ljubav se daje i ivot. Ali ne èast!Ako je ugroena èast ljubljene ene, nema nita to bi me spreèavalo da je otmem toj poji.Ni vjernost vladaru?Moja vjernost vladaru bila je beskrajna. Svojom bih krvIju nakvasio sag pod njegovim nogama da mi vrati enu...Basta! Dosta lanih izlika. Vi ste podla uhoda pruskog kralja!Ledeni srsi prelete Siniinim tijelom. Zaðræe pod nenadanim udarcem.Velièanstvo! Kunem se grobom svoje majke, sreæom i ivotom svoje ene.Krivo se kunete. Ne glasi li putnica za Prusiju?Putnica samo dokazuje da sam htio sa enom bjeati preko granice.Putnica je na krivo ime grof Vojkoviæ. Ime mi pripada po stricu.Pogledajte, Koch! Ova putnica glasi na onu groficu koju sam spasila s lomaèe!Æuvi rijeè lomaèa, Sinia naglo upadneVelièanstvo, enu sam pozvao na sastanak u svoj privatni stan, ali joj nisam rekao d

a je kanim ugrabiti.Koch! Dovedite njegovu enu.ef dvorske kancelarije iziðe.Carica æe tiho KaunitzuKancelaru, vidite, Friedrich Pruski i u miru vodi rat protiv nas. Provalio je umoju obitelj. Ne opaate li da je korak ovog èovjeka u vezi s princezinim bijegom?Izgleda tako odgovori Kaunitz znajuæi da carici kad je u takvoj ekstazi mora povlaðivati. A zapravo se i njemu ta stvar èinila vjerojatnom.Ovaj èovjek najpodliji je uhoda na svijetu vikne ona prema Sinii.Velièanstvo, moja ljubav prema mojoj eni tako je velika da ne bih mogao postati uhoda ni kad bih htio jer bi se ona odvratila od mene.Lai su vam manje spretne od uhodarskih sposobnosti. Odakle vam toliko novaca?To je sva moja imovina.

Otvore se vrata. Grof Koch priðe carici i neto joj tiho reèe.To je jo vie uzbudi. Ne obaziruæi se ni na Kocha, ni na kancelara, nastavila je samaprovoditi istragu. Vièni tom postupku povukli su se njih dvojica u pozadinu i èekali dok se ona umori i odredi drugaèije. Poto joj je Koch apnuo nove podatke, carica upita kapetanaU kuæi imate starog èovjeka? U hotelu ste ga upisali kao slugu, a zapravo se s njimophodite kao sa sebi ravnim.Velièanstvo, on me odgojio. Smatram ga ocem.Laete.Vae velièanstvo jednom mi je udijelilo sreæu da sam vam smio isprièati èitav svoj ivoPreporuèili su vas vjerodostojni ljudi.Molim vae velièanstvo da i sada pita njegovu preuzvienost Van Svvietena moe li grof ojkffv biti uhoda.

Traim samo dokaze a oni su tu.Ako velièanstvo naðe dokaza da sam uhoda, onda æu svoje grudi dragovoljno izloiti ubojtom tanetu. Okrenula se KaunitzuDrskosti njegovih lai sasvim su u duhu Friedricha Pruskog. Njegov je uèenik.Nikad, velièanstvo!utite! Va tobonji sluga bio je odsutan vie od osam tjedana.Velièanstvo, samo pet tjedana.Grofu Kochu su rekli da je bio odsutan osam tjedana. Posve dovoljno da u Pariz odnese podmuklu spletku i raspri moje politièke osnove.39Pri tom je carica pogledala Kaunitza i Kocha nianeæi na loe vijesti koje su stigle



iz Francuske.Novac to imate uza se primili ste za uslugu pruskom kralju. Htjeli ste u Prusijupo nove upute? Tko je s vama u vezi?Tolika pitanja smutila su Siniu. Ipak odvratiVelièanstvo, bilo bi dobro da me odmah ustrijelite jer ne mogu naæi odgovora za stvari koje su od mene udaljene kao novi svijet.Podmuklo se izvlaèi.Carica se okrenula efu dvorske policijeGrofe, jeste li uhitili njegova tobonjeg slugu?Veæ je u zatvoru. Uvukao se u dvor u uniformi otmjenog lakaja. Barun Nemy nastavlja izvide u kapetanovu stanu kod Crnog orla.to je pronaao?Da tamo stanuje i princ Ernest.Carica udari rukom o stol. Kaunitzovi enski profinjeni ivci trgnuli su se.Frivolno! Iz svake rupe zijeva Friedrich, a on jo taji. Pokvarenost mu je okuila kosti. Dovedite njegovu enu.èeka u predsoblju, velièanstvo odgovori Koch i otvori vrata.Poslije grofice dovedite princezu naredi carica i nastavi govoriti kancelaru Akoje grofica u tom komplotu, onda je zloèin uistinu spektakl parade.Ipak je zabrinuto okrenula glavu k prozoru razmiljajuæi Ako je i ona izdajnik, propale su sve moje osnove i za Josipa i za Vilmu za sve... Meðutim se ponovo obazre iglasno reèe KaunitzuU posljednje vrijeme grofica mi je mnogo laskala, mnogo govorila o svojoj sreæi nadvoru. Zar je moguæe da je lagala? Zar one oèi u kojima ima toliko nevinosti, dobro

te i istine mogu istodobno gledati anðeoskom iskrenoæu kad joj usta najpodlije lau? Zr njezin glas moe izvirati iz dubine srca kad u mozgu snuje lanu nevjeru? Zar govori tako toplo i iskreno sa mnom samo zato da uèvrsti moje povjerenje i lake ga pogazi?Pa ipak je bilo tako doda Sinia u svojim mislima. Iako je znao da je Nera sve to to kraljica sada spominje radila samo zato da joj bijeg bude olakan, poelio je da Nera nije carici tako vjeto lagala. Carièine sumnje vie su ga uzbudile nego teka situcija u kojoj se nalazio.U tim mislima prekine ga grof Koch koji je otvorio vrata Neri i odmah iziao.Nera se pokloni. Spazivi Siniu, lecne se, ali i ne sluteæi to se dogodilo, zadri miJo nije skinula sveèanu plesnu haljinu, ureenu èipkama i cvijeæem koja je njezinu ljeu u okviru malog budoara dvostruko nametnula oèima prisutnih.Ni kraljica se nije mogla oteti èarobnom grofièinom izgledu Èasak je gledala samo bije

lu put njezinog lica, skladna ramena, barunaste oèi obrubljene tamnim trepavicama.Kako im je pogled vjeran, iskren, topao. A ipak primijeti carica prvi put u timoèima opaam neto zagonetno, nerazjanjeno!Èudan je taj pogled pomisli carica. Nisam to nikad prije opazila. U tome je odgonetka snage kojom privlaèi muke due.I Kaunitz je promatrao Neru. Bacivi pogled k Sinii, pomisli Ti si jedan bespomoæan zarobljenik. Vjerujem da bi za nju mogao postati i uhoda!Premda joj glas nije zvuèao onako strogo kao prije i kako je to eljela, carica je ipak nastojala da prema grofici pokae gordostOve noæi htjeli ste da se udaljite s dvora bez doputenja?Priznajem i molim velièanstvo da mi oprosti grijeh.Zato ste to uèinili?Vukla me elja k muu.

A dunost prema carici kojoj dugujete toliku zahvalnost?Bila bih se vratila u ranu zoru na posao i time ispravila grijeh.Tako? Niste znali da vas je mu htio povesti u Prusiju? Dok je kraljica, kao uvijek, govorila francuski, Sinia upadnetiho hrvatskim jezikomNita nisi znala!Ali carica se srdito okosiKakva drskost! U mojoj prisutnosti govoriti meni nepoznatim jezikom! Jeste li torazumjeli, kancelaru?Ne znam hrvatski, velièanstvo.



to vam je rekao? obrati se carica Neri.Da govorim istinu. Sinii odlane. Vladarica nastaviOdgovorite na moje pitanje jeste li znali da æe vas vodili u Prusiju?Velièanstvo zaèuðeno æe Nera nije me kanio voditi u Prusiju. Ne znam ni zato. Samo smogovorili sastanak do ujutro. To je bilo sve.Velièanstvo, ona nije slutila da me progoni ljubomora to mi je otimlju. Ona ne zna to su mi sve rekli, ne zna to sam kanio reèe Sinia.Ni rijeèi vie s vama.Velièanstvo sklopi ruke Nera oprostite mu to izostavio slubu. Zavela ga je ljubav.Stvar je jasna okrene se kraljica Kaunitzu. Ona nije znala namjere ljubomornog mua.Bila je veoma zadovoljna to je to mogla ustanoviti i nije eljela da je jo dalje spituje.A Sinii je odlanulo. Bilo mu je glavno da s Nere skine svaku sjenku kakve sukrivnje s njim koji je pao pod sumnju da je uhoda.Odstupite i èekajte odredi carica Neri spazivi da je grof Koch otvorio vrata princezi Amaliji.Veæ je skinula odijelo komorkinje i navukla kuænu haljinu bez krinoline. Kad je princeza u carièinom kabinetu opazila Neru, krv joj se uzburkala.Dakle ona? Moja je sumnja opravdana! Ona je kriva to sam tu! mislila je princeza,a u njezinoj se dui probudi stara mrnja, pojaèana dananjim susretom u hodniku.Sputajuæi vjeðe pred svojom majkom, klela je Neru i èekala svoj sud.Marija Terezija pogleda svoju kæer. U tom èasu nesta iz njezinog srca majèinskog osjeæaa. Njezino dijete prièinjalo joj se poput tuðinca neprijatelja kojeg su joj predalida ga kazni. I glas joj je zvuèio ledeno

Nae raèune raèistit æemo kasnije. Sada traim va jasni odgovor. Ne vjerujem da je u vi sinula luðaèka misao da pregazite dunost prema dinastiji, trgnete veleizdajnièki noa mene i sramnim bijegom razbijete moje sagraðene tvrðave protiv Friedricha Pruskog.Netko je poznavao vau ljubav prema princu Ernestu i nagovorio vas na bijeg da onemoguæite brak s vojvodom od Parme.Zjenicama koje su sijevale od mrnje Amalija osine Neru i odgovoriJest.Evo, gospodo! Pogodila sam. Tko je kriv za bijeg?Pol sekunde princeza ne reèe nita, veæ zluradim pogledom odmjeri Neru. Sav dugo pritajeni bijes prema njoj provalio je u jednom pokliku i gestu rukeOna!Ona?Carica, Kaunitz i grof Koch prenerazili su se i pogledali jedno drugo, dok je Ne

ra zaprepatenim oèima buljila u princezu kao da ne shvaæa njezine rijeèi. Samo je Siniuoèio princezinu namjeru i istupi otro i odluènoVelièanstvo, molim da mi dopustite razjasniti princezin odgovor.Govorite.Velièanstvo, izjava njezinog visoèanstva princeze potjeèe od davne liène mrnje prema mj eni. Utjeèem se pravednosti vaeg velièanstva da groficu ispita o tome.Ovaj se èovjek usuðuje mene okrivljavati laima? upadne princeza koja je bila uvjerenada æe carica estoko ukoriti Neru. Mjesto toga, Marija Terezija povikne svojoj kæeriuti! to je to bilo, grofice? Kako æete se opravdati na princezine optube.Velièanstvo, evo moje potene ispovijedi. U enbrunskom perivoju jednom sam sluèajno èukad je princ Ernest njezinom visoèanstvu govorio o svojoj ljubavi i namjeri da jezaprosi.A to vam je bilo krivo vikne Amalija jer ste ga izazivali koketerijom ne biste l

i ga oteli.Basta! upadne carica rijeèju kojom je ona kao noem svakom obièavala odsjeæi daljnje rajanjavanje.Izjasnite se, grofice.Dok sam to sluala sjedeæi iza ograde, stiglo je vae velièanstvo u perivoj i upitalo pincezu je li sama s princom. Da se vae velièanstvo ne uzbuðuje, izila sam iza nasada saopæila velièanstvu da sam ja pratila princezu.Dakle lagali ste?Velièanstvo, nisam htjela da se uzbuðujete i da pred dvoranima korite princezu. Alinjezino visoèanstvo princeza spoèitnula mi je da sam htjela spasiti princa. Odmah za



tim bockala me je pred dvoranima s vjeticama. To je bio uzrok da sam plaèuæi zatrailavae velièanstvo otpust iz slube. Vae velièanstvo je tada princezu zato to me je uvrla aluzijama o mom èarobnjatvu kaznilo kuænim zatvorom.Od onog doba njezino vas je visoèanstvo progonilo mrnjom i prezirom!To sam htjela reæi.Jeste li to povjerili svom muu?Moja je dunost da mu nita ne zatajim.Isprièali ste mu i to da princ Ernest kani vjeriti princezu.Jest, zato to je to bio povod mojem sukobu s njom.Princezo okrene se carica svojoj kæeri izgleda da niste govorili istinu. Vae su optube samo izljev neopravdanog ljubomora. Je li vas grofica uistinu nagovarala na bijeg?Osjeæajuæi da je carica sklona braniti Neru protiv nje, princeza æe gnjevnoNajprije me nagovarala, a onda dotrèala vaem velièanstvu da me opet oda. Da me istisne iz srca vaeg velièanstva jer je zla, tata ljepotica koja se eli popeti do poloajaeginje Vilme Auersperg! To govori èitav dvor.U prevelikoj Ijutosti princeza se zaletjela i nesmotreno se dotakla carièine ranjave pete Vilme Auersperg. Time je potpuno unitila carièino povjerenje u njezinu izjavu i ona je srdito prekineVae su rijeèi nedostojna la. Vilma Auersperg nema ni kakav poloaj koji bi joj groficmorala oduzeti. Ona je dama pristupa na dvor i nita vie. Upravo ta izjava dokazuje da krivo optuujete groficu.43Princeza povièeOpèinila vas je, vjetica je. Opèinila je prijestolonasljednika otela Vilmi cara.

utite. Svojim optubama lomatate nad glavom grofice, a pogaðate svoju duu. Vae visoèo promijeni kraljica glas to nije dostojno vas. Traim da mi smjesta kaete tko vamje pomogao u bijegu i tko vas je nagovarao.Sve vie proeta osvetom, Amalija je traila novi argument da navali krivicu na mladugroficu. Pomogla joj je carica pitanjemJe li vam pomagao onaj koji stanuje u istom hotelu s princom Ernestom?U prvi èas nije znala koga to carica misli, ali je primijetila da gleda Siniu. Ipakje prièekala poznavajuæi carièinu nestrpljivost da joj opet doðe u pomoæ.Nije dugo èekala.Govorite, je li to ovaj? pokae carica na kapetana. Priguen Nerin dah, izazvan kretnjom carièine ruke, pobudiAmalijinu pozornost. Shvativi situaciju, digne glavu poput zmije spremne da ugrize i odgovori

Da, on ine nagovorio i ponudio mi danas pomoæ jer je na dvoru u slubi i...Nemoguæe zajaukne Nera, a u Amalijinoj dui odjekne taj glas usklikom utaene osvetnièk eði.Carica se digne.Sve je potpuno jasno. Krivac je tu!Brani se, Sinia zavapi Nera.Priznajete li svoj èin? zapita carica mladog grofa.Velièanstvo, imam na obranu samo dvije rijeèi nisam kriv! Uèinila je lagodnu kretnju ipogledala KaunitzaKaos je proèiæen.Okrene se k Neri i oslovi je odluènim glasomGrofice, Friedrich Pruski razbojnik je, otimaè, gusar, krvoloèna zvijer gladna i ednamoje drave i moje krune, Va mu je njegov uhoda, to mislite o tome?

Prestravljena, Nera sklopi rukeVelièanstvo, zaboga! Nije kriv! Uzmite moju duu i tijelo u zalog njegove nevinosti.Krivo su ga optuili.Tek sada je Nera shvatila èime okrivljuju njezinog mua. Dræuæi, sklapala je ruke predaljicomKunem se grobovima oca i majke nije kriv!U ruci su mi neoborivi dokazi.Velièanstvo, nije moguæe! Sluajte ga opravdat æe se.Poputam vaoj molbi samo u jednom smjeru. Bit æu blaga prema vaem muu ako mi neto rni.



Uèinit æe. Sinia, reci sve to velièanstvo eli.Sve to znam. Kunem se na tvoju ljubav.Dobro reèe carica. Ruiti moju politiku protiv Friedricha Pruskog pokuat æe samo liènokoja ima interesa da utjeèe na moju vladavinu. Svakako je jasno da to nije va mu alion je oruje te tajnovite liènosti. Kapetane, imenujte mi osobu koja stoji iza vas,otkrijte svoje ortake bilo oni tko mu drago... Ako to uèinite, grofica æe biti zadovoljna mojim pravorijekom.Zaprepatenim pogledom èekala je Nera Siniin odgovor. Nije se usudila upletati, nijemo je èekala to æe odgovoriti Sinia.Trgnula se kad je Sinia poèeo govoriti.Velièanstvo! Nesretan sam to nemam nikoga èijim bih imenom spasio svoju glavu i svojubraènu sreæu. Niti sam èiji uhoda niti poznam kakvog urotnika. Moj je jedini cilj biooteti vaem velièanstvu svoju enu jer je dragovoljno niste otpustili s dvora.I upravo ste izabrali Prusku. Dosta! Princezina izjava ivo je svjedoèanstvo. Koch,oduzmite uhodi maè i odvedite ga u tamnicu.Carièina zapovijed izmami Neri laki krik oèaja. Sinia, naprotiv, mirno preda Kochu plemiæki maè. Lice mu je bilo blijedo, ali ponosno i odluèno.Rado æu gubiti glavu za svoju ljubav i èast svoje ene. Nisam kriv. Nero, ne zaboravime.Potrèala je za njim i bacila mu se na grudi. Sinia izaðe iz carièina kabineta. Nera sebacila pred vladarièine noge.Velièanstvo! Nije kriv! Vjerujem mu!Ali ja ne a to je ipak razlika.Velièanstvo, vaa pravednost...

Nareðuje mi da ne popustim reèe ona hladno. alim to vas moram zaodjenuti u crninu. Prncezo, èekajte me, a vi, grofice, poðite u svoje odaje.U takvim zgodama Kaunitz je obièavao da se ne upleæe dok kraljica ne zatrai njegovo miljenje.Sad je utio, to vie to ga je dogaðaj ozlovoljio. Kako su se, do ðavola, uvukle na dvFriedrichove spletke? srdio se Kaunitz u mislima. Sve tu mirie na spletke, samo,tko je iza toga.Njegovo zadovoljstvo bilo je pomuæeno, ali se on nikad nièim nije htio ljutiti ni uzbuðivati da ne poremeti zdravlje i pristali izgled.Slijedio je caricu u njezin slubeni kabinet da s njom raspravlja o dogaðajima.Nera se nije mogla pridiæi. Borila se s nesvjesticom.Ali je probudi Amalijin zlobni podsmijeh.45 Ako vas odam, neka mi bog oduzme sve to ljubim. To ste rekli dolje. Kazni kriv

e zakletve ne mogu te oteti ni tvoji ðavli vjetice!Princezo! Nisam vas ja izdala. I mene je netko odao kad sam htjela da idem s muem.Laljivko, licemjerko! Niste mi priutili princa Ernesta.Princezo, gdje vam je razbor? Ogledajte vau mrnju u zrcalu razbora ljubim svog mua, to æe mi princ?Sve mukarce elite imati da svojih nogu, tata, zlobna, slavohlepna eno.Kad biste znali koliko èinite krivo meni i sebi?! Povucite optubu kad znate da je lana.Da mogu pronaæi toliko lanih optubi koliko je kamenja na kugli zemaljskoj, svima bihzasula vaeg mua samo da zgnjeèim vas. Ali ovo nije la on me je sklonio na bijeg!Nije, nije! Osvijestite se! Nita vam nisam skrivila!Da nije one veèeri u perivoju bilo vas nastavila je princeza bijesno ne bih pala u

carièinu nemilost. Veæ drugog dana Ernest bi me zaprosio i bili bismo vjenèani. A danas? Opet mogu zahvaliti vama to nisam daleko od Burga.Princezo, i ne slutite koliko alim vau sudbinu. Vjerujte mi, nisam vas odala.Tko je drugi znao za moj odnos prema princu? Tko me drugi vidio danas na bijeguosim vas? I jo se usuðujete poricati?! Mrzim vas! Dolazi carica! Idite.Slomljena i unitena, oteturala je Nera iz kabineta i nalo nila se na zid svog salona.Brzim koracima uðe carica. Ugledavi svoju kæer, odmjeri je prezirno i poène joj govorii kao obiènom podaniku koji je zgrijeio prema svojoj vladariciPod krinkom dobrote i poslunosti skrivali ste lanu podlu duu Josip mi je barem doba



cio u lire da se buni protiv mene. A vi spletkarite s mojim neprijateljima iza mojih leða. Branite Vilmu Auersperg! Stidite se! Èuvajte se! Ne uputajte se u spletke!Za to nemate talenta! La i spletke iziskuju neto veæe umne sposobnosti od vaih. Bijg s princom posve nalikuje maniri krèmarske konobarice ili kakve teatarske plesaèice. Dosta! Mora biti izbrisano to se desilo. Sofija æe jo ove noæi biti otpremljena iz eèa da nitko nita ne sazna o skandalu. Preksutra æe se obaviti vjenèanje. Idite!Sluajuæi je, princeza poðe nekoliko koraka blie. Takva drskost zaèudi caricu. A njezikæerka poène otro i odluènoVelièanstvo, ne mogu ivjeti s vojvodom od Parme!Onda umrite! Ipak, vjenèanje se mora obaviti. Basta! govorila je Marija Terezija grubo i hladno. Idite u svoje odaje i upamtite Koch æe vas sa svojim ljudima budnonadzirati.Èas je jo stajala pred njom dok joj se u srcu sabirala uè, ali je odluèila utjeti.Ojaðena i pakosna, ostavi budoar svoje majke, a da je nije ni pozdravila.Jedva je izala, pojavi se kancelar Kaunitz.Carica koja je uzbuðeno etala zaustavi se napeto ga gledajuæi.Velièanstvo, smijem li zamoliti samo malo smirenja?Zato smirenja? Nije li usud prema meni cinièan? Raðam djecu rtvujuæi sva uivanja ivladosti da mi budu uporite prijestolju. Dijelim milost da steknem vjernost. I to dobivam za to? Nita? Tres bien! Od danas vie nitko nema milosti ni pardona. Izgubila sam vjeru u sve. Promijenit æu èitavo dvoranstvo. Svuda vidim samo la i himbu. Grofa treba temeljito ispitati. Moda æemo od njega saznati tko je bio u Parizu kod raadame Dubarrv. Moramo to saznati makar torturom. Ali hitno, urno, Kaunitz!Velièanstvo æe ovaj put osjetiti to znaèi kad se Kaunitz jednom pouri. Uvjeren sam da

tu plete kojeta. Cim zavri vjenèanje, stavit æu kapetana pred tajni sud i podnijeti aem velièanstvu svoje prijedloge.Unaprijed vas upozoravam nema milosti! Unaprijed potpisujem njegovu smrtnu osudu. Vi ste jedini èovjek koji me razumije i titi. Molim vas, idite na poèinak. Bdjenjevam kodi. Da izgubim vas, ostala bih na svijetu sama, okruena neprijateljima i ulizicama.Na vratima kabineta Marija Terezija spazi dugi nos svoje prve dvoranke, najvjernije pouzdanice to se uljala iza njenih vrata kad god je bilo kakvih tajnih dogaðaja.Ona tiho navijesti vladariciNjezino velièanstvo carica udova Elizabeta moli audijenciju en particulier. 2eli hitno govoriti s njezinim velièanstvom.Moja majka dolazi u Burg? U ovo doba noæi?Njezino velièanstvo carica udova dovezla se ravno iz Hetzendorfa.

Kakva senzacija! To drai moju znatielju. Idite, Kaunitz, u svoje sobe i leite. Nadam se da vas neæu vie trebati...S poèitanjem poljubi on pruenu ruku pa se povuèe iz kabineta.Marija Terezija stala je kraj pisaæeg stola i radoznalo èekala. Preko praga prela jedama, visoka, zaogrnuta crninom. Dugi al od crnih èipaka pokriva prosjedu kosu i sputa se sve do povlake.Dama se dri uspravno. Koraèa lagano. Samo navorano lice odaje starost. Osebujni kroj crnine pokazuje udovu odjevenu strogo po propisima panjolske korotne etikete.Biva carica Elizabeta, majka Marije Terezi je i ena Karla VI, ula je tiho, ne rekavni rijeèi, i stala nepomièno. Gledale su se dugo pogledom koji nije odavao da ih veenjena ljubav.47 Vae velièanstvo oslovi carica doljakinju bit æe da je vrlo vana i hitna stvar radoje se vae velièanstvo nakon tako dugo vremena odluèilo prekoraèiti prag moga dvora. J

u ovo doba noæi!Pogodili ste, velièanstvo, carice kæerko.Pokretom ruke Marija Terezija ponudi majci naslonjaè. Elizabeta sjedne. Pogled jojpadne na veliku sliku na zidu. Prikazivala je njezino oblièje u doba mladosti kadje slovila kao najljepa vladarica u Evropi.Ovog èasa kao da ta slika ne budi u njoj uspomene prolih dana. Mirno gleda preda sei oèito prikuplja snagu da govori o neèem velikom i tekom.Nakon neprijatne utnje upre jo uvijek lijepe, bistre oèi u svoju kæerku i stade govorti polagano, èvrstim, jo snanim glasom.Preuzeli ste vlast kad je smrt izbila ezlo vlasti iz ruku mojem muu, a vaem ocu. Me



ne je zapala uloga vjeène carice udove. Povukla sam se po zakonu i ivim po strogimpropisima panjolske ceremonije koju ste vi ponovno proglasili obavez.nom. Moda jevaa simpatija prema toj etiketi potekla i iz vaeg odnosa prema meni.eli li se vae velièanstvo potuiti na moje odredbe?elim samo objasniti svrhu svog dolaska. Prema toj etiketi i vaoj intenciji moralasam odrezati kosu, obuæi crninu, povuæi se u ivi grob samoæe. Vae intencije vodio je ah da se udova Karla VI ne bi upletala u vau vladavinu.To je intencija pragmatièke sankcije koja me uèinila carem i kraljem, dakle jedinimvladarem. Ako je vae velièanstvo poalilo to je po propisima etikete tugovalo za svojm muem...Nikakva upadica ne moe me odvratiti od stvari radi koje sam tu. Morala sam se povuæi iz vaeg dvora i ivjela sam u samoæi hecendorskog dvorca koji ste mi milostivo odrdili kao boravite. Nisam se alila, nisam dolazila da vam smetam. Jedan jedini putprekrila sam svoju i vau elju da budem pasivna prema odredbama vae vladavineDa, prekrili ste je onda zajedljivo æe Marija Terezija kad ste doli zagovarati Friedricha Pruskog mog neprijatelja.Ne njega, nego mir izmeðu vas i njega radi vas. Frieðrich mi je roðak po majci, daklei va. Zagovarala sam mir zato to ste mi vi kæerka.Zato to je on protestant, a to ste prije udaje za mog oca bili i vi i to ste u svojoj dui jo danas. Vi ste princeza Braunschweig, svoju vjeru zamijenili ste katolièkom samo za austrijsku krunu...Govorite o austrijskoj kruni kao da biste je imali da vam nisam dala ivot. Molim,sasluajte me jer neæu skrenuti sa stva48ri. Nisam ja htjela uzeti vaeg oca koji me cijeli ivot prezirao nego su ministri p

regazili moju mladenaèku ljubav i odredili mi za mua krunom okrunjenog austrijskogkralja. Nisam ni prva ni posljednja princeza koju zatvaraju u lonicu s neljubljenim poput para posve razlièitih pasa da provociraju eljenu mjeavinu pasmineTo je dunost i poziv svake princeze.Nisam dola da to razjanjavamo. Kad sam ono jednom dola k vama i molila vas da s Friedrichom sklopite mir i da se s njim nagoditeMolili ste da popustim protestantu i razbojniku da me orobi upadne gnjevno carica.Bog je jedan, samo mu se klanjaju razlièito...Bog razumije samo jednu molitvu rimokatolièku.S tim sam pitanjem veæ odavno nacistu u svojoj savjesti. Vidim i slutim. Opet stedoli intervenirati za kojeg protestanta, a kako ste liberalni moda èak i za idova.Velièanstvo, ne prihvaæam va izazov, veæ nastavljam od onog dana kad ste odbili moju m

lbu i savjet za mir i ponovo se zaratili s roðakom s kojim ste mogli ivjeti u miru,nisam nikad pokuala bilo kakvu intervenciju. Danas ponovo prekidam tradiciju svoje samoæe. Dolazim da vae velièanstvo zamolim pardon. Smatram da nièim neæe stradati ud dinastije i drave ako vae velièanstvo uvai moju intervenciju. Radi se o jednom iv.Ovih dana nisam potpisala nièiju smrtnu osudu. Jeste, velièanstvo.Èiju?Amalijinu.Èim je spomenula princezino ime, usplamti i provali nagla æud carice i suzdravanje prema nepriliènom posjetu.Vi? Vi u komplotu? Sad mi je jasno zato je kapetan tako tvrdoglavo tajio svoje ortake. Efekt je sveèan. Kulminacija svega jest to da udova Karla VI, majkaone carice koja je obnovila habsburku dinastiju, stoji u taboru neprijatelja. U komplotu s

njima. O boe!Ne razumijem o kakvom komplotu govori vae velièanstvo.Slobodna sam da upozorim vae velièanstvo na to kako je izvanredni poslanik vae protuvlade kapetan garde grof Vojkffy uhvaæen na bijegu u Prusiju ba u èasu kad je pruao pmoæ mojoj Amaliji i htio da onemoguæi taj vani politièki brak.Velièanstvo, ne poznam nikakvog kapetana Vojkffvja niti se brinem za politièke poslove. elim samo zamoliti vae velièanstvo da potedi princezu doivotne tamnice s vojvodkoji je donio na svijet defektan znaèaj slaboumnosti i bolesne naklonosti, okuenu krv. Ne dajte da uza nj sagnjije ljepota vae mlaðe kæerke i da prokune ivot. Znate da jubi mog neæaka princa Ernesta od Zvveibiirgena najbolju duu naih roðaka.



4 Suparnica Marije Terezije U49Carica se poèela obuzdavati. Prisjetila se da bi udova Karla VI u toku svojih rijeèi mogla iznijeti i neto to bi jasnije razotkrilo pulove urotnika i pruskih uhodana njenom dvoru.Zato se velièanstvo nije prije potrudilo k meni s tom intervencijom? upita Marija Terezija.Zato to nisam znala tko je djevojka koju Ernest ljubi. Sve do danas uveèer kad mi je on to saopæio.Vi ste, dakle, podupirali tu ljubav iza mojih leða?I vi.Ja? Ne znate to zborite.Niste li princu obeæali ruku svoje kæerke?Samo uvjetno. Poslije sam je povukla.Danas mi je princ sve ispripovjedio i iznenadio me jednom molbom.Vi se izravno deklarirate kao konspirator! zlobno æe carica.Molim velièanstvo da me slua. Zamolio me da primim pod krov princezu koja æe pobjeæi.i se s njom vjenèati jo ove noæi.Ali ja sam im pokvarila raèune usklikne Marija Terezija.Velièanstvo, stanite! Jo ima naèina da se vjenèanje s vojvodom ne odri i veza raskinez sablazni.Velim vjenèanje æe se odrati, makar uz asistenciju oruane sile. eli li vae velièanseto?elim uloiti prosvjed u ime princa od Zweibiirgena koga je ef dvorske policije, protiv svih propisa dvorske panjolske etikete, uhitio izvan teritorija Burga. elim da

vae velièanstvo to ispravi i princa izruèi meni.Vi, dakle, otvoreno, traite princa?Jest, to je moja dunost. Nema oca ni majke, ja sam mu tetka i sve to ima na svijetu.Dobro. Da udovoljim vaoj rodbinskoj zabrinutosti, javljam vam da æu princa prebaciti preko granice ravno mojem dragom bratiæu Friedrichu u Berlin. Ako se vae velièanstvo eli pridruiti, bilo bi na okupu èitavo drutvo da upravlja topovima na Beè.Usne carice Elizabete micale su se i stiskale. Ipak je ostala mirna sjedeæi u naslonjaèu kao da i ne kani otiæi. Uporno je govorilaVelièanstvo, opet vas molim ne odrite vjenèanje. Brak vae kæerke s vojvodom od Parme æe sramotan i za vae ime, u poguban za vau kæerku.Ponavljam vjenèanje æe se odrati makar uz asistenciju oruane sile. Znajte kad se oglae topovi, bit æe to znak da je blagoslovljena nova obrambena tvrðava protiv Friedric

ha Pruskogi da je moju kæerku katolièki bog posvetio obrambenom tvrðavom protiv razbojnika Friedricha.Ne zovite razbojnièkom krv koja je srodna vaoj.Mojoj ne nego vaoj. Vi princeza Braunschweig nosite tu krv u svojim ilama.Moja je krv njemaèka poput vae.Vi protestanti nikad ne moete nositi èasno ime Nijemaca. Vaa je misija zavrena. Pomoli ste onima koji su se urotili protiv mojih dravnièkih interesa.Dravnièkih? povienim æe glasom carica majka i naglo nagne svoje tijelo prema Mariji Treziji. To vi recite svojim ministrima, ali ne meni!Zato ne vama?Zato to samo ja znam ono to ne zna Evropa.to znate?

Znam da je vaa mrnja prema Friedrichu samo izljev liène mrnje zbog vae povrijeðene ...Oinuta tim rijeèima, Marija Terezija se osovi i podigne glas prijeteæiZna li vae velièanstvo to govori?Predobro. Jedina ja znam kako je Friedrich uspirio vae dravnièke interese vau mrnjubjesnilo rata...Vladarièina pozornost bila u tom èasu jednaka njezinom bijesu.U zasjedi èuvate protiv mene neku zamku iz osvete to nisam dopustila da se iako moja majka upleæete u moje poslove! E dobro! Dokaite svoje tvrdnje. Hoæu da èujem o èemu govori udova Karla VI.



Udova vaeg oca govori o dogaðaju koji se zbio vrlo davno u leskoj na dvoru kneza odBraunschweiga. Bili smo tamo u posjetima. Vae velièanstvo bila je mlada princeza. Mene su onda jo smatrali vaom majkom. U obiteljskom krugu sreli smo se s mladim Friedrichom, tada jo mlaðahnim momkom koji nas je sve gledao velikim bistrim oèima. Znali smo da ga èeka pruska kruna. Te bistre oèi usjekle su se u srce mladoj princezi.La vikne carica Marija Terezija.Dakle, poeljeli ste samo krunu koja je èekala princa. Tada jo nije bilo pragmatièke snkcije.Uutite! To je izmiljotina starih gospoða. Ali carica udova nije se dala uutkati.èekajte. Vi za sve traite dokaze.Dajte ih.Jedne veèeri sjedili ste vi i princ na balkonu dvora. Ostala sam u salonu. Princ Friedrich Pruski udvarao vam je poput svih ostalih.Bio bi me moda i zaprosio da ste mu kao miraz obeæali austrijsku krunu, a mene uèinili njegovom poslunom enom.i sii Strpite se, velièanstvo.Moj otac odabrao je za vladara mene. Ako vam je ao to niste nita postigli s Friedrichom Pruskim da razvijete svoju protestantsku agitaciju...Jo samo malo! Nisam nita htjela postiæi ja, nego vi. èekajte, evo sjeæam se scene u kj je sigurno zametak èitave vae neobiène mrnje prema Friedrichu i kasnije njegova preira i neprijateljstva prema vama.To je izmiljotina. Princa nisam nikad vidjela.Bili biste kadri zanijekati i to da sada ovdje govorite sa mnom ako vam to konve

nira i ako drugi nita ne saznaju o tom naem obiteljskom susretu. Sluala sam ja vaa ajka. Princ vam je na balkonu rekao, moda i ozbiljno, ove rijeèi Vae su oèi prelijepeda ih zaboravim, vae ruke prenjene da ih ne poljubim, a ipak vi, mlaðahno, njeno enbiæe, primate moje kava lirsko udvaranje odvie carski. To je rekao on.Ovo mi je samo u prilog.Da, a na to ste vi odgovorili ponosno i oporo Ne zaboravite da æe ove ruke upravljati ezlom i dravom! Princ se cinièki nasmijao Ovim rukama pristaje samo kuhaèa..Carica se digne, a majka nastaviVi ste uvrijeðeno planuli i odvratili A vaim rukama pristaje samo prostaèka batina! Pazite da vas ne dotakne ba ovdje, u leskoj! odgovorio je princ.Otimaè, veæ je tada eðao za tuðim.Vi ste ljutito uli u salon. Princ je ostao na balkonu. Pola sata nakon toga on jena va zahtjev morao otputovati...

A vi ste gorko plakali...Da, plakala sam, zato to mlada princeza nije bila drugo nego smjesa tatine. Nije vam priznao da ste mu jednaki i planuli ste uvrijeðeni u svom tatom ponosu. Nada da æete danassutra biti samostalan vladar pomutila vam je pamet i jo kao mlada princeza svakom ste prilikom mladog roðaka princa Friedricha izazivali zajedljivim porukama. A kad ga je njegov otac progonio, zlurado ste mu se izrugivali.Basta! Ni rijeèi vie!Poslali ste mu karikaturu koja ga prikazuje kako mu otac svlaèi hlaèe i tuèe ga ibom.To nije bila moja risarija.Ali vaa zamisao, i to mu se zauvijek usjeklo u srce. Bilo je to djelo djevojèice koja je imala sve pogreke umiljene ene. Mrnju iz mladosti i vi i on prenijeli ste na rijestolje dok se jednog dana nije pojavio, ne sa ibom, veæ s prostaèkom batinom u lekoj. Njegova zajedljivost i vaa tatina bili su tako jaki da vas ni jedan poklisar

strane drave, èak ni engleski kralj, nije mogao sklonuti da se s Friedrichom pomirite i obustavite krvavi rat.S2Samo ste vi htjeli da mu prepustim lesku a moda i Beè...eljela sam mir. To su eljeli i drugi. I onda se sav svijet pitao i pita se jo danasZato Marija Terezija s takvom mrnjom otklanja mir i tako bijesno, gotovo luðaèki traesku? Zato je pred poslanicima viknula Uzmite mi koulju, posljednju kouJju, ali lese ne dam! Zato? Zato to je Friedrich na leskom tlu uvrijedio vau umiljenost i tatojoj rtvujete i ivot, zdravlje i sreæu svoje kæerke.Napadno mirno Marija Terezija je sluala.kraj majèinog spoèitavan ja.



A ova je naèas ustala kao da èeka miljenje svoje kæerke.I Marija Terezija ustane, stavi ruku na pisaæi stol stane po njemu dobovati svojimlijepim prstima. Onda mirno reèeMadame, ne èudite se to sam vam dopustila da toliko go varite. Htjela sam vas progledati. I progledala sam vas.Bilo je krajnje vrijeme.Madame, vae izjave otkrivaju mi sve. Vi tuðinkol Ogorèeni smijeh carice Elizabete zaustavi naèas carièine rijeèi.Tuðinka! Da, tuðinkom ste me uvijek nazivali i vi koja sam rodila.S potpunim pravom. Uvijek ste se tuðili, naginjali svojini protestantskim roðacima ibranili njihove interese. Nai su se odnosi razbili vaom intervencijom za Friedricha Pruskog. Onda ste stupili u red tuðinaca, a istupili iz redova podanika ove drave. Kao takvi sada ste ponovo pruili ruku pomoænicu onima koji ee razruiti utvrde mojdrave protiv neprijatelja. Od ovog èasa smatram vas ne samo tuðinkom veæ nevjernom tukom. Iza mojih izjava ne stoji vie vaa kæerka veæ samo vladarica. Ostavit æu vam slob, ali stavit æu vas pod pasku svojih pouzdanika.Zar je ovo vaa posljednja?Da.Velièanstvo, svemu to radite, i dobro i zlo, uzrok je bezgranièna tatina, pohlepa za laæu i slavom kojom vas omamljuju crne mantije na vaem dvoru.Kanite li se uistinu sami zatvoriti u tamnicu?Oslijepili ste od prevelike vjere u sjaj svoje vladavine i ne vidite to se dogaða.Nekoliko stepenica udaljen od vas boravi va sin. Nasljednik prijestolja luta dvorom kao mraènjak i nosi u dui slom vae tatine i vladavine. Ako jednom osjetite taj sl

m, sjetite se mojeg proroèanstva. Crne mantije posijale su u vaoj dui odvratnost i strah prema roðenoj majci zato to je nekoæ bila protestantkinja. Crne mantije razdvojit æe vas od svih vaih prijatelja od roðenog sina, nasljednika prijestolja.Basta! Nai su raèuni preèiæeni. Ja vladar, vi urotnik.Kako god hoæete. Ionako iz vas govore jezuiti.53 Madame, zbogom! Nadam se da mi neæete pruiti priliku da prema vama upotrijebim zakon.Suspendirali ste zakon kad ste uhitili princa koji je kriv to ima srce.Kad suspendiraju zakon, nastupa prijeki sud!Obje su ene zabole oèi jedna u drugu stojeæi nasuprot poput napetih strijela.Tada se carica Elizabeta naglo okrene i poðe k vratima.U crninu zaogrnuta pojava nestala je iza grimiznog zastora carièina budoara. vA ona je ostala zureæi preda se. Ledeni je trnci prolazili. Iz oèiju izvirivao je st

rah za vlast...Upiruæi pogled u crveni grimizni zastor to se ljuljao na vratima, carici se èinilo daje preko praga izaao urotnik. A tamo, nekoliko stepenica gore, na drugom katu, sjedi drugi urotnik i èe ka da joj otme vladavinu.Urotnici! Svi mi otimlju vlast, podgrizaju prijestolje! Detronizirat æe me!Otro pozvoni.Uðe grofica Fuchs.Velièanstvo! Vae je lice blijedo...Nisam uzbuðena! Samo zebemVelièanstvo, da vam donesem ogrtaè?Ni carski ogrtaè ne bi mogao ugrijati moju zebnju.to ste rekli?Hvataju se o carski plat.

Velièanstvo, dræu vam ruke.Zato to im ne doputam da tuku...Velièanstvo, to vam se desilo?Mnogo, veoma mnogo.Da zovem Van Swietena?Pustite ga neka spava. Spavaju svi koji me vole bdiju samo oni koji mi pletu mreuizdaje.Velièanstvo, to vam je danas?Nita. Samo èujem i vidim da oni koji su me rodili i koje sam rodila vrebaju na mojuvlast.



Velièanstvo, moje posveæeno drago velièanstvo aptala je grofica suznih oèiju, iskreno rinuta za gospodaricu. to je mojoj vjeèno hrabroj vladarici?Gledajte onaj grimizni zastor. Iza njega su ulazile i izlazile same uhode. Prvije bio kapetan garde. Znate li koliko sam vjere poklonila tom èovjeku?èula sam o stranom sluèaju od same grofice, ali ona tvrdi da je nevin.Ona ne zna to znamo mi.Ne mogu vjerovati da vas moe shrvati nevjera jednog gardista.I ne vjerujte! On je bio samo prvi u redu ostalih glavnih.Ima li jo netko, velièanstvo?Ajo, draga moja stara mami, odgajali ste me dok sam jo bila princeza, bili ste moja pouzdanica. Moja majka carica udovica ivjela je u svojoj samoæi noseæi u sebi mrnjzato to sam je odstranila od utjecaja na moje odredbe. Sad je ona iz zasjede poduprla moju kæerku da odbjegne svojoj dunosti. Elizabeta mi prorokuje da moj sin nosi u sebi slom svega to sam stvorila... Majka kæerka sin, trojstvo! Paradno!Oni da su protiv vaeg velièanstva? zapanjila se grofica.Jest. U njihovoj je ruci bio moj ivot. Svi su u jednom taboru protiv mene.Velièanstvo gleda odvie crnim naoèarima.Samo svojim oèima, a one su veoma bistre.Onda velièanstvo nikad neæe izgubiti svoju slavnu odluènost i neustraivost da se braniVaa rijeè podsjeæa me da ne zaboravim samu sebe. Branit æu se svom snagom. Hvala vam. obranit æu se. Idite, leite. Umorni ste. Neka vas zamijeni grofica Nera.Ona lei u vruæici.Lei? To ne moe biti. Trebam je.Doista ima vruæicu i bulazni.

Sutra ne smije imati vruæicu. Mora prisustvovati sveèanostima to je u intenciji mojih osnova.Da zovem lijeènika?Odmah, ali prièekajte da vidim pretvara li se ili je uistinu bolesna.Stara aja, grofica Fuchs, ode za caricom i uputi se u drugi kat u stan carièina osobnog lijeènika.Prebacivi ogrtaè, carica poðe koridorom i skrene u drugo krilo dvora gdje su stanovidvorskih dama. Hitro uðe u polumraèni hodnik. Iznenada stane.Iza zavoja hodnika naao se pred njom èovjek. Bio je zamotan tamnim ogrtaèem, gologlav, sputene glave.Tko je? upita zakrèivi mu put.Ja odgovori glas.Josip? Prijestolonasljednik!?

Zato se velièanstvo tome toliko èudi?to radite ovdje?etam.U ovo doba?Ne mogu zaspati.Ne da vam savjest?Ona je veoma spokojna.Moda zato to ste blizu vrata grofice Nere?Znam samo to da etam hodnicima, a to je doputeno i lakajima.55 Ali nije dostojno cara. Ako vas srce vuèe grofici, neæu se plesti u to, ali ne obilazite hodnicima. Opaze li to sluge, tetit æe samo grofièinu glasu.Molim, vae velièanstvo, uistinu nije shodno da uvlaèimo u razgovor damu koja nikako ne dolazi u vezu sa mnom.

On noæni izdajica bjegunaca? pitala se carica u mislima.Izdajnik Amalije i grofice bio je ogrnut crnim ogrtaèem.On je govorila je kombinirajuæi. Toliko joj misli proðe glavom da Josipu nije odgovorila ni rijeèi, veæ poðe dalje.On je izdao aptala je carica sama sebi. Koju je htio zaustaviti? Princezu ili groficu? Ili je odao samo princezin bijeg i sluèajno nakodio Neri, ili je htio sprijeèiti bijeg grofice pa je, ne znajuæi, sprijeèio i princezin pothvat? Ovo je drugo vjerojatnije. Ako je hodao ovim koridorom, mogao je spaziti da se grofica sprema tajno izaæi iz dvora. Nije ni slutio da se vie ne bi vratila.Carica je ula u sobu grofice Nere i doèekala dvorskog lijeènika.



Kad joj on objasni da je grofica doista u vruæici, naredi mu da poalje svog asistenta neka bdi uz nju.Odavle se ponovo uputila u svoj budoar.Razbuðena dogaðajima, osjeti da neæe spavati. Sjeti se princa Ernesta. Nije se ustruèavla odrediti da probude grofa Kocha. Zapovjedi neka joj dovedu princa.Nakon susreta s caricom udovom treba da obraèunam i s tim lupeom pomislila je carica èekajuæi ga.Vrijeme je tonulo. Noæ duboka. Marija Terezija osjeæala se svjea i odluèna.Mladi princ stane pokraj vrata. Carica primijeti da je od svojeg odlaska iz dvora veoma oslabio. lice mu je blijedo, izmuèeno i propalo.Mora da je ovaj princ veliki idiot kad ljubavi doputa da ga ovako iznakazi. To uopæe nije mukarac razmiljala je, a istodobno glasno naredila grofu KochuPrièekajte u predsoblju dok vas zovnem. Umoran, Koch poslua i ode u predsoblje. Promatrala je princaVi ste provalili u moju obitelj poput otimaèa. Mladiæ sklopi rukeVelièanstvo, ne mogu ivjeti bez Amalije.Onda umrite.Velièanstvo, zar æe princeza uistinu poæi za vojvodu?2iva ili mrtva.Stresao se, pribliio i zavapio plaènim glasomVelièanstvo, zaklinjem vasNiste dostojni da vas sluam.Èime sam stekao toliki prezir vaeg velièanstva?Dosta je to ste roðak Braunschvveigovih.

Ipak me velièanstvo milostivo primilo na dvor kao gosta.Ali vi ste se okoristili mojom miloæu.Velièanstvo, princ od Zweibiirgena nije uèinio nita to bi mu oduzelo pravo da ga saslte.Kao uvijek kad je njome naglo prevladala ljutina, udarila jepo stolu.Provalili ste u dvor da ukradete carsku kæerku s jo carski im mirazom.Velièanstvo odgovori princ povienim glasom miraz sam odbio.Na rijeèima. U dui ste lukavo raèunali.Velièanstvo, molim vas da ne vrijeðate.Drski mladiæu! Ja vrijeðam njega! Vi ste provalili u ovaj dvor poput lopova...Velièanstvo...I bit æete izbaèeni poput lopova.Velièanstvo, vi me moete kazniti, ali nikako vrijeðati princa Zweibiirgena.

Aha, pardon! Kakva kruna èeka vau visost? Kukavice!Velièanstvo krikne princ. èovjeku koga nazivate tim imenom obeæali ste svoju kæerku.Luðak! Kad sam ja s vama ozbiljno razgovarala o vjenèanju moje kæeri? Na maskeradi? Princ od Zvveibiirgena i kæerka Marije Terezije to je zaista maskerada!Dali ste mi rijeè.I povukla je.Velièanstvo, kmet dri do svoje rijeèi i vae velièanstvo ne moe je prekinuti. Ono morjediti primjer svojih slavnih pradjedova, kraljeva habsburke krvi.Bestidni zeleniu! Slavu mojih preða pretpostavljate meni koja sam vam svima dala novu dravu novu dinastiju.Majka nove dinastije neæe svojoj djeci ostaviti u batinu, vjerolomstvo zadane rijeèi.Taj je argument razgnjeviSvreno je.

Jo nije svreno. Dali ste rijeè i pogazili je. To ne bi uèinio mukarac vladar. To moiti samo hirovita ena.Van!Ako ste vjerolomstvo svoje hirovitosti ostavili u batinu obnovljenoj dinastiji, vjerolomstvo æe vladati i vjerolomstvom æe ona biti nadvladana.Princ je vikao u besvijesnom gnjevu. Carica, takoðer u ljutini koju vie nije moglanadzirati, zeletjela se k njemu i dignula ruku da ga udari.Podigavi ruku, princ se zatiti i povuèe iza pisaæeg stola pa æe uzdignutim glasom57 Velièanstvo, rekao sam princezi ili æe biti moja ena, ili 5u gospodinu bogu bacitipred noge svoj ivot. Velièanstvo, siromani princ od Zvveibiirgena dri do svoje rijeè



Van! vikne carica stojeæi s druge strane pisaæeg stola i pokazujuæi na vrata.Ne mièem se odavle.Onda æu vas dati izbaciti.Ali ne prije dok po vjerolomnosti prezreni princ ne iskupi rijeè.to hoæete?Ako princezu ne date meni, ne vjenèajte je s vojvodom, Bit æe upropatena.Svaka se princeza upropatava enidbom.Ali vojvoda je gnjile i bolesne krvi. Kljast je u svojim ivotnim navikama.Amalija æe poæi za njega.Vi niste ena ni majka niti ste bili kæerka! Vi ste ezlo! Carica stade kao ukopana. Bijes ju je tako proeo da nijemogla odluèiti bi li pozvala Kocha da princa dade izbaciti, ili bi svoj gnjev iskalila s nekoliko udaraca po njegovu licu. Ali nije imala vremena da stvara odluke. Njezinu pozornost zaokupi prinèeva èudna razdraenost.to radite? Napolje!Odavle vie neæu izaæi...Skandal!Princ na èelo prisloni pitolj.Zaboga! Ne kod mene krikne carica ne ovdje!Ako imate savjesti, neka vas progoni... I hitac prasne. Princ se srui.Iz predsoblja je dotrèao ef dvorske kancelarije.Oprostite, velièanstvo, to ulazim bez vaeg poziva...Zakljuèajte vrata predsoblja.Kad je to uèinio, povede ga carica iza pisaæeg stola.

Gledajte.Princ je leao ne dajuæi znaka ivota. Iz rane mu curila krv.Ustrijelio se, bezobrazni deran. Brzo mu zaveite ranu da krv ne prska po sagu. Tose ne moe sakriti pred slugama.U brzini carica otkine iroku traku sa svog svilenog ogrtaèa i dade je Ko ehu.Nastojao je da to bolje povee ranu, a onda da ukloni svaki trag.Otpremite ga! Nitko od dvorana ne smije nita zamijetiti. Neka ga zakopaju dva pouzdanika dvorskog redarstva.Uèinit æu tako, velièanstvo. Moram ih probuditi.Samo s ovim to prije napolje!Pourit æu.Poaljite mi oca Grandea dovikne mu kad je odlazio.Carica zakljuèa vrata da tko ne uðe.

Ni èasa nije osjetila strah od mrtva èovjeka to je leao na podu. Jedino je strepila dza samoubistvo ne saznaju dvorani jer bi se tada dogaðaj ubrzo razglasio po gradu. To je zaokupilo caricu sve do èasa kad se na vratima èulo oprezno kucanje.Tko je? zapita ona.Otac Grande.Otvorila je. Jezuit uðe tiho i smjerno, skrstivi ruke na grudima.Velièanstvo je eljelo da doðem. Upravo su me zvali grofici Neri.Zato? zaèudi se ona.Grofica Fuchs se boji da æe umrijeti bez pomasti.Umrijeti? usklikne ona.Malo se zamislila. Ali brzo prekine misliNe grofice, ne smijete umrijeti. To je samo nenadana vruæica i nita drugo. Ali, oèe Grande carica promijeni glas tu kod mene zaudara po samoubilaèkoj smrti..

Pokazala mu je prinèev le i s namjetenom suæuti primijetilaUstrijelio se pred mojim oèima. Od alosti to Amalija polazi za vojvodu od Parme. Uaso je to. Obeèastio je moj prag!Velièanstvo, kad ga odnesu, vae æu odaje svetim blagoslovom oèistiti smrtnog grijeha smoubice.Htjela sam vas zamoliti da mi savjetujete gdje da ga zakopamo.Samoubici nema mjesta na posveæenom tlu groblja. Nekoliko utega na njegovo tijelo,pa onda u Dunav...Ne, to je ipak contra decorum. Da ga zakopamo negdje u umi? Iza perivoja Favorita uma je gusta. Ipak, bio je princ.



Dobro, velièanstvo. U umi æe biti dovoljno dobar grob za princa koji je poèinio takav traan grijeh.Kakva me nesreæa prati uzdahne carica. S jedne strane krv u mojoj kuæi, s druge loe vijesti iz Francuske. Izdajice su osujetile Elizabetino vjenèanje s Lujem XV.Osujetili? Neka ih dostigne biè boji reèe jezuit s ogorèenjem.Veæ ih je dostigao. Otkrili smo ih.U njegovu blijedom licu nije se pomakao ni jedan miiæ. Mramorna bjelina lijepog junjaèkog oblièja zadrala je potpuni mir.Otkriveni su? Gdje?Na dvoru.Nad velikim osnovama najveæe vladarke svijeta bdi boja providnost.Ona mi je prokazala krivce.Kazna ih neæe minuti, velièanstvo.Zavrijedili su. Njihov emisar bio je mu grofice Nere. Veæ je u tamnici.59 Oèito je grofica zato tako naglo oboljela?Jest, nastojte joj smiriti duu. Neka ne tuguje za nevrijeðnikom.Bog æe njezinu srcu darovati zaborav.Na vratima se pojavio Koch sa dvojicom dvorskih tajnih policajaca.Grofe, pokopat æemo ga u umi iza Favorita, negdje daleko to dalje.Pouzdanici grofa Kocha pokrili su princa platem, podigli ga i krenuli s njim prema vratima.Kad su prolazili pokraj carice i oca Grandea, on prekrsti ruke na grudimaMilostivi boe, oprosti njegovoj grijenoj dui.Pred ocem Grandeom i pred svojim duhovnim prijateljima carica je uvijek zadravala

svoju tradicionalnu pozu.Kad su princa odnijeli, Koch je poao za policajcima, a otac Grande ostao je u kabinetu.Oèe Grande reèe carica grijeh je lagati. Ali to onda ako èovjek reèe neistinu da spasiju duu od propasti?Shvatio je odmah svoju zadaæu i odvratioOnda je la posveæena.Znao je koliku joj je uèinio uslugu.Sutra u devet sati, molim vas, doðite u moj kabinet reèe ona. Reæi æu vam to elim.Sluam, velièanstvo.Tog smo se princa sretno rijeili mislila je carica ostavi nasamu.Ima jo jedan princ u ovom dvoru koji mora slijediti ovoga mislio je Grande odlazeæii pogledao u drugi kat prema Josipovim odajama.

BINDER I BLANKuma sniva tihim jesenskim snom. Kroz gutaru provijava vjetriæ, uti suhim liæem i pmiris mahovine.Fenjeriæ rasvjetljava djeliæ ume na kojem lei èovjek prekriven ogrtaèem.Nekoliko koraka dalje dva mukarca kopaju jamu. Njihova odijela pokazuju da nisu odrasli s lopatom u ruci.Malo su se odmarali, pogledavali se i poèeli smijati.Carski dvorski policajci Binder i Blank grobari.Oèito ti se to sviða, Binder?Kao carici Petraeve pjesme. Kad je juèer deklamirao svadbenu himnu, ona se rastapala, a onda je rekla Kochu To je divno samo nesnosno. To velim i ja o lopati.Mislio sam da æe s nama otac Grande da blagoslovi grob.Samoubici?

E, dragi moj, samoubica je princ.U vjerskim stvarima otac Grande i carica ne poznaju privilegija.On doista ne, ali ona poputa. Kad si vidio kancelara Kaunitza na sveèanoj ispovijedi? A car, bogme, mora doæi.To je drugo.Pst uti...to je?S onu stranu granje neobièno kripi.To je vjetar. Nastavimo.Glupi princ! Zar se morao ustrijeliti ba danas kad smo u slubi nas dvojica?



Tiho! ta je to tamo? Naæulili su ui.Liæe uti. Valjda se ne boji?Biti noæu u umi pokraj mrtvaca i uz to jo utanje liæa to ulazi u kosti. I to pokragoslovljenog mrtvaca...Zato neblagoslovljenog?Nisi nikad o tom nita èuo?Ne bavim se takvim idiotizmima.Ali moja majka o tome misli drukèije. Pripovijedala mi je da mrtvac kojega prije ukopa ne blagoslove jo jednom oivi pa luta po kuæi i moli ljude za blagoslov. Ako muga ne daju, zadavi svakoga tko mu doðe pod ruku.Budalatine. Tko jednom otegne papke, vie ih ne osovljuje.Gotovi smo. Sada da ga bacimo u jamu.Mogao bi doista oivjeti.Ne spominji ga, probudit æe se i tebe prvoga zgrabiti za iju. U tom trenutku zaèuo sekroz tminu duboki teki glasPokakljat æu vam ije obojici. Amo grkljane!Policajci zastrepe. U umi tmina, samo vjetar uti liæem.Glas je dolazio s onu stranu gdje je leao princ pokriven ogrtaèem.Nenadani strah zamraèi misli Kochovim pouzdanicima. Prièa0 neblagoslovljenom princu, o mrtvacu koji moe oivjeti, èinila im se malo prije smijenom. Kad su èuli taj glas posred tamne ume, pokraj mrtvog neblagoslovljenog èovjeka,pretvorili su se u obiène ljude to se ne mogu oteti strahu. Sami ne znajuæi zato1 kako, potrèali su u gutaru da se sakriju.Iza njih je grmio duboki mrki glas Neæete mi uteæi, lupei. Ovamo vae grkljane! Razabr

da netko trèi za njima s mjesta gdje su ostavili mrtvaca. To im potpuno oduzme prisutnost duha pa stadoe bjeati kao pomamni.61Za sobom su èuli utanje liæa i trku koja im je prolazila kostima. Mozak im prititdodba da je neblagoslovljeni mrtvac ustao i prua ruke za njihovim ijama.Èasovita prikaza odvojila ih od razuma, upravljala njihovim koracima i gonila ih naprijed.Za njima prasne hitac. Jedan, dva ili vie? To oni ne znaju, ali se i ne obaziru,veæ jure kao da ih goni pakao. Pod nogama im se drobi jesensko liæe, ali im se èini daanje dolazi odostraga.To pojaèava njihovu trku i stravu. Instinktivno su udarili pravcem prema cesti.Pored iskopane jame stoji èovjek i fenjerom rasvjetljava le. Onda mu s glave skinepovez. Mlaz krvi prospe se po mladiæevu licu. Èovjek stavi povez natrag, prisluhne srce i opipa ruke.

Iz ume pridolazi jo netko i povièePobjegli su, lopovi. Tane je promailo.Da sam ja u tvojim godinama, ne bi mi utekli. Pogledaj, èini mi se da je ovaj tu jo iv.Kratka utnja. Onaj to je opipao princa odgovaraDa, ujaèe. Grudi su mu tople, ali ipak ne vjerujem da jo ivi.Bio sam veæ sasvim leden, a opet su me ugrijali. èovjek se mnogo puta s praga grobavraæa natrag. Daj, Marko, rakije!Mladiæ prui starcu limenu bocu, a ovaj je nagne princu na otvorena usta. Onda mu stade trljati sljepooèice, ruke i grudi.Neæe se tome vie natrag, ujaèe!Papa Wolf dovuèe sreæu bilo za glavu ili za rep kad treba drugima odgovori stari. Pokuat æu. r

Dotle je mladiæ razgledavao iskopanu jamu i oruðe.Htjeli su ga zakopati?Tko to?Oni koji su pobjegli. No zato su ga ubili?Marko, nisi ba domiljat! Nosi gospodsko odijelo, dakle je imao u depu i gospodsko blago.Mislite li da su ga napali razbojnici?Nismo èuli prasak, a idemo umom veæ dva sata.uma je iroka, prasak ima gdje da se raspline.Kog je vraga traio noæu u umi ako ima uza se novaca?



Moda ih nije imao, nego su lupei samo mislili da ih ima. U lovu nije bio. Nema uzase nikakva onija do plemiækog maèa, a zeèevi bogme ne skaèu na otricu.Starac ustane i poðe da pogleda jama.Taj se vie ne kani vratiti, je li ujaèe?Bilo bi mu bolje tamo, ali dok su grudi tople, ne idemo odavle.Najednom princ Ernest stade otvarati oèi. Makne rukom, ali ona ponovo padne na travu. Zurio je u tminu.Gdje sam? upita se u mislima.Pokuao je traiti u svom sjeæanju to se s njim dogodilo kamo je dospio.Jaki suanj liæa svrne mu misli na dugo. Nad sobom primijeti neèije oèi, svijetle i nene, a zatim jako svjetlo kao da mu se pribliila baklja. Onda razabere neèiji glas.Nita nije razumio, samo je èuo da se neto oko njega kreæe. Magla padne s njegove svijsti. Shvati da lei na travi i da je netko kraj njega. Polagano dojavljivale su muosvijetene misli sliku carièine sobe i razgovara s vladaricom.Dalje nije znao nita. Ali sad zna da je u umi i da je neto ili netko kraj njega. Leo je buljeæi u granje to mu je zastiralo nebo. Osjeti bol i uzdahne.Tako mi svih svetaca bojih, iv je povièe Marko.Pod rukom sam osjetio ivot. Moja me ruka ne vara. Opipala je nekoæ u ratu mnoge koji su veæ bili sasvim na drugom svijetu, takvih koji su pomiljali ne bi li ipak jo malo natrag poput ovoga ovdje.Gleda nas, ujaèe.Mladi gospodine, to je s vama?Ernest je razumio, ali nije mogao odgovoriti.to da uradimo s njim, ujaèe?

Ako je poten èovjek, bilo bi teta ostaviti ga lupeima, a ako je lupe, nikad nije prsno da ga izbacimo iz kuæe.Da ga nosimo sve do kuæe?Danas bih nosio i mlinski kamen.U svjetlu fenjera opazi princ iskopanu jamu. Taj mu pogled razbistri sjeæanja. Slika za slikom ponovo preleti njegovim mozgom i bude mu jasno.Tu su me htjeli zakopati apne on.Mi smo ih nali u pravi èas i potjerali.Vi? zaèudi se Ernest i zagleda se u lice starijemu. Papa Wolf?Ujaèe, taj vas pozna?Zato me ne bi poznao? Samo je jedan kovaè lijesova kojemu su dali naziv dvorski.A otkud vi... tu pitao je princ.Bili smo daleko u posjetu prijateljima i vraæali se umom kuæi, kad izdaleka ugledamo

malo svjetlo koje se ne mièe. Znam da tu nema nikakve kolibe, ali moj je neæak znatieljan. Krenuli smo prema svjetlu. Kad smo doli blie, onako u polutami vidimo da netko kopa. Ili smo oprezno. Oni su kopali, a vjetriæ je utio liæem pa nas nisu èuli. li smo se i sluali kako govore da neblagoslovljeni mrtvac oivi, a ja sam zaurlao poput duha. Strah im uðe u hlaèe, pa bje. Mogli bi se i vratiti. Idemo.Marko podigne plat kojim je bila pokrivena nosiljka. Zar vas nisu napali tu u umi?Iznijeli su me ondje blizu pola sata daleko, ba iz dvora...Dvora?Ernest primijeti da je snani starac neobièno upro u njega svoje crne svijetle oèi.A gdje su vas strijeljali? Tamo u dvoru? pitao je Wolf pogledom koji je sijevao.Sada ne mogu... Slabo mi je odgovori princ osjeæajuæi da mu se opet mraèi svijest.Daj mu rakije da nam ne umre prije nego to stignemo pod krov. Djeèak nema debele usne poput njih, neæe biti zao. Strijeljali su ga tamo, oèito ga mrze, zato æemo ga poni

jeti kuæi.Ponovo ga napojie rakijom, a onda dignu nosiljku i pobrzaju s mladiæem kroz gustu umu.Pouzdanici grofa Kocha preskoèili su grabu to je dijelila umu od ceste iza starog dvorskog perivoja i trèali ne obaziruæi se.Prvi se zaustavi Blank. Za njim Binder. Odijelo im je pronio moèio znoj, a lice kao poliveno vodom. Obrisali su se rupcima, a onda stali jedan prema drugom.Gledali su se, ali u tmini jedan drugome nije mogao razabrati lice.To smo izveli prekrasno.Zavrijedili smo odlikovanje, gospodine Blank.



Generali uvijek bjee i uvijek ih dekoriraju.S nama se neæe tako zabuniti.Nema li za ovu priliku nikakvu pripovijest svoje majke?Ne, za tako ludu situaciju nemam nita na zalihi.Sam ti je vrag gurnuo u gubicu onu prièu...Nekoliko su èasaka utjeli i teko disali izmoreni bjeanjem. èuje li, Blank, to ipak bio glas mrtvoga princaJasno da nije.Onaj je èovjek tulio poput medvjeda a princ uvijek govori tiho.Zar si ti pomislio da je princ oivio? Prekrasan policajac!Ni èasa nisam pomislio na takvu glupost, dragi Blank.Zato si onda poèeo bjeati?Ja? Ti si potrèao, a ja za tobom.Ne lai. Zgrabio si me za ruku i povukao za sobom.Zato mi se nisi istrgnuo i ostao?Zautjeli su. Vjetar je iz ume donio um liæa. Obojica segoe za pitoljima, a onda sjaeMalo prekasno primijeti Blank.

Prokleta smola. Kako se, do vraga, nisam sjetio na pitolj i pucao? Jasno je kao sunce da je pucao iv èovjek.Meni se taj prasak èinio kao hroptanje.Mrtvaca?Da smo ondje u umi mislili tako, ne bismo bili pobjegli. Obojica, eto, zaobilazimo glavno pitanje to da radimo sada?

Bogme neæu po tmini u umu da me napadaè iz zasjede ubije.Mrtva se vie ne boji.Ne ovdje nikako...Ni ja...Smijali su se i sjeli da prièekaju zoru.Nisu dugo èekali. Iza tamnih krovova dvora pojavile se prve bijele jutarnje sjene.Jesensko sunce uskoro je rasvijetlilo Bindera i Blanka.Binder je bio mlad, suh i blijed, a Blank vrlo snaan i svjea lica.Junaci, tajni dvorski policajci naprijed naruga se Blank sam sebi.Uli su u umu i krenuli onamo odakle su pobjegli. Kad su stigli k jami, zaprepastiese. Nema ga. Nema mrtvaca.èuj kad smo ga nosili preko grabe u umu, nosiljka je udarila o stablo sjeæa li se? Ona sam rekao Da nije mrtav, bio bih uvjeren da sam èuo kako stenje. Ti si se na to

poèeo smijati.Zato to spominje?Ako uistinu nije bio mrtav? Nije ga pregledao nijedan doktor. Bacili su nas s njim na ulicu kao da je umro od kuge.Istina je. Doktori ga nisu ni vidjeli.Moda se osvijestio i odvukao.Obojica poènu razmiljati. Blank se najednom udari po èelu.Tvoja mudrost sasvim se okuila glupoæu. Da se probudio od mrtvih, zar bi sobom uzeoi nosiljku?Nema je, jest. Sad smo opet na magarcu.Rekao bih pod magarcem, dragi moj. Mrtvaca je odnio onaj koji nas je napao, pucao za nama i natjerao u bijeg dva najbolja redara dvorske policije.Evviva!

Iskopali smo jamu mrtvacu, a zakopali sebe, pa jo ive. Kad podnesemo izvjetaj grofuKochu, predloit æe nas carici za promaknuæe...Uzmi lopatu. Sreæa da i to nisu ponijeli sobom. Zakopat æemo jamu i javiti Kochu daje sve u redu. Sad je tako zabavljen ivim princezama da nema vremena dolaziti u posjet mrtvom princu.5 Suparnica Marije Tejcezije II.65 Mogli bi ga iskopati kad minu sveèanosti.Poto ga neæe naæi, bit æe im trud uzaludan. Nama su izdali zapovijed da princa zakopama nipoto da straarimo nad njegovim grobom.Nije loe. Jedino, Blank diskrecija...



Oda li mene, odao si sebe i obratno! Punctum! Prihvatili su lopate i s najveæim veseljem stali jamu zatrpavati. Onda se oglasi BinderSluaj, Blank, ima li ljudi koji skupljaju mrtvace?Sad znam zato poèinje brbljati kojeta ne bih li ja previdio da jedva grabi zemlju. enèino! Bacaj!Bilo to mu drago, ipak je èudnovato. Da negdje u umi naðem mrtvaca, reci zato bih gasio sa sobom?To uistinu nije primjedba. Taj bi nas mrtvac mogao zadaviti i nakon svoje smrti.Da mu nije neèastivi doveo u susret kakvog znanca?Svejedno. Mi æemo prijaviti da je stvar u redu. A dokle æe taj red trajati, to je drugo.Zakopali su jamu, pokrili je mahovinom i odnijeli lopate daleko u umu.Poslije zavrena posla vratili se u dvor i izvijestili grofa Kocha.Zakopali smo ga i zatrpali trag!Koch je tek mahnuo rukom u zrak da je zadovoljan i odmah im podijelio nove naloge.I Binder i Blank bili su zadovoljni.UOÈI VJENÈANJANakon probdjevene noæi, carica se veæ u 8 sati u jutro nala u velikom kabinetu. Primala je saopæenja svojih pouzdanika o dravnim poslovima pa se onda uputila k Neri.Nera je leala u postelji. Nad njom su se s baldahina sputali bijeli zastorii svojim odsjajem jo vie izblijedjeli njeno lice.Carica je otpustila komorkinju, sjela uz krevet i uhvatila Nerinu ruku.Kako se osjeæate? Imate li kakvih elja?

Samo jednu da mi to prije bude kraj.Znam, potreslo vas je. Danas je situacija za njega povoljnija reèe vladarica èineæi sekao da je veoma zadovoljna s onim to govori.Nera je napeto pogleda i malo podigne glavu kao da eli zaviriti u carièine oèi.Da reèe ona saznala sam da je vaeg mua povukla u svoje urotnièke mree jedna visoka lt s dvora. Njezino je ime tako usko vezano sa mnom da vam ga ne mogu saopæiti.Velièanstvo sklopi Nera ruke to je nemoguæe. On nije uhoda.Samo je oruðe te liènosti. Ali pred vama je to zatajio. Imao je da za nju odnese neku vijest u Pariz. Htio je sa sobom povesti i vas ne rekavi vam nita.Velièanstvo, oprostite, ne mogu vjerovati. Uhode su ljudi koji slue neprijatelju zanovac. On ga ne treba. Sav novac koji je naðen kod njega njegov je i moj. Zato biuhodano?Nije li vam mu nikad prièao o tome da zli jezici kojekako komentiraju sklonost to va

m je iskazuje prijestolonasljednik?Govorio je, ali ja ne znam nita o tome.Istina je ja sam vas s muem donekle rastavila, a ovo govorkanje pobuðuje u njemu ljubomoru. Sve to izaziva njegovu mrnju i osvetu. Nije li to razumljivo?Mlada ena u tom se èasu pokolebala. To je doista bilo tako razumljivo pa je stala razmiljati i sjetila se Siniinih rijeèi Poèinio bih stvari zbog kojih bi me carica moga dati strijeljati...Tu je prijetnju toliko puta izrekao pred njom i sada je ona pod dojmom carièinih rijeèi iskoèila iz zaborava i stostruko se poveæala.Gledala je te rijeèi napisane na zidu, zastorima, na postelji, stropu, u carièinim oèima svuda kamo god bi pogledala.Zebla je i trnula, svladavala se i nastojala da ugui proklijalu sumnju.Treba da znate sve nastavi carica. Osoba koja ga je uplela u mreu sama je molila

za kapetana. To je situciju okrenulo u korist vaeg mua. Da zabaurim ime te osobe, ne mogu vaeg mua staviti pred vojni sud. Prisiljena sam da s njim postupam obzirno.S druge strane, vidim da on nije bio uhoda iz politièkih razloga. Nagnala ga je na to mrnja i osveta to sam mu oduzela vas. Napokon, znate kako je prije nekoliko mjeseci iz istih ljubomornih razloga sluga vaeg mua pitoljem zaustavio koèiju kneza Bthyanyja, dakako po nareðenju grofa Vojkffvja. To vam najbolje dokazuje da va mu nebira sredstva. Dodue, otkrit æu vam istinu znam ga. Veæ je bio u gardi i slovio kao nepopravljiv enskar. Nisam mogla slutiti da bi njegova ljubav prema vama mogla biti tako velika i nepokolebljiva. Uostalom, on je samo zato ustrajan to mu ja otimljem vas. A sad peèat. Peèat propusnice za spas oð stratita i tamnice drite u ruci vi



Ja? klikne Nera i podigne se.Hoæete li, unatoè svemu to se dogodilo, vjerno i odano sluiti jo neko vrijeme dok varebam?Velièanstvo, zapovijedajte. Sluit æu vam ali vratite mi moju ljubav vratite mi mua.67 Nije daleko vrijeme i vi æete se moæi s njim vratiti u domovinu. To neka vam budeobeæanje carice.Carica pogladi Nerino lice. Nerine su oèi zablistale nadom.Nastojte se oporaviti da mi sutra ne uzmanjkate. Poslat æu vam opet lijeènika. Ovlaæujm vas da se nadate. Ako tkoupita za vaeg mua, kazat æemo da sam ga poslala s kurirom u Pariz. Tako æe se njegovastvar rijeiti neopaeno.Vladarica iziðe. Slijedile su je Nerine oèi i misli. Zasula ih je sumnjama prikazujuæiSiniu krivim zbog uhodarstva. Nera je 2 stvorila zakljuèak ovo to je govorila carica i ono o èemu je on govorio sve to èini njegovu osvetu vjerojatnom. Muèila se misli ma, sumnjama i opet branila nadom da su mu ivot i sloboda spaeni.Dotle je carica u svom kabinetu davala odredbe grofu KochuProtiv kapetana Vojkffvja povedite najstrou istragu, elim znati kamo je zalazio, skojim se dvorskim liènostima druio. Kad oda ortake, poslat æemo ga prijekim putem nastrijeljanje.A grofica, velièanstvo?Ostat æe kod mene. Obeæala sam joj milost i zato treba da sve obavite u najveæoj tajnosti. Dok je trebam, ne smije znati da je udovica. Svakome kaite da smo ga poslaliu Pariz. Kako vidite, sluèaj nam je odstranio kapetana. To je dobro. Odsutnost mua, vatrena priroda, Josipova sklonost, prilika koja prua grofici imenovanje nadzor

nicom njegova dvoranstva sve to natjerat æe jeu njegov naruèaj i oteti ga Voltaireu.Ako mu grofica postane drugi Voltaire?Prebacit æemo je preko granice, to s Voltaireom ne moemo uèiniti.Carica je dodala jo neke odredbe u vezi s vjenèanjem i zapovijedila slubujuæoj dvorskj gospoði da joj dovedu princezu Amaliju.U kabinet svoje majke princeza je ula sabrana.Bljedoæa je istakla njezine sanjarske crte i uljepala ihHladni mir bolje je pristajao njezinom licu od smijeka.Visoka, vitka, s apatiènim pogledom, nalikovala je na kip. Carica æe strogoZapovijedam vam da danas doðete na dine i u kazalite, a onda doputam da legnete. Sutra, na dan vjenèanja, nastojte svojim izgledom pobuditi simpatije. Dakako, ne morate se smijeiti, jer ste onda komièni i nemoguæi. Ozbiljnost vam bolje pristaje. Ne go

vorite prigodom èestitanja. Nemate dovoljno duha da svakom odgovorite neto zgodno,dakle utite. Moram vam saopæiti poruku princa Ernesta.Princezine oèi uprle se èvrsto, ali mirno u caricu. Grofica Fuchs tiho otvori vratai uvede oca Grandea.Ah zaèudi se toboe carica oèe Grande, dolazite mi ba u pravo vrijeme. Evo nae vjeren. Pokajala se. Bila je zavedena.Otac Grande usklikne patetiènoI gospod joj je oprostio jer nije znala to èini.Zvuk njegova glasa ugodno se doimao carièinog uha Nije uman pomisli ona ali umjesto pameti ima organ koji ostavlja na ljude jaèi dojam od pametnih rijeèi.Molim vas, oèe Grande, isprièajte umjesto mene poruku princa Ernesta.Grande se pokloni princezi, skrsti ruke na grudima i upre u nju tamne mraène oèi to su uvijek gledale s nekim svetim izraajem.

Visoèanstvo, u prisutnosti njezinog velièanstva i moje poniznosti princ Ernest pokajao se i izjavio kako uviða da jedan stup ove drave stoji u Parmi. On je princ kraljevskog roda i vladarièin roðak. Ne moe sruiti taj stup jer bi to znaèilo da konspirirneprijateljima previnjeg prijestolja. Vjeran je podanik rekao je princ i neæe se ogrijeiti o svoju podanièku vjernost. Zato odustaje od nakane da se vjeri s princezom. Istina, to ga silno boli i on mnogo trpi, ali radije bi umro nego postao izdajnik prijestolja. A da se njezino velièanstvo uvjeri kako je njegova nakana iskrena, vjenèat æe se smjesta s bilo kojom damom visokog plemstva koju mu odredi njezinovelièanstvo.Princeza je sluala mirno, ni okom nije trepnula kao da se to nje i ne tièe. Grande



nastaviNjezino velièanstvo odredilo mu je jednu od mladih kneginja Trautson, na to je princ u moje ruke poloio prisegu na raspelo da se nikad vie neæe vratiti. Danas u jutroprinc se vjenèao i otputovao.Jezuit uuti.U tiini kabineta èuo se samo suanj caricine haljine. Nestrpljivo je hodala goredoljeèekajuæi odgovor. AH je princeza Amaiija utjela i gledala preda se.Jesi li èula? zapita carica.Jesam.Glas joj je zvuèao isto tako ledeno i hladno kao to je bilo ledeno i hladno njezinolice.to ima da kae na prinèevu poruku?Nita.Princ je postupio kao prava kraljevska krv.Nije odgovorila, pa je kraljica htjela da je na to potakneao mi je to se ovako razorio san tvoje mladenaèke ljubavi. Veæ sam ti jednom rekla ljbav je strast i zato je dim na vjetru. Prava sreæa u braku poèiva samo na meðusobnoj prijaznosti supruga. Toliko za danas. Za tvoj ludi korak nitko neæe saznati.Ukoèenost i utnja princeze uzrujali su caricu pa je ona ponovo upitaIma li kakvu elju?Nemam.69 eli li me to zapitati?Ne.Jo jednom èuj moju rijeè. Govorim ti u prisutnosti èovjeka èiji je ivot posveæen samo

Sve to se dogaða s nama rezultat je volje boje. Mi smo samo njegovo oruðe kojim se slda nas privede pravom naem cilju. Nastoj svojom podanoæu i poniznoæu zasluiti boj. Hrabro i mirno odigraj ulogu koju ti je bog namijenio u interesu prijestolja.Jesi li razumjela?Jesam.Sada idi. Moli se, uzdaj se u Svevinjeg i u mene. Princeza se poklonila gledajuæi uzemlju, okrenula se i otilalaganim i mirnim koracima.Èudno se dri, zar ne, oèe Grande?Mislim da je apatija mnogo manje opasna nego oèaj.Ne uvijek. Meðutim, vidjet æemo ta znaèi ta mirnoæa. Ponovo se najavi ef dvorske kancje i izvijesti caricuStigli su novi izvjetaji naih pouzdanika o kapetanu. Otac Grande htjede otiæi, ali g

a carica zadriOstanite. elim da budete obavijeteni o toj stvari da mi pomognete ako vas ustrebam.Visoka pojava mladog jezuita sagne se i duboko pokloni.Dakle, Koch, to je?Nai su pouzdanici saznali da je kapetan zalazio Kneginji Vilmi...Prekrasno. Izabrao je sve moje prijatelje.Nadalje, kapetan je bio u palaèi princeze arlote.arlote? Jedna je glava u mojoj dravi suvina dakle, kapetanova.Koch nastaviOsim toga, za vrijeme slube u perivoju kapetana su vidjeli u vrlo intimnom razgovoru s prijestolonasljednikom. Ovaj mu je prijateljski stisnuo ruku. tSve to vi niste znali?

Velièanstvo, nikad nisam primio nalog da kapetana stavim pod svoju pasku. Velièanstvo je putem grofice vodilo svoju kontroluMislila sam da moju milost uzvraæa vjernoæu. Tko vam je sve to javio?Velièanstvo, opet netko tko se krije. Evo pismo bez potpisa.Brzo pregleda prueni papir.Znate li èijem su rukopisu slièni ovi reci?Taèno sam pregledavao. Nitko na dvoru ne pie ovako. Naao sam pismo na svom stolu, anitko ne zna kako je dospjelo ovamo.Grofa pogodi strogi glasImamo nuspoliciju koja je bolje obavijetena od vas.



Velièanstvo, moja revnost nije popustila...Konstatiram da ima netko tko vidi bolje od vas.Zato to je veoma pomno slijedio kapetana i promatrao kamo zalazi.Debele grofove nozdrve usred irokog lica podrhtavale su kao uvijek kad je osjetiopogibelj da padne u nemilost.Velièanstvo, ovo sam pismo mogao zatajiti u svom interesu ali nisam htio pregazitiinterese vaeg velièanstva. Mislim da je pismo prokrijumèario u moju sobu isti onaj koji mi je poslao lakaja da sprijeèi princezin bijeg.Ili grofièin upadne carica. Onda je znao i to da je kapetan uhiæen.Ako je znao tako nevidljivo pratiti kapetanove korake, oèito je upuæen i u ovaj dogaðaj. A kako ga kapetan zanima samo utoliko ukoliko mu smeta zbog eneCarica se zamisli Zar je Josip toliko zaljubljen u Neru da je eli uèiniti udovicom?Pogleda jezuitaRecite mi, oèe Grande, to bi prijestolonasljednik morao uèiniti kad bi mi iz ruku htio uzeti ezlo?Velièanstvo, ne vjerujem da bi to namjeravao.Velim kad bi kanio. Odgovorite kao da se ne radi o mom sinu.Pokuao bi razruiti sve mudre i velike osnove vaeg velièanstva u unutarnjoj i vanjskopolitici. Najprije bi konspirirao s pruskim kraljem da slomi moæ drave i tako najmudriju vladavinu vaeg velièanstva prikae nedoraslom, a vae velièanstvo nesposobnim dodi dravu.Drago mi je to smo jednaka miljenja. panjolska krv0 boe zapoèinje nova nedjela. Neæu vas due oduzimati vaim dunostima. Do viðenja!èekala je dok su se za njim zatvorila vrata, a onda apne Kochu Neæu da otac Grande zn

a za moju mrnju prema Vilmi1 arloti. Poðite odmah i presluajte kapetana o tom zato ju je posjetio i to je radiod Vilme.Veæ sam to uèinio upadne Koch jedva doèekavi priliku da se pohvali i ispravi carièino aspoloenje.Veoma dobro. A to je rekao?Nije odgovorio ni na jedno pitanje, iako sam ga nekoliko puta upozorio da bi muto olakalo poloaj.Neka. I to je priznanje, èini mi se da nisam vie carica i da je moje ezlo u drugom katu i ona pogleda u strop.Velièanstvo, nemoguæe je da prijestolonasljednik upadne u takav grijeh.panjolska krv odgovori carica. Koch nije znao to to znaèi, ali je vidio da je ta aluzija uzbuðuje.

Pustimo to. Nastavit æemo nakon vjenèanja. Svadbenu komediju valja odigrati nasmijana lica. Upozorujern vas, Koch, budno pazite. Amalijino mi je dranje sumnjivo.71 Velièanstvo, odredio sam najpomniju pasku. Ali vae velièanstvo nije mi naredilo dapronaðem èovjeka koji je pisao ovo pismo.Zato to je to suvino. Uhvatila sam ga juèer u koridoru u blizini grofièine sobe. Prijstolonasljednik!Koch se iznenadi.Zar vam to nije vjerojatno? Luduje za groficom, luta oko njezinih soba, a optuujekapetana ne bi li ga maknuo s puta.Ali onda mladi car ne moe biti u vezi s njegovim bijegom. Velièanstvo, znam da prijestolonasljednik gaji nazore opreène vaem velièanstvu, ali njegova vanjska politika,njegova urota je grofica, a ne Prusija.Otac Grande vidi bolje od vas.

On ne opaa brojke. Policajac treba da ima èist raèun. U ovoj stvari slau se prijestolnasljednike vi raèuni samo oko grofice nikako oko Prusije.Grofe, naruèit æu vam naoèale!Na tu primjedbu malo se trgnuo i hitro se ispravioIstraivat æu dvostrukim marom, da pokaem vidovitost prostim okom. Velièanstvo, èim svveèanosti, prodrijet æu u prijestolonasljednikove odaje.Na to èekam odvie dugo.Ne mièe se iz sobe, ali moja je nada èvrsta. Provest æu premetaèinu makar me stajalo glve!Poaljite mi kneza nadmetra. Princeza arlota, moja draga urjakinja, iznenadila me po



ukom da se odaziva na vjenèanjeMalo zatim uao je knez Khevenhiller i podnio izvjetaj o programu daljnjih sveèanosti.Carica je sve pregledala, ispravila, tota izmijenila i onda primijetiPrincezi arloti dodijelili ste mjesto koje joj ne pripada.Velièanstvo, moda sam se prevario, ali mislio sam sestra je njegova velièanstva caraStjepana.Ali nije èlan moje obitelji. Dakle, smjestite je iza najmlaðe princeze.Neæe se ljutiti?To i elim.Time je audijencija zavrena.Dan je proao u neprestanim sveèanostima i poèasnim dineima u èast talijanskog i panjoog poklisara kao zastupnika saveznika dinastije.Uveèer je odrana sveèana predstava, a nakon toga obiteljska veèera.Princeza Amalija apatièno se podvrgavala etiketi i ceremonijama. U dvoranama, hodnicima, pred njezinim odajama, svaki njezin pokret pratile su budne oèi carièine policije.LUÐAKINJABeèani su sa suncem izili da gledaju kraljevske sveèanosti.. Svi su znali da se carska kæerka ima vjenèati s vojvodom od Parme, pa nitko nije htio propustiti da bude svjedok dogaðaja. Zanimalo ih je da vide kraljevsku povorku. Znatielja je dovela na ulice brojne tisuæe ljudi.Du ulica svjetina je stvarala dva beskrajna gusto zbijena niza. Vojnici i redarispreèavali su ih da se pomaknu na cestu. Na uskom prostoru izmeðu kuæa i vojnika graðan

su èekali da povorka krene u crkvu.Konaèno su se vojnici stali komeati. Razgovori i komentari urnuknue, Od strane Burgapojavili su se konjanici. Nose zastave u sredini dinastije habsburkolotarinke, zdesna panjolske, slijeva vojvodine Parme. Iza njih slijedi èitav niz sveèano odjevenihdvorjanika.Zatim velikai u blistavim odorama.Svjetina promatra aroliki sjaj, svilu i barun, odore obloene zlatom i draguljima idivi se zlatom ureenim ormama konja.Sada se slika mijenja. Sve po est konja upregnutih ispred velikakih koèija. Kroz velike i okiæene staklene prozore ljudi vide bijelo opraene glave ureene visokim koketnim eirima. Lica mladih velikaica pokazuju da su umorne od sveèanosti.U svjetini se odraava divljenje.Koèije prolaze redom, ljudi nezamjetljivo apæu opaske.

Neki smijeak preleti licima gledalaca. Povorka paeva u panjolskoj nonji sa zastavicma izaziva ljupkost i milinu. Mladost stupa cestom i smjeka se. A ljudi gledaju za njom osjeæajuæi njezinu toplinu.Slijede koèije poèasnih dama vjerenice. Konji su u sjajnoj ormi. Dame u raskonoj svili pobuðuju znatielju svjetine, ali ne nailaze na oboavanje onih koji su se rodili dauvijek samo stvaraju palire drugima.Glave se sve vie podiu. Pribliava se dvoranstvo Parme koje u Beèu jo nisu vidjeli.Grof Rivera jae na vrancu, isprsivi lijepo, skladno tijelo.To je èovjek apæu Beèani ane kao onaj na stari aadmetar to leti okolo poput moljca.Svjetina se uskomea i potiskuje naprijed. AH je policija i vojska zadravaju.Mladenci! Dolaze mladenci!Na suncu blista koèija. Staklene stijene okovane su rezbare nim srebrom.Kroz okna ljudi vide mladog vojvodu u raskonoj ruièastoj panjolskoj odori. Puna je z

ata i sjajnih dragulja. Bijeli svileninrukavi skupljeni su u tisuæu nabora. Glavu mu pokriva klobuk s perjem i draguljima.Uza nj sjedi princeza u bijeloj haljini opivenoj mirtovim cvijeæem. U opraenoj kosibijeli se vijenac. Svadbena koprena omotala se oko nje poput pauèine.Kako je blijeda! apæu ljudi.A rekli su da je krv i mlijeko.Ni princezi nije ala iæi pred oltar,Pa jo tako daleko!Neko razoèaranje preletjelo je masom.



Dame koje nisu imale pristup na dvor sjedile su u svojim koèijama kraj ceste i promatrale povorku.Princeza ba nije oduevljena primjeæivale su.Ipak je premlad za nju.Ako je i mlaði, nije nimalo lijep.Ne kodi. Lijep je dvorski nadmetar. Sam ðavo viri mu iz cèiju.Dolazi domaæi dvor!Na èelu beèkog dvora jae knez Khevenhiller u najsveèanijoj uniformi od zelenog barunavezenog srebrom. Preko prsiju ukoèeno se pruila srebrna vrpca, znak njegove vlasti.U ruci mu tap sa zlatnom jabukom. Dri se otmjeno, ozbiljno kao da svima objavljujevanost svog visokog poloaja.Slijede ga uzorni redovi dvoranstva. Iza njih dostojanstvenici, èlanovi vlade sviu koèijama.Posljednji knez kancelar Kaunitz. Sam je u svojim kneevskim kolima. Zadovoljno jeispruio glavu i spokojno promatra svjetinu ispod trouglastog klobuka.Prvi gardijski konjanici navijeste dolazak carice.Svjetina se opet uskomea i potisne naprijed.Radoznalo upire oèi u veliku koèiju od rezbarenog zlata sa irokim staklenim prozorima. Pred njom je upregnuto dvanaest bije laæa s pozlaæenom ormom.Kroz stakla se razabire ponosna carièina glava. Lice joj se smijei vladarskim smijekom. Velike oèi sa zanimanjem gledaju ljude s jedne i s druge strane ulice.Njoj slijeva sjedi car Franjo Stjepan u modroj odori od bro kata. Na prsima sjaju se njegova èuvena puceta od dijamanata. Èitava odora ureena je draguljima.Kakvo drago kamenje! uzvrpoljili se ljudi.

Bogatije od cijeloga carstva. Zato su ga i oenili s njome! Iza carskog para dolazi osmoroprena koèija. Ljudi se podiglina prste, trae mlaðahnu glavu to se povukla u kut koèije.Prijestolonasljednik apæu ljudi.Zato se skriva?Mraèan je poput magle u jeseni.Znatieljne oèi veæ hvataju novu sliku princeza i prinèeva.Starija kæerka Marije Terezi je lijepa Karolina, s muem namjesnikom u Pounu, sjedi uposebnoj koèiji i izaziva svaèiju radoznalost. Iza njih sjedi Elizabeta. Kozièavo lice pokriva lepezom, samo oèi stavlja svijetu na uvid. Uz nju Marija Antonija u ruièastoj haljini s bijelim eiriæem na glavi okreæe i miga oèima na sve strane. Uiva gledaki svijet.Gle vjeverice kako je mila!

Leopold ba nije lijep, ali Karlo je poput breskve govore ljudi gledajuæi koèiju kojaje prola kraj njih.A onda su slijedila kola s dvoranstvom, dvorskim damama, brojni dvorani i konaènoponovo odred garde.Polagano se pomicala beèkim ulicama kraljevska svatovska povorka. Beèani diu klobukei mau rupcima.Dok je sve zabavljeno promatranjem kraljevske obitelji, izjuri iz redova svjetine na cestu djevojka u graðanskom odijelu.Potrèala je prema koèiji u kojoj su sjedili prinèevi Karlo i Leopold. Lice joj je uareo, oèi izbuljene. Podigavi ruke, vikneLeopolde!Povik je razgibao svjetinu prema onoj strani odakle je nepoznata djevojka rukamamahala prema koèiji. Zateèeni i iznenaðeni prodorom mase, vojnici su trgnuli puke da

e zadre.Princ Leopold lecnu se i prestraeno bulji u djevojku. Ali ne izgubi prisutnost duha, veæ se povuèe iza svog brata Karla i sakrije lice iza njegova klobuka.Leopolde! Izdajice! ponovo vikne djevojka.Povik je vitlao znatieljom ljudi i oni probiju kordon. Vojnici se izmijeali s gledaocima. Josip zaustavi svoja kola, siðe i pojuri prema koèiji svoje braæe.Brzo se snaao u guvi i opazio uareno lice mlade djevojke kako se bori s nekim starim èovjekom koji je vuèe u masu.Ne pozna me! Izdajnik! vikala je ona, dok je snane ruke pristalog visokog èovjeka zgrabie i zaèas nestane u moru svjetine.



Narod je mislio da se desila nesreæa. ene su vriskale, djeca plakala, a mukarci prodirali put akama.Ljude zahvati neka strava, i nagnue bjeati.Straga je, meðutim, pojurio naprijed odred garde i meðu svjetinu natjerao konje.Spazivi to, Josip skoèi na Leopoldova kola, digne uvis ruke i povikne gardiNatrag! Ne gazite ljude!Vojnici se zaustavili i smuæeno pogledali prijestolonasljednika kako se okrenuo svjetini viknuviMir! Nita se nije dogodilo. Ostanite tu na svojim mjestima. Nema nikakve nesreæe. Jedna je djevojka pala to je sve! Mir, ljudi!75Do Josipa se progura neki èasnik i prijestolonasljednik mu izda zapovijedSmjesta smirite svjetinu. Ako se dogodi nesreæa, vi s.te je skrivili. Zato idete konjima na ljude? Zar ste poludjeli?Gardijski su konji dahtali pod èvrsto stegnutim uzdama.Dok je èasnik vièuæi svjetini nastojao da izvri prijestolonasljednikovu zapovijed, sprjeda se povorka zaustavila. Carica poalje gardijskog slubujuæeg èasnika da izvidi to.Dotle je grof Koch skoèio s koèije, ugurao se u guvu oko Leopoldove koèije i ispitao odogaðaju prvog vojnika koji mu je doao u susret.Videæi da se nita nije dogodilo, uzburkana svjetina polagano se smirila i vraæala nasvoje mjesto.Uz carièinu koèiju naao se grof Koch i saopæio poluglasnoNeka djevojka atakirala je na princa Leopolda.Kako atakirala?

Dobacila mu je rijeè izdajica.to je? upita car Stjepan razabravi da se radi o eni.Neka sirota luðakinja odgovori carica Otro gledajuæi Kocha.Da, velièanstvo, neka luðakinja prihvati grof.Pobrinite se za nju. elim je vidjeti odredi carica. Koèija krene. Povorka nastavi put.Gradom se pronosila vijest da se neka luðakinja htjela baciti pod koèiju mladih prinèeva.Carièin pouzdanik grof Koch iziao je iz povorke, zatraio od vojnika i policajaca izvjetaj o djevojci i dao nalog da je dovedu carici.Netko ju je odvukao odgovorili su oni bit æe kakav redar ili vojnik. Odmah æemo je Uhvatiti.Nitko nije mogao saznati kamo je djevojka nestala. Zato se Koch uputi komesaru r

edarstva da prièeka hoæe li tko izvijestiti svoga efa ili je dovesti.Cestom prema umi iza perivoja starog dvora jurila je koèija. Iza sputenih zastora snudila se dva mukarca. Visok i pleæat stariji mukarac i mlad, jak momak.Jo je onesvijetena?Ne brinite, ja æu je odnijeti reèe momak.Ako nas tko sretne?Kad je na dvoru parada, nitko u umi ne lovi. Nitko nas neæe opaziti.to je uradila! alio se stari Wolf.Rekao sam vam, ujaèe, da je ne vodite na paradu.Toliko me molila. A napokon, mislio sam, tko bi je spazio meðu tolikim tisuæama? Pelegrini i njegov sekretar ionako neæe biti u povorci. Kako bi je nali tamo?I nisu je nali, ali ona...Da, ona se odala. Bit æe da je njezin umar bio slièan princu Leopoldu.

Mladiæ ne odgovori, nego obrie znoj sa èela.Ako Pelegrini i sazna za ovaj dogaðaj, odakle bi posumnjao da je to bila Mimi?Tko zna? Dvorani poznaju kæerku kovaèa lijesova Wolfa. Dobro sam je èuvao. Nikad je nisu vidjeli.Mogli bi nam poslati i policiju, a u naoj kuæi nesretni ranjenik tek to nije izdahnuo.Ne bi bilo zgodno ni da ga mrtva pronaðu kod nas. Zateknemo li ga iva, sakrit æemo ga.Dajte, ujaèe, ao mi je mlada èovjeka. Sigurno je poten. Kako nam je sve iskreno i lijpo ispripovijedao! Teko mu je bilo, znam kako je kad èovjek nekoga voli



Momak pogleda Mimi koja je jo leala u kutu koèije kao da spava.Dobro reèe starac. Nastavit æemo put kuæi. Povest æu princa s nama ugljenaru. Stari uglenar je vraè mogao bi ga i izlijeèiti.Tko æe izlijeèiti onako prostrijeljenu glavu?Starac je trljao ruke svoje kæerke i tuckao je po sljepooèicama. Ona se osvijestila,zagrlila oca i upitalaA gdje je on?Tko?Leopold.Zlo si uèinila, Mimi. Zavela te sliènost.Sliènost? Nije to sliènost. To je onaj koji mi je prisegao enidbu.Jesi li pri sebi? Zna li tko je on?Leopold. Poznam ga kao tebe. On je umar.Dijete moje, vara seNe varam se, to je bio on.Onaj u koèiji?Da, onaj s desne strane. Znala sam da je visokog roda, ali nisam znala da ide sdvorom.Pazi, ako je onaj isti koji je tebi obeæao enidbu i skrivio tvoju nesreæu, onda...Da, on je.Onda znaj to je princ Leopold.Djevojka se uhvati za glavu, izbulji oèi i zabode prste u kosu. èinilo se da æe je rastrgati.Otac je uhvati za obje ruke i skine ih s njezine glave.

A ona je upiljila crne oèi u neku daleku sliku. Gostionica, ona sjedi sa umarom Leopoldom i on joj govori slatke rijeèi...Onda ulazi neka visoka snana gospoða u jahaæem odijelu. Otro joj saopæuje da je mladiad neæe oeniti.77U svojim mislima usporeðuje je sa caricom koju je danas vidjela u koèiji. Nikad dodanas nije vidjela caricu. Sada kad zna da je Leopold princ, èini joj se da je lice one dame vrlo slièno carièinom.Leopold princ ona dama obeæanje Leopoldovo Pelegrinijeva zasjeda a taj Pelegrini carièin pouzdanik!Priprosta i naivna, sada je razabrala svoju kukavnu sudbinu.Sada razumijem, oèe. Ona ena u krèmi bila je carica. Ili je ona htjela da me se rijeiili on.Oboje promrmlja otac.

Oèi su mu sijevale, a snane se pesnice stiskale.Dobro je, Mimi, da sam te poveo. Vrlo dobro, predobro. Sad znam za koga èuvam snagu, tu veliku snagu to je osjeæam u sebi. Sad znam i drugog i treæeg krivca...Prokleti bili! reèe ona i pogleda oca. Njihovi pogledi izraavali su istu misao eljuza osvetom. Stigavi kuæi, brzo su vratili najmljenu koèiju i upregli svojakola. Iza visokih zidina Wolfove kuæe spremali su se na bijeg.Ranjenog princa poloili su na kola i pokrili ga. Uza nj su sjeli otac i kæerka, a Marko je upravljao konjima.Izali su iz dvorita na protivnu stranu, prema umi i nestali u gustom drveæu.OTAC GRANDE I OTAC PELEGRINIMarija Terezija prolazi palirom kraljevskih svatova. Za njom se vuèe duga povlaka od crnozlatnog brokata. Niz ramena sputa se èuveni panjolski znak suverena manteau noir, veliki crni plat, podstavljen i ureen hermelinom.

Caricu vodi Franjo Stjepan, dreæi povisoko njezinu ruku. U dugom svilenom kaputu sacarskim platem njegova je debela pojava znatno manja. Od vrata do ispod koljenasjaju se na kaputu èuvena debela puceta od dijamanata. Stotine oèiju upirale se u tudragocjenost koju je car Franjo tako rado iznosio na javu prigodom veæih sveèanosti.Vladarica sjedne na prijestolje. Zlatni brokat privinuo se stezniku, a od strukaproirio u golemu iroku krinolinu. S njega su padali umjetnièki nanizani zlatni vjenèi volani.Oko vrata svezan je abo od bijelih svilenih èipaka i zakopèan kopèom od smaragda i brijanata. Iznad visokog èela na opraenoj kosi svijetli se dijadem od rezbarenog zlata



, ureen dijamantima i smaragdima.Jednim pogledom omjeri ona sliku èitava dvora. Dolje ispod stupova nanizalo se stotine bijelih perika, mukih i enskih, stotine dragocjenih haljina s kojih se sputajunaroèite dvorske povlake.Gosti stoje ukoèeni na svom mjestu i èekaju.Ulazi novovjenèani par. Vojvoda od Parme neto je smeten. Amalija je vjenèanu haljinuzamijenila sveèanom haljinom od ruièastog brokata ureenom sa stotinu sitnih naboriæa nèiæa, slikovito sloenih. Kose je pokrila bijelom vlasuljom, znakom najsveèanije toalee udane dame. Periku resi biserni dijadem.Mramorno bjelilo njezina lica dobro joj pristaje. Smeðe oèi jaèe istièu bijeli uvojci prike. Amalija je mirna i hladna.Mladi par pokloni se carici i onda sjedne zdesna prijestolja. Poslanici, dostojanstvenici i njihove gospoðe, velikai, marali, generali, dame pristupa sve dolazi narukoljub. Od ovog je èasa princeza ena vladara i prua svoju bijelu ruku onima koji su po visokom poloaju i po starini plemstva stekli izvanredno dvorsko odlikovanjeda je smiju poljubiti.Nakon sveèane ceremonije rukoljuba, slijedio je sveèani dine na kojem je vojvoda odParme ponovo bio prisiljen da pije bljutavo piæe.Poslije dinea gosti su uli u plesnu dvoranu.Carica sjedne pod baldahin, odreðen samo za vladaricu, njezinu obitelj i poslanike. Kretom oka ona zovne grofa Kocha i prikrivi svoja usta lepezom, tiho ga upitato veli djevojka koja je napala Leopolda?Nema joj traga. Uzalud smo je svagdje traili.Skandal! Kakvo je to redarstvo? Netko navali na. carsku koèiju i izbjegne redarstv

u, to je to? Policija nikad ne zna ta se dogaða.Tek kad su èuli da je neka djevojka neto vikala princu Leopoldu, dojurili su vojnici i htjeli opkoliti masu u èijoj se sredini nalazila djevojka. No prijestolonasljednik nije vojnicima dopustio da opkoljavaju ljude jer æe ih pregaziti.Lepezom je prikrila ljutitu grimasu.Hoæe da bude popularan! to je uradio?Stao je na koèiju, mirio narod i zapovjedio vojnicima da se odmah povuku.Neèuveno, grofe. Zovnite mi Leopolda.Malo zatim stao je pred caricu princ Leopold i duboko se poklonio.Tko je ona djevojka koja te napala? upita carica sinaMimi.Nemoguæe!Leopold je oborio oèi.Jest, ona je.

r 79 Kako? Ti si se s njom sastajao i poto sam vas zatekla zajedno?Nisam je vidio nakon susreta s vaim velièanstvom u onoj krèmi.Otada je nisi vidio, a veli da je ona? Vara se. Prièinilo ti se.Nije, velièanstvo.Uvjeren si da je ona?Potpuno sam uvjeren.to ti je rekla?Viknula je Leopolde, izdajico!Dobro, idi!Carica se okrene efu tajne dvorske policije.Poaljite odmah oca Pelegrinija neka se potrudi k meni u uti salon. Ali odmah. Zatim poaljite pametnog pouzdanika kovaèu lijesova Wolfu.Dobro, velièanstvo, a s kakvom misijom?

Neka mu kae da njegova kæerka moe dobiti mjesto na dvoru. Tako æemo odmah saznati i t to on zna o svojoj kæeri. Uèinite to odmah.Sluam, velièanstvo!Povuèen u dno carske balustrade ispod carskog baldahina car Josip promatrao je svoju majku. Iako nije mogao èuti o èemu razgovara s Leopoldom, njezini otri pogledi odavali su mu da sadraj razgovora nije odvie bezazlen.Uto se sretne s pogledom nadmetra Khevenhillera koji je upravo dolazio k njemu isaopæio mu da carica eli govoriti s njime.Josip poðe nekoliko koraka naprijed i pokloni se carici.Mislila sam da njegovo visoèanstvo prijestolonasljednika nita ne moe probuditi iz po



tpune nehajnosti za sve to se oko vas dogaða. Meðutim, danas ste pokazali spretnost da budete vrlo lo ef policijeOstao sam u stilu tradicije.Nasljednik prijestolja, izabrani rimski car, intervenira na ulici poput kakva komesara!Velièanstvo, zato da kraljevska svadba svri s nekoliko mrtvih i ranjenih? Mislite limoda da to nosi sreæu kao u purgara razbijene èae?Va cinizam nije na mjestu. A nije na mjestu ni to da se nastojite ulagivati uliènojrulji. Ovdje na dvoru odliènike ne smatrate vrijednim ni jedne svoje rijeèi.Naprotiv, smatram ih vrijednim, ali nisam kriv to ne mogu naæi dosta besmislenostikoje bi oni mogli uvaiti.Kad jednom sjednete na prijestolje, naæi æete oko sebe same neprijatelje, i to vlastitom krivnjom.Drai su mi od plaæenih ulizica.Va je cinizam ivi otrov. No veæ sam tome privikla. Ipak ne elim da u takvom tonu razovarate sa svojom braæom jer æete otrovati i njihove due.Ustala je i otila.Josip je mirno prolazio dalje i povukao se u pozadinu.Tada potrai Leopolda.Zato te napala ona djevojka?Ljubavni roman, napola zaboravljen. alim sirotu Mirni, ali...Mimi..Zato se vae velièanstvo èudi tom imenu?Veæ sam ga èuo negdje na dvoru.

Moda. Taj nesretni Koch nanjuio je da imam ljubavnicu,Kako? Mimi je tvoja ljubavnica?Bila bi mi postala ljubavnica da me njezino velièanstvo nije zateklo s njom na sastanku i rastavilo.Na koji vas je naèin rastavila?Od onog dana kad nas je zatekla Mimi je nestala.A vi se niste brinuli da saznate gdje je?Bio sam oprezan. Djevojèe je mislilo da sam umar. Poslao sam nekog slugu da onako izdaleka pita za nju oko kuæe kovaèa lijesova. Ali uzalud. Cuo sam da nije u Beèu. Mislio sam da je njezino velièanstvo zapovjedilo ocu neka je sakrije.Mimi je, dakle, kæerka kovaèa lijesova Wolfa?Va interes za nju veoma je iv...Samo zato to poznam Wolfa, a zapravo alim nesretnu djevojku. Prema rijeèima njezinog

velièanstva nju æe kazniti ako je uhvate.Sirota! iveæi u uvjerenju da sam umar, spazila me na paradi u dvorskoj koèiji i dovikula mi Izdajice! Sigurno su joj rekli da sam je ostavio. Taj prokleti Koch!Josip nije dalje pitao. Siao je s balustrade i poao dvoranom prema onoj strani gdje je opazio Neru s engleskim poslanikom lordom Hvndfordom.Spazivi mladog cara, Nera i lord ustanu i poklone se.Smijem li zamoliti vau preuzvienost reèe Josip da mi njezinu grofovsku milost otpusti za jedan ples.Englez se kavalirski pokloni u znak da pristaje. Nekoliko trenutaka kasnije Josip se zaustavi gledajuæi je u oèiMoram, dakle, zamoliti lorda da vam muku pretvori u uitak.Izrekao je to zajedljivo i s pritajenim bijesom koji Nera u njega jo nije primijetila.

Ne zasluujem takav prijekor odgovori ona pogledavi ga vlanim oèima.Engleska vas je zarobila, ali èini mi se, s vaom privolom.6 Suparnica Marije Terezije II81 Po nalogu njezina velièanstva apne ona.Grofice, uzet æu vau ruku da pleemo, ali da mi je niste ustegli.Strovaljujete nada me mrnju onih koji nas gledaju i nemilost carice. Ples na dananjoj sveèanosti sasvim je protiv propisa, velièanstvo.Va mu poslan je u Pariz, a vi primate nalog da zabavljate engleskog poslanika. Grofice, pruite mi ruku! Njegove rijeèi bile su neto pretjerano otre.Velièanstvo, smilujte se, danas je to nemoguæe. Nalog velièanstva i strogi dvorski pro



pisi molim vas...On se uspravi i dobaci jojena je poput mjeseca. Dobru zabavu u Engleskoj!Te rijeèi zvuèile su zagriljivo i zajedljivo. Njegove melankoliène oèi sijevnule su plnom kakav jo nitko nije zamijetio u njega, pa ni Nera. Gotovo se plaila i htjela mu neto reæi da se opravda, ali on je veæ odlazio.Danas eli opet demonstrirati pomisli ona a ne sluti u kakvoj sam situaciji. Oh, zato sam dospjela u ovaj grozni vrtlog intriga?Hitrije nego obièno, iziao je Josip prema svom pouzdaniku i dvorskom metru Rosenbergu, uzeo ga ispod ruke i rekao tihoAko i pakao rasvjetljuju lusteri u kojima gore svijeæe, onda vjerujem da se ondjeljudi peku. Molim vas, isporuèite njezinom velièanstvu da sam morao otiæi u svoje odaje. Strahovita vruæina udarila mi u glavuI nestane iza vrata.Grof Koch istodobno je navijestio da je Pelegrini u utom salonu. Carica je odmahpola onamo.Pelegrini se duboko poklonio pred caricom. Ona mu brzo isprièa to se desilo.Velièanstvo, to je oèita zabuna. Njegovo visoèanstvo Leopold prestraio se djevojke i kko mu savjest titi nesretni lik Mirni, vidio ju je u svojoj predodbi. Zapravo je to sigurno bila kakva sirota koja je u guvi poludjela i bacila se pred njegovu koèiju.Ali ona ga je nazvala imenom, okrstila ga izdajicom.Ludilo mladih djevojaka uvijek se oèituje u uobraavanju da ih je izdao dragi. Vidiosam bezbroj takvih sluèajeva. Mimi se pobono moli u samostanu nadstojnice koja mi

veli da se posve smirila.A da je odanle pobjegla?Obavijestili bi me. Sasvim je nemoguæe da bjei. Odveæ je pod dobrom paskom. Ali æu odmh poslati jednog od otaca u samostan i sutra æe vae velièanstvo saznati da ona djevojka nije mogla biti Mimi. Kad bi bojazan vaeg velièanstva bila istinita, Mimi bi mogla biti jedino kod svog oca. Poslat æu odmah onamo.i To je veæ uèinjeno.Velièanstvo, ovo je najtuniji èas mog ivota reèe Pelegrini i spusti prosijedu glavu nrudi. Male grabeljive oèi poprime ponizni i alosni izraaj.Vae velièanstvo gubi vjeru u moju odanost?Krivo me shvaæate. Zamislite skandala da je Mimi pobjegla i sada po gradu pripovijeda kako ju je prevario princ Leopold i da ste je zatvorili u samostan. Kakva, sramota! Tko æe u Beèu dokazati da je niste zatvorili u samostan po mojem nalogu?

Brzoteèa dvorske policije nije imao dalek put do kovaèa lijesova. Poao je preko carskog perivoja i tako je Koch jo zatekao oca Pelegrini ja u utom salonu.Odmah je carici podnio izvjetajVelièanstvo, u kuæi kovaèa lijesova nema nikoga. Susjedi, su vidjeli kako je stari sasvojim pomoænikom otiao na sveèanost. Ali bili su posve sami. Njegove kæerke nitko nijvidio od ljeta niti je o njoj to èuo. Ljudi smatraju da je Wolf ostao u gradu sa susjedima u kakvoj krèmi jer se dosad nije vratio kuæi. Da odmah provedem premetaèinu?To bi bilo uplete se Pelegrini protiv zakona, gospodi, ne grofe.Potreba ne priznaje zakona upadne carica.Neka mi vae velièanstvo oprosti isprièavao se Pelegrini. Primijetio sam to samo zato o mislim da bi trebalo postupati oprezno. Ne vjerujem da je ona djevojka kovaèevakæerka, a premetaèinom bi se nepotrebno izazvao Wolf da poène sumnjati i traiti kæerkuja je nestala.

Ovo je carica oèito smatrala razumnim.Nije lo savjet, èekajmo do sutra obrati se efu dvorske kancelarije.Koch se udalji. Pelegrini je èekao.Prema tome, oèe Pelegrini, moja bojazan da je Mimi utekla bila bi samo varka Leopoldove mate?Pouzdano se nadam da je tako. Sutra æu i vae velièanstvo uvjeriti u to.Oprostite to sam vas smetala u ovo doba. Time je razgovor bio zavren.Iz utog salona pohitao je Pelegrini ravno u krajnji dio Burga gdje je stanovalo dvorsko osoblje.Naao se pred vratima oca Grande. Iznutra je èuo neki enski glas.



Zaèudi se, ali ipak pokuca.Nitko se ne odazove. To ga ponuka da proviri kroz kljuèaonicu.U svjetlu svijeænjaka razabrao je damu u zagrljaju oca Grandea. Oboje su gledali uvrata neto prestraeno.Prizor nije smeo oca Pelegrinija i on ponovo pokuca. Opet se nitko ne odazove, pa on na vrata prisloni usta i reèeOèe Grande, otvorite. Vaan nalog njezina velièanstva.Vi ste, oèe Pelegrini? èulo se iz sobe pitanje, a onda se nakon nekoliko trenutaka vrata otvore.U sobi vie nije bilo dame.elim s vama govoriti posve nasamu apne Pelegrini ne misleæi vie na enu.Izvolite u moj ured.Grande otvori druga vrata i uðu u ured dvorskog kapelana.Grande poène Pelegrini pakao je opet izbacio Mimi. Jeste li èuli za dananji dogaðaj zavrijeme svadbene povorke?O nekoj luðakinji?Nije luðakinja to je Mimi. Leopold ju je prepoznao i rekao carici da je ona. Netkood naih mora u ime nadstojnice napisati pismo kojim mi ona javlja da je Mimi u samostanu. Prokleta hulja, taj Euzebije. Svemu je on kriv. Zao je, mudar i slavohlepan. Pogibeljan je za èitav na red.Pobjeæi æe vam iz podruma na Dunavu i onda je pakao otvoren. Ali Mimi nam neæe moæi naiti...Grande, vama se nekamo uri, ali èujte, to je ozbiljno. Mimi je golema opasnost.Dosad smo njezinu ocu i njoj sprijeèili svaki pristup k dvoru, èak i pred sud. Moæi æemto i nadalje. Zato ste se uplaili?

Nehaj mladog jezuita razdrai Pelegrinijev strah.Sto vam pada na um? Sad Mimi zna da je njezin umar princ Leopold. Zar ne bi moglaprovocirati sablazan i baciti se pred carièina kola? A carica je pozna. Zatekla ju je s Leopoldom u umi. Carici moemo nabajati da je Mimi luda, da je izmislila kako sam je mjesto u samostan poveo u nau kuriju na Dunavu, da sam je obeèastio sve jeto moguæe, ali nije moguæe carici dokazati da je u samostanu kad je na slobodi. Akoje ugleda pred sobom i to bi znaèilo da sam lagao. Pomozite mi, Grande. Djevojku moramo pronaæi i uutkati...Tek sad se mladi jezuit zagleda u Pelegrinija kao da ga spopadaju neke misli.Da, vidim. Situacija je veoma loa za vas.Za sve nas.Nai glavari neæe zbog jednog od nas upropastiti èitav red u ovoj dravi. Kad bi dolo sablazni, oni bi se prije odrekli vas. Iskljuèili bi vas i izbacili iz reda...

Pelegrini povuèe tanku usnu u èeljust i ugrize je gornjim zubima. Obrve su mu drhtale.To bi bila katastrofa. Pomozite mi, Grande, nisam u tim stvarima tako spretan kao vi.Dravna policija trai Jaguinsku jer ruska carica silom eli da je smakne...Pustite Jaguinsku. Nju ne mogu pronaæi dok je mi ne damo, ali Mimi, ona me upropaæujeÈekajte dok svrim. Nareðeno mi je da pomaem dravnoj policiji u potrazi za Jaguinskoesto nje, trait æu Mimi i posluiti se svim sredstvima.Vi æete to uèiniti?Da. Pogrijeili ste i vi i jaKako? zaprepasti se Pelegrini sluteæi zlo.Po drugi put me zarobila ljepotica.Barunica Ema Kleber?

Odakle znate? zaprepasti se sad Grande.Rupa kljuèanice na vaim vratima odvie je velika. Nisam kriv, htio sam svakako uæi u vstan, a kad sam kucao i èuo aptanje, zavirio samGle, tako bi nas Iako mogao otkriti tko drugi.Budite, dakle, oprezniji.Danas je sve na plesu, a ona je javila da je bolesna kako bi mogla doæi k meni. Opasnosti sa svih strana. Sad æete lake shvatiti uvjet uz koji æu vam uèiniti uslugu. Baunicu sam upoznao na dvorskim propovijedima. Znate da je neæakinja grofice Fuchs pa je dolazila na dvor. Njezine modre oèi uvijek su bile upiljene u mene dok u njima nisam otkrio svoje nebo.



Pazite da vas to nebo ne baci u pakao kao onaj put...Ne spominjite mi prolost.Ima li barunica mua?I zato se ne moemo sastajati u njezinoj palaèi u Beèu. Odluèili smo da doðe na dvor. Gica Fuchs svojim je vezama barunici otvorila put na dvor. Otad je ona boravila sasvim na dvoru. Mogao sam se sastajati s njom èeæe i bez opasnosti da nas zatekne muNo, sad se princeza udala. Ne znam to æe biti s barunicom. Prije nekoliko trenutakapriapnule su mi njezine vrele usneNitko ne bi smetao naoj ljubavi da imamo kakav mali dvorac, udaljen od grada. Oèe Pelegrini, uhvatit æu Mimi ivu ili mrtvu ako mi poklonite svotu kojom æu kupiti takvoutoèite.Zaboravili ste da poznam vau prolost i utim pred drugovima i caricom mrko æe Pelegrii. Nije li vam to dovoljno?Tamne oèi mladog jezuita sijevnueZaboravili ste da mi je poznato kako ste zloupotrijebiK carièinu zapovijed da Mimiodvedete u samostan. Carica ima samo vama zahvaliti to je svadbena povorka svrilaskandalom. A ja o tome utim...Pelegrini se zbunio pod dojmom tih rijeèi. Glava mu pala na zatiljak. Male svijetle oèi izgubile su izraaj lupeke odvanosti.85Ponikmio je èitavim tijelom poput udarenog pseta. Samo su male iljaste oèi zasvijetlile.Koliko trebate?U dvije godine od carice sam svojom spretnoæu izmamio tri milijuna. Sve sam poteno izruèio vama.

Istina je.Od te svote za svoju sreæu i mir traim samo osamdeset tisuæa.Mnogo rtvujete za barunicu...Malo dajete za Mimi...Kratka utnja dijelila ih je od odgovora.Sutra podignite novac.Grande kimne. Pelegrini ustane, obrie znoj sa èela i s Grandeom se vrati u drugu sobu.Bacivi pogled na barunasti divan, usnice su mu zadrhtale. Pogledao je po sobi kaoda nekoga trai.Idite! gurao ga je Grande iz sobe.Za Pelegrinijem su se zatvorila vrata.SVEDBENO VEÈE

Josipov dvorski metar barun Rosenberg stao je iza mramornog stupa to je podupiraostrop velike dvorane. Iz prikrajka promatrao je kavalire u svilenim haljecima dokoljena, kratkim hlaèama, svilenim èarapama i koketno izrezanim cipelicama.Onda je uzeo na oko èarobne dame napraenih uvojaka to im padaju po bijelim vratovima, obavijenim nizovima bisera i dragulja. Promatrao je njihove strukove u steznicima i krinoline oko kojih su leprale fantastièno ureene haljine.Haljine su bile pune umjetnih naboriæa, cvijeæa, vrpca i èipaka.Josip je volio Rosenberga. Zato ga nije podnosila kraljica. Prema tome, na carièinu dvoru nitko ga nije volio. Tome je pridonijelo i Rosenbergovo bistro èelo, maleprodorne oèi i podrugljiv smijeak u kutovima tankih unutra zavinutih usnica.Tko bi na sebi primijetio njegov pogled, osjeæao se kao da ga bode osa. Rosenbergje dobivao brojne nadimke, ali ih je stostruko uzvraæao.Iako se njegov gospodar povukao iz plesne dvorane, metar mladog dvora ostao je i

dalje na plesu.Upravo je proao princ Karlo s mladom kneginjom Liechtenstein i rekao joj poluglasnoOvdje se ne osjeæam ugodno. Stren mladog dvora zuji oko nas svojim pogledima. Idemo, predraesna kneginjo!Oh, taj Rosenberg! reèe kneginja. Izgleda poput èavla u zasjedi. Kad proðem pored njega, osjeæam da mi se zadjela haljina i uvjerena sam da nije sve na meni ostalo èitavo.Takvim ga je uèinio prijestolonasljednik odgovorio je Karlo radostan to moe neto prii svome bratu.



I carica je primijetila Rosenberga i apnula svojoj miljenici grofici FuchsIma samo jedna razlika izmeðu njega i prijestolonasljednika Josipov cinizam oèitujese rijeèima, a Rosenbergov se cijedi i na usta i na oèi.Rosenbergu je priao Josipov tajnik grof HatzfeldPromatrate li novu vojvotkinju?Oko njezine ruièaste krinoline okupili se kavaliri poput mrava oko eæera.A jeste li opazili parmskog nadmetra?Conte Riveru? Kako ga ne bih opazio!Ljubomornim pogledima gnjeèi beèke kavalire.Nema sumnje. Ledena princeza ugrijala je lijepog Talijanapanjolca uz velike opasnosti...Ne tako velike kao to je opasnost koja prijeti carici zbog prisutnosti arlote na dananjoj svadbi.Rosenberg dodaStara kraljevska djevica eli da bar izdaleka vidi kako izgleda djevojka na dan svadbe. I iluzija je uivanje...Osobito za stare djevice.Pogledajte princezu Elizabetu. Ponaa se neobièno. Sve se nadimlje u neku kraljevskupozu.Luta u iluziji kraljevanja u Francuskoj! I za kozièave je to uitak.Tajnik se ogleda i upozoriLeopold marljivo plee, ali sve mi se èini da nije odvie dobre volje. Napadaj na ulici neto ga je smutio. Ne bih rekao da je ona djevojka luda.Kad je netko posve pametan, onda mu objese pridjevak budale. To isto èine i kad tk

o trai svoje pravo. Moda je i ona imala pravo da neto trai od Leopolda primijeti Roenberg.Uutjeli su.Tajnik Hatzfeld umijea se opet meðu plesaèe, a Rosenberg se povuèe iza stupa k prozoruda se jo bolje sakrije. Za nekoliko èasova osjeti da mu je netko iza leða.Barune, barune!Obazre se i spazi Mariju Antoniju u bijeloj haljini, djetinjasta lica i vrlo mraènih oèiju.Visoèanstvo, ostavili ste tribinu? to æe reæi nadmetar Khevenhiller?87 Cijelu veèer traim priliku da vas neto pitam. Znate li, dragi barune, da sam èula ako ste vi u opoziciji protiv starog dvora?Ah, visoèanstvo, to su dvorska naklapanja.Nisu. Vi ste protiv starog dvora, to i ja vidim. Pripadate mladom dvoru, Josipov

u, pa kako onda ne biste bili u opoziciji. Molim vas, utite, sad ja govorim reèe ona kad je Rosenberg htio neto primijetiti.Moete li mi rastumaèiti zato smo ja i stare gospoðe u ovoj dvorani sasvim jednake?Ali, visoèanstvo, vi ste pupoljak, tek u zametku, a stare su gospoðe veæ osueno liæeZnala sam da ste vi u opoziciji protiv starih. Ali, vidite ipak smo jednake onesjede i ne pleu, a i ja moram sjediti i ne smijem plesati. Nismo li u istom rangu?Nikako. One ne pleu zato to vie ne smiju plesati, a vi ne pleete zato to ste jo pdi. Tako propisuje dvorski i drutveni red.Taj je red zaista glup. Sigurno su ga propisali stari magarci, a ne kavaliri. Ja elim plesati...Visoèanstvo, izvolite prièekati jo koju godinu...Da èekam? Ne. Vidite zato sam i dola ovamo. Kad vas je carica vidjela, priapnula je

dugonosoj grofici Eno Josipova idova. To ste, naime, vi. Dakle, vi ste protiv starog dvora i nadmetra Khevenhillera. Odmah sam pomislila da æete biti vrlo sretni ako biste im mogli malko zaplesati pred nosom. Imam jedan prijedlog.Molim, visoèanstvo?Zapleite sa mnom!Ali, visoèanstvo, zaboga! Ta bi poèast bila za mene velika sreæa i ja bih dragovoljnopovukao na sebe sve posljedice, pa dopustio èak da me njezino velièanstvo baci niz stube, ali moja je dunost sluati samo svog gospodara, prijestolonasljednika cara Josipa. Zato vas molim povucite svoj èarobni prijedlog.Ne, ne! Neæu ga povuæi. Zamislite kakvo veselje kako æe svi padati u nesvijest kad mi



propleemo dvoranom. Grofica Fuchs æe pri padu slomiti svoj dugi nos, a Khevenhillermora prelomiti svoj tap. Uhvatit æe ga bijes, trèat æe okolo kao bez glave, a sve damkoje mi zapovijedaju i moja odgojiteljica past æe u nesvijest. I ako nam bog da sreæe, vie se nikad neæe probuditi! Barune, zapleimo!Traite od mene sve drugo, samo ne to!Tako!? No razljuti se ona mislila sam da ste kavalir, da ste hrabriji od drugih.Ali, nita zato. I vama dræu koljena pred starim nadmetrom. Koèi se kao da je progutceremonijalnu palicu i miga oèima poput majmuna. Mislila sam da ste drukèiji. Svi stejednaki.Rosenberg je s uitkom promatrao Ijepunu princezu koja je bjesnila u svom razoèaranjui uljala se natrag na tribinu, rumena zbog svoga poraza.Kad je stigla na mjesto, Amalija je upitaZato nisi vesela? Zar nije lijepo?Tebi je lijepo! Ima mua i ima dvoranstvo. Ima lijepog nadmetra kome moe zapovijee to ti se prohtije... Bit æe vladarica i èinit æe to te volja.Bi li se htjela promijeniti sa mnom?Promijeniti? Pa to se ne moe.A da se moe, zar bi uzela vojvodu?Uzela bih ja i mnogo runijeg i glupljeg, samo kad bih mogla èiniti to hoæu. Strano jo. Princeza sam a ipak nisam nita. Moram sluati to mi nareðuju. Kakva je to princezaLakaj!Iz svoga skrovita Rosenberg je jo uvijek sa smijekom promatrao malu princezu kad muopet priðe grof HatzfeldEngleska osvaja Austriju reèe on. Sav dvor osjeæa se kao da je u zarobljenitvu lorda

Hvndforda. èitavu veèer vodi diplomatske pregovore s groficom Nerom Vojkffv.Rado bih se pridruio primijeti Rosenberg dvolièno.Èini se da imate mnogo istomiljenika u mukom dijelu dvoranstva, ali gospoðe su otro orile vatru na jadnu groficu. Uistinu ne znam kakav je njezin ukus. Taj Englez! to je grofici?Sa enama nikad nisi nacistu. Nijhov je ukus tako arolik kao i njihova haljina.v Pazite! Car Franjo vodi svoju sestru. Svakako, princeza jarlota nije oduevljena. Zato je zapravo dola?Moda zato da pokae kako izgleda irafa.Kroz redove gostiju prolazio je car Franjo Stjepan vodeæi za ruku visoku i suhu pojavu svoje sestre. Svojim stasom nadvisila je i najvieg mukarca u dvorani.Himalaja! reèe Rosenberg svom prijatelju.Sasvim je razumljivo to joj ni energija njezinog velièanstva nije mogla dodijeliti

mua. Svatko se osjetio premalen, neznatan da bude suprug tako visoke dame.Oba se mukarca nasmiju.Obuèena u utu svilu, mutna, ukoèena lica princeza arlota uðe u uti salon.uta boja njezine haljine stopila se s bojom pokuæstva i tapeta. Visoki stas stare kraljevske djevice neprijatno se ispoljio.Brate reèe ona tiho caru Franji imali ste priliku da uivate u ponienju kojim vaa carka supruga poèaæuje lotarinku princezu, èak i balavo derite Marija Antonija dolazi utku prije mene. I javno mi se podsmjehuje.V 89 Sestro, vi znate da me to boli. Ali, mogu li ja mijenjati dvorske propise?Na ovom dvoru mogu slobodno promijeniti samo svoju koulju. Bolje je da ne dolazite na dvor.I da vjeèno samujem? Zato me zaputate? Zato ne dolazite k meni?Zato to ne elim konflikta sa caricom.

Zato to se ne moete otkinuti od njezine dvorske gospoðe grofice Nere.To veli Vilma.Èitav se dvor smije.to bi bilo smijeno u tom da me zanima grofica?To to je ona Josipova ljubavnica.Josipova? to velite? Carica to ne bi dopustila.Slijepi ste. Zato je groficu imenovala nadzornicom njegova dvoranstva? Pamtite lida je ikad ena nadzirala odaje udovca? A zato je carica poslala grofièina mua u Parz?Zato ga je poslala?



Vjerujete li sada da je grofica Josipova ljubavnica? I to pod zatitom same carice. Lijepa dvorska dama vama se samo smjeka, igra se s vama. Pripazite, pa æete vidjeti.Ne znam zato carica podupire takav odnos?Moda zato da ne biste vi posegnuli za groficom. A lijepa je gospoða odabrala mlaðeg iljepeg od vas koii æe jednom biti pravi car.Svjee, vedro lice Franje Stjepana namrtilo se i odraavalo neprijatnost. Rijeèi pravicar manje su ga kosnule nego vijest o Nerinu odnosu.Zbog te grofice, koja ionako pripada drugome, napustili ste svoju sestru.Carevo je lice gorjelo. Veæ je odavna bilo ljubomoran na sina, ali se uvjeravao daga Nera nije usliala. Ovo ga otkriæe nemilo porazi. Ne ispitujuæi njegovu istinitost, povjerova sestri.Èini se da nemate krivoDoista nemam. To æu vam i dokazati. Grofièin mu bio je kod mene. On ima dokaza da jenjegova ena Josipova ljubavnica. Sam mi se na to tuio i dobrovoljno otiao u Pariz da ne bude svjedok svoje sramote... Bit æete veoma nesretni, brate moj, ako se ne okanite te ene.arloto, ta me ena oèarala. Moda i zaèarala, sam ne znam. Trèim za njenim tragom popuza gospodarom. A ona pripada Josipu! To je prevelika poruga!Smijeni ste samo vi! Dola sam na ovu sveèanost samo zato da vas na to upozorim i davam najavim svoj odlazak iz Beèa.Sestro, vi doista odlazite?Da. Odlazim iz zemlje gdje sam poniena. Posljednja sara na tom dvoru i svaki danme carica iznenadi novim ponienjima. Zauvijek odlazim u Pariz. Ostat æete bez prija

telja kojem biste se mogli povjeriti.Da, ostat æu sam samcat.Molim vas, doðite to prije k meni. Razgovarat æemo o svemu.Ako se tamo sastanem s Vilmom?Bojite se da æete kod mene naæi enu koja vam je bila tako vjerna i dobra prijateljica? Dobro. Nastojat æu da je kod mene nikako ne sretnete.U salon je ula kneginja Vilma Auersperg, sva ljubièasta poput jorgovana.Bijela vlasulja pokrila joj crnu kosu, vatrene oèi nisu gledale one su hvatile, grabile. I stegnule su carev dah. Gotovo je zaboravio ustati.Meðutim, Vilma se po svim propisima pokloni caru kao potpuno strana dama i oslovi arlotuVaa kraljevska visost eljela je da je pratim kuæi. Spremna sam.Da, da odgovori arlota i okrene caru leða pa znaèajnim pogledom osine Vilmu. Samo da

uredim periku, odmah æu krenuti.Otila je u dno salona k zrcalu oèito da Vilmi prui priliku da razgovara sa carem.Nije znao to da kae i buljio je u nju. Oslobodila ga je smetnje ljubaznim pitanjemVae velièanstvo nije najbolje volje? Izgubili ste najednom dvije kæeri Josipu i Amaliju. Takav je usud. Sve gubimo! Sve prolazi na svijetu, samo prijateljstvo ostaje, ako je iskreno.Gledajuæi ga arkim oèima govorila je ljupko, a pri tom toboe nesvjesno pokazivala ramna, glatka poput baruna.Da, izgubio sam dvije kæerke reèe on pod dojmom njezinih rijeèi, a da nije ni jednim èaom zaista mislio na njih.Gledala je cara saalno i oslovila ga glasom punim topline i suæutiVi trpite, prijatelju. Samo ustrajno! Iznenada mu se priblii i apneOna jednom mora opaziti vrijednost vae ljubavi i okaniti se filozofa iz drugog ka

ta ovog dvora.Zabezeknuto car bulji u nju i upita gotovo izvan sebeO kome to govorite, Vilma?O onoj koju ljubite. Boli me to ste nesretni, èudno me gledate. Ne shvaæate? Smirilasam se. I spremna sam za va mir i sreæu uèiniti sve to hoæete. Da, da. Zar je to èudoon toliko iskrenog prijateljevanja, barem s moje strane... eljela bih da vam pomognem savjetom ili uslugom.O èemu to govori? zapita sve vie zapanjen i intiman.Danas slabo sluate, èujte grofica Nera èesto zalazi na Waldburg plemiæu upravitelju kogrofice Thurn. Znate to je ona koju zovu bavarskom sveticom. Moja je prijatelji



ca. I cari.. i 91ca je veæ bila tamo da vidi pobonu Bavarkinju. Mogli biste i vi doæigore onda kad tamo bude grofica Nera. Hoæete li da vam javim? Ondje biste mogli razgovarati s groficom sami i neopaeniOndje treba da iskuate sebeTi mi to savjetuje? Ti nakon svega?Ostala sam i ostat æu va iskreni prijatelj. Ono to sam osjeæala za vas bilo je dubokou meni. Kad se smirila ljubavna bol, i ostala je prijateljska odanost.Bilo mu je da zaplaèe. Njegov razbor, volja i svijest bili su uvijek igraèka u rucineke ene. Dah ene vitlao je njime kao to vjetar radi s pahuljicom. Vilmin nastup potpuno ga smlavi. Gotovo ju je ponovo oboavao.Vilma apne on zato sam te zanemario?Tako je moralo biti, ja vas za to ne proklinjem. Ustala je i alosno ga pogledala.Franci, to god se desilo, pouzdaj se u mene. Grofica mora biti tvoja.Njegove ispupèene usne ostale su rastvorene. Velike oèi gledale su kneginju. èitava njegova dua zbunila se.Ti eli nju privesti k meni?Da, elim.A zato? 1Zato to ne mogu gledati tvoje patnje. I zato to znam kako ti je ivot pust bez pravog prijatelja. Kad njezino visoèan stvo arlota ode, ostat æe ovdje kao pravi tuðinac. vim te smatra èitav Beè. Znam kako si bespomoæan kad nema nikoga s kim bi mogao iskrenrazgovarati.Vilma, nema ti ravne. Ti si jedina dobra ena na èitavom svijetu.Nije mi do tog priznanja. Hoæu da ti pomognem. A sad zbogom.èekaj, Vilma. Doæi æu arloti. Mogu li se nadati da æe i ti biti kod nje?

Ako to eli moj prijatelj.On to moli.Uzeo je njezinu ruku i poljubio je.Kako je topla ta mala, barunasta ruka pomisli car. A ipak je u srcu osjeæao ljubomornu udnju za Nerom.U tom trenutku ula je u salon carica.Vreæi svoju dunost da nadzire dvorske liènosti i goste, grof Koch nije mogao a da u m salonu ne opazi zanimljivo drutvo. Odmah je na to upozorio caricu.Kakav trio? pomisli carica dok se ljupko smijeila VilmiNesretna sam, draga kneginjo, to u velikoj zaokupljenosti nisam imala sreæu da vampruim ruku.Kneginja Vilma znala je zato joj carica prua ruku. Samo zato to uiva da odbaèena, nena ljubavnica njezina mua

mora poljubiti ruku koja joj je namjestila tu nikad viðenu stupicu.Vae velièanstvo obrati se carica muu zamijenite me u dvorani da se malo odmorim u krugu svojih najboljih i najmilijih prijateljica...Carica pogleda Vilmu, pa onda arlotu.Prestraen tolikom ljubaznoæu svoje ene prema omraenim damama, rado je prihvatio priu da ne mora prisustvovati prijateljskom vijeæanju.Otiao je urno iz salona.A carica pogleda Vilmu kroz lornjonVi ste, kneginjo, od nekog doba sasvim zamukli, povukli ste se. Neki èak zbijaju ale da kanite poæi u samostan.Sasvim loe ale. Naprotiv, uvelike se spremam za buduæi karneval.Tome se od srca radujem. A kako je s pfaraobankom? Igrate li?Igram, velièanstvo.

Dobivate li? tGubim.Oho, to bi znaèilo preokret u ljubavnoj sreæi.Rekla sam jednom vaem velièanstvu da se pouzdajem u svoju snagu.Nije li zatajila?Porasla je. Moj mu nikad nije osjetio pokraj mene takvu neprijatnost da bi pokucao na tuða vrata kako to biva kod mnogih ena.Bodljike tih rijeèi dotakle se carièine tatine, ali ona se srdaèno nasmijeZnam zgodnu prièu. Neki èovjek bio je veoma sretan to je svaki dan mogao jesti patetuJednom se prejeo i zaelio pomislite posve obiène govedine... To mu nitko ne moe zam



jeriti ni zavidjeti. Govedina je govedina, a pateta ostaje pateta i onda ako je nedodirnemo. Meðutim obrati se arloti imam vam priopæiti alosnu vijest va prijatelj ktan grof Vojkffv otiao je u vanoj misiji u Pariz.Vae velièanstvo odgovori arlota, a usne su joj problijedile valjda ne mislite da lotarinka princeza prijateljuje s kapetanima vae garde dosaðivala se kako mu drago.Ali, draga moja urjakinjo, zato to tajite? Ta on je zalazio k vama.Samo jedanput kad je kod mene potraio kneza Auersperga.Ili lijepe oèi nae kneginje?Nosio je poruku njegova velièanstva cara da moj mu doðe na dvor reèe Vilma. jIzgovor nije lo.93 Uvjeravam vas, vae velièanstvo, da je to istina.A kako nije naao kod kuæe kneza Auersperga, doao je k vama, zar ne, kneginjo? Pa zarje to grijeh?Mislim da nije. Ne znam kako to shvaæa vae velièanstvo.Sasvim jednostavno. Kapetan je èlan garde. Car, ako mu se svidi, alje ga da isporuèikakvu vanu poruku. A moda i sam kapetan dolazi rado u kuæu gdje ga èekaju lijepe oèi.r to nije prirodno? Kako vidim, vi biste htjele kuæi reèe carica, iako ni jedna nièimnije pokazala takvu elju.arlota i Vilma osjetile su neprijatan znak da ih carica zapravo tjera.Veoma alim to æe mi nedostajati vae milo drutvo, ali nikako ne mogu traiti da bistpridonijele takvu rtvu i produljile svoj boravak. Mila moja urjakinjo, nadam se najskori jem viðenju. A vas, kneginjo, elim opet vidjeti u pfaraobanci.Obje su se poklonile, a carica izaðe iz dvorane.Princeza i kneginja ostale su kao oparene.

To se ne moe vie izdrati plane arlota.Ustrajnosti, kraljevska visosti uspjeh je u naim rukama. Car æe doæi k vama, a mene je zamolio da tom zgodom budem prisutna.Uistinu? Èudna promjena. Da barem brata mogu obratiti njegovoj jedinoj iskrenoj prijateljici.I otrovati ivot carskoj zmiji! dodala je princeza u mislima gledajuæi vrata kroz koja je otila carica.Razabrala sam da je car zaljubljen u groficu nastavi Vilma. Bit æu mu portvovna prijateljica.I od njega dobiti potreban milijun, koji je od mene traio otac Alojzije mislila je pri tom u sebi.Obje su dame bez oprotaja ostavile dvor.Grof Koch èekao je caricu na izlazu iz dvorane.

Kad je ostavila nasamu svoje neprijateljice, carica s radoæu izvijesti svog pouzdanikaPriznale su da je kapetan bio kod njih. Naravno, svrhu neæe odati. Ali u tu su mreuupleteni dokazi.No veæ u slijedeæem trenutku njezina e radost znatno smanjilaMeðutim, Vilma mi je znaèajno natuknula da na pfaraoigri ne gubi... Cara sam nala s njom u ljubaznom razgovoru. to mislite o tome? Zar bi se mogao vratiti k Vilmi?Ljubomoran je na prijestolonasljednika, zato bi moglo biti vjerojatno...Moda imate pravo! Znate da imam tri grofice Nere Vojkffv, mogla bi zapovijedati svijetom. Recite knezu Khevenhilleru neka dovede njegovo velièanstvo cara k meni umalu crvenu blagovaonicu. Samo, to prije.I pola je ulatenim podom.U crvenoj dvorani pruili se stolovi puni jela i piæa.

Lakaji ulaze i izlaze noseæi na pladnjevima pjenuac i hladna jela da poslue plesaèe.Dvorski pjesnik barun Petra i njegov kolega grof Esterhazy sjeli su u blizinu velike zdjele s patetom.Nikad se neæu priviknuti dvorskim propisima o jelu jadikovao je Petra. Nitko ne jede, samo griskaju. Gospodi steu eluce tijesni prsluci, damama steznici, a meni strah da me ne prozovu prostakom...Kad god bi se lakaji leðima okrenuli od njega, spretno bi smaknuo sa zdjele po komad patete, sakrio ga pod duge èipke svog rukava i u zgodnom èasu neopaeno stavio u usa.Dvoranom proðe princeza arlota u pratnji kneginje Vilme.



Pjesnici se poklone. Kneginja uzme èau pjenuca, ispije, pa se udalji s visokom suhonjavom kraljevskom djevicom.Himalaja ide kuæi primijeti Petra. Odmah æe nam svima biti toplije.Zadovoljan, uhvati veæi komad patete, strpa ga u usta i odmah posegne za drugim. Utom se èasu u dvorani pojavi carica. Preplaeni Petra ustane. Vladarica upita svoje pjesnikePjesnici nemaju talenta za ples?Petraa oblije vruæi znoj. Oèajnièki pogleda grofa Esterhazvja oèekujuæi da æe odgovorinije mogao otvoriti usta puna patete.Boli li vas zub? upita carica Petraa.Prihvativi taj izgovor, uzdahne i prinese ruku k licu. Jedva je to uèinio, opazi dase vladarica neobièno srdaèno smije, a grof Esterhazv rumeni.To ga zaprepasti. Neto s njim nije u redu. Ali ne zna to. Spusti ruku s lica. Carica se jo buènije nasmije, a on, slijedeæi njezin pogled, spazi svoju katastrofu.Shvatio je kad je carica ula u dvoranu, zdrobio je u ruci drugu patetu, a da to nije primijetio. Kako se uhvatio za lice, ostavio je na njemu trag kraðe.Oborivi glavu, stajao je poput tata zateèena na djelu.Ali carica zovne lakaja sa zdjelom punom narezana mesa i patetePredajte to gospodinu barunu.Zbunjeni lakaj pruio je Petrau zdjelu, a on je prihvati isto tako smeteno. Smijuæi se, carica je govorilaTo je zob za vaeg Pegaza. Sasvim smo zaboravili da je mnogo galopirao u lovu za prekrasnom svadbenom himnom. Ponesite to u njegovu sobu, nahranite ga da nitko nevidi, a onda se opet vratite. Pjesnitvo je zanos i polet a oboje izgladnjuju. Gr

ofe Esterhazv, uzmite drugu zdjelu.95Pjesnik se skanjivao.Uzmite, uzmite. Ne vjerujem da ste obujam kule stekli dvorskim propisima o jelu.Idite, dolazi car. Mogao bi vam zavidjeti na toj zdjeli.Esterhazv poslua. Pjesnici odoe s dragocjenim teretom.Car Franjo Stjepan odazvao se elji svoje carske supruge i u pratnji kneza Khevenhillera stigao u dvoranu. Sjeo je uz nju pored malog stoliæa. Uzeli su neto hladnogjela i dvije èae ampanjca.Dok je carski par jeo, nadmetar je propisno stajao u pozadini.Franci reèe carica princeza arlota ostavila je sveèanost. Nije li ti rekla zato je zlvoljna?Znam samo to da kani ostaviti Austriju i otiæi u Pariz.To bi me zaista veoma raalostilo. Nastojala sam njezin ivot uèiniti najljepim, ali o

o to ona eli nadilazi moju snagu. Nisam joj mogla naæi mua koji bi bio dostojan njezna poloaja. Ne mogu, dakle, sprijeèiti da ode. Kad putuje?Zamolila me da je posjetim kako bismo se o tom porazgovorili, uredili nae obiteljske prilike i ustanovili dan odlaska.Poæi æemo zajedno da joj budemo od koristibar u èasovima odlaska.Carièina ljubaznost zamraèi careve misli. Ali je veæ bio izvjeban u prikrivanju svojihosjeæaja, pa je èak pokazao da se carièinoj odluci raduje.Zahvaljujem na vaoj briljivosti. Meðutim, htio sam vaem velièanstvu neto saopæiti ncar da prekine temu. Josip je i danas ostavio zabavu. To pobuðuje pozornost i nevoljkostKad ga korim zbog toga, slua me, uti i odlazi.Vae velièanstvo oèito nije informirano zato Josip ostavlja sveèanosti. Karlo se premaemu ponaa izazovno, naglaava svima sasvim jasno da je on pravi carski sin.

to ti je Karlo na putu? okosi se carica zaboravivi slubeni ton. Vazda si protiv njega.Varate se, velièanstvo nastavi on slubeno. Meni je dunost saopæiti vam da Karlo ponizje Josipa koji je rimski car i prijestolonasljednik. Princa Karla trebalo bi zbog toga kazniti.Dakle, Josip se tebi ali iza mojih leða? usplamti ona. Tuaka me pred tobom?Ni jednom rijeèju. Zatvoren je prema meni kao i prema vama i svima drugima. Cuo sam to se dogodilo prvog dana ovih sveèanosti i odluèio sam intervenirati da vae velièavo uzme u zatitu nasljednika prijestolja.Dakle, i on je uz Josipa! pomisli ona. A to znaèi protiv mene...



Ipak nije dala glasnog oduka svojim mislima. Odluèi se za drugaèiji putReæi æu ti istinu. Josip nije ostavio zabavu zbog Karla. Sigurno ste primijetili njegovu sklonost prema grofici Neri. A buduæi da je Josip kod nje doivio potpuni poraz, to ga je odagnalo sa sveèanosti.Govorila je pomno promatrajuæi carevo lice. Ono se vedrilo i protiv njegove volje.Zadovoljna svojim uspjehom, carica nastavi smijeeæi seGrofica Nera zamolila me da je rijeim nadzora nad Josipovim dvoranstvom. Dok se ne sredi ostavtina princeze, ne mogu je usliati. No sve to upuæuje na uzrok Josipovezlovolje. Meðutim, grofièin mu veoma je ljubomoran. Ali ne na Josipa... Pogodite na kogaNe bih mogao pogoditi.Na vas, velièanstvo.Pri tom se smijala kao da pripovijeda neku zgodnu alu. Car se zbunioVelièanstvo, kapetan je oèito pomjerio umom. Moje srce pripada vama, a sve moje misli botanici...Opazila sam da va botanièki vrt napreduje uporedo s vaim zdravljem. Bit æe da su se zto smirili i vai bubrezi...Nekoliko dana opet ih osjeæam...Dakle zato je Vilma naglasila da gubi na kartama pomisli ona.Oèito su me umorile sveèanosti.Kad mladi par otputuje, legnite i odmorite se, a arlotu æu posjetiti sama i, buditeuvjereni, uredit æu s njom sve najbolje i najshodnije.U klopci sam opazi car. Je li to sluèaj ili je progledala moju namjeru da se kod arlote sastanem s Vilmom?!

Knee carica je pogledala dvorskog nadmetra igrat æu u dvorani francuskog goblena. Partneri æe biti car, engleski lord, knez Lichtenstein, a kibici dva najmlaða kavalira, dvije najstarije kneginje i grofica Nera.Za èetvrt sata svi su bili na okupu.U dvorani èiji su zidovi pokriveni golemim goblenima sjela je carica uz zlatni izrezbareni stoliæ da igra svoju najmiliju hazardnu igru. Posebni izaslanik engleskevlade, koji je kao naroèit gost dvora boravio u Beèu kao kurir engleskog kralja, diskretno se povukao postrance.Vi ne kanite igrati? upita carica.Velièanstvo, uvijek se pokoravam odredbama drave u kojoj se nalazim. Rekoe mi da suhazardne igre u vaoj dravi za branjene.Englezov odgovor iznenadi je i razgnjevi, ali to ona prikrije ljubaznim smijekomi hitrom dosjetkom

Da, hazardne igre zabranila sam za dobrobit svojih podanika. Kad oni hazardiraju, gube glavu. Nadam se, lorde, vama se7 Suparnica Marije Tenzije II97moe desiti samo to da izgubite novac... Ako ste tedljivi, to je, dakako, udarac...Englez nijemo prihvati poraz, pokloni se, sjedne i prihvati karte.Nera je stajala iza cara, nasuprot Englezu. Carica je zlurado promatrala njegovuzbunjenost kad god bi mu modre oèi zalutale k Neri i zasjale protiv svih obièaja njegove hladnokrvne nacije.Poslanik je neprestano gubio, a carica dobivala.Kad su gosti ostavili dvoranu goblena, carica zovne kneza nadmetraU petak priredite sveèani doruèak u èast izaslanika engleske vlade.Velièanstvo, u petak je post opomene nadmetar.

Ba zato. Jela neka budu posna. Naredite da odaberu samo takva koja Englezi ne vole. Breitstein ima u gradu provesti moj strogi nalog da u srijedu i petak ni najmanja gostionica ne smije posluiti goste nikakvim mrsnim jelom. Isti dan nakon doruèka elim sveèani lov s potpunom paradom.Carica onda promijeni glasLord æe upamtiti kad je doao da intervenira za idove i svoje protestante. Postom æu mizgladnjeti eludac, a srce raniti groficom Nerom, a zatim ga poslati u London praznih ruku.Dotle je car Franjo Stjepan iskoristio zaplesani menuet da se nasamu porazgovorisa svojim dvorskim metrom.



Julien, nikad nisam pravo poznavao Vilmu. Ona je najplemenitiji enski karakter. Hoæe da mi pomogne do grofice, to velite na to?Ne mogu nita da kaem, nedostaje mi pameti da to uopæe ocijenim.Moda biste mogli odgovoriti na ovo carica veli da je grofica odbila Josipa, a daje njezin mu ljubomoran na mene.Za ovo imam odgovor svoj ljubomorni bijes muevi obièno istroe na krivom...Tko zna! Ovog tjedna sastat æu se s groficom nasamu i odluèiti o svojoj sudbini. Kapetanu æu dati povoda da pokua na mene atentat.Menuet svri, a carica i dvor se povuku.Gosti su odlazili.Vojvoda od Parme uao je nezadovoljan u svoje odaje. Bio je edan. Amalija vie nije dopustila da se u njegovu èau ulijeva vino.Poslije sveèanosti Marija Terezija osjetila je potrebu da posjeti, svoju kæerku u njezinim djevojaèkim odajama. Zatekla ju je u potpunoj opremi. Novovjenèana vojvotkinja imala je sve do Parme ostati razdvojena od mua.Jo se nisi razodjenula? to je to? 0 èemu misli?Ni o èemu.Ponovo se zabavlja bijegom? Upamti ne moe glavom o zid. Princ Ernest otiao je danasu jutro zauvijek oenjen s drugom. Dakle, ne oèekuj nita. Ne obmanjuj svoju fantaziju. Ne pouzdaj se ni u njegovu tetku caricu udovu. Njoj sam zatvorila sve putove,ni ona te vie ne moe oduzeti tvom pozivu.uteæi, sloila je novovjenèana vojvotkinja ruke na krilo.Takvo ponaanje pojaèavalo je carièine sumnje da Amalija neto sprema. Ali nièim nije uela skriti Amalijinu apatiju. Pokua novim sredstvom. Stane je gladiti po kosi

I meni je teko. Moja je sudbina bila jednaka tvojoj. To se ne da izbjeæi. Budi dobra i pametna da sebi stvori èvrstu poziciju. Konaèno, ti si ena vladara, iako male dr. Ima vlast...Srdaènost i toplina nisu u mlade vojvotkinje nali ni najmanji odjek. Carica napustidaljnju ofenzivu na njezinu apatiju.Sutra, prije nego otputuje, doði k meni najprije sama da ti dam vane upute.Mlada vojvotkinja hladno poljubi carièinu ruku.POSLIJE PONOÆIPosjetivi odaje svoje kæerke, carica je u kabinetu grofu Kochu dala posebne odredbeu vezi s nadziranjem vojvotkinje od Parme. Knezu nadmetru Khevenhilleru povjerila je zadatak da bdi nad programom putovanja mladog para.Otpustivi obojicu, zadrala je uza se Neru i stala joj ljubazno govoritiRazlièita raspoloenja koja se odraavaju na licu ljepotice prikazuju nam njezinu ljep

otu u razlièitim varijacijama. Umor i tiha zabrinutost koju èitam u vaim barunastim oa daju vaem pogledu jo vie zagonetnosti. Ipak, najvie vam pristaje sunèano raspoloMoje je sunce zalo.Opet æe vas ogrijati kad se raèiste oblaèine. Pouzdajte se u rijeèi svoje carice. Spaga ne zbog vas, veæ zato to elim zabauriti ime liènosti iz moje obitelji koja ga je ela. To neka vam bude jednom zauvijek dokaz da vas ne kanim poput djeteta umiriti obeæanjima, to rekoh, odrat æu...Pod dojmom tako logiènih rijeèi Nejra je osjetila olakanje, sasvim se pouzdala u caricu i ponadala da æe Sinia uskoro na slobodu.7 99J Velièanstvo, hvala vam reèe Nera. To me okrepijuje...Dakle, vedro lice, sjajne oèi, nasmijeene usne i ustrajnu nadu u srce! To je program po kojem se ravnajte. Sad idite na poèinak.

Slomljena i premorena tijela, ali novom nadom osvjeene due, prolazila je Nera prema krilu gdje su stanovi dvorskih dama.U mraènim hodnicima potpuna tiina. Spustivi glavu, neèujno je koraèala sagom. Njezinesli bile su u nepoznatoj tamnici gdje èami Sinia.Zar se uistinu upleo u kakvu urotu zbog osvete prema carici? Ili je neduno osumnjièen?Princeza je lagala. Moda su i drugi. S kojom je liènoæu jo imao veze? Zato mi nije ? Svejedno kriv ili nekriv sve je uèinio zbog ljubavi prema meni.S takvim mislima ula je u mali sporedni hodnik i potpuno se izgubila u mraku. Æulaje samo um vlastite haljine.



Kako da mu javim svoje nade u njegov spas?Misli joj prekine nenadani dodir. Neto se ovilo oko njezina tijela i povuklo je nekamo preko praga. Zaèas razabere da je u dubokoj tami.Negdje u dubini viri svijetla taèkica. Mjeseèevo svjetlo iza sputenih zastora?Sve se dogodilo u nekoliko trenutaka.ivci joj se stiali, a misli potpuno sredile. Pribrala se.Oko struka razabire dvije ruke, osjeæa neèije grudi, burni1 kucaj srca. Æuje neèiji molvi apat.Ljubavi mojaNera bulji u tamu i slua. Tako se ivo predala mislima o svom Sinii da je ostao u njezinoj predodbi.Tako glasno kucalo je njegovo srce kad ju je privinuo k sebi u tmini enbrunskog dvora, kad je dolazio kroz prozor u njezinu sobu. Kako bi dospio ovamo u Burg?...Tko je? zapita pritajenom nadom. Razum ju je upozoravao da to ne moe biti Sinia. Ali njezina se dua podala i toj nemoguænosti.Sve je preletjelo pokraj nje poput jednog jedinog daha.Tko je? upita apæuæi.Ja koji èeznem u samoæi i ljubim trag tvojih koraka... To nisu njegove ruke. Ne, tonije njegov zagrljaj, njegovapat.Ta spoznaja razbudi je.Upre se o muke grudi da se otkine od njih. Ali neznanac je èvrsto dri uza se.Pustite me, zvat æu u pomoæ!Zovi, sve æu ih doèekati. Ne plaim se...

Ali ona se plaila da izazove strku i prikupljala je snagu da se sama oslobodi neprijatnog zagrljaja.Svijetla taèkica u tmini pokazivala je da se nalazi u nekoj sobi kojoj su spustili eljezne kapke, po svoj prilici zato da u sobi proizvedu potpun mrak.Shvatila je situaciju, ali je odluèila da se oslobodi. Ako to nikako ne bi uspjela, odluèi da æe vikati.Dok je nastojala da svoje misli zadri u potpunom skladu sa svojom tjelesnom snagom, najednom u prsima osjeti bol.Duga zlatna kopèa kojom je na grudima prièvrstila lagani ogrtaè, otkopèala se i zabadaljoj se u grudi.Zaboga, pustite me molila je.No, on je jo jaèe stisne. Igla joj ulazi dublje u grudi... U tren oka Nera napustiotpor i apne od boli umornim glasom

Ne guite me. Vièna sam njenom zagrljaju, a vae su ruke poput lomaèe.Osjeæa li to? pitao je mukarac, a glas mu je drhtao.Da da odvrati ona.Ruke su mu popustile. Nera uhvati daha. Osjeti slobodnu desnicu, privuèe je na grudi i izvuèe pribadaèu. Ne zamijetivi nita, on je samo aptaoLjubav je moja sunce. Na njegovim æe zrakama proklijati tvoja ljubav...Nera osjeti da je smalaksao. U trenutku se otkine od njega i potrèi.Ponovo je pograbi i divlje stisne k sebi. Osjetila je njegov vreli dah i èula priguene rijeèiBudi moja samo mojaOpet ju stisnule jake rukeRobovat æu ti, kraljice moja. Sad si moja... Nema ti vie izlaska iz ove odaje.Strah probudi u njoj bijesnu snagu i hitru odluku.

Digne ruku sa zlatnom iglom i zabode mu je u grudi.Prigueno je zastenjao. Zatetura. U potpunoj tami mukli glas i pad na sag.Istodobno je kliknula sreæom osloboðena i zadrhtala strahom nad ubojitom obranom kojom se posluila.Svijetla taèka na prozoru pobudi u njoj oèajnièku elju da to prije iziðe iz ove tmineBaci se na zid i tapkajuæi potrai izlaz. Glavom udari o neto tvrdo i zatetura, ali se svom snagom uzdri uspravno.Natapkala je vrata. U trenutku ih otvori i prijeðe preko praga.Nala se u istom malom hodniku kojim je prolazila kad ju je doèekao neznanac i povukao za sobom. Ni èasa nije mogla da se zaustavi.



Trèala je dok se nije nala pred vratima dvorskih dama.Banula je u svoje odaje i zatvorila se.Koljena joj klecaju. Baci se na divan.Na stolu gori sedmorograni svijeænjak. Vidjevi da je u svojoj sobi, njezin prvi strah donekle se smirio.101SabiraJa je misli. Javljale su se slike netom preivjelog dogaðaja. Ogleda grudi.Krv je promoèila èipke. Bol u glavi sjeti je udarca. Ustane i poðe k zrcalu.Nad rubom èela ispupèila se mala crna oteklina. Prestraila se svoje bljedoæe i straha oèima. Krv i oteklina potvrdili su joj da se tamo uistinu desilo neto strano.Osjeti umor i teku vrtoglavicu. Padne.Kad se probudila, svijeæe su u svijeænjaku veæ gotovo izgorjele.U sobi je sve kao i prije. Ona u sveèanoj haljini, grudi zakrvavljene, glava teka,na èelu oteklina.A tamo?...Prestraeno digne glavu. U èitavom tijelu osjeti slabost.U duu joj se uuljalo prestraeno pitanjeJe li mrtav?Tko je?Nala je sto odgovora. A svaki joj prolazi tijelom.Ustane i stoji neodluèno.Hodnikom netko prolazi. Nera zadræe. Na prstima se privuèe k vratima i prisluhne. Koraci su enski, hitri. Opet netko. Nera pogleda na sat.est sati u jutro! klikne i pogleda zatvorene kapke prozora. Polako ih digne. Vanije mraèno i magleno.

Veæ bi morala doæi njezina sobarica, a ona je jo u juèeranjoj haljini krvavih èipakaBrzo se razodjene, opere krv s grudiju i obuèe jutarnju haljinu. Sveèanu haljinu zakljuèa u ormar.Jedva je to uèinila, ponovo se prepalaZar moram sakrivati tragove poput ubojice? Ubila sam ga! Ali koga?Od tog pitanja zastrepila je u dui i tijelu. Protiv njene volje rinula se u njenupredodbu slika prijestolonasljednika Josipa. Nestajala je i opet se ponavljala iprogonila je prijeteæi. On? Ne nije nije! Ipak, ako sam ubila njega?Stresla je zebnja.Kako su to bile meke ruke? Topli, drhtavi apat melankolièan Ne, to nije bio ne smije biti on.U mislima je ponavljala njegove davne rijeèi kojima joj je tumaèio svoj odnos premanjoj Svatko ima svog ðavla. I ja! Kad on doðe, nisam poten, grijeim prema vama...

Zar se otvorio pakao i sipa po meni sve svoje strahote?U mislima obnovi dogaðaj. Sjeti se igle kojom je ogrtaè bio zakopèan i ponovo zadræe.Ogrtaè? Traila ga.je, ali ga nije bilo.Ispao je kad sam izvadila iglu. Gdje? Na hodniku? Ili tamo gdje je ostao neznanac?Na vratima se èulo kucanje.Vaa milosti!Odmah, samo èas, draga Pepi.Otkljuèala je vrata i paljivo pogledala djevojku ne bi li u njezinu licu opazila zna li se to na dvoru.Sobarica je odmah poèela ureðivati gospodaricu. Uèeljala joj kosu u kratke uvojke za vju, odjenula je u svijetlosmeðu haljinu s ruièastim utkanim cvijeæem, obukla barunastamnosmeði kaputiæ, a na kratke uvojke prièvrstila eir, takoðer od smeðeg baruna.

Kako vam krasno pristaje, vaa milosti divila se djevojka. Takav eir imala je i bavarska princeza, ali joj nije pristajao.Pusti je u vjeènom miruNema ona tamo mira. Vele da luta Burgom u crnom plastu i da...No dovri. ReciNe zamjerite mi. Kau da se vrze oko vaih vrata jer je progoni ljubomora.Gluposti. Svata izmiljaju. Ne sluaj ih.Dok ju je djevojka odijevala, Nerine su ruke bivale sve ledenije, a lice joj jeblijedilo od teke neizvjesnosti.Pogledaj mogu li veæ nastupiti slubu.



Djevojka otrèi. Nera stane prislukivati svaki korak du hodnika, èinilo joj se sad æe ko uletjeti i najaviti joj da su ga nali mrtva Koga?To je pitanje prodiralo u nju poput maèa.Ljudi su brzali hodnikom goredolje. Svaki je korak odjekivao u njezinom mozgu.to æe se dogoditi kad ga naðu? Ogrtaè æe biti izdajnik. Kad ga barem ne bi nali dok nceremonije...Uleti djevojkaVaa milosti, njezino velièanstvo trai da brzo doðete gore. Ovaj je poziv lomio njezinsnagu.Izaðe u hodnik i poðe istim pravcem kojim je dolazila u noæi. Uðe u uski hodnik i staneS obje strane redala su se vrata, sa svake strane troja. Èinilo joj se da je bilos lijeve strane. Samo koja od triju vrata?Otvorit æe sva redom.Kvaka popusti, i ona se naðe u velikoj sobi s tamnim pokuæstvom i crvenim naslonjaèima. Baldahin, postelja sve netaknuto. Sag u redu. Nigdje traga nièemu.Pritvori vrata i otvori druga.Nita.Treæa je soba bila zakljuèana. Zato? Razmiljala je. Ali carica je èeka, mora pouritiHtjede proslijediti put s druge strane kad iza sebe opazi dvoranina u zelenoj odori. Vidjela ga je s grofom Kochom, a to znaèi da pripada tajnoj dvorskoj policiji.103 to vaa milost radi ovdje?Htjela sam kraæim putem i zabunila se.Vaa milost je novajlija u Burgu. To su sobe za izvanredne dvorske dame koje sudje

luju samo u pojedinim sveèanostima.Gospodine, poèetnica sam, izvinite. Èeka me njezino velièanstvo.Oslobodila se dvoranina i pola u carièino krilo dvora.Uspinjuæi se stepenicama prema carièinim odajama, pomislila je kako Kochov èovjek ulazi u zakljuèanu sobu i otkriva njezinu rtvu. Potrèala je da sama pred sobom sakrije uzbuðenje.Uavi u predsoblje, naðe na okupu dvorsku menaeriju. Jedna je od njih promjeri i najaiNjezino velièanstvo èeka vas nestrpljivo. Uðe dræuæi.Carica je bila odjevena u salonsku krinolinu. To bijae znak da neæe pratiti mladi par.Grofice oslovi je ona dame koje su u pratnji vojvotkinje voze se do granice grada Beèa. Nakon toga treba da se vratite. Sutra æete cara i princeze pratiti na Waldbu

rg.Dok je to govorila, carica je neobièno otro gledala Neru.Zar vam je zlo? Blijedi steVelièanstvo, veoma mi je zlo. Molim da biste me rijeili dananje dunosti.Koristit æe vam vonja na svjeem zraku. Pourite. Javite nadmetru da neka za pola satude na okupu èitav dvor.Za pol sata èitav dvor na okupu ponovila je Nera u mislima. Tko neæe doæi? Jo pola sati znat æe se moja sudbina.Groznièavo je prenosila carièine odredbe u odaje princeza, u nadmetrov ured i drugamo. Vraæala se i ponovo odlazila, a njezini su ivci neprestano kuckali i pitali je Tko neæe doæi?U velikoj dvorani bio je prostrt stol za kraljevski zajutrak.Okupljalo se dvoranstvo. Po staroj etiketi svi su imali sjediti za stolom na mal

enim baroknim stolèiæima. Samo je carska obitelj sjedila u naslonjaèima s visokim naslonom.Paljivo je promatrala stolice i dvorane. Svatko je stajao iza svoga stolèiæa. Svi sudvorani tu.Tada se pojavi dvor. Najprije princeze i prinèevi.Hvatala ih je pogledom i trnulaKancelar Kaunitz, panjolski, pa talijanski poslanik... i svi redom.Ulazili su i po odredbi ceremonijala sjedali na odreðeno mjesto.Ula je i vojvotkinja od Parme, iza nje vojvoda. Zatim carica sa carem Franjom Stjepanom, pa nadmetar knez Khevenhiller, i grof Julien, conte Rivera, dvorske dame,



dvorani, grof Koch.Na blijedim ustima grofice Nere lebdjelo je pitanjeA Josip? Josip nije doaoCarica je pogledala prazan naslonjaè. Pozvala je Khevenhillera i neto mu rekla.Ovaj preda carièinu zapoyijed nekom drugom dvoraninu koji se odmah udalji.Nerine se oèi prikovale o vrata. Èinilo joj se da je dvoranin otiao neizmjerno daleko.Napokon se vrati.Nera dræe. Pita se to æe biti.Ista procedura. Dvoranin najprije priðe Khevenhilleru, a ovaj carici. Istraujuæi, zuri Nera u carièino lice. Ono izraava èuðenje.Carica se okrene k caru i neto mu apne. I on se neèemu èudi. Nita nije izbjeglo Nerioku. Ni to da je carica nemirna, ogledava seServira se zajutrak. Lakaji nose kuhane pastrve. Car Franjo s uitkom prianja uz jelo.To Neru ne umiruje. Zna da cara Franju ne moe stiæi tako velika nesreæa, a da s ushiæejem ne bi jeo kuhane pastrve.Od praznog naslonjaèa kao da je prema njoj dolazila neka magla...Uzme estokog vina to joj ponudi mladi Liechtenstein i to je neto osvjei.Vrijeme zajutarka prolo je Neri kao da je na muèilima.Carica ustane. Svi je slijede. Ona pogleda grofa Kocha. Priao joj je. Neto mu govori. To je znak da je uzrujana. Sve to poveæava Nerine muke.Carica odlazi. Car Franjo neto vijeæa sa Julijenom pogledavajuæi na prazni naslonjaè.Vama je zlo, grofice oslovi je mlada kneginja Bathyany,

Veoma zlo...Uzmite malo tokajca.Bilo bi mi najmilije da mi dadu otrova pomisli Nera i iskapi ponuðeno vino.Opet strana neizvjesnost. Vino je zaarilo Nerino lice i podalo joj hrabrosti. Osjetila se èudno smirenom. S nekom apatijom podnosila je vrijeme koje je promicalo uoèekivanju.Dotle Marija Terezija u svom budoaru prima mladu vojvotkinju Amaliju da joj dadepotrebne upute za put. Kad god se koja od njezinih kæerki udavala, dobila je primjerenu instrukciju za ivot.Vojvotkinja je ula u carièin budoar odjevena u zelenu putna haljinu i zeleni barunasti eir s bijelim nojevim perjem. Kao ni dan prije, na njezinu licu ne razabire senikakvo uzbuðenje.Na polasku u novu domovinu elim vam dati upute i podsjetiti vas na to da svoju sr

eæu i ivot nosite u vlastitoj ruci. Uèinila sam vas enom vladara Parme. Pazite, svakije moj savjet po jedan dragocjeni miraz.Amalija uti i ne mièe se.Ne usporeðujte ivot u Parmi s naim ivotom. Ne traite ono to ste imali ovdje. Parmabogata i nije tako velika kao to je naa drava.Èasak prièeka misleæi da joj je pruila prilike izreæi koju zahvalu vladarki. Amalija jjela. Carica nastaviNastojte biti prijatni. Morate uèiniti sve da u Parmi misle kao da elite postati Talijanka. To je vano. Ucijepite im to uvjerenje, pa makar se morali odjenuti u crveno. Traite najopirnije informacije o svakoj neznatnoj stvari. Neka Talijani steknu dojam da vas sve to zanima, i to zato to je njihovo, èuvajte se Talijana. Loi su,prosti, ubijaju jednako rijeèima kao i noem. Prevrtljivi su. Ne dajte im prilike dase osveæuju.Amalija nije rekla nita.

Nita ne mijenjajte na dvorskoj etiketi. Neka u Parmi ne misle da elite zapovijedati zato to ste kæerka Marije Terezije. Ako biste to htjeli mijenjati, pokuajte to ishditi od vojvode. Tako æe izgledati da tu promjenu eli on, a ne vi. Spretno prilagodite svoje ponaanje neka svi na dvbru misle da se pokoravate muu i da ste ponizni iskromni. U vjerskom pogledu ne èinite nita i ne èitajte ni jednu knjigu, a da se prije ne posavjetujete sa svojim dvorskim ocem. Dananje stoljeæe izbacilo je mnogo tampanog smeæa, osobito u Italiji. Èuvajte se. Ne slijedite bestidne primjere naeg stoljeæpa da se zabavljate nedostojnom literaturom koju zovu slobodoumnom.Amalija i dalje uti.Ne sluajte laskavce, ali pazite na sve to se dogaða u dvorskom ivotu. Svaka je malen



ost vana. Ne uzimajte konfidenticu. Svi æe u Parmi biti odaniji vojvodi nego vama.Svi æe vas uhoditi, ocrnjivati jer ste tuðinka, a ne domaæa princeza. Zato upamtite sami ostanite gospodar svojih tajni.Carica je naèas prekinula da doèeka koju rijeè. Princeza Amalija, vojvotkinja od Parme, sluala je nepomièno nijemo.U Parmi ima neka ena, mnogo starija i manje lijepa od vas. To je madame Lucia deMalaspina kojoj zalazi vojvoda. Ne osvræite se na kojekakva govorkanja o odnosu vojvode s tom damom. To su sve samo prièe jer vojvoda tu enu treba. Svakako se toj dami ulagujte to vie moete. Pitajte je za svaki savjet. Makar ga i ne slijedili, uèinie sve tako da ona misli kako vi elite sve saznati, èuti, misliti i raditi po njezinu savjetu, dakle samo ono to ona eliAmalija i dalje uporno uti.Ta je ena u Parmi vrlo omiljena. Èitavo drutvo posjeæuje njezin salon. Ona daje ton èvom dvoru i èitavom drutvu, odreðuje i ravna sa svima. to god drutvo èini ona mora sonirati. To je za vas vrlo ugodna perspektiva jer æete imati na koga da se osloniteUpamtite jo jednu vrlo vanu èinjenicu madame de Malaspina tako je vaan faktor u Parmda se vi morate truditi dauz nju ne gubite. ena je rijetke inteligencije, duha, snage i nastupa. Vi se oslonite na svoju ljepotu. Ima ena mladih, lijepih i neopasnih, a opet mnoge starijei runije ene mogle su uspiriti strast mukaraca jer su svojim duhom, energijom i snagom svoje liènosti i ukusa uspjele da mueve postojano zanimaju. Zanimljiva ena èesto lada nad ljepotom i mladoæu. Stvar je vae osobnosti kako æete postati zanimljiva. Upooravam vas da niste dorasli veseloj konverzaciji. Nedostaje vam duha. Zato ostanite ozbiljni. Tko ne zna dobro govoriti, mora biti zanimljiv utnjom.

Amalija uti kao da drugo i ne zna. Ni jednom kretnjom ne pokazuje raspoloenje prema carièinim uputama. Marija Terezija je strpljivaEto, sve sam upute napisala vlastitom rukom. Uzmite ih, dobro ih spremite i posluite se mojom instrukcijom u èasovima kad ne budete znali ta da radite.Ali Amalija i sada uti... Carica usplamtiVaa utnja loa je kopija taktike kojom me izaziva Josip. Nema odgovora.Zato ne odgovarate? plane carica i udari rukom po pisaæem stolu, èemu je Amalija veæ nvikla. Odgovarajte!Velièanstvo, nemam rijeèi...Pitam vas hoæete li slijediti moje upute?Koliko mi bude moguæe.Ne doputam vam da se sa mnom pogaðate. Da ili ne. Sto ste odluèili?Studirat æu vae upute.

Odgovor se carici èinio zavijen, opasan, sumnjiv.Vaa sreæa ovisi o tome da me dobro shvatite i sasvim se pokorite mojem vodstvu na vaem dvoru u vojvodini Parmi. Vrijeme je da poðete.Mlada se vojvotkinja pokloni.Nemate mi togod reæi na rastanku? upita carica.Zahvaljujem velièanstvu na svemu.Vae starije sestre ni jednog èasa nisu zaboravile da su kæerke Marije Terezije. Vaa sstra Marija Kristina kao ena princa Alberta od Sachsen Taschena divno ispunjava svoje dunosti ene napuljskog kralja, odlièno se trsi da pokae svijetu kako su kæerke ije Terezije odabrane i dostojne sreæe to su se rodile kao moja djeca. Nadam se dava odlazak u Parmu znaèi nov trijumf ne samo moje vanjske politike nego i poslunostii odgoja mojih kæerki. Slijedite primjer svojih sestaraAmalija ponovo nijemo sagne glavu na poklon. To je caricu pobudilo da svoj govor

proiri. Svaèiju utnju smatrala je izazovom.Ove upute saèuvane u korespondenciji Marije TerezijeNije daleko dan kad æete se uvjeriti da je jedini put k sreæi vriti svoju dunost. Proazni su svi drugi èasoviti uici jer nam ne ostavljaju za starost smirenje da smo naovom svijetu izvrili svoj poziv.Amalija stoji sputene glave.Zaboravite to se ovdje dogodilo. Zaboravit æu i ja. Vaa luda mladenaèka ljubav neka bde izbrisana. Poènite novi ivot...Amalija naglo digne glavu i rekneHoæu..



Rijeè padne poput kladiva.Svaka rijeè, svaki neobièan zvuk glasa, utnja, gesta, snani pokret, vazda su bili samhrana carièine sumnjièavosti. Ni utnja, ni licemjerno prikazivana Amalijina ljupkostprije njezina bijega, ni taj njezin smiljeni bijeg nisu se carice dojmili tako duboko i tako snano podrali njezinu sumnju kao jedna jedina rijeè Hoæu!to ona zapravo misli pod tim hoæu? pitala se carica.Kad je pogledala u lijepe smeðe i mirne oèi svoje kæerke, nije u njima nala nikakav odovor. Nalikovale su na mrtvo jezero.Boe, jo prije tri dana ona se prikazivala podatnom i poslunom kao da nita drugo na vijetu ne osjeæa i ne eli nego tragati za eljama iz mojih usta. A sve je to lagala da moe bjeati Hoæe li mi se pokoriti u Parmi?Zbogom, kæerko moja! Bit æu vam dobra. Kad to zatrebate, obratite se na mene...Amalija posegne za carièinom rukom i poljubi je. To je bio rastanak kæerke s majkom.K carici uðe vojvoda od Parme i priðe Amaliji. Carica je oslovila mladi parOboje vas rese izvanredne odlike i kreposti. Stvoreni ste da usreæujete svoje podanike i sami sebe. Onaj koji vas je tako bogato obdario sposobnostima, neka vas vodi, prati i zatiæuje.Razabravi da mora neto kazati, mladi se vojvoda uspraviVelièanstvo, ja i vojvotkinja zahvaljujemo mi æemo biti vama na èast...Dao bog! reèe carica glasno, a u svojim mislima primijeti Ako je i ona tako slabonadarena kao ti, moja èast pred svijetom bit æe temeljito osramoæena.Mladi je par otiao.Grofica Fuchs priðe svojoj vladarici. Ova uhvati njezinu ruku i reèe povjerljivoMoja draga mami, jedino se vama usuðujem priznati kad sam udavala svoje dvije kæerke

, dua mi se uzdizala trijumfalnom radoæu. Otkako je Amalija posljednji put prekoraèilprag ovog kabineta, osjeæam neku strepnju.Velièanstvo, nemoguæe je da vaa kæerka ne bi slijedila vau nauku.Osjetila sam jasno ona koja je izala iz ove sobe veæ tri dana nije moja kæerka. To jeneka nepoznata ena. Osjeæam da radi o mojoj glavi, mom imenu i mojim nadama...Drago, posveæeno velièanstvo! Ne kvarite svoj mir tamnim pretpostavkama. Sve æe biti dobro.U predvorju Burga èeka dvoranstvo vojvodine Parme u putnoj opremi i dvoranstvo Marije Terezije u sveèanoj paradi.Nera s ostalim damama èeka u dvoredu.Pojavi se mladi par. Vojvotkinja u zelenoj putnoj haljini bez krinoline, vojvodau smeðem kaputu sa crnim klobukom. Iza njih princeza Elizabeta i Marija Antonijau svijetlomodrim haljinama s bijelim eirima. Zatim su slijedili prinèevi Leopold i K

arlo, carica i car.Opet nema Josipa! usklikne u sebi Nera.Carica se ogledala traeæi oèima. Neto je primijetila caru i grofu Kochu.Nastao je zastoj. Svi su neto èekali.Grof Koch se pojavi s dvorskim metrom cara Josipa barunom Rosenbergom. Pribliio secarici i neto govorio. Ona se rumenjela. Neri se smraèilo prateæi svaki trzaj vladarièina lica...Khevenhiller dade znak da je èas odlaska.Dakle, Josip se ne oprata sa sestrom? drhtala je Nera.Mladi par priðe Mariji Tereziji. Naoèigled dvora ona poljubi svoju kæerku dva puta, aonda mladenci i pratnje krenue.U dvoritu je èekala povorka koèija. Vojvoda je sa svojim dvorskim metrom sjeo u prvu oèiju, a Amalija u drugu sa svojom dvorskom gospoðom u Burgu barunicom Emom Kleber.

Beèki dvorani u koèijama i na konju pratili su mladi par. Sveèana povorka prolazila jebeèkim ulicama. Ljudi su se skupljali i radoznalo je promatrali.Vojvotkinja Amalija povukla se u kut koèije da je ne vide i zastrla prozor.Mlada barunica brisala je suze. Amalija je zaèuðeno pogleda i upitaKome pripadaju ove suze?Kraljevsko visoèanstvo, vama. Proboravila sam uz vas godinu dana.Zar je moguæe da u Beèu ima netko tko bi plakao za mnom?Vae kraljevsko visoèanstvo nikad nije slutilo koliko sam suosjeæala s vama. Ali vi ste me uvijek susretali s nepovjerenjem.Svakog smatram neprijateljem.



To je zlo, veliko zlo za vas. Koliko sam vam puta eljela pomoæi!Pomoæi? U èemu?109 Zamalo æemo se rastati. Dopustite da vam kaem onome, tko ljubi poput mene njegove oèi vide svaèiju ljubav... Opazila sam da vaa visost i princ Ernest pripadate jedno drugome. Zato niste nastojali da se vjenèate s njim?Jesam, ali dunost...Pri tom se Amalijine usne gorko osmjehnu.Princ je pretprole noæi bio kod njezinog velièanstva.Vidjeli ste ga?Nisam, ali mi je saopæila liènost koja to zna, a veoma mi je sklona...Tko je taj?Visoèanstvo, ljubavna tajna...Moete li od te liènosti saznati kamo je otputovao princ?krt je na takvim izjavama. Nadam se da æu ipak saznati.Barunice apne Amalija kao da se boji da bi je u koèiji mogao tko èuti ako su vae suzebile iskrene, hoæete li ostati moja pouzdanica u Burgu kad budem u Parmi?Svom duom.Gdje da vas potraim?Visoèanstvo ide u Parmu. Kako bi me moglo potraiti?U Parmu? Da u Parmu! Tko zna? Moda æu vam pisati. Recite mi to je va ljubavnik govoro o princu.Da se vjenèao i otputovao.Zato se nisam pouzdala u vas? Moda moj bijeg ne bi bili otkrili!Va bijeg? iznenadi se barunica.

Da, htjela sam pobjeæi. Ali me izdala jedna carièina dvorska gospoða...Ona lijepa grofica?Kako ste pogodili?Svi znamo da je pijun njezinog velièanstva. Moj ljubavnik u slubi èesto govori s njomTraila sam neka ishodi od carice da je makne. Pokuao je, ali uzalud. Grofice Colorado i Palfy upozorile su me neka se èuvam. Prislukivala ih je kad su razgovarale ocarici i o kancelaru.Dakle, nisam se prevarila. I vama je poznato da je carièin pijun. Ona je kriva to putujem u Parmu.Sad je jo vie mrzim.Dakle, svaka moja vijest neka dolazi u vau beèku palaèu, zar ne, barunice?Zovite me Ema, kako me zove i on...Silno ga ljubite? Uzvraæa li vae osjeæaje?

Uvjerena sam.Vojvotkinja je utjela i dugo razmiljala, a onda se ponovo oglasiVi æete mi javljati sve to elim?110 vKunem vam se, visoèanstvo, na svoju ljubav.Tek na polasku s dvora saznajem da ovdje imam prijateljicu. Na naem je dvoru svetako isprepleteno da nikad ne zna tko je kome odan, a tko je èiji uhoda. Da sam toprije znala, zamolila bih caricu da mi umjesto grofice Pichler za pratnju u Parmu pridijeli vas.Pa da svisnem daleko od njega?I on bi mogao s vama... Nemoguæe, carièin je savjetnik.Samo da sam to prije znalaJo uvijek vam mogu posluiti odanoæu

Dobro, dobro Ema. Ako moja noga prijeðe ili ne prijeðe prag Parme, svejedno æu vas trebati...Pazite, visoèanstvo, da ne pogorate svoj poloaj. Grofica Pichler kæerka je carièinog nika. To znaèi da vas u Parmu prati njezino redarstvo. Ali na ustuk ostavljate ovdje sve svoje proturedarstvo. Po svom ljubavniku moænija sam od grofice Pichler.Brodolomac se hvata ostataka broda. Tako je i sa mnom. Neæete me izdati?Zaklela sam se na njegovu ljubav.To nije jamstvo. Klela mi se i grofica Nera, a izdala mepola sata nakon toga. Sat poslije izdaje sama je izgubila svoju sreæu.Radije bih umrla nego je izgubila



Stigli smo na granicu Beèa. Morate se vratiti s ostalima. Pred svojim ljubavnikomsakrijte svoju vezu sa mnom.Kad bi on to saznao, onda vam ne bih mogla sluiti...Ipak se èudim da vi, neæakinja grofice Fuchs, stojite u fronti protiv carice?Prije vjenèanja ljubila sam nekog mladog kneza, ali carica mi reèe da mu nisam dorasla i po njenoj zapovijedi udala sam se za baruna Klebera. Od toga doba oboje smocarièini neprijatelji i ja i moj mu... Visoèanstvo, bog vas pratio!Sada mi bog vie ne treba. Taèno mi javite to æe na dvoru kad èuju o meni...Valjda ne kanite togod?!Amalija se okrene prema Beèu. Njezine oèi zamraèila je neka mrnja.Upamtit æe me! Pamtit æe me dok ive...Povorka se ponovo sreðivala. Dvoranstvo Parme odijelilo se od paradne carske pratnje koja je pozdravljala mladi par.Jauæi na konju, snaan i ponosan, koèiji mlade vojvotkinje priblii se parmski dvorskiar grof Rivera. Pozdravi je dreæi se slubenoVaa kraljevska visosti, nebesa su me obdarila najveæom zemaljskom sreæom dopustivi mida odsad primam zapovijedi iz vaih usta.111Govorio je mirno, slubeno, samo su mu oèi plamtjele...Gusta praina dizala se iza povorke vojvode od Parme koja je u svoju domovinu vodila kæerku Marije Terezije.Beèka dvorska povorka vraæala se u grad.Natkonjunik premjestio je barunicu Emu u koèiju s groficom Nerom i jo dvije dame.Nera nije poznavala barunicu Kleber. Vidjela ju je u pratnji princeze Amalije iznala je da je njezina dvoranka.

Sjedeæi u koèiji prema njoj, nije je gledala. Ema je brisala suze, a druge su dame tiho prièalePrekrasna svadba, zar ne?Neusporediva. Sve je bilo u redu, osim incidenta na ulici.I ovog posljednjeg na oprotaju s carem Josipom.Zato nije doao da se oprosti sa sestrom?Kau da ga nisu nali u odajama.Te rijeèi Neri zaustave dah. Gledala je du ulice.Valjda nije ostavio dvor? nastavila je dvorska dama.Ne znam. Rosenberg je neto javio, ali nisam mogla èuti to. Nerazumljivo je to nije do na oprotaj s princezom.Ne govorite, moje dame opomene ih barunica Ema koja je u svom kutu brisala suze.Ima ljudi koji svaku zabrinutost dvorskih dama izvræu u ogovaranje i doukuju ih da

se mogu ulaskati.Oèima je pokazala Neru. Ona je to zamijetila. Ali ono to je èula o Josipu umjelo je unjezinim uima pa nije ni pokuala da se osvrne na primjedbe dama.Ako me je sreæa izdala, izgubljena sam. Neka se vri volja sudbine odluèi ona i ostanenepomièna.Vratili su se u dvor. Nera je ula u svoju sobu, preodjenula se i prijavila grofici Fuchs. Dugonosa dvoranka naredi jojNjezino vam velièanstvo poruèuje da poðete u prijestolonasljednikove odaje. Moda uspijte saznati to se s njim dogaða.Zapovijed pade na Neru kao udarac s neba. Izila je u hodnik.Da konaèno dokrajèi svoju neizvjesnost, pohita u drugi kat u prijestolonasljednikoveodaje. Kad je ula u sobu bavarske princeze, upita njezinu bivu komorkinju koja jenadzirala sobe

Gdje je njegovo velièanstvo car i prijestolonasljednik?Ne znam. Gospoda neto apæu, a nitko nita ne kazuje. Pola je u ured prijestolonasljekova dvorskog metra baruna Rosenberga. Bio je sam.Barun ustane i duboko se pokloni.Vaa milosti, njezino velièanstvo eli saznati zato njegovo velièanstvo car i prijestoasljednik nije doao na oprotaj?Ni ja to ne znam, a udaljen sam od njega samo nekoliko stopa.Odgovor poremeti mirnoæu kojom je nastupila.Gospodine barune, vi ste pametan i poten èovjek.Vaa me milost izvolijeva ocrniti...



Nisam u takvom raspoloenju da se mogu natjecati s vaim dosjetkama. Najprije mi odgovorite na jedno pitanje, a onda æu vam neto povjeriti.Spreman sam sluati.Je li prijestolonasljednik u svojim odajama ili nije?Njegov tjelesni sluga veli da jest. Nera se uhvati za stolac da bude to èvræa.Dakle, on je tu?Vaa se grofovska milost uzalud podupire o stolac. Odvie ste zabrinuti za prijestolonasljednika?Zato ne izlazi? Ne moe...Zato?Bolestan je...Dakle, teko je bolestan? Jeste li pozvali lijeènika?Ne puta k sebi ni meni, a o lijeèniku neæe ni da èuje. Prima jedino svog lakaja.Pokuajte silom u njegovu odaju i recite mu da sam vrlo da je carica vrlo zabrinuta za njega.Pokuat æu da vas umirim jer vidim... Vae ime bit æe sigurno propusnica preko zabranjeih vrata.Otiao je.Neri se èinilo da se ne vraæa veoma dugo. Zapravo je stigao za nekoliko èasaka. Govorio je èudno polaganoNjegovo velièanstvo car i prijestolonasljednik poruèuje da je bolestan i moli neka ga svi puste na miru.èasak je utjela. Rosenberg ju je pomno promatrao.Vi ste ga vidjeli, gospodine barune? Kako izgleda?

Veoma je blijed i mrk. Ali vaa je milost eljela da mi neto povjeri...Hvala, gospodine barune. Drim da je sada nepotrebno smetati vama i prijestolonasljedniku.Okrene se i naglo iziðe.Vani je utala pitajuæi seRanjen je? Teko? Igla ga ne moe teko raniti. Moe probosti srce ili proæi mimo. Boela ti to je bilo ovo drugo...Sila je i sama javila carici da se prijestolonasljednik ne osjeæa dobro i eli da gasvi puste na miru.Grofice, sami æete poæi k njemu u njegovu spavaæu sobu...Velièanstvo, bila bih to uèinila, ali nije htio da me primi. Najbolje æe biti da ga zasad ostavimo na miru. Za nekoliko dana ozdravit æe i sam doæi. Tako tvrdoglavi ljudinajprije se upokore ako se za njih ne brinemo.

Moda imate pravo. Prièekajmo. Saopæila sam vam da car eli upoznati groficu Thurn. Bilste veæ na Waldburgu?8 Suparnica Marije Terezije II113 Da, velièanstvo, imam tamo prijatelje iz moje domovine.Veoma dobro. Sa carem polaze princeze Elizabeta i Marija Antonija. Pripazite naprinceze i na cara...Èitav taj dan primala je carica svoje referente za rjeavanje dravnih poslova.Podveèer se najavio grof Koch i saopæio da se kovaè lijesova vratio kuæi, ali njegovu kku nitko nije vidio. Susjedima je poznato samo ono to je Wolf prièao da je njegovakæerka davno otila k nekim roðacima. Grof je savjetovao cariciBilo bi najbolje da ga presluamo o tom to je sa Mimi.Nipoto. Pelegrini ima pravo. Ne valja izazivati oèevu sumnju.Nakon Kocha stigao je i Pelegrini s pismom nadstojnice samostana u kojemu se ona

èudi to je Pelegrini pita za Mimi kad zna da je u samostanu i da se ondje sasvim smirila.Sva sreæa! primijeti carica. Dakle, Pelegrini je pogodio. Leopold je u strahu zamijenio djevojku za Mini. Time je ova stvar za mene svrenaI uzela je spise kao da Mimi nikad nije postojala. Pelegrini je zadovoljno izaaoiz carièinih odaja, efu kancelarije vladarica je veæ davala druge naloge.Grofe, pourite da to prije provedemo istragu protiv kapetana. Kancelar se osobno zanima za tu stvar. Podastrite mu sve to saznate. Nadalje sumnjivo mi je to se prijestolonasljednik zatvorio u svoje odaje. Ako je on u vezi s kapetanom i caricomudovom i ako protiv mene kuje urotu, onda je oèito prijestolonasljednikova bolest



samo rezultat kapetanova hapenja. Pomno pazite tko ulazi i izlazi iz drugog kata.Osobito slijedite Rosenberga. Uvjerena sam da æe se konspiratori meðusobno obavjetavati.Velièanstvo, bili bi vrlo nespretni da nam prue jo veæi dokaz. Dakle, ne nadajmo se dbiti neto vie.Onda se zadovoljimo ovim to imamo u rukama. Pokuajte jo jednom presluati kapetana. oda æe izdati sukrivce.Neæe nikoga osumnjièiti. Predloio bih za njega muèila...I ja, ali kancelar se tome odluèno protivi. Po njegovu kapetan æe na torturi umrijeti, a nikog neæe izdati.Njegova preuzvienost kancelar oèito nije sasvim uvjeren u kapetanovu krivnjuAli sam ja uvjerena.Smijena je njegova obrana da je htio oteti enu. Za to nije morao bjeati u Prusiju.Ta vam valja. Slaem se. Ako bi kancelar pokazao tendenciju popustljivosti, bit æu veoma kratka...NA WALDBURGUCestom prema Waldburgu, praæene gardom, kretale su osmo roprene dvorske koèije.U prvoj koèiji sjedio je car Franjo Stjepan sa svojim dvorskim metrom Julienom. U drugoj princeze Elizabeta i Marija Antonija, a njima nasuprot Nera, dodijeljena kao nadzorna dvorska dama. U posljednjoj koèiji smjestile su se osobne dvorske gospoðe princeza.Po lijepom vremenu stigli su navrh brda u stari dvorac. Grof Balzano doèekao ih jes velikim poèitanjem i oslovio cara govoromVelièanstvo, sretan sam to me zadesila èast da kao tiæenik grofice Thurn smijem pokaz

vaem velièanstvu znamenitosti ovog dvoraIako je govor bio kratak, caru je dosaðivao i on je krenuo prije nego to je govor dovren.Svi su uli u dvor.Visoka ena u crnoj uskoj haljini, zakopèanoj do vrata, blijeda lica i ukoèenih oèiju pbudila je pozornost cara i princeza. Preplaila ih je èudna stara i neviðena moda njezine haljine i njezina uska duga silueta.Neto pretijesan stan za vau mladost reèe car grofici pogledavi njezinu toaletu.Velièanstvo, preirok. To je samo predsoblje za onu krinju tamo i pokae lijes kojoj spribliavamo svakim korakom da bismo uli u pravi ivot na drugom svijetu...Grofica Thurn prièala je o nitetnost svega to je na svijetu. Jedina je svrha ivota sremanje za smrt.Govorila je navlas isto to i onda kad je kod nje bila Nera s muem.

Princeza Elizabeta zurila je u groficu, upravo upijala s njezinih usta svaku rijeè. Naprotiv, Marija Antonija rukom je prikrivala smijeh.Grof Julien se slagao s njom. Car Stjepan nastojao je zadrati udvornost i ozbiljno je sluao, iako je ta ena svojom cniom pojavom, blijedim licem i ukoèenim oèima oko ebe rasprostirala èudnu jezu.Kad su izali iz salona, Marija Antonija povjerljivo priapne NeriU Burgu propovijeda Grande, na izletu ova mumija! To je nepodnoljivo! Znate li kako izgleda? Kao enski otac Grande.Nije smjela odgovoriti na tu prostodunu kritiku koja se nimalo nije slagala s dvorskom etiketom i dvorskim propisanim miljenjem. Ali u srcu je povlaðivala maloj.8 115Meðutim je grof Balzano vodio èlanove carskog dvora razlièitim dvoranama i objanjvao stare slike i viteke odore najstarijih vlasnika dvora.U starom salonu, pod nadzorom dvorskog metra grofa Juliena, ponuðena je princezama,

caru i dvorskim damama èokolada.Zatim je car ustao, a grof mu reèeSmijem li vaem velièanstvu pokazati laboratorij u kojem radim na nauènim istraivanjim?To me osobito zanima. Cuo sam o vaim studijama.U laboratoriju je vladao polumrak. Car se zanimao za istraivanja, a Balzano je pripovijedao.Istraujem reèe grof Balzano sredstvo koje bi posve izbrisalo tragove crnih kozica,a put lica opet uèinilo glatkom.Nairoko je razlagao caru Stjepanu, ali se ovaj ipak brzo oprostio.



Elizabeta se gotovo skamenila od èuda. Tek to je ostala sama s grofom Balzanom, reèemu odluènoGrofe, ako pronaðete to sredstvo, steæi æete kraljevsko bogatstvo.Moje bogatstvo bilo bi u tom da mogu obnoviti vau ljepotu.Elizabeta je iz laboratorija izala preporoðena.Nera je jo u Burgu izmolila u carice polsatni dopust da na Waldburgu moe posjetitisvoje prijatelje braèni par Malakoczv.Izabrala je vrijeme dok su princeze pole u laboratorij, urila se hodnikom i kad jehtjela siæi stepenicama, doèeka je tu neki gospodin i prikae se kao tajnik grofa Balzana. Zamoli je da naèas doðe u grofov salon. Odmah joj je otvorio vrata, pa nije dospjela ni odbiti poziv.Veoma se iznenadila kad.u salonu umjesto grofa Balzana zatekne cara Franju Stjepana.Oprostite, velièanstvo, rekoe mi da sa mnom eli govoriti grof Balzano.Ja sam taj. Cas prije bio sam u njegovu laboratoriju i zamolio ga za usluguNe razumijem.Bila je to izlika. Car priðe blie.Zato me izbjegavate, grofice?Velièanstvo, u slubi sam njezinog velièanstva carice.Ne bojte secarièine nemilosti. Ima naèina da vas zatitim. Preostaje nam samo nekolikoèasaka i zato oprostite to svoje rijeèi neæu iskititi. Grofice ostavite carski dvor. am æu se pobrinuti da moete otiæi. Od 30 mojih dvoraca izaberite koji vam drago. Tamovas nitko neæe gledati osim mene..Govoreæi, posezao je za njezinom rukom Nera je otro povuèe k sebi.

Velièanstvo, izbrisat æu vae rijeèi iz svog sjeæanja uz uvjet da nikad vie ne prijeðeicu dunog tovanja prema eni koja nema ni elje ni sposobnosti da vam se odazove...Zato to ste prihvatili prikladniju ponudu mladog cara? On æe biti vladar pravi carironièno se nasmije Franjo Stjepan.Vae velièanstvo iskoriæuje moju osamljenost da me vrijeða.Zaveo me ljubomor. Ne znate kako èeznem za vama. Nadao sam se vaenl odazovu...Uzalud troite rijeèi i vrijeme.Taj odgovor ponovo probudi njegov ljubomor.Dakle, ipak on. Grofice, Josip æe vas upropastiti...Velièanstvo, ljubim samo svoga mua. Vae velièanstvo izvoljelo je odvie poniziti pojaavalirtineÈini se da je to pljuska posred lica pomisli car goruæih obraza kao da je pljusku iprimio.

Oprostite, grofice.Car nije poznavao osvete. Poèeo je Neru moliti za oprotenje.Ako velièanstvo zaslui oprotenje reèe ona.Samo bi me morala jo oinuti ibom! Napokon, ima pravo. Ne samo da nisam car nego ninjegov lakaj pomisli osjeæajuæi poraz i svoju nitetnost. Nije znao bjesnjeti najradije bi plakao.Nera je ostavila salon.Neko vrijeme car je neprestano buljio preda se. Onda oprezno poðe u pokrajnu sobu.Kneginja Vilma skoèila je od vrata upravo u èasu kad je car uhvatio za kvaku. Ponovoje sluala prizor to se odigrao izmeðu njega i grofice Nere.to je? zapita ona toboe zabrinuta. Jesi li joj rekao sve?Odbila me odgovori on prostoduno priznajuæi svoj poraz. U ljubavi je bio neduhovit,podreðen i djetinjast. Kneginja je poznavala njegove slabosti. Odmah je to iskori

stilaTo je dokaz da je veæ prihvatila Josipovu ponudu. Ona je s njim nacistu. teta. Nadala sam se da æu ovim sastankom usreæiti svog dobrog prijatelja. Moda bi bilo bolje daga nisam uprilièila. Vi biste bili i dalje ostali u nadi...Bolje je tako. Sad znam Neru mi je preoteo sin. Uzalud sam èekao.Zato taj sastanak nisam mogla izmudriti prije, mnogo prije dok jo nije bilo kasnoZato to sam te zanemarivao. Nisam dolazio u tvoju blizinu. Vilma, kad bi ti znala?... Sjeæa li se one veèeri u perivoju grofa Bathyanyja kad sam ti javio da je lijeènina Josipihu tijelu pronaao crvene mrlje? Ta te se vijest silno kosnula. Tek samon117da pronikao tvoju odanost. Onda sam prvi put poalio to sam upoznao groficu, a



zanemarivao tebe. Kako si plemenita! eli me odvesti u naruèaj druge zbog koje sam ostavio tebe...Pustite to, velièanstvo.Sjeo je i spustio glavu. iTi si, Vilmo, najplemenitije stvorenje to sam ga sttsreo U ivotu.Uèinila sam za vas sve to sam mogla.Kneginja je namjerno ustala.Zar veæ ide?Èeka me grofica Thurn. Neæu da nas naðe zajedno. Posumnjala bi. I do nje je doprlo govorkanje o naem nekadanjem odnosu.Nekadanjem? Zar si sve zaboravila? Zar si me posve istisnula iz srca?Nije odgovorila, utnja ga izazove i on namrti lice Moda ima ljubavnika?Lijepa ena obori oèi poput djevojke i tiho reèeSasvim nezanimljiva tema za vas, velièanstvo.Zar je moguæe da si me tako brzo zamijenila s drugim?, Govori.Jedno smijem reæi nakon vas vie nikoga neæu ljubiti.To mi je dovoljno. Ti obara glavu. to je to, Vilma?ivot je toDakle, ipak ljubavnik?Ne pitajte. Neæu da govorim.Povjerio sam ti se kao prijateljici, a ti ipak neto taji preda mnom. Ako si mi prijatelj, dopusti da budem i ja tebi. Povjeri mi se...Moja je stvar mnogo kompliciranija od vae, dragi prijatelju.Svejedno. Molim te, priznaj mi ima li ljubavnika?

Oboava me velika. Dva puta sam ga odbila ali onda...Onda?Ustrajno je èekao. Jedne veèeri... S prizvukom ljubomore car je ponovioJedne veèeri? Dakle, divno je to!Igrala sam karte kao obièno, znate da mi je to strast...to se dogodilo te veèeri?Izgubila sam veoma veliku svotu, a nisam se usudila priznati muu. Znate da nije bogat, a uz to je i krtac. Oboavatelj je iskoristio moju nepriliku...Uznemiren, car Franjo Stjepan ustaneProdala si se?Neobièno se izraavate o meni primijeti Vilma uvrijeðeno.Oprosti, ali to me uzbuðuje, razbjenjuje. to je, dakle, bilo?Nita... Ali mora biti... Ponudio mi je svotu i ja sam je poloila dobitniku. Od one

veèeri moj oboavatelj bio je mnogo smjeliji. Doao je kad nije bilo kod kuæe muaI traio nagradu?Nije se ponio kavalirski, ali ipak...A ti? to si ti uradila?to sam mogla? Obeæala sam da æu doæi k njemu, u njegov ljetni dvoracI pola si? fPoæi æu... Kolika je svota?Treba da idem grofici Thurn. Njezin sluga ili grof Balzano mogli bi nas zateæi...Svejedno je prodaje li se za milijun ili za stotinu tisuæa. Svota nije nita. Èin je seTo ga je razdrailo. Kad je htjela otiæi, on je zadri i uhvati za ruku.Pusti me, Franci. Zato osvjeava ono to je prolo?Nije prolo ne moe proæi...

Teko je suzdrala poklik radosti i mirno odvratilaZbogom!Car je opet uhvati, ovaj put za ramena...Pusti me.Reci svotu.Neæu.Drat æu te dotle dok nas tko ne zateèe. Reci koliko.MilijunPolagano je spustio ruke s njezinih ramena. To se i nadala. Njegova krtost bila je uvijek tvrðava na koju je mogla juriati samo u èasovima kad je bio posve pijan od o



pojnosli.Ali nije izgubila nadu i ne rekavi nita, poðe k vratima.Èujem korake. Pourite, velièanstvo.Poæi æe u ljetni dvorac svog oboavatelja?MoramNe mora. Doði arloti.Zato?Doæi æu i ja.Zato?Donijet æu milijun...Mislite li da æu ga primiti? Nikad!Znala je da nian mora oboriti tvrðavu. Nenadani otklon zaèudi cara i pobudi u njemu sumnjuVeæ si bila u dvorcu?Prisiem nisam.119 Ako nisi, onda mora primiti ponudu svog prijatelja koji je bez tebe veoma nesretan. Vjeruj mi, Vilma. Kako je nekoæ bilo lijepo uzdahne Franjo Stjepan. Nije bilo uzbuðivanja,ni ljubomore, ni neizvjesnostiSve me to umara. Èekaj, Vilma,ne odlazi.to vam je prijatelju? Ne razabirete li opasnost da nas vide zajedno?Neka nas vide. Ne smije u dvorac. Doði k arloti. Poslat æu sutra Juliena da ti uruèi ijun i pol.Znala je ovim je predujmio buduænost.

Uistinu su se hodnikom èuli koraci. Vilma uhvati za kvaku.U tren oka bila je iza vrata salona, zatvorila se i uhvatila debele zastore.Od sreæe se stala prigueno smijati. Onda se zapanjeno sjeæala èitavog prizora Htjela sm groficu otpremiti s dvora. Propalo je. Htjela sam da, se ona sastane sa caremda mi bude zahvalan i uzajmi novac. Propalo je. Grofica ga odbila. Kad sam veæ mislila da je moj milijun propao, dobivam èitav milijun i jo pol vie. To znaèi poraziti ara i osvetiti se carici. Opet dobivam svoj poloaj u drutvu, la belle princesse, potcarica, austrijska Pompadurka sve se to vraæa na povrinu preko ive lijepe carièinommilosti obasute grofice... To je i odvie trijumfa! Vilma za vrijeme tvog posjetaVValdburgu skoèila je sreæa iz zasjede i pograbila te onako kako to s drugim obièno radi nesreæa...Jest potpuno sam pri svijesti. Sve se to zaista dogodilo. Car Franjo Stjepan postao je èokolada u mlijeku O, èekaj, carska intrigantice! Vidjet æe kako æu sada nastup

pompoznoSva je procvala radoæu i sreæom koja ju je zadesila. Nije bila sigurna da ljepotica Nera neæe prihvatiti carevu ponudu, jer ako i nema vlasti posjeduje trideset imanjai milijune kojima se nisu mogle podièiti ni mnoge drave.Nerina krepost bacila je Vilmi u naruèaj toliko sreæe da je gotovo pomahnitala. Morala se oporaviti da uðe u mraèni salon grofice Thurn.Nala ju je gdje kleèi i moli.Grofice apne joj silno sam iznenaðena posjetom carske obitelji. Nisam doista ni slutila da æu se s njima ovdje sresti. Hvala vam na diskreciji. Kad bi me ovdje vidjeli, zli jezici ponovo bi osvjeili infamne klevete o meni i caru. Vi jedini znateda me k vama privlaèi samo elja da proboravim u tiini pobonosti i naðem odmora svojoui.Zli su jezici zmije, truju krive i pravedne jednako. Ali bog zna tko je zasluio n

jihov otrov, a tko je zasluio da ga se oslobodi. Ostanite u salonu. Dok je car udvoru, nitko vas neæe smetati. Za svaku sigurnost zakljuèajte se.Hvala vam, bog æe vam platiti jer titite nepravedno oklevetanu.Povukla se u salon pa iza kapaka provirila dolje u perivoj. Milijun je moj i carje moj.. aputala je sama sebi.Ojaðena carevim nenadanim ponaanjem, otila je Nera u zgradu upravitelja Malakoczvja.Nala je njegovu enu samu.æula sam da si u dvorcu sa carskom obitelji. Moj mu æe odmah doæi. Upravo se radujem doivjeti veliko iznenaðenje.Kakvo? upita Nera.



Èekaj, vidjet æe.U sobu buèno uðu gosti.Grof Meko! usklikne Nera. Grofica Stanka! Zagrlili su se.Stigli smo prije tri dana i neprestano moljakamo Malakoczyja da vas pozove na VValdburg. Promatrate moje muko odijelo? Uz to odijelo veu vas èudne uspomene. Vidite,ne mogu se odluèiti od toga da u lov ne polazim ovako. Uostalom, to je moja politièka taktika. Kad svom Jurici dosadim kao Stanka, a ja brzo u hlaèe da ga zabavlja Stanko. Ovako naizmjence neæu mu dosaditi ni do smrti.Gledajuæi je tako veselu i sretnu, Neru obuzme alost. Stanka to primijeti.Grofice, niste veseli? Je li se to dogodilo? Da, gdje je Sinia? Nije u carevoj pratnji? upitali su mukarci.Ne mogu vam reæi zato nije tu niti gdje je odgovori Nera, a njezine se oèi zasuzile.to? Vi plaèete?Svi su se skupili oko nje i ispitivali je s iskrenom eljom da je utjee.Ne smijem vam nita reæi. ivim poput zarobljenika. Nitko i ne sluti kamo smo zapali.Dvorski je ivot mrea iz koje nitko ne izlazi...Saalni pogledi podsjete Neru da su to prijatelji iz doba njezine sreæe i stradanja.Veæ odavna je zaboravila da ima ljudi koji misle ono, to govore i govore ono to osjeæju. To je saznanje obodri pa se potuiZabranjeno mi je reæi gdje je Sinia. Teko mi je, ali povjerit æu vam ako se ne vrati..Grof Meko opazi koliko se Nera zbunila i odluèi prekinuti temu razgovora.Dok je moja ena lovila divljaè, dotle sam ja poao u Beè da saznam gdje bih vas mogao osjetiti. Buduæi da u vaem stanu nisam naao nikoga, poao sam ulicama. Htio sam pogle

ati ima li u Beèu lijepih ena...121Pri tom mirne ns Stanku. Jurice, nemoj ene nisu ala...To znamo obojica upadne Malakoczv i zbog te primjedbe primi ljupki udarac enina prstiæa po ustima.Takvih cjelova ona uvijek ima na zalihi. Ali nastavi, Meko, da èujemo kakve si ljepotice otkrio u Beèu?To æe osobito zanimati moju enu. Idem preko ulice i buljim u neku ljepoticu pa se najednom spotaknem o nekog èovjeka. Ali on se nije na to obazirao. Pogledam za njim, a ono fratar, to li? Crna duga halja, dugi ogrtaè, crni iroki klobuk, obod mu je iok poput poklopca na loncu.Jezuit upadne Nera.Do ðavola! Prvi èovjek o kojeg sam se u beèkoj ulici spotaknuo mora biti crna mantija.To ne sluti na sreæu. Ljutio sam se i polagano poao dalje. On preda mnom. Meðutim, j

ezuit se zaustavio i pogledao na prozor prvog kata jedne kuæe. Tako sam vidio njegovo lice. Gledao sam ga dugo. Prenerazim se, prepoznao sam gaKoga? zapita Stanka.Anzelma. Stanka zapanjeno pogleda mua.Nisi li se prevario?Tako se i meni èinilo. Pa kad mu je netko iz prvog kata kimnuo glavom i on uao u kuæu, odluèih da ga èekam i vidim jesam li se zabunio. Kuæa nije samostan, dakle mora izaæiImao sam pravo. Za èetvrt sata izaðe na ulicu isto tijelo, isto lice, ali preodjeveno u lakaja.Lakaja? zaèude se svi.Ti nas sve povlaèi za nos primijeti Stanka.Vjerujte mi. Izaao je lakaj u finoj livreji sa srebrnim pojasom. Otkriæe me podrailo. I kako sam veæ od nekada bio vièan slijediti njegove stope, poðem za njim kao to moj

pseto ide za divljom patkom.Smijem li vas zapitati tko je taj Anzelmo? uplete se Nera zapazivi toliki interesgrofice Stanke za nepoznatog jezuita.Prije nekoliko godina bio je u Zagrebu. ivio je kao fratar u velikoj pobonosti, poèinio ubojstvo, onda pobjegao, a sad je, oèito, svoje grijehe ogrnuo crnom mantijom.Niste li nikad, grofice, to èuli o njemu za vrijeme djevojatva?Ne sjeæam se. ivjela sam s bakom povuèeno iza zidina naeg dvorca, a sluinèadi je bilranjeno da mi pripovijedaju bilo kakvim gradskim dogaðajima. Molim vas, grofe, nastavite.Drage volje. Lakaj je iao u dovoljnoj udaljenosti.



Mali barun nije se usudio da pozdravi svoju znanicu da ne bi smetao ruèici male princeze koja ga tako nemilosrdno navlaèila.to? Poznajete tog èovjeka? èudila se Marija Antonija.Nala sam ga ovdje u perivoju. Strano mi se dopada. Izgleda tako smijeno! Silno mi se sviða.Gledajuæi Kukmicu kako se pred malom princezom isprsio i kako se rastapa od sreæe, Nera je jedva suzdrala smijeh.èudnovato da mu je kosa izrasla samo na tjemenu! smijala se princeza i opet uhvatila èuperak po kojemu je stari barun dobio svoj èuveni nadimak Kukmica, to su ga ljudipretvorili i u prezime.Zar ga ne bismo povele sa sobom? upita princeza. Carica se sigurno neæe ljutiti.Ali, visoèanstvo, on nije namjetenik dvora, nema tamo za nj posla.Na dvoru nema nitko posla, a ipak su tamo. Barun Petra radovao bi se da naðe takvogdruga.Nera se morala mnogo truditi da uvjeri princezu kako je nemoguæe povesti na dvor baruna Kukmicu koji je zadobio takve njezine simpatije. Konaèno se Marija Antonijasmirila.Molim vas, a zato ne nosite vlasulju? upita ona.Zato to bih je morao èeljati, a za to nemam vremena smjerno odgovori Kukmica i pokloni se tako duboko da se èuperkom gotovo dotaknuo trave.Nemate vremena? A zato? èudila se princeza.Tako... Kad ustanem, veæ se moram uriti k ruèku.Ruèate u jutro? A kad idete na jutarnju misu?Jutarnju misu? zapanjio se Kukmica. Idem poslijepodne izmuca on.

Kako je vama lijepo! Vidite, ja moram ustati u pola sedam, a na jutarnjmmisi moram biti u pola osam. Recite, barune, nije li to glupo. VStrano glupo. Da sam princeza, spavao bih èitav dan, samo bih ustao k ruèku i veèeri!Vi ste divan èovjek! Sluajte, barune, a ne biste li sa mnom na dvor?Tamo se sigurno dobro i mnogo jede!Je li dobro, to je pitanje. No mogu vam reæi posve sigurno malo!Onda zahvaljujem visoèanstvu. Volim jesti dobro i mnogo. Dodue, malen sam, ali odlièan vitez.Nera prekine taj dijalog i zamoli baruna da ode k Mesku.Neka mi visoèanstvo dopusti, gost sam kod upravitelja ovog dvorca reèe on i poklonise.Molim vas, uzmite vlasulju, jer æe vas svatko navlaèiti za taj va repiæ na glavi. Kakoje slatko glupav i draesno ruan!

Konaèno je Nera uspjela uputiti Kukmicu grofu Mesku, a princezu povela sa sobom.Obile su dvorac. S druge strane nale su cara. Koèije su èekale spremne za odlazak. Caje razgovarao s grofom Balzanom, a princeza Elizabeta s dvorskim damama. MarijaAntonija najednom usklikneGrofice, bavarska svetica rekla nam je da o toj kuli postoji zgodna prièa, a vi jedobro poznate. Prièajte nam je.Velièanstvo, ne smijem pripovijedati bez careva doputenja.Elizabeta digne glavu i odmjeri Neru.U carièinoj odsutnosti odreðujem u tim stvarima. Nareðujem vam da pripovijedate.Mlada je grofica dospjela u kripac.Prièa o kraljevskom umorstvu nije joj se èinila zgodnom zabavom za carsku obitelj, ali kad je Elizabeta naredila, odluèi pripovijedati U poèetku se ogradi.Èula sam tu prièu od beèkog koèijaa kad me s muem prvi put vozio na Waldburg. Dakako,

e samo legenda koju prenosi narod.Zato ne poènete? strogo æe Elizabeta uivajuæi to jednom moe i ona zapovijedati grofu je mrzila od onog dana kad ju je carica kaznila zbog nje.Bio je kralj poène Nera. Imao je nezakonitog sina. Darovao mu je Waldburg. Kasnijerodi se kraljici Johanni, eni125kraljevoj, zakoniti sin. Kralj se pobojao da æe nezakoniti sin oteti krunu zakonitom. Tada kralj pozove plemiæe u lov i nagovori jednog da umjesto u divljaè puca unjegova sina. Tako je sin u smrtnom èasu prokleo èitav svoj rod i da nitko ne umrenaravnom smræu tko bude vlasnik Waldburga. Nakon toga kralj je Waldburg darovao svom zakonitom sinu. Nesreæom se desilo da su ga ubili u lovu. To je kraljicu Johann



u tako raalostilo da je pomjerila umom. Hodala je perivojem i umom plaèuæi i narièuæige su morale pred njom nositi lijes, a ona je hodala za njima u bjelini po kojojje padao plat od crnog vela. Puk tvrdi èim zapadne sunce, kraljica Johanna prolaziovom umom, nosi lijes, plaèe, i zapomae. Mnogi pripovijedaju da su je doista vidjeli. Koèija nas nikako nije htio voziti do Waldburga jer se ne eli susresti s Johannom. Sve je to, dakako, praznovjerna predodba.Vidjeli su je tu dolje u umi? upita Marija Antonija.Svijet vjeruje da ovuda eæe njezin duh kao to je nekoæ hodala u duevnoj bolesti.Vae visoèanstvo okrene se Elizabeti car koji je prislukivao èitavu pripovijest krenim. Skoro æe zapasti sunce. Ne bih elio da sretnemo Johannu.Sunce je zapadalo kad su se sputali nizbrdo. Rumene zrake na zapadu zaarile su okrugli krov kule. Prozorèiæi su plamtjeli poput ognja. Marija Antonija pokae NeriGledajte, izgleda poput krvava eira!Nitko joj nije odgovorio. Elizabeta je ukoèila glavu i pozorno gledala preda se. Nera se bavila milju o nepoznatom viestrukom ubojici Anzelmu i njegovu pratiocu Prusu.Marija Antonija se dosaðivala. Koèije su nizbrdo vozile polagano. S obiju strana serpentina gusta uma. Iznenada se svi lecnue.Johanna, Johanna! vikne Marija Antonija. Svi su se obazreli. Koèije su stale. Marija Antonija pokrila je lice rukama gueæi smijeh. Car Franjo Stjepan ustane i ukoridjevojèicuTakve ale ne dolikuju princezi.Tako! proapæe Marija Antonija. Mislila sam da je otac bolji od carice. Sad mi i onzabranjuje zabavu. Najradije bih se odmah udala za onog smijenog baruna. Onda bih

na jutarnju misu ila popodne.Elizabeta se smrkne i s uitkom ukori najmlaðu sestruNe zaboravite, Marija Antonija, da sjedite u oko s buduæom francuskom kraljicom. Vi uopæe morate utjeti dok vam ne dopustim da govorite.Mala se princeza povukla u dno koèije i ljutito gledala u umuZa èitavog puta nizbrdo nisu progovorili ni rijeèi.Dotle je Nera kriomice promatrala Elizabetu i razabrala kako se nekoliko puta snekom tajnom strepnjom ogledala u umu126 vpod dvorcem Waldburga. Marija Antonija mignula bi uvijek Neri upozoravajuæi je na stariju princezu.Johanna! klikne najednom Marija Antonija s uasom u oèima.Elizabeta problijedi i izoblièena pogleda u umu. Car opet siðe s koèije da ukori malu

rincezuVelièanstvo, zar sam ja kriva, to sam je vidjela?!Vidite kako dræem od straha.Kad su opet krenuli, Marija Antonija namigne Neri i apneNeka me zatvore! Samo da sam joj se osvetila!Meðu dvorskim gospoðama u carièinu predsoblju sjedi Ema Kleber. Nakon Amalijina odlaska pojavila se po vladarièinoj naredbi u njezinu dvoranstvu kao dvorska gospoða treæegstupnja.Prvi je zauzimala grofica Fuchs samostalno, drugi grofica Kolorado, Palfy i Nera, a treæi se sastojao od dama milostinje kæerka, ena i roðakinja razlièitih carièinih telja.Poslije odlaska svoje bive gospodarice princeze Amalije, mlada barunica smatralase njezinom saveznicom i vjebala se u pijunai. Ispod oka promatrala je Neru kad se

povukla k prozoru i zamiljeno gledala u dvorite Burga.Nakon odlaska vojvotkinje od Parme, kraljica joj nije podijelila ni èasak odmora pa tako nije mogla ponovo na Waldburg da se povjeri prijateljima.Ozlovoljavala ju je carièina krtost s dopustom. Osim toga, muèila ju je neizvjesnosto Josipovoj bolesti. Spoèitavala je sebi to se u svojoj obrani nije posluila drugimsredstvom.Sve se vie osjeæala osamljenom, a to je poveæavala strepnja za muem.Tako su prolazili njezini dani u potpunoj neizvjesnosti i strahu to æe se dogoditisa Siniom. Dvorske gospoðe zlobno su primjeæivale da je ljepotica neobièno blijeda i trobna.



U dvoranu je uao gospodin koji je na sebe privukao svaèiju pozornost.Bio je nizak, s produljenom glavom na prekratkom vratu i drugim donjim tijelom na kratkim nogama.Njegova frizura u stilu Ljudevita XIV poveæala je obujam glave u visinu i irinu. Nakaputu beèkog kroja nosio je modru vrpcu, znak osobita dvorskog odlikovanja.Bio je obuèen u odijelo od arene svile, a èipke oko vrata i na rukama bile su uglaðenebesprijekornom taènosti. Svaki uvojak na periki stajao je èvrsto kao da je pribijenna glavi.Taruka nije bio dugo u audijenciji aptale su dvorske dame. Tko zna zato ga danas zovu?Grof Taruka uðe u kabinet, pokloni se kod vrata, u sredini sobe i po treæi put predcarièinim pisaæim stolom.127JTaruka, ne javljate mi se. Moram vas, dakle, moliti za audijenciju. Kad je dvorna okupu, napadno se povlaèite u pozadinu, to to znaèi?Velièanstvo, prije nekoliko mjeseci bio sam vaem velièanstvu vrlo blizu u Crnom Orlu.Vae velièanstvo tada me tako odluèno odbilo daDa morate demonstrirati?Samo èekam zapovijedi.Ne. To nije u naem dogovoru. Ne doputam da se ponaate tako. Drugi se guraju da doðublie do meneNjima je bog udijelio sreæu da se vaem velièanstvu uvijek dive, rastapaju u velièanju laskanju. Mene je velièanstvo udarilo nesreæom da vam nikad ne budem ugodan. Jedinom na dvoru povjerili ste mi da ispravljam pogreke vaeg velièanstva.

Tu ste nesreæu strpljivo nosili dvadeset godina pa ni sada ne doputam nikakve demonstracije.Velièanstvo, u posljednje doba niste bili raspoloeni da primate moje primjedbe.Moda. Èitav je moj ivot ratovanje. Mijenjaju se samo neprijatelj i oruje. Poto sam a svladala opet jednu ratnu epohu, spremna sam èuti kritiku o svom ponaanju.Otkako obavljam ovu slubu, nisam imao toliko materijala kao ovaj put...Znak da sam imala uvijek vie vremena baviti se sobom nego sada. Dakle, koje ste poroke pronali?Niski se Portugalac pokloni i poène svoj govor polagano, naglaavajuæi kao najkorektniji èitaèVelièanstvo, ponajprije, naoèigled dvora odvie pokazujete svoje neraspoloenje ili odvhladno raspoloenje prema prijestolonasljedniku, to izaziva kombinacije o nekim konfliktima. Velièanstvo se odvie javno angaira za dvorsku damu, groficu iz... ne znam

kako se zove ta zemlja to pobuðuje zavist u drugih dvorana, a smanjuje njihovu odanost prema vaem velièanstvu. Javno omalovaavanje kneginje Vilme neto je odvie napadTo vrijeða meni dosad neviðenu osjetljivost velikaa ove drave. Zbog toga oni sebi doutaju slobodu da stavljaju primjedbe. Preèesto uzbuðivanje tjera vaem velièanstvu krvlice, a to ne pristaje pojavi vladarice. Kod dinea velièanstvo jede odvie vruæa jelato razigrava ionako preveliku ivahnost vaeg velièanstva. U posljednje doba vae veliètvo ne prikriva tako neprozirno svoje nezadovoljstvo, to odvie ispoljava enu i rui arsko dostojanstvo vae pojave. Na svadbenoj sveèanosti preglasni govor, nemir liènihmiiæa, prebrzi koraci. Mirno lice, otri pogled, odluèni polagani hod to prikazuje èova kao da posjeduje unutarnju odluènost, neumoljivost i gordost. Samo gestakoja naglaavala si gospodar ivota i imovine moe proizvesti strah u ovdanjih velikaovog dvoranstva.Ne elim plaiti.

Velièanstvo, ja sam Portugalac, èovjek hladnoga pogleda. Ne ivim u osjeæajima. Samo ihtam u drugima. U ovdanjih velikaa samo strah moe pobuditi poèitanje, povjerenje, posunost oboavanje. Svrio sam.Nema èovjeka u dravi kojeg bih sluala tako strpljivo. Vae su opaske moj kompas. Nistpogrijeili dvadeset godina.Ni danas, velièanstvo, ne grijeim.Sjednite ponuka ga carica. Jo mi jednom nabrojite sva svoja opaanja da ih zabiljeim.Poèeo je iz poèetka, a onda je biljeila. Kad je sve ponovio, dodaUpozoravam vae velièanstvo da drugi to nisu opazili tako kao ja pa se tako te pogrek



e i nisu ispoljavale tako vidljivo. Ipak, ako ih sve zajedno zbrojite i izbrieteiz svog nastupa, va æe tip biti savren. Poza, velièanstvo! U dananje je doba poza gli uvjet dekorativnog i unutranjeg dojma to ga mora proizvesti vladar. Osobito kadima okolinu koja trai vie teatra, vie patosa, vie spoljanosti i vie oholosti. Velo, èim se pojavite i pogledate u gospodu velikae, morate ih prisiliti da poniknu nièlce...Da, da, veoma dobro. Sluajte, Taruka, elim da ste i nadalje uza me. U vaim pogledima odmah razaberem je li to dobro ili nijeVelièanstvo, opazio sam da me dvorske liènosti poput njegove preuzvienosti kneza Khevenhillera progone svojom neprijaznoæu zato to uvijek moram biti u blizini vaeg veliètva. Spoèitavaju mi da sam tuðinac, da se guram...Svi oni ne mogu mi nadomjestiti vas. Na sve se to nasmijeite i punetum. Imate limi jo ta kazati?Jednu stvar koja se ne tièe liène spoljanosti, ali je s njom u vezi. èuo sam da vae vnstvo namjerava promijeniti dvoranstvo. To znaèi da je izgubilo povjerenje u dvorske liènosti...Samo u neke zbog nekog dogaðaja na svadbenim sveèanostima.Upozoravam vae velièanstvo na caricu udovu Elizabetu. Uzviena majka vaeg velièanstvala je izvanredno promjenljiva u svom povjerenju i u odabiranju prijatelja i pouzdanika. Zato je na dvoru nitko nije volio. Nije mogla odgojiti prijatelje. Molimvae velièanstvo da ne krene tim putem i ne mijenja tako èesto pouzdanike. Ne rtvujtesumnjama sami sebe. One èesto varaju. Osobito ako netko posjeduje ivu vrelu æud poputvaeg velièanstva. Savjetovao bih da otpustite samo one dvorane koje ste zatekli nadjelu.

9 Suparnica Marije Terezije II129 Razmislit æu o tom. Da recite mi svoje miljenje o grofici Neri. Umijete ispravno èitati ljudske slabosti i kreposti.Ljepotice u dananje doba rijetko imaju kreposti koje opaam u nje, ali nisam je tako paljivo pratio,elim da toj eni posvetite naroèitu panju. Htjela bih se uvjeriti je li doista iskren. Jo neto. I Metastasija sam htjela maknuti. Taj stari pjesnik dodijao mi je svojim predugim pjesmama. Istina, nisam ih èitala. Pjesme su za one koji pate od besposlice. Bilo bi mi drae nekoliko savjeta kako da Friedrichu Pruskom uèinim psinu negosvi Metastasijevi stihovi.Velièanstvo, Metastasijeva pjesnièka djela nisu izljev talenta, ne smatram ih ni duhovitim. Njegovi eposi vaem velièanstvu samo su izraz vjernog podanika, a ne pjesnika. Zato dakle odbaciti èovjeka koji vam je toliko godina vjeran? I najneznatniji pr

ijatelj vrijedi vie nego najuvaeniji neprijatelj.Posluat æu va savjet. Imate li jo kakav ispravak?Promatram vae velièanstvo i opaam da je toaleta vaeg velièanstva u novije doba veomabra. Samo vae lice odraava prenaporni rad i bdjenje. To prouzrokuje naboreDragi Taruka, uvjerila sam se da je u nae doba duhovitost i gipkost enskog duha jedino pouzdano poljepalo da zadri svaèije udivljenje.On je sagnuo glavu s kovrèastom perikom. Èak su mu i pramenovi pali na vrat u znak poklona.Dakle, odsad ne demonstrirajte. Vaa osjetljivost u mojim grekama provocira krizuAudijencija je trajala èitav sat. To je u predsoblju izazvalo senzaciju. Svi oni koji su èekali da uðu u carièin kabinet komentirali su to kao neobièan dogaðaj.Kad je Taruka izaao u predsoblje, svi su bili uvjereni da se dogodilo neto vano bilo u carskoj obitelji ili u dravnièkim po, slovima. Knez Khevenhiller bijesno je ibao

svojim oèima malog Portugalca, koji je imao sreæu da kod carice proboravi toliko vremena.Kad je Taruka izaao iz predsoblja, uðe carièin osobni lijeènik Van Swieten. Njegov dolzak nije pobudio veæu pozornost. Osobito je ljubazno pozdravio Neru koja je èekala da bude carici na usluzi..Mlada je grofica vie puta isprièala uèenjaku o tekom poloaju svog mua. On ju je nepno tjeio uvjeravajuæi je u carièinu milost. Ipak, èinilo joj se da Van Svvieten izbjegva svaki potanji razgovor o tome. Poèela je sumnjati da joj on ne eli priznati kakocarica uopæe neæe da o tom razgovara s njim.Opazila je i to da se carièina milost prema pojedinim liènostima mijenja iz dana u d



an.Neko vrijeme dugo zadrava u audijenciji ovoga, drugi put onoga, neke ne prima nijedanput po nekoliko mjeseci, onda ih opet poziva vrlo èesto. Nera se nikad nije mogla orijentirati tko je zapravo taj èovjek koji bi u carice uivao trajnije simpatije i mogao u nje uspjeti svojim zagovorom.Tko bi mogao da za nekoliko dana rijei njezinu sudbinu?Kancelar? Nera nije smogla nikakvih dokaza da bi se usudila povjerovati u prièanjedvorskih gospoða o kakvim kancelarovim izvandravnièkim odnosima prema carici.Ljudi su ulazili u carièin kabinet i izlazili. Pred osobljem mirisao je parfem odliènih dama, utile su svilene haljine, u naslonjaèima od brokata poèivala su gospoda èda na njih doðe red. Oko Nere kljuèao je dvorski ivot. Izmeðu predsoblja i kraljièinabineta rjeavale su se sudbine pojedinaca i naroda. Nera je sve to promatrala s dubokom boli i tekom sjetom proklinjuæi èas kad je prela prag dvora.POSLJEDNJI POKUAJKroz eljezne reetke zuri Sinia. Nad krovovima niske ulice jasno razabire udaljen dvor. Njegovi pogledi juriaju na carske zidine, rue ih, razarajuU njegovoj je æeliji mraèno i ledeno. Zebu ga dua i tijelo. S ovu stranu reetke, s onbrava i straa. Svaka osnova za osloboðenje to je u mislima gradi zaèas mu se prikazue neizvedivom. Prièinja mu se poput igraèke koja mu ispunja tune beskrajne èasove.Na stolu veèera. Do nje mirka lojanica i ispunjava æeliju toplim zadahom loja.Bacio se na slamnjaèu. Sanja o èasovima ljubavi, o bolima i patnjama to ih je podniou borbi za svoju veliku ljubav.Reetke na prozorima poveæavaju i najmanju patnju i pobuðuju bjesomuèni otpor i u najminijoj æudi...

Ali on razabire da bi svaki otpor bio poput obmane.Iz ove æelije ne moe izaæi sam o svojoj snazi.Baca se po slamnjaèi, konaèno izmoren usne.Probudi ga tapkanje po ramenu.Prene se i ustane. Pred njim stoji èasnik prijazna lica. Neto stariji od njega.to elite? upita Sinia.Tiho, drue sasvim tiho. Nosim vam dobre glase.Zar za mene jo ima dobra?9 131 Ima. Vi me ne znate. Èasnik sam i danas slubujem ovdje. Oni vas kane spasiti...Tko oni?Ako se pouzdajete u mene, jo ove noæi izvest æemo vas odavle i prebaciti preko granice.

Vi, vojnik, ovakoDuom i tijelom sam njihov pristaa.èiji pristaa?Razumijem. Ne usuðujete se govoriti. Sumnjate u mene, U brzini su mi zaboravili dati loznijcu da mi povjerujeteO kakvoj lozinki govorite?Meðutim, kapetane, odluèite sami o svojoj sudbini. Ako imate snage, povjerite se meni i bez lozinke i u jutro ste na slobodi.Bez lozinke? Zaista ne znam nita ni o kakvoj lozinki.Ako sumnjate u mene, upropastit æete sami sebe. Dajem vam èasnu rijeè poslali su me naistomiljenici...Uvjeravam vas da nita ne znam ni o kakvim istomiljenicima.Vi, dakle, neæete na slobodu?

Za jedan dan slobode dao bih, moda, èitav ivot.Dobro. Za jedan sat doæi æu po vas i odvesti vas ravno na granicu.Bez svoje ene ne mièem se iz ove zemlje.Najprije spasite glavu i nau stvar...alim to ne znam nita ni o kakvoj naoj stvari ni o kakvim istomiljenicima, alim ido smrti... Da znam znao bih naæi puta odavle.Èasnik je polagano iziao iz æelije i poao u prvi kat. U jednoj obi u velikom naslonjasjedio je kancelar Kaunitz. Drijemao je. Èuvi korake, lijeno podigne vjeðe tek napolai upitaDakle, tajnice? Uspjeh?



Nije. Tvrdi da ne zna ni o èemu.Biste li mogli ponoviti razgovor s njim?Taèno æu ga reproducirati.Sad je kancelar veæ pomno sluao. Onda ustane.Tajnice, svucite uniformu, prvo idemo kuæi. Sutradan se kancelar vratio u istu sobu. Predveli su Siniu da ga saslua.Kapetane, èinim, evo, posljednji pokuaj da vas spasim. Ako mi odate ortake, pustit æuvas da pobjegnete.Vaa preuzvienosti, ovdje smo u èetiri oka i govorimo kao kavaliri. Ono to æu vam sadeæi nikad neæete priopæiti njezinom velièanstvu jer biste time razorili milost to je izuje mojoj eni. Raèunam na vau potpunu diskreciju. Jest, njezino velièanstvo zaprijetlo se Neri da æe ako je ostavi smatrati to izdajom. Onaje kao vojnik koji je duan da za caricu rtvuje i svoj ivot. Carica treba moju enu dse osveti kneginji Vilmi Auersperg! Jest, da ljepotom moje ene zasjeni njezinu ljepotu i da moja ena zauzme mjesto kneginje Vilme uz cara Franju Stjepana.Izrekavi to, èekao je da vidi kakav su dojam postigle njegove rijeèi.A kancelar je u sebi uskliknuoDivne li osvete! Podmetnuti ljubavnici svog mua suparnicu! Ona je divna ena divnaushiæeno æe on gledajuæi a duhu Caricu. Onda æe SiniiTko vam je to rekao? To je nesmisao.Nesretan sam to me èasna rijeè spreèava da kaem ime te liènosti.Carica oèekuje od vas imena onih koji su vas poslali Prusiju.Ekscelencijo, i vi sami ne vjerujete u ono to me pitate. Znate i sami kad bih biouhoda, ne bih sjedio iza reetaka. Meni je sva briga ljubav to je moja sudbina, p

oloaj i politika.Kancelar se prièini kao da je preèuo.Liènost koja vam je saopæila ovu spletku sigurno je ena? upita Siniu.Jest. Veoma ugledna. Samo, njezino ime ne mogu odati jer sam joj dao èasnu rijeè. Ekscelencijo, i vi ne biste uèinili drugo nego zatajili njezino ime, premda je to uovaj èas posve na moju tetu.Velite da je carica zaprijetila vaoj eni. Vjeruje li grofici?Kao sam sebi.Jeste li nacistu, kapetane, to vas moe zadesiti?Smrt. Znam, ali vam se kunem na svoju èast, nisam kriv. Glavu dajem za svoju ljubav. Dat æu je, umrijeti je lako. Samo je strana pomisao to æe se dogoditi s njom, s moom enom.Protiv vas postoji jedini realni iskaz u izjavi princeze Amalije, sada vojvotkin

je od Parrne. Izjasnite se o tome, ali istinito, potpuno istinito, grofe.Do dna, bilo to mu drago. Vaa je preuzvienost prisustvovala prizoru kad nas je veliènstvo ispitivalo sve zajedno. Morali ste steæi dojam da su princezine rijeèi osvetamojoj eni. Ekscelencijo, uèinite sa mnom to vas je volja, ali ne dopustite da se mojoj eni uèini krivo. Izmolite od njezina velièanstva da je pusti kuæi njezinoj baki. Toje moja posljednja molba, ekscelencijo. Izvaih oèiju razabirem da niste tvrda srcai da æete ispuniti moju molbu.Neæu zaboraviti to ste me zamolili. Grofica je svakako nevina i ne smije patiti. Ali zato bi princeza Amalija mrzila vau enu?Sinia je opirno saopæio kancelaru to mu je Nera jednom isprièala pod kakvim je nesrem okolnostima srela princezu133Amaliju i princa Ernesta i o posljedicama tog susreta koje su se oèitovale u Amalijinoj mrnji prema Neri. Kaunitz je pomno sluao, mnogo pomnije nego kakvu dravnièk

osnovu. Oko usta poigravao mu je smijeak shvaæanja. Takve spletke uvijek su ga zanimale da mu poslue kao dosjetke. Kad je Sinia dovrio, kancelar reèeRazmislit æu o svemu.To je Siniu umirilo. Vrati se u æeliju da èeka svoju sudbinu.Kancelar je iz druge sobe pozvao tajnika koji je imao zadaæu da prislukuje i biljeiSiniine izjave.Uzeo je zapisnik i kriao izjave to ih je Sinia povjerljivo izrekao, a onda zapita tajnikaRecite mi, grofe, to mislite o tome?Ili je grofica splela mua da moe ostati na dvoru uz Josipa, ili se neka druga ena k



ani osloboditi grofice, ili se Josip kani osloboditi ljubavnice, ili je zaista posrijedi urota.Kancelar raskrili rukeIli je dan, ili je noæ, ili jutro, ili podne! To ste prekrasno izveli, dragi grofe! Dorasli ste za efa dvorske policije. Meðutim, predloit æu njezinom velièanstvu da ktana stavi pred sud trojice povjerljivih i razboritih èasnika. A sad kuæi. Èitava dravnije me umorila toliko koliko jedan vjerni kapetan.SVEÈANI DVORSKI LOVMarija Terezija priredila je doruèak u èast lorda Hvndforda kojega je izaslala engleska vlada da sklone caricu neka se prikljuèi savezu s Prusijom i da intervenira zbog nekih viadarièinih odredaba protiv protestanata i idova.Poto jo uvijek nije dobio odgovor, produio je boravak u Beèu i poslije svadbenih sveosti.Doruèak je svrio brzo.Carica je ustala, a s njom i ostali uzvanici.Oprostite reèe carica lordu to za doruèak nije bilo mesa. Mi katolici u petak ne jedemo nita mesno... Takvi su propisi nae vjere. Kartake odredbe krim, ali vjerske su msvete.Englez je odgovorio smijeeæi se uz duboki poklon. Kad je carica otila da se odjene za lov, Englez apne svome tajnikuSve mi se èini da smo ostali gladni zbog moje primjedbe kod karata.Zato ste joj onda spoèitnuli hazardnu igru?Zato to me povukla kartama, a mene je mnogo vie zanimala druga hazardna igra...S lijepom groficom, carièinom dvorankom?

Pogodili ste. Jo uvijek ne znam hoæu li dobiti ili izgubiti....Ne kanite valjda engleske ledi unesreæiti zbog austrijske grofice.Deset godina putujem po evropskim dvorovima, ali nigdje nisam naao ni carice, nikraljice, ni princeze, a ni carske miljenice koja bi imala toliko cara kao ova grofica. Nevjerojatan je èar to proizlazi iz njezine pojave, a povrh svega ona ima iduha. Sva je opojni miris, gotovo da izgubi glavu.Kad se radi o ljubavi, Englezu ne dolikuje toliko rijeèi.Domovina kuge je istok, a domovina velikih rijeèi austrijski dvor. Gladan sam. Nije lijepo, ali nije ni duhovito to me carica poziva da katolicima pomognem postiti.U dvoritu Burga izredale se koèije i konjanici, sve spremljeno za odlazak u lov. Carica je sjela u koèiju s kancelarom KaunhV zom, a car je jahao s prinèevima. Uzvanici kneevi Bathyany, Liechtenstein, Trautson jahali su zajedno s engleskim lordom,

a princeze Elizabeta i Marija Antonija sjedile su u koèiji. Ostali dvorani i gostismjestili se to u kola, to na konje. Knez Khevenhiller bio je veæ spreman da dade znak za odlazak, kad se na stubama pojavi Josip u zelenom lovaèkom odijelu.Svi kojima je bilo poznato njegovo zagonetno izostajanje zaprepastili su se od èuda. Carica je glasno kliknula.Svi su se pogledi uprli u nj.Nera je sjedila na konju uz kæerku kneza Bathyanyja i povukla se iza klobuka jedneod mladih kneginja da moe neopaeno promatrati Josipovo lice. Knez nadmetar se uurbo, pohitao prijestolonasljedniku i rimskom carueli li vae velièanstvo koèiju ili konja?Konja odgovori on, poðe k carici i duboko joj se pokloni.Drago mi je reèe ona da ste nam se prikljuèili. Zrak æe vam koristiti. Veoma ste blijedi i smravili ste. Zato niste dopustili da vas lijeènik pregleda?

Hvala vaem velièanstvu na briljivosti. Lijeènik ne bi mogao pridonijeti mojem zdravljono to je pridonijela moja mladost. Boljetica nije vana.Promatrajuæi njegovo lice, Nera je razabrala napadnu bijedoæu i u dui zahvaljivala bogu to je sve tako svrilo.Ipak, uznemiravala je pomisao da æe danas razgovarati s njim. Dogaðaj one noæi otuðio gje, a opet je alila to je izgubila jednu povjerljivu osobu na dvoru.Natkonjuar je doveo Josipu plemenitog i snanog vranca. Uspeo se èvrsto, lagano. Svisu ga zadivljeno promatrali.Nije gledao oko sebe, nije nastojao da primi pozdrave uzvanih gostiju, kao da ganitko ne zanima u toj sveèanoj sviti.



Po dvorskom redu jahao je uz cara i caricu. Tako Nera èitavim putem nije dospjelau njegovu blizinu.135ef tajne dvorske policije grof Koch slijedio je povorku sa èlanovima dvorskog redarstva, a sa svojim zamjenikom grofom Nemyjem.Kad su veæ prolazili cestom prema umi i dobrano se udaljili od dvora, Koch se primakne svom pratiocuBarune, preuzet æete moju dunost. Pazite na carièine navike, ne pustite je nasamu. Nadvoru imam vana posla i moram se vratiti. Recite to velièanstvu ako pita za mene.Za sat æu biti u lovu.Koch okrene konja i u pratnji jednog èinovnika potjera prema Burgu.Kad je lovaèko drutvo stiglo u umu, carica siðe iz koèije i sjedne na svog Imperatorakancelar Kaunitz uzjaha konja pa krene s vladaricom umskim putem.Èlanovi dvora, njihovi gosti i dvorani udarili su uskim puteljkorn meðu stablima. Redovi su se pobrkali. Jahaèi nisu vie odravali propisane razmake.Mnogi su nastojali da podbodu konja i oslone se na njegovu neposlunost prema etiketi da barem tu po miloj volji projau umom.U tom je prednjaèila carica. I knez Khevenhiller morao je konstatirati, na svoju nesreæu, da u lovu carica najvie kri etiketa. Njezin ljubimac Imperator bio je u tompravi specijalist, pa je za inat knezu jurio umom kao da se raduje to mu moe uèinitipsinu. Car Franjo Stjepan i kancelar Kaunitz daleko su zaostali za caricom.Njezino velièanstvo isto je tako teko dostiæi u jahanju kao i u brzom rjeavanju posloa reèe kancelar cara. Obojica su bili potpuno istog miljenja da komotno jau za njom.Preuzevi ulogu grofa Kocha, barun Nemy morao je iskoristiti svu otrinu svojih ostruga da prisili konja kako bi presjekao put Imperatoru. Kad je uspio, iznenadi ga

carièin glasto je? Zato me zadravate?Vrim nalog grofa Kocha. Velièanstvo se ne smije odvie udaljavati.Gle! Sad æe mi jo zapovijedati! Gdje je Koch?Vratio se u Burg po nekom vanom poslu.Tako? Nije vam rekao kakav je to posao?Nije, ali za sat æe opet biti ovdje.Vaa je dunost da mi ne zanovijetate. Jeste li razumjeli?I ona potjera Imperatora bezobzirno jureæi umom. Nemy ju je ipak slijedio iz daljine. Nije je mogao stiæi. Poznata carièina strast za jahanjem ovdje se potpuno raspojasala. Njezini prijatelji uvijek sa strahovali da æe joj se jednom u lovu desiti nesreæa.Josipa su pratili njegov dvorski metar barun Rosenberg i tajnik Hatzfeld.

Uzeli su protivan smjer carici, umjerenim kasom. Njima s desne strane opazio jeRosenberg engleskog lorda s Nerom, Pratio ih je samo tajnik engleskog izaslanika.Josip ni s èim nije pokazivao da se brine za njih, èak nije ni gledao tamo kamo su se upirale oèi mladih jahaèa i drugih dvorana.Udvaranje Engleza dvorskoj gospoði neobièno je podrailo njihovu zlobu. Najednom Josipdozove Rosenberga da doðe blieMolim vas, kako æe dugo trajati ta engleska blokada?Nije mi poznato, velièanstvoSkrenimo na desno. Neæu da se sretnem s Englezom. Engleska mi nikad nije bila simpatièna.Velièanstvo, tamo bismo dospjeli u paljbu lovaca.Nikoga ne bih zavio u crno.

Velièanstvo je nepravedno prema onima koji vas ljube.Ne pristaju vam takve fraze. Naðite mi jednog èovjeka na starom dvoru koji me ne mrzi. Uz okladu!Izgubili biste. Jedna dama, dræuæi od uzbuðenja, raspitivala se za bolest vaeg velièa. Samo to mi vae velièanstvo nije dopustilo da vam to kaem. Tu u umi imam vie odvaOd starog dvora nauèili ste lomiti kosti istini. Velièanstvo i ne pita tko je ta dama?Svejedno mi je.Eno je grofica Nera Vojkffy.Zato spominjete groficu? S njom me vezalo prijateljstvo, ali opazio sam da je i o



na ena... Ne gradite, dakle, svoje izjave na onom to je bilo prije moje bolesti.Velièanstvo, kad ste se zatvorili u svoju sobu, niste htjeli da primite ni mene, ali ja se usuðujem naglasiti da je grofica bila blijeda i veoma uzbuðena. Htjela je poæi k vama protiv svih propisa etikete. Jest, na èasnu rijeè, èinilo mi se kao da æe seesvijestiti. Kad je izjavila da æe mi neto povjeriti ako poðem k vama, otiao sam u vaodaje.Josip pritegne konja i pogleda barunato vam je povjerila?Kad ste joj poruèili da elite mira, èudno je gledala preda se i otila, a da nije ispuila obeæanje.Poslije nije vie nita rekla, ili bar natuknula?Od onog dana nisam je vidio do danas.Recite mi, Rosenberg, jeste li vi ikad u ivotu priznali eni da je ljubite, ali onako, okom u oko?Nisam.To je vrlo pametno.I spasonosno!umom su odzvanjali lovaèki rogovi,Vratimo se u Beè reèe Josip. Ionako nisam doao da lovim, nego da se nauijem zraka.137Ispod gustih stabala izala je jahaèica. Tamnomadra suknja leprala je za njom.Grofica apne Rosenberg. èini se da upravo dolazi k nama.Uza sve to prijestolonasljednik nije promijenio dranje. Kad je Nera prila blie, onskine klobuk. Nera odzdravi i reèeNjezino velièanstvo moli prijestolonasljednika ako ne kani loviti, neka bi joj isk

azao èast...Smijem li se pridruiti? upita Josip.Pratit æu vae velièanstvo carici.Lukavi Rosenberg poneto je zaostao udaljen, a njih dvoje jahali su uporedo. Ona ga promatrala ispod oka, a on je nehajno gledao ravno u umu.Nisu progovorili ni rijeèi. Josip je tvrdokorno utio, a ona se drala propisa da odgovara samo na pitanja. Nije palo nikakvo pitanje. Josip je sjedio u sedlu kao dasam jae kroz umu.Stigoe na uzvisinu gdje su dvorske sluge podigle ator i namjestile u nj stolice, naslonjaè i stoliæ.Carica je sjela u naslonjaè. Uz nju na taburetu kancelar, a iza njih knez Khevenhiller.Znala sam da æe doæi ako mu poaljem groficu smijeeæi se primijeti carica Kaunitzu kad

vidjela kako Josip silazi s konja. Evo, ovako moram hvatati sina kad elim s njimrazgovarati.Dolazi. Molim vas, kancelaru, razgovor poènite veoma oprezno.Uavi u ator, Josip poljubi carici ruku, a kancelaru prui desnicu.Zato niste dopustili da vas posjetim za vrijeme vae bolesti? upita vladarica sina.U bolesti sam jo nesnoljiviji nego u zdravlju. Bila mi je dunost da potedim vae vestvo.Bolest njegova carskog visoèanstva prijestolonasljednika sastoji se u tom prihvatikancelar i pogleda Josipa to mu nedostaje njega njenih toplih ruèicaJosip odgovori neto razdraenoSvejedno je tople ruèice, ili maèje ape.Ali ipak smo sretni ako nas oderu... nasmijei se kancelar.Ne dijelim vae divljenje za takve radosti odgovori Josip.

S velikim zanimanjem promatrala je carica groficu Neru okruenu iza atora dvoranima, ali je to pomnije sluala razgovor pored sebe.Ovako moe njegovo velièanstvo govoriti samo dotle dok je udovac.Onda æu se na raèun ena zabavljati do smrti...Takav luksuz moe sebi priutiti samo obièan smrtnik. Nasljednik prijestolja kome je dunost da ostavi potomke...Ne priznajem dunost koja bi mi nareðivala da svoj ivot zagorèim kakvom enom.A kad se pojavi mladi bog sa strelicama i vau slobodu uèini robom neke ljepotice?Stvoritelj svijeta ne bi mogao stvoriti enu koju ne bih smatrao nevrijednom muke sklonosti. Uostalom, zato spominjete enidbu? Bavarska princeza nije umrla



Izrekavi te rijeèi, upitno je gledao caricu. Onda okrene glavu k sinuKoga je snala ta glupa misao?Dvorske èeretare, beèko graðanstvo i tko zna jo koga.Kakva izmiljotina? Infamna ludorija!Govori se da je samo prividno umrla i nekamo se povukla. Zamislite da uzmem enu,a jednog se dana pojavi bavarska princeza. Prekrasna zabava za dvije ene.Kamo sreæe da sirota princeza nije u grobnici! uzdahne carica.Josip dometne mirno i paljivoAko se prièanje obistini i bog vam ispuni ovu elju?Opet se rugate?Oslanjam se na prièanje Beèana da je princeza poeljela da se oslobodi prevelike sreæe braku sa mnom pa se sakrila u neki samostan i dala se proglasiti mrtvom. Drugaverzija, dodue, tvrdi da su je na to prisilili...Ne bi li meni podmetnuli taj èin? Boe moj! Nitko me tako ne ogovara kao Beèani. Brbljava zlobna èeljad. Dvorske bolnièarke i lijeènik ivi su dokazi.Vjerujem, velièanstvo nastavio je Josip napola cinièki ali, recimo, da je princeza uspjela prevariti i mene i vas pa pobjeæi, tada se ja nikad vie ne bih mogao vjenèati.Sveti otac proglasio bi kratkim putem va brak nitetnim. No, te glupe prièe valja ljudima izbiti iz glave.Te fantazije beèkih graðana reèe kancelar Josipu njegovo æe carsko visoèanstvo demantirkad uvede u Burg novu princezu...Pobrinite se za jeftiniji demanti, dragi kancelaru reèe Josip, okrene se prema izlazu atora i dodaPogledajte nadmetrovo pseto. Divna ivotinja. Zavreðuje panju. Neka mi velièanstvo do

ti da se pridruim lovcima.Na alost, moram se pokoriti i prireðivati klanje nedune zvjeradi, ali bih eljela da i ne slijedite tu modu.Vjerujte, velièanstvo, od moje ruke ni zec neæe poginuti. Izaao je iz atora. Carica jporumenjela od IjutineSad ste èuli jozefinijadu u potpunoj strahoti cinizam i poruga. To su emblemi slobodoumnosti. Vele da nas prosvjeta vodi139nekom viem ivotu. Ne, ona truje disciplinu i naivnost due. Sicbodoumnost otvaravrata samovolji i kotrlja nizbrdice stare kreposti. Izmeðu mene i Josipa prokopanje ponor u kojem æe se on uguiti. Zato oèajavamDok je to govorila, opazi vani grofa Kocha. Zamoli kancelara da zabavi engleskoglorda koji je pred atorom razgovarao s velikaima i groficom Nerom i kretnjom rukezovne efa kabineta.

Grofe, Nera me danas ponovo zamolila neka je rijeim nadzora nad prijestolonasljednikovirn dvorom. Nije navela razloge. Malo prije govorio je Josip protiv ena protiv svih jednako a jo prije kratkog vremena groficu je otvoreno razluèivao od drugih. Meðu njima je, dakle, dolo do sukoba. To nije u mom programu. Osim toga, Josip zna to se govori o prividnoj smrti bavarske princeze i time se zabarikadirao protivnove enidbe.Slaba barikada. Vae je velièanstvo ionako povjerljivim putem zatrailo ponitenje brakjo prije onog dogaðaja.Sve to dokazuje da je Josipova dvorska policija ipak famozno organizirana.Naprotiv, veoma loe. To æu dokazati vaem velièanstvu sutra u jutro.Zato sutra? Lijenèine i kukavice odgaðaju sve za sutra.Velièanstvo, neæu da vam pokvarim veseli dan.Moji su dani vladarski, a ne veseli. Za mene nema zabave ni na kom mjestu. Govor

ite.Grof izvadi iz kaputa omot i zakloni ga èitavim svojim tijelom da oni izvana ne vide to pokazuje carici. Iz omota izvadi biljenicu.Josipove biljeke? apne carica iznenaðeno. Zato ste se vratili u Burg?Uz pomoæ oca Grandea uao sam u njegove odaje. Danas je po obièaju morao doæi u prijestlonasljednikove odaje radi ispovijedi i prièesti. Tako smo oboje uli ravno u njegovu knjinicu. Pretraio sam sve njegove knjige i naao ovo.Grof Koch zakloni caricu dok je ona listala. Biljeke su bile kratke, nabacane, kao neki naslovi i teme razmatranja.Ne èitajte ovdje, velièanstvo!



Onda bih se morala smjesta vratiti u Burg. Stanite na ulaz i ne putajte nikoga. Drava je u opasnosti koju, evo, drim u ruci.Drhtavim prstima otvori knjigu i stane èitati Smijeno Valjda gospoda velikai ne tvrde da su oni bili gospodari jo prije nego to je bilo slugu... Zemlja nije najprijepripadala gospodinu, a tek onda su odnekle pali kmetoviSaèuvani zapisi cara Josipa IIPoljodjelac sije, anje, a deru trutovi... vOsloboditi ga valja osloboditiKruna nije znak èasti, nego znak slube kao redarstvena oznaka na kaputu policajcaProcesije i protenja nisu drugo nego pljaèkaBlagdan je djelatni dan za crkvenu trgovinu...Nikog toliko ne kleveæu kao Krista40.000 dvorana i slugu badavadi na ovom dvoru na raèun dvorskog kuæanstva... Uzdravane stoji godinje 10 milijuna. Bilo bi dovoljno 100 ljudi. Devet milijuna ostalo biza gradnju kola i plaæu uèiteljimaFriedrich? Svakako je èovjek duha S razbojnikom se moemo tuæi, s duhom samo natjecati...Carica se tako uzbudila da nije mogla dalje drati knjigu, pa joj ova padne na zemlju.Neobièno blijeda, sjedne u naslonjaè.Velièanstvu je zlo? zabrine se Koch.Nije odgovorila. Prestraeni Koch potrèi iz atora i zovne dvorskog lijeènika koji je zmjenjivao Van Swietena.Naredio je barunu Nemvju da ne pusti u ator nikoga, pa ni cara, i odmah poao nizbr

dice do kancelara. Zatekao ga je kako sjedi u nosiljci za dame. Na poziv barunakancelar se dade odnijeti pred ator.Kad je uao, carica je bila veoma blijeda. Lijeènik joj je trljao sljepooèice.Hvala, doktore reèe ona veæ mi je bolje. Zatim se okrene kancelaru i preda mu Josipove biljekePogledajte, to je desert za dananji lovaèki dine... Kancelar je mirno listao biljekei samo povrno èitao retke.iroke usne malo su se osmjehnule, a pune vjeðe spustile na tamne oèi...Vi ste mirni? usklikne carica.Posve, velièanstvo. To su fantazije mladog princa. Filozofija romantike, èarobna predodba stvorena prièama mladih damaDosta! Ili ste s njim, ili ste toliko komotni da vam je teko misliti. Rekla bih da niste nita ni proèitali.

Spustio je glavu. Jedino je on znao smiriti nastup njezinog bijesa. Stao je prednjom èekajuæi dok je carica nad njim rasipala sumnje, ogorèenje, bijes. Konaèno je zavla tualjkama.Kako sam se smjela hraniti ludom nadom da imam uza se nekoga tko misli i osjeæa samnom?! Svi su se odvratili od mene. Bit æe najbolje da se zatvorim u samostan..Gdje god bude vae velièanstvo, tu æu biti i ja. Na ovom i na drugom svijetu.Ne mogu ovdje izdrati, gui me.Velièanstvo, razvedrit æe vas jahaæa etnja.141 Moda, ali prije neka doðe Koch.Kancelar je izaao da izvri nalog. Grof Koch opet je stajao pred caricom da primi nove naredbeJosip neæe saznati da ste bili u njegovim odajama?Neæe. Uao sam kroz tapetna vrata to spajaju odaje prijestolonasljednika s bivim pros

orijama bavarske princeze,To je dobro. Pazite da se Josip ne vrati u dvor prije vas. Kancelar je znao da je jahanje najbolji lijek carièinoj ljutnji.Na jureæem konju njezin se temperament uvijek ohladio.Vrlo je èesto s njom rjeavao vane stvari jauæi umom ili enbrunskim perivojem i kono da je sedlo najsigurniji carski kabinet za ona pitanja u kojima je htio apsolutno pobijediti.Èitavim putem razmiljam o tim biljekama reèe kancelar usporivi trku konja i moje je enje jo uvijek da nisu drugo nego sanje knjigama razbuðene mate.Ne to je municija buntovnika koji hlepi za vlaæu i hoæe da rui. Buni se protiv plemst



a, protiv vladavine, protiv krune, vjere svega! Josip na prijestolju s takvim naèelima! To bi bila ludnica. OJo i to, knee moj sin Friedricha zove umnim èovjekom. Ondirektno okrivljuje mene to sam s njim ratovala, èudim se, kancelaru, da vi u tim biljekama ne opaate urotnièku sjenu protiv moje vladavine.Kad bih nazrijevao urotu, znao bih to da predloim vaem velièanstvu. Buduæi da ipak velièanstvo postojano ostaje u tom uvjerenju, ja æu istraivati dvostrukom snagom.Josip nije drugo nego nezakoniti sin Voltairea i Rousseaua. Kad zasjedne na prijestolje, te æe ga ideje minuti. Do njegova nastupa, hvala bogu, jo je veoma, veomadaleko umirivao je kancelar sama sebe gledajuæi carièinu pojavu iz koje je strujalasnaga i eljezno zdravlje.Ipak, da je umiri, otro se prijetio kako æe postupati neumoljivo ako pronaðe sumnjivih tragova.Kad bi vae rijeèi barem slijedilo djelo! Ali opet ste se ulijenili. Obeæali ste mi presluati èak sami sebe...Velièanstvo, opreznost je najotriji lornjon u potrazi za urotnicima. Brzina je izdaja istrage. Opreznost i brzina se iskljuèuju Dakle, treba da budem oprezan, a to znaèi polaganiji.Sve je to razumljivo u teoriji. Urota je ipak dobila izrazite forme bijeg princeze, kapetanovo uhodarenje i njegov bijeg u Prusiju, intervencija carice udove, asada kao kruna svega biljeke prijestolonasljednika. To je kao da smo u nekom podrumu otkrili sakrivene naoruane vojnike koji se upravo spremaju pucati na moje prijestolje!Velièanstvo, pouzdajte se u mene. Ako pogrijeim, dajem vam rijeè da æu sebi prosviratiglavu.

Time mi kanite koristiti? Vaa mi je glava potrebna neprosvirana. Dakle, èuvajte glavu, a vie umarajte nogeVelièanstvo æe doskora osjetiti da moj ivot nema druge svrhe nego utjeloviti elje i plitièke osnove vaeg velièanstva.Vaa me vjernost uzdie, ali vaa polaganost unitava... Osam dana prolo je od otkriæatanova uhodarenja i vaeg obeæanja da æete otkriti njegove ortake. A ipak! to je? NitVelièanstvo, kapetan je velika. Forme radi, treba da stvar ispitamo. Zato sam predloio vaem velièanstvu samo formalno sud trojice. Ako danassutra tko od obitelji zatrarazjanjenje zbog èega je grof strijeljan, vae bi me velièanstvo ukorilo to nisam mio na te eventualnosti. Forma se mora spasiti...No dobro, a to su ova trojica ustanovila?Sam sam ga presluao i vaem velièanstvu podastro njegove odgovore. Poslao sam i svogtajnika da ga zavede, ali sve to nije donijelo rezultata koji smo eljeli. Ni pred

sucima nije htio odgovoriti zato je dolazio princezi arloti, ni o svom sastanku uperivoju s prijestolonasljednikom Josipom, niti je htio dati razjanjenje zato jebio u dvorcu kneza Auersperga. Stajao je pred sucima blijed i miran, i ja osjeæami vidim da on uzima na sebe tuðu krivnju. Tko zna, velièanstvo, nisu li tu posrijedi enske spletke?Vi ga isprièavate i zbog toga zavlaèite stvar?Velièanstvo, danas je veoma tuan dan. Velièanstvo veæ drugi put izvolijeva sumnjati u oju bezuvjetnu odanost. To su udarci bodeem posred mog srca.Svrite veæ jednom tu stvar s kapetanom. Neæu da o njemu dugo sluam. to dulje oklijev, to æe tajne sile biti odvanije.Kad se vratimo, sigurno æe suci zavriti posao.Smjesta mi donesite izvjetaj u Burg pa makar bila ponoæ!Zato s tolikom mrnjom progoni kapetana? Zar je uvjerena da uhodari za Prusiju? Ili

je moda posrijedi jo togod? pitao se kancelar jauæi uz caricu.Vratili su se drutvu kad su se lovci veæ okupili pod atorima podignutim za objed.Sunce je bilo toplo, a drutvo jo veselije. Jedino je Josip utio ne brinuæi se ni za oga.Vièni da on iskazuje svoju pozornost grofici Neri, dvorjani su smatrali njegovu hladnoæu prema njoj povodom da se zabavljaju na njezin raèun.Naprotiv, car Franjo Stjepan pod dojmom Vilminih tvrdnji da su ovo dvoje ljubavnici, uvjeravao se da Josip hladnoæom prikriva svoje intimne odnose pcema grofici.Iako ga je blizina te ene omamljivala, odluèio se ostati po strani. Veæ sutradan poæi k sestri arloti i sastati se s Vilmom.



143Engleski lord Hvndford bio je sretan èitavo vrijeme zabavljao se s Nerom.Kad je carica dola k drutvu s kancelarom, opazi da je knez nadmetar osobito tuan i eprestano uzdie. Kad ga upita za razlog neraspoloenja, on jo jaèe uzdahne.Katastrofa! Velièanstvo, velika katastrofa. Vozeæi divljaè, ljudi su pregazili moju Linu.Oh, tako lijepo, vjerno pseto. Njegovi ubojice zasluili su kaznu.Nikad neæu prealiti moju Linu. Nikad!Vjerujem odgovori ona nekako znaèajno i glasno. Pseto nam je vjernije od ljudi, tavie, i takvih koje smatramo svojima!Pri tom je pogledala Josipa.Istina je, velièanstvo odgovori Josip. ivotinje su èesto vjernije od ljudi one brino jube svoje mlade...Tada se okrene nadmetruKnee, moja duboka suæut zbog gubitka koji vas je zadesio.Prisutni su bili poneto zbunjeni nad kondolencijom ne znajuæi govori li prijestolonasljednik ozbiljno ili se ruga. Carica prekine razgovor obrativi se engleskom lorduNadam se da niste gladni?Naprotiv, velièanstvo, katolièki post u lovu veoma prija... Kasnije je sasvim tiho primijetio grofici NeriPrije ovoga dinea pojeo sam dva bifteka...Vae lordstvo posjeduje ivu i teènu iluzijuNe, lijepa madame, pojeo sam ih u potpunoj realnosti. Dok su drugi lovci u umi èekali divljaè, oduljao sam se odavle i odjahao u klanac Svete Ane. Vidite kako dobro p

oznajem vau okolinu. Tamo je umska Gostionica k imiu.imi? Jednom zgodom èula sam o toj gostionici. Ali ne vjerujem da u petak peku biftek.Kad bi vaa milost dopustila da vas onamo otpratim, smio bih puna dva sata gledatioèi kojima se ne moe podièiti èitava Engleska.Vae je lordstvo od nae gospode nauèilo nizati komplimente.Vaa milost oèito razabire da su moji komplimenti ranjeniuzdasi srcaNera odgovori sa smjekomDogaða se da je u lovu umjesto lovljene zvjerke ranjen sam lovac.Njegove plave oèi razoèarano su je promatrale, Nera se udalji jer ju je zvala carica.Englezovo saopæenje o imiu pobudilo je Nerinu pozornost.

Za taj naziv gostionice èula je od Meska koji je donde pratio jezuita u lakajskojodori s neznanim Prusom. Da je Englez tamo u petak mogao dobiti meso, znaèi velikusmjelost gostionièara koji prima goste preodjevene jezuite.Ovo je ponuka da neprestano misli o tome.Poslijepodne skupili se lovci i èitava povorka krenula je prema Beèu.Kad su izali iz ume, carica je sila s Imperatora i premjestila se u koèiju. Pri tom pazi velika kola puna divljaèi. Razljuti se i pozove natkonjunika.Kakve li barbartine? Moe li normalan èovjek ovako mrcvariti nevine zvijeri? To je ubistvo. Ubuduæe æu zabraniti lov. Nemoguæe je gledati ove jadne poubijane ivotinje...Dvorani su uteæi odvezli kola kao da su tome privikli.Vladaricu su u Burgu doèekali referenti s dravnim poslovima. Pourila je u svoj kabinet gdje je èekao njezin ljubimac tajnik Pichler.Izgubila sam èitav dan. Valja to brzo nadoknaditi. Preuzimala je spise, èitala, rjeav

ala, a zatim napeto oèekivalakancelara koji joj je obeæao da æe donijeti izvjetaj sudaca o izdaji kapetana Sinie.Kancelar se pojavio za sat vremena.Dakle? Je li stvar s kapetanom svrena?èudeæi se njezinoj nestrpljivosti, kancelar odgovoriVelièanstvo, izvjetaj o raspravi i osudi dobio sam ovaj èas. Uzela je izvjetaj i brzoga proèitala.Dakle, nije priznao. Svejedno. Dokazi su bjelodani.Velièanstvo polagano æe kancelar sumnja je bjelodana, iako nije sasvim stvarna, a dokazi su problematièni jo uvijek manjkavi.



A iskaz princeze Amalije, vojvotkinje od Parme? Suci su postupili poteno i pravedno kad su se oslonili na taj iskaz.Da, velièanstvo, to sam htio spomenuti. Ta je izjava jedini stvarni moment koji tereti kapetana. I ba zato to je jedini, smatrani da su se suci prenaglili u svojojodluci.Pogledala ga ispod oka i trgnula se.Odgaðate? Zagovarate?Nipoto, velièanstvo, samo elim upozoriti...E dobro nema zapreke! Zasluio je smrt!Hitro, kao da joj se veoma uri, uzme pero i potpie smrtnu osudu.Smaknuæe se ima obaviti odmah, ali posve tajno i neopa? eno. Pobrinut æete se da se moja elja izvri...Bezuvjetno, velièanstvo. Ima jedno pismo to ga je kapetan pisao svojoj eni i predaoga sucima za grofica.10 Suparnica Maiije Terezije B145 to je u pismu?Ljubav i opet ljubav!Dajte ga ovamo. Jo jednom osuda se ima izvriti odmah i tako tajno da momèad uopæe ne na tko je èovjek kojega strijeljaju. Svatko na dvoru mora misliti da je kapetan uParizu.Razumijem, velièanstvo. Vaa zapovijed izvrit æe se doslovce.Jamèite mi za to?Svojom glavom!Primam jamstvo. Do viðenja, dragi prijatelju. Èeka me jo mnogo posla.

Privikao je da carica hitro i odluèno rjeava èak i o pitanjima ivota, ali nije priviko da se s njim rastaje tako brzo i kratko. Zato joj se tako uri da se rijei kapetana?Zamiljeno je izaao u predsoblje. Tu je sjedila Nera posve sama. Spazivi ga, ustanei poðe mu u susret.Ekscelencijo, bili ste prisutni kad je na mog mua pala strana sumnja. Uvjeravam vas nije kriv. Molim vas, pourite rjeenje njegove stvari da to prije doðe na slobodu.Sloboda je u ovakvom sluèaju vrlo problematièna...Znam, ali njezino velièanstvo reklo mi je da je situacija povoljna veoma povoljnazbog neke visoke liènosti vi sigurno znate koje. Obeæala mi je da æe mog mua doskora oloboditi. Zato vas molim, pourite!Vama je poznato kakva kazna stie uhode za Prusiju ako velièanstvo potpie smrtnu osudu...

Nemoguæe! Vaa preuzvienosti! Njezino velièanstvo obeæalo mi je i nikad ne bi moglo posati smrtnu osudu. Vladarica tako njenog srca ne bi mogla dopustiti da bude osuðennevin èovjek.Dok je to govorila, kancelarov pogled padne na potpisanu smrtnu osudu koju je drao u ruci.Mislite li da carica ne bi mogla potpisati njegovu smrtnu osudu?Nikad, nikad! Ona koja zatiæuje zvijeri, zatitit æe i nevinog èovjeka. Dala mi je svorijeè da æe Sinia do Boiæa iziæi na slobodu dala je svoju carsku rijeè.Divne li vladarice pomisli Kaunitz s ushiæenjem. Obeæava, daje rijeè i istodobno potpisuje smrtnu kaznu. Kakva diplomacija pomisli on. Na èitavom joj se svijetu neæe naæi ravne.Vaa preuzvienosti reèe Nera suznim oèima evo, razabirem, elite sprijeèiti vladarku dojim muem postupa milosrdno i pravedno, èinite zlo, preuzvienosti!

Nera je pratila kancelara u drugo predsoblje gdje je èekao otac Grande s mladom barunicom Emom Kleber. Oboje su napeto gledali za parom koji je odlazio.Ne vjerujem da bi joj carica naredila da prati kancelara zlobno æe Ema. Prosta namigua. Djevojèura i nita drugo.Meðutim, Nera je nastojala uvjeriti kancelaraVaa preuzvienosti, bude li potrebno, spremna sam dokazati da se nije radilo o uroti, nego o ljubavi...Pouzdajte se u njezino velièanstvo. Ako vam je obeæala milost, ja æu vladaricu u tom poduprijeti. Umirite se i Èekajte.Zahvalila se i oprostila. Kancelar je odlazio.



Kad bi jadnica znala kakav spis drim u ruci, moda bi me i zadavila! Divne li vladarice, kako umije obeæavati i kako grandiozno kriti obeæanjeDotle su otac Grande i Pelegrini stajali pred caricom mraèna pogleda.Sveèano su se najavili u audijenciju, a Pelegrini se spremao da zapoèneNeka nam velièanstvo oprosti to smo u ovo doba zamolili audijenciju. Ono to je otacGrande s grofom Kochom naao u prijestolonasljednikovoj knjinici nuka nas da istupimo...Umirite se, dragi oci, sve sam predala kancelaru.Velièanstvo, ljubav i sklonost vae mudrosti ostat æe nam vjeèni spomen. Do smrti molitmo boga da oèuva vae prijestolje od strahovitog sloma koji se pribliava.Pribliava se slom? To je mnogo reèeno!Velièanstvo, ono to je prijestolonasljednik napisao u svojoj biljenici nazori su razaraèa prijestolja. To su nazori onih koji nastoje da s vlasti skinu sve dinastije,a mjesto njih postave na èelo drave neke puèke profete.Pelegrini uuti da bi rijeè preuzeo GrandeVelièanstvo, tko ostvari te nazore, taj je jednim potezom pera izbrisao sa zemljevae prijestolje i sve utvrde dinastije to ste ih vi sagradili. Mi koji pridonosimopo koji kamenèiæ toj gradnji ne moemo èekati slom. Otvorenim oèima gledamo kako velièo, rtvujuæi svoj ivot gradi i uèvræuje prijestolje, a prijestolonasljednik podmeæe prazornu municiju. Prije nego to ona plane, odluèili smo dobrovoljno prognati sami sebe i otiæi preko oceana u misionarsku slubu. To je odluka èitavog naeg reda.Odluka jezuita i motivi kojima su je potkrijepili jo su vie ispunili njenu duu strahotama to su joj ih oslikali. Sumnja se poveæavala i ona je u duhu gledala prave grozote. Vidjela je buntovnika koji iza leða èeka moment da srui i uniti nju, prijestol

e, dinastiju.Onda se opet sjetila navjetaja o jezuitskom odlasku.Da odete sada, u èasu kad otkrivamo tako strahovitu pogibelj mojem prijestolju?Zar da èekamo dan kad æe vaem velièanstvu ugrabiti ezlo da njime raznese divnu umnu ginu ove drave? Velièan10147stvo, to je nemoguæe. Mi smo èitavo popodne raspravljali i pronali sve tajne kojese kriju izmeðu redaka ovih izreka to ih je prijestolonasljednik ubiljeio kao slavnimoto svojih vladarskih naèela. Velièanstvo, proèitajte ih ponovo.Ponovo je èitala biljeke, a oni su ih razlagali.Momentani teki dojam rasprio je kancelar u lovu svojim tumaèenjem, ali sada kad je ponovo proèitala te biljeke i sasluala svoje prijatelje i saveznike, prièinilo joj se ao da je u lovu sama teko sagrijeila to nije nala pravi smisao Josipovih reèenica.Grande je tumaèio Josipove biljeke i konaèno utvrdio

Prijestolonasljednik ne priznaje plemstvo, ne priznaje vjeru, ne priznaje suverenost kraljevske vlasti, prua slobodu glupom kmetu, inovjercima, zloèincima, a svetukraljevsku krunu zove samo oznakom na prsima policajaca. Velièanstvo, to nisu fantazije, to je krv koja se buni protiv vlastite krvi. To je konac vae dinastije. Zar da to mirno gledamo?Morate ostati, morate mi pomoæi da to sprijeèimo.Tko zna, velièanstvo uplete se Pelegrini nije li veæ prekasno? Ne èeka li veæ u ovim caskim dvorima u zasjedi organizirani urotnik? Samo treba da doðe èas èas u gluhoj noæi kd sve bude spavalo i on æe provaliti ovamo, u kabinet, i prisiliti vae velièanstvo dase odreèe prijestolja...Marija Terezija se izoblièi. Kraj svijeæe u tihoj noæi zadrhtala je od tih rijeèi. Kao a u lovu uopæe nije razgovarala s kancelarom o tome, sumnja i strah èvrsto su je obavili.

Prestraeno je buljila u vrata kao da svaki èas oèekuje ulazak svoga sina urotnika.Da, nije nita razumljivije, sve to slijedi iz njegovih biljeaka. Samo to moe biti rezultat njegovih miljenja. Doæi æe i prisiliti me da se odreknem prijestolja. I sam æezavladati.to mi je bilo danas popodne? Najprije sam se gotovo onesvijestila nad tim biljekama, a onda sam dopustila da me Kaunitz smete. On je lakomislen, komotan. Ne smijem ga sluati...Kancelar mi je tvrdio da nema pogibelji reèe ona glasno.Velièanstvo, svi su prevrati mogli uspjeti samo zato to su èlanovi vlade uvijek biliuvjereni da nema pogibelji...



Svjetlo pada u moju duu reèe ona. Kaunitz je prosuðivao stvar odvie na laku ruku. Opesam se snala!Sjela je k stolu.Razmotrimo jo jednom ove nazore, dragi prijatelji... Ponovo su èitali, objanjavali itumaèili. Odravalo se formalno krunsko vijeæe u troje.Na svretku ona je u svojoj dui optuila kancelara. Nije sumnjala u njegovu vjernost,ali ga je optuivala beskrajnom lakovjernoæu.A sebe samu optuivala je pred svojim prijateljimaVeæ tamo u lovu svaka mi je rijeè zaudarala na udar, municiju, eksploziju. Kako samo tako vanim stvarima i opasnostima uopæe smjela raspravljati u lovu?I u svojim je mislima ponovo optuivala Kaunitzovu lijenost. Bila je uvjerena da je preko svega preao tako olako samo zato da ne mora naprezati ivce.Dok su oba duhovnika èekala, ona je etala goredolje kabinetom. Dugo je razmiljala. Najednom uzdahneBoe, zato koji drugi sin nije prvoroðeni?Velièanstvo, svemoguæi vaem umu objavljuje put spasenja.Taj je odgovor naglo zaustavi u hoduPromijeniti prijestolonasljedstvo?Ponukati prijestolonasljednika da se povuèe, a na njegovo mjesto postaviti princaKarla. To je rjeenje. Karlu je tek 16 godina, on æe se dati svijati u duhu naèela i nazora vaeg velièanstva. Princ Karlo uiva simpatije plemstva koje bi to jedva doèekaloi jednoglasno pristalo.Kad je na proslavi osloboðenja Beèa od Turaka onako divno istupio, osjetila sam da je èitava dvorana zaeljela ono to ste sada rekli. I ja sam

Zato, dakle, oklijevati kad je sve unaprijed osigurano?Natuknula sam kancelaru, ali je on preao preko toga.Velièanstvo je vladar koji sam upravlja ezlom. Ne treba tutora, a savjetnik vam jesvemoguæi...Istina. Konaèno, ja sam carica!Njezine su misli govorile Strano je s mojim dravnièkim prijateljima ili su nevjernii marljivi, ili vjerni i lijeni.Svreno je. Karlu ne recite nita, ali ga od ovog èasa spremajte za njegov poziv. Odgojit æemo dravi i prijestolju pravog nasljednika. A sve ostalo rijeit æu za dvadeset èri sata. Ovo ostaje naa tajna. Ostajete uza me, ja uz vas. Nai se putovi ne mogu raziæi. Punctum!Pruila im je obje ruke, a oni su ih smjerno poljubili i izili iz kabineta.Carica nije èekala ni èasa. Naredila je da joj smjesta dozovu grofa Kocha, bio gdje

mu drago.Kad ga naðoe, poslali su ga k njoj.Oèito ste bili za veèerom? Znate da svoje odluke ne odgaðam. Ne bih mogla spavati, a da ne rijeim ono to sam odluèila. Kancelar danas igra pfarao sa carem Franjom Stjepanom. Recite da æu i ja doæi. Moj nalog glasi grofica Nera mora se izmiriti s prijestolonasljednikom. Mislim da je jaz meðu njima prokopala njezina sustezljivost. Odbila ga je. Grofica æe ionako postati udovica. Dakle, isporuèite grofici moj nalog alitek oko deset sati uveèe neka poðe u odaje bavarske princeze i neka mi donese149obiteljski nakit. Ona ima kljuèeve, a vi uèinite, ako ste dosjetljivi, ono to je potrebno da se priblie. To su dravnièki interesi...Carica se preodjenula u veèernju haljinu i sila u uti salon.Tu su joj servirali poslastice, natoèili ampanjca i spremili njezin omiljeli kartakistol. Carica priðe Kaunitzu

Knee, imam vam neto reæi.Svi ostali povuku se u propisnu udaljenost.Danas u umi glumili smo dravnike poput pravih diletanata. Sramota. Meðutim, ponovo sam razmislila o svemu. Josip je neizljeèivo bolestan.Velièanstvo, nadam se da nije neizljeèivo.Ali se ja ne nadam. Bjesomuènost je ludilo, a nisam èula da je to izljeèivo. Josip mije veæ nekoliko puta rekao da bi se smatrao sretnim samo kad bi ga liili nasljedstva prijestolja. Toj elji treba da udovoljim. Karla æemo odgajati za dravu i prijestolje.Krupne, pospane kancelarove vjeðe podigle se tako da su gotovo nestale, a ispod nj



ih izvirile tamnomodre oèi kao da su se udostojale ietati ispod topla debela zaklona.Promjena u nasljedstvu prijestolja? To je vratolomno opasno.Veæ sam odluèila. Za mene je to svreno. Do saziva politièkih vijeæa nikome ni rijeèi. ipom æu ja urediti. Igrajte sa mnom pfarao.Takve nagle odluke nisu ga iznenaðivale. To je kod carice bila dnevna pojava. Ipaknije oèekivao tako hitru odluku u tako velikom pitanju.Svojom odlukom carica ga je naprosto zatekla i njemu se èinilo da ga je udarila poglavi, omamila ga da se ne moe braniti. Dok je igrao, èitavo vrijeme je razmiljao je li to njezina samostalna odluka ili ju je tko drugi potaknuo na to.Kancelaru, danas ste veoma nesabrani. Ne napreite mozak na odluke koje se neæe promijeniti. Razumijete li neæeiNaglasila je to svojom èuvenom odluènoæu i Kaunitz je pokorno spustio glavu. Ali oèi su se stisle kao da skrivaju neke tajne misli.U ODAJAMA BAVARSKE PRINCEZEOko deset sati ula je Nera u sobe bavarske princeze kroz posebna vrata to ih je otkljuèala svojim kljuèem. Iako je bilo poodmaklo doba, nije se èudila carièinu nalogu dajoj donese obiteljski nakit. Svoje dvorske dame vladarica je zapoljavala do kasnou noæ jednako kao i po bijelom danu, pa taj nalog nije u njoj pobudio ni najmanjuzlovolju, a kamoli sumnju.Otkljuèala je ormariæ za dragocjenosti, izvadila obiteljski nakit i ponovo pola da siðna stepenice. Ali vrata kroz koja je èas prije ula naðe zakljuèanaJest, ula je na ova vrata. Otvorila ih je kljuèem koji je bio u nje kao nadzornicesvih odaja i ostavila ga u bravi. A sada je kljuè nestao. Kako da izaðe?

Netko je zakljuèao i izvadio kljuè. Bit æe da je to uèinio lakaj.Poðe sa svijeænjakom u sobu gdje je spavala biva sobarica bavarske princeze. Ali je ne naðe.Sve su sobe puste, to da uradi?Odaje su spojene s prijestolonasljednikovim hodnikom. Da poðe onamo, sigurno bi srela kojeg dvorjanina.A to neæe uèiniti u ovo doba noæi. Radije æe doèekati komorkinju kojoj je dunost da spsobi kraj odaja bavarske princeze.Uvjerena da je komorkinja otila k znanici na prvi kat ili u koje drugo krilo dvora, sjedne u salon da je prièeka.Vrijeme je prolazilo, a nitko nije dolazio.Pogledala je kroz prozor. Svjetla u dvoru polagano su se gasila. I u dvoritu je bivalo sve tamnije.

Obuzme je osjeæaj neprijatnosti. Sama u sobama Josipove ene! Pogleda na veliki sat.Dalje ne moe ostati ovdje, a u prijestolonasljednikove odaje ne moe uæi.Uzme svijeæu i poðe prema vratima. Jo su uvijek zakljuèana. Vrati se u salon da razmisi to bi uèinila. Svijeæa osvijetli limeno dugme na tapetama. Priðe blie da razgleda zi opazi konture tapetnih vrata koja nikad nije vidjela. U mislima stade pogaðati kamo vode ta vrata. Èinilo joj se da se otvaraju na koridor drugog kata. Odluèi da pokua. Pritisne dugme. Vrata su tek popustila i teko se otvarala. Oprezno prijeðe preko praga i zaprepasti se.U svojoj lonici u naslonjaèu sjedio je mladi car. Svjetiljka je blijedim zelenim svjetlom osula tamnu mrku odaju. Josip je drao u ruci knjigu. Sjedio je leðima nasuprot vratima, ali zamijeti njihovu kripu i obazre se. Knjiga mu padne iz ruke. Pogled mu se ukoèi. Èitavo biæe kao da se pretvorilo u zapanjeno pitanje.Èudna, neprijatna tiina okruila je oboje. Ni jedno se nije maknulo. Josip je èekao, a

Nera nije znala uti li on zato to bii5ibilo neumjesno svako pitanje dami koja noæu ulazi u njegovu lonicu, ili nastavlja utnju koju je poèeo danas u lovu. Videæi da on zaista ne kani nita pitati, odluèi drekine moment koji je bio na njezinu tetu. Jasno je razabirala da je ula u njegovusobu kroz nevidljiva vrata koja su spajala odaje bavarske princeze s njegovima.Sad treba da to ispravi.Najprije se propisno pokloni i poðe tri koraka blieVelièanstvo, dopustite mi da razjasnim kako se desilo da sam se nala ovdje u ovo doba.Nije odgovorio, veæ je mirno gledao u njezine oèi ne uèinivi ni jednu kretnju.



Njezino velièanstvo poslalo mi je po grofu Kochu poruku da joj donesem obiteljskinakit iz odaje bavarske princeze. Ula sam u te odaje poslije deset sati. Kad samhtjela izaæi, nala sam vrata zakljuèana, a moj kljuè koji sam ostavila u kljuèanici neo je. Uzalud sam èekala komorkinju. Opazila sam dugme na tapetama. Misleæi da vratavode u koridor, nala sam se ovdje.to æe reæi lord ako sazna za to?Nikad ni u snu nisam mogla pomisliti da æe iz vaih usta pasti takve rijeèi. Molim vas, velièanstvo, pozovite slugu da mi otvori.Da se kompromitirate?U smislu vaih rijeèi ne zasluujem tu briljivost. Dopustite da sama pozovem slugu.Mladi car zakrèi joj put i zadri je ispruivi ruke.To vam neæu dopustiti. Sam æu vas odvesti.Zahvaljujem, ne primam tolike èasti.Grofice, vi ste u pravu. Prièekajte èasak.Neki drhtaj proao je njezinim tijelom. Prestraila se, a opet je ostala mirno èekajuæiGrofice, one veèeri kad sam vidio kako nasmijeeno izvravate carièine naloge i kako svju panju posveæujete lordu, zamolio sam vas da poðete sa mnom na ples, a vi ste se branili svim zaroni.Svim oèajem, velièanstvo, gueæi svoju nesreæu koja me stigla one veèeri upadne Nera carijeè.Nesreæu? Kakvu nesreæu?Zapovijedili su mi da o tom utim.Jednom smo mi nas dvoje obeæali sebi saveznièko prijateljstvo. Unatoè tome, nemate u mene povjerenja.

Moje povjerenje pregazilo je vae velièanstvo one veèeri... Josipovo lice poprimi bespomoæni tuni izraaj.Grofice, meðu nama je pukao jaz poène on tiho i nesigurno. Dopustite mi da ga zaspemsvojim kajanjem Niti sam anðeo niti vitez, èovjek sam. Moete li to shvatiti, oprostiti mi i primiti moje vjerno prijateljstvo?Osjeæala se tako nesretnom i osamljenom da je ove njegove rijeèi prihvatila kao to sebrodolomac hvata daèice. Iskreno mu odgovoriZnam, u svom krugu nailazili ste samo na prividnom krepoæu zaodjenute èestite ene i mslili ste da æu ja...Ne, nisam to mislio, samo sam dopustio ðavlu da radi to ga volja Shvaæate li?Shvaæam.To znaèi i opratam?Pruila mu je ruku, a on je prihvati i poljubi veoma toplo, ali nimalo strastveno.

Nije korila sebe to mu oprata. Naprotiv, jedva je èekala da je poène ispitivati o njeinoj nevolji.Hvala vam reèe on to ste pomilovali nevjernika. A sad vas molim, grofice, povjeritemi svoju nesreæu koju ste spomenuli.Vlanih oèiju isprièala je Nera kako je htjela bjeati s muem, kako su zateèene i ona nceza Amalija, kako je na Siniu pala sumnja da uhodari a Amalija ju je potkrijepila svojim lanim iskazom.Sluao je mirno gledajuæi u pod. Nièim nije odavao kakav dojam ostavlja na njega Nerino prièanje.A uza sve to morala sam izaæi u dvorsko drutvo, zabavljati Engleza. Svaki dan morampokazivati vedro, zadovoljno lice, dok nad Siniom lebdi teka sumnja.Josip podigne oèi. Umorna melankolija zasjenjivala mu je pogled. Naslonjen na pisaæistol, izgledao je kao da se u njemu neto skamenilo.

Slutite li tko je odao va bijeg? upita.Ni izdaleka. Princeza je okrivila mene. A zapravo smo moj mu i ja pali rtvom nepoznatom zlikovcu koji nas je odao.Pogled mu je bio uperen u pod, i Neri se prièinilo da eli pred njom sakriti teke misli. Èekala je da on prozbori.Htjeli ste, dakle, pobjeæi, da daleko odavle moete uivati u svojoj ljubavi? Kapetanje zatajio vau privolu za bijeg i time na svoju glavu svalio smrtonosnu sumnju. On vas veoma ljubi. Danas sam u carice nemoæniji nego ikad prije. Da nije tako, spasio bih vaeg mua.Njegove su rijeèi zvuèile iskreno, turobno.



Jo neto, velièanstvo.Ne zovite me pridjevkom koji me sjeæa da nisam ono to bih htio da budem. Ali htjeliste mi neto reæi?Nije mogla da mu ne isprièa dogaðaj sa carem na Waldburgu i Mekovo otkriæe o Prusu u dutvu s nepoznatim jezuitom Anzelmom za kojega je Meko tvrdio da je viestruki ubojica. Osjeæala je da æe time dati pobude njegovim eljama da protiv jezuita sakupi to viokaza, èinilo joj se da bi tu mogla naæi i neki put za Siniino osloboðenje.153I dok je sve to pripovijedala, Josipovo se lice rasvjetljavalo. ivot u njemu kao da se poèeo lagano buditi.Viestruki ubojica jezuit Anzelmo! govorio je on ivahno. Grofice, molim vas, uprilièite mi sastanak s vaim znancem grofom Meskom. Hoæu da èujem historiju tog èovjeka. Tko na ne vodi li on u spilju crnih dua? Moda bih tamo mogao da ih zateèem i rastjeram.One veèeri nastavi on kad sam htio da sa mnom zapleete, imao sam vam saopæiti vanu star. 2ena koja je napala Leopolda u svadbenoj povorci bila je Mirni. Leopold ju je prepoznao. Redarstvo je nije pronalo. Sad bar znamo da ivi. Grofice, kad bi nasposluila sreæa da naðemo Mimi, a moda i tog Anzelma, mogao bih carici podnijeti dokazo nedjelima njezinih tiæenika. Onda bi carica poklonila vjeru meni, a to bi bilo dovoljno da pomognem najprije vama i vaem muu.Primate li me opet za svog vjernog saveznika, velièanstvo?Ni velièanstvo ni prijestolonasljednik ne prima nita, ali prima prijatelj. Pouzdajte se u njega.Josip je zamiljeno gledao u pod kao da eli jo neto pitati. Konaèno se odluèiGrofice, jeste li carici saopæili kakvu vam je ponudu stavio car na VValdburgu?Obeæala sam carici da æu to èiniti, ali se svega plaim pa eto, utim.

Car je slab prema enama, ali je kavalir. Mislim da je bolje da i nadalje utite. Car vas, oèito, neæe vie progoniti. U svemu pazite na jedno èuvajte milost koju uivate arice.Moram priznati da sam tako i èinila. Kad se velièanstvo eli sastati s Meskom?to prije. Ugovorit æemo to posredstvom Rosenberga. A sad dopustite da vam otvorim vrata.Poao je naprijed, ali je ustanovio da su zakljuèana obadvoja vrata to su vodila u koridor. Morao je probuditi slugu i vratio se u svoju sobu.Neka tajanstvena ruka zakljuèala nas je ovdje zajedno. Moji ljudi nemaju kljuèeva. Nema druge pomoæi, treba da ostanete u odajama bavarske princeze...to to znaèi? uplaeno æe Nera.Ne mogu posve izraziti svoje misli, ali svakako netko se ovdje nametnuo za mog kljuèara, èudne su te dvorske spletke. Svaki dan nove, a nikad ne zna kamo smjeraju.

Vijeæali su nekoliko èasaka o èudnom sluèaju, a onda Josip uzme svijeænjak. Nera ga je jedila. Uavi u odaje bavarske princeze, stavi svijeænjak na stol.Odmorite se. Bit æu u knjinici i pripaziti, èim se komorkinja pojavi, saznat æu istinuVratio se u svoje odaje, sjeo, podupro se laktima o koljena i rukama pokrio lice. Zelena svjetiljka prosula je po njemu mistièno svjetlo.Nera nije mogla da se odmara u salonu bavarske princeze. Dvorom je vladala tiina.U njezinoj dui buèilo je stotinu misli i pjtanja. Neprestano bi se vraæala u Josipove odaje odakle je dolazila neka tiha zebnja. Nehotice je pogledala na tapetna vrata, a njezin pogled bio je plah, prestraen.Hoæe li se u svojim vlastitim odajama prema njoj dostojno vladati èovjek koji se mogao zaboraviti one noæi na hodniku?Satovi su prolazili. S dvorita se èuo topot konja. Nera pogleda kroz prozore i razabere da carica polazi na jutarnju etnju. Bila je u pratnji grofa Kocha i malog Po

rtugalca Taruke.to æe pomisliti carica zato joj juèer nisam donijela nakit?Tapetna vrata se otvore. Uðe mladi car i pozdravivi je, reèeDugo sam bdio. Prema jutru prièinilo mi se da netko prolazi hodnikom. Izaðem, a onovrata koridora otkljuèana i netko trèi niz stepenice. Bilo je prekasno nestao je...to to znaèi? upita ona zaèuðeno.Bolje da ne mislite o tome. Ionako imate veæih briga. Prepustite to meni.Danas je bio na meni red da pratim caricu na jutarnju etnju, to æu joj reæi?I to prepustite meni, a vi se mirno vratite u svoju sobu. Kad se nala na koridoru, opazi svitu dvorana i komornika.



Kao da ih je netko poredao da joj èine palir. Uèinila se kao da ih ne zapaa i sila.U sedam sati carica se vratila sa etnje i naredila grofici Fuchs da pbzove Josipa. Jedva grofica prijeðe preko praga kad se vrati i navijesti da prijestolonasljednik moli audijenciju.To Mariju Tereziju zaèudi pa doèeka Josipa veoma radoznalo.to eli moj sin? upita ga kao da meðu njima nikad nije bilo nesklada.Velièanstvo, ove se noæi desio u mojim odajama sluèaj koji bi mogao zasjeniti èast pot ene.Veæ znam. Grofica je u jutro izala od vas kompromitirana pred èitavim dvorom. Vaa je rivnja to...Ne. Nije moja krivnja.Josip isprièa o zakljuèanim vratima. sKad je dovrio, carica se uozbiljiNisam oèekivala da smatrate dostojnim kavalira isprièavati se takvim smijenim prièama vratima koja, toboe, niste vi zakljuèali. Grofica je kompromitirana. elite li to ispraviti i kako?Velièanstvo, smatrao bih se veoma sretnim kad bi grofica eljela da to ispravim. Ovako mi preostaje samo to da zamolim vae velièanstvo neka ni èasa ne posumnja u èistoæu je dvorske dame, a ja od svakog traim duno potovanje prema njoj.155 Bilo bi bolje da priznate kako vam je grofica ljubavnica.Velièanstvo, ova ena ne bi bila nièija ljubavnica ni onda da ne ljubi svog mua.Carica nestrpljivo mahne rukom i poène intimno.Josipe, pustimo to. Jednom treba da se nas dvoje porazgovorimo istinski i poteno.To je moja davna elja.

Dakle, bez ikakvih uvoda i fraza uviðam da na dvor, svoju okolinu, naslov rimskog cara i èast prijestolonasljednika ti smatra nesnosnim. To me ogorèavalo. Odatle i svenae opreke. Ti bi bio izvrstan privatnik, ali veoma nesretan i lo vladar. Nae su suprotnosti velike, ali dananja senzacija oko tvojih odaja s groficom upuæuje me na to da te ne smijem silom prikovati uza se. Pustit æu te tvojim putem. Ostavi sve one koji su ti nesnosni i odbaci sve ono to smatra teretom. Ljubi li groficu? Ona jemlada, umna i poletna dua. Dopustit æu da se povuèe. Otac Franjo Stjepan odredit æe tedan udaljeni dvorac. Ako te grofica eli slijediti, neka joj bude po volji.Probdio je noæ, a ipak se osjeæao dovoljno jakim da sve to ne shvati mamurlukom.Velièanstvo, saèuvat æu vam zahvalnost do smrti. Jest, osjeæam da bih bio bolji ratar ngo vladar. Rijeiti se nasljedstva prijestolja oduvijek je za mene znaèilo stupiti u ivot. Dopustite, meðutim, da zatitim groficu. Velièanstvo, nisam zavodnik tuðih enaGrofica vie nema mua. Neæe se vratiti iz Pariza.

Taj odgovor tako ga je naglo pogodio da je morao razmiljati i sabrati misli. Nijehtio pokazati da mu je Nera povjerila dogaðaj, pa se domisliVelièanstvo, jedne noæi vi ste me susreli u koridoru. Bit æe vam, dakle, jasno da samvidio kad su kapetana vodili u tamnicu. Cuo sam vae uzbuðene poklike i razabrao daga okrivljujete zbog uhodarenja za Prusiju.Znam. Vidjeli ste da grofica kani ostaviti dvor i poslali ste Kochu lakaja da tosprijeèite Vai osjeæaji davno su mi poznati. Meðutim, i protiv svoje volje poduprli se moju politiku. Amalija nije mogla izbjeæi svojoj dunosti.Carica pootri glas i promijeni temu naglaavajuæi uvrijeðenoMeðutim, ne mislite da sam vam groficu htjela dati za ljubavnicu. Smatrajte je udovicom. Kad postanete privatnik, moete èiniti to vas volja. Carica je izgubila prijestolonasljednika, neka izgubi i sinaVelièanstvo, iz ove sobe izaæi æe privatnik. To sam pripravan da svaki èas potvrdim svo

im potpisom. Sve drugo nije u mojoj vlasti...U obliku pisma on napie carici kratkim reèenicama molbu da ga rijei tereta buduæeg vldara jer eli postati obièan èovjek. Potpisao je pismo i pogledao caricuNeizmjerno ste me obradovali, velièanstvo. Samo alim to mi u ovom sretnom èasu nedostje ono to bi me zaista uèinilo najsretnijim da steèem enu svojih sanja...Traim od vas rijeè da grofici neæete otkriti sudbinu njezina mua. Bolje je da se nadaa na vama je kako æete je osvojiti. I o toj odluci molim zasad utnju pred svima jer bi nas smetali svojim intervencijama.Razumijem, velièanstvo. Konaèno, jo molim da groficu ne ukorite zbog dogaðaja prole nTo bi je se teko kosnulo.



Veoma dobro. Napokon smo jednom oboje istog miljenja.Znak da æemo se odsad potpuno slagati.elite li jo to? upita ona.Smijem li kao obièan podanik vaeg velièanstva zamoliti milost za grofièina mua?Zar niste èuli da groficu treba da smatrate udovicom? On je strijeljan!Kazna je izvrena? Velièanstvo, ako je ipak nevin?Velika je sreæa za vas i za dravu to ste se povukli u pri vatan ivot. Do viðenja!Preavi preko praga kabineta, Josip rastvori zastore iza kojih je vidio kako Nera prolazi predsobljem. Grofica Colorado i Palffv smijale su se za njom.Prijestolonasljednikova noæna tjelesna straa..Mesdames, ako biste se jo jednom izvoljele smijati i s nepotovanjem spomenuti èasnoime gospoðe koja je odavle izala, zamolit æu njezino velièanstvo da vas poalje na trvræa... Tamo biste sluile kao osobit ukras.Zaprepatene, grofice su problijedjele. Nenadana Josipova audijencija nakon skandala koji im je pribavio toliko veselja, Josipov nastup i njegova prijetnja sve mije to zbrkalo misli i one su se zaplaeno pitale to se dogaða na ovom dvoru? Kakve su to velike promjene?Meðutim, Josip je dostigao Neru.Sve je dobro reèe. Razjasnio sam njezinom velièanstvu to se dogodilo. Budite mirni.Brzo se udaljio. Bjeao je pred uzbuðenjem koje ga je obuzimalo od èasa kad je od carice saznao za sudbinu grofièina mua. Pohitao je u svoje odaje. Naavi tamo Rosenberga,reèe mu uhvativi ga za ramenaBarune! Mogao bih biti potpuno sretan èovjek da... Zastao je i zamislio se. Dugo je etao sobom, a onda upita

Recite, barune, jeste li ikad u ivotu nad smræu jednog èovjeka osjetili u isti mah ibol i radost?Nisam, velièanstvo.Onda ste bolji od mene.Prislonivi glavu na staklo prozora, izgubio se u mislima.vV. 157KUKMICA ELI BITI CARLedeni sjevernjak vitla suhim granjem. Izmeðu dva brda iroki klanac presijeca poljski put. Na rubu ume zidanica s krovom od crijepa. Iznad vrata bijela ploèa s crnimnatpisom Gostionica k imiu.Prema gostionici jau dva mukarca. Po odijelu i vlasuljama izgledaju poput obiènih plemiæa. Ispod lovaèkih klobuka, duboko naturenih na oèi, viri mlado lice cara Josipa iotre prodorne oèi njegova dvorskog metra baruna Rosenberga.Stigavi do gostionice, siðu. Iz kuæe istrèi rumeni mladiæ pa blesavo zine u gospodu. O

odvede konje u staju i pokrije ih gunjem. Doljaci su uli u gostionicu.U sredini je stol, oko njega klupe. U svakom uglu po jedan mali stol i dvije niske stolice. Sa stropa visi razapeti osueni imi.Josip i Rosenberg sjedoe za stoliæ u kutu. Odmah zatim uðe u gostionicu mukarac vitkastasa, skladnih crta, tamnih oèiju i spretnih kretnja. Kaput od smeðeg sukna sezao je do ispod koljena, a oko pasa svezao je remen.elimo objedovati reèe mu Rosenberg, a prema Josipu primijeti francuskiTakve tipove susreæemo samo pod vlasuljom, a ne pod frizurom prostoga krèmara.Dakle, to imate za objed? obrati se Josip krèmaru.Molim gospodu koji je danas dan?Danas je petak.Petak? Dakle, imam preganu juhu, krumpir i rezance.Zar nema malo butine? zapita Josip.

Kako ne bi bilo? Ali vaa je milost rekla da je petak, a u petak nema mesa. Ako nije petak, onda moete dobiti butine...Dakle, danas je ponedjeljak reèe Josip. Jesmo li se sporazumjeli?Lako se sporazumjeti s pismenim gospodinom kao to je vaa milost.Krèmar ostavi sobu, a Rosenberg primijetiNe bih rekao da je roðen u krèmi. Izvanredno se kreæe kao da je u salonu.Nije neduhovit i naèin kojim u petak krijumèari meso protiv izrièite carièine odredbe. spod krèmarskog kaputa proviruje neto kole i neto vlastite dosjetljivosti.Krèmar ponovo otvori vrata i oni uute. Dok im je prostirao stol, Rosenberg ga upita.



to znaèi ovaj imi na stropu?To je moj kuæni patron.imi nije simbol tako vesele prostorije. A zato ne, vaa milosti?imi vidi samo u mraku, ne podnosi svjetlo. Zna li to to znaèi?Zaista ne znam to bi to znaèilo odgovori krèmar, a u zjenicama mu zatitra sakriveni smijeak.Kako ti je ime?Johann Fiirst.èovjek bi rekao da su ti pradjedovi uistinu kneevali. A posao ide dobro?Kad dolaze ljetni izletnici, dobro. U jesen i zimi kad navraæaju samo lovci, loije.Ima li enu i djecu?2ena se ne vodi u takvu pustinju. Tu je vragu otvoren put do nje.Utrèi mladi blesavi slugaGosti, novi gosti!Krèmar se obazre. Ulazi drutvo u lovaèkim odijelima. Mlada grofica Stanka u svom lovaèom kostimu, grof Meko, upravitelj Malakoczv, njegova mala Ijepukasta ena, a konaèno e ula i Nera u tamnomodroj barunastoj haljini. Ispod dugih krila suknje, prikopèaneu struku, vire crvene cipele. Pepeljaste uvojke pokrio je tamnornodri barunasti eiriæ. Posljednji je uao barun Kukmica. Na mravom tijelu visila je trbuina kao da je umetno prikopèana. Povrh æelave glave stri èuveni prosijedi èuperakkoji on poravna s pojem..Sjeli su k velikom stolu i stali naruèivati jela.Mali doruèak za bolesnog gospodina baruna reèe Meko pokazavi na Kukmicu. Po prilici dadeset ili trideset jaja, pa onda pol butine...

Nije li danas petak? upita krèmar.Imam dispenziju od njegove presvijetlosti upadne Kukmica.A tako, molim, ako gospoda i dame imaju dispenziju prihvati krèmar onda je to netodrugo. Onda mogu nositi to god gospoda ele.I nosio je jela i piæa. Kukmica prione uz butinu i zaboravi sve oko sebe.Ima li moda i suhih kobasica? upita Kukmica poto je u sebe strpao polovicu butine.Opazivi da se Rosenberg za drugim stolom smije, mali se barun nakostrijei poput purana pa otro zapitaZato se vi tamo smijete?Veselim se vaem dobrom elucu ako to vau milost ne vrijeða. Dobar eludac vrijedi blaBio je dobar, ali je lopov ostario i ulijemo se...v 159Tako zapoène razgovor izmeðu dva stola, dok je krèmar dvorio spretno i brzo.Kad se krèmar vie nije pojavljivao, Meko ustane i priðe s Nerom Josipovu stolu. Ona i

predstaviGrof Jurica Meko iz Zagreba i pokazavi na Josipa Grof Falkenstein!Josip je elio da se pojavi pod svojim obiènim grofovskim imenom koje mu je sluilo kad je izlazio incognito na izlete.Kad je krèmar ponovo opet uao, novi gosti razgovarali su s prijanjima veoma veselo.Josipa je osobito zabavljao Kukmièin apetit pa mu ponudi napola u aliSmijem li baruna posluiti sa dva peèena pileta?O, dakako, smijete! Krèmaru, gospodin je naruèio dva peèena pileta.Dok ispeèete primijeti Meko ne bismo li se zabavili kartanjem? Krèmaru, dajte karte!Samo, molim, nikakvih hazardnih igara to je zabranjeno.Moda imate i za takvu igru kakav poseban dan u kalendaru? upita Josip.Nemam poseban dan, ali imam posebnu sobicu.Meko, Rosenberg i Josip poðu u pokrajnu sobicu. Krèmar im dade karte i odmah su poèeli

igru. Kad su ostali nasamu, Josip reèeOpreznost je traila da prevarimo krèmara. Ne izgleda sasvim prikladan da mu povjerimo uzrok naeg sastanka.Razumijem, vaa grofovska milost reèe Meko. Uzrok sastanka doznao sam od grofice Nere. elite upoznati prolost jezuita i biveg fratra Anzelma? Jeste li ga poznavali?Nisam, ali htio bih saznati je li uistinu viestruki ubojica.U tom æu vau milost potpuno zadovoljiti. Taj Anzelmo ivio je u Zagrebu. Lijep i uèenifratar svojom je pobonoæu i uèenoæu stekao ugled. Meðutim, vodio je ljubav s nekom o, bivom barunicom, koja se èesto u svjetskom odijelu navraæala u ivot. Tako je svoju jepotu zakitila lanim potenjem pa je mreu bacila i na mene i na moje bogatstvo. Uhv



atio sam se i zaruèio s njom. Meðutim, u naem gradu Grièu, na mostu koji su prozvali Kvavi most, nali su tajanstveno umorenog plemiæa.Uskoro zatim i drugog. Uspio sam rastrgati mree lijepe opatice jer sam osjetio duboku ljubav prema mojoj sadanjoj eni. Ali djevojku moju sadanju enu opatica je zatvrila ispod samostana u neki podzemni hodnik. Zavukao sam se onamo i traeæi djevojkukoju ljubim, otkrio ubojicu tih plemiæa. Bio je to fratar Anzelmo kojeg su svi meðusobno smatrali èlanom jezuitskog reda,A to ga je navelo da ubija ljude?Strastveni ljubomor prema opatici. Kad smo ga nas nekolicina htjeli uhvatiti, pobjegao je bez traga. Sada, nakon tri go160 Vdine, doðoh prijatelju u Beè i tu sam sreo Anzelma. Najprije u jezuitskoj halji, a onda u lakajskoj. Pratio sam ga sve do ove gostionice.Biste li, gospodine grofe, mogli dovesti vjerodostojne svjedoke kad bih pred jednim vaim forumom htio dokazati da je taj jezuit Anzelmo ubojica.Dovest æu vam èetiri najodabranija velikaa.Vi znate da velikaki krugovi mnogo uvaavaju taj red.Priznajem da je tako, iako ne dijelim dobro mnijenje o jezuitima. Jezuiti su velikai nad velikaima. Prolaze izmeðu nas sa svetim otajstvom, a mi padamo nièice ne znauæi da pod svetim otajstvom skrivaju samo svoju monju. Nije zgodno da tako govorimpred vama, grofe, èije misli ne poznam, ali ja sam jednostavan i poten Zagorac, to mislim, to i kaem. Okanio sam se plandovanja po salonu. Moja me ena nauèila ljubiti zemlju, ona me iz prevelikih orgija i pijanèevanja vratila mom imanju. Koliko god se klanjam umu, toliko potujem sebe i svoje kmete s kojima dane i noæi provodim na oranici.

I dijelite pravedno?Pitanje je malo zateklo Meska, ali odmah odgovoriJest, pravedno. Svakome od njih dajem toliko koliko je zasluio, a vie puta i ono tonije zasluio. Ima i lijenih, ali, opet, imaju obitelj. Ako vas jednom sudbina nanese u moj kraj, pokuajte moje kmete buniti protiv mene. Vidjet æete kako æe vas odbiti.Mislim da se ostali vai velikai s vama ne slau.Ne pitam ih, gospodine grofe. Nije me ni briga. Na mojem imanju gospodari moja volja i volja moje ene.Nisu li vae ideje za dananji vijek odvie revolucionarne? primijeti Josip.Gospodine, svoje sam ideje pobrao po svojim oranicama, vinogradima, kru i umama. Knjigu netko moe napisati krivo, ali po oranicama i livadama priroda pie istinu. Tunema zabune. to naðe na njivi na zemlji i u njoj, to nitko ne moe iskriviti. Zemlja

veli radi pa æe imati. Kako me obraðuje, neka ti je takav i plod. To je pravda prirod, a ja se ne bojim ivjeti po njoj...Gospodine grofe, va ivotni program je zdrav. Veselim se to sam u vama naao toliko msli srodnih svojima. Meðutim, htio bih da mi svakako pokuate dovesti svjedoke koji æerazotkriti nedjela tog Anzelma. Dovoljno nam je da potvrde njegova nedjela. Prihvaæate li?Prihvaæam.Meko je sjedio licem prema niskom prozoru i opazio na umskoj cesti dva jahaèa. Jedanu plemiækom, a drugi u lakajskom odijelu. Dolazili su prema gostionici.Pazite reèe Meko. Dodue, daleko su, ali to bi mogla biti ona dvojica koje sam uhvatio...11 Suparnica Marije Terezije II161Podaleko od prozora Meko je pratio jahaèe. Jedva nekoliko desetaka koraèaja od gos

tionice opazi on krèmara kako je izaao na cestu, sakrio se iza debla i neto mahao dojacima. Oni su smjesta okrenuli konje i pojurili natrag.Krèmar im je dao znak taj ih pozna... Ipak æu doznati jesu li oni ili nisu.Krèmar je uao i nekako se neobièno zanimao kamo je otiao njegov èestiti gost dok su sosip i Rosenberg vratili drutvu.Kukmica je jo uvijek èekao na piliæe to ih je naruèio grof Falkenstein. èim ih je spanjegovo se lice razvedri. Kako je brzo jeo i griskao, tako je i hitro govorio svom dobrotvoruVi ste fini mladiæ, dopustite da se pobratimo! Nera upadneBarune, ovdje u Beèu nije obièaj da se bratimo odmah nakon prvog susreta. Ne znate ui



vate li simpatije gospodina grofa Falkensteina.Josip prihvati èau i ponuka KukmicuU zdravlje tvog finog eluca, pobratime, a drugo sigurno i ne eli.Malakoczv ga povuèe za èuperak kose.Zar te nije stid? Kad si gologlav, pokrij se kakvom vlasuIjom.Ne diraj moj èuperak. Natezala ga je jedna prava pravcata princeza. Grofica Nera je svjedok.I magarca nateu za ui dometne Malakoczv.Sanda i Stanka su se smijale a Kukmica se okrene k JosipuNe biste li, grofe, moda malo peèenih jaja i kuhanih kobasica?Nudi, a prazan ti je tanjur reèe Josip.Ako pozove krèmara, bit æe opet pun.Nera jo nikad nije vidjela Josipa u tako dobrom raspoloenju. Naruèivao je sve vie jea i s uivanjem promatrao Kukmicu kako prazni i èisti zdjele.Jedi i pij govorio je Kukmica. Ne zna neæe li sutra tebe jesti crvi. Vjeruj, mladimoj grofe, propio sam sve svoje vinograde, pojeo kuhane i peèene svoje dvorce, aliposvuda ima dobrih prijatelja koji me vole i èaste. Pa to mi nedostaje?Da ste car, ne biste tako dobro ivjeli! reèe Josip.ta, car? Boe saèuvaj! Imamo dva cara, a ni jedan nema carevine. I mladi i stari moraju sluati caricu... Niti se mogu poteno najesti ni nalokati. Vraga im vrijedi carevina. A ja? Pijem i jedem koliko hoæu. Sto mi je na srcu, to i na jeziku, a to na jeziku, to u elucu. ivim kako mi se dopada. Moje je carstvo svagdje gdje me vole igdje mi je dobro. Imam li pravo ili ne?Ima potvrdi Josip i pogleda Rosenberga, pa onda Neru. Tamne misli kriale mu se zje

nicom poput oblaka.Meko se vratio. Uli su u malu prostoriju gdje im je Meko ispripovjedio162 riiVStigao sam oba jahaèa i zapitao ih za put na Waldburg. Jedan od njih bio je doistaAnzelmo.Dakle, ipakAli sada nije bio u lakajskoj, nego u plemiækoj odori, a njegov je drug odjeven poput lakaja.Nije vas prepoznao?Ni moja me ena nije prepoznala kad sam joj se na Waldburgu prikazao s vlasuljom.Krenuli su prema Beèu, ali ih nisam htio slijediti da ne izazovem sumnju. Sad znamo da su htjeli navratiti ovamo, a krèmar ih je opomenuo.Bit æe da zna i zato.

Trag imamo reèe Josip. Kad ustrebam vau pomoæ, javit æu vam po grofici Vojkffv.Meko izaðe, dok su Josip i Rosenberg ostali sami.Vidite, Rosenbergu, na svijetu ima i sretnih ljudi. Ovaj mladi grof sreðen je i èestit graðanin, oboava, svoju zemlju i svoju enu. Onaj tamo stari, moj pobratim, oboavasvoj eludac i dobar zalogaj. Ni jedan se ne bi mijenjao sa mnom. A ja bih se sadazamijenio i s barunom i s njegovom prodrljivom filozofijom. Ali, strpljenje! Doæi æedan i nije daleko kad æu i ja ivjeti barem mirno, ako ne i sretno...Kako to misli vaa milost?Mislim da æe grof Falkenstein postati pravi gospodin. A onda æu otvoriti sveèani lov na jezuite!Dvorski metar Khevenhiller sjedi u svom uredu za pisaæim stolom. Na uskom obrijanomlicu, iljastom nosu i uskim razvuèenim usnama dostojanstven izraaj. Promatra papirispisan velikim slovima. To je program za dvorske plesove i kazalita èitave sezone.

Sve taèke studira dravnièkom ozbiljnoæu.Vrata se otvore. On ustane i poðe u susret kancelaru.Od svih ministara jedini je kancelar uivao èast da ga carici najavljuje sam nadmetarKhevenhiller. Poklonio se kancelaru zaokruivi crnom izrezanom cipelom ulateni pod.Vae milosti pokorni tovatelj èinit æe svoju dunost.Kaunitz je priao zrcalu, do desetak puta popravio svoju bijelu ogrlicu, modru dolamu i ruièasti svileni prsluk pa se pourio u carièino predsoblje.Kancelar! aptalo se od usta do usta. Komorkinje i dvorani trèali su na sve strane da potpire vatru u kaminu.Strahota, kakva je tu sparina! povièe knez Khevenhiller uavi u predsoblje.



Ali mu grofica Fuchs hitro priapneKancelar dolazi, zato loimo veæ od jutra.163Nadmetar malo napuæi usta i pouri k carici. Meðutim, u predsoblje je uao i kancelponovo stao pred ogledalo i popravio svoju toaletu. Nadmetar najavi vladarki hitnu kancelarovu audijenciju, a onda se mrka lica vrati u svoj ured.Zamislio se, izvukao svoj dnevnik i zapisao ovu primjedbu Njezino velièanstvo ne podnosi loenu sobu. Snijeg pada, a ona nikad ne loi! Danas su sobe ugrijali do nemoguænosti. Ni ja ni drugi ne shvaæamo zato njezino velièanstvo, koje nikome ne poputa,dnosi tolike muice tatog kancelara. Carica sjedi u vreloj sobi kao u kotlu njemu za volju... Zato i jest zaljubljen sam u sebe...U kabinetu Kaunitz se poklonio carici.Zamolio sam vae velièanstvo za hitnu audijenciju.Ako su vijesti zle, onda molim bez uvoda.Velièanstvo, doprle su mi u ruke pruske novine. Sadravaju grdne objede.Èitajte mi.A kancelar je èitaoMeðu potenima moemo sebi priutiti luksuz da budemo poteni, ali kad smo meðu austrijlupeima i razbojnicima, treba da smo i mi lupei.Zato se moramo veseliti svakoj pojavi koja ugroava caricu i njezinu dinastiju.Neka se samo vesele doda carica. Kaunitz nastavi èitatiZato s veseljem objavljujemo da se na austrijskom dvoru, u krugu najumnije carice, u obitelji najbolje kraljevske domaæice i majke dnevno dogaðaju scene koje prikazuju obiteljsku razronost u dinastiji to je carica silom eli prikazati kao da ivi u raðanskoj ljubavi i miru. U obitelji postoji mrnja koja svagdje i svakom zgodom izb

ija na javu. Vodi se borba oko miraza kæeri, oko krtosti carskog lakaja na prijestolju cara Stjepana...Bezoèna infamija razljuti se carica.i èak oko toga tko je pravi, a tko krivi carski sin. Sve bi to moglo uroditi sudbonosnom promjenom i u prijestolonasljedstvu... Dakle, u Austriji se neto drma...To su dojavile uhode vikne carica.Jest, velièanstvo, prenijeli su glas o malim oprekama i napuhali ih do nemoguænosti.Zato ih ne pohvatate?Velièanstvo, kapetana smo smaknuli, a da od njega nismo doznali nita. Ponovo tragamo. Meðutim, radi se o drugoj veæoj pogibelji.Jo veæoj?Ako u Prusiji saznaju promjenu prijestolonasljedstva? Danas je to samo naa tajna.Ali kad se predloi javnosti, taj èlanak bit æe potvrðen i potpisan s nae strane. Fri

ich æe se ojunaèiti i preko noæi skovati novo oruje. Prijestolonasljednik je udovac.Mnoge se dinastije nadaju da æe njihove princeze nositi austrijsku krunu i zato seskanjuju da pristanu uz savez s Friedrichom. Vae je velièanstvo sigurno odmah razabralo da je taj èlanak inspirirao Friedrich samo zato da utjeèe na vladalaèke domove neka bi pristali uz njega na tajne saveze protiv Austrije. Èlanak je i odvie jasan.Carica je nervozno prola kabinetom dok su joj oèi gorjele.Friedrich je razbojnik, dvostruki razbojnik!Nikad majka nije rodila veæeg odgovori kancelar. Slui se svim da okrnji ugled prijestolja i drave vaeg velièanstva. Zamislite, velièanstvo, strahote da sazna o prijestoonasljednikovu odreknuæu. Èitav svijet bio bi uvjeren da to znaèi slom meðu èlanovima dstije. Strane drave hrpimice bi jurile u savez s Friedrichom. Promjena prijestolonasljedstva bila bi ba zato katastrofa kad se zna da je njegovo carsko visoèanstvoJosip mlad, zdrav, tjelesno i duevno...

Da, da nervozno æe ona ali to predlaete?Velièanstvo, po mojem najdubljem uvjerenju trebalo bi prijestolonasljednika usrdnozamoliti da u interesu dinastije i drave odgodi svoju zahvalu na prijestolje.Nemam to da molim ovdje ja zapovijedam!U vaim je rukama ugled nae snage. Velièanstvo, vi ponovo osvajate dravu svojoj dinasiji. Prijestolonasljednik æe barem odgoditi svoju abdikaciju.Marija Terezija otvorila je pretinac pisaæeg stola i izvukla Josipovo pismo kojimje moli da ga oslobodi tereta prijestolonasljedstva.Ako odgodimo od danas na sutra, Friedrich æe trijumfirati sutra, prekosutra ili zagodinu dana.



Ona digne ruku prema Kaunitzu dreæi Josipovo pismo pa ga razdere na komadiæe i baci ukamin.Plamen je progutao ovu tajnu.Mudrosti, tvoje je slavno ime Marija Terezija.Ili njezin kancelar?Otklanjam da me vae velièanstvo kiti krunom svoje mudrosti.Vi ste moj dobri genij. No da mi je znati tko je to sve otkrio Prusiji? Tko je upuæen u tajne koje ne prelaze prag moga kabineta?Nije lako saznati, ali pohvatat æu ih.Pozvat æu Josipa i u vaoj prisutnosti saopæiti mu nau odluku.Brzo su se dogovorili kako da mu to saopæe i pozvali ga u carièin kabinet. Odazvao se odmah, a majka ga je doèekala namjeteno ljubazno.elim vam staviti do znanja da vau odluku smatram mladenaèkim èinom filozofa reèe ona.Prijestolonasljednik je gledao zaèuðeno.Velièanstvo je oèito zaboravilo da je samo eljelo...165Nervozno je upala u rijeè.Nita ne zaboravljam. Vaa ostavka izgorjela je naoèigled njegove preuzvienosti kancelra.Ali je ostala netaknuta u mojoj dui...Osjetivi to æe slijediti, kancelar je priskoèio carici u pomoæ. Reèe JosipuOdvie cijenimo vau umnu zrelost, a da biste velike interese drave i prijestolja prepustili zluradim tajnim osnovama naih neprijatelja. Nai neprijatelji moraju osjetiti da je prejasna dinastija jaka i slona, vKancelar mu prui pruske novine i objasni opasnost. Josip je sluao mirno, a onda od

govori.Ako se radi o tome, onda se zasad pokoravam.to on misli pod tim zasad dodavala je carica u mislima, ali mu je ujedno pruila ruku na poljubac. Bio je to znak da je audijencija zavrila.Ovo je svreno reèe ona kad je ostala nasamu s kancelarom. A sada da nastavimo posao, kancelaru.Pozvala je u audijenciju lorda, izaslanika engleske vlade, koji je smjerno saopæioda se po nalogu vlade mora vratiti u London i zamolio odgovor njezinog velièanstva na poruku engleskog kralja.Dok je s lordom kao gostom postupala najljubaznije, u ovom èasu odgovorila mu je neobièno hladnim tonomNa poruku njegova velièanstva engleskog kralja da pristupim njegovu savezu s Prusijom aljem ovaj upit kad bi njegovo velièanstvo kralja zaustavio na ulici razbojnik

i oteo mu lisnicu, da li bi njegovo velièanstvo nakon toga na bilo èiju intervencijusjelo za isti stol s tim razbojnikom? Drugo upozorujem vas, lorde, de ne bi tkoraèunao s podlim izmiljotinama Friedrichovih novina. Moja dinastija utaborila se na èvrstim peæinama svoje jednodunosti. Uvjeravam vas da prijestolonasljednik i ja saèijavamo jednu duu u dva tijela. Idemo svojim putem, a moda æe se njegovo velièanstvo egleski kralj pokajali to i dalje ne vodi politiku podupiranja Austrije protiv Prusije. Stegnuti Prusa znaèi utvrditi Evropu protiv ratova. Za svoju potporu Prusijinjegovo velièanstvo odgovarat æe pred historijom. Treæe u pogledu protestanata uèinit prema elji njegovog velièanstva, to god mi je moguæe da se vjernici te vjeroispovijeti u mojoj dravi osjeæaju dobro i ugodno. Naprotiv, postupke prema idovima smatram potpuno svojim pravom. Ne mijeam se nikad u unutarnja pitanja drugih drava pa to nemogu dopustiti ni drugima.Uèinila je pauzu u znak da je dovrila. Lord se pokloni i odgovori

Velièanstvo, duboko sam oaloæen svim tim taèkama odgovora.Ne obraæajuæi panju na njegove rijeèi, vladarica promijeni tok razgovora pitajuæiNadam se da ste se ovdje osjeæali ugodno?Veoma, veoma dobro. Teko ostavljam Austriju. Zadovoljno se osmjehnula i odvratilaponeto ironiènoKako vidite, lorde, Austrija ne eli ni u kakav savez s Engleskom. Zato vam kondoliram. No sve rane zacjeljuju pa æe i ona koju ste zadobili strelicom lijepih oèijuLord na to nije odgovorio. Demonstrativno uteæi, oprostio se s njom i kancelarom paiziðe iz kabineta. Kancelar je zamiljeno gledao caricu.Vraæa se praznih ruku osmjehne se ona ali puna srca nesretne ljubavi prema naoj gro



fici. Kancelaru, rekli biste da je to sasvim sitnièava osveta prema protestantu. Ali budite uvjereni da ga ta sitnica boli vie nego moje politièke poruke.Velièanstvo, svaki dan nalazim novih prigoda da se divim vaem duhu.Laskanje nakon poslova! Ne razumijem to se engleski kralj plete u moje odredbe protiv idova. Odluèila sam da se izagnaju i pri tom ostajem. Odgodila sam to samo zato to bismo, po vaem raèunu, za provedbu mojih elja trebali mnogo milijuna. Zasad nemmo raspoloivih novaca, ali elim da se najstroe provedu moje odredbe tko idovima dopsti da se usele unutar grada, izgubit æe gradske povlastice, a tko im dade konaèite,plaæa globu u dukatima. Nadalje, stigla mi je vijest da su neki protestanti u Ugarskoj odbili da poloe prisegu u katolièkoj formi. To svakako zaudara na pruskog kralja. Javljaju mi da se katolièki puk pobunio protiv protestanata i napao ih. Ne elimda se kazne katolièki buntovnici. Oni su u pravu. Protestanti su poslali deputaciju, ali je ja ne primam. Sporazumni ste s tim?Vae velièanstvo nikad nije prelo granicu pravde pa æe im sigurno dopustiti da podnesusvoju albu pismeno. Bar æemo vidjeti kolika je njihova drskost.Dobro. Moemo im dopustiti pismene rekriminacije, a da na njih ne odgovaramo. I sad dalje. Primila sam èudnu osudu. Neki alkernist u Pragu prevario je jednog velikaa, primio i pronevjerio veæe svote. Sud ga je osudio na petgodina, njegovu ortakinju enu na tri godine prisilnog izgona, a sedamnaestogodinju kæer na dvanaest korbaèa.to znaèi? Po zakonu, taj bi èovjek morao biti kanjen smræu, a njegova obitelj na doini prisilni rad.Kancelar pregleda spis i odvratiVelièanstvo, sud je uvaio siromatvo tog èovjeka i okolnosti da erar nije pretrpio teDa, to je najvanije. Bit æu, dakle, milostiva potvrðujem osudu. Ali toj djevojci treb

alo bi dati pedeset korbaèa. Tako mlada pa veæ pomae ocu varati! To dokazuje loe nagoe. Da je pobona, bila bi kreposna. Uopæe opaam da enska mlade polazi stranputicom. njom se povode i zrelije ene. Sve se vie iri nemoral. Ozbiljno razmiljam o tom da dnesem odredbu koja æe enu drati u zaptu.1674 to god je vae velièanstvo smislilo, vazda je bilo dobro. Nadmetar Khevenhillernajavi francuskog poslanika. Carica je eljela da i njega primi u kancelarovoj prisutnosti. Francuski poslanik uao je neto snuden.Nas dvoje reèe ona poslaniku uvijek smo govorili otvoreno i kratko. elim da taj na obièaj zadrimo premda ste vi, oèito, htjeli da me pripremite na neto neugodno... Pogaðli?Velièanstvo, duboko sam poraen to se neka osoba umijeala u nae osnove o braènoj veze vaeg velièanstva s njegovim velièanstvom francuskim kraljem Lujom XV.Tko je to bio?

Velièanstvo, nepoznati ljudi rade prikriveno. Saznali smo samo to da su neka dva plemiæa iz Austrije posjetili madame Dubarry i poto su nekoliko puta bili njezini gosti, madame Dubbarv promijenila je svoje mnijenje o novoj enidbi njegova velièanstva kralja udovca.Nastavite, treba da raèistimo stvar.Njegovo velièanstvo Luj XV poruèuje da bi se osjeæao vrlo sretnim kad bi enidbom mogaodokazati svoje prijateljstvo prema vaem prijateljstvu. Ali osjeæa se star i boleljivi ne bi htio unesreæiti kæerku vaeg velièanstva.Kancelar Kaunitz mirno je pratio ove poruke, ali carica nije mogla sakriti rumenilo koje je vazda izdavalo njezino uzbuðenje. Ipak se ironièno nasmijeNaravno, taj se razlog mora smatrati opravdanimPoruèite velièanstvu da to smatram porazom svojeg i kancelareva rada na izgradnji utvrde protiv pruskog kralja.Ako taj poraz popravim ja?

Moj bi ivot naao novo opravdanje.I moj primijeti kancelar Kaunitz.Kralj Luj Petnaesti prestar je da se eni. Nb ima jo netko tko æe nositi naslov Luja snaestog. Za ono za to je otac prestar, nije sin premlad.Poslanikova se glava spustila prema grudima. Kancelar je gledao potpuno mirno dane oda svoje misli.Razumijem vau utnju, gospodo reèe carica. Elizabeta je, dodue, mlada, ali tragovi koica nisu sasvim u stilu kraljevskog dostojanstva za mladog Ako znanost naðe sredstvo, koje æe odstraniti s moje kæerke tragove kozica?Kancelar i poslanik pogledaju iznenaðeno u caricu.



Da imam jo koju odraslu neudatu kæerku, zamijenila bih Elizabetu... Ponudite u Parizu prijestolonasljedniku brak s Elizabetom i ako se moje nade u znanost ispune tonije nemoguæe onda smo ipak pobijedili nas troje. Je li tako?Nakon polsatne audijencije francuski se poslanik oprosti. Kancelar æe radoznalo168 ySmijem li upitati tko je taj slavni èovjek to nam sa svojim poljepavalom obeæavatoliku politièku sreæu?Grof Balzano, zatitnik bavarske grofice Thurn na Waldburgu.Velièanstvo, i on je alkemist kao i onajKao i onaj u Pragu? To je iskljuèeno. Jezuiti istièu njegovu pobonost. Bogobojazan èovek ne moe biti pustolov i varalica poput onoga èiju sam osudu potvrdila. Otkako jeElizabetu snala nesreæa, on se potajno bavi istraivanjem lijekova protiv kozica i njihovih posljedica. Molim vas, ne kazujte nita Van Swietenu. Zamjerio bi mi to nisam o tom pitala njega, svog osobnog lijeènika.Velièanstvo, ako grofa Balzana znanost prevari?Onda buduæi francuski kralj neæe uzeti Elizabetu, ali za taj sluèaj imam jo najmlaðu kMariju Antoniju.Mislite li da je dorasla udaji?Po godinama nije, ali ona bi se bre pretvorila u kraljicu i u enu nego vi u marljivog dravnika.Pri tom Marija Terezija prui Kaunitzu ruku da ga odteti za primjedbu.Nakon svrenih poslova kancelar je ostavio carièin kabinet.Odmah su dotrèali lakaj i i otvorili prozore. Studeni zrak brzo je rashladio carièinu sobu.Poslije podne carica je povjerljivo primila grofa Balzana.

Otac Grande pronio je va dobar glas do mene. Poznate su mi vae plemenite namjere.Razjasnite mi svoja istraivanja.Velièanstvo, ima raznih poljepala koja izglaðuju put. Valja pronaæi biljke kojima je saga izglaðivanja puti stostruko pojaèana. Poznam takve biljke, ali su vrlo skrovitei u dalekim zemljama. Ponajvie u Holandiji. Dakako, ta daljina...Iziskuje trokove? Ne tedite. Isplatit æu novac...Velièanstvo, grof Balzano nikad nije primio ono to ne moe vratiti. Ako se desi da svojim naumom ne uspijem jer je sve u bojim rukama...Tako govori krepostan èovjek. Sve je u bojim rukama, a mi æemo pokuati da postignemo spjeh. rtvujem sve to je potrebno da svojoj kæeri vratim estetski izgled lica.Nakon grofa Balzana slijedio je otac Grande. Carica ga je oslovila osobito ljubazno.Oèito se spremala da mu saopæi vijest koja ga nije mogla obradovati.

Oèe Grande, stigla mi je strana vijest. Prusi se spremaju na nas. Potajno prikupljaju èete, to je razlog da zasad ne moemo prihvatiti Josipovu ostavku. To bi bio dravnudar.Svemoguæi, budi u pomoæ mojoj vladarici uslðikne on patetièki, a glas mu je drhtao od ubuðenja.169Meðutim mu je carica otkrivala neku veliku izmiljenu tajnu urotu, razjanjavala, uvelièavala, izmiljala pogibelj da ga umiri zbog nagle promjene. Konaèno zakljuèiNeka vas nimalo ne uznemiri ako èujete da prijestolonasljedniku traimo enu meðu princzama. Sve je prividno, pa i to to æe se on sve vie pokazivati sa mnom. Neka svijet vidi nau tobonju slogu. A kad jednom mine pogibelj, onda æemo znati jai svi mi kako da se saèuvamo od unutranjih pogibeljiJosipæe uvijek rado odstupiti.Grande je izaao poraen.

Ostavio je dvor i uputio se ravno u refektorij Terezijanuma. Tu okupi petoricu upravljaèa isusovaèke politike na dvoru. Kad im je saopæio carièin opoziv, razjarili su e i raspalili.Ta ena mijenja odluke kao kancelar svoje ogrlice. Jedna odluka obara drugu. U jednom danu, u jednom satu, izdaje desetak opreènih naloga. Nema li Friedrich pravo kad govori o enskoj vladi?Ovo je luðaèka vlada primijeti carièin miljenik otac Lechner, visok i crnomanjast èovje.Histerièna, recite upadne u rijeè otac Grande. Prije mene izaao je iz njezina kabineta kancelar i trijumfatorski se smijeio. Uivao je sam u sebi. Èini se da je to on pod



metnuo. Prikazuje se kao da nam je prijatelj, a zapravo podmuklo podupire Josipa.Njegova se potpora oèituje u utnji.Carica ne opaa da je kancelar izigrava i s izgonom idova. Podmeæe joj velike trokovekoje navodno iziskuje progon.Isto joj tako podmeæe lane motive da zadri Josipa na prij estolonasl edstvu.Svi smo u opasnosti.Carièina nova odluka ugroava upravo nas osobno.Neæe da promijeni prijestolonasljedstvo! to, dakle da uèinimo?to da radimo? Govorite, braæo navaljivali su mlaði drugovi na starije.Grande se isprsiMi æemo promijeniti prijestolonasljedstvo. Male Pelegrinijeve oèi bljesnueTako je! Na to nas je prisilila sama carica.Oèe Pelegrini, odredite odluèni sastanak.U subotu u pola noæi.Pozovite i Balzana.Primio je priliènu svotu da poljepa Elizabetu.Elizabeta je za nas izgubljena jer nas mrzi upozori Lechner.Ako Balzano uspije pronaæi sredstvo kojim æe izgladiti brazgotine od kozica? upadneJohann.Nadate li se ozbiljno? Ne budalite. Balzano nikad neæe izgladiti Elizabetine kozice, samo æe proupljiti carièinu monju.Ipak, njegova znanost liila nas je princeze Josipe koja bi nam sluila na prijestolju druge drave.

To je kriva ona tamo na VValdburgu. Valja joj zabraniti da se smatra gospodaricom naeg dvorca.Ne dopustite joj da se slobodno kreæe dvorcem.To sam veæ nekoliko puta uzalud naglasio javi se otac Alojzije. Meðutim, kneginja Vilma poloila je milijun forinti...I on stavi na stol veliku monju punu novaca.Svi su se nadvili nad kesu. Pelegrinijeve oèi sijevnueTko je bio tako milostiv prema njezinoj ljepoti?O tom kneginja uti. Glavno je da su novci na stolu.Sutra æemo novac poslati u Englesku. Pozovite naeg Prusa.Zamalo se pred njim naao esti èlan vodeæe grupe, visok, tanak, plav èovjek u redovnièaljini, s naoèalama na plavim oèima.Glavni voða Pelegrini oslovi ga

Oèe Antonio, na posao u Prusiji urodio je loim posljedicama. Carica se prestraila. Ujesto da uèvrsti osnovu o promjeni prijestolonasljedstva, na novinski èlanak ponukaoje caricu da opet uèvrsti Josipa. Sad nam ne preostaje drugo nego da udarimo drugim putem. Kako se mnoge dinastije nadaju da æe svoje princeze udati za prijestolonasljednika Josipa, valja ih baciti u sumnju. Ponovo æete otputovati na granicu i prokrijumèariti vijest da je bavarska princeza iva, da boravi u nekom samostanu gdjeju je carica zatvorila zbog ljubomore to se upletala u politiku. To æe omesti carièinpokuaj da Josip naðe enu u inozemstvu, a dotle æemo mi s njim obraèunati. Ali, buditprezni, vae izvrsno prusko narjeèje i va pruski tip najbolja vam je putnica preko granice. Ovdje se èuvajte svog pruskog izgovora.Sluam odgovori Antonio pokorno.Buduæe subote odrat æemo sudbonosni dogovor. Dotle se vratite. Dakle, odmah na put.Smjesta se odazivam vaem nalogu.

Kad je on izaao, neko je vrijeme vladala utnja. Svi su razmiljali.Oèe Grande, s puta u Parmu jo nemamo nikakvih vijesti? iznenada se javi Pelegrini.Nita. Ni vojvoda ni Amalija ni s jedne postaje nisu poslali kurira.èudno. Da princeza Amalija opet nije poèinila kakvu ludost?I carica sluti zlo uti i ne pita.Ipak se nadam da Amalijino prijateljstvo nama nije bilo hinjeno reèe Grande.171 Kad stigne u Parmu, otac Klaudije sigurno æe nam javiti! to je uzrok utnji.Da, utnja je sumnjiva. Zato princeza ne alje kurira? To me zabrinjava mrmljao je Pelegrini.Zabrinutost se odraavala i na licima ostalih jezuita.



Dakle, u subotu zakljuèi glavar Pelegrini.VOJVOTKINJA OD PARMENaprijed da vidimo mladu vojvotkinju.. tako je vikao tamnoputi i crnooki puk vojvodine Parme stojeæi s obje strane historijske Vie Emilije sa starim graðevinama i bogatim palaèama.Juno sunce grije impozantne tornjeve stare katedrale. Kneevska povorka lagano se primièe naprijed.arke, nemirne poglede crnih oèiju pokreæe neutaiva radoznalost. Vojnici otro potiskunavalu puka to uzbuðen hoæe da vidi Njemicu iz daleka sjevernog kraja da je u njihovoj katedrali vjenèaju s mladim vojvodom.Nisu zadovoljni. Radije bi talijansku princezu, ali se pokoravaju zato to tu enidbu hoæe panjolski kralj, pokrovitelj vojvodine i ujak mladiæa to sjedi na èelu dravicSjajna koèija prolazi ulicama.Potpuno apatièna i hladna, Amalija sjedi uz svoga mua.Povorka se zaustavila pred kneevskom palaèom pod visokim svodom.Dvoranstvo u arolikoj sveèanoj opremi u uzornom vojnièkom redu. Uz mramorne stepeniceniu se redovi dvorana, paevi i poèasne strae.Mladi grof Rivera, dvorski metar, prilazi kneginji i progovara uz iroku gestu i duboki poklonVisosti, ja sam najsretniji podanik ove drave jer me zapala sreæa da vas uvedem u va novi dom.Niti ga je pogledala niti odgovorila. Pola je mramornim stubitem ispod lukova koridora, ureenih fresko slikarijama.U posvoðenom koridoru otvorena su teka rezbarena vrata. Rivera vodi Amaliju. Èitav ni

z crnomanjastih dvoranki klanja se novoj vojvotkinji. Dvorski metar rastvori perzijske zastore i uvodi vojvotkinjuVisosti, u sretnom èasu vodim vas preko praga ovih odaja... Sada joj prikae dame ovog dvora i najzad opet priðe prednju i izreèe odluènoVisosti, moj ivot bit æe posveæen vaem zadovoljstvu! Za dvorsku metrinju vae visosteðena je moja sestra grofica Rivera.Poklonivi se, mladi grof se udalji i nestane iza zastora.Usred salona ostade Amalija. Sve je oko nje ureðeno junjaèkom raskoi i arenilom.Pred njom stoji dvorska dama grofica Marina Rivera, visoka, tamna, starija gospoðabezizraajna lica. Prema panjolskoj etiketi, glavu joj pokriva glatka vlasulja bezikakvih uvojaka.Povela je novu vojvotkinju crvenozlatnom, pa onda fresko dvoranom, bizantinskim

salonom i konaèno salonom mramornih vaza iz kojih su prtali vodoskoci. Amaliju ne zanima sav taj junjaèki sjaj i ne gledajuæi nita, ulazi u budoar.Èitavo vrijeme Amalija je utjela. Dvorska metrinja je osloviVisosti, dopustite da vas odvedem u vau odjevaonicu. Sve je spremno da se preodjenete.Nije odgovorila ni jednom rijeèi. Slijepo se prepustila svemu to su joj rekli.Ula je u odjevaonicu iz koje su je uveli u rimsku kupaonicu. Tu su je okruile sobarice i spremale njezine haljine to su veæ prije nje stigle u kolima za prtljagu.Madame Rivera nije mogla doèekati nijednu rijeè iz usta nove vojvotkinje pa iziðe.Gledajuæe preda se, Amalija sjedne na divan. Osjetila je svu pusto potpune usamljenosti u tuðini.Uto spazi beèku sobaricu koju su joj prepustili. I ona joj se prièini samo kao neprijateljski uhoda.

to da èinim? to? pitala se.Da je Ernest mukarac, ne bi se bio pokorio carici. Pokuao bi dostiæi nas putem i pribliiti se. Meðutim od njega ni glasa. Na svakoj sam postaji uzalud èekala. Kako se lako mogao pribliiti. Vojvoda se èitavim putem nije brinuo za mene.Po propisima vojvoda je putovao sa svojom a ona sa svojom svitom. Odsjedali su prema etiketi posve rastavljeno i ona se èitavim putem nadala da æe je dostiæi bilo kakav Ernestov glasnik.Dakle, ipak je istina to su mi rekli! Pokorio se, vjenèao i otiao. Kukavac.Ustala je. Nekoliko komorkinja èekalo je s vjenèanom haljinom. Brak ne bi vrijedio ako se ne obnovi na tlu vojvodine. Prepustila se djevojkama da je obuku.



Odbila je èetvrta ura popodne. Glavnom ulicom, Via Emillijom, to u ravnoj crti presijeca stari otmjeni grad, ponovo je krenula kneevska povorka.Dvorani na konjima i koèijama u arenoj panjolskoj paradi, domaæi plemiæi i plemkinje,ovi vlade i kneevska garda pomicali su se u uzornom redu i dostojanstvu. Iza njihslijedi iroka koèija panjolskog tipa sa zlatnim anðelima na uglovima krova.Vojvoda je u bijelom brokatu i s pernatim klobukom, kraj njega Amalija u raskonojbjelini. Sjede jedno uz drugo kao da se i ne vide. Njezina glava cilj je svaèijihoèiju. Uz koèiju jae grof Rivera u odori crvene boje, vezenoj zlatom. Tamnoputo licepodi172173lai bljedilo, plamene oèi nervozno bacaju poglede po arenom paliru ulice.Svjetina buèno pozdravlja svog ljubimca ministra Tillota. Zrakom se prosuli buèni pozdraviEvviva Tillot!Evviva madame Malaspina!Rivera pogleda vojvotkinju. Ti poklici znaèe demonstraciju svjetine protiv njemaèkevjerenice. Amalija kao da ih ne opaa. Gleda gore, u tamnu visoku kupolu katedrale.Mladi grof slijedi njezin pogled i naðe priliku da pozornost vojvotkinje svrati nasebeVisosti, katedrala je lombardijskoromanskog stila iz dvanaestog stoljeæa. I lavovina ulazu u katedralu djelo su iz istog stoljeæa. Unutranjost uredie slikama i rezbarijama Coreggio, Landi...Vojvoda stade nabrajati mnotvo umjetnika.to je ovaj sada rekao? prisjeti se Amalija. Je li to govorio meni?

Svjetina je klicala samo vojvodi i svojim ljubimcima.Pred katedralom dva golema lava od crvenog mramora dostojanstveno èuvaju ulaz.Visoki kler u sveèanom ornatu, dvoranstvo, plemstvo, odliènici Parme sloe se u uzornusliku.Amaliji se sve èinilo poput sna. Samo je osjetila da prolazi kroz dvored ljudi i da ulazi u crkvu, da je spustila pred oltar gdje stoji biskup s velikom asistencijom.Ljudi oko nje èine joj se poput sjena. Instinktivno pogleda gore u osmerokutnu kupolu. Mirnim pogledom promatra fresko sliku to prikazuje tisuæe ljudi kako su se u velikoj èenji otkinuli od zemlje i uzdigli u daleki svemir.Da mogu i ja zajedno s njima odletjeti i nestati u daljini mislila je Amalija, dok se obavljao obred, a crkva odjekivala zvucima orgulja.Svi su svratili pozornost na njezinu bijelu haljinu od brokata, opivenu mirtovim

cvijetom, snjene èipke, vlasulju s koje se duga èipkasta koprena sputa duboko dolje ppovlaci ureenoj vjenèiæima i biserjem niz crkveno stubite.Bjeloputo lice, izmuèeno od puta i boli, slièno je kipu.Obred se obavljao a mlada je vojvotkinja bila u mislima potpuno odsutna.Izala je iz katedrale i sjela u koèiju. Povorka je krenulaistim putem izmeðu dva arenniza svjetine do kneevske palaèe.Opet je ula u svoju odjevaonicu da je preokubu za primanje.Dakle, sve je svreno pomisli ona gledajuæi u zrcalo kako joj skidaju vjenèanu haljinu.U est sati stajala je Amalija ponovo pred velikim zrcalom i promatrala se u haljini od ruièastomodrog brokata s porubima od bijelih èipaka izvezenim dijamantima.Tunika s dugom dvorskom povlakom od modrog, zlatom protkanog brokata, sputala seniz vitko tijelo. Struk ukraen lepravim èipkama napadno je isticao vitkost i ljepotu

tijela.Smeðe kose uèeljala je u uvojke, praila ih i uresila glavu briljantnim dijademom s tikiznom zvijezdom. Poèela je promatrati samu sebe s nekim zanimanjem. Razabrala jevisoku, tananu, stasitu pojavu, lijepe crte lica, bijelu put, smeðe zanimljive oèi irumene usne to su upotpunile sliku ljepotice.U tom je èasu spoznala da u Beèu, odjevena u skromne haljine, nikad nije razabrala kako je uistinu lijepa.Kraljevska rasko sada je samo istakla i pojaèala njezine prirodne prednosti. Promatrajuæi tu sliku u zrcalu, kako da je sakupljala snagu svojih misli, sreðivala ih i rasporeðivala u neku osnovu.



Uto joj najave dvorskog metra Riveru. Izala je u salon. Grof Rivera je obavijestiVisosti, odliènici Parme ele se pokloniti svojoj vladarici!Vladarici...Ta rijeè probudi u njoj majèino nasljeðe. Vladati!Da vladati, primati poklone. To su joj sada navijestili. I ona æe vladati...Ponosno uzdigne glavu. Lice joj poprimi dostojanstveni izraaj.Grof Rivera stajao je zapanjen. Kao da to nije ona ista ena koju je vidio u Beèu idanas na vjenèanju mrtvu, ubijenu, apatiènu.U ovom trenutku bila je to gorda, ohola, samosvjesna carica to svojim pogledom podanike pretvara u prah. Dok su se njegova koljena sagnula na poklon, oèi su mu sijevnule pritajenim nervoznim ognjem. Njegova je ruka drhtala kad je u visokom luku prihvatio njezinu da je povede u veliku dvoranu za primanje.Pribrano, sigurna dranja uðe u visoku dvoranu s mramornim galerijama ispunjenim èuvenim talijanskim slikama i kipovima.Mladi vojvoda u bijelocrvenoj odori, sa panjolskim vladarskim ogrtaèem na povienom prijestolju, nalikovao je na djeèaka koji se igra kralja. Jedva je sakrila prezirnumisao kojom ga je pozdravila ulazeæi u dvoranu.Koraèajuæi kraljevskim koracima mirno i hladno, preletjela je pogledom èitavu dvoranu.Njezin pogled kao da govori to ste vi? Nita! Pregazit æu vas poput crva!Iz ukoèenih tijela gledale su u nju junjaèke oèi. Osjeæa koliko oèiju, toliko prosvjedtiv tuðinke. U to uskipi u njoj prkos, batinjen od majke. Oholo digne glavu da jo viistakne svoju ljepotu naglaenu kraljevskim izraajem.Vojvoda joj poðe u susret i povede je do kneevskog prijestolja.Pogledom koji istrauje obreda u dvorani ene. Veæ u prvom èasu opazi da su tu okupljen

njezini najjaèi protivnici. Razabire mnogo ljepotica, ali je to nimalo ne plai. Zna da ih ne natkriljuje175ljepotom, ali nosi u sebi prednost koja uzdie iznad njih djevièansku vitkost to toliko odskaèe od ovih junjaèkih formi.Otmjeni ukus i elegancija njezine toalete toliko su opreèni krièavom arenilu i nezgrapnom kroju njezinih suparnica. Kneevsko dostojanstvo ovdje zaista okruuje samo njui nijednu drugu.Sve vie usporeðuje. Zna da je iznad njih uzdie jo jedna velika prednost koja i u najeprijateljskijem krugu ne promauje, uspjeh. To je ono to nosi u sebi u ovom èasu onaje ena koja dolazi iz tuðeg svijeta, obavijena èarom novosti, èarom daljine.I koliko god ti ljudi, to ih je panjolska etiketa ukoèila i gotovo ih stvorila ivim ramorom, svom svojom vrelom krvi prosvjeduju protiv kæeri sjeverne tigrice MarijeTerezije, osjeæaju da su pobjeðeni nastupom Njemice u ovoj dvorani.

Ulazeæi, prikovala ih je o zidIz tih misli prene je dvorski metar Rivera. Poèeo je vojvotkinji predstavljati njezino novo drutvo.Njezina visost udovica kneginja od Parme najavi dvorski nadmetar predvodeæi damu koja je nalikovala kuænoj maèki to se èitav dan zabavlja time da grebe svoje gospodare.Dakle, svekrva pomisli Amalija i prui ruku staroj gospoði s vrlo izazovnim irokim licem, odjevenoj u crnu svilu.Ministar grof Tillot prikazuje dalje Rivera. Vojvotkinja pozorno pogleda malog gospodina sa panjolskombradicom i uzorno uèeljanom vlasuljom. Sjajna odora s uskim hlaèama pokazivala je èovjka velike prolosti. Njegove mirne oèi zadovoljno pramatraju lijepu princezu kad muona prui ruku za poljubac.Ne smijei mu se, ali je vrlo milostivim licem objavila da zna koliko je on gospod

ar u vojvodini.Postrance stoji Rivera i s pritajenim uzbuðenjem prati svaki njezin pokret.Ministar je oslovio vojvotkinju talijanskim govorom. Istakao je sreæu to je kæerka Marije Terezije postala ena vojvode od Parme, to je ona po srcu i dui Talijanka jer je odgojena u talijanskom duhu i jeziku veæ na dvoru svoje majke gdje se talijanskijezik, muzika, drama i knjige stavljaju na prvo mjesto. Tako je Parma dobila Nijemicu samo po roðenju.Onda je slavio Parmu, prastaru zemlju to ju je ustrojio cezar Julije August, a sada je cvatuæom dravom uèinio panjolski kralj, njezin pokrovitelj. Zamolio je vojvotkiju da se osjeæa isto tako njihovom kao to je ona smatraju svojom.



Sve su oèi uperene u njezine rumene usne to se sada ljupko rastvaraju.Vjerujte, isto tako kao to vi smatrate mene svojom, osjeæam se i ja vaom odgovori ona osmjehnuvi se i pokazavi bijele zube.Slijedili su èlanovi vlade, odliènici, predstavnici vojske, sveæenstva i svi drugi. Kad je dolo na red plemstvo, prva je prila gospoða srednjeg stasa, obla struka, punihi bijelih ramena.Uvelost njezina lica oivljuju sjajne zjenice oèiju duhovitog izraaja. Skladne izrazite usne odavaju da se ne obièavaju otvarati uzalud. Njezini koraci, kretnje, pogled pokazuju potpuni sklad mudre ene koja uvijek i svuda potpuno svladava sebe. Poklonila se strogo propisno i poljubila vojvotkinji ruku.Glas o vama dopro je do mene jo u Beèu primijeti Amalija, a da nije pokazala jesu li joj te glasine drage ili ne.Predstavljanja po panjolskoj etiketi koja je ovdje znatno natkrilila beèku zavlaèilasu se u beskraj.Svatko je dolazio polako, pravio duge i brojne korake, klanjao se dugim gestama,noge i ruke sagibao tri puta i opet polazio naprijed.. Amalija je morala izdratipuna dva sata da se to svri.Poslije primanja vojvoda povede Amaliju u dvoranu visokih arenih prozora gdje seodravao dine. I tu je mlada vojvotkinja zadrala istu pozu kao na primanju.Nakon dinea preodjenula se, i mladi se par povezao u Teatro farnese.Blistala se golema zgrada nakrcana arenim bojama.èinilo joj se da su se svi uzvanici natjecali tko æe iznijeti arenije boje i blistavije dragocjenosti.Ula je u dvorsku lou ponosnim vladarskim hodom, odjevena u raskonu haljinu od zelen

e svile ureenu posutim dijamantima po naborima. Svjetlozeleni naborèiæi pomijeani bijlim èipkama podrhtavali su joj na grudima. Vrat je okitila nakitom iz esnaestog stoljeæa, darom cara Franje Stjepana.Dijadem od briljanata i smaragda nalik na krunu blistao je u svjetlu svijeæa kojima su osvjetlili kraljevsku lou.Bacivi pogled u gledalite, vidjela je raskolaèene oèi i zadivljena lica.Htjela je da pobudi udivljenje.Vrativi se iz kazalita, opazi uza se dvorskog metra grofa Riveru. Poklonio se, prihvatio njezinu ruku i odveo je u veliku dvoranu gdje nije bilo nikoga.Visosti, moja je dunost upozoriti vas na potankosti ceremonije u postelji.Kao da joj je tko dunuo u lice, neprijatno se trgla, pogledala ga i zapitalato je to? Ne razumijem.Na naem dvoru provodi se i danas srednjevjekovna ceremonija mladog novovjenèanog pa

ra u postelji.Pogledao je pri tom u sredinu dvorane pa onda skrenuo pogled onamo gdje stoji visoka postelja od rezbarenog drveta sa arenim umjetnièkim slikama.Na èetiri stupa poèiva krov, a sa strane sputaju se debeli svileni zastori.12 Suparnica Marije Terezije II177 Oko ove postelje govorio je dvorski metar sfoje èlanovi vlade. S jedne strane ministar predsjednik, a s druge strane prvi dvorski metar. Uokolo prave krug dostojanstvenici i ostali èlanovi vlade. Vaa visost i vojvoda treba da pred svima legnete zajedno u postelju.Zajedno?Pitanje je zvuèalo kao da ga se preplaila.Visosti, to je prirodno zajedno i na oèigled sviju.Na oèigled sviju?

Da, visosti. Treba da oboje legnete u postelju, ministar predsjednik povuèe zastors desne, a ja s lijeve strane, a onda se gospodi servira ampanjac da piju za prijestolonasljednika.Metrova uputa potjera joj krv u lice.Nije opazila uzbuðenje mladoga grofa. Premda ga je nastojao sakriti, njegove su rijeèi spoticale i on je drhtaoDa su mi to rekli u Beèu reèe ona ja bih... Uutjela je, ali je odmah zatim otro dodalSvejedno, tome se neæu pokoriti nizato na svijetu. Grof Rivera dade znak lakajima koji su stajali s obje stranevrata da izaðu.



Ostali su posve sami.Grof poloi ruku na prsa i reèe tiho, drhtavoVisosti, vidim u vau duu...Mjesto pohvale, probode ga njezin prezirni pogled. Ipak je nastavioVisosti, ima samo jedan naèin da se oslobodite ceremonije. Samo jedan onesvijestite se, obolite... Nita drugo ne moe vas spasiti. I ne smijete ozdraviti pa makar vam lijeènici sto puta pomagali i tvrdili da vam je bolje. Sutra se ceremonija ne moeprovesti. Ona se odrava samo prvu noæ u kojoj verenici ostaju sami. Onesvijestitese umirite.Èudan savjet i èovjek koji joj ga daje stade je zanimati.Pogleda mu u oèi i spazi u njima neto smuæeno, zabrinuto, neto vrelo to nije znala pumaèiti. Ali savjet joj se èinio toliko dragocjen da je grofa oslovila tiho i neto povjerljivoAko se dosjete varci?Nipoto. Veæ sam im putem govorio da se ne osjeæate dobro. Èim smo stigli, spomenuo samministrima da se osjeæate vrlo loe...To ste im rekli?Da, visosti.Tko vas je ovlastio? Grof je sagnuo glavu.To je jo vie zaèudi i pogleda ga radoznalo i sumnjièavo. Da joj moda ne sprema zamkuSvejedno odluèila je da se toj ceremoniji nipoto ne podvrgne pa makar je poslali natrag u Beè.Dakle to da èinim? upita ona.Èim uðete u dvoranu gdje æu vas posluiti hladnim piæem i zakuskom, odmah se potuite.

Njezin pogled traio je u njegovim vruæim crnim oèima motiv ovog savjeta. Ali tek naèasBrzo prijeðe preko toga pa izaðe iz dvorane.U velikoj dvorani lakaji su posluivali goste.Svi su se krijepili i èekali da prisustvuju ceremoniji.Amalija je prihvatila èau sa ampanjcem i sjedeæi u naslonjaèu sve je vie klonula. Nam se onesvijesti.Vojvoda ostade zapanjen. Priskoèili su ministri i dvorski lijeènici.Odstranili su sve goste. Lijeènici su sluali udarce srca i bila, a vojvotkinja se neprestano borila s nesvjesticom i tuila se da je probada zebe...Rivera veli da je vojvotkinja veæ putem padala u nesvjesticu primijeti vojvoda.Konaèno se i lijeènici uvjerie da je bolesna. Odvedu je u njezine odaje, a kad su lijeènici izali, navijeste predsjedniku vlade i vojvodiS najdubljim aljenjem dunost nam je saopæiti vaoj visosti i vaoj preuvienosti da j

votkinja oboljela.Veoma alim vojvotkinju reèe ministar Tillot ali ceremonija se mora odrati. U protivnom sluèaju ministarstvo ne moe utvrditi autentiènost prijestolonasljednika.Ako je bolesna? uplete se vojvoda.Samo smrt moe otkazati najvaniji dio sveèanosti. Ministar Tillot traio je da se vojvtkinja odnese u ceremonijalnu dvoranu.Rivera je prisustvovao dogovorima i pouri se da to objavi Amaliji.Dvorski metar mogao je s njom lako govoriti i priapne jojNastojte djelovati na vojvodu. On jedini ima pravo da otkae ceremoniju.Zamalo je Rivera doveo vojvodu. Leeæi na divanu, Amalija ga doèeka sva slomljena.Vojvodo apne mu ona. Na beèkom dvoru povrijedila, sam etiketu pred svima sam demonstrativno naredila da vam dadu vina, makar je tamo zapovijedala carica. Ovdje stesami vladar i neæete dopustiti da me bolesnu vuku okolo. Nadam se kavalirskom rev

anu za moju uslugu u BeèuVi se neæete ljutiti ako otkaem? Oh, onda veoma rado reèe on.Bit æu vam zahvalna, vojvodo, ako mi dopustite da lijeèim upalu pluæa koja mi moe donieti smrt...Njegova radost drugu bi enu smrtno uvrijedila. Vrativi se u drugu dvoranu, vojvodaæe odluèno pred svim gostima i odliènicima179 Teka bolest vojvotkinje koja me veoma zabrinjava nareðuje mi da otkaem ceremoniju postelje. Njegovu velièanstvu, mom uzvienom ujaku, odgovarat æu ja lièno.Ministar Tillot se osupne.Tako odluènih rijeèi jo nikada nije èuo iz usta vojvode niti je slutio da bi ih on bio



kadar izreæi.Gosti su se razili noseæi u svojoj dui nadu da æe Njemica moda umrijeti prije nego stane vojvodina prava ena. Za èetvrt sata kneevska palaèa bila je pusta.Napola razodjeven, vojvoda je sjedio u svom krevetu. Rivera je stajao pokraj njega. S druge strane naslonjaèa razvagnio se mladiæ drzovita lica, punanog poput djevojèice i smjekao se.Visost ima sreæu! reèe on. Jedna mu je zaruènica umrla èim se pojavio na pragu Beèa, a ga poslije vjenèanja umire èas prije ceremonije.uti Pierre! Zato da umre? Da ponovo traim treæu princezu? Zaelio sam se Parme, vinaebe i naih drugova.Pa ipak ne idete spavati reèe dvorski metar Rivera, nekako tiho i intimno.Dakle, slobodno mi je da ne idem spavati, a da to moj ujak, panjolski kralj, ne dozna?Visost se uvijek mogla pouzdati u Riveru.Znam. Samo sam mislio danas je moj vjenèani dan i mogao bi tko vidjeti da izlazim.Vau visost teko oèekuje madame Malaspina, a k njoj smijete kod vas je volja.Danas? Ne dosadno je.U Via Cesare ove je noæi veoma veselo slave vau braènu noæ...Sjajno! klikne vojvoda. Da slavimo zajedno. Rivera, doðite s nama!Obradovan stao se odijevati. Pomagao mu je Pierre.Sva trojica izaðu iz dvora tiho, neopaeno, pa se upute pjeke tamnim ulicama.Iza crkve S. Maria della Steccata mala je uska ulièica s visokim kuæama i drvenim trijemovima. Tamna, ali buèna. Iz jedne kuæe dopiru svirka, krika i pjesma.Rivera, grof Pierre i vojvoda uðu u kuæu i popnu se na prvi kat.

Pod niskim drvenim svodom, u magli praine, zadahu vina i ugrijanih tjelesa vie seguraju nego pleu.ene razgaljenih grudi. Iz haljina vire tamne, oble grudi. Svi se smiju i hihoæu. Mukarci povezali glave crvenim rupcima. Koulje su im rastvorene. Pleu sa enama ili momci s momcima,U trenutku sve zamukne. Rulja blesavo zuri u vojvodu. Kao da ne vjeruju da je toon.Vojvoda!Ovdje, ove noæi?On je tu a ona?Ja sam nasmije se vojvoda. Ona je dobila upala pluæa...Grohotan smijeh poprati vojvodine rijeèi. Neki polupijani muki par pao je na zemljuvaljajuæi se u smijehu. Drugi su lamatali rukama klièuæi

Dobila je upalu pluæa Jeste li èuli?Kako je ta princeza uviðavna, otmjena!Grofovi, baruni i ostala vesela parmska èeljad vriti, pije i plee.U zdravlje budalaste sreæe naeg vojvode! viknu svi i podignu èae.Nazdravljali su, polijevali vojvodu vinom, vrtjeli se u maloj sobi. Bakanal se razmahao junjaèkim tempom.to je, Rivera? Nisi okusio ni vina ni vrelih usana? oslovi dvorskog metra neka ljepotica.Umoran sam reèe on.Opazi da je vojvoda sjeo nasred stola, skinuo vlasulju pa navlaèi svoje tamne kosei narièe, a oko njega pleu polugole djevojke i nagi mladiæi.Neka gore princezina pluæa! vikao je Pierre.Ako je umrla onda su to karmine za umrlom vojvotkinjom vikne vojvoda.

Najednom svi potrèe iz sobe na drveni trijem i stadoe skakati na trijem druge kuæe.Visosti zadri Rivera vojvodu ne smijete to uèiniti. Mogli biste pasti.Pijani mladiæ izbuljio je idiotske oèi i zaglavinjaoJa pasti? Ti æe pasti. Nosi se, Rivera, idi u palaèu i...Visosti, sutra su sveèanosti.Nema sveèanosti! Vojvotkinji gore pluæa. Sve odgodite! Putujem. Pierre, idemo na tridana u na raj.Rivera, da nitko ne nasluti gdje smo naredi mladi grof Pierre dvorskom metru. Upamtite sve otkaite tako eli vojvoda.Razumio sam. Odlazim.



Dræuæi, ulazio je grof Rivera u perivoj koji je okruivao golemu zgradu vojvodskog dvoa. Povukao se u sjenu palma i gledao u prozore Amalijinih odaja.Bili su tamni. Grof sjedne na bijelu kamenu klupu i upre u njh oèi.Dugo je sjedio, kad spazi, da se izmeðu mramornih stupova galerije zaleprala haljina. Povukao se u lovorovo grmlje. Vjetar se poigrava rubovima Amalijina ogrtaèa.Mladi metar stoji pritajen. Onda krene blie, ali je bijeli ogrtaè nestao.Sutradan su otkazane sve sveèanosti. Amalija nije izala iz svojih odaja.181Uveèe je Rivera dugo, tajanstveno aputao sa svojom sestrom. Tada ga ona sprovedeu svoje sobe u blizinu odaja vojvotkinje.Zamalo ona izaðe. Sestra mu otvori budoar vojvotkinje.Rivera se sakrije iza zastora.Dugo je nestrpljivo èekao.Tada se u ruièastoj kuænoj haljini pojavi Amalija. Uvojci su joj padali niz ramena. Sjela je k stolu na kojemu su gorjele svijeæe. Rivera izaðe iza zastora. Amalija se prepadne. Razabravi lice svog dvorskog metra, omjeri ga prezirno.Oprotenje, visosti! apne on. Morao sam to uèiniti. Moram vas izvijestiti dopustite mi... Govorio je isprekidano, ali odluèno naglasio svaku rijeè.Ovako samo urotnici prodiru u odaje vladarke...Ili najvjerniji prijatelji kad izvjetavaju vladaricu o pogibelji.Neto ju je nukalo da bude povjerljiva pa ga upitaO èemu me elite izvijestiti?Dvorani govore da ne leite, veæ samo hinite bolest, èinite zlo to ste ustali.Nemoguæe je leati zdrav.Pokvarit æete uspjeh nae varke. Sve su sveèanosti otkazane, vojvoda je otputovao

Otputovao? Kamo?U ljetni dvorac Palazzo de Gardino, Visosti, u dvoru se svata govorka Vidjeli suvas juèer iz perivoja kako hodate galerijama sami i èekate vojvoduNije odgovorila, samo je zamiljeno gledala preda se.Ministar Tillot posjetit æe vas s ministrima da vidi nije li vaa bolest varka. Bojese da narod ne sazna kako je ceremonija otkazana. Ne izvrgavajte se ministrovojzlovolji.Kako? Zar moe provaliti jo veæe nezadovoljstvo nego to su mi ga vai ljudi pokazali kad smo se vozili u crkvu?Sve ste razabrali?Potpuno. U povorci su klicali gospoði Malaspini, a u dvorani kod mog primanja utjeli su. Nije li to dovoljno?Visosti, molim vas leite. Ostanite nekoliko dana u postelji.

A onda, to onda? reèe ona apatièno kao da i ne èeka na odgovor.Visosti, zapovijedite spreman sam uèiniti jo vie. Otkrit æu vam nesreæu koja vam stoja pragu...Nesreæu? Urotu? Recite to jo moe biti gore?Vojvoda je u vlasti mladog grofa Pierrea i ako se njemu zamjerite, va æe ivot biti ponienje i ruglo. Vojvoda slua njega i jo druge...Koje? Recite mi sve, kratko i hitro.Vojvoda je sklon Pierreu i njegovim visokim prijateljima, najsnanijim mladiæima. Vieim je sklon nego najljepim djevoj182kama. Madame Malaspina je njihova pouzdanica zato gospoduje vojvodom. To je tajna njezine moæi na dvoru i u drutvu. Ali to je samo dio nesreæe.Dalje, rekoh vam.Visosti, vojvoda je bolesne krvi, veoma bolesne... v. Tko vam je to rekao?

To zna èitava Parma.Onda je znala i carica?Sasvim sigurno...Nastavite.Dogaða se da vojvoda u pripitom stanju pada u trzavicu, a zatim u neko apatièno stanje blesavosti...Okrenula se prema Riveri i paljivo promatrala njegovo blijedo lice.Èudno. Upozorili ste me, grofe, kako da steknem simpatije ministra i madame Malaspine i kako da se oslobodim sramotne ceremonije. Zato mi iskazujete takvu uslugu.utio je, spustio glavu. Onda je kleknuo i poljubio rub njezine haljine.



to to znaèi, grofe?Da sam va rob, visosti! Zapovijedajte, gazite me, ali branit æu vas dok diem...Tek sada je razabrala uarene zjenice i èudno bljedilo Riverinih poudnih usana. Sjetila se njegovih pogleda u Beèu i za èitavo vrijeme putovanja.Zar se u njemu zapalila strast, a da to nije opazila u svojoj apatiji?èinilo joj se vjerojatnim da je to motiv zbog kojeg joj je savjetovao da sprijeèi ceremoniju, zbog kojeg je upuæuje i otkriva vojvodine mane.Tuðinka sam za sve, pa i za vas.A ja prostirem pred vae noge svoje tijelo i duu.Odvie ste smioni prema osjeæajima èitave Parme.Moja smionost tek je u poèetku...Ispod crnih trepavica dotaknuo je pogled zaarenih lijepih oèiju. Taj sjaj otkrivaoje divlju strast stasitog, tamnoputog mukarca. Amalija osjeti u sebi refleks nekestrepnje kojoj nije znala uzroka, a ipak ju je osjetila kao èasovitu ugodnost, èaknadu. Saèuvala je hladnoæu u svom licu i proraèunano mirno odvratiAko vojvodi sve to saopæim?Sa zanimanjem je promatrala dojam svoga upita.Visosti, uvjeren sam da ne moete ljubiti vojvodu.Ali sam vladarica.Visosti, upravo zato trebate vjernog slugu.Koji je prije sluio svoga gospodara?Ovdje sluim samo panjolskom kralju koji me odabrao da vojvodu sputavam u njegovimnagonima. Vaoj visosti sluit æu protiv èitavog svijeta, èak i protiv panjolskog kral183Njegov pogled neobièno je dirao njezine nerve. Dok ga je promatrala, osjeti da

bi taj èovjek mogao za nju poèiniti ludost.Grofe, s vojvodom su me vjenèali carica i panjolski kralj. Ali ja sam carska kæerka sjevernjaèke krvi. To upamtite. Zaboravit æu vau smjelu izjavu, ali primam vau odanostI pruila mu je svoju bijelu golu ruku, a on ju je pohlepno uhvatio. Na bijelu pututisnuo je svoje pune vrele usne.Osjetila je neku ugodnost od dodira njegovih usana. Ipak ustane i poðe po sobi. Lagana kuæna haljina privila se uz njezina bedra. Grof ovo srce burno je kucaloAmalija se polagano okrene, priðe mu mnogo blie nego to bi smjela, pogleda ga s veæimzanimanjem nego to bi on ikad smio oèekivati i reèe zavodljivije nego to je sama sebihtjela dopustitiJeste li svjesni onoga to ste rekli?Svjestan sam samo toga da èeznem ispunjavati vae elje i robovati vaoj visosti. Sve dugo za mene nema svrhe...

Promatrala je trzaje njegovih ruku i sa zadovoljstvom osjetila da se to lijepo muko tijelo pred njom prometnulo u drhtavi list lovora zahvaæenog burom.Pouzdajem se u vas, Rivera, u vau pomoæ i vjernu odanost. Sad idite jer da vas tkozateèe, stradao bi moj dobar glas.On ustane i poðe k vratima, ali se zaustaviVisosti, vi æete i dalje bolovati?To ne moe trajati vjeèno.to ste nakanili?Jo ne znam. Treba razmisliti. A sada, iziðite oprezno. Ne povjeravajte se nikome.Visosti, moja sestra sluit æe vam vjerno.Primam samo vau vjernost neposredno i ne elim da grofica zna o bilo èemu.Visosti, za svaku vau zapovijed dajem sebe.Teko i polagano prelazio je preko praga njezinih odaja. Amalija je gledala za nji

m i zadovoljno proaptala Taj mi je trebao! panjolski kralj i vojvoda u Parmi sad sam ja.KÆI MARIJE TEREZIJEProla su tri dana. Rivera je lutao pustim dvorom danju i noæu. Vojvotkinja nije izlazila. Noæu bi se Rivera uljao u Via Cesare da vidi i èuje to se tamo dogaða. Vojvodaje otputovao, nego je ostao u trodnevnom mamurluku iz kojeg ga Rivera nije budio.Treæi dan pojavio se na dvoru kancelar Parme ministar Tillot.Rivera, elim govoriti s vojvodom reèe mali panjolac cupkajuæi bradicu.Preuzvienosti, vojvoda nije na dvoru.



Njegovom velièanstvu panjolskom kralju vojvoda je sveèano obeæao da æe se okaniti piæara i èitave drube, èime ste vi pokuali skloniti vojvodu da odri obeæanje?Preuzvienosti, nemoæan sam. Ne mogu svezati vojvodu.Recite vaoj sestri da mi otvori odaje vojvotkinje.Njezina visost lei...Ali ne u grobu. Dakle, elim je vidjeti.Rivera se pourio galerijama, pokucao na vrata Amalijinih odaja i najavio komorkinji ministrov posjet.Amalija legne u postelju. Ministar uðe u pratnji grofice Rivera. Pokloni se stojeæiu sredini sobe.Visosti, kako vidim, vi ne bolujete. Izgledate veoma dobro...alim to ne mogu ispuniti vae elje pa se za tri dana pretvoriti u kostur...Visosti, niste pitali gdje je vojvoda?Od neprestanih pitanja izrastao mi je na jeziku prit. Ali nisam dobila razjanjenjegdje je moj suprug.panjolèeve oèi zaokrue sobom, a onda se nijemo pokloni i izaðe.Ponovo uðe u sobu dvorskog metraGrofe Rivera, nadam se da se niste odrekli milosti panjolskog kralja.Ni do smrti, preuzvienosti.èujte ova nam se Njemica ruga. Preputa vojvodu njegovim momaèkim navikama. Za 24 satavojvoda mora biti na dvoru u njezinim odajama. Ako svijet sazna da nas Njemicavara i da se kod nas djevojaèi, a on se vucara okolo, buknut æe pobuna. Ionako narodu nije pravo to smo Njemicu odabrali za majku buduæem nasljedniku. Vi treba da ih zdruite. Pouzdajem se u vas.

Spreman sam, samo za tako teku zadaæu moram imati potpune punomoæi.to elite?Da me preuzvienost opunomoæi da radim sve to pronaðem zgodnim.Svakako, imate potpuno slobodne ruke. A sad doðite sa mnom, u pravi èas æu vam pomoæi.185Ministar i Rivera poðu zajedno u Via Cesare gdje su nali vojvodu kako spava smrtno pijan. Podigli su ga i prisilili da onako mamuran sjedne s njima u kola. Povezli su ga u dvor i s njim poli u odaje vojvotkinje.Ministar Tillot i grofica Rivera dopratili su vojvodu koji je teturao.Gospodine, smatrate li moju spavaæu sobu svojim uredom? upita Amalija ministra.Da, visosti. U ime panjolskog kralja i vlade vojvodine Parme...Usplamtjela je. Odjednom ustane iz postelje. U noænoj èipkastoj koulji sjedne u naslonjaè i prihvati talijansku knjigu.Vaa visost namjerava èitati?

Da ne smetam vaem uredovanju, gospodine ministre. Buduæi da sam u spavaæoj sobi, moram, naravno, biti u koulji.Vojvoda je sjedio u naslonjaèu. Njegove su se oèi sklapale. Glava mu je padala, donja mu se usna objesila. Nalikovao je na idiota. Zaèas zahrèe.to ste nakanili, visosti? upita ministar Amaliju. Ona mirno pokae na vojvodu i odgovoriNakanila sam sekundirati vojvodi i njegovim ljubavnim izjavama.Ministar je navlaèio svoju iljastu bradu. Ali kako nije mogao iz nje izvuæi spasonosnu misao, izaðe iz odaje vojvotkinje.Amalija se za njim nasmije èekaj, makaronski dravnice! Pokazat æu ti tko je Marija Amalija!Na galeriji je èekao Rivera. Tillot se zaustavi pred njimJamèite li mi svojom glavom da vojvoda neæe napustiti dvor?

Jamèim. Vaa preuzvienost dala mi je punomoæ za sve.Uèinite veæ jednom to od vas trae kralj i vlada. Tillot napusti palaèu.Od trenutka kad je vojvoda preao prag Amalijinih odaja, Riveru je muèio nemir. Njegovim mozgom jurile su misli i osnove kako da izmeðu vojvotkinje i vojvode sagradinepremostive zapreke i sprijeèi Tillotove namjere.Prislukivao je svaku kretnju u Amalijinim sobama, èuo je kako je ona pozvala komorkinju da je odjene.Za jedan sat pojavi se na koridoru vojvotkinja u sveèanoj modroj haljini, uèeljana iureena. Za njom je dolazila grofica Rivera.elim u osam sati dine za dvoje naredi grofici i proðe galerijom.



Poput magle vukao se mladi metar dvorom sve do veèeri.Kad su planule svijeæe, u crvenoj se dvorani naðu na dineu vojvotkinja i vojvoda. Iza njezinih leða stajala je grofica Rivera, a iza njegovih grof Rivera.Novovjenèani par razgovarao je o Parmi.Amalija je ispitivala razlièite potankosti o kojima joj vojvoda nije mogao dati razjanjenja pa je pozivao u pomoæ dvorskog metra.Sluajuæi njegovo tumaèenje, Amalija je bila prisiljena da mu gleda u oèi. Sa zadovoljsvom je u njima opaala oèajnièki strah. Riveri se èinilo da vojvotkinja neto sprema, amu je otimalo sigurnost kretnje i govora.Poslije dinea vojvotkinja ustane i predloi da se proeæu perivojem.Kad su se vratili, Rivera se sakrio na galeriji u blizini njezinih odaja. Primijeti kako lakaj nosi ampanjac i dvije èae.Dvorski metar zakrèi mu putTko je to naredio?Njezina visost.Otpusti lakaja i poðe za njim.U salonu mramornih vaza i vodoskoka sjedio je vojvodski par.Visosti reèe ona ni na vaem dvoru nema pametnijih odredbi nego u Beèu. eðam, a etiketi ne doputa da popijem vie od jedne èae. Ne bismo li se nas dvoje kriomice uortaèiliotiv vlastitih dvorskih propisa?Visosti, vi ste anðeo. Madonna della Steccata, hvala ti to sam je odabrao...Vojvodu je oduevljavao neoèekivani prizor.Iz mramorne vaze ispod vodoskoka Amalija izvuèe tri boce ampanjca i vojvodin najmiliji liker.

Toèila je ampanjac spretnoæu dvoranina pazeæi da ni jedna kap ne padne na stol i sve potovano tijelo njezinog supruga.Dok je to radila, neprestano mu je otkrivala njegov sramotan poloaj na dvoru.Istina je mladi ste. Ipak jo ni jedan vladar u vaim godinama nije imao tutora. Viste vladar Parme, a ministar Tillot postupa s vama kao da vam je tutor, a ne podreðeni ministar. To je nepodnosiva sramota. Vai podanici ne mogu vas cijeniti i potovati. Ministar postupa s vama kao s djeèakom, èak vam propisuje i prijateljstvo.Vi ste anðeo promuca vojvoda. Tillot je sipa, ne da mi slobode. Imam prijatelja, grofa Pjera, prekrasan mladiæ. Tillot hoæe da ga potjeram.Kako smijete dopustiti takvu rugobu na svojoj vladarskoj èasti? I va dvorski kuharima slobodu da uzme sebi za prijatelja koga hoæe. Vojvodo, opozovite sve i ne dopustite da vam potjeraju prijatelja.Ali Tillot æe me prisiliti.

Vojvodo, ta vi ste vladar!Da ja bih trebao vladati...Sluajte me, starija sam od vas. Nauèila sam neto od svoje majke Marije Terezije. Nikad nita ne odluèujte s Tillotom, uvijek187pitajte mene. Ne doputajte da vam zapovijeda. Ta, zaboga, niste Tillotov zarobljenik.Visosti, vi ste anðeo, ali Tillot je straan...Bude li se Tillot èemu opirao, ja æu s njim brzo svriti...Evviva Amalija! klikne vojvoda oduevljeno. Ulijevala mu je vina i zajedno s njimotpor prema ministru.Vojvoda se opijao objema piæima i nazdravljao vojvotkinji.Vino je bilo jaèe.Pomalo mu se poticala rijeè i glava mu padne na grudi. Vojvoda zaspi na divanu.

Amalija je zadovoljna. Izgubila je ljubav i slobodu i nije eljela drugo nego da se nakon tolikog ogorèenja i razoèaranja osveti carici i sudbini i svemu.Pogasila je veliki svijeænjak i ostavila da gori samo jedna svijeæa, a onda izila naterasu.Na bijeloj mramornoj ogradi razabere tamnu sjenu to se zgurila pod fasadom. Polako priðe blie, sagne se i tiho upitaTko je?Mladi grof Rivera uspravi se. Nekoliko zraka mjeseèine padne mu po blijedom licu.U desnoj ruci skrivao je pitolj.to ste htjeli s tim orujem?



Da mi bude pri ruci ako ustreba vaoj visosti... Meni? Poludjeli ste.Visosti, ne srljate li u svoju propast? Razabrala je da je sasvim smuæen.Nije znala to kani, samo je osjeæala da nije gospodar svojih èina. Shvaæajuæi uzrok njva uzbuðenja, uhvati ga za dræuæu rukuDoðite, ali opreznoPovuèe ga za sobom u salon, sve do mramornih vaza.Rivera ugleda èudnu sliku. Na stolu gori svijeæa, uz nju prazne boce, a vojvoda èvrstospava na divanu. Teko diuæi, upijao je tu sliku, a ona ga je promatrala s pritajenim smijekom.Shvaæate li? upita ona tiho.Vaa visosti, odakle mu tolike boce?Pio je iz moje ruke.Amalija tiho zatvori vrata i vrati se u prijanji salon. Rivera ju je slijedio poput iibana pseta.Dakle, sad ste vidjeli. Pazite sutra u jutro sluinèad mora vidjeti vojvodu kako izlazi iz mojih odaja. Tillot je izigran. Razumijete li?Kimnuo je ne smogavi rijeèi. Nekoliko ga je trenutaka nijemo gledala onda polako nastaviPovjerila sam vam svoju tajnu. Hoæete li da zasluite ovo povjerenje?Mjesto odgovora, grof je pao na koljena. Kao da ga je netko udario u zatiljak. Obuhvatio je svilenu tanku tuniku i obasuo je cjelovima.Zapovijedajte svom robu!To je Amalija i oèekivala. Dala mu je rukom znak i povela ga u dubinu salona.Na beèkom dvoru su mi rekli da æe me ovdje uhoditi ona stara vojvotkinja madame Mala

spina i ministar i to preko moje vlastite sluinèadi. Saznat æe svaki moj razgovor s vama u mojim odajama.Visosti, sve æu ih drati daleko od vas.Dobro, ali danas u jutro neka vide kako vojvoda izlazi izmojih soba.Dokle æe tako varati ministra i vojvodu?S moje strane dovijeka.Ali dokle æete moæi provoditi tu varku?Dok vojvoda ljubi vino, Pjera i njegove drugove... Sad idite.Zapovijed je bila neopoziva.Tiho se izvukao iz salona, izaao preko terase na donju galeriju i uao u svoje sobeu prizemlju.Tu je sjeo na sofu i obavio rukama goruæu glavu. Iz njegovih misli probudi ga sestra

Èekala sam te. to se dogaða? Ne spava, luta poput mjeseèara. Napustio si veselo drue. to je s tobom?Zar ne vidi kakve me brige more? Sve na dvoru ide naJkrivo.Ta Njemica donijela je neku tajnu nesreæu.Nije ona kriva. Pusti me, ne mogu ti reæi nita. Nitko od njukala ne smije blizu nje.Stara vojvotkinja hoæe da zna kako mlada ivi i kakve su joj navike.Meni je povjereno da se brinem za vojvodu i za nju. Ima, dakle, sluati samo mene.U njezinu blizinu moe samo ona sluinèad koju ja odredim. Tvoja je dunost da pazi kaojvoda ulazi k njoj i da se ne mièe odanle dok je kod nje. Imam sve ovlasti da provedem vanu misiju. Sad idi i pusti me na miru.Ostao je sam. Odjednom se bacio na sofu i pokrio glavu jastukom. Ali svaki bi seèas opet pridigao i prisluhnuo.Konaèno opet izaðe na galeriju i stade hodati goredolje. Progonila ga strast koja ga

je svega proela i smutila mu ivot.Tako je doèekao jutro. Dvor se budio. Sluinèad je polazila za poslom.Iza Amalijinih odaja izlazi vojvoda u potpunoj paradi. Mamuran je, pospan, jo uvijek pijan.Lakaji i komornici diskretno se povlaèe skrivajuæi smijeak. Rivera je to peklo poputpljuske... Kad je odmah zatim pisao izvjetaj ministru Tillotu, ruka mu nije sigurno ravnala perom,U deset sati prije podne trcao se èitav dvor. Vojvotkinja Amalija iznenada je ozdravila i poèela izdavati naredbe.189U jedan sat prireðen je sveèani doruèak na koji je vojvotkinja pozvala neke liènosti



èlanove vlade, madame Malaspinu i grofa Pierrea.Gosti su èekali nezadovoljna lica. Amalija se hotimice dugo odijevala da time ministrima pokae kako podanici imaju utjeti i èekati. Vojvoda je bio presretan to ne morbiti taèan i tako su oboje uli prilièno kasno.Kad je opazila nezadovoljstvo gostiju, vojvotkinja se nasmijeila.Za doruèkom madame Malaspina promatrala je vojvodu, a kako je Rivera stajao iza njega, sklizne joj pogled i njegovim blijedim ispaæenim licem.Nakon dinea aptala je eni ministra TillotaVojvotkinja cvate vedrinom, a uz nju dva mukarca poput sjene izmuèeni i potiteni, toto moe znaèiti?Da je ta ena kæerka Marije Terezije! reèe ministar. Vojvodski par poao je nakon dineau salon. Tu se ministarTillot priblii vojvodiVisosti, za vaeg su vjenèanja pregaene sve stare tradicije, panjolskom kralju ne mogpruiti jamstvo za buduæeg prijestolonasljednika.Zbunjenim i blesastim licem mladi vojvoda pogleda Amaliju traeæi pomoæ. Ona je veæ uskla svojim odgovorom.Svaka bi ceremonija danas bila smijena reèe Amalija.to konaèno hoæete? Vojvoda je moj suprug...Da reèe on. Ja sam suprug si, per dio.Pokuao se prisjetiti juèeranje veèeri i svega to mu je tom prilikom govorila Amalijaonukan njezinim pogledom, isprsi se i apne TillotuNe uzrujavajte se za prijestolonasljednika sam ja odgo voran.Rivera je èuo tu primjedbu i krv mu poleti u lice. Meðutim, ministar Tillot ponovo o

slovi vojvoduVisosti, grof Pierre jo nije ostavio Parmu?Moj kuhar moe prijateljevali s kim ga volja. Zato ne bih ja? Valjda sam ipak vojvoda? Non e vero?Visosti, potpiite njegov izgon na pet godina. Tako je ugovoreno s njegovim velièanstvom.Toboe zapanjena, Amalija se upleteIzgon prijatelja njegove visosti vojvode? Kakav je to naèin? Zar je to ukrao?Ministar dobaci Amaliji otar pogled i odsijeèeVisosti, to meni prepustite.Vaa preuzvienosti, prijatelje mog mua prepustite meniodgovori ona glasom koji je odavao da je povrijeðena. Vaa visost ne zna to radi reèe inistar.

Gospodine, kæerka Marije Terezije ne podnosi nièijih lekcija. Vojvodo, vau ruku!Ministar je ostao zapanjen. Onda poðe prema dvorskom mestru i poluglasno reèeOna je kæerka Marije Terezije, a ja zastupnik panjolskog kralja. Netko od nas dvojemora popustiti, a taj neæu biti ja!Sutradan uveèe madame Malaspina, kraljica parmskog plemiækog drutva, priredila je sveèni dine u èast vojvodskog para.Njezina palaèa nazvana Palazzo Lucia leala je na obali rijeke Parme, opasana prostranim vrtom i irokim terasama s izgledom na rijeku i daleku dolinu grada.U dvoru, ureenom talijanskim ukusom, sakupilo se èitavo odlièno drutvo Parme.Kad je vojvoda doveo u salu svoju mladu enu, ona je visoko uzdignute glave odmjerila drutvo koje se svrstalo na poklon.U prvi èas svi su se zadivljeno zagledali u lijepu pojavu. Vitko i stasito tijeloobavila je haljina od zlatnog brokata. Glavu je uresila dijademom u kojem su bli

stali dijamanti.Licem je provijavao smijeak u kojem se odraavala vie zlOradost nego ljubaznost.U napadnoj toaleti talijanskog stila madame Malaspina izgledala je jo oblija negoobièno, ali vrlo pristala.Sve ostale dame, kao po dogovoru, okitile su svoje glave crnim talijanskim èipkamai nakitima da svojom spoljanoæu to jaèe istaknu njemaèki ukus i njemaèko porijeklo inje.Stojeæi iza vojvodskog para, dvorski metar Rivera promatrao je sve te sitnice s nekim strahom. Primijetio je da se veæi dio dama prièinja kao da ne razumije Amalijinerijeèi, premda je talijanski govorila vrlo dobro.



Madame Malaspina primijeti vojvotkinji francuskim jezikom gledajuæi je ljubaznoVisosti, oprostite to dame naeg drutva teko shvaæaju va izgovor talijanskog jezikaam se da æe im uho s vremenom priviknuti tuðem akcentu...Rivera je zagrizao u svoje usne ne mogavi ugristi onu koja je to izrekla.Kad je poèeo ples, madame Malaspina priðe grofu RiveriNema vas blizu. Kad æete doæi po odgovor na va upros moje kæeri?Odgovor?Vaa zaposlenost oko vojvodskog para zaista je golema. Ipak ne valja zaboraviti daste prije odlaska u Beè zaprosili moju kæerku. Dodue, uèinili ste to po elji ministrillota, ali moja kæerka je tako lijepa, a vi ste je gledali takvim arom. I sami stebili opèarani ministrovom eljom. To je i odvie poznato...Mladi se grof zabezeknuo.Od èasa kada je u Beèu ugledao Amaliju, sve su njegove misli bile zabavljene samo njome.Vaa milosti odgovori on. Nisam zaboravio, samo sam htio steæi vremena da vam sve priznam...... v... 191 Zadueni ste?Madame, vi me vrijeðate. Ima neto drugo to se ne da nièim kupiti ni isplatiti.Radoznala sam.Muèi me teka bolest.Izgledate ispaæeno. Znatno ste smravili, dragi moj. Bit æe da je vaa bolest uistinu ta.U Beèu su mi znameniti lijeènici rekli da su moja pluæa potpuno unitena. Moja je dunoostati neoenjen da enu ne uèinim bolnièarkom.

Pronicavim pogledom promotrila je Riverino sumnjivo blijedilo i crne kolobare oko oèijuPrema tome, dragi moj, alim to moram odbiti vau prosidbu.Veoma sam nesretan, madame, ali ne znam da vam kaem drugo nego istinuBudite uvjereni da ne sumnjam u istinitost vaih razloga. Veoma ozbiljnog lica ostavila je dvorskog metra i prila mladoj dvorskoj dami vojvotkinje Amalije grofici Marini Belmonte.Mila moja, pripazite malo na Riveru. Zanima me to radi, kamo zalazi i gdje je tako silno zaposlen.To zanima sve nas odgovori mlada grofica. Otkako je stigao iz Beèa, izgubljen je.Pripazite na vojvotkinju, mila mojaRazgovor s kuæedomaæicom Riveru nije ni malo uzbudio. U njega je ula strast i za nj nije bilo nita vano osim Amalije i onoga to se dogaða oko nje.

Dreæi se strogih propisa, èitave je veèeri asistirao vojvodskom paru ne brinuæi se ni koga u dvorani.U jedanaest sati noæu vratio se vojvoda sa enom u palaèu.Niste li edni, visosti? apne ona vojvodi.Upravo gorim bilo mi je strano vruæe. Dio, che caldo!I meni. Èekam vas za pola sata.U svom velikom salonu za primanje sjela je kraj otvorenog prozora s izgledom naperivoj. Pred njom je stajao dvorski metar.Grofe, vai pokloni kod primanja strahovito su oduljeni. To umara. Valja ih skratiti po onom uzoru kako ste vidjeli u Beèu.Visosti, nai æe plemiæi to smatrati ponienjem svoje osobe.Privikla sam etiketi koja istièe samo vladara, a ne podanike Za primanje na dvorupropisujem strogu toaletu francuskog kroja. Nadalje dosadanji dvorski red ukidam

i uvodim novi. elim da bude puten u audijenciju svatko tko god eli razgovarati sa mnom. Mog duhovnog pastira oca Klaudija, kojeg su mi dali iz Beèa na miraz, smjestite negdje izvan dvora Nadalje, elim na dvoru prirediti maskiranu zabavu uz suspenziju svih etiketa. Na ples neka se pozovu ne samo odliènici veæ i graðani. Nitko ne mora skidati maske, a svatko moe plesati s kim hoæe. Ra192zumijete s kim hoæe, i to èitavu noæ, a nitko neæe saznati tko supojedini parovi...Svatko moe plesati s kim hoæe i to èitavu noæTe rijeèi i njezin pogled zakolali su njegovom krvlju. U svojojpredodbi osjeæao je blizinu njezinih grudi prislonjenih k njegovu



srcu. Sve drugo pred njim je ièezlo.Visosti, ovo to vi traite znaèi prevrat. Ali ja sam uza nj, za vas.Smijete mi otvoreno reæi to biste najvie eljeli za nagradu?Smeo se, zbunio i promucaoVisosti molim da sve plesove kostimiranog plesa poklonite svom robu.Poklanjam, èeka me vojvoda reèe ona ustajuæi.On je zakoraèio dva koraka kao da bi joj htio zakrèiti put, ali ga ona suzdri strogimpogledom.Za pol sata poslat æu po vas.Pola sata èinilo mu se polovicom dana. Nestrpljivo je èekao dok mu sestra nije najavila da ga zove vojvotkinja.Uao je u salon mramornih vaza. Na stolu su bile prazne boce. Vojvoda je sjedio nadivanu. Bio je veseo, razigran, potpuno pijan.Amalija je zadovoljno sjedila nasuprot. Riveri reèeGrofe, odvedite vojvodu u njegove odaje. Tiho i oprezno Mladi dvorski metar uzmevojvodu ispod ruke. Teturao je,smjekao se i govorio besmislice.U spavaæoj sobi bacio se na postelju, smijao se i brbljaoRivera, kako sam se plaio enidbe. Kakva divna ena! Mekana ruka i pamet prava pamet!Neæu vie tutora! Velim ti, divna ena! un vero angelo zaljubit æu se...I zaspi kao zaklan.Izlazeæi iz odaja, naleti na mladog grofa Pjera. Bio je bijesanRivera, ova je Njemica besramna, poziva k sebi vojvodu poput kakve djevojèure.Grofe, da nema nje vi biste veæ bili preko granice. Sprijeèila je da vas izagnaju...

Mladi se grof zablenuo.A zato ga neprestano poziva k sebi?Budite pametni i hvalite bogu da ste u njoj dobili prijateljicu!Rivera ostavi mladog grofa i pobrza na galeriju ne bi li na terasi spazio Amaliju.Davno je prola ponoæ i on je jo buljio u njezine tamne prozore.Sutra je Amalija pozvala na doruèak grofa Pjera. To ga gotovo oduevi za Njemicu.Za doruèkom ona predloi da se vojvoda s grofom odveze u kneevski ljetni dvorac Palazzo di Gardino. Doda da æe ih ona slijediti za dvatri dana.13 Suparnica Marije Terezije U193Prijedlog je ushitio vojvodu. Stade joj ljubiti rukuVisosti, vi ste anðeo!Nakon doruèka, kad su Pjer i vojvoda otputovali, odjenula je Amalija crvenu haljin

u od baruna sa crnim eirom i crvenim perjem bojama Parme.U pratnji dvorske dame grofice Marine Belmonte izvezla se ugrad.Dok je prolazila Piazzom Grande, baci se prema koèiji neka ena. Redari je pograbe.Meðutim je vojvotkinja, unatoè upozorenju dvorske dame, zaustavila koèiju, sila i pozvla redare.Ljudi se trcali oko koèije. Mlade je opkolila vojvotkinju. Kad su redari pokuali da h odstrane, ona to sprijeèi rekavi napadnoglasnoZato ih gonite od mene? Ovdje sam ja vladarica. Nekadoðu k meni.Kutrave glave se ukoèile. Iz tamnoputih lica bulje zablenute crne oèi. Nikad nisu stajali tako blizu ni obiènim princezama. Redari su stajali prestraeno i neodluèno sputa

ni strogim odredbama vojvotkinje.Gdje je ena koju ste uhvatili? upita ih.Visosti, oprostite! Nisu me htjeli pustiti u palaèu pa sam èekala dok se ne provezete.Iznenaðena, Amalija prepozna svoju sobaricu Sofiju, onu koja joj je u Beèu htjela omoguæiti da se sastane s princom Ernestom.Na zaprepatenje dvorske dame, uzme je Amalija u koèiju. Publici dobaci pozdrav rukomZbogom, mili moji! Do viðenja.Neki su utjeli ne znajuæi kako da se vladaju, a mali kutravi momèiæi odzdravljali su.



Pokazat æu vam ja mislila je Amalija gledajuæi u prozore ministra Tillota Padajte unesvijest! Zaigrat æu Mariju Tereziju ali u protivnom tipu.Vrativi se u palaèu, povela je Sofiju u svoje odaje. Kad su bilenasamu, upita jeDolazi li od princa Ernesta?Ne, visosti, nisam ga vidjela od one noæi kad su vas otkrili. Bio je u uredu grofaKocha, a onda su ga vodili carici.to je radio tamo?Ne znam. Drugi dan sam èula kako dvorani govore da se princ u jutro vjenèao i otputovao u Bavarsku. Mene su otpremili sve do granice. Onda odluèih putovati u Parmu zavama. Za put sam prodala sve to sam imala. Nemam nikoga i doðoh k vama.Dakle, on se oenio? Odrekao me se i obeæao da nikad vie neæe pitati za mene. Nikad nevjeruj mukarcu, Sofija! Ako te ljubi, muèi ga i gazi po njemu. Okuj ga, ali ne ljubi ga!Sofiju je vie zanimao njezin vlastiti poloaj.Visoèanstvo, u Beèu sam izgubila sve. Nauèila sam na beè kom dvoru neto talijanski. Uze me k sebi.Dobro je to si dola. Trebam pouzðanicu. Pazi na sve i svakoga to govori o meni...I Sofija je postigla svoju svrhu a i vojvotkinja.Popodne Amalija zatrai od mladog dvorskog metra da joj odredi pouzdanog plemiæa kojibi poao u Beè kao njezin kurir carici i barunici Kleber.Rivera odabra svog prijatelja. Amalija napie pismo carici. Javi joj posve hladnoda je prispjela bez zapreka.Onda napie svojoj beèkoj pouzdanici

Nadam se da æu doskora dobro zabaviti beèki dvor. Molim vas opiite mi taèno kako æe djvati moje strijele. Zanima me je li kapetan Vojkffv smaknut i to se dogodilo s njegovom enom. Prema naem dogovoru, javite mi sve to znate, ali na posve obiènom prostm papiru i omotu. Pismo neka glasi na adresu komorkinje Sofije koja je sada kodmene u Parani. Pazite da nitko nita ne sazna.Kad je kurir otiao, Amalija izvuèe iz pisaæeg stola instrukciju to joj je Marija Tereija dala redom taèku po taèku Pokoravaj se ministru. Ulaguj se Malaspini. Potuj dvorski red ne mijenjaj nita. Budi pametna, vjerna i pobona. uti jer ne zna pametno govoiti.Ponavljala je carièine zapovijedi i zlurado se smjekala. Onda je rekla carièinoj pismenoj uputi kao da gleda pred sobom svoju majku Vae velièanstvo, razbijam sebi glavukako da svaku vau instrukciju okrenem naglavce! Nadam se da æu u tom potpuno uspjeti!

Nakon dinea u velikoj blagovaonici, u drutvu s grofom Riverom i groficom Belmonte, izala je u mramornu dvoranu i pozvala dvorskog metra na konferenciju.Prema propisima, samo je vojvoda imao pravo da konferira s dvorskim metrom i da mu daje odredbe.Pristupite blie, grofe. Proèitajte ovo pismo. Uzeo je spis i stao èitatiMi, moja uzviena supruga i ja, vojvoda od Parme, odluèili smo promijeniti dvorski red i narediti svom dvorskom nietru da ubuduæeNastavak je sadravao sve one promjene to ih je prije dva dana saopæila Riveri.Sinoæ je ovo potpisao vojvoda, dakle va poloaj je olakan. Jedino se od vas trai strst u provoðenju.Sav se zalaem, visosti, da æu sve ovo taèno provesti.Vi ste mi odani, znam, i zato vam unaprijed saopæavam svoju elju da vi zamijenite ministra Tillota.

Isprva je mislio da se ali, ali kad je razabrao ozbiljnost njezine nakane, gotovose prepao.Visosti, to je nevjerojatno...Uvjeravam vas da æe on pasti. Dakle, primate li to mjesto?Visosti, nikada...195 Odbijate takvu èast?Zahvaljujem...Zato?Zato to bih morao otiæi s dvora, a ja ne bih mogao ivjeti da svaki dan ne vidim vasi ne sluim vaoj visosti...



Ne, alite se, Rivera. Primate li to mjesto?Visosti, ne mogu ne mogu nizato. No, ako doista mislite maknuti ministra, znam bolje rjeenje...Kakvo?Pozovite njegova predasnika.Zbog èega ga je panjolski kralj maknuo?Zato to je Tillot htio postati ministar kako bi uzdigao madame Malaspinu, svoju bivu ljubavnicu.Amalija je uskliknulaDakle, s Tillotom pada i madame Malaspina. Veoma dobro! Ipak, htjela bih da vi budete na tom mjestu.Prije æu leæi u grob nego ostaviti ovaj dvor...Zadivila se njegovim rijeèima. Gledala ga je sa sve veæim zanimanjem. Njegove oèi odavale su ropsku podatnost. Zadovoljno je sreðivala svoju osnovu Odbija èast ministra,samo da mi bude blizu. Ustaje protiv èitavog drutva, stavlja na kocku i milost panjolskog kralja sve za mene! Moja je moæ utvrðena!Nekoliko je trenutaka utjela i razmiljajuæi gledala njegovo lijepo crnoputo lice. Upravo u tom trenutku sestra grofa Rivere najavi ministra Tillota.Pogledavi dvorskog metra, odluèno pristane da ministra primi odmah.Rivera odstupi, a mali ministar uðe.Izgledao je nezadovoljan. Amaliji se èinilo da mu se iljasta brada jo vie zailjilaTek to je pozdravio trokretnim poklonom, Amalija ga upitato elite, gospodine?Visosti, govori se o skandalu na Piazza Grande. Vaa visost poèinila je tamo, blago

budi reèeno, nemoguænost! To nije dostojno ni obiène plemkinje. Vojvotkinja od Parme sakuplja oko sebe uliènjake. To je...Uzdignuvi glavu, ona ga prezirno odmjeriGovorite li s vojvotkinjom od Parme, ili sa svojom komorkinjom?Visosti, moja je dunost...Da se pokorite mojim zapovijedima! Vojvoda je otputovao po vanom poslu. Za svojeodsutnosti vlast je predao meni. Evo njegove punomoæi.Pogledavi spis, ministar se zaprepasti.Visosti, ovo ne vrijedi. Vi ne moete vriti nikakve vlasti. ena ste vojvode da budete majka prijestolonasljedniku.Gospodine, kæerka Marije Terezije smatra se vojvotkinjom, vladaricom Parme. Izvolite to upamtiti i ostaviti me!Odlazim k panjolskom poslaniku da obavijesti mog kralja...

Ne elim voditi raèuna o tom kamo ide ministar Tillot. Rumen od ljutine, hitro ostavi dvor.Sve je vie osjeæala elju da prevrne naglavce sve i da zavlada. Obraèunavi sa svojom bavi, raèunala je sa svojom carskom batinom vlaæu.Ponovo je pozvala Riveru i nastavila izdavati nareðenja.elim da mi uredite radni kabinet gdje æu rjeavati poslove. Svakog dana prije podne iuveèer primat æu vas na referat. Sluajte taèno to vam jo imam reæi.Nastavila mu je objanjavati svoje elje, a onda je dovrilaZa dva dana hoæu da imam oko sebe samo pouzdane dvorane koje vi poznate.Visosti, va rob ne poznaje drugih radosti u ivotu osim da izvrava vae zapovijedi.Vidite li tamo na stolu moju lepezu? Kad je nakon dinea naðete u mojem kabinetu, to je znak da imam s vama povjerljiv razgovor. Doðite u moj privatni salon i èekajte.Ovo mu zamuti mozgom.

Zgrabi lepezu i obaspe je vatrenim, strasnim cjelovima kao da su to njezine usne.Osvijestite se! opomene ga ona strogo.Mladi grof klekne i preda joj lepezu, zguvanu od njegova milovanja.Ona je primi i prui mu ruku na poljubac.Osjetila je na bijeloj puti vrele mlade usne. To joj je godilo i ona ostavi rukuneto dulje nego to je htjelaTada se vojvotkinja digne, uzme lepezu i reèeDo viðenja sutra pred podne. Vau gorljivost u vrenju mojih naredbi smatrat æu dokazomda je sve to istina...



Pola je prema izlazu.Rivera joj otvori vrata i pokloni se.Odlazila je dostojanstveno. Njegov pogled obujmio ju je èitavu dok nije ièezla.Onda zatvori vrata i pogleda na mjesto gdje je èas prije sjedila. Obnavljao je svaku njezinu rijeè i pojurio u svoj ured da izradi novi dvorski red.197CRNA KONFERENCIJAuma presijeca beèki klanac Sveta Ana. Studena noæ uvukla se u njega, pokrila ga mrakom, razvitlala vjetrom. Suhim granjem vjetar prebire zimsku noænu melodiju.U klancu je gostionica imi. Ispod stabala podie se neto ivo. Laganije od duha, brjetra i crnije od noæi pomièe se k maloj kuæici. Kao da su sletjeli imii protjerani om s noænog plandovanja.Jedan po jedan nestaju u tamnoj kuæi kao u kakvom duplju. Onda se vrata zatvore. Vjetar dalje lomi granje.Iza sputenih kapaka, pod niskim stropom, polumraèno svjetlo puzi po bijelim obrijanim licima. Mrko svjetlucaju oèi uperene u Pelegrinijevu prosijedu glavu, poduprtusuhim dugim rukama. Tanke se usne jedva vidljivo mièu, polugasne rijeèi zvuèe muklo poput vjetra nad kuæomI tjerani iz zemlje u zemlju, progonjeni gladnim jastrebovima to trae nae gnijezdo,mi smo, pod zatitom boga, naletjeli na rame milosrdnoj eni. Pogladila je naa krilai savila nam gnijezdo u svojoj kuæi. Afli, braæo, divlji jastreb sakrio se carici pod krilo i vreba na nas. yVeæ smo mislili da se odrekao svog plijena. Sad se povukao, ali iznenada carica gaponovo uspostavi. On je opet nasljednik prijestolja! I opet kanjac koji æe ivjeti ivladati hraneæi se naom krvlju, naim mesom. Svako njegovo naèelo no je nabruen za

ca!apæuæi govori Pelegrini, a oèi mu sijevajuto da èinimo? Da pokupimo svoje prnje i sa svjenjem u ruci lutamo svijetom poput prosjaka? Hoæemo li odabrati sudbinu prosjaka to lutaju svijetom? Da ili ne?Neæemo proapæe sedam puta sedam glasova.Dakle, elite...elimo se boriti odgovara opet isti broj glasova.Dobro. Ali pitam vas kad jastreb navali na gnijezdo, to æe ptice uèiniti s njim?Iskljuvati mu oèi...I srce zauvijek...utnja. Miruju blijede zrake svjetla. Njihove se oèi krijese. Onda Pelegrini digne glavuVi æete izvriti sve neustraivo, neoprostivo, nemilosrdno! Da ili ne?

Da potvrdi sedam usana sedam puta.Njihov apat pronosi se sobom poput uma imievih krila. Onda su uspravili glave. Veda njihovih lica odraava odluènost. Pelegrini promijeni glas i upita krèmaraOèe Johanne, to nam imate javiti novo?U petak je Josip bio u krèmi. Dolo je neko drutvo s Waldburga, a s njima i carièina dorska gospoða grofica Nera. Josip se prikazao kao grof Falkenstein. Kad sam primijetio da dolazite, dao sam vam znak. Jedan iz drutva kasnije je poao za vama, ne znam zatoI tu nam Josip ide za petama.Neæe dugo! Sad u skladite.n Svi ustanu. Izaðu u uzani trijem pa se stepenicama spuste u podrum. Johann posvijetli.Dvojica odguraju baèvu, dignu pod i spuste se u rupu. Svjetiljka osvijetli velike k

rinje. Okupili se oko njih poput takora. Digoe poklopce. Pelegrini uzima iz depa knjiicu i kontrolira, a ostali broje.Sto zlatnih satova, pedeset srebrnih...Pet stotina pari enskih cipela, est stotina mukih.Dvije krinje ogrtaèa za muke.Pazite, Anzelmo, vie je.Ne zovite me imenom mrtvoga odvraæa glas iz tmine. Jest, vie je. Tri krinje ogrtaèa, ri odijela, sve po dvanaest pari.Sto, petsto dobitak na ovoj robi iznosit æe okruglo 100.000 forinti priopæi Pelegrini i nareðuje Nova roba stie u ponedjeljak na Waldburg. Oèe Johann, pazite! Sutra u noæ



dolaze nai vozari. Neto ide u Graz, drugo u Prag, haljine u Prusiju. Antonio, vaaje briga da se sve vie robe krijumèari u Prusiju. Tamo se takva odijela dobro plaæaju. Nai pruski krijumèari ne krtare. Dakle, velim to vie. Pobrinite se da nam pruski jumèari dobave jo koju stotinu zlatnih i srebrnih depnih satova. To je dobar posao.Imate li, oèe Antonio, to javiti?Samo to da pogibelj prijeti od svjetovnih krijumèara. Pretprole noæi orobili su vlastite drugove na poslu.Prevest æemo svu robu kao crkvene dragocjenosti. Sam æu ispostaviti potvrdu vozarimai vama koji pratite robu.Ponovo su se uspeli Ijestvama. Zatvorili su rupu, navalili na nju bure i onda izali iz podruma.Vrata krème polako su se otvorila.U burnu vjetrovitu studen izlaze jedan po jedan pa se gube u inraku ume.A nad imiem vjetar dalje prebire po suhom granju noænu melodiju.199PREDU SE SPLETKESnijeg je pokrio krovove beèkog Burga. Kroz otvorene prozore vjetar brije u carièinkabinet. Marija Terezija sjedi uz pisaæi stol. Iza nje stoji glavni tajnik za unutranje poslove barun Pichler. Njegov pomoænik dri spise. Ruke su im ukoèene. Carica seosjeæa ugodno. Njezini bijeli prsti upravljaju perom to svojim potezima odreðuje sudbinu milijuna ljudi.Svrivi posao, Pichler izaðe, a odmah zatim ulazi grof Kegleviæ, intendant dvorskog kaalita.Velièanstvo, smjerno podastirem program za sezonu.Carica uzme spis, prouèava ga, precrtava, dopisuje, a onda ga preda intendantu.

Ne elim njemaèka, veæ samo francuska i talijanska djela. Njegovo velièanstvo car Stjepn moe njemaèke komedije pogledati u gradskom kazalitu. Pazite da bude reda u glumaèkotrupi. enske su odvie smjele. Zabranite svaku napadnost u odijevanju. Glumica Hirt èesto s pozornice pogledava u carsku lou. Ako se toga ne okani selit æe. Svrili smoUvjerena sam da æete i ove sezone osvijetlati svoje lice.U predsoblju su èekali dvorski referenti. Redom ih je prozivao dvorski metar Wber,potèinjen nadmetru.Nadmetar knez Khevenhiller uao je s programom zabava i sveèanosti na dvoru. Carica je pomno pregledala svaku taèku.Neto vie maskiranih zabava, dragi prijatelju. To je uvijek zanimljivo. I po koju djeèju zabavu da se ispune elje velikakih majki da gledaju svoju djecu na dvoru. Veoma sam zadovoljna.Presretan pohvalom izaao je nadmetar iz kabineta.

Onda je uao grof Koch.Tek to je preao preko praga, carica ga osloviVeæ je prolo mjesec dana od vjenèanja, a iz Parme ni glasa. Ni s puta nisu poslali kurira.Velièanstvo, loe vijesti veæ bi stigle, dobre uvijek zaostaju. Oèito je sve u redu.to je s potragom za Jaguinskom?Komesarijat je izaslao posebne tajne redarstvenike, ali joj nema traga. Otac Grande tvrdi da je skrivaju idovi. Premetaèina. u utom gradu nije pokazala nikakav trag.To me ozlovoljuje. to je novo na dvoru?Dvorski metar njegova velièanstva Franje Stjepana bio je juèer opet u palaèi princezelote.Famozno. Juèer mi se car tuio da ga uznemiruju bubrezi. To pokazuje da se zasitio u

dvaranja naoj grofici. S Josipom je neto bolje. Promjena u ponaanju prijestolonasljednika izaziva sumnju da je sretniji. Mnogo je ivlji, vedriji, odaziva se na obiteljski dine, tavie, danas me prati na posvetu crkve. Jo mjesec dana i on æe se moæii. Ipak je traio dozvolu da vjerske dunostiPlrmoe obavljati u svojim odajama. Pristala sam, iz oportuniteta, dakle ne mora dolaziti u kapelu. Uza sve to pazite na nj kao da se nismo izmirili, to ima dalje?Njezino visoèanstvo princeza arlota prima svakog tjedna po vie puta kneginju Vilmu.Oèekujem vijest o datumu arlotina odlaska iz Beèa. Onda je i to rijeeno. Dalje?Njegovo visoèanstvo princ Karlo bio je nezadovoljan to ga prijestolonasljednikov dv



oranin ne pozdravlja s potrebnim poèitanjem pa ga je na koridoru pljusnuo.Ne znam od koga je batinio tako silovitu æud.Velièanstvo, nikad se ne bih mogao dosjetiti odgovorio je Koch gledajuæi caricu u strahu da ne proèita njegove misli.Kako izgleda na Hetzendorfu? Je li carica udova mirna?Od one noæi kad je bila kod vaeg velièanstva ivi posve povuèeno. Nitko strani ne ulazdvorAs pruskim uhodama?Velièanstvo, dravno redarstvo radi i moji najbolji ljudi Binder i Blank vazda su uposlu, ali dosad nisu pronali nita sumnjivo. Prije svog smaknuæa grof Vojkffv nije dao nikakvih razjanjenja koja bi nam pokazala put.Kancelar je prije strijeljanja upotrijebio sva sredstva, ali uzalud. Friedrich je dobro odabrao. Prava sreæa to smo se rijeili toga kapetana. Svreno je.Koch se odmah udalji.Nakon njega slijedili su drugi.Konaèno je k carici ula Nera.Grofice, prispjele su mi tube protiv vas. Car Franjo Stjepan tui se da vae ponaanjeprema njemu ne odgovara dunom potovanju koje dvorska dama ima iskazivati, caru.Velièanstvo, moje je dranje u skladu s mojom savjeæu i propisima.Potujem vau krepost, ali budite prema caru ljubazniji. Veæ sam jednog dana naglasilaneka car od vas nauèi da kreposna ena moe prijateljevali s njime u potenju. Time æeuèiniti èast i uslugu svojoj carici...Velièanstvo, moja je elja da zasluim vau milost. Velièanstvo, smijem li neto zamoliBrzo. Vrijeme leti.

Mjesec dana nisam èula o muu i molimOvo u carice izaziva Ijutinu. Ipak se svlada i blago upadneTome je krivo to naa gospoda ne uzimaju primjer od svoje vladarice pa rade komotno. Svaki dan prigovaram njihovoj lijenosti i pourujem rjeenje.Velièanstvo, molim usrdno dopustite mi da posjetim mua u tamnici.Ispunila bih vau elju, ali bi to bilo na njegovu tetu. Vaem bi sastanku svakako priustvovao jedan od istraitelja. U201svojoj Ijutini va bi mu mogao togod izlanuti, a to bi dalo povoda da zavlaèe istrgu. Povjerljivo vam saopæujem da se istraga vodi samo forme radi, jer titim onu dvorsku liènost koja je sve skrivila. Uostalom, sa svojim muem boiæevat æete.Dovijeka æu zahvaljivati vaem velièanstvu na dobroti. Ne brine li se za mua samo zatoda sazna koliko joj jopreostaje mirnog uivanja Josipove ljubavi? pomisli carica, a glasno primijeti

Jo jedna tuba protiv vas. Barunica Kleber se ali da je susreæete vrlo neprijazno. Buite ljubazni ako vam i ne ide od srca. ene vam zavide na ljepoti, caru i duhu kojim ste osvojili èitav dvor, pa i svoju vladaricu. Ali tuða zavist samo poveæava nau saosvijest. O muu se ne brinite. On je pod mojom zatitom.Zahvalila se i smirena otila.Najavili su oca Grandea koji je carici predloio program posvete nove crkve i objanjavao ceremoniju. Carica upita svog pouzdanikaInaèe, oèe Grande, nita novo u mojoj obitelji? Vre li se vjerske dunosti?Velièanstvo, danas je princeza Marija Antonija uskratila poslunost da tri puta dnevno obavlja molitvu.To mi dijete zadaje brige. Odaberite joj novu odgojiteljicu, èini se da veæ deseti put mijenjam njezine odgojiteljice.Nadam se da æe se i ona popraviti kao i prijestolonasljednik.

I vi opaate da se popravlja?Da, velièanstvo. Prema svima je obzirniji. To je obraæenje. Oko 10 sati dvor je biospreman za sveèanost posvete novecrkve u Klosterneuburgu. Svaku crkvenu slavu smatrala je carica dvorskom sveèanoæu. Dvorani starog dvora pratili su carsku obitelj u sveèanim odorama sa svim obiljejimaèasti. Tako je postupilo i dvoranstvo mladog dvora.Taèno u 10 sati pojavili su se na vratima dvora carski trubaèi. Na konjima i u starovjeènim haljinama zatrubili su na sve èetiri strane u znak da povorka kreæe na sveèanos. Poto su trubaèi izali, iza njih je slijedila dvorska garda na konjima.Na velikim dugim crvenim kolima vozili su djeèake pjevaèe u nonji panjolskih crkvenih



pjevaèa. Za njima je nailazila koèija dvorskog kapelana, onda koèija dvorana, dvorskihdama, koèija s princom Leopoldom i Marijom Antonijom, car Josip sa svojim dvorskim metrom barunom Rosenbergom i dvorski metar knez. Khevenhiller. Iza njega se vozio carski par u zajednièkoj koèiji. S obje strane jahala je garda. Slijedili su knezovi Trautson i Liechtenstein, grofovi Kiinskv i konaèno dvorski pjesnici da sveèanostopjevaju stihovima.U Klosterneuburgu obavljena je posveta nove crkve u prisutnosti dvora i njegovihdostojanstvenika. Poslije obreda samostan je dvor i dvoranstvo posluio doruèkom.Sakupilo se mnotvo svijeta koje je burno pozdravilo cara i caricu i njezinu obitelj. Marija Terezija primijetila je namjerno glasno da èuje JosipVidi, Franci, tako iskreno i buèno pozdravlja nas samo onaj puk koji je pod utjecajem isusovaca. Nemam li pravo da im budem prijatelj kad u narodu njeguju tako dubok osjeæaj za nau dinastiju?Josip se prièini da promatra svjetinu i da ne èuje. Svi uðu u koèije. Trubaèi su dali zza odlazak.Strahovite sredovjeène trube. Moje ui i ukus jednako protestiraju reèe Josip Rosenbergu.Velièanstvo, ne recite to u prisutnosti njezinog velièanstva. Zakljuèili ste primirje...Samo zato to grofica Vojkffv tvrdi da moja apstinencija podupire spletke koje suprotiv mene poduzeli jezuiti.Rosenberg se nasmijeiVelièanstvo, najnoviji dvorski nadimak za groficu Neru Kancelar mladog dvora..Dvorske besposlice prvi put su izbacile rijeè koja nije sasvim nepravedna

Nakon povratka u Beè, Nera se preodjenula i otila u svoj stan u gostionici da tamoprovede svoj kratki dopust.U gostionici je nala Malakoczvja i njegovu enu, grofa Meska i groficu Stanku. Saopæili su joj da su prisustvovali sveèanostima u Klosterneuburgu i odluèili poæi u Beè da sdo veèere malo pozabave. Kad su se nali u njezinu stanu, Meko tiho primijetiGrofice, neæu dirati u vau diskreciju, ali na posveti sam opazio da prijestolonasljednikovo lice odvie nalikuje na grofa Falkensteina...Mislite to hoæete, ali za vas, grofe, Falkenstein ostaje onaj koji vam se predstavio.Razumijem. Javite mu dakle da sam za vrijeme posvete u povorci vidio jezuita Anzelma. Vidio sam ga pred crkvom. Htio sam se provuæi za njim, ali me vojska nije pustila preko kordona. Kasnije ga vie nisam vidio.Niste li mogli saznati njegovo ime?

Bilo je na posveti stotinu crnih mantija. Pitao sam neke oko sebe poznaju li ga,ali nitko nije znao za nj. Trebalo bi da zajedno poðemo na neku drugu crkvenu sveèanost. Moda æe on biti i tamo pa bih ga mogao otkriti.Razgovor prekine vlasnik gostionice.Predao je Neri zapeèaæeno pismo.Razmotavi omot, naðe obièan papir ispisan mukom rukom Vaa milost, nesretnik koji se zdaje u vau dobrotu i utnju moli da ga primite, ali ne u prisutnosti svjedoka. Doæi æu devet sati uveèe. Zaklinjem vas ne odbijajte moju molbu.Nije bilo potpisa. Nera pokae pismo svojim prijateljima i zatrai savjet.203 Opasno je primati neznanca opomene je grof Meko. A opet, treba da znate tko to od vas trai neku milost. Kad nema potpisa, bit æe neka zasjeda. Ostat æemo ove noæi Beèu i doèekati tog neznanca u vaem stanu. Primite ga nasamu, a mi æemo biti u pokrajoj sobi.

Poslije veèere, tek to je izbilo devet sati, drutvo je ostalo u blagovaonici a Neraje pola u salon.Uznemireno je èekala najavljenog èovjeka.Doskora razabere tiho kucanje. Odazove se.1Na pragu salona stajao je stranac u sivom ogrtaèu. Glava mu je povezana crnim rupcem preko èela i oka. Bio je u graðanskom odijelu i bez vlasulje.Mladiæ se smjerno pokloni i proapæe.Vaa milost me ne prepoznaje? Ja sam princ Ernest.Sveti boe, to se dogodilo s vama? Kako ste se promijenili?Grofice, nigdje nemam prijatelja. Jednom kad me carica zatekla s princezom Amali



jom, spasili ste nas iz nepriliène situacije. To me ponukalo da vam piem i zamolimza sastanak.Ne slutite koliko je vaa sudbina povezana s mojom uzdahne Nera.Onda sam dobro odabrao put k vama. Grofice, htio bih saznati to su Amaliji reklio meni.Ne znam, visosti, to su joj rekli. Ni rijeèi nisam èula. A vi ste, oèito, teko ranjeno se desilo s vama?Desilo se to da je princ Ernest ljubio i iskupio danu rijeè. Uzdahnuvi, naslonio jeglavu na rukeJednom je Amalija znala dosjetkom sprijeèiti da je zaprosi panjolski infant. Zato jepola za vojvodu, a da se nije oduprla?Visosti, kako se mogla odrvati carièinoj zapovijedi? Vjerujte, nikad je nisam vidjela tako mraènu i apatiènu kao onih dana njezina vjenèanja, èinila mi se poput mrtvaca oga pokreæu nekim strojem. Osjeæala sam njezinu zdvojnost i alila sam je iako je unitla moju sreæu.Vau sreæu? èime?Optuila mi je mua da je princezu nagovarao na bijeg i da je u slubi pruskih uhoda,a sve to nije istina. On je sada u tamnici.Razjanjavala mu je dogaðaje o kojima je znala, a princ joj je isprièao dogaðaj u carièm kabinetu do èasa kad je ispalio hitac u svoju glavu.Probudio sam se u umi i opazio nad sobom crne oèi, pro sijedu kosu i jaka prsa. Vraæajuæi se kuæi, dva èovjeka nala su me i ponijela u svoj dom. Leao sam u njihovu domu tdana, a onda su me odvezli daleko u umu k ugljeharu. S nama je prola neka mlada djevojka koju su pomno krili. Stari ugljenar izlijeèio je moju ranu nekim travama i

tako sam, eto, ostavio na jedan dan svoje sklonite da èujem togod o Amaliji. Znao sam da stanujete ovdje.To su ta dvojica koji su vas spasili? upita Nera.Dao sam rijeè da njihova imena nikad neæu spomenuti.Njihov opis podsjeæa me na nekog.Zacijelo ih ne poznate.A djevojka?I njezino ime moram vam preutjeti.Ne zove li se Mimi?Vaa milosti, ne pitajte. Moram utjeti. Uvjeren da umirem, sve sam isprièao, pa se valjda boje to su me spasili i taje svoja imena.Bilo mi je odmah jasno. Znam tko se to krije i zato, ali neæu vas vie ispitivati. Hoæte li se vratiti na svoje imanje?

Za koji dan ostavit æu svoje skrovite i otputovati. Ostao sam iv i hoæu da budem zdra. Jo èuvam jedan metak u svom pitolju.Visosti, trese vas groznica. Prièekajte dok uzmognem sve mirno prosuditi.Leeæi kod ugljenara dane i noæi, odluèio sam da æu vas potraiti. Odlazim s utjehom dastavila teka srca...Princ se oprostio i izaao polagano, tekim koracima. Nera je potrèala u drugu sobu.Grofe reèe. Mesku ne pitajte zato, ali doðite k prozoru. Pogledajte onog èovjeka s povzanom glavom. Slijedite ga. Moda æe krenuti u umu. Upamtite taèno gdje ulazi u umu ijim smjerom ide.Ne pitajuæi daljnje objanjenje, Meko pograbi svoj ogrtaè i ode.Oko 11 sati u noæi vratio se Meko i saopæio Neri da je mladiæ otiao cestom ba onamo je ona pretpostavljala prema umi i na zavoju ceste skrenuo u gutaru.Grofe, uèinili ste mi golemu uslugu. Put kroz ovu umu vodi grofa Falkensteina do ve

likih uspjeha. Ne smijem vam kazati tko je bio taj mladiæ. Sve æete saznati. Zbog toga dogaðaja ne mogu s vama na VValdburg. Doæi æu popodne.U jutro vratili su se Nerini prijatelji na Waldburg. Meko je bio u koèiji sa Stankom, dok su Malakoczvjevi sjeli u prednja kola.Jurice, nisi li nekako zle volje? upita Stanka mua.Stanko, bi li ti htjela na dvor kao grofica Nera?Naravno da bih. Ali samo kad bi ti bio car! Gle, èak se tome nu veseli, dragi?Stanko, opaa li da grofica Nera jedva spominje Siniu, a iullonstein joj je neprestano na ustima? I ma to radi, samo je za njega.Sumnjièi je? Vidi da kuju neke zajednièke urote. Pa onda, to je taj Falkenstein prem



inii koji je za nju izloio svoj ivot?205 Ali taj grof je prijestolonasljednik. Te urote ih spajaju. To sam opazio kod imia. Oni se veoma dobro razumiju.Jurice, to ti pada na um? Zar moe ugasiti velika i lijepa ljubav kao to je bila njihova?Samo njegova! Ona ga je, zapravo, ljubila tek kad ju je spasio s lomaèe. To je ljubav iz zahvalnosti, a ne prava ljubav.Bilo bi nezahvalno i strano! Ipak, ne vjerujem. Nikako!Stanko, nikad te neæu pustiti iz svoje kuæe iz naeg gnijezda! Bojim se da je Sinia prvaren ili æe tek biti...Privukao ju je k sebi i toplom njenoæu zagledao se u njezine oèi.Dok su oni putovali, Nera se vratila u Burg i najavila se prijestolonasljedniku.Potanko mu ispripovijedi kako je Meko vidio Anzelma na procesiji, a zatim o posjetu princa Ernesta i kasnijem njegovu odlasku u umu.Josipovo melankolièno lice najednom se razvedri.Bog se predomislio i odluèio prijeæi na moju stranu.Sada, dakle, imamo trag reèe Nera. Trait æemo ugljenara i naæi Mimi.Znam kraæi i sigurniji put do nje. Proèitajte pismo. Znatieljno prihvati Nera komadiæ apira s veoma loim i nezgrapnim slovima.Velièanstvo! Oprostite mi nala sam na dvoru prijateljicu koja æe vam podmetnuti ovo pismo. Ne ispitujte siroticu. Htjela je pomoæi nesretnici. Na dan carskih svatova uèinila sam veliki grijeh prepoznala sam u princu Leopoldu mladiæa koji mi se prikazao kao umar. Vae se velièanstvo tada zauzelo za siromani puk da ga vojnici ne pregazeNe usuðujem se odati moje boravite. Ako me elite primiti, poaljite mi u èetvrtak gl

na Voæarski trg kod utog grada. Prepoznat æete me po zelenom rupcu i sivoj haljini. Da me lake opazite, mahat æu bijelim rupèiæem.Ova je djevojka smjela i lukava primijeti Nera. Velièanstvo, vi æete nekog poslati,ili...Rosenberg sumnja da je to neka spletka. Ne moe zamisliti kako je ovo pismo dospjelo na stol, a da nitko nije opazio. A ja opet mislim da je Wolf lako naao saveznika na dvoru, on je dvorski kovaè lijesova.Poslat æete Rosenberga na Voæarski trg?Idem sam. Ionako mi je carica savjetovala da prouèavam uti grad da me izlijeèi vjerske tolerancije.Velièanstvo zna da sam vidjela Mimi na sastanku s Leopoldom. U èetvrtak sam jo na dopustu. Smijem li vas pratiti na Voæarski trg?Ovo pitanje proèitali ste mi iz due.

I pismo i saopæenje princa Ernesta podudarali su se i uvjerili ih da je Mimi doista sakrivena kod nekog ugljenara.Pozvali su baruna Rosenberga, raspravili s njim potankosti i urekli sastanak. Onda je Nera ostavila dvor i odvezla se u Waldburg da ondje proboravi do èetvrtka. vCrni orao bila je odlièna gostionica gdje su odsjedale, a i stanovale odliène liènosti. Otmjene koèije, jahaèe, dame i gospodu pred hotelom nisu smatrali nikakvom senzacijom. Ipak su graðani rado gledali bogatu opremu konja i lijepe haljine otmjenih dama pa su se sakupljali nasuprot gostionici.Bio je èetvrtak. Josip je stajao u guvi ljudi. Bio je odjeven u jednostavne crne kratke hlaèe, bijele èarape i crni haljetak. Zguvani klobuk natisnuo je na oèi pa mu je obrano zasjenjivao lice.Uz njega Rosenberg u smeðem odijelu. Nitko ne bi mogao naslutiti da se u tim odorama kriju car Josip i njegov dvorski metar.

Iz hotela je izala Nera u jednostavnom zelenom ogrtaèu i zelenom eiru. Gospoda je podrave i onda sve troje poðoe.Ulicama je kljuèao promet zaposlenih graðana i radnog svijeta. Nakon jednog sata hoda nali su se na malom trgu gdje su ljeti ene prodavale voæe i cvijeæe, a u zimsko dobsuhe smokve i suene kruke, kuhane i sirove. S trga se otvarao mali uzani ulaz u uti grad.Na uglu spazi Nera atorèiæ èaraparice. Sjedeæi, krpala je èarapu. Morali su svakako prj nje.Jedva su krenuli, èaraparica digne glavu i vikne prema JosipuHej, mladi gospodine, vama je zima zar ne? To ga je oèito zabavljalo i on odgovori



Naprotiv! Grije me krv!Zato ste, dakle, obukli poderane èarape da vam vjetar propuhuje k tijelu? Mladom je kavaliru vruæe kraj takve ljepotice. Ali nije gospodski pratiti lijepu damu kadsu mu poderane èarape! Dajte da vam zakrpim.Kriomice preleti on pogledom po svojim èarapama.Gdje su poderane? upita on neto smeteno, uvjeren da je pred Nerom smijean. Nera seprimakne RosenberguBarune, ni za ivu glavu ne dopustite da mu krpa èarape. Ova mi se ena èini sumnjiva. osluajte me kasnije æu vam reæi zato.Iako nije shvatio Nerinu bojazan, cijeneæi njezine savjete priðe Josipu.Doðite nukala ga je èaraparica ivo. Pokazat æu vam rupu. Ako je ne date saiti, dobro,i ja ne laem!207 Pustite, grofe umijea se Rosenberg Iako gurnuvi Josipa od atora i reèe èaraparicAko su mu èarape poderane, pokrpat æe mu ih ena, a vama eto, pola groata se vi mijeate? Nije mi do novca, nego do rijeèi. Mislite li da je siromana ena bpotenja? Ako ste vi plemiæ, i ja znam to sam. èarape su poderane, to je istina, a ne znuðivanje.Rosenberg baci novac na stol i sagnuvi se k njoj, uhvati èuperak plave kose to je virio ispod èaraparièine kape. Ispod plave vlasulje proviri tamni pramen.Otkad èaraparice nose vlasulje? upita Rosenberg. U tren oka nala se pokraj nje tri èovjeka graðanski odjevena pa se postave izmeðu èaraparice i Rosenberga vièuæito je to? Kako smijete enu vuæi za kose? To je obeèaæenje njezinog potenja.Vi, gizdelini, dopustite eni neka poslui gospodina. Doðite, mladi gospodine, neka vam zakrpi. To je njezin zanat.

Otiðimo, molim vas reèe Nera i uzme Josipa pod ruku pa ga povuèe na cestu.Svijet se okupio oko atora, dok su ona trojica vikala na Rosenberga.Gdje je ta vaa èaraparica reèe Rosenberg da vidimo zato sakriva crnu kosu plavom? Licjoj je nalièeno kao glumici. Neka doðe.Sakupljeni ljudi stali su je traiti oèima sa eljom da dozive senzaciju. Ali èaraparicje nestala kao da se rasplinula.Trojica su pokuavala da izazovu Rosenberga, ali im se on makne s puta i poðe za Josipom.Idemo odavle nukala je Nera svog pratioca.Jo nismo nali Mimi upozori Josip.Motrim svaku enu, ali joj nijedna nije slièna.Moda se prepala strke i pobjegla da je ne opaze pa je otila.Dobro, ali poðimo na drugu stranu trga.

Rosenberg, Nera i Josip dugo su èekali, ali nigdje nisu opazili traenu djevojku. Meðutim, sve troje zaokupio je dogaðaj sa èaraparicom.Rosenbergova sumnja o spletki pojaèavala se. A Nera je tiho. prièalaSjeæam se, kad sam prolazila s muem, ta je ena krpala èarape panjolskom poslaniku. N idov dovukao se do mene i priapnuo mi ako mi je do ivota mog kavalira, neka ne damda mu ona zakrpa èarapu Mislila sam da je smuen, ali danas mi se èini da je on znaozato je to rekao.Mjesto Mimi èaraparica reèe Rosenberg. I opet velim moje su sumnje ispravne. Potvrðujeih ovo to je rekla grofica.Zar atentat na mene? nasmijei se Josip. Tko bi uopæe znao da æu ja danas na trg? Valjda ni carica koja mi je savjetovala neka osobno pogledam uti grad.Ako su vas ovamo poslali crni prijatelji?Mladi car slegne ramenima. Nera je pourivala da ostave trg. Posluali su je.

U samostanu jezuita u maloj drvom obloenoj sobi sjede Pelegrini, Grande i mladi vitki crnooki Lechner. ute i bulje u bronèani, sat na kaminu. Kazalo odmièe pomau mu nihove misli.Hodnikom netko potrèi. U sobu uðe graðanski odjeven plavokos èovjek. Grande, Pelegrini Lechner dignu se, razvaljuju oèi, stoje poput tri napeta upitnika.Onaj to je utrèao u sobu izlaneNije dao zakrpati!Svoja trojica dahnue poput punih mjeina.Proklete psine! Tko je od vas kriv? Tko? vikne Pelegrini. Ili ga Jaguinska nije zvala?



Osjetio je svoj poraz i mirno ga prikrioRazumijem. Iz vaih rijeèi proizlazi pritajeni ukor to se ne brinem za svoju prijateljicu. Osjeæam to. Grofice, vi znate da je ljubaznost kojom se u novije doba obasipljemo carica i ja samo opsjena za svijet. Dravni interesi trae da prikaemo kako sucarica i prijestolonasljednik jednoduni. Ipak, ona me i dalje smatra izrodom svoje obitelji i svaka moja intervencija ostala bi uza ludna.Veæ ste govorili sa caricom?Ponovo, ali posve bez uspjeha.Ako carici dokaete zloèinaèka djela njezinih savjetnika, promijenit æe svoje osjeæaje ma vama. Onda vam neæe uskratiti ni jednu molbu.Da dokazat æu ih! Zato dolazim ovamo, sva moja nada usredotoèena je na to da pronaðemoMimi. I kad se to dogodi, prva moja intervencija bit æe opet za vaeg mua.Primijetili su Meska kako im juri u susret. Doskora se naðe uz njih.Sreo sam u umi momèiæa koji bere suho granje.Narod veli da susret s djeèakom nosi sreæu primijeti Nera.Onda je sreæa na dlanu. Pitao sam toboe, djeèaka je li u umi vidio damu na konju jer a se izgubila moja ena. Djeèak je Ijutito odbrusio Ne! Poao sam za njim i izdaleka opazio dim. Tamo æe biti i koliba. Dakle, moemo poæi.Sve troje krenu putem kojim ih je vodio Meko.Kad su opazili dim, Nera se, prema njihovoj osnovi, dalje uputi sama. Oni su je èekali.Potjerala je konja u umu.Nije dugo trebalo da stigne do kolibe. Vrata su bila zatvorena.Nera sjai, svee konja uz stablo i pokuca.

Nitko se ne odazove. Prozorèiæ je zastrt nekom krpom. Bilo je oèito da se ukuæani krijuSjela je na panj i poduprla glavu o ruku. Onda se, prema Mekovoj zamisli, sputi iprotegne.Nekoliko je èasaka prolo kad su zakripala vrata. Netko je provirio. Zaèas izaðe momèieda Neru pa se opet vrati.Odmah zatim izaðe mlada djevojka. Za njom starac, visok, suh i mrk. Otresito je viknuoPlemkinja! to me briga! Meni nitko ne pomae, a svaki dan leim u snijegu. Neka lei. a mi je otac zabranio da primam bilo koga.Djevojka nije dijelila njegovo mnjenje i htjede ga ublaiti.211 Sigurno je to ona gospoða za koju je neki gospodin pitao naeg malog. Zalutala je i onesvijestila se. Unesimo je u kuæu. Ako umre, jo æe vas okriviti da ste je ubilii orobili.

To je starca zabrinulo. Uz pomoæ momèiæa unesu Neru u kolibu.Trljali su je, a ona otvori oèi pa ugleda blijedo lice lijepe mlade djevojke crnihoèiju.Prepozna Mimi.Djevojka donese rakije i pristavi mlijeka.Htjela bih svuæi cipele kad bi mukarci malo izali za moli Nera.Jedva to su izali, ona povuèe Mimi za ruku. vVi me ne poznate? upita ona.Ne, ali mislim da sam vas negdje vidjela.Znam gdje je to bilo, no o tome drugi put. Vrlo je hitno. Nosim vam odgovor na vae pismo prijestolonasljedniku.Djevojka se zaprepasti.Kakvo pismo?Ne znam nita o tome.

Izbuljila je oèi i sumnjièavo gledala stranu gospoðu. Nera je stade ispitivati. Sa zaprepaæenjem je saznala da Mimi nije nikome nita pisala. U brzini, da ne doðe u kolibu gljenar, pokua probuditi djevojèino povjerenjeMimi, prijatelji pokojnog nadbiskupa trae od vas svjedoèanstvo. ele unititi Pelegrinja i njegove ortake. Doðite s nama, i to odmah.Gospoðo, bog vas blagoslovio ako govorite istinu. Ali kad me otac doveo ovamo, prisegla sam na Krista da nikad neæu ostaviti ovu kolibu niti s kim govoriti o crnimstrahotama dok mi on ne dopusti. Ako moj otac privoli, evo me. Poðite k njemu. Svatko zna kovaèa lijesova Wolfa.Dobro. Sutra æemo doæi po vas.



Nera ispije mlijeko i zahvalivi se na gostoprimstvu, uzjae konja i potjera ga u smjeru gdje su je èekali pratioci.Nala sam je klikne kad ih je dostigla i ispripovjedi rezultat svojeg posjeta.Razaberu da je Rosenberg imao pravo. Mimi nita nije pisala, pismo je netko krivotvorio.Sve æu kazati Rosenbergu i narediti mu da vam nikad vie ne dopusti tako lakomislenih izleta reèe Nera. Sad æu ja preuzeti vie tajno redarstvo.Josip se sretno smijeio.Vele da je gospodin bog vrlo strpljiv. Ipak mi se èini da mu je dozlogrdilo pa mije poslao vas, grofice.Meko je mrko sluao i prekinuo ihNiste li putem vidjeli dva mlada umara na konju? Sreli su nas, ali se odmah povukli i krenuli smjerom za vama. Grof Falkenstein bio je tako zabrinut za vas, grofice.Nisam nikog srela.Vi ste me, grofice, doista zadivili. Promatrali smo vas izdaleka. Divno ste odigrali ulogu pred ugljenarovom kolibom. Ne bih nikad pretpostavljao da umijete tako dobro glumiti...Kad mala patka izmilji iz jajeta i tek se osui, stavi li je u vodu, ona pliva. Nitko je ne uèi, a ipak pliva. Tako vam je i s lukavoæu ene. U situaciji pliva reèe NeraÈini se, vrlo dobro pliva odgovori Meko napola u ali promatrajuæi ispod oka Neru i Joipa.Grofice, vama je hladno reèe Josip pa skine svoj ogrtaè i omota ga oko Nerinih ramena.

Meko je vrlo paljivo promatrao Josipovu brigu za Neru njegove tople poglede, sva njegova sitna nastojanja oko njezine udobnosti. Sve je to usporeðivao s njezinom brigom za njegove osnove i za njegov ivot za njegova istraivanja. Sumnja to se u njemu rodila kad je sa Stankom odlazio na VValdburg, sada se uèvrstila.Tko zna, zato Sinia mora èamiti u tamnici? Ta misao preletjela mu je mozgom i nije ga ostavljala èitavim putem. Izali su iz ume i skrenuli prema gradu. Konaèno su izalicestu.Sutra æu otiæi kovaèu lijesova reèe Josip.Vi biste sve pokvarili. Znate da je veoma sumnjièav. Ja æu to bolje izvesti. Prepustite ga meni. Govorila sam s Mimi ona me alje. To je najbolja putnica.Josip prui ruku. Mesku i zahvali mu na trudu.Jurica je krenuo prema Waldburgu. Nekoliko puta obazreo se za Josipom i Nerom.Ne, ovo prijateljstvo vodi k ljubavi. Jadni Sinia, izgubljen je, Nera ga zaboravl

ja.Osjeti Ijutinu prema njoj i srdito podbode konja.Ne, vie im neæu biti posrednik. Vie me neæe dobiti na lijepak.PORUÈNIK CARSKE GARDERana zimska veèer ispraznila je beèke ulice. Prozori kuæa svijetle. Guste pahuljice sputaju se na smrznute naslage snijega. Po njemu se niu tragovi Nerinih èizmica. Hitiprema kuæi kovaèa lijesova.Graðanski sukneni ogrtaè dosie snijeg. Crna barunasta kapica pokriva glavu i sakriva ice vjetru, uri se, gotovo trèi.Pred vratima duæana strese sa sebe snjene pahuljice i uðe.Zvonce na vratima zvekne kao da je netko udario èekiæem. Taj zvuk zamire praznim prostorom.213Nema nikoga. Pusta soba. Samo su lijesovi naslagani jedan na drugi kao u mrtv

aènici.Nera se èvræe zamota u ogrtaè.U dubini se otvore vrata. Visoki pleæati mukarac svojom pojavom ispuni prostor od poda do stropa.Gledala ga je u crne blistave oèi ispod debelih crnih obrva. Iz bijelih sjedina nametali su se crni ostaci nekadanje mladosti.Jednom je veæ stajala nasuprot ovom èovjeku, ali onda nije osjetila toliko nesigurnosti. Ne moe otvoriti usta, a on je gleda nehajno. Oèito èeka narudbu.Kad ona nije govorila, upita onSto je? Zar me se niste dosta nagledali?



Neka nepoznata sila povuèe Neru da istrèi na cestu. Ali je èvrsta volja zadri makar setoliko zbunila da nije smogla ni rijeèi. Èovjek podupre ilave ruke o bokoveDakle, to hoæete?Savjeta, gospodine Wolfe.Prodajem samo lijesove.Ne, gospodine Wolfe, dola sam zbog neèega drugog. Sasluajte me. Dola sam radi vae ksti.Velikog li milosrða! Ima li tko na svijetu koji se brine i za moju korist? nasmijese on cinièki.Gospodine Wolfe, alje me Mimi. Starèev se obraz rastegne, a pogled rairiMimi? Vas?U njegovu je glasu zvuèila prijetnja. Nera nastavi, sada veæ odluènije.Bila sam juèer kod ugljenara.Vi? Bili ste tamo?Da, bila sam.Starèevo se lice preobrazilo. Izmijenilo se.U trenutku poðe k ulazu. Povuèe vanjska eljezna vrata i zakljuèa ih. Spusti eljezne ke na prozoru i vikne èudnim glasomMarko! Marko!Bila je uvjerena da je zatvarao vrata i prozore da ih nitko ne smeta u njihovu daljnjem razgovoru.U duæan je uao mladiæ. Visok, jak, mrk. Starac pokae rukom na NeruEvo je! To je ona!Dakle, veæ zna pomisli Nera i osokoli se

Gospodine, vrlo je duga pripovijest to vam imam saopæiti. Smijem li sjesti?I leæi, plemenita gospoðo, i leæi! Vrlo je duga pripovijest koju vam imam ja odgovoriti.Starèev glas èudno je drhtao.Odmah æu vam, gospoðo, spremiti mekani leaj. Kad je to rekao, dade znak mladiæu.Nera je zaèuðeno gledala kako su podigli jedan lijes, otvorili ga i stavili pred njuna pod. to to znaèi, gospodine?Lijepa gospoðo, put iz ugljenarove kolibe vodi u ovu kolibu i pokae lijes. Za damuiz gospodske palaèe, neto je neprilièna.Zaboga, gospodine, ne razumijem vas.Daj ue, Marko. Odmah æete razumjeti.Momak dohvati debelo ue, svee okrajak u ogrlicu i poðe prema Neri.Instinktivno se trgne natrag.

Bojite se? govorio je starac. Samo odvano. Za vama ue pred vama lijes, dakle nemaspasa. Govorite kamo su odvukli Mimi?Tko bi je odvukao? zaprepasti se Nera.Gdje je Mimi! eno, otvori gubicu!Gospodine VVolfe, to je vama? Ta ona je kod ugljenara.Vi, dakle, ne znate da je bila i da sada vie nije? Vi, sirota, ne znate da je glupava cura povjerovala vaoj komediji pred kolibom? Mjesto da su s vaim lijepim tijelom potkurili ugljenik, napojili su vas mlijekom, a za zahvalnost poslali ste ponju crne vrane. Prokleti bili!Gospodine, tako mi majke u grobu ne znam nita o tome.Gade! Kune se majkom u grobu, a valjda se negdje vucara s kakvim velikakim skotom.Nemam vremena. Govori kamo su je odvukli?Ne znam nita zaprepaæeno odgovori Nera. Ako je istina da nije vie kod ugljenara, to

e nesreæa za mene isto kao i za vas.Ue promrsi starac blijedih ukoèenih obraza.I dok je starac uhvatio Neru, momak joj za vrat baci ue. Starac potrese èitavim njezinim tijelom i zarine ubojiti pogled u njezine oèi.Otvoren lijes i ue oko vrata! èitavo joj se biæe pretopi uasom. Blizina sigurne smrtisledi je svu i stisne dah u prsima.Govori drhtao je stari tresuæi je. Gdje je Mimi?Ne znam.Ako ne odgovori, odavle neæe iva.Ne znam odvraæala je ona zamiruæim glasom.



Stegni! vikne starac pozelenjevi od bijesa.Mladiæ povuèe ue. Nera digne ruke prema mladiæu i pogleda ga s izraajem molbeHtjela sam osvetiti Mimi, tako mi spasa moje due! Mladiæ se pokoleba.Starac udari nogom o pod i zavikneStegni! Svri!215Ukoèeni pogled lijepih Nerinih oèiju lomio je mladiæevu snagu. Nevidljiva i nejasnamoæ oslabila mu ruke. Unatoè starèevoj zapovijedi, on zadri ue, okrene se k njemu iUjaèe, moda ne lae!Droljo! vièe starac. Njezina ljepota smuæuje ti krv. Mrcino! Stegni!Pa vi govorite hrvatski! krikne Nera.Sve troje se pogleda. Dosad je starac govorio njemaèki. Momak je htio da Nera ne razumije njegovu molbu da moda ne lae, pa je to izrekao hrvatski.Polagano okrene starac svoje lice k Neri i napeto je upitaVi ste iz dvora?Jesam, ali nisam odavle.Odakle ste?Iz Zagreba.Èiji ste?Unuka grofice Ratkay.Ra tkay?Da, i kæerka grofa Kegleviæa.Kako se zvala vaa dadilja?Marta Prpiæ.Starac spusti glavu. Klonulo tijelo nasloni na lijes i pokrije lice rukama.

Mladiæ polako skine ue s Nerina vrata, dok je ona uperila oèi u staroga. Teko je disa. Onda je zaplakao.Nenadani preokret potrese je.to je to? Cas prije provala bjesomuènosti, a sada suze? Dugo su utjeli. Mladiæ se nijusudio da prozbori. Cupkajuæiue, pogledavao je èas nju, èas njega...Konaèno starac obrie rukama suze i pridigne se, poðe kNeri i prihvati je za rukeMarko, ugasi svjetlo.Pretrpljeni strah slomi njezinu snagu i ona klone. Starac je prihvati i odnese iz duæana u lijepu, urednu, graðanskom udobnoæu ureðenu sobu.Na stolu gori svjetiljka.Kraj peæi veliki koni naslonjaè. Tu posjedne Neru i zapita je zabrinuto

Je li vam jako zlo? Hoæete li da vam skuhamo vina?to god eliteMarko, priredi hitro.Dok je mladiæ izaao, starac poðe k ormaru, izvuèe pretinac, izvadi dvije uljane slièicprui ih Neri.Zaboga, pa to je moja bakica, a ovo je Marta. Na rukama joj lijepo dijete...To ste vi!Ne razumijem...Razumjet æete, samo dok se oporavite.Starac i mladiæ prionuli uz nju. Zamotali je u ogrtaè i donijeli topla vina. Stari sjedne nasuprot Neri, a mladiæ se zavukao u kraj sobe.Sluajte pa æete znati kako je od jastreba postao golub, od vuka janje, èujte sve pa mi onda oprostite... Moj otac neka mu bude dui lako bio je vojnik, granièar kaplar.

Momak od oka. U èitavoj zemlji nije mu bilo para. Kad njegov pukovnik jednom poðe sgranice u Zagreb, vodio ga sa sobom da kraljevski grad vidi kakvog on ima kaplara. Sve su zagrebaèke cure za njim gubile srce. Kad on u grad, radost i veselje. Kad on ulicom, one na prozor. Pukovnik je èesto dolazio grofici Ratkav.Mojoj bakici! usklikne Nera.Jest, k njoj. A u nje uvijek najodlièniji gosti. Grofica je imala desnu ruku u kuæanstvu Martu. Sve to je muko u Zagrebu pokucalo je na njezina vrata. Ali je svima bilo uzalud. Jedini je kaplar Tomo dobio radostan odgovor. Voljeli su se. Rodili su sina. Grofica se zauzela za njih dvoje, a pukovnik dopusti Tomi da se oeni. Djeèak dobi ime Tomo. To sam ja. Grofica Ratkav kumovala je. Sve je to bilo dobro. Mo



ja mati blaga, otac poten, vole se poput golubova. Grofica dri Martu i mene. Otacslui cara Karla VI. Odrastem u momka. to æe Lièanin, nego u vojnike? I uèili me da i budem poruènik kakvog nije rodila majka. Onda umre car i ostavi kæerku. Starac je èasprièekao da uhvati daha. Onda nastaviena æe da caruje! Ne da to Prus ne priznaje bablju carevinu. Eto rata. I mene su zvali da ratujem. Otac i mati otpremili me, a grofica Ratkav preporuèila me nekom generalu. Doðem u Beè a on gleda mene. Umjesto na bojite, alje me u dvorsku gardu. Bio am vii od svih... Tako postadoh poruènik u carskoj gardi.Kovaè se zagleda u plamen kao da se u mislima zaustavio negdje. Marko je stavio drvo u peæ, a starac nastavioMoja majka poslala mi je, eto, ove slike... Mlada grofica, vaa majka, rodila je ensko dijete vas. I doao neki slikar i naslikao redom sve i groficu Ratkav moju kumu, i Martu s vama. Svake sam nedjelje vadio slike i gledao. To mi je bila sveèanost.Moja baka vaa kuma, a vaa majka moja stara dadilja! Sjeæate li se kad sam prvi put dola u va duæan? Odmah sam primijetila da va njemaèki izgovor ima neki prizvuk. Nisamutila kako je va ivot povezan s mojim. Svi su veæ umrli, i stara Marta, i va otacUmrli su, a mene osamnaest godina nije bilo u domovini. Presjeklo me posred srcakad sam iz vaih usta èuo svoju rijeè, kad sam èuo ime svoje dobre kume. Sve to sam ina ovom svijetu drago i milo bilo je pod njezinim krovom. Kakav je anðeo bila moja kuma! Takva ena ne moe odgojiti ðavla! Recite217 kako je to da vi ne, ne, vi niste izdali Mimi a ipak ste bili tamo...Kunem vam se na svoju majku htjela sam samo pomoæi...Starèeve oèi upiljile se u Neru.

Zaboga, recite mi sve. Ako niste na njihovoj strani, odakle znate da Mimi trebapomoæi?Razumijem vae sumnje. Dragi, dobri èovjeèe, vjerujte mi kao to bi mi vjerovala moja sara vjerna dadilja Marta.Nije htjela optuiti princa Ernesta koji joj je nehotice pokazao trag gdje boraviMimi, veæ ga uvjeri da je zalutala do kolibe i ondje nala Mimi.Kako znate to se s njom dogodilo?Èujte carica slua i podupire jezuite. Ali ima na dvoru liènost veoma visoka liènost koa ih mrzi i htjela bi carici dokazati da su zlikovci. Ta je liènost imala vezu s pokojnim nadbiskupom i od njega je doznala sve to je Mimi pripovijedala nadbiskupu. A mene je ta liènost uputila k vama. Jednom sam veæ bila ovdje ovog ljeta. Sjeæate se dame to je dola u duæan, a za njom gardijski oficir?Znam, prepoznao sam vas kad ste poèeli govoriti o Mimi.

Sluajte dalje ta je liènost htjela da Mimi odvede carici pa da ona pred caricom kae o je s njom uèinio Pelegrini...Vidite, ujaèe upadne momak. I onda sam je branio, a vi ste sumnjali da padam prednjezinom ljepotom.Kako da ne sumnjam? Zar nije sve uortaèeno s njima? Carica, pravda, sud, bog, vragi zemlja...Danas sam dola k vama da vas zamolim neka biste Mimi doveli k toj liènosti...Mimi? trgne se starac. Nju su odvukli...Dakle istina je to ste mi rekli u duæanu?Kad ste vi juèer otili od ugljenara, dojahala su dva mukarca, svezali starog ugljenara i momèiæa, a moju Mimi odveli. Kad se ugljenar oslobodio ueta, dovukao se k meni idonio mi stranu vijest. Bili smo uvjereni da je svemu kriva ona ena to je dola u klibu. A kad ste ono prije poèeli o njoj govoriti, htio sam od vas saznati gdje je,

htio sam iznuditi priznanje...Starac se pri tom stresao. Podsjetio se na straan zloèin koji je mogao poèiniti.Tko su bila ta dvojica? upita Nera.Ne znam. Ugljenar veli da su izgledali poput umara.To Neru podsjeti na onu dvojicu koju su Meko i Josip spomenuli u umi.A stari je nastavioSakrio sam Mimi dok ne zaborave na nju. Za vrijeme svadbene sveèanosti ona je poèinila ludost...Znam gospodine. Carica je naredila svojoj policiji da je trae. Da je nisu oni uhvatili? Saznat æu na dvoru. Ako je tamo, oslobodit æe je ona liènost...



Da ste na dvoru, opazio sam veæ onda prvi put jer je vani èekala dvorska koèija i gardijski oficir. Je li vam taj dvor drag?Dvor je moja velika nesreæa. I kad me moj mu htio odanle odvesti, pao je u tamnicu.Carica je nemilosrdna, veoma nemilosrdna, no, o tome se ne smije govoriti...Vaa baka ne zna kako carica postupa s vama?Da joj trujem stare dane, a pomoæi mi ne moe? Jedan jedini èovjek na tom je dvoru plemenit, ali ni on mi ne moe pomoæi.Vi, dakle, nemate razloga da ljubite onu koja sjedi na prijestolju i kocka se svaim ivotom?Pitanje je popratio pogledom punim mrnje.Ne. Ali zato to pitate?Zato to... Marko, izaði dok te ne zovnem.Mladiæ poslua. Starèevo se lice potpuno preobrazilo. Dobrotu i blagost zamijeni osvetnièka jarost.Moja lijepa gospo, posluajte me. Pogledajte ove moje prste. Peæina su, kruti kamenkao daleke puste moje lièke planine. Tu unutra stenje srce jadno, ponieno. Tu se valja muki stid, popljuvan, zgaen, odbaèen poput blata s potplata. Nitko iv nije èuo j, samo ja to znam, gospo!Njegov se glas prolomio.Ali danas saznat æete i vi, vi jedina koju je njegovala moja mati. Pa onda neka vam bude jasno boe mi oprosti zato sam vas ovako napao, zato sam tako nesretan, zato rzim sve to je tamo preko u onom dvoru...Stojeæi pred njom, gledao je slièicu svoje majke koja na krilu dri djetence.Potrebno mi je da se jednom nekom izjadam. Bit æe mi lake kad istovarim svoju bol.

Sjeo je i uzdahnuo.Bilo je to kad su ratovali pruski kralj i ona carica. Bio sam poruènik u gardi. Uramenima mi snaga, do nogu sreæa, pred oèima veliki svijet. Ne zna gdje bi zagrabio njegove ljepote i milote. Vani se ratuje, a na dvoru raduje. Idu u lov, pleu, makarade se a ona, carica, svaki dan prolazi kraj mene lijepa, stasita, vesela, vri ikipi, zapovijeda, gazi i die, kosi i sije. Veæ prema tome kakve je volje, kakva jesrca. Prolaze oko mene princeze, njezine sestre, mlade, jedre, prolaze kneginje, velikaice, jedna ljepa od druge. Kad idu, sve oko njih uti, poput ptièjih krila utu.Oèi im izgaraju ðavolskim eljama. Gledale su na èas èasnike u gardi, aptale ispod leprumene usne oskrnjivale bi rijeèima, a tijela svojim mislima.219Jednog jutra izjae dvor u lov. Carica prva. Nikad ne vidjeh ni mukarca mukije sjediti na konju. Jurila je umom poput strijele nebeske oblacima. Po zapovijedi mor

ao sam paziti na nju i slijediti je. Uvijek sam joj bio iza leða. Dopratim je do lovaèke kuæe. Sila je kao da ju je vjetar skinuo s konja. Carica uðe u kuæu, a ja vani aarim po propisu.I dolazi car Franjo Stjepan, mlad, zdrav poput breskve, bezbrian i jogunast. I dok ja stojim pred vratima, èujem kako carica bijesno vièe Ne ostat æe u Beèu. Za tebe nrata. A car odgovara Velièanstvo je izdalo proglas na sve one koji ljube svoju caricu neka se dobrovoljno jave na bojite. Cime da dokaem vie ljubavi nego da se dobrovoljno javim? to trai na bojitu? pitala je ona. Ratne slave odgovorio je on. Nije i do slave, nego do novaca. Ratni dobavljaè moe se junaèiti iza fronta. Ostani kod posla koji ti jedino pristaje. Velièanstvo, elim vas uvjeriti o protivnom govorio jeon. A ona mu otkree Carica sam i zapovijedam!U to je doao ministar rata, sjaio je s konja i uao u kuæu. Nosio je vijest s bojitaskog cara porazio Prus. Carica vièe i, Neæu mira. Neæu i basta! Hoæu rat! Produljit æu

! Ne dam leske radije posljednju koulju! Ministar moli i savjetuje, a ona æe na to Zar da carica odstupi dio svoje zemlje zato to je ena? Da sebi dade skinuti suknju?Da se sramoti? to vi to predlaete? Meni se ruga Friedrich? Meni? vièe carica. Da midobaci kako je doao u lesku s batinom u ruci da me iba poput neposluna djeteta? Niad! Nikad! Neka radije potuku svedo posljednjeg Maðara, Hrvata i Austrijanca. Sve neka potuèe. Ako nema mene, moje drave, neka ne bude ni njih. Basta! Nastavite juri sa svih strana.Onda su opet govorili tie. Zgrozih se, u grudima me peklo. A za koji trenutak? Izaðoe svi veselo kao da nije bilo nita.Krenuli su u umu na lovaèku sveèanost. Zapalili su veliki krije, èitav dvor vièe i pl



njega poput luda. Car Franjo skaèe preko krijesova kao seoski momak. Preskoèio je pet puta. Svi mu se dive. Stojim izvan kruga u poèast i obranu, kad opazim da me carica gleda od pete do glave i dade mi znak da priðem. Moe li, èasnice, deset puta uzatopce preskoèiti krije?Ako velièanstvo zapovijeda, i dvadeset puta! Pokuaj, brojit æu!Bio sam mlad, lud, slavohlepan. Krv mi uzavri i ja skaèem preko krijesova kao da letim. Svi me gledaju. Mukarci se dive, a ene me obilaze, promatraju, oèi im blistaju, pitaju odakle sam, kakva roda. Smjekaju se, ispijaju me oèima. A ja, ponosan, rastapam se. Sva muka èeljad dvora zavidi mi. I car bi htio da bude na mom mjestu. Onda èujem kako carica govori muu Sutra je maskirani ples i reduta. Ja æu plesati na bojitu reèe on. Onda æu se zatvoriti u samostan govorila je carica. Sutradan car otputuje na ratite, ali se carica nije zatvorila u samostan.Dobio sam zapovijed da pratim na redutu èetiri enske maske. Da ih èuvam, ali maskiranda nitko ne prepozna dvorske dame. Ne znam tko su bile. Ne vidim im lice jer suprekrivena krinkom. Jedna me èvrsto uzima pod ruku i sa mnom u guvi eæe. Onda me zapta znam li plesati i povede me. Plesali smo. Èitavim se tijelom pritisnula k meni.Ne znam je li bila lijepa, ali njezino me tijelo smuæivalo...Tada me pusti i zaplee s drugim, nepoznatim. Mene hvata neto kao Ijutina. Kad se opet vratila k meni, omotam joj ruku oko struka i stisnem je. Tiho me upita Ima liljubavnicu? Nemam odgovorim ja. A eli je? Tko vam to veli? Tvoja ruka kojom me drioko struka. Tvoje oèi to vire ispod krinke. Mladiæu, iva si eravica, pazi da ne zapauæu.Kako ti je ime? zapitam je.Meni? Zovem se Mirni reèe nepoznata dama.

Pred zoru pratio sam ih sve èetiri na dvor. Uspele se stepenicama za dvorske gospoðei nestale. Dva dana nakon toga opet sam dobio nalog da se maskiram. Opet su doleèetiri dame. Nisam ih raspoznavao po tijelu. Sve su bile visoke, jedre, mlade, mirisne. Opet me jedna zovne za ples. Prepoznajem je po aptanju Mnogo si mislio namene? pita ona. Tko to veli? Tvoje ruke koje dræu i lice... Vidjela sam te danas udvoritu na prozoru. Besane oèi, blijedo lice je li?... drakala me ona i privila se kmeni.Kako se prlvijala! Jest, mene je nagrizao crv. Toèio moju duu, tijelo sve.Dræem kad se privine k meni, strepim kad plee s drugim. Vijala me kao bura vrbu. I treæu veèer su me zvali da pratim neznane maske.Odjenule su se sasvim drukèije i nisam raspoznavao koja je Mimi. Ona poðe k meni, uzme me za ruku i apne Pleimo do svanuæa samo nas dvoje!Plesao sam po ulatenom podu èitavu noæ plesao bih i po èavlima. Vie nisam bio èovjek,

ik, bio sam zapaljeni krije. Drugog dana bio sam u slubi. Sjedio sam samcat u kancelariji i mislio o njoj, nepoznatoj, to se omotala oko mene. Najednom uðe mali crnac i reèe mi tiho, tajanstveno Odmah doðite. Zove vas Mimi!Zadrhtao sam i slijedio ga. Ispitivao sam ga, ali crnac uti. Uveo me u hodnik, pokazao neka mala vrata. Uletio sam kao leptir na svijeæu. U sobi polutama. Samo negdje u kutu mala gusto zastrta svjetiljka. Nigdje nikoga.Gledam poput budale. Iz tmine èujem tihi glasBoji li se?Na sofi lei ena u bijeloj svili. Na licu joj krinka.Ta rijeè trgne Nerino sjeæanje. Krinka? usklikne sjetivi se Siniina prièanja o eni skom.221 Da, krinka nastavi starac. Stojim, dræem. Zubi mi cvokoæu od uzbuðenja, straha ilineizvjesnosti. Potrèim prema njoj, ali ona se ukloni i apne mi kao na plesu Poruènice

, vojnièku rijeè da mi neæe skinuti masku! Bjesomuèno edan ljubavi, diem ruku. Dajemjeè. Moj rod umire i ne gazi rijeè.U mraku se bijela maska ulja k meni, sve polako i hvata me rukama za grudi kao dame dira munja. Tresem se, magli mi se, grlim je, ona se previja poput zmije. Grleæi, gubio sam pamet, svijest, duu, srce, ljubio sam krinku koja je sakrivala njezine usne. Pred zoru ona mi proapæe Idi i uti! Tjera li me? Zar sada napolje? budi seu meni muki ponos. Èekaj dok te opet zovnem ili nikad vie!Isteturam iz sobe u hodnik. Za mnom se zatvorila vrata, a preda mnom zinula crnèeva glava.Crnac me opet vodi istim stepenicama pokraj desetak vrata. uti na moja pitanja i



slijee ramenima.Moje misli, ivot, srce, elje sve je ostalo u onoj nepoznatoj polumraènoj sobi, tamokod nje, okrinkane. Volio sam je prokleta bila.Stari kovaè lijesova uzdahne i nastaviOd one noæi moj je ivot bio èekanje sramotno, prostaèko èekanje da se pojavi crnèevo lU njegovu crnom obrazu bilo je upisano sve to je moju mladost trovalo, osramotiloi unesreæilo. Otvarao mi je paklena vrata i bacao me u mraènu sobu gdje me svaki put èekala svjetlost ivota pod krinkom. Svaki put sam bre ulazio, a polaganije izlazioZvala me mnogo, mnogo puta. Moja sreæa bila je san polumraène odaje. Volio sam je prokleta bila! Èekanje je bilo muka, strah da je vie neæu vidjeti. Vidjeti? Jesam li jevidio, kakva je, tko je? Te elje stisnule mi grkljan, danju i noæu okretale po leaju, progonile u snu. Blijedio sam nijemo, svijajuæi se. Jedne noæi kleknem pred nju Neæu pregaziti zadane rijeèi, samo vas molim kao boga pokaite mi svoje lice. Izrekao si svoju osudu, vie ne smije doæi. Molio sam, prisizao i prosjaèio da mi oprosti.Prola su dva tjedna.Crnca nije bilo. Oèekivao sam ga moleæi se. Doao je. Polulud uðem u mrak njezine sobeCjelivao sam sag na kojem je lealo njezino tijelo.Opet me zvala, a ja sam primao njezine pozive kao to gladan idov prima manu s nebesa. elio sam samo jedno da to nikad ne prestane.Najednom, dvor ode u Poun. Nisu me poveli sa sobom. Nikad nije bio Burg tako pust, tako uklet. Ginuo sam, venuo. Volio sam je prokleta bila. Za mjesec dana dvorse vrati.Promatram sve dame od komorkinje do carice kako izlaze iz koèija. Koja je od njihona pitam se stojeæi u poèast i

trnuæi èitavim tijelom. Bile su velike sveèanosti, slavila se neka pobjeda, èekao sam. ao je svaki treptaj mog ivota. Uzalud.Lutam, glavinjam, zabadam oèi u svaku enu. Zato? Znam li koja je? Stoji pred njom, polazi kraj nje, a ne zna da je to ona!Zaèas uuti zadubljenih oèiju u pod. Nera ga je sluala uvuèena u sebe.Prolo je est mjeseci, a da me nije zvala. Punih est mjeseci. Zvjerske muke! Jednogdana evo crnca. Zamro sam. Veli mi Sutra uveèe idi u kuæu kovaèa lijesova Wolfa.Sutradan poletim tamo. Uðem sami lijesovi... Avet moje sudbine... Doèeka me nepoznata pristara suha ena u plemiækoj haljini. Gospodine poruènice, umro je dvorski dobavljaè lijesova. Tvrtku je kupila jedna liènost za vae dijete! Moje dijete? Kakvo moje dijete? Odmah se zahvalite na slubi u dvoru i vodite ovaj posao. O vaoj poslunosti ovisi ivot i buduænost djeteta. Ostalo æete saznati u onoj sobi I otvorila je mala vrata u dubini duæana, povela me u ovu sobu. Iao sam kao u magli, drhtao sam... èeka li m

e u sobi ona? Uðem. Soba pusta. Sve stoji kao to je danas. Na postelji lei neto zamoano. Priðem. Na omotu pismo. Otvorim ga i èitam Nareðeno mi je od moje gospoðe Mimi da am predam malu Mimi za dokaz da vaa sreæa nije bila samo pusti san...Izbezumio sam. Sve je svreno. Bacila me poput ogriska jabuke. Jak kao to jesam, gore bih ruio, peæine kalao upola, zemljom tresnuo o nebesa sruio sam se poput klasa pnice kad ga pohara poplava. Volio sam je, prokleta bila..Probudio me glas djeteta. Uas me ukoèi. Prepun snage, zdravlja, elja, irokog svijetasnik garde pa sad dadilja? Izjurila me iz mraène sobe, iz ivota i èasti a dala mi u ruke dijete. Ne nae, ne njezino, nego samo moje!Zgrabim sveanj da njime udarim o tlo. A dijete upire u mene oèi, crne poput ugljena, suzne, prestraene. Gledam, buljim u te oèi svoje oèi...Starac se strese. Jecaj prekine njegovu prièu. Onda ljutito mahne rukom kao da bjesni nad svojim suzama i nastavi

Spustio sam ga na postelju. Izaðem. Suhe gospoðe vie nema. Vratim se u sobu i otpaem ablju. One noæi oprao sam je suzama ja, stvoren da je kupam krvlju... Kad su mi seujutro oèi osuile, naðem u povoju djeteta neko pismo. Potvrðuje da ova kuæa i okolno ljite pripada nezakonitoj kæeri Tome PrpiæaDakle, samo mom ne njezinom djetetu. Crneoèi djetetove moje oèi slomile su me. Potraio sam dadilju, povjerio joj dijete, predao ostavku na dvorsku slubu. Duæan sam prepustio èovjeku koji je sluio kod Wolfa i otisam na ratite.Noseæi svoju bol, utio sam poput sablasti. Mrzio sam je, prokleta bila!223Vratih se s bojita da vidim dijete. Uprlo je u mene oèi moje roðene oèi.Moja mala Mirni sporo je iscjeljivala moje rane, veoma sporo.



Ostale su zauvijek brazgotinePoèeo sam se uèiti kovanje lijesova. Djevojèica je raslai odrasla. Za pomoænika pozvao sam k sebi sina mog roðaka iz Like. Zavolio je Mimi poteno i èasno... Htio sam da se vjenèaju, ali ona odgaða. Ne znam zato. Jednog je danestala. Nova strana bol. Nove se rane otvaraju... Jedne noæi pokuca na prozor blijeda, unitena. Otkrije mi svoju ljubav prema nekom umaru Leopoldu i stranu noæ kad ju e obesèastio Pelegrini. Odoh na dvor da se tuim. Bacili su me na ulicu. Odoh Pelegriniju da ga ubijem, potjerali me u tamnicu. Odoh sudu, oni mi zavezali usta Iliu tamnici umrijeti, ili utjeti! Obeæah utnju radi Mimi.U tamnici sam èuo da nadbiskup mrzi jezuite. Mimi poðe k njemu. Dade mu spis to ga jeukrala u kuriji. Ali nadbiskup naglo umre. Ostali smo bez nade. Mimi sam sakriokod ugljenara. Bila je tamo mirna dok jednog dana nisam popustio njezinoj molbida pogleda carsku svadbu. U carskoj povorci prepoznala je princa Leopolda. SvogLeopoldal Opet sam je sakrio kod ugljenara dok je juèer nisu odveli...Uutio je. Teko diuæi, gledao je u peæ. Plamen ozari njegovo otro lice i crne arke njegova ivota osjeæala je Nera kao novi teret na svom vlastitom ivotu.ena s krinkom! O takvoj eni prièao joj je Sinia. Izmeðu Tome i Sinie prolo je osamodina. Zar na dvoru ene ljube pod krinkom?Gospodine Tomo, jeste li ikad saznali tko je bila ta ena?Nikad, gospoðo.Niste je mogli prepoznati po kakvoj sitnici?Mlad, lud, bezuman u mraku sam potivao prokletu krinku, a na suncu gledao sam eneu krinolinama. Tko da je prepozna?Ipak, niste li togod nasluæivali?Nasluæivao? Moda me kruta slutnja varala, a moda nije... Svejedno mrzim je, triput b

ila prokleta...Pognuo je glavu i zgurio se na klupi.Bol je to, sramota je to. A sad, evo, sve je svreno. Mimi moja mala, lijepa Mimisad je mrtva...Tko vam to veli?Onaj koji je juèer pitao za nju.Juèer je netko pitao za nju?Bio je odjeven u graðansko odijelo, ali mu je iz oèiju virila crna mantija. Doao je prijepodne, dakle kad jo nije mogao znati da su njegovi ortaci otkrili djevojku kod ugljenara. Bio je to Pelegrinijev tajnik Oktavije. Pitao je za nju onako izdaleka, a ja sam ga povukao malo blie k sebi i to me tijei... Pitao sam gatko ga je poslao, tko trai Mimi i to hoæe s njom. Ah, nategnuo sam ga, tako sam ga nategnuo da je morao sve priznati...

Sjetivi se ueta oko vrata, Neri bude jasno kako je starac iznudio priznanje od mladog jezuita.A to je rekao? upita ona.Da ga je poslao Pelegrini. Da svuda trai Mimi jer je hoæe ubiti da ne bi dola do carice i potuila se. Kad sam poslije nekoliko sati saznao to se s njom dogodilo, zajauknuo sam poput ivotinje i bio bih umro da me nije u ivot povukla osveta, iva osveta, gospodo! I sad ja èekam do sutra! Osjeæam da æu tom osvetom opeci prokleto nepoznato lice pod krinkom. Do sutra kad izvrim komadièak osvete.to æe biti sutra? zapita Nera paljivo.Vidite dok ja tu sjedim skrtene due i orobljena ivota, oni tamo u dvoru pleu i ne sute to ih èeka. Ali ja znam! I èekam, èekam kao to edna dua u paklu èezne za kapljike. Kad zidine dvora omotaju crnim zastavam, doæi æu pod prozore i hihotati do sudnjeg dana...

Oèi su mu sijevale eðom osvete, a obraz mu posulo tamno rumenilo.Gospodine Tomo, o kome se radi? Tko æe zamotati dvor u crno?Èut æete sutra. Ja èekam, ali ne vie svijajuæi se u boli. èekam uivajuæi, naslaðujem se.Pogledao je na zidni sat i aptaoBrojim satove kad se na dvoru proteu iza sna. Kad on padne, oèaj æe izgristi carièinu uu.Carica voli onoga koji ima da umre?Njezina je obitelj i ciknut æe kad on crkne...Tko je taj? Recite mi, Tomo.



Prijestolonasljednik...Gospodine Prpiæu. Ne! Ne! To je jedini èovjek koji mrzi crne mantije. On me poslao da naðem Mimi. O njoj mu je pripovijedao nadbiskup. On hoæe da srui Pelegrinija. On jejedini koga carica mrzi on jedini.Sumnjièavi namrteni pogled èvrsto obuhvati NeruGospo, moete li se na to zakleti grobom svoje majke?I njezinim kostima. Ako on umre, ispunit æe se najmilija carièina eljaUspravio se i smrknuoOnda bi trebalo da ivi!Recite zato treba da padne i kako.Reæi æu vam. Kad se Pelegrinijev tajnik Oktavije svijao u mojim akama da izmoli milost, obeæao mi je otkriti veliku tajnu da se njome okoristim, obogatim i steèem milostdvora. Zavarao sam ga i obeæao mu ivot, a on je odavao svoje ortake.Koje ortake?J5 Suparnica Marije Terezije II225 Prijestolonasljednik se ispovijeda uvijek u svojoj vlastitoj sobi, zar ne?Jesttako je.Tamo ima ispovjedaonicu. I kad se danas ujutro bude ispovijedao, kroz reetke klecala ispovjednik æe ga ubosti otrovnom iglom.Idemo na dvor da sprijeèimo umorstvo koje æe ispuniti sreæom sve njihZagledavi se u sat, bio je nemiranNe znam hoæete li ga jo naæi iva. Ispovijed se ima obaviti danas u pet sati u jutro. vo, peta ura je blizu. Ni zrakom ne bismo mogli stiæi u dvor na vrijeme. Ali da bar uhvatimo krivce.

Moe li onaj èovjek koji vam je to rekao posvjedoèiti o svemu?Vie ne...Odgovor je bio jasan. Taj èovjek vie ne ivi. Ustala jeèujte me to god se zbilo, govorit æu samo ono to vam ne moe nakoditi.Starac dozove Marka i naredi mu da upregne saonice. Nera se hitro odijevala, a Prpiæ oblaèio kaput.Nije li ðavo upregnuo ljudske sudbine pod svoje saonice? Neru je zeblo. Osjeæala jekako joj dræu noge.Vani je zazveèalo zvonce. Pohitali su pred kuæu i sve troje sjeli u saonice.Marko je gonio konje.Nad gradom je leala duboka tmina zimskog jutra. Nera je Èitavim biæem pratila trku konja.Kad su saonice stale, skoèi ona u snijeg i pobrza k dvorskim vratima. Pokae gardijs

kom straaru znak dvorske dame, uðe u dvorite i pogleda na drugi kat.Na prozorima svjetlo. Sat ispovijedi davno je proao, to se dogodilo iza svijetlihprozora?Kljuèevi odaja bavarske princeze otvorit æe vrata da uhvatimo krivce.Te je misli potjerac u dvor.RANA ISPOVIJEDJosip sjedi u naslonjaèu, a Grande stoji pred ispovjedaonicom.Vae velièanstvo, bog mi je svjedok kako me teko pogaða vae neprijateljsko dranje. Sli dusi mogli su pobuditi odvratnost vaeg velièanstva prema naem redu najvie prema mni. Kad bi velièanstvo htjelo da sa mnom vise puta izmijeni misli, zacijelo bi mebolje upoznalo.Nije potrebno, poznajem vas odveæ dobro.Velièanstvo, uvjeravam vas da se varate. Moje su misli mnogo naprednije nego to nas

luæuje vae velièanstvo.Zato ste doli, Grande?Da obavim svetu ispovijed s vaim velièanstvom, a nailazim na nepovjerenje.Zato ste se trudili? Ispovijed uvijek obavljam sa svojim redovnikom.Rekoh, velièanstvo, da je kapelan sprijeèen, lei u nesvjestici.Ako je moj ispovjednik bolestan, odgodit æu ispovijed.Velièanstvo, rimski car, buduæi vladar pa se boji siromanog jezuita.Da se bojim? To vam veselje neæu priutiti. Josip ustane.Moete, dakle, ispovijedati grijehe koji su prema vama krepost, ali upamtite na ispovijedi nita ne govorim, sve preputam duhovniku...



Josip mirno priðe prema klecalu.U tom trenutku otvore se tapetna vrata to vode iz odaje bavarske princeze. Obojica se obazru. Grande problijedi.Josip ustane. Nera hitro priðe k JosipuVelièanstvo, ne pribliujte se ovom èovjeku i zaustavi se izmeðu Josipa i Grandea.Ledeno blijed stajao je Grande nekoliko trenutaka nijem, a onda se nakloniVelièanstvo, èekao vas je svjetovni uitak, zato ste se skanjivali obaviti sveti èin.Nera se poput suca uspravi pred mladim jeuzitomSvetim èinom zovete umorstvo?Josip upitno pogleda oca Grandea. Ovaj je ukoèeno gledao preda se.Velièanstvo, u crnoj haljini sakriva se otrovna igla. No Grande je miran, a glas mu je jasanGrofica je htjela ovom dosjetkom prikriti svoju sramotu to je nalazim u ovo dobaovdje...Uutite okosi se Josip. Da se niste usudili izreæi sumnju.227 Velièanstvo, zovite slugu da pretrai oca Grandea.Kako æe vae velièanstvo opravdati pogrðivanje moje posveæene osobe pred njezinim velièom?Josip se polagano priblii mladom èovjekuPredajte mi dragovoljno ubojitu stvar, ili æe vam je oteti sluga. Odluèite brzo, ili...Prijetnja nije izbacila Grandea iz njegova mira.Sad je na meni da govorim. Grofice, da sam ja doista zasnovao tako strano djelo,kako biste ba vi mogli saznati tako veliku tajnu?

Pitajte razapetog Krista zato je dopustio da uðem u trag vaem zloèinu.Da, pitam i to zato je dopustio da podignem mreu u koju lovite svoju rtvu. Velièansto, sluajte kad sam uao u ovu sobu, nije bilo vaeg velièanstva. Kleknuo sam na klecalkako to èini duhovnik i pod barunastim pokrivalom napipao ovu cijev.Grande izvadi iz depa staklenu cijev u kojoj je bila velika igla s drkom.Gospodin bog probudio je moju sumnju da se tu neto krije. I eto, grofica nahrupiu sobu i otkrije urotu. Da je bilo urote, sigurno bih to èuvao samo za sebe. Podmetnula mi je ubojitu cijev da moe sebe prikazati spasiteljicom vaeg velièanstva, da vas zadui zahvalom, iznudi vae srce, da vas omami...Lae klikne Nera.Velièanstvo, ova ena nastoji omamiti vae velièanstvo svim èarolijama i ðavolskim sple.Ima li na svijetu oruje kojim bi se mogli braniti protiv podvale ove crne due?!

Uzalud se pretvarate. Velièanstvo, ova tata ena postavila vam je zamku ne biste li je uèinili caricom.Dosta je reèe Josip mirno. Oèe Grande, vi ste podli laac i klevetnik. Hulja! Odvie cienim kou svoje ruke, a da je zablatim vaim obrazom. Napolje!Grofice nasmijei se Grande oèekujem nastavak ovog prizora pred caricom. Vaa je dunossaopæiti carici da sam htio otrovati prijestolonasljednika. Moda æe vam i ona povjerovati kao to vam vjeruje prijestolonasljednik.Napolje! vikne Josip otvorivi mu vrata. Van!Uz cinièki smijeak, Grande izaðe iz sobe. Nera klone na divan.Zato uvijek pobjeðuju la, podlost i zloæa? Zato?Samo prividno. Upamtite, grofice zlo uvijek prodire samo sebe. Potrebno je samo strpljenja da se doèeka taj èas! Eto, grofice, da nije bilo vas, ne bi bilo ni mene...

Sretna sam to nije bilo prekasno. Ali kako to da se niste ispovijedali u odreðeni sat?Dogaðaj sa èaraparicom uèinio me malo opreznijim. Zato sam se opirao Grandeu kad me obavijestio da se moj duhovnikrazbolio i da me on doao ispovijediti. Moj kapelan me razumije i potvrðuje moju ispovijed pismom koje je potrebno da umirim ne svoju, nego carièinu savjest. Prigovorio sam Grandeu i nisam htio pristati. Tek kad mi je dobacio da se bojim, zaboravio sam se i gotovo pao u stupicu.Dok je govorio, Josip ponudi Neri da sjedne.Ali odakle vam uvjerenje da me doista htio maknuti?



Tu je tajnu nekom od jezuita iznudio jedan èovjek... Velièanstvo, bilo bi opasno zanjega kad bih vam to razloila. Glavno je da smo sprijeèili zloèin.Josip nije pokuao saznati vie moda i zato to je primijetio Nerino veoma blijedo i uorno lice.Grofice, kompromitirali ste se uavi u moj stan. Teko ste se zamjerili jezuitima.To æu lake podnijeti nego vau smrt.Htjeli ste me odrati u ivotu, htjeli ste razotkriti njihov zloèin i dati mi prilikeda carici razveem oèi?Da, velièanstvo to sam htjela.Poto je uutio, prihvati njezinu ruku, privine je na svoje usne i polako se spustina koljeno. Zateèena Nera, upita JosipaVelièanstvo, to to radite?Sagibljem koljeno pred svetoæu prirode zato to je stvorila duu koja me èini dobrim iua vjeru da ne lutam pustinjom Sva moja dua ispunjena je samo jednom eljom da vae lce vidim vedro, da s njega skinem bol.Hitro se uspravi i reèe ozbiljnoNad vas se nadvila pogibelj. Izjavljujem vam, grofice ako vas ne bude mogao zatititi carièin sin, uèinit æe to èovjek.Potpuno se pouzdajem u njega.Nakon toga Josip pozove Rosenberga i poalje ga u stan dvorskog kapelana.Barun se vratio s porukom da kapelan lei. Njegove su oèi mutne, tvrdi da mu se pomraèilo kad je uveèer ispio vodu to je stajala na stoliæu.Sad bi bilo najprirodnije da idem carici i sve joj ispripovjedim. Grande bi vasoptuio pred njom kao to vas je preda mnom. Hulja, strahovito je opasan jer se èista

zloæa udruila s genijalnim spletkarom. Ipak, neæu klonuti duhom. Carici neæu nita poviti.Ako to ne uèini Grande...Rekoh vam prepustite to meni. Odgovarat æu carici za ovo. Ako je carièin sin nemoæan, èvjeku jo preostaje poteno srce i miice...Tek sada mu je Nera stala pripovijedati to se dogodilo s Mimi, Ali mu zataji to ses njom zbilo kod kovaèa lijesova i njegovu tragediju. Govorila je samo o sudbiniMimi. Sluajuæi je, Josip se zabrinuo229 Ako su je uhvatili, onda je izgubljena i ona i moja nada da bih je mogao predvesti carici.Nakon kratke stanke on nastaviTo to je djevojka ièezla znaèi da nas jezuiti slijede svuda Ona dva umara oèito se nluèajno tamo nala. Od danas

mi je jasno da mi rade o glavi. Organizirat æu svoje vlastito redarstvo. Imam vrlovjernih mladih oficira. S Rosenbergom i mojim tajnikom Hatzfeldom saèinjavat æe mojobruè. A vi, grofice, odsad ne èinite nita bez mog znanja, ta god se desi oko vas, vje dunost da mi smjesta javite. Sam æu sa svojim ljudima nadzirati vae korake i njihove osnove. Sad èekam da vidim to æe Grande.Josip je ispratio Neru u sobu bavarske princeze odakle je izila ravno u koridor iostavila dvor.Vani su strpljivo èekali Prpiæ i njegov neæak.Saopæila je starcu to se dogodilo i onda se vratila u svoje sobe.Vie od tjelesne slomila je zamorenost due. Zaklopivi oèi, u polusvijesti joj se navrla slika ove noæi u blijedim bojama poput neke prièe i ponijela je daleko, veoma daleko, na stari Griè, u dvorac njezine bake, obraten crvenim ruama.U njihovoj sjeni rascvjetala se njezina mlada dua. Ispod njihovih latica zaplovil

a je u nepoznati svijet prve sanje mladosti, tako usko spojene s tunom sudbinom Lièanina Tome Prpiæa.Zabijeljelo se jutro i skinulo koprenu s njezinih snova.Zagledala se u teku, tvrdu istinu dogaðaj u prijestolonasljednikovoj sobi.Navuæi mrnju carlèinih odabranika znaèi izgubiti sve. Predat æu se savjetima prijestolsljednika odluèi Nera u mislima.Uredila se, obukla da se vrati u grad, u svoj stan jer joj je dopust jo uvijek trajao.Da je dvorani ne vide, pola je hodnikom u krajnju zgradu dvora gdje su bili stanovi dvorskog èinovnitva.



Oko joj zapne o jedna vrata gdje je visio natpis Dvorski kapelan. Zar je u toj sobi skrojena urota kojom je pala u opasnost moja milost u carice?Vrata se otvore. Na hodnik iziðe est crnih mantija, est lica sipa na nju poglede pune mrnje. Osjeæa se kao da gori na lomaèi.Zaèudo, oni se vrate u svoju sobu. Ali Grande zaustavi Neru, pa æe tiho i bijesnolicemjerko, danas je spala vaa krinka. Izali ste goli, be sramni priznajuæi da ste njegova ljubavnica neprijateljica naeg reda. Svaki dan blatili ste svoju duu uvjeravajuæi me kako nas potujete. Zavarali ste me za volju njegovih gnjilih usana.Uutite i pustite me da proðem.Ne prije dok mi ne kaete tko vas je uputio na grdnu la da sam ga htio otrovati.Bog jo uvijek nije pravednost prepustio vama. Nikad neæete saznati to pitate.Upamtite jo æemo se sresti.Iz hodnika je upravo dolazila barunica Ema Kleber. Raspaljena, vikneDakle, zato nisi ove noæi imao vremena za mene?Barunice, vaa je milost u histeriènom napadaju oèito zamijenila moju osobu s nekim drugim odbije Grande mladu enu.Farizej, misli li daNjegov pogled zaustavi barunièine rijeèi, a Nera hitro izmakne i siðe niz stepenice.On je plamtio nad EmomObuzima me elja da te zdrobim. Ovo je posljednji napadaj mi smo svrili...Preplaena prijetnjom, barunica ga stade moliti, ali je Grande proao kraj nje u sobu dvorskog kapelana i zatvorio za sobom vrata.Je li grofica priznala od koga je saznala? upita Pelegrini.Nije i neæe priznati. Osim nas, to je znao samo Oktavije, Pelegrinijev tajnik.

Gdje je? Neka doðe dodaju drugi.Slao sam ga juèer kovaèu da sazna neto o Mimi. Do danas ujutro nije se vratio...èudno je to posumnja Grande Oktavije se ne vraæa, iako je kovaè lijesova tako blizu dvora, a grofica, eto, saznaje tajnu. Ako ju je sam Oktavije odao toj eni?Nije istina vikne Pelegrini. Ne bi nas izdao ni za carstvo...Ali za cjelov ljepotice? Nije trebalo Oktaviju povjeravali tajnu. Lukava groficaomamila ga je.Kad je mogla prevariti èuvenog lukavca Grandea ubaci zlurado Pelegrini mogla je iOktavija. Kako æete ovo opravdati, Grande? Prikazali ste nam groficu kao prijateljicu, a ona nam je razbila siguran uspjeh...U zamci lukave ene i gospodin bog se pobunio na rajskim putovima. Ako me danas nadmudrila, ispravit æu. Sad je najvanije gdje je Oktavije? Tko je izdajica? Pelegrini, zato niste potraili Oktavija?

Pozivate li na odgovornost mene svoga glavara?Mir upadne otac Lechner mrka izraaja na suhom asketskom licu. Moram naglasiti daveæ dulje vrijeme opaam nesuglasice izmeðu vas dvojice. Zakleli smo se da æemo svoju lost rtvovati naoj svetoj zadaæi. Neka svatko odri zakletvu. Taj neprestani lov za Mii iscrpljuje. Omoguæili smo joj da zaviri u nae papire, a to je, braæo, veliko zlo.231 Nisam kriv reèe Pelegrini to je carica traila da djevojku odstranim iz Leopoldove blizine, nisam kriv to me Euzebije izdao. Moram li caricu posluati ili ne?Ne spoèitavam vam, oèe Pelegrini. Morali ste je sluati, ali kad nam ova stvar pribavlja toliko neugodnosti, nastojte je to bre prebroditi, a ne zavlaèiti. Vi ste, Pelegrini, zaboravili kako sam vas jo ovog ljeta upozorio da se prvi na poslanik kovaèu lijesova vie nije vratio. Kasnije se tako dogodilo i s drugim. Rekao sam vam istraite to i sami poðite Wolfu da ispitate stvar.Poslao sam slugu pa su mu rekli da kod kovaèa nije bilo nikakva jezuita s narudbom

za lijesove. Uvjeren sam da su mlada braæa pobjegla jer nisu imala volje ostati unaem redu.Pelegrini, to je s vama? zaèudio se Lechner. Ako bi nas ostavili, to bi znaèilo veæu pgibelj, novu izdaju. Malo manje estine, a vie panje, dragi Pelegrini. Vi ste vrli voða naoj svetoj zadaæi, samo ste odvie estoki. To vam oduzima potrebnu sabranost u vsituacijama. Oèe Grande, poradite na tome da grof Koch poalje kovaèu lijesova detektive neka izvide je li tamo bio Oktavije. Ovo se mora odmah raèistiti da vidimo to jes Oktavijem i je li nas zaista izdao. Recite Kochu da smo Oktavija poslali kovaèulijesova i naruèili lijes za na samostan, pa se nije vratio ako nemate odvanosti priznati da vam je djevojka nestala



Trijumfirajuæi nad Pelegrinijem, Grande ode u ured efa dvorske policije. Ostali jezuiti poli su u Pelegrinijevo odgajalite plemiækih sinova da doèekaju rezultate istrag.Tomo i Marko vratili su se kuæi i otvorili duæanMladiæ je stao u kut, a Tomo uzeo knjige. Ali nije mogao biljeiti. Osjeæao je klonulost. Obnavljanje njegovih boli potreslo ga je do dna due i on se zagledao u lijesove.Sad vie neæe doæi da pitaju za nju reèe Marko.Ne boj se, momèe. Moja osveta jo nije dovrena, jo èekam Tko zna nije li ova lijepa, ga grofica koju smo ove noæi otkrili naa osveta? O, boe, zahvaljujem ti to nisam poèo zlo...Oko deset sati uðu u duæan pouzdanici grofa Kocha Binder i Blank.Prpiæ ih je mirno pogledao, a da nije pitao to ele. Sami su navijestiliPoslao nas je vrhovni ef dvorske kancelarije. Prpiæ se uspravi poput diva i mirno upitaKoliko lijesova treba dvor?Nismo doli kupovati lijesove, nego pitati za ive ljude.ivi se zanimaju za mene samo onda kad otkazu stan na zemlji pa se moraju pobrinuti kako da nabave koju od mojih pouzdanih kuæica.Dvorski redarstvenici bili su uvjereni da je stari luckast i nastavili su pitatine osvræuæi se na njegove rijeèiJuèer je u vaem duæanu bio neki gospodin odjeven u umarsko odijelo?Jest bio je.to je traio?

Ono to je traio to je i dobio.Gospodine, pitamo vas to je ovdje radioNita nije radio, nego je pitao za cijenu lijesova. I rekao sam mu.Kamo je krenuo?Tko bi znao kamo ga je vodio put.Stigla nam je prijava da su za nekih osam mjeseci ovamo poslana tri èovjeka s narudbama i da se vie nisu vratili gospodarima.Ja ih nisam uposlio. Ako gospoda misle da sam odvie gostoljubiv, neka izvole pregledati kuæu..Je li taj gospodin juèer bio sam ili ga je tko pratio?Doao je u drutvu ene u bjelini...Kako je izgledala?Visoka, suha, blijeda, velikih oèiju...

Neobièan odgovor utvrdi uvjerenje dvorskih policajaca da je èovjek slabouman.Binder i Blank izaðu iz duæana. Marko pogleda ujaka jUjaèe, to sluti na zlo...Nema vie zla, sve sam veæ preturio...Za sat vratili su se dvorski ljudi. S njima doðoe jo èetvorica.Pregledali su èitav stan, dvorite, suu i podrum.Kad nisu nita nali, ostavili su kuæu.Tomo Prpiæ smijao se zlokobnim smijehomTrae psi, trae svoje ortake i ne slute kako su im blizu.Pri tom je pogledao kovane lijesove naslagane jedan na drugi.Dva dana na dvoru je vladao mir.Treæe jutro carica nenadano pozove Josipa.Bio je uvjeren da ga zove zbog ispovijedi i dogaðaja to se zbio s Nerom i Grandeom.

Meðutim, carica je bila veoma vedra i oslovila ga bez okolianjaNeæu duljiti. Sami znate da vas èeka kruna, a dunost je prema njoj da se na vrijeme pobrinete za zdravog nasljednika. Hoæu da ispravim pogreku to sam je uèinila kad sam vra na7Vii 233metnula enu. Ovaj put preputam vam da birate po volji. Poæi æete u posjeknezu Wurmbrandtu u njegov tirolski dvorac. Isto. dobno k njemu dolaze izaslanici onih princeza koje u duhu moje politike i po svom zdravlju, naroèito zdravlju,mogu doæi u obzir za enu buduæeg austrijskog cara. Va æe posjet naoko izgledati priva, dakle neæe vas izmoriti sveèanostima kojih se tako plaite. Na put treba da kreneteprekosutra ujutro.Velièanstvo, za sve to treba priprema.



Sve je veæ ureðeno. Evo vam poziva kneza Wurmbrandta. Najavila sam mu va dolazak i onje sve pripremio. Nadam se da neæete dezavuirati caricu.Dva tri èasa je razmiljao, a tada odgovori odluènoPutovat æu.Odgovor je razvedri i ona mu prui rukuZnam da ste dobra srca, samo su vam rijeèi zle. elim vam ugodan put i sreæu u izboru.Oèekujem vaa pisma po izvanrednom kuriru. Taèno mi javite svoje dojmove o princezamai odluku u pogledu svoje vjerenice.Javit æu, velièanstvo.Vrativi se u svoje odaje, Josip pozove svog dvorskog metra.Rosenbergu, putujemo u Tirol. Imamo dunost da naðemo princezu koja bi na svoja leða imala primiti odbaèeni kri bavarske princeze.Rosenberg nije mogao sakriti iznenaðenje.Prema tome, bit æe demantirana prièa da bavarska princeza ivi.Vidjet æemo to je carica opet splela. Zato sam odluèio da putujemo. O tom treba obavijestiti groficu Vojkffv.Grofica Vojkffv nije na dvoru tiho æe Rosenberg.Grofica je na dopustu. Poðite k njoj i recite joj da sam morao otputovati po nalogu njezina velièanstva. Svom tajniku Hatzfeldu nareðujem neka mi posebnim kurirom poalje grofièine poruke ili pisma, ako bi se za to vrijeme to desiloVelièanstvo upita Rosenberg a o atentatu oca Grandea njezino velièanstvo nije nita spomenulo?Grande je pametan. uti. Dakle, spremite se za put.ÆUDOREDNA KOMISIJA

Svi saloni princeze arlote irom su otvoreni. Velika dvorana sa dvanaest prozora prua sliku veèernje soareje.Dame iz visokog plemstva s napudranim raznovrsnim frizurama i dugim svilenim povlakama stoje u grupama i tajanstveno apuæu.Gospoda, grofovi, knezovi i baruni zabavljaju se diskretno.Visoka, suha lotarinka princeza okruena je gostima. Mrtvo lice odaje potpunu ravnodunost prema ivotu. Njezin francuski dvorski metar najavljuje dolazak carske obitelji.Na irom otvorena vrata ulaze princeza Elizabeta i Marija Antonija, prinèevi Leopoldi Karlo i konaèno carica sa carem.Princeza arlota ide im u susret i klanja se carici vrlo razvuèenim dubokim naklonom. Carica milostivo odgovara svojoj urjakinjiVeselim se to sam nala vremena da posjetim vau zabavu, samo alim to je nazivate op

jem.Takva je sudbina, velièanstvo odgovori princeza i povede carsku obitelj u proèelje dvorane gdje su smjeteni naslonjaèi po dvorskom redu.Iza carice stali su nadmetar knez Khevenhiller i mali Portugalac grof Taruka. Usporedo su dvorske dame. Meðu njima je prva Nera.Ne vidim mnoge liènosti koje inaèe prisustvuju mojim intimnim veèerama upozori caricaprincezu arlotu.Velièanstvo, nisu se odazvali mom pozivu. Oèito nemaju povoda da se oprataju sa mnom.Ne vidim ni lijepe kneginje Vilme.Ne znam to se dogodilo da nije dola, iako je obeæala.1 Za nekoliko èasaka najavi francuski metar princeze arloteNjezina visost kneginja Vilma Auersperg. Carica se trgne i okrene arlotiVisoèanstvo, ne moe se dopustiti da kneginja dolazi nakon carice, pa jo ovako najavl

jena. Zabranite joj ulaz.Velièanstvo, veoma sam nesretna, moj dvorski metar izgubio je glavu.Meðutim, Vilma je veæ ulazila.Stojeæi na pragu, okolo je digla glavu. Njezina uta haljina, ures, nakit, frizura iblistavi dijamantni dijadem saèinjavahu pomno odabrani okvir njezinoj ljepoti.Laganim koracima prolazila je dvoranom prema carskoj obitelji. Svi su je pratilipogledima. Njezin sveèani nastup u prisutnosti dvora zaprepastio je nadmetra Khevenhillera, a caricu tako razjario da se grof Taruka osjeæao prinuðenim da apne vladariciVelièanstvo, samo mir... Mir je pobjeda. Vilma se duboko pokloni.



t. 235 Velièanstvo, smjerno molim da mi oprostite. Neoèekivana bolest mog sina uzrokje mom zakanjenju.Razabiruæi da je svaèija pozornost obraæena tom prizoru, carica odluèi skratiti efekt Vlmina nastupa pa izda odredbu da poène ples.Car Franjo priðe svojoj sestri da s kuèedomaæicom otvori ples.Velièanstvo, na dan svog odlaska odvie sam tuna, a da bih mogla plesati. Svojom zamjenicom imenujem kneginju Vilmu Auersperg...Carica ustane. Plemstvo se lecnulo. Car, smeten, stane izmeðu Vilme i carice.arlota je gledala ravnoduno.Carièirsi prijatelji su zaprepateni. Marija Terezija krene prema izlazu iz dvorane.Pratnja poðe za njom.Taruka se priulja carici i apne jojVelièanstvo, drukèiju osvetu, drukèiju, ova je loa. Èuvi to, Marija Terezija uspori k. Razabrala je da jenjezino carsko dostojanstvo opet stradalo pod udarom neobuzdanog temperamenta.Hitro prikupi misli, sabere se i okrene. U dvorani svi stoje zapanjeni i car, iVilma, i plemstvo. Kao da se veoma èudi, ona upita cara Stjepanato je? Zato ne poènete ples, velièanstvo?U prvom èasu nitko nije bio spreman na takvo iznenaðenje pa ni sam car.elim igrati pfarao. Ah da vi èekate da imenujem svoju zamjenicu? Neka me tu zastupagrofica Nera Kegleviæ Vojkffv.Bijele glave u dvorani spustile se dublje to je carici? Zar je bolesna?Nitko nema odvanosti da to reèe. arlota je problijedila i prila blieVelièanstvo, u kuæi princeze arlote caricu da zamjenjuje dvorska slubenica? Velièanst

to je preveliko ponienje mog roda i ranga.Svi su èuli te rijeèi i sve ih je proela bojazan od skandala. Mali Taruka proapæe izapezeSamo mir, velièanstvo. To je pobjeda!Nikad carica nije osjetila veæu potrebu da se dri opomene svog pouzdanika. Premda se rumenila od Ijutine, ljubazno se smijeilaMila moja princezo, samo slijedim va primjer. Ako ste obiènoj plemkinji èija je povelja jo bila poput snijega dopustili ulazak u dvoranu kakav je propisan za vladaricu i njezinu obitelj, onda me zaista moe zamijeniti plemkinja potomkinja vrlo starog odliènog plemstva kao to je moja grofica Vojkffv.Velièanstvo, moj dvorski metar uèinio je pogreku, i...Zato je moe sebi dopustiti i carica. Izrekavi to, ona se okrene caruVelièanstvo, elim da sa mnom po mojoj zamjenici pleete svaki ples. Mila urjakinjo, d

te, elim s vama igrati pfarao. Molim, velièanstvo poènite ples.Onda je izala s princezom arlotom i s pratnjom.Kao u procjepu car Franjo stoji izmeðu Nere i Vilme. S kojom æe zaplesati prvi ples?Sa zamjenicom kuæedomaæice, ili sa zamjenicom carice? Osjeæao je na sebi oèi drutva, e su ga poput èavala.Povrijeðeno carièinim rijeèima, plemstvo je nijemim pogledima trailo da plee s Vilmomtaro plemstvo i carièini prijatelji smatrali su da mora plesati s Nerom kao zamjenicom carice, iako nisu tu zamjenu smatrali dostojnom etikete.Da neèim ispuni stranu pauzu svoje neodluènosti, car je ispravljao èipke na svom desnorukavu.Okruena mladim dvoranima Nera je osjeæala ubojite poglede Vilminih prijatelja. Bilojoj je kao da èeka u spilji hoæe li zmaj prodrijeti nju ili Vilmu.Duga stanka jo je jaèe. napela trenutke svaèijeg oèekivanja. Car se utekao èipkama lij

g rukava.Vilma ga gleda izazovnim pogledom.Njegovim lakomislenim mozgom hitro su se mijenjale misli i on korakne prema Vilmi, ali veæ se nadmetar Khevenhiller baci prema njemu.Velièanstvo, grofica je, dodue, dvorska slubenica, ali je carièina zastupnica.Vilma je moje jedino zaklonite, moje veselje u tom zatoèenièkom ivotu odgovori car u ebi, krene k Vilmi i pokloni se.Dvorska senzacija dosegla je vrhunac.Slomljeni nadmetar Khevenhiller povuèe se k prozoru, a za njim grof Koch.Takvo rjeenje komplicirane situacije uzdahne nadmetar donosi nove komplikacije. Vj



erujte, otkako sam u lovu izgubio svoju dragu Linu znate da su mi je pregazili nisam doivio tako stranog èasa. Grofe, takav skandal dvor ne pamti èitavih dvadeset goina to imam èast nositi najvie njegovo dostojanstvo. est un spectacle! Carica je povrijedila vladarsko dostojanstvo, a car je povrijedio caricu. Konsterniran sam. Kad to carica sazna, doæi æe do glasnog skandala.Meðutim je princeza Elizabeta demonstrativno pozvala svoju dvorsku damu rekaviTamo gdje caricu zastupa njezina slukinja, meni nema mjesta. I ostavi dvoranu.Ni meni reèe Karlo pa ode za sestrom. Leopold je ostao. Kao uvijek, i sad se pokorio carièinim eljama.Car je dovrio ples s Vilmom, predao je njezinim kavalirima i onda poveo Nera.237Drutvo je polagano poèelo plesati. Svi su se okretali samo mehanièki. Svatko je oèeivao da æe uslijediti sablazan kad carica dozna da je car poveo na ples Vilmu prije njezine zastupnice.to je carici? govorila su gospoda plemiæi novijeg plemstva.Ona je mnogo puta povrijedila carsko dostojanstvo svojim graðanskim temperamentomupadne tiho gospodin, star po godinama, a mlad po plemstvu. Ipak se nisam nadaoda æe toliko poniziti nae drutvo!Ponizila je ona i vlastitog mua pripovijedao je Vilmin oboavatelj knez Fritz. Pozvala je u ministarsko vijeæe cara Franju Stjepana, jer je, konaèno, on suregent, a kad togod veli, dobaci mu Ne paèaj se u ono, to te se ne tièe! Zar je to postupak vladaa? Carice, dame? Kad ide sve glatko, zna saèuvati svoje dostojanstvo, ali èim poðe netkrivo, ispadne iz uloge i zaboravlja se poput obiène graðanke.Kako æe to danas svriti?Burno.

Gledajte, car opet plee s Vilmom. I neka, on je vitez. Dok su oni tako razgovarali, nadmetar je padao u oèaj iutjecao se èak omraenom konkurentu u carièinoj milosti malom Portugalcu.Grofe, zaboga, opomenite cara. Zaboravio je na zastupnicu njezinog velièanstva. Javie ne mogu blizu. Oh, otkako sam izgubio svoju Linu, nisam doivio takve strahote!Gledajte, molim vas obrati se nadmetar grofu Kochu. arlotini prijatelji bojkotiraju groficu i ne pleu s njom. Velim vam, ova je zamjena katastrofama.Carièini prijatelji i njezina pratnja okruili su Neru osjeæajuæi dunost da vidljivo pkako su ostali uz caricu. Ostali su napadno stali oko Vilme stvarati neko posebno dvoranstvo. Dok se to zbivalo, uðe jedan komornik i pozove Neru k carici.Svi su pogledom pratili mladu groficu.Carica je za stolom u salonu igrala hazardnu igru s knezovima Bathyanyjem, Liech

tensteinom i Trautsonom.Carica je dala znak da joj se priblii i apneGrofice, zapovijedam vam da danas zabavljate njegovo velièanstvo svom svojom enskomljupkoæu, svim èarolijama to ih moe zamisliti duhovita ena. Nagrada æe biti neoèeki slatka. Znate koliko vas mogu usreæiti! Dakle, zasluite radost koja vas èeka i vratite se u dvoranu.A Nera je osjetila dva utega na svojoj dui i otila.Carica se sagnula svojoj pouzdanici grofici Fuchs i apnulaSjeæate li se, grofice, kad sam potpisala osudu kapetanu Vojkffvju, kancelar mi jedao jedno njegovo pismo za groficu Neru. Bacila sam ga meðu spise. Potraite ga i predajte grofici, ali kao da je prispjelo tek ovih dana. To neka joj bude nagrada,U dvorani za ples Nera se osjeæala poput janjeta istjerana pred vuka. Carièina zapov

ijed teko ju je povrijedila.to hoæe s njom? Dakle, ipak je kani samo podmetnuti cara mjesto Vilme i zato joj obeæava nagradu!Zar da tako podlo zasluujem sreæu da vidim Siniu? upitala se. Ipak, sve se mora preturiti samo da mogu s njim govoriti.A Vilma je slavila slavlje. Car Franjo Stjepan potpuno je zaboravio da je mu stroge carice.Vilma najljepa od svih ena aptao je car pleuæi s njom.A Nera?Zar jo ne vjeruje da sam potpuno prebolio svoju zabludu? Evo, odupro sam se carici



i pleem samo s tobom.Valjda to nije tako velika rtva. Vi ste car ili barem suregent.Da, èini mi se da sam prije dvadeset godina imenovan suregentom kraljici, ali se pravo ne sjeæam...Uvjerena sam da se ne biste usudili otpratiti me kuæi.I jo dalje K crnom orlu. Vilma, prekrasna si danas...alim to moram otiæi zbog sina.Pratit æu te...Trijumfirajuæi, pogledala je Vilma oko sebe i pribliila se nadmetru KhevenhilleruMolim da me isprièate njezinom velièanstvu i njezinom vi soèanstvu princezi arloti. Nalo su me pozvali k sinu...Opratala se od gospode, a car Stjepan ju je pratio...Zato se povlaèi? pitali su se svi. Osjeæajuæi da se tu. krije motiv skandalu i uz put azoèarani to ga neæe odmah èuti i vidjeti, gledali su za Vilmom i carem.Nera je sjedila zamiljeno, kad joj priðe princ Leopold.alosni ste, grofice. Dugo nema prijestolonasljednika. On je u Tirolu, u dobrom zdravlju.Visoèanstvo zaboravlja dunost potovanja prema dami kao to ne osjeæa nimalo grinje sti zbog Mimi koja je vaom krivnjom zapala u nesreæu.Savjest carskog sina ne inkomodira se ni za grofice, a kamoli graðanke.Visoèanstvo, hvala na drutvu reèe Nera pa se povuèe u pozadinu.Carièina zapovijed, neugodna situacija u koju ju je stavila i neka teka neizvjesnaslutnja utisnu u njezino lijepo lice izraz melankolije.Povukla se sasvim iza stupa dvorane, osjeæala se potpuno usamljena.

Da je bar Josip ovdje pomisli ona. Kakva bi mi on bio potpora u ovom stranom odvratnom krugu.23Prola su dva sata, kad se na vratima pojavi carica s pratnjom. Svi su radoznalooèekivali rasplet.Pogledavi u dvoranu, carica se namrtiGdje je kneginja? Gdje je njegovo velièanstvo? zapitala je odmah nadmetra.Njegovo velièanstvo veæ je davno ostavilo dvoranu i nije se vratilo. Otilo je s kneginjom... Nije ni plesalo sa zastupnicom vaeg velièanstva...A to ste vi radili? otro æe carica Neri.uteæi, zurila je Nera preda se dok su ljutiti carièini pogledi ibali po njoj.Marija Terezija dade potraiti cara, ali ga nisu nali. To je tako uzbudi da joj Taruka ponudi naslonjaè.elim stajati reèe ona. Sjediti u naoj krinolini znaèi umarati se.

Njezino je uzbuðenje vidljivo raslo. Ipak je razgovarala s gospodom kad opazi grofa Kocha. Bio je veoma ozbiljan i zabrinut.to je? Gdje su car i kneginja? Kako ih to nadzirete?Velièanstvo, car je kneginju u jiajmljenoj koèiji otpratio k Crnom orlu.Carica se naglo okrenula. Taruka je veæ irio lepezu i pruio joj uz rijeèiVelièanstvo, ovaj paravan sada je veoma potreban vaem licu.Rumenilo je odavalo da je carica na vrhuncu srdbe. Uzela je lepezu i tiho promrsilaKoèiju! Smjesta!Koch pohiti da izvri zapovijed, a carica se obrati NeriVi ste zlobno poduprli cara u njegovoj lakoumnosti.Velièanstvo, car nije elio moje drutvo!Morali ste elju provocirati. Uèinili ste protivno zlonamjerno. To æe vam se kruto osv

etiti.Brzim koracima ostavi Marija dvoranu praæena zbunjenim pogledima plemstva.Odvezla se u dvor i u sveèanoj haljini ula u kabinet. Slijedio ju je grof Koch.Grofica me izdala, jednostavno izdala. Njezinom krivnjom Vilma se danas poigralacarice. Time je grofièina sudbina zapeèaæena, to velite na to?Velièanstvo, sve sam taèno promatrao. Car nije groficu uopæe pozvao na ples, osim jedan jedini put. Smatram da grofica nije imala prilike da neto uèini. Moda bi se sve tojo dalo ispraviti ovdje na dvoru.Kako to zamiljate?Da se Vilma vie ne pozove na dvorske sveèanosti. Car je slab, pa kad bi ga grofica



opsjedalaIsporuèite grofici da sutra ima doæi na maskirani ples. Jo æu jednom pokuati. Ako gree ispravi, neæe joj vie nitkomoæi zavidjeti na mojoj milosti! Znajte, jednim jedinim potezom pera precrtat æu Vilmine raèune, èujte.Sluam, velièanstvo.Zamislila sam prvi udarac Vilmi s druge strane budete li vi na mjestu.Velièanstvo, èitav se predajem vaim zapovijedima.Evo vam nekoliko liènosti s kojima æete raditi. Organizirajte æudorednu komisiju kojojæe biti dunost da onemoguæava nemoralne sastanke bilo gdje po gradu. Sutra do tri sata poslije podne komisija ima iznijeti svoje prijedloge.Sutradan ujutro Koch je u svom uredu sazvao èlanove buduæe æudoredne komisije. Imena je proèitao sa carièina nalogaKnez Bathyany, nadmetar Khevenhiller, barun Breitenstein, grof Pichler, barun Nemy, Pelegrini i Grande i nekoliko dvorskih liènosti koje su nosile naslove i nisu imale nikakva drugog posla osim to su ubirali dohotke. Konaèno, tu su bili i dvorskipjesnici da opjevaju carièinu zamisao.Oko deset sati oni se sakupe u uredu grofa Kocha. Sjeli su strogo po rangu i èekali.Preuzviena, slavna i veleplemenita gospodo oslovi ih Koch. Njezino velièanstvo odluèilo je da stane na put sramotnim orgijama beèkog drutva. Zato je odredilo da vae odlièosti organiziraju æudorednu komisiju. Velièanstvo eli da odmah raspravite i do tri sata poslije podne podnesete njezinom velièanstvu izvjetaj o svom programu.Prvi uzme rijeè nosilac najvie dvorske èasti knez Khevenhiller.

Takva zamisao moe niknuti samo u dui vladarke proete dubokim moralom i zabrinutoæu svoje podanike, u dui èistoj poput sunca i blagoj poput bojeg dana.Govorili su svi redom i naglaavali kako je komisija potrebna, ali nitko nije znaonikakav prijedlog o programu.Tada ustane Pelegrini. Lice mu se razvedrilo, a lukave oèi poprimile blag izraaj.Svemoguæi je obdario dravu vladaricom, enom nad enama, umom nad umovima, èitav æe svzaviditi velikoj ideji koja je pokrenula tako velièajnu instituciju za oèuvanje morala.Nastavljao je svoj dugi govor. Svi su ga sluali, ali su jedva èekali da Pelegrini uuti, a da progovori dvorski Ciceron otac Grande.Njegov su govor sluali s vie oduevljenja jer je i carica sluala Grandea.Govorio je dugo slaveæi caricu i konaèno dovrioSuparnica Marije Terezije II

241 Najveæa i najuzvienija, najslavnija misao vladarice, oivotvorit æe novu kriarskujnu spaavajuæi æudorednost, èast i potenje naeg drutva. Kad se nad gradom pojavi noudnica naa æe budna komisija bdjeti nad drutvom i èuvati ga da se ne utopi u blatu i njileu. Da se toj komisiji dade slubeni decorum, preporuèujem za pokrovitelja komisije najuzornijeg mua carevine njegovo velièanstvo cara Franju Stjepana.Svi su se poklonili. Nitko nije u mislima konstatirao ironiju to ju je sadravao Grandeov prijedlog.Taèno u tri sata poslije podne nali su se èlanovi u carièinom kabinetu. Sastavljeni supropisi koji zabraniuju sve nemoralne sastanke.Propisi su odreðivali da se strogo nadziru sve zabave, bilo gdje se one odravale.Naveèer ne smije na ulicu ni djevojka ni ena bez pratnje mua ili oca. Nadzirat æe se ve gostionice, hoteli, izletita, etalita, perivoji, ne sastaju li se tamo ljubavnici. Sve je to carica diktirala svom sekretaru.

Na plesovima zabranjujem razgaljena ramena ili grudi. Na dvoru zabranjujem svakolièilo za lice i usne.Dok su svi èlanovi komisije povlaðivali, ona naglasiÈlanovi komisije imaju pomno istraivati sve ljubavne sastanke razlièitih parova i spreèavati ih... Ako se dvoje ljudi, muko i ensko, naðu u jednoj sobi, a ne mogu dokazatda su vjenèani, valja ih uhititi i predati redarstvu koje æe ih kazniti zatvorom. Plesaèice imaju obuæi duge suknje i pokriti grudi. Ne doputa im se da na plesu nepristojno barataju nogama. To se odnosi na sve bez iznimke, bili oni kojih se to tièe inajvieg roda...Predsjednicima komisije odredila je carica kneza Bathyanyja i oca Pelegrinija.



Nitko se nije usudio predloiti cara Franju Stjepana. Sada su svi osjeæali zbog kogaje komisija sastavljena. Carica je konferenciju zavrila rijeèimaOd danas u pet sati poslije podne ova komisija poèinje djelovati.Uveèe, na dan osnivanja èuvene æudoredne komisije odravao se maskirani ples.Dvorana venecijanskih zrcala vrvjela je maskama. Svaku ensku masku komisija je odvela u ured dvorskog nadmetra da joj otkrije lice i stavi pred sud svojih propisaako izrez haljine na njezinim grudima ne odgovara odredbama.Kneginja Vilma, s damama koje su joj se pridruile kod princeze arlote, morala se vratiti kuæi.Komisija ih nije pustila u dvoranu.Neka vaa preuzvienost oprosti, ali nije. pristojno odjevenaVilma je otila prijeteæi.242 Posredstvom baruna Rosenberga Nera je grofu Mesku I grofici Stanki pribavilapoziv na dvorske sveèanosti.Sve troje odjenue se do vrata zakopèanim kostimima i povukoe u dno dvorane da promatraju vrevu maska.Opazili su da je u sredini dvorane nastala guva.Debeli mukarac u tirolskoj nonji zvao je maske na okup i govorio imMolim, moje dame trideset i tri ljepotice neka izvole ovamo u salon. Trideset itri mukarca neka idu na okup. Brojite.Izbrojili su ih.ene se povukoe u mali salon gdje su sluge pogasili svijeænjake. Iz tmine se èuo smije.Vani je debeli Tirolac komandirao

Gospodo, na juri! u tminu! Svaki neka uhvati masku i s njom u tmini plee, ali nitadrugo..Gospoda potrèe po skliskim parketima.Na vratima salona doèekali su ih grof Koch s nekoliko gospode i zakrili ulaz.Nije doputeno ulaziti u tamni salon.Zato smetate zabavi? upita Tirolac. Koch se pokloni s poèitanjem i odvratiVelièanstvo, zabranjeno je.to vam pada na pamet? Njezino velièanstvo samo je uvelo ovaj ples u tmini, to je njezina ideja.Prije dvadeset godina!Gospoda su se gurala u salon, a knez Bathyany i ostali pokuavali su da ih u tomesprijeèe. Tirolac vikneZato nas smetate? Kojim pravom?

Pravom æudoredne komisije. Tirolac prasne u grohotan smijeh.Drugi su ga slijedili i hihotu nije bilo kraja.Vae velièanstvo aptao je nadmetar vi ste pokrovitelj æudoredne komisije. Zabranite seh...Pokrovitelj æudoreða? Ja? Najbolja lakrdija to sam je ikad vidio i nastavi se smijati.Velièanstvo, to nije ala, komisija je organizirana danas popodne, a vi ste njezin pokrovitelj.Car u tirolskom odijelu uhvati za ruku grofa JulienaNjezino velièanstvo je originalno. Potrai Vilmu da joj dam oprosni cjelov...Otila je. æudoredna komisija nije dopustila da uðe jer je imala odvie izrezanu haljin.Pribavi mi crni domino i koèiju. Pokrovitelj æudoreða tre ba da ureduje...

Ostali su se toj odredbi smijali, a neki se i ljutili. Komisija je ula u tamni salon da objavi damama zabranu takvog plesa.243Meðutim, one su mislile da ulaze plesaèi pa su navalile na æudorednu komisiju.Nasta smijeh i krika.Zbunjen, Koch istrèi iz salona, a za njim barun Nemy.Drsko su me itipale.Prvo æudoredno uredovanje na dvoru oigosalo je komisiju modricama lijepih ruèica. Tajna novi zanat nije mi sasvim neugodan.Nera se stisnula u guvi umotana u ogrtaè. Za ruku je uhvati grof MekoGrofice, èujte razgovarao sam sa svojom enom i spomenuo Anzelma. Neka se maska kraj



mene trgnula i odmah pojurila k izlazu. Slijedio sam je u predvorje i s njom seporjeèkao. Pri tom sam mu s lica strgao krinku. Gledali smo se poput luda. Bio jeAnzelmo. U to me napadne neki dvoranin i zatrai da smjesta ostavim ples jer samse nedolièno ponio prema dvoraninu. Anzelmo je dakle, dvoranin, a oblaèi se po Beèu èasu lakaja èas u jezuita. To moete reæi grofu Falkensteinu. Stanka i ja idemo. Dosta mije tih ljudi. U ovoj pokvarenosti ni najpotenija ena ne moe ostati neokaljena. Grofice, ostavite ovo drutvo...Mene su ovdje okovali.Neka maska u zelenom plastu priðe Neri i apne jojLjepotice, tvoja zvijezda trne! Mua su ti strijeljali, a prijestolonasljednik æe izTirola dovesti vjerenicu...Nera vrisne. Bio je to krik strave.Maske su se trcale. Meko i Stanka odnesoe Neru iz guve.Sto vam je, grofice? zapitali su je.Smuèilo mi se vruæina je. Veæ je bolje.Mi odlazimo. Mojoj Stanki se ovdje gadi. Do viðenja na Waldburgu.Meko hitro ostavi dvoranu.Nera se uspela stubama k carièinim odajama i dade se najaviti.Carica je sjedila uz pisaæi stol na kojem je bila sva sila pisama.Dolazite sami? Oèito ste osjetili potrebu da se opravdate zbog ponaanja kod princeze arlote? Naredila sam vam da pazite na cara i da svpjim ponaanjem lijeèite njegovulakoumnost... Ako ne ispravite tu dunost, snosit æete posljedice.Velièanstvo, dola sam zato to je moja snaga iscrpljena. Dalje ne mogu. Veæ dugo osjeæteki nemir. Danas mi je neka maska na plesu priapmila da je moj rnu strijeljan. Vel

ièanstvo mi je dalo rijeè da æe ga potedjeti. Vjerujem u tu rijeè kao u boju, ali ne dalje!Kako se pretvara pomisli Marija Terezija... Zapravo bi se radovala kad bi saznala da joj je maska rekla istinu i jo bi se snanije uhvatila za vrat Josipu...Kako smijete vjerovati prostoj ali neke drske maske? reèe glasno. Ispravit æete svojpropust i uèiniti sve da car osjeti potrebu da se ostavi zabava i klaæenja po Beèu. Nakon maskirane zabave javite se grofici Fuchs. Primit æete od nje dokaz da vam mu ivi. Sad idite u plesnu dvoranu odmah.t Nerinom se duom razvila odvratnost prema carici. Sada je stekla potpuno uvjerenje da Marija Terezija trai od nje da zamijeni Vilmu. Samo nije shvaæala motiv zato carica eli suparnici podmetnuti njezinu ljepotu.Meðutim je carica u svoj kabinet pozvala groficu Fuchs.Mami, kad sam potpisivala osudu kapetanu Vojkffvju, Kaunitz mi je dao kapetanovo

pismo za njegovu enu. Èitala sam ga s vama. Rekoh vam da to pismo predate grofici.Niste to uèinili?Velièanstvo, nisam imala kljuè od vaeg stola. Grofica je potraila pismo u jednom ormaiæu sa spisima.Bit æe da je to ovo pismo i predade ga carici.Stavite te glupe uzdahe u novi omot, napiite juèeranji datum i predajte ga grofici.Neka nema razloga da se izgovara na svoju zabrinutost za muem u koju ne vjerujem.Pretvara se i lovi prijestolonasljednika.Knez Bathyany izvijesti vladaricu o prvom uredovanju æudoredne komisije.Pohvalivi strogost komisije, carica ponudi knezu naslonjaè.Veoma sam zlovoljna, dragi moj prijatelju. Kad sam mislila da je Vilma za drutvoi historiju umrla, uskrsla je i drsko se uzdigla. To je skrivila grofica Nera svojom glupoæu. Koliko sam nade polagala u njezin dolazak na dvor! Sjeæate se, dragi pr

ijatelju, s kakvim sam je ushiæenjem i pipremama uvela na dvor da prijeðe preko putaVilme a danasVelièanstvo, vaa bi osnova bila izvrena samo onda da je grofica postala ljubavnica cara Franje Stjepana.Neka bi bila to bi ostalo izmeðu èetiri dvorske zidine, a ne na oèigled svijeta koji gleda, pie historiju, memoare. Groficu mogu sakriti, ona je moja sluavka. Vilmu nemogu, ona je kneginja.Grofica Fuchs najavi carici da je stigao kurir iz Tirola i donio prijestolonasljednikovo pismo.Ushiæeno primi carica poiljku svog sina. Napokon, èetrnaest dana nije bilo od njega g



lasa. To je znak da je ozbiljno traio enu. Sad mi javlja rezultat. Kad ga oenim, onæe se popraviti. Prepustila sam mu da bira po volji govorila je carica trgajuæi peèat. Gorim od znatielje, knee. Èitajte, ali polagano. On pie zbijenim reèenicama kad jesmo tako opirno bit æe vrlo vano...I prui mu pismo.Knez poène èitatiVae velièanstvo! Po vaoj elji javljam vam opirno svoje dojmove. Knez Wurmbrandt imaliki dvor. teta to nema uku245sa da ga iskoristi. U licu je veoma rumen. Pije do deset butelja rajnskog vina, a da mu se glava nijednom jo nije zavrtjela. Govori isto toliko koliko i pije. Nikad ne proputa da nas podsjeti kako je gospodar velikog bogatstvaÈudan uvod u tako vano pismo upadne carica. Ali oèito, sad slijedi ono, ozbiljno.Knez nastavi èitatiZamislite moj poloaj, velièanstvo sjedim èitave dane i veèeri s nekim ljudima i pomaem da brbljaju rijeèi bez smisla i vrijednosti. Oko mene sami odlièni agenti raznih princeza. Osjeæam se poput kupca marve meðu meetarima. Svaki nudilac ogovara princezudrugoga, a hvali svoju robu... Kako je golema niskost hvalisavaca!Skandal! On nije pri sebi vikne carica indignirana.Velièanstvo, imam jo mnogo da proèitam ima jo mnogo nade.Dakle, nastavite. Posluao je èitajuæi poluglasnoAko je ispravna i misao reèenice Reci mi s kim se drui pa æu ti reæi tko si, onda samljuto kompromitirao pred samim sobom. Juèer je knez iluminirao dvor. Dva jezera sjala su u lampionima. Meni je bilo pred oèima...Pero kojim se carica obièno igrala lupkajuæi po stolu udarilo je po bijelim rezbarij

ama.On mi se ruga, knee, to je ruganje. Ali proslijedite da èujem.Velièanstvo sigurno eli saznati i neto o liènostima. Ima tu neki maðarski grof èija jra nalik na vratara veliko cirkusa. Svaki mi dan pokazuje dva prstena i veli dajedan vrijedi sto èetrdeset tisuæa forinti, a drugi dvjesta dvadeset tisuæa forinti. Ovaj èas izlazi iz dvora prelat Schwansweiler. Natuknuo je na glavu periku. Zgodnagroteska!Princ Deuxpats stigao je sa ezdeset postiljona. èini se da je u tom jako uivao. Oèitobre ivi nego to govori...Princ Despous debeo je, ali uljudan. Njegova njenost prijetila mi je da me proguta. Ima i damu u drutvuEvo, sad æe govoriti o princezi veselo æe Bathyany i poène èitati osobito naglaavajuæiKæerka kneza Wurmbrandta mnogo se muèi da dokae kako je dijete. Princeza Deuxpats ne

bi toliko dosaðivala svojom ljepotom da joj ne nedostaju tri kotaèa u glavi.Princeza Jolanda nije ni glupa, ni pametna, ni lijepa, ni runa, ni dobra, ni zla,suvina je!Izaslanica princeze infantkinje barunica Laustadt kradijivka je. Nisam od nje èuonijednu misao koja ne bi bila ukradena.ena holandskog poslanika runa je, govori pametno, misaono, razumno jedini ugodni èlanak èitavog drutva.Marija Terezija uzbuðeno je hodala sobom, dok je knez, sav poparen, èitao nastavak prijestolonasljednikova pismaSveèani dine tortura je treæeg stepena... Kakva kolièina jela i piæa propada u trbuhe oe gospode! Da su im utrobe topovi, mogli bi tim sadrajem uspjeno bombardirati èitavutvrðavu. Oko mene nesnosni i glupi ljudi, u potpunom skladu s tim je i vruæina. Neznam hoæu li se vratiti iv.

Na puèkoj sveèanosti ljudi su klicali. Kako se ne bi èuli poklici koji nisu naruèeni?Narod je prodro kordon, èete su ga tukle pa je od bijesa navalio na èete i razbio ih. Pravo je uradio..Knez je oèajan. I ja. elim se to prije pokloniti vaem velièanstvu. Va pokorniJosipOvako on mene izvjeæuje o tako vanoj dravnoj funkciji kao to je njegova enidba. Nito stovarite najpokvarenijeg cinizma? On je propao, nepopravljivo propao...Velièanstvo, to jo nije znak da on ne kani odabrati. Prijestolonasljednik sigurno zna svoju dunost...Dolazak grofice Fuchs prekine razgovor.



Velièanstvo, u dvor je stigao preni kurir iz Parme i moli da mu kaem kada æe ga veliètvo primiti.Odmah!Kad je grofica izala, obrati se carica svom prijateljuNapokon vijesti iz Parme. Ako se Amalija drala mojih instrukcija, svrit æe dananji dn bar s jednom utjehom.Kurira iz Parme, pristala gospodina ozbiljna lica, carica je primila veoma prijazno. Predao joj je pismo ministra Tillota.Dok je carica èitala, njezino se lice sve vie rumenjelo. Konaèno je svoje uzbuðenje kocentrirala u jednom povikuDananji dan ostao je zlobno dosljedan!Izmijenivi nekoliko rijeèi s kurirom, naredi mu da do sutra prièeka odgovor i otpustiga.Razbjenjena stala je pred knezomKad je Amalija posljednji put ostavila moj kabinet, osjeæala sam da gazi preko mene reèe ona pokazujuæi mu pismo ministra Tillota u kojem on taèno javlja dogaðaje na dvou u Parmi.Nevjerojatno! Podatna, tiha princeza koja je hodala po beèkom dvoru kao da spava.Tihu, pospanu Amaliju sakrament enidbe strano je probudio, èini sve obratno od onoga to sam joj naredila. Da, knee, valja se bojati ljudi koji nemaju nade, koji nemaju nita da oèekuju. Takvi su opasni. To razjanjava Amalijine èine. Ovdje Josip tamo Amlija. Zar je moju djecu otrovala panjolska krv?Uzalud je Bathyany nastojao utjeiti caricu. Odbijala je svaku utjehu.247 Amalija oèito neæe da bude vojvodina ena, tako javlja Tillot. To ugroava njezin o

stanak u Parmi i moju kombinaciju da udam drugu kæer za francuskog prijestolonasljednika. Kad to saznaju Francuzi, bojat æe se kæeri Marije Terezije. Prijatelju moj,jedino me vi moete spasiti.Traite moj ivot!Traim samo da se malo inkomodirate. Poðite u Parmu da slomite Amalijinu drskost. Treba da osjeti moj biè. Ako mi se ne pokori, zatvorit æu je u samostan.Sluam, velièanstvo reèe knez.Povela ga je u pokrajni budoar gdje su ih posluili zakuskom.Pri tom mu je davala upute to da radi u Parmi.Izdala je naredbu za putovanje i dodijelila knezu za pratnju grofa Pichlera, svog mladog pouzdanika.Kad je to bilo ureðeno, carica odluèi uzeti domino i kontrolirati kako Nera zabavljacara.

Ali je iznenadi grofica Fuchs.Velièanstvo, prijestolonasljednik se vratio.To je nemoguæe! Tek sam primila njegovo pismoAli je grofica uvjeravala da su ga vidjeli kako se uspeo u drugi kat. Odmah naredi neka mu saopæi carièinu elju da jo veèeras razgovara s njim.Knez Bathyany opratao se da sutradan putuje.Prijatelju, dajem vam svu vlast nad Amalijom. Budite neumoljivi. Ako se ne bi pokorila, provedite prijetnju doslovce.Zlovonja i nadraena vrati se carica u svoj kabinet. Nervozno je oèekivala Josipa. Nije prolo mnogo vremena i on je uao u sobu. Veoma vedar, zamoli za oprotenje to dolzi u putnoj odori.Va nenadani dolazak znaèi da ste se odluèili?Jesam.

Dakle koju ste princezu odabrali?Nijednu.Zabranjujem vam takav odgovor. Vaa je dunost prema dinastiji i dravi da se odmah oeiteMoja je dunost prema dinastiji i dravi da budem poten.to je vama? Zato ste onda otili knezu?Velièanstvo, otiao sam da udovoljim vaoj elji i da ispitam svoje srce.Vae srce ne ulazi u raèunOprostite, velièanstvo, ali barem je to moje vlasnitvo.Zar su to rijeèi buduæeg cara?



Moda i nisu, ali je neoporecivo da ni u jednoj princezi ne mogu otkriti svoj ideal.Moda ste ga otkrili u grofici Vojkffv?Na alost, ona nije svoj ideal otkrila u meni...Omamila vas je, zaplela vas je s tatom namjerom da je uèinite svoiom enomVelièanstvo, grofica i ne sluti sudbinu svog mua. Tu je ideju velièanstvo potaklo u meni kad sam se odrekao prijestolja. I grof Koch se mnogo brinuo da se to vie druims groficom...Basta! Nisam duna polagati raèune nikome. Grofica je zlorabila moje miljenje.Velièanstvo, tako mi imena koje ste mi izvoljeli dati, grofica nije nièim skrivila moju odluku da ne uzmem nijednu princezu.Zar ne vidite to ste uradili? U èasu kad vas dunost prema dinastiji poziva da proirie temelje koje sam postavila rtvujuæi svu sebe vi mi piete takve neslane doskoèice. Salite ova pismo da ga historija ne zabiljei.Naprotiv, saèuvat æu ga. Neka potomci vaeg velièanstva uèe da je jedan princ bio èovjeelite briljirati takvim rugalicama. Nadala sam se da æu poslije svoje smrti dalje ivjeti u vaim naèelima. Ali sam se prevarila. Vi se sami sebi sviðate u haljinama zlobe. Vi ste samo koketa duha! Svuda ga elite istaæi kao to je to eljela Elizabeta svojoljepotom. A to je danas ostalo od nje? Pazite da se to ne dogodi i vama.Velièanstvo veli da sam koketa duha. Buduæi da su kokete nepopravljive, nastavljam dalje koketirati...Izgubljeni ste. Jo jednom hoæete li se oeniti?Neæu.Onda nemam vie to da vam kaem. Josip se propisno nakloni i ostavi kabinet.

Nije prolo ni deset èasaka kad je pred njom stajao princ Leopold onako u maski kakosu ga doveli na njezin poziv iz plesne dvorane.Sine reèe ona vi ste drugoroðeni. Josip se oèito neæe oeniti. Ako ostane pri svojoj odi, pripast æe prijestolje vama, odnosno vaem prvoroðenom sinu. Dakle, za mjesec danavi æete se vjenèati. Odabrala sam vam jednu od infantkinja, roðakinju panjolskog kralj.Sluam, velièanstvo najmilija majko.Napokon netko slua! Sine moj, dajte mi svoje èelo! Lakim cjelovom izrazi carica svoje zadovoljstvo.Sretan sam da mogu izvriti elje vaeg velièanstva reèe Leopold iskreno.Nakon onog dana kad ga je Mimi napala tako se prestraio da je bio prema carici sasvim privren i uvjeren da svoj ivot mora potpuno podrediti njoj.Zadovoljan, pun nade u buduænost, vrati se na ples.

Carica je uzela crni kostim, okrinkala lice i uputila se u plesnu dvoranu.Zidna zrcala pruala su carièinim oèima sliku arene vreve. Uzalud je u otmjenoj slici rlo serioznog raspoloenja traila cara Franju Josipa.24?Njegovu debelu pojavu uvijek je prepoznavala unatoè krinki.Nije mogla pronaæi ni Neru koju je vidjela u kostimu u svom kabinetu. To je ublailonjeno neraspoloenje.Hoæe da popravi propust. Pozvala ga je nekamo na skroviti sastanak.Ta moguænost oporavi caricu. Otila je iz dvorane sa spokojnom tajnom nadom da car Stjepan negdje udvara njezinoj dvor.skoj gospoði. U sretnom uvjerenju da je Nera danas ispunila njezin plan, vratila se carica u svoje odaje.Mami reèe grofici Fuchs koja ju je pratila predomislila sam se. Grofica Nera oèito je osjetila svoju dunost. Kad biste joj danas predali muevo pismo, pokvarila bih svoj plan. S tom enom nisam nacistu i ne znam kako treba s njom postupati. Ne znam

ljubi li mua ili Josipa? Ili nikoga. Je li kreposna ili se samo tako prikazuje? tomislite?Teko je to prozrijeti. Zagonetna je.Vidjet æemo to æe nam donijeti sutranji dan. Hoæe li car Stjepan opet botanizirati i li se tuiti na bubrege?OSVETAJutro nakon maskiranog plesa. U kapelici kleèi carica. Na stepenicama oltara otacGrande. Po njegovoj crnoj kosi pada uækasto svjetlo votanica. Blijedo lijepo lice ucrnoj haljini nalik je na sliku sveca u crnom okviru.Kleèeæi pod baldahinom, carica promatra njegov profil.



Kakva duevna ljepota na tom licu. Unutranji refleksi kreposti upili se u njegove crte. Mukarac je u njemu ugasnuo i svoje je mjesto ustupio svecu...Od tamnih zidina odjekuje Grandeov sonorni suzdrljivi glas, obavijen nekom turobnom nadom.Zato mu je glas danas tako èudno tajanstven?Odjek toga glasa pronosi tamnim kutovima kapelice neku nejasnu slutnju.to je to?, pita se carica. Kakva mi to teina pada u duu od ove njegove molitve?Grande je svrio dnevnu molitvu i poèeo prigodnu. Podignuvi glavu k nebu, sklopljenihruku govori on predmoleæi cariciOtkloni, boe, èau gorkog razoèaranja od mene i s onih kojima dajem srce i dijelim svoe milosti..Otkloni, boe odgovara carica poluglasno.Zar to misli na Josipa, Amaliju, cara moda jo nekoga? Grande nastavlja sonorno

Ne daj, boe, da paklena zloæa i ðavolska himba crne due razara sreæu i ivot mojem podarovanom carstvu. Ne daj da podgriza mir obitelji mog doma...Ne daj, boe apæe carica, ali odmah u sebi pomisliNa nekog niani na koga?Odvrati, o boe, oblak to je nada mnom razapeo zlokobna krila, to ðavolskom èarobnom uzima krinku sunèane ljepote i anðeoske èistoæe da pokrije rastvorena drijela to èekaene.Tiina.Neto zna! Izdaju? Urotu? gotovo usklikne carica u mislima i zaboravi odgovoriti.Groza mi prolazi duom! Moram s njim razgovarati!Dok je Grande nastavljao, ona nije odgovarala. Mehanièki se prekrstila, ustala i ap

nula grofici Fuchs da joj u kabinet poalje Grandea.Hitro je otila iz kapelice.U svojoj sobi sjela je za pisaæi stol.U njezinim ivcima jo titraju odjeci sonornog Grandeova glasa i èudnih rijeèi njegove olitve. Nestrpljivo ga je doèekala. Ulazio je miran, neobièno miran. U èitavu biæu odraala se neka neodreðena zabrinutost. Spustio je glavu i prekriio ruke na grudima.Vaa neobièna molitva, oèe, jo mi i sad trepti u dui. Zato utite? elim da mi kaeteVelièanstvo, oprostite...Zar su i vas skrenuli s puta vjerne odanosti svojoj carici?Posveæeno velièanstvo Grande uzdigne glas.Grande, vi neto znate? Ako me niste izdali, govorite odmah, ne oklijevajte!Velièanstvo, osoba koja me ispunjava grozotom, svojim nedjelima uiva nepokolebljivuvjeru i milost vaeg velièanstva.

Dakle opet izdaja? Govorite, pa bila ta osoba i moje krvi...Stavljam na kocku svu milost to je vae velièanstvo iskazuje èitavom naem redu i menili odanost moja nadilazi sve. Evo, ja æu govoriti. Velièanstvo me juèer nakon jutarnjemolitve izvoljelo pozvati na razmatranje ivota svetaca. Tom prigodom primijetilomi je vae velièanstvo Niste li, Grande, opazili da me u posljednjih est mjeseci svakog dana stiu sve veæe i tee nesreæe?Da, to sam rekla. Dakle?U toj slutnji odraavalo se...Priznajete da moje opaanje bazira na faktima?Potpuno. Usklik vaeg posveæenog velièanstva pao mi je u srce poput bodea. U tekim boma probdio sam noæ. Priznajem, velièanstvo, iskuenja u tih est mjeseci bivaju katastrfalna. Od prvog dana znao sam tko je pred nogama vaeg velièanstva posijao nesreæu.Govorite, govorite hitro kratko

Velièanstvo, prijestolonasljednik se uvijek provlaèio dvorom poput nekog pustinjaka,ali nikad prije nije pokazivao kakvih namjera. Prije est mjeseci jednoga je danaistupio pred vae velièanstvo otvorenim prosvjedom i obeæao neke èine koji su znaèili go.Da, sasvim je tako.Prijestolonasljednik je najednom istupio kao urotnik. Nije prirodno da kao puèki tribun istupa onaj koji je svoj odgoj stjecao u nas isusovaca, u odgojitelja kojeje odabralo vae velièanstvo. Netko ga je hukao, podjario...Da da, to je vrlo prirodnoUèinila je to osoba koja je jedina na njega utjecala i s njim neprestano drugovala



.Tko je to?Grofica Nera Vojkffv.Ona? Odakle njoj sposobnosti da shvati ideje s kojima istupa Josip? To je nevjerojatno Ona je obièna ena...Takvom sam se odgovoru i nadao. Dopustite da proslijedim princeza Amalija bila je najpodatnija kæerka vaeg velièanstva dok se svadbenih dana nije demaskirala i kanjiim prezirom prela preko svih dravnih interesa vaeg velièanstva.To je i danas zagonetka reèe carica. Nerazjanjiva zagonetka.Razjanjena je. Grofica joj je pomagala i nagovarala je da bjei. Grofica je gurnulavlastitog mua u uhodarstvo da ga se rijei i postigne svoje ciljeve. Velièanstvo, prijestolonasljednik je imao zdravu enu, a vi zdravu kæerku. Obje su nenadano oboljele od crnih kozica i umrle. Utvrðeno je da je princeza Josipa obukla haljinu grofice Nere, a zatim odmah oboljela. Tu je haljinu èak i va osobni lijeènik Van Swieten smatrao povodom zaraze. A kad je Van Swieten traio haljinu, nestala je! Grofica jenagovarala bavarsku princezu da poðe njegovati Josipu znajuæi od kakve strane zarazeboluje. A uèinila je to zato da je se rijei i da je prijestolonasljednik uèini svojom enom...Carica se trgne kao da ju je prela zebnja.Velièanstvo, grofica je uzrok to se prijestolonasljednik uklanja dunosti ponovne enibe. Da za svoje podmukle osnove pridobije i druge liènosti, ona je na oèi dvorskih dama slijedila u koridoru kancelara Kaunitza mameæi ga svojom ljepotom.Kaunitza? On se zaista ne bi odazvao! Njega zaokupljaju samo poslovi...Velièanstvo, grofica je duu predala vragu, a za uzdarje poklonio joj je ðavolsku moæ k

jom je ula pod zatitu vaeg velièanstva sa igom vjetice na èelu...Carica je rukom poduprla glavu.Grande, kad je grofica Nera dola optuena preda me, Van Swieten mi je dokazao da nije vjetica.252 VVelièanstvo, on je èovjek puste znanosti kojemu nisu poznati duhovni putovi zla. Crna magija provlaèi se vjekovima ljudskom historijom, protiv nje su pisani zakoni, uvedene torture jer su njezini sluge ðavolom obdareni zlodusi u ljudskoj spodobi. Grofica je nastupila na dvor vukuæi za sobom truplo mlade grofice Terke... Dokazanoje da ju je rulja to ju je netko nahukao bacila u vatru iza grofièine kuæe. Nije li jerojatno da je ona sama poduèila tu osobu?Da carici ne dopusti misliti, brzo je nastavljaoKad se otac Alojzije prije est mjeseci vratio iz Zagreba s tim dokazima, veæ je gro

fica uhvatila korijen milosti u srcu vaeg velièanstva i ono je u dobroj vjeri odbacilo sve te optube. Pratio sam svaki korak ove ene i kunem se na svoju savjest da je poslana od onoga tko se zakleo da æe unititi mir i sreæu vaeg velièanstva.Carica se gotovo pognula pod tekim rijeèima kojima ju je obasipao. Osjeæajuæi dojam svje optube, Grande nije sustaoTreba da se svatko upita to znaèi da su ba s njom spojene sve nezgode I nesreæe to sadesile vae velièanstvo ovih est mjeseci otkako grofica boravi na dvoru? Bolest, smrt, bijeg princeze Amalije, otpor prijestolonasljednika, konaèno smrt bavarske princeze, a jo vie princeze Josipe koja je odjenula grofièinu haljinu. Zar ona zlosretnahaljina nije nestala ba u èasu kad je vae velièanstvo taèno znam odredilo da je obuèa grofica na sveèanost roðendana princeze Amalije?Ukoèeni carièin pogled upro se u GrandeaDa, ja sam to odredila. Haljina je nestala sjeæam se. Koliko mi je ta haljina prir

edila smutnje. I sama sam se naèas zapitala to je s njom. Èudno je i nevjerojatno, aopet nije iskljuèeno.Velièanstvo je èulo moju iskrenu rijeè. Vrio sam svoju dunost da bdim nad sreæom svojdarice. Ako me vae velièanstvo za to i odbaci....Krivo shvaæate moju neodluènost. Nemam dovoljno snage da vjerujem u sve to...Nakon kratke utnje carica nastaviSad shvaæam vau molitvu. Zaista ste mi vjerni. Treba da razmislim... Pogledat æu jojbolje u oèi pripazit æu na nju. Ako se uvjerim u vae sumnje, moja neumoljivost neæe imti granice.Polagano, pognute glave, Grande ostavi kabinet. Bio je nezadovoljan carièinim odgo



vorom.Iza njega je ostao crn oblak, obavio njezinu duu jo tamnijim nemirom slutnja i sumnja.U èetiri sata poslije podne otila je carica u veliku dvoranu venecijanskih zrcala gdje se odravao kostimirani ples velikake djece. Nije dugo izdrala promatrajuæi mali. Povukla se u uti salon i naredila da joj pozovu Van Swietena.253Veæ ga davno nije pitala za savjet i on je uao misleæi da se radi o bolesti.Carica mu saopæi ponovne optube protiv Nere i upita ga za miljenje.Velièanstvo reèe Van Svvieten uhvativi priliku da govori u prilog Neri to je nevjerojatno i nemoguæe. Po mojem najdubljem uvjerenju, groficu prati prokletstvo enskog cara kojim privlaèi svakoga tko se s njom sretne. To izaziva zavist i spletke. alim tosam pætaknuo sumnju misleæi da je princezu Josipu zarazila haljina grofice Nere. Znam da te haljine obièavaju komorkinje kriomice uzimati iz garderobe i obilaziti razlièite lokale gdje se lako moe zadobiti zaraza.Carica ga je sluala i otpustila ga ne rekavi ni rijeèi. Ona je pozvala Taruku kojegje smatrala svevidjelicom i zapitala ga to misli o Neri.Vae mi je velièanstvo jednom naredilo da pratim i promatram groficu reèe on. Uvjeriosam se da je kreposna i da u njezinom biæu lei zagonetna moæ, ali ta je moæ, velièanstneizrecivi enski èar koji privlaèi muka srca, a ensku zavist.Ostavila je salon s nejasnim osjeæajima i smuenim pojmovima.Jedna ju je pojedinost odvratila da posve povjeruje Granðeovim optubama.Ako se sve slae to govori Grande, ipak je jedan moment Sasvim neispravan... Nije bavarska princeza otila bolesnoj Josipi na grofièinu pobudu. Ne, to se ne slaeAko i ono drugo bazira na zabludi? Koliko me smuæivala ta dvorska siva galahaljina

? Da groficu odbacimo sada kad se nadam da æe ispuniti moje nade?Na poslijepodnevnoj molitvi potkrao se Grandeu ispitujuæi pogled u carièino lice. Ali nije naao u njemu ono to je oèekivao.to je? pitala je carica Kocha. Gdje je bio car kad je nestao s plesa?Koch je bio u neprilici. Uredovanje æudoredne komisije toliko ga je zaposlio èitaveveèeri pa se nije mogao sjetiti to je bilo sa carem Stjepanom.Znao je samo to da se udaljio iz dvorane. A on je smatrao da mu je ipak preèa dunost nadzirati æudoreðe podanika nego cara koji je bio pokrovitelj komisije.Misli su mu hitro kruile glavom da na brzinu skuje kakav odgovor.Vae velièanstvo, sa èitavom æudorednom komisijom budno sam pazio na careve korake. Jeda to sam zabranio ples u tamnoj sobi, car je dragovoljno napustio zabavu u tamnomsalonu i poao dvoranom razgledavajuæi oko sebe.Traio je Vilmu?

Nisam mogao pogoditi smisao tog njegova traenja, ali sam razabrao da mu je pogledbio uperen u dno dvorane.Tko je tamo stajao?Vrlo lijepa maska kojoj je car poklonio svoju panju.Osim Vilme samo je jedna ena mogla zanimati cara.Da, velièanstvo. Zato sam i ostao u pozadini da pripazim hoæe li taj carev pogled poluèiti svrhu.I poluèio je? Ili grofica nije pokuala nita?Pustio je da mu carica postavlja pitanja kako bi to lake mogao udesiti svoj zamiljeni referat, a da pri tom ipak saèuva sva vrata otvorena za sluèaj da njegov izvjetajne bi odgovarao onome to je htjela carica.Grofica je oèito opazila da je car motri i pola je nekoliko koraka naprijed. Èinilo mi se da je time kanila upravo poæi k njemu. I ja sam se malo pribliio sa èvrstom odlu

kom da iskoristim dobru situaciju. Odluèio sam da nikako grofici ni caru neæu dopustiti da poðu drugim putem osim onim koji vodi jedno k drugome.Nije li vaa odluka bila jaèa od vae snage?Velièanstvo, odluka i snaga bile su potpuno na istoj razini. Poao sam jo blie grofici maskiran joj priapnuo dvijetri rijeèi od kojih se trgnula, ali mi je odgovorilada se pokorava... I pola je ravno prema caru.I onda? upita napeto carica.U istom èasu njezin pouzdanik osjetio je potpuno neshvaæanje carièine strasne elje da era bude ljubavnica njezina mua.Koliko god bio Koch pokoran svakoj njezinoj elji i odredbi, nije mogao zatomiti z



natielju koja ga je dovela do toga da neprestano razmilja o carièinoj osnovi. Poznavajuæi njezin Ijubomor, nikako nije mogao shvatiti da ona pokuava svesti drugu enu sasvojim muem.Danas vam misli teku odvie polagano nestrpljivo æe ona. Ili su dogaðaji takvi da nemate odvanosti pouriti se s odgovorom?Naprotiv, samo elim podrobno izvijestiti vae velièanstvo kako se to zbilo.Dakle, to je uèinila grofica?Pola je prema caru, uhvatila ga ispod ruke i stala ga duhovito drakatiIsprva se neto smutio stojeæi jo uvijek naistom mjestu. Ali onda se poèeo sagibati k njoj i zamalo su njih dvoje ivo èavrljali.Proli su etajuæi dvoranom. Slijedio sam ih sve do ulaza u uti salon. Tu su ostali psve sami. Stajao sam vani iza staklenih vrata. Njih su dvoje sjeli vrlo blizu jedno drugome i onda je car uhvatio njezinu ruku. Vidio sam kako izlaze kroz tapetna vrata...Napokon! klikne carica.Dakle nisam mogao da ih slijedim.Sasvim razumljivo. Meðutim, danas jo nisam vidjela cara. Zar jo nije ustao?Koch se bojao tog pitanja.255 Nisam se usudio da aljem svoje izvidnice oko carevih odaja nakon tako uspjenejuèeranje veèeri.Da, razumijem. Odmah æu doznati to je sa carem. Carica uzme srebrno zvonce. Jedva tose oglasilo, uðe njezintajnik.Poruèite njegovom velièanstvu caru Stjepanu da ga oèekujem.

Njegovo velièanstvo nije spavalo na dvoru odvrati tajnik. Carica dobaci Kochu pogled koji ga preplai.Careva odsutnost nije mu bila poznata. Kochu se èinilo da vie ni èasa neæe ostati u ovm kabinetu. Uzalud je traio izliku da na bilo koji naèin motivira ono to je carica upravo doznala. Ali sva njegova policijska spretnost u trenutku ga je izdala.Nijem carièin pogled bio je strasniji nego da je èitav kabinet odzvanjao od njezinanezadovoljstva.Kroz tiinu opet otro zazveèi zvonce u njezinim rukama. Odjek zvuka toliko prepadne Kocha da je problijedio.Pojavila se carièina pouzdanica grofica Fuchs i sa strahom pogledala u oèi svoje vladarke.Neka doðe grofica Vojkffv.Velièanstvo plaho æe grofica molim za oprotenje...

Kakvo oprotenje? vikne Marija Terezija. Gdje je grofica?Jo noæas, upravo kad su gosti odlazili, grofica je dola k meni uporno me moleæi da jopodijelim dopust...Dopust? otegnuo upita carica i neto se zamisli.Velièanstvo, njezina je molba bila tako uporna... Rekla ini je da o tom ovisi njezina sreæa, njezina ivotna sudbina. Morala sam dopustiti...Dok je carièina pouzdanica sa strahom saopæivala svojoj gospodarici, lice grofa Kocha neobièno se razvedrilo. Svaka rijeè to je stara dvoranka izrekla pala mu je poput spasenja s neba.Kad je ona dovrila, Koch je bio potpuno sabran. Pogledao je vladaricu.Marija Terezija uhvatila je taj pogled kao da su se razumjeli.Zato mi, grofe, niste rekli, o èemu se radi?Velièanstvo, neka mi bude oproteno... Nisam imao odvanosti da carevu odsutnost povez

em s dopustom grofice Vojkffv. Ali sam bio ipak potpuno uvjeren da je to u najuojvezi...Marija Terezija pogladila je rukom èelo kao da joj je s due pala najtea briga. Zaèas e bila vedra i nasmijeena.Dobro ste uèinili, grofice, da ste mojoj dvorskoj gospoði podijelili dopust. Veoma dobro... Sad mi je sve jasno. Ipak, grofe, treba da potraite bjegunce. Izvan dvoraneæu dopustiti nikakvih sastanaka. Naprotiv, sve ima da ostane u èetiri zida. Car Stjepan ima se opet vratiti svojoj botanici, a grofica treba da bude to manje u mojoj slubi...256 v



Znakom ruke uputila je grofica Kocha iz odaje i onda zadovoljno prihvatila rukusvoje pouzdaniceKonaèno je Vilma pobijeðena... To je bila hazardna igra, draga moja, u koju sam ja stavila èitavu banku...U gostionici kod Crnog orla Nera je hitno spremala kovèege.Ples ove noæi potpuno ju je promijenio. Nala je snage da radi samo po vlastitoj volji i da ne pita i ne trai savjet ni od koga. Odluènost joj je proela èitavu duu.Kad joj je na plesu neka maska priapnula da je Sinia smaknut, u prvom se èasu gotovoonesvijestila. Ali èim je ponovo zagospodarila svojim ivcima, iskrsla je u njoj snana odluka da u carice zatrai istinu.Usudila se da poðe k njoj po razjanjenje o sudbini svoga mua.Zapravo nikako nije mogla vjerovati da je apat one maske otkrivao istinu. Nasuprot tome stajala je carièina rijeè koju je dala kad je obeæala da æe joj se mu doskora viti.Nera je vjerovala u rijeè svoje carice. Ni o èemu ljudi nisu toliko govorili kao o èvrstoj i nepokolebljivoj carièinoj rijeèi. O tom su pjevali pjesnici, o tome su govorili govornici na dvoru kad bi pozdravljali caricu.S tom nadom ula je u carièin kabinet. I kad je ponovo èula iz njezinih usta obeæanje ikad joj je vladarica izjavila je je apat maske lana, zlobna spletka, Nera je mirnoostavila carske odaje.Ali taj mir bio je samo prividan. Iza njega krila se odluka da se ovako vie ne moe ivjeti, da se mora neto uèiniti.Ove je noæi stvorila osnovu svog daljnjeg ivota. Vjerovala je da je Sinia iv, ali jeosjeæala da se u carièinu dranju krije neto zagonetno.

Sada je bila potpuno uvjerena da je ona samo hoæe pribliiti caru. Iako nije nalazila motive za to, Nera je odluèila da se sama odupre tom pokuaju. U potpunoj nadi daje Sinia na ivotu, u grofice Fuchs zamolila je dopust.Ostavila je dvor sa èvrstom nakanom da spremi svoje stvari i da odmah sutradan otputuje u Zagreb k baki. Sve æe joj otkriti i zatraiti od nje savjeta kako da oslobodi mua.Nera je vjerovala da Sinia èami u tamnici, i to samo zato da carica lake izvede svojèudni naum. Treba ga to prije izbaviti to je bila njezina jedina misao.Crne slutnje obuzimale su je dok je spremala kovèege i odreðivala to je bilo potrebnoza put. Èitav dan proao je u pripremama za putovanje.Htjela je da ode odmah isti dan, ali nije mogla nabaviti koèiju i konje za tako dalek put. Gostionièar ju je uvjeravao da æe17 Suparnica Marije Terezije II

257sutra u ranu zoru pred gostionicom osvanuti kola koja æe je povesti u Hrvatsku.Umorna od priprema, sjela je u pustoj gostionièkoj sobi i predala se razmiljanju osvojoj sudbini.U mislima je preletjela sve dogaðaje koji su je obavijali u ovo pola godine to se nalazi na dvoru. U svojim sjeæanjima obnavljala je sve to je carica s njom razgovarala, dozivala sebi u pamet njezino dranje, odredbe, njene kretnje i sve ostalo to se zbivalo u vezi s njom i Siniom,Sve se vie uvjeravala da carica ima s njom neke èudne osnove i sad je shvaæala nemirsvoga mua i pokuaj da bjee zajedno.Ljubav i udivljenje koje je dosad osjeæala prema carici pretvaralo se u mrnju. Brojila je èasove koje æe jo proivjeti u Beèu i tjeila se jedinom nadom da æe joj baka sati i pomoæi.Iz tih misli prene je sobarica koja najavi

S vama eli govoriti jedan gospodin.Kako mu je ime?Nije mi htio reæi, veli da vaa milost mora znati tko je on. Bit æe princ Ernest pomisli Nera. Samo on bi je mogaoovdje potraiti kao to je veæ jednom uèinio. Onda odredi sobariciDobro neka gospodin uðe.Gledala je u vrata koja su se polagano otvarala. Spazila je gospodina potpuno zamotana u dugi ogrtaè. Klobuk mu je pokrivao lice do nosa.U slabom svjetlu isticala se njegova otmjena i tanana pojava. Odmah je razabralada je Ernest mnogo manji od tog gospodina.



Kad su se vrata zatvorila, gospodin skine klobuk i zbaci ogrtaè.Iznenaðeno je gledala ministra Kaunitza. On u ovo doba? I ovdje? To je uznemiri.Hitro ustane i poðe kancelaru u susret. Nije mogla shvatiti pripada li taj posjetnjoj ili ne, ali kad je vidjela kako se Kaunitz duboko klanja kao da je ovdje bio veæ vie puta, osjeti neki strah i nemir. Kancelar ne moe doæi k njoj, a da joj ne nsi kakvu stranu ili, moda, radosnu vijest...Jednom ga je zamolila da posreduje kod carice. Ako je sada doao da joj donese odgovor? Kakav?Nera se lako pokloni.Preuzvienosti, èini mi se da je va posjet u vezi s onim to mi je govorilo njezino veièanstvo. Oèito vas carica...Vaa milosti, smatram da je moj posjet u vezi s vaim vrijednim pozivom.Mojim pozivom? Ne shvaæam...On joj prui pismo s nekoliko redaka. Nera je proèitalaVaa preuzvienosti, dosljedno vaoj ljubaznosti prema meni molim da me danas u osam sati na veèer posjetite kod Crnog orla gdje vam imam priopæiti vanu stvar u pogledu uhodarenja. Grofica Nera Vojkffv.258 To nisam pisala ja.Kancelar je gledao èas Neru, èas pismo.Primio sam ga danas u svojem uredu. Naravno, nisam mi slio propustiti kavalirskudunost, potpuno uvjeren da mi vaa milost eli neto saopæiti...Nikad se ne bih odvaila zatraiti vau preuzvienost da me posjetite. Tko se ovako nao sa mnom?Moda i sa mnom. Grofice, budite iskreni. Moda ste poalili to ste me pozvali i sad s

izvlaèitePreuzvienosti, uvjeravam vas da to nikad nisam pisala ja makar neto nalikuje mom rukopisu.Sve je to nerazumljivo, a ipak pustolovno...Nera nije shvaæala kancelarovu primjedbu. Ispunjena eljom da sazna neto o Sinii upitVaa preuzvienosti, kad vas je nepoznata poruka ponukala da se potrudite do mene, molim vas to se dogodilo s mojim muem? Juèer na maskiranom plesu priopæila mi je neka aska kobnu rijeè, ali carica je to odluèno porekla.Kakvu kobnu rijeè?Da je moj mu smaknut. Carica me uvjerila da je to zlobna ala.Vjerujte samo carici reèe on.Preuzvienosti, dopustite mi da govorim s muem. Molim vas, zaklinjem vasIza njih se naglo otvore vrata.

U sobu uðe grof Koch s Pichlerom.Kaunitz se obazre. èas ih je gledao pa upita grofa Kochato to ima da znaèi, grofe?Molim sto puta za oprotenje, preuzvienosti, to se nisam najavio, ali æudoredna komisja ureduje...alim to sam u dobroj vjeri postao neèija rtva i stavio groficu u neugodan poloaj. Mm, nadam se da o tom susretu nitko neæe doznati.Na alost, njezino velièanstvo dobilo je obavijest o tom sastanku.Od koga? Ne znam.Nedostojna igra! Grofice, ja æu to i njezinom velièanstvu razjasniti. Nemajte straha... Molim da budete mirni...Kancelar se oprosti i iziðe. Koch je ostao i primijetioGrofice, ovo je najveæa pogreka to ste je poèinili. Njezino velièanstvo naredilo mi j

a vas dopratim u dvor. Ostaje vam samo toliko vremena da se odjenete i zatvoritestan.Odmah æu se spremiti odgovorila je mirno.Nera je izala u pratnji grofa Kocha i povezla se u dvor. Koch je Neru ispratio dostepenica dvorskih dama i rekao galantno259 Grofice, ne treba da vam naglaavam kako vas nitko neæe pustiti iz dvora. Bit æe uvau korist ako mirno prièekate u svojim sobama dok vas njezino velièanstvo ne pozove.Ne osjeæajuæi nikakve krivnje, ula je u svoju sobu.Na stolu u salonu gorjele su svijeæe. U spavaæoj sobi bio je mrak. Kad je htjela uæi,



pred nju izaðe barun Rosenberg. Nosio je u ruci sveanj. Dreæi prst na ustima, reèe jotomèekam vas veæ pola sata. Prijeti vam velika opasnost. Prijestolonasljednik vam poruèuje da me slijedite.U prvom iznenaðenju nije mislila ni na to. Primila je sveanj to joj ga je predao Rosnberg i posluala njegove upute.Osjeæajuæi da se dogaða neto neobièno, posegnula je u kasetu svojih dragocjenosti i stla u dep èitav pregrt dragulja.Odjevena u crnu haljinu dvorske sobarice i ogrnuta ogrtaèem od sukna, s crnom kapicom na glavi, izala je u salon.Rosenberg joj priapneNa stubama stoji lakaj koji æe vas voditi. Slijedit æu vas oboje izdaleka. Ne govorite nita i pustite ga da vas vodi.Izala je i kao u snu prepustila se lakaju da je vodi niz stepenice u dvorite. Na malim vratima koja su sluila dvorskom osoblju zaustavi ih straaDanas imam sa svojom enom izlaz reèe lakaj i pokae dozvolu.Straar ih propusti.Nala se u tami onkraj dvorskih zidina i slijedila njegove korake.U maloj tamnoj ulici stajala je koèija.Lakaj otvori vrata. Ona se uspne. Netko joj u koèiji prui, rulcu.Samo hitro, Oskar, sjedni uz koèijaa. Prepoznala je Josipov glas.Nije ga vidjela otkako je otputovao u Tirol. Sve je zaèudi i smuti...Sve je u redu reèe Josip. Glavno ste izbjegli. Taj sastanak s kancelarom najtei jeudarac to ste ga doivjeli na dvoru.

Kako ste veæ saznali za to?Juèer sam se vratio. Njezino velièanstvo me pozvalo. Iznenadila me njena zlovolja prema vama. Danas sam pitao za vas, ali mi rekoe da ste uzeli dopust.Dok je koèija jurila, poravna njezin ogrtaè i nastavi prièatiVeèeras su me hitno pozvali njezinom velièanstvu. Ne mogu vam opisati carièino raspolonje. Upravo sam se zaprepastio. Razabrao sam da se njezina milost prema vama pretvorila u mrnju, èega sam se uvijek bojao i jednom vam to veæ spomenuo. Iz njezinih sam rijeèi razabrao da æe vas pod sigurnom pratnjom dovesti u dvor i da je pozvala oca Grandea i Pelegrinija da kon260feriraju to æe s vama. Odluèio sam odstraniti vas s dvora dok njezino velièanstvo ne mne prvi bijes u kojem èesto uèini mnogo toga to bi kasnije morala aliti. To je uzrok a sam se usudio odluèivati o vama ne pitajuæi za vae doputenje. Sve to se dogodilo te osveta oca Grandea.

Kancelar je rekao da æe krivca raskrinkati i kazniti.Bezuvjetno æe nastojati da opere vas i sebe. Ali to æe on vie braniti vau nevinost, nja njezinog velièanstva bit æe jaèa.Koèija se zaustavila. Nera se prestraeno trgne.To je Rosenberg. Naredio sam mu da nas dostigne umiri je Josip.Vrata koèije se otvore. Dvorski metar siðe s konja, uðe u koèiju, a lakaj uz jae.uri se, Oskare reèe Josip sluzi. Neka naloe sobe i prirede tople okrijepe.Lakaj odjae naprijed, a koèija ga je slijedila.Grofice, i ne pitate kamo putujemo primijeti Josip.Odveæ sam slomljena, a uvjerena sam da ste odabrali najbolji put.Odabrao sam zabitni dvorac Johanneshof. Dvorac pripada meni, to nitko ne zna. Zavlaèim se tamo pod izlikom da sam na putu. Moja gazdarica dobra je stara gospoða i zna samo to da se zovem Franz Huber. I sluge na dvoru ne znaju vie. Prikazat æu vas g

azdarici kao svoju sestru, ako pristajete.Sve preputam vaem velièanstvu.Prvi sat vonje zapala je Nera u potpunu apatiju.Kasnije se veæ toliko oporavila da je Josipu poèela prièati kako je grof Meko na maskianom plesu skinuo krinku maski u kojoj je prepoznao mnogo traenog Anzelma.Dakle, na samom dvoru?! zaèudi se Josip.Moda je èak i kakav dvorski odliènik. Molit æu grofa Meska da prisustvuje takvoj dvorsoj sveèanosti na kojoj dvorani neæe nositi maske.Nakon tri puna sata vonje koèija se uspela na breuljak.Na vrhuncu je leao dvorac, okruen visokim borovima. S prozora ih je pozdravilo svj



etlo..Premrznuti, uspeli su se drvenim stepenicama ispod niskih svodova.Stara gospoða u crnoj haljini s bijelom pregaèom pozdravila je Josipa i njegovu goæu.Gospoðo Rozalijo, smjestite moju sestru u moje sobe. Neko æe vrijeme ostati ovdje.Stara gospoða povede Neru u prvi kat.Sobe su bile ureðene jednostavno, graðanski namjetene. Koni naslonjaèi, police s knjia, stare slike i pisaæi stol sve je to odavalo da tu stanuje èovjek koji ivi duhovnim ivotom. Gospoða poslui Neru toplim jelom.Kad se okrijepila, gospoða se opet pojavi. Va gospodin brat elio bi s vama razgovarati ako niste umorni reèe ona noseæi suðe poslije dovrene veèere. Moe U doæi?Neka doðe. Ne osjeæam umor.Sjela je kraj kamina. Obasuo ju je crvenouti odsjaj plamena. Predala se mislima.Dok je razmiljala o svojoj sudbini, uao je Josip.Priavi kaminu, reèe jojOprostite, grofice, to vam ne dam da otpoèinete.Ionako ne bih mogla spavati.Htio bih znati jeste li sporazumni da ostanete ovdje?Sasvim se pouzdajem u vae savjete. Znam da izviru iz najèiæeg prijateljstva...Nisam ni slutio da æe me savjest prisiliti da reèem ono to nikada nisam mislio izreæi,ali ja se pokoravam savjesti.èasak je zastao. Onda se odmaknuo podalje i zapoèeoSjeæam se kad su na dvor dopratili optuenu vjeticu. Zanimalo me da vidim zablude praznovjerja. Zaogrnuo sam se u odoru dvoranina da toj vjetici pruim priliku govoritislobodno i èuti ono to ne bi imala odvanosti reæi carskom sinu. I sluao sam. Njezin

u rijeèi bile iskre duha prosunèanog, bistrog, proete plamenom prosvjete. Njezine misli otvorile su mi vidik u mraène kutove duhovnih gusara èovjeèanstva. Iskre tih rijeèi ale su na moju duu i tinjale... Poslije godinu dana ugledao sam pred sobom na dvorskoj pozornici sliku anðela, simbol spasenja pustinjaku to luta posred dvorske vreve. Sjeæate li se? Prije est mjeseci rekli ste mi da je zadaæa buduæeg vladara skinutiokove duhovnog tamnovanja. One veèeri osjeæao sam se kao pustinjak koji je dolutao na èisto vrelo. Vae su misli u mojoj dui raspalile tihu, plemenitu vatru, ali oprile moje srceSputene glave gledao je u plamen.Ovaj æe plamen u kaminu izgorjeti, iscviljeti, ali ovaj tu i on dotakne svoje grudi nikada!Prestraena, nepomièna, sluala je oèiju uprtih u pod. Kao da ju je svojim rijeèima priao za naslonjaè. Tiinom sobe prolo je nekoliko trenutaka kad on podigne oèi.

Gasio sam ga potenom voljom, a preslabim silama. Pustoio me, raðao u meni ðavola. Natzao sam se s njim, a on mi je odgovarao snagom svog egoizma ljubomorom i èenjom...Moja dua nije bila dovoljno jaka da me zaustavi. Zaogrnuo sam se Tavjerom utnje, ali dana se moram razotkriti.U njezinim mislima iskrsne noæna sjena koja ju je pratila po dvorui progonila pa ga prekineDanas? Zato danas?Ondje u koèiji kad smo putovali ovamo i kad sam sjedio suèelice vama, porodila se umeni sumnja zatiæuje li je zbog dunosti, prijateljstva ili se pod to podmeæu egoistiotivi? Kad je vodi u svoju kuæu, ne kani li joj nametnuti sebe i svoje osje262æaje? Branim ove svoje objede i sumnjam... Sve mogu podnositi u ivotu, samo ne sumnju u vlastitu èistoæu. Hoæu da vam rastvorim duu da sami èitate u njoj ono to je u meo Hoæu da sami razaberete ne skriva li se moda u meni zasjeda. Hoæu da vas zatitim, n

samo od carice nego od sama sebe! Hoæu da sebe predam sudu svome i vaemu. Ne, grofice, nije najèiæe prijateljstvo ono èemu ste se povjerili. Tu je i ljubav! Vi to moratsaznati...Ustala je polagano kao da je u njoj sazrela odluka.Ostanite grofice, jo nisam sve rekao... Upre u nju otvoreni pogledDa vae srce ne pripada, drugome, pitao bih vas, grofice, hoæete li se vratiti na dvor kao moja ena? Ovako, rekao sam vam grofice, titit æu vas, ali ne pod maskom prijatelja. Tu je mukarac koji ljubi enu... To sam bio duan da vam reèem. Ne smijete o mei misliti ljepe nego to zasluujemU njezinu pogledu lealo je pitanje koje nije mogla izreæi, samo joj je lebdjelo u m



islima Zar se ovdje ponavlja ono to se dogodilo one noæi u mraènoj sobi kad se iglombranila od nevidljiva napasnika?Sjednite, grofice. Kad ne biste mogli mirno poèivati, onda vam ovaj èas ne bih prednoge poloio istinu. Ne znam to mislite, ali meni je sada tako kao vjerniku kad izlazi iz ispovjedaonice. Sad znate tko je pred vama, a to mi prua potreban mir.U CARIÈINU KABINETUU carièinu kabinetu vladala je znaèajna tiina. Barunica Ema Kleber obogatila je dvorske novosti pikanterijom juèeranjeg kancelarova sastanka s Nerom.To je djelovalo poput groma u tor dvorana.Oni koji su u predsoblju èekali na audijenciju s pogledima punim oèekivanja trgnulibi se kad god bi netko izaao.Iz kabineta je izaao grof Taruka, ali nije ostavio predsoblje, povuèen neto je èekaoUao je kancelar.Junak tajnog sastanka kod Crnog orla apæu dame. Njihova je radoznalost napeta do skrajnosti. Istrauju njegovo lice. Neto je zabrinuto i ozbiljno. Ipak, on nalazi vremena i potrebu da pogleda u zrcalo svoju èipkastu naprsnicu i ogleda vlasulju.Taruka ga promatra i nabire èelo da mu poskakuje visoka perika.U predsoblju tiina. Svi èekaju na provalu carièina gnjeva to æe uskoro doprijeti iza ta kabineta.263Kaunitz je preao prag kabineta.Sputene glave, duboko se klanjajuæi, stoji pred caricom i èeka nad sobom prolom...Marija Terezija podigne oèi sa spisa to lee pred njom.Knee, francuski poslanik saopæio mi je da francuski prijestolonasljednik Luj ne kani uzeti Elizabetu. Buduæi da pokuaj da se pronaðe sredstvo kojim bi se odstranili tra

govi kozica jo uvijek nema rezultata, ne mogu dulje èekati...Ona govori o dravnim poslovima lecne se kancelar a nita o sastanku? Sluti li to nazlo?Prema tome, morala bih francuskom prijestolonasljedniku ponuditi jednu kæerku kojujo imam Mariju Antoniju. I poljski kralj zatraio je ruku jedne moje kæerke, ali poljski kralj ne odgovara rangu austrijske princeze, pa tako ne mogu da mu dam ni Elizabetu. Smatram da su kombinacije za njezinu udaju time zauvijek svrene...Kancelar uti i misli Boe moj, dokle æe jo govoriti o dravnim poslovima?Rekli ste da vam za izgon idova treba dva milijuna. Car Franjo Stjepan koji je izvrsni financijski upravitelj veli da se taj novac lako moe nabaviti. Valja raspisati novi porez na glavu. Drim da je to najbolje.Kancelar uti. Carica digne glavuto je s vama? Ne odgovarate? Boli li vas zub?

Ne mogu ni na to drugo misliti ni odgovoriti dok velièanstvu ne razjasnim dogaðaj u Crnom orlu.S omalovaavajuæim tonom Marija Terezija odgovoriAh tako! Umirite se. Ukorila sam æudorednu komisiju to je svoje djelovanje prenijela na moga kancelara. On zavreðuje da se od svog prevelikog dravnog rada odmori gledajuæi lijepe oèi...Velièanstvo, samo jedna ena na svijetu ima lijepe oèi. Dva zrcala velikog umaKao da nije nita èula, mirno je nastavilaI te su lijepe oèi mlade ene uzrok to je strogi dravnik pokuao zagovarati njezina motezati s izvrenjem smrtne kazne? Da ste mi iskreno priznali kakvi vas osjeæaji nato nukaju, moda ne bih potpisala smrtnu osudu...Velièanstvo, ja sam tek po dunosti upozorio vae velièanstvo. Sigurno sam jedini na dvru kojega ljepota kapetanove ene nije osvojila. I zato sam i osudu vaeg velièanstva

izvrio kao nikad dosad taèno Neka se velièanstvo uvjeri.Kancelar joj predloi primljeno pismo kojim je bio pozvan na sastanak.Dakle, grofica vas je namamila k sebi pod lanom Izlikom reèe ona napreuæi se da ostanpotpuno mirna.Velièanstvo, pismo je samo nalik na grofièin rukopis. Zatraio sam od Kocha njezin autentièni rukopis i konstatirao da je skovana spletka protiv grofice ili protiv mene...Protiv nje nema svrhe, a protiv vas zato? Tko ima pravo da se mijea u vae privatneintimne poslove? No, za danas smo zavrili...Uzela je pero i poèela neto biljeiti.



Utuèen, sagne glavu, ali se ne maknu s mjesta.elite li jo neto, knee?èime sam to zasluio, velièanstvo?Ne razumijem o èemu govorite...Velièanstvo poène on osjeæajno nikad niste uèinili veæu nepravdu nego kad s tolikim mirgazite preko srca koje svakim udarcem klièe vae ime...elite li ishoditi oprotenje grofici koja je pobjegla? Krv mu udari u lice.Velièanstvo, razumijem. Vi elite moju ostavku... Pokoravam se i predajem jeNaklonio se. Carica je ustala.Knee, vi niste pri sebi!Hladnoæa vaeg velièanstva ovlaæuje me na sve...Ako se uzbuðujem, velite da je zlo, ako sam mirna, dajete ostavku. Kako da ugodimvaim muicama, dragi Wenzel?Izgrdite me, saspite na mene svoj bijes.Ali zato? Nemam uzroka da se ljutim, dragi prijatelju. Osjeæao je da ga dri za iju ivitla njime kao igraèkom.Ne podnosim tu hladnoæu. Bolje je da idem...Naprotiv, elim da ostanete. Uveèer igram s vama karte. Jo niste zadovoljni?Privikao sam drugaèijem pogledu i drugaèijim rijeèima vaeg velièanstva.Danas ste neto èudne volje, dragi moj prijatelju nasmijei se ona.Pritisla me teka bol...Dakle, do viðenja na igri... Osjetio je da neæe probiti ledGledao je caricu dugim pogledom. Ona mu prui ruku.Nikad je nije poljubio s veæim zanosom, ali se ona smijeila isto tako hladno kao i

prije...Kad je izaao, osjetio se poraen, uznemiren, nesretan zbog njezine ljubazne hladnoæe.Taruka, koji je stajao u predsoblju, kriomice ga je omjerio. Bio je veoma zadovoljan.Oèekujuæi skandal, dvorani su ostali razoèarani.U kabinet je tiho ula grofica Fuchs. Carica je uhvati za rukuMami, jeste li èuli? Kakvo strano otkriæe! Ona djevojèura zvala ga je k sebi pod izlikm da æe mu odati uhode. Naravno, on je otiao. Poziva ga, mami, da se uplete u mojedravne poslove! To je strahovita sablazan. Vilma se zadovoljila da briljira u dru265Itvu kao milosnica naslovnog cara, a ova ðavolska ena posee za kancelarom, za mojim om da upravlja mojom voljom, da se nadvije nad vladaricu. Zar je vaa neæakinja uistinu vidjela groficu kako u predsoblju èeka kancelara?

Jest, velièanstvo, to mi je pripovijedala, a o tom su prièale i dvorske dame Colorado i Palfy.A ja sam je obasula tolikim milostima! Dovela je na dvor kao anðela s vrajom zasjedom. Boe, oprosti mi, ona se usuðuje uspinjati mojim stepenicama!Nemam rijeèi koja bih mogla ocrtati grofièinu drskost.Od vas je zatraila dopust da se sastane s kancelarom,On, da sam mogla naslutiti!Ni ja nisam dorasla takvoj ludosti. Odakle biste mogli prozreti tako podlo smiljenu prijevaru? I Kocha je prevarila, èinila se kao da kani osvojiti cara Stjepana ipovela ga u uti salon bisi su sami.Zar je moguæa takva podlost?U nae doba toga nije bilo. Da, mi nismo bile tako zmijski lukave. Sigurno je vidjela da je Koch slijedi pa se stala umiljavati caru Stjepanu.

A mislila je na sastanak s kancelarom.Tako je. Onda su oboje nestali iza tapetnih vrata.Car i ona?Jest, to je grof Koch vidio svojim oèima.Taj put vodi u careve odaje...A onda nisu valjda sluali propovijed oca Grandea...Valjda nije u noæi imala sastanak s carem, a druge veèeri s kancelarom?Ovo je jedina taèka u toj pustolovini koju ne prozrijevam. Ako je s carem imala sastanak u njegovoj odaji, zato mami kancelara?A to je s prijestolonasljednikom?



To je potpuno jasno. Grofica se nada da æu se ja doskora maknuti, a Josip uzeti vlast...Strana ena!Po mojem nalogu udvara caru Stjepanu, po svojoj tatini mami kancelara, a po svomraèunu hvata prijestolonasljednika. Ova je ena drugi Friedrich Pruski. Hoæe da mi uzme prijestolje, da me izvrgne ruglu i osigura sebi moje ezlo. Sad sam, eto, dovelana svoj dvor pruskog caraVelièanstvo, car Franjo Stjepan nije bio s groficom kod Crnog orla. On se u maskiodvezao koèijom u palaèu princeze arlote.Ta je taèka posve nerasvijetljena i vrlo sumnjiva. Je li Koch na dvoru?U predsoblju èeka zapovijedi,Odmah ga zovnite.Dugonosa dvoranka otvori mala vrata kabineta i lakim kretom glave dade znak efu dvorske policije.Tiho i neto plaho stao je Koch pred vladaricu. Dogaðaji su mu navalili na iju teki kmen pa mu se èinilo da iz ovih neprilika neæe izaæi neozlijeðen.Grofe, niste vidjeli groficu kako ostavlja uti salon s carem Stjepanom. To ste sanjali...Velièanstvo, bio sam posve budan i gledao sam je svojim oèima.Teko je izdrao njezin otri pogled koji mu je prodirao u dno due i dovikivao Lae sizmislio!Dakle, vi ste ih vidjeli?Dajem svoju glavu da je tako.Kopirate kancelara. I on uvijek daje glavu, samo to njegova vie vrijedi dravi nego

vaa meni.Oborio je pogled.Dobro, ako ste ih vidjeli, kako je onda moguæe da je grofica otila s carem Stjepanom, a drugi su ga vidjeli kako se s dvora odvezao k arloti, naime k Vilmi. Moe li se iz zagrljaja grofice Vojkffv poæi ravno u zagrljaj k Vilmi? Da ili ne?Ne bih mogao ustvrditi.A car je ipak otiao...Zato to nije poèivao u zagrljaju grofice Vojkffy, makar je s njom poao u svoje odaje.Ne biste li odgonetnuli tu zakuèastu zagonetku svoje nespretne obrane? Grofica ulazi dragovoljno u careve odaje, a izlazi kreposna!Velièanstvo, car Stjepan nije uio grofièin zagrljaj jer mu nije bila ljubavnica...Krasno razjanjenje.

Moda mu je postala saveznica...Saveznica? U èemu?Kad sam je prisilio da se ne makne od cara, ona ga je povela u uti salon, otila kroz tapetna vrata, a moda èak i posredovala da se car sastane s Vilmom...Odakle sad to?Sudim po pojavama, drugo ne moe biti. Razjanjenje je carica smatrala vjerojatnim.Time bi ovo bilo razjanjeno. Po svoj je prilici bilo tako. Rekli ste kancelaru dapismo to ga je primio samo nalikuje grofièinu rukopisu?Da, nalikuje.I vi ste preli u grofièine branitelje. To bi znaèilo da ga nije pisala ona.Moda je grofica iskrivila svoj rukopis, ali ne sasvim vjeto pa je samo slièan njezinoj ruci...267 Sve bi se to dalo podnijeti da je grofica u naim rukama. Grofe, nikad vam neæu

oprostiti to ste joj pruili priliku da pobjegne.Velièanstvo, tu sam posve nevin. Dao sam odredbe da nikoga ne putaju iz dvora.Vele da se vjetice provlaèe kroz kljuèanicu. Odat æu vam tajnu privatno u to ne vjerujm, samo slubeno kad se pokae potreba da umirim...Nije htjela reæi jezuite pa se onda prekinula...Poto je grofica izala, netko joj je morao otvoriti vrata.Iz dvora su izlazile samo sluge i sluavke.Stvar jo nije razjanjena. Meðutim, elim da pronaðete groficu.Velièanstvo, èitava moja policija traga za njom. Otkrit æe je gdje god bila.Kada?



Pitanje ga udari u èelo.Velièanstvo, dan ne mogu naznaèiti. Svakako za nekoliko dana.Postavljam rok od tri tjedna. Kaznit æu je nemilosrdno kao to nikad nikoga nisam kaznila. Nitko me nije tako kruto izdao kao ona. Zasluila je i kruto nemilosrðe.Doista, velièanstvo.Ostanite u predsoblju, moda æu vas jo trebati.Koch izaðe. Bio je veoma zadovoljan to je uspio da novom logiènom izmiljotinom protumi dopuni svoj lani izvjetaj o sastanku Nere sa carem Stjepanom.èuli ste sada, mami okrene se carica grofici Fuchs koja je stajala podalje od pisaæeg stola. Grofica Vojkffv sigurno je caru Stjepanu isprièala koliko sam je navraæalak njemu, a on, lukavac, smjesta je pogodio smisao moje osnove pa otiao k Vilmi. Jao grofici kad je naðem! Jao njoj!Sva je porurnenjela od bijesa i elje za osvetom.Sad se Vilma moe jo i rugati. Sve je to grofièino djelo. èeka je teka kazna. Vidite,tom je zaista vjetica. Vjetica umije da namami sve zlo na druge. U njezinoj je duirezervoar zlobe koju. prosipa po meni. Uzvratit æu istim orujem!Pri tim rijeèima carica uzme rupèiæ od èipaka i obrie znoj to joj je posuo èelo. Ondakao da su dosad govorile o poslovnim stvarima.Grofice, tko je na redu za audijenciju?Prijestolonasljednik me zamolio da ga najavim, ali je vae velièanstvo bilo zaposleno s kancelarom.Josip? Je li vani govorio s kancelarom?Nisam ih vidjela zajedno. Dobro. Pozovite mi sina.Dok je grofica pola u predsoblje, carica je mrka izraaja èekala prijestolonasljednik

a.èim je uao Josip osjeti kao da je pao u vruæi kotao. Carica ga ironièno upitaDakle, jeste li jo uvijek oduevljeni svojom favoritkinjom? Pobjegla je. Pogledajtekako hvata u mreu lude glave...I pokae mu pismo to ga je primio kancelar.Je li vam to dovoljno?Velièanstvo, to nije pisala grofica. To je njoj podmetnuo Grande.Vaa je pamet u sutonu.Velièanstvo, zaklinjem vas sasluajte me. Sastanak je udeen tako prozirno. Jedno anonimno pismo zove kancelara, drugo upozorava vas na sastanak... Sve su to uèinili jezuiti da se osvete grofici to je sprijeèila da me otruju.Vi ste opèarani! Juèer mi je Grande isprièao o tom dogaðaju. Zaboga, zar ne vidite da v

m je otrov podmetnula ta lukava, himbena ena kako bi se prikazala vaom spasiteljicom pa da je uzmete za ljubavnicu ili enu?Velièanstvo, majko moja, sasluajte me samo èasak. Naèela nas razdvajaju, ali srce mi nzaboravlja da ste mi majka. Molim vas, uzmite sve te dogaðaje pred zrcalo svog svijetlog uma i dopustite da vam iznesem samo jedan dokazani sluèaj. Pelegrini je obeèastio jednu djevojku.Basta! To je infamija. Ni rijeèi!Ne branite ga, molim vas! Zaklinjem vas istraite, ispitajte, sasluajte me do kraja. Ako laem, prvi æu se pokloniti. Otac zavedene djevojke je kovaè Wolf, njemu je Pelegrini oteo i obeèastio kæerku Mirni...Dosta dosta dosta! Sad znam sve reèe ona osjetivi da je dotaknuo njezinu tajnu odredbu da se Mimi odvede u samostan. To je dvostruko uzbudi.Vi se s kovaèima ortaèite protiv mene, istraujete moje èine i odredbe. Sve je to la.

egrini je dokazao da je Mimi dobrovoljno otila u samostan jer je saznala da joj je ljubavnik princ Leopold. Imam dokaz da je ona u samostanu...Dokaz je laan.Zabranjujem vam da ovakvim tonom govorite o mojim prijateljima. Razotkrili ste mi svoj program unititi jedine mojeprijatelje koji me tite od propasti to mi prijeti od vaih buntovnièkih naèela... Evom biljenice u mojem stolu... Te su biljeke negacija svega to podravaju moji prijateji. Mislila sam da vas je otrovao samo Voltaire. Sad sam pronala pravu zmiju otrovnicu. Jest, grofica vas je hukala, podjarivala u svojoj prostaèkoj tatini, bacila se oko vaeg vrata na kojem sjedi luda glava...



On je htio da upadne u rijeè, ali ga carica prekineBasta. Vi ste bolesni!Velièanstvo, kad vam hoæu iznijeti istinu, kad vam elim dokazati svoje tvrdnje, velite basta! Ali ivot ne pozna tu rijeè.269ivot juri dalje. Ako mi ne moemo juriti s njim, on æe pregaziti nas. Ne dao bog da prekasno opazite kako crne mantije zastiru va svijetli prirodni um i vode vas utminu srednjeg vijeka.Tek sad vidim kako su vas progledali moji prijatelji jezuiti. Vae vlastite biljekeobjavljuju da lomite prijestolje, disciplinu, dravu staru, jedino spasonosnu vladavinu na kojoj je naa dinastija vjekovima branila svoju vlast...Ali novi ideali ne podnose je. Trae nove forme. Narodi hoæe svjetla, slobode hoæeLudost! Upamtite Josipe narodi Austrije ne trae svjetla i slobode. Oni ih ne bi shvatili da im ih i ponudite na zlatnom pladnju. Moji narodi hoæe teror, biè i opet samo teror! Uputili ste me da tek sada vjerujem jezuitima. Tek sada æu slijediti njihov savjet. Ja i moji prijatelji s jedne, vi, moj sin, s protivnièke strane. Pazite, stradat æete u toj borbi...Vidjet æemo, velièanstvo, tko æe stradati. Ali ja sam doao ovamo ne zbog sebe, nego zbg grofice.Za dvadeset èetiri sata bit æe objavljeno u svim crkvama u svim oblastima da se grofica ima uhvatiti i predati sudu.Onda, velièanstvo, treba da govorim grofica je pod mojom zatitom.Vi ste joj pomogli da pobjegne? Jesam.To jaèe æu je oigosati proglasom.Onog èasa kad vae velièanstvo poslua savjet jezuita i baci na groficu ljagu, ja æu se

njom vjenèati...Tamno rumenilo pospe carièino lice.Smjesta æu vas zatvoriti. Od ovog èasa vi ste uhapenik.Ipak æu se s njom vjenèati to prije.Iz ovih odaja ne moete pred oltar...Ali moe moj prokurator...Prokurator?Nadao sam se da æe me velièanstvo zatvoriti. Pripremio sam sve dokumente i uzeo prokuratora. Ako se za tri dana ne vratim onamo kamo treba da idem, moj æe me prokurator zastupati na vjenèanju, i braèna je veza sklopljena pravovaljano.Poèela je teko disati, a lice joj postane tamnocrvenoVi, vi blatite èast dinastije.Dinastija bi se fizièki i moralno proèistila potomcima ove savrene ene... Oèito je to

velièanstvo i samo htjelo preporuèivi mi nedavno da je uzmem za enu.To sam rekla samo kao doskoèicu.Velièanstvo, neæu da vas ojadim i oalostim. Ako velièanstvo odustane od namjere da izdkakav proglas protiv grofice i ako se odrekne da oporeèe njezino pomilovanje od prije dvije godine, odustajem i ja od namjere da se vjenèam.Za sada i za buduænost?Buduænost je neizvjesna. Obavezati se moemo za sadanjost Ako velièanstvo ne primi mojponudu, za tri dana...Jednom æete preda mnom pokleknuti u dubokoj zahvalnosti to primam ovu pogodbu. Timesmo nas dvoje jedno drugom, rekli sve.Velièanstvo, moje duboko poèitanje. Otiao je iz dvorane.U predsoblju je sreo Grandea. Proao je i ne pogledavi ga. Grande se urio k carici.Zaèas je bio u carièinu kabinetu.

Malo prije sam se uvjerila da nemam vjernijih prijatelja od jezuita. Ne elim vie da èujem o toj grofici. Odluèila sam odustati od svakog proglasa. Kad bi ljudi saznali kakvoj sam nevrijednici poklonila milost, pao bi moj ugled. Zato odustajem odproglasa.Bio je neprijatno iznenaðen. Ali se odmah snaðeUpravo sam razmiljao u tom smjeru, vae velièanstvo, i donosim ovaj prijedlog da se potpuno pokrije sramota koju je grofica bacila na dvor i da sve ostane tajna èak ipred oblastima, molim vae velièanstvo neka grofièinu sudbinu prepusti nama. Naa braæaæe klevetnicu koja nas je okrivila da smo htjeli diæi ruku na prijestolonasljednika. Pronaæi æe je, a to nitko neæe saznati



Ali u potrazi za njom ja ne elim imati nikakvih udjela. Imam za to razloga... Dakle, vi sve èinite na svoju ruku.Jedino molim da mi velièanstvo potpie punomoæ da je moemo uhititi kako nas u tome ne i spreèavale svjetovne vlasti.Dobro. Ali, svakako, to mora ostati naa tajna. Brzo su sastavili akt i carica gapotpie.Grofièina sudbina u ruci je boje srdbe! reèe Grande i udalji se.Carica opet sjedne k pisaæem stolu. Kao da nije bilo nikakvih uzbudljivih dogaðaja,odrala je s ministrima konferenciju o raznim preinakama zakona.Zatim je raspravljala s francuskim poslanikom o miljenju panjolskog kralja u povodu Amalijinih istupa u Parmi, izraðivala je nov zakon o porezu i kolske uredbe kojima je trebalo jezuitima osigurati to veæi utjecaj na nastavu.Dvorani toga dana nisu bili zadovoljni.Carica im nije dala prilike da se naslaðuju veæim senzacijama. Uveèer je kancelar doaovrlo alostan i potiten.Carski se par izvezao s njim u kazalite. Kad su se vratili i sjeli uz karte, damesu opazile da je kancelar pun njene panje prema carici.271ANZELMODrugog dana odran je u dvoru sveèani ples.Zidine pokrivene venecijanskim zrcalima odraavale su sjaj dvora i velikakih plesnih odora. Svi su iznijeli na svjetlo svijeæa staro drago kamenje bogatu svilu, zlato i srebro.Tog dana nastao je u dvorskoj modi velik preokret gospoðe su bijele grudi pokrile èipkama, vezanim rupèiæima i spretnom kombinacijom koja se kopèala na ramenima.

Jo su vie iznenadila lica dama. Nedostajala im je rumena minka. One koje su unatoè tme bile rumene, morale su dvorskom metru dokazati da je crvenilo prirodno.Kneginja Liechtenstein morala je ipak dokazati da je njezino crvenilo rezultat zraka.Ove male epizode zauzele su èitav sat u ceremoniji dvorskog plesa.Iako je ova odredba imala pogoditi u prvom redu kneginju Vilmu nije joj odvie naudila. Uz bijelu opraenu kosu njena je put bila zamamljiva, a jo ju je vie istakla crna svilena haljina opivena biserima, koji su izazvali pozornost ne samo velikaa,nego i kneginjina mua...On je svima nastojao dokazati da je kneginja doista kupila sve te bisere za malusvotu iako sam u to nije vjerovao...Toliko sam vremena i snage rtvovala aptala je carica grofici Fuchs da grofica istisne Vilmu iz moje blizine, a evo kako me je prevarila. Da je uzela za ljubavnika

cara Franju Stjepana, odlikovala bi je kneevskim naslovom a sad moram gledati kako Vilma slavi slavlje. Ovi biseri sigurno nisu nagrada za njezinu krijepost...Car Franjo je krt, ali ipak zna biti i dareljiv, to je Taruka? zapita carica malogPortugalca koji je stajao nasuprot njoj dok se tuila staroj prijateljici.Velièanstvo nije izgledalo Jako loe...Sakupila je opet snage da se nasmijei i poðe u pokrajnu dvoranu potraivi zaborav u hzardnoj igri. Proavi kroj kneginje Vilme nije mogla a da ne primijetiZao mi je da sam zabranila minku... Blijedi ste, kneginjo, a to vam ne pristaje...Blijedim od uzbuðenja zbog vaeg velièanstva èula sam kako vas je lijepa grofica uzrujaa svojom pikantnom aferomNaprotiv, ja sam je za tu aferu odlikovala.Pola je dalje, dreæi se uspravno, ali je u dui bila pognuta i poruena osjeæala je d

nikakva dosjetljivost ne pomae i zapadala je u mrzovolju uvjerena da svi opaaju tose u njoj zbiva i da joj se rugaju.Iz prikrajka promatrali su goste Rosenberg i grof Meko.Mladi dvorski metar privolio je grofa da doðe na ples ne bi li meðu dvorjanicima pronaao traenog Anzelma. Dok su ovako stajali kraj njih su sjele dvije dame i nastavile razgovorPrijestolonasljednik, naravno, nije doao jer nema grofice Nere.èuvi to Meko naæuli ui...Josip je postao njezinom rtvom. Meðu njima je sve rijeeno. Jednog jutra vidjeli su dvorjanici kako je izala iz prijestolonasljednikovih odaja. Carica je podupirala t



aj odnos ne zna se zbog kojeg razloga ali sastanak kod Crnoga orla ugasnuo je grofièinu zvijezdu.Kako je grofica pobjegla?Zar ne znate? Javna je tajna da se nalazi kod prijestolonasljednika. Sigurno juje sklonio u kakav svoj dvor...Ovaj razgovor potvrdi Mekove sumnje to su se u njemu probudile onih dana kad je boravio u drutvu Nere i prijestolonasljednika.to to govore o grofici? zapita on Rosenberga.Spleli su oko nje spletku i otila je.Kamo? Zar nije otila k prijateljima u Waldburg?Budite bez brige. Ona je u sigurnim rukama. Ovaj odgovor bio je Mesku odvie jasan.A to je s njezinim muem?To zna samo njezino velièanstvo.Vaa milosti promijenjenim æe glasom Meko meðu dvorjanicima nema onoga koga traimo prtome elim se oprostiti.Obojica izaðu na koridor u dvorite. Meko se oprosti i ode.Jo se Rosenberg nije udaljio iz predvorja kad se Meko vrati i saopæi muNetom sam vidio kako u dvor uðe èovjek u jezuitskoj halji i prepoznao sam Anzelma.Neko su se vrijeme dogovarali a onda Rosenberg zamoli Meska da ostane kod njegado jutra. Tada æe nakon plesa u dvoru,biti sveèane zadunice za princezu Jozefinu. Malo èudni skokkod nas je tako... tu æe se okupiti svi dvorski duhovnici pa æe sigurno biti prisutan i on...

Meko pristane eleæi da sazna kakvu èast uiva na dvoru omraeni mu Anzelmo, koji je uovu ivotu imao toliko udjela.U dvorskoj kapelici gore svijeæe.Cio je dvor na okupu. Slui se sveèana misa u koroti. Rosenberg i Meko stoje u pozadini. Anzelmu opet ni traga. Najednom Meko trgne ruku grofa Rosenberga i apne18 Suparnica Marije Terezije II273 Onaj to se uspinje na propovjedaonicu.Nije moguæe! preseneti se Rosenberg moda mu samo nalikuje.7 Rijeè dajem da je on.Zvonki sonorni glas propovjednika ispuni dvorsku crkvu. Sve se oèi upiru u njegovosvetaèko lice i svi sluaju njegove pobone rijeèiNa moja usta zbori Svevinji èija je milost obdarila ovu dravu najveæom, najmudrijom inebeskim svetim krijepostima obdarenom caricom...

Tako je propovijedao i u Zagrebu apne Meko.Kad je otiao iz Zagreba? upita Rosenberg.Prije tri godine.Potpuno se slae s njegovim dolaskom na dvor. Kad su zadunice svrile, obojica izaðu ikapele. Rosenberg pohita u drugi kat i saopæi JosipuVelièanstvo ubojica Anzelmo je Grande..Nesvijesna me slutnja gonila da otkrijem Anzelma. Zamolite grofa Meska da odmahotputuje u Zagreb i dovede odande sve velikae svjedoke, koji æe potvrditi Anzelmovezloèine. Sav troak namirit æu ja... Ali carica mora to prije doznati sve èinjenice.Kad je Rosenberg saopæio Josipovu elju grofu Mesku, on se oprostio.Istog jutra poao je Meko Nerinom roðaku, intendantu dvorskog kazalita grofu Kegleviæda od njega dozna to se dogodilo s Nerom. Ali on mu odgovori vrlo nejasnoNikad mi se nije povjerila. Nasluæivao sam od prvog dana da joj prijestolonasljedn

ik udvara. Govore svata èak i to da su Siniu strijeljali. Sve to izgleda vrlo sumnjivo...Zaprepaten ostavi Meko Kegleviæa i poðe u VValdburg pun ojaðenosti prema Josipu.Ne nita neæu uèiniti protiv Grandea. Neka mu taj Anzelmo sjedne na vrat. Jadni moj siromani Sinia! Zar je to uzvrat za tvoju vjernu i portvovnu ljubav tuio se Meko uspuæi se u Waldburg.CARIÈIN KURIRTalijansko sunce obasjalo je Via Emiliju. Parmski svijet sku pio se pred vratimai gleda sa èuðenjem u velike koèije nalik putujuæim kuæicama promatra sjajne lakajske re i bijele pletene perike.



Koèije su ostale pred palaèom ministra Tillota.Silaze knez Bathyany i mladi grof Pichler. Duboko se klanja juæi, ministrovi ljudivode goste u prvi kat.Nakon pola sata knez Bathyany se vrati i krene ministrovom koèijom prema rijeci upalaèu vojvode od Parme.Na kamenitim stepenicama sjede grupe odrpanih ljudi i ne daju se otjerati. Oni se brane.Vojvotkinja nam je dopustila da èekamoTo izgleda kao puèko sirotite, a ne vojvodin dvor zlovoljno æe knez Bathyany, uspinjuæse u predvorje. Dvorski metar vojvode doèeka ih sa svim poèastima.Rivera uvede kneza u mramornu dvoranu, a Pichler je ostao u predvorju. Za èas javiRiveraNjezina visost vojvotkinja od Parme.Knez se podigne i upre oèi u vrata. Izmeðu zastora pojavi se Amalija visoko uzdignute lijepe glave. Oko rumenih ispupèenih usana poigrava prkosni ponos. Haljina od modre svile uti oko nje.Duga se povlaka za njom zaustavi. Vojvotkinja je sjela, ali ne prua ruku knezu. Samo mu oholom gestom ponudi stolac. Kao da prima posve nepoznata èovjeka.Knezu je oèito bilo vrlo neugodno, èak se osjeæao uvrijeðenim no preko svega je preao rano i mirno, znajuæi da stoji tu u ime svoje vladarice.Gledajuæi vladarskim pogledom, kako je to znala gledati Marija Terezija, Amalija hladno upitaPrije svega elim doznati da li je va dolazak prijateljski.Nalog njezina velièanstva carice.

Dakle slubeni izaslanik. Isporuèite njezinu velièanstvu da sam sasvim zadovoljna.Visosti njezino velièanstvo alje vam ovo pismo i moli hitan odgovor...Ona prezirno upitaModa od mene trai kakav vladarski savjet?Neka vaa visost proèita elje uzviene svoje majke... Razmotala je pismo i stala èitatarièinu poruku MadameVisosti, vijesti koje su stigle o vaem ponaanju zarumenie mi obraze. Poslani ste uParmu da budete vojvodi posluna i uredBorba Marije Terezije s kæerkom Amalijom od Parme I Kuglia. Orginalno pismo.275na domaæica. On je jedini pozvan da odreðuje i vlada. Meðutim vi ste odabrali stranputicu. Vi hoæete da vladate. Zabranjujem vam da se kitite sa mojim imenom i usporeðujete sa mnom.Mene je po milosti bojoj postavio usud vladarem a vama je dodijelio skromnu ulogu

poslune ene i gospodarice. Znajte, bog odreðuje prema sposobnosti... Budite krijeposna i dobra ena jer to je jedino to preostaje eni skromnih umnih sposobnostiZabranjujem vam da se upliæete u vladanje. Ako vam je majka vladarica vi to ne moete biti ni po svojoj slaboj darovitosti, ni po dravnom pravu i poretku u Parmi...Vaa je dunost da sluate mua i budete majka njegove djeceMinistar Tillot u Parmi je ono to je formalno ovdje Kaunitz. Inaèe mnogo vie. To upamtite.Zapovijedam vam da smjesta promijenite svoj stav, da se povuèe u svoje odaje i ostanete domaæica i buduæa majka. Jedina je vaa dravnièka misija u Parmi da rodite prijelonasljednika.Odmjerite svoje sile jer æete inaèe svriti katastrofalno...Ako se ne pokorite, posluit æu se sredstvima za koja sam knezu Bathyanyju dala punomoæ... Osvijestite se od vladarskih fantazija i budite skromna ena, to vam je jedino

sudbina dodijelila.Marija TerezijaKnez je promatrao mladu vojvotkinju dok je èitala ona je ba zato nastojala da zadridostojanstvo i mir, iako ju je ovo pismo vrijeðalo.Smotala ga je i mirno odgovorilaNjezino velièanstvo je svojom vlaæu poseglo u spavaæu sobu svojeg sina prijestolonasljdnika. On se pokorio i uzeo bavarsku princezu. I ja sam se pokorila i uzela vojvodu. Pokornost je moja ila samo do oltara...Dobra mila vojvotkinjo, ne parajte srce svojoj majci, ne nanosite joj boli...Moja majka ima srce carice... Carska se srca mogu rasparati a da ih nita ne boli.



Poruèite carici svojom slobodom nisam mogla raspolagati, raspolagat æu svakako svojim tijelom...Visosti, molim...Sto sam rekla ne porièem ni na èiju molbu.Onda moram izreæi sve... Visosti, njezino velièanstvo eli da va dvorski lijeènik Camakonstatira ukoliko se moe oèekivati da æe vojvoda imati potomkaPodigla je glavu, isprsila se, udarila tek lako prstima po pisaæem stoluVi se to usuðujete meni?Naloge vrim! Moja vladarica eli da lijeènik...Moje tijelo nije carièina pergamena na kojoj æe Taruka pisati dnevni red carièine samovoljeVisosti, molim da u mojoj prisutnosti tedite uzvienu svoju majku i caricu...Ako ste poslanik, vaa je dunost da sasluale moju poruku i odnesete je onome koji vas je poslao.Grubost i oholost njezina dranja zapanje kneza.U svemu oponaa majku pomisli knez.Bathyany odluèi da svoju misiju izvede do kraja.Visosti! Vrim teku dunost. Na temelju punomoæi koju posjedujem izjavljujem, ako dvorki lijeènik konstatira da je vaa visost jo uvijek nevina djevojka...Tko to veli? Tko to moe da zna?Njegova preuzvienost ministar Tillot tvrdi da vaa visost udaljuje vojvodu od sebei gura ga u opako drutvo...Zna li njezino velièanstvo, carica, da me vjenèalo s pijancem pokvarene krvi? Daklejo joj nije dosta?

Visosti u mnogim dinastijama ima takvih pojava.I u bavarskoj dinastiji? Je li? èak u austrijskoj?!Visosti, zaboga, vi svoju obiteljZnam sve i ne marim. Ako ima u naem rodu ovakvih bolesnih pojava, ja se neæu pokoriti. Mene je carica natjerala pred oltar. Dalje æu koraèati samo onim putem, koji æe semeni svidjetiVisosti, carica je imala na umu samo politièku sigurnost drave i vau liènu sreæu.Mojoj majci nije ni do njezine vlastite sreæe a kamo li do sreæe njezine djece. Svemora da se baci u drijelo njezine politièke velièine, utite, neæu da èujem. Razruilidjetinjstvo i djevojatvo, razruili moju ljubav. Ni koraka vie. Dalje sam ja gospodar...Marija Terezija u malom izdanju pomisli knez smjerno upitaviVaa milost je dakle odluèila?

Da se nikada neæu pokoriti nikakvoj carskoj komandi.Visosti, alim to se u tom sluèaju moram latiti punomoæiNije me briga za vae punomoæi. U mojoj kuæi vojvode od Parme odluèujem ja i vojvoda..S njegovim velièanstvom panjolskim kraljem utanaèene su ove punomoæi...Opet vam velim da ovdje ne vrijede nièije punomoæi osim moje odredbe.Knez je poèeo glasnije, njegov je glas poprimio grubi zvukIpak, moram saopæiti vaoj visosti da æe e ovdje...Zaboravljate da govorite s vojvotkinjom.Koja je na putu da uskoro bude samo biva vojvotkinjaTa je izjava uplai, iako u brzini nije naslutila prijetnju koja je iz nje izvirala.V 277 Biva? Objasnite mi ovu represaliju?Njezino me velièanstvo opunomoæilo, u sluèaju da se vaa milost odupre carièinom nalogu

se u potpunoj tajnosti odmah uputim svetom ocu papi s pismom njezina velièanstvakoje nosim uza se...Dakle urota je potpuno organizirana! ironièno se nasmije. U tom se smijehu osjetila njena uznemirenost.eli li moda vaa milost saznati za sadraj pisma?Svejedno mi je ionako neæe imati koristi.Vaa se visost vara.Austrijska je carica nekom knezu izdala punomoæi da bude njenim buzdovanom prema roðenoj joj kæeri.Samo tumaèem carièinih odredbi...



Pa to je isto kao buzdovan...Pismo to ga je carica uputila svetom ocu trai od. njega da brak koji nije brak proglasi nitetnim...Ne bojim se te prijetnje Marije Terezije. Ona eli vezu s Tillotom i njegovim panjolskim pokroviteljem.I zadrat æe je i nadalje...Ako mene rastavi s vojvodom?Jest, visosti, jer æe mladi vojvoda nakon proklamacije nitetnosti vaeg braka odmah uzeti princezu Elizabetu, vau sestruJedva se suzdrala od poklika to joj je nadirao na usne, a knez je nastavioVas æe dotle èuvati straa panjolskog kralja, koja æe vas odvesti natrag u Beè da njezelièanstvo odluèi to æe biti s vaom visosti...Pred tim udarcima nije mogla uteæi. Osjetila se uhvaæenom i u toj stupici je smalaksala u svom gordom otporu.Da se opet vrati u Beè sada, nakon svega toga? Doæi pod udar carièine vlasti sada kadje na nju toliko ojaðena?Nakon toga biti carièinom tiæenicom?... Sve prije nego to.0 ovom bezizlazii ona se brzo snaðe.Iako je knez morao razabrati to se u njoj dogaða, ona toboe nasmijeeno i hladno odgooriJa bih se doista veselila tom skandalu!Veæ je sve ureðeno da ne bude skandala.Naravno da ga neæe biti, jer æe nedostajati pravi uzroci! Va lijeènik ne moe konstatii ono to carica eli, jer moj brak s vojvodom nije prividan kako bi to htio minista

r Tillot.To mora dokazati tjelesni dvorski lijeènik Camati izvjetajem ministru Tillotu. Takoglasi nalog carice...Njezino velièanstvo se ne ustruèava na ovaj naèin iznositi iatimnosti svoje kæeri?Visosti, ja samo vrim naloge...Dobro, reèe ona.Dokle ostaje vaa preuzvienost u Parmi?i Prema nalogu njezinog velièanstva dok se ovo ne rijei.Za danas dosta.Visosti, dopustite mi jo jednu primjedbu.Kad sam sve to sluala, podnijet æu jo i to recite... U istom tonu i s istom samosvjenastaviNa stepenicama dvora naao sam neke èudne ljude prosjake

Da, oni slobodno ulaze u dvor kad god su gladni. To je moja dvorska etiketaDekor vladarskog doma.U Beèu je dekor pod vlaæu kneza Khevenhillera u Parmi pod mojom! i okrene leða knezu.Izala je, skrenula galerijom, sila niz stepenice pa upita laka jeto je? Gdje su kolaèi? Vrijeme je... Svi su potrèali i donijeli pune pladnjeve a. onaje stala dijeliti prosjacima.To su beèki kolaèi. Samo jedite! Vrlo su dobri govorila je vojvotkinja, ironièno promatrajuæi kneza, carièinog izaslanika.Prosjaci su joj ljubili tuniku i odlazili.Bathyany je ostavljao dvor zgranut nad tolikim ponienjem vladarske etikete a onaje uivala u èinu kojim je dnevno ogorèavala ivot ministru Tillotu...Kad je knez otiao, Amalija se povukla u salon mramornih vaza. Vodoskoci su prtalipo cvijeæu.

Zagledala se u njihovu vodenu prainu. U toj magli pojavi se sjena mladog princa sentimentalnog pogleda kako strpljivo eæe Schonbrunnom i èeka svoju sudbinuZato je toliko èekao? Ja sam ga nagovarala da èeka! Zato me sluao? Zar smo oboje bilek poslune lutke? Zar je Tarufcina kuæna tortura u Beèu uvedena radi toga da se svi pretvore u sluge u carièine strojeve?Ula je Sofija. Amalija se prepusti da je odijeva.Gledala je pritom u zrcalo a glavom su joj kruile misli.Dva mjeseca ivi pod nebom koje ne poznaje ni led u prirodi ni led u ljudima. Njena se ljubavna bol pretopila u prezir prema Ernestu uvjerena da je napustioIako nije mirna, sloboda nakon beèkog zapta gotovo joj je nadomjetala dio sreæe. Vojv



odom je upravljala kako je htjela, doputajuæi mu njegove sklonosti.U borbi s madame Malaspinom i ministrom Tillotom èineæi sve to ih razdrauje nalazila e utjehu svoje mladosti koja se pod ovim nebom stala buditi.Jedini uitak nalazila je u promatranju Riverine divlje strasti prema sebi.Bathyanyjev dolazak i carièina prijetnja da æe je odvesti natrag u Beè sruèili su se u jen novi ivot, koji je poèela smatrati èak zabavnim.279Po sobi su pale prve sjene sumraka, Amalija je sjedila sama. U mraku je lebdilo Ernestovo alosno strpljivo lice. Tad zaèuje poluglasne rijeèiVisosti, vrijeme je ruèku...Podigne oèi. Na vratima je stajao Rivera... U tom se trenutku osjeti sigurnom. Tajmladiæ to pogiba za njom mora joj pomoæi.Doðite blie, grofepanjolac se zaustavi pet koraka ispred nje...Ministar Tillot poznaje moj trik. On zna da mi vojvoda nije suprug... Netko me izmeðu èetiri zida uhodi..Visosti, jo æu danas uhodu zgrabiti za vrat.Prekasno je! Moj æe brak proglasiti nitetnim a mene povesti u Beè...Lice mladog dvorskog metra odjednom dobije boju njegove èipkaste ogrlice.to vam je grofe? Zato blijedite?Visosti vi vi moete u Beè samo preko moje ljeine...Onda biste morali umrijeti veæ sutra.Razabrala je kako mu dræu ruke, promatrala je bore njegova èela i èudni plamen njegovioèiju. To su bile njene utvrde!Visosti osim Beèa postoje zemlje gdje biste bili slobodniji. Trebam nekoliko dana,

ja æu vas skloniti u panjolsku.Njegov je prijedlog pao tako iznenada da nije znala odgovoriti.Svaka nova situacija odmah bi je smela, lomila njezinu odluènost i slabila dosjetljivost...Vi biste to uèinili uz cijenu svog poloaja a moda i osobne slobode?Uz cijenu svog ivota...Razmislit æu, Rivera, reèe ona da bi dobila navremenu.Poklonio se hitro i uputio k vratima to vode u predsoblje.Iza zavjese udari o neto èvrsto i zgrabi neèije rame. Otro razdijeli grimizni zastor naðe se licem u lice sa svojom sestrom groficom Riverom.Obuzme ga bijes. Objema rukama uhvati za vrat svoju sestru.Gade podli! Ti si je dakle uhodila? to si èula od naeg razgovora?Nisam mogla èuti. aptali ste...

To ga je zadovoljilo, ali je ipak ne pusti.Ti si nosila potu ministu Tillotu?Naredila mi je madame Malaspina... Ona se, dakle, zanima za vojvotkinju?Samo istrauje zbog èega si raskinuo zaruke s njenom kæerkom. Sumnja da luduje za vojvtkinjom. Naredila mi je u ime ministrovo da pazim...Rivera je opet zgrabi za vrat, a ona zavikne. Iza zastora povikne AmalijaZar ste poludjeli, grofe?Èuvi poklik grofice Rivere odmah je izila. Kad je vidjela da je brat davi, otro ga uoriKakvo je to ponaanje na dvoru, grofe?Sav oznojen, teko diuæi, pusti svoju rtvu, sabere se i pokloniOprostite, visosti, panjolska krv. Zavadio sam se neto sa sestrom.Malo pregruba zavada. Ubuduæe ne elim vidjeti neto slièno.

Vojvotkinja se vrati u salon a Rivera promrmlja svojoj sestri Slijedi me.Kad se s njom naao u svojoj sobi mladi grof zakljuèa vrataSada govori tko te je potplatio?Platili mi nisu nego zaprijetili.Ministar Tillot? I tko jo?Madame Malaspina.Ako mi sve ne iskae, otpustit æu te iz dvora i poslati u panjolsku. Dao sam ti divnomjesto na dvoru, a ti me izdaje?Tebe? upita grofica zaèuðeno. Nisam uhodila tebe! Grofica je odmah bila naèisto da ses njenim bratom ipak neto dogaða. On naglasi



Moja je dunost ovdje da drim sve na uzdi i da vodim kontrolu na ovom dvoru. Stogaimam svoje osnove u koje nitko ne smije dirati. Zar misli da mi panjolski kralj nije naredio da pazim i na ministra Tillota? Sve treba da ide kroz moje ruke i sve to ti èini za ministra Tillota i madame Malaspine to je protiv mene, koji nosim odgovornost za njihova djela. Bude li radila protiv mene, upropastit æe moj poloaj, a snjim i sebe. To upamti.Nisam sve to znala uplai se grofica. Ministar i madame su mi naredili i ja sam morala sluati. Ali sada ako si ti dobio nalog od panjolskog kralja da ih uhodiJest, kralj mi je strogo naredio da sve drim na oku. I zato te sada pozivam da mikae zbog èega uhode vojvotkinju?Osim onoga, to sam ti kazala prije, znam samo to da mrze Nijemicu. Mrze kæer MarijeTerezije. Otkad je ona izvela sve te promjene, htjeli bi da je se rijee. Nisu mito rekli, ali èovjek ne mora da bude njihovim pouzdanikom pa da uðe u trag ovoj namjeri. Madame Malaspina upravo bijesni.Upamti sestro, igra se svojom i mojom glavom.Od ovog èasa raspolai sa mnom.Prividno budi im sklona. Javljat æe im samo ono to ti ja naredim.Sluat æu te doslovce.Plaha stara grofica potpuno se predala bratu. I kad je on izaao, pola je po sobi kimajuæi glavom i razmiljajuæi o svojoj dvostrukoj ulozi koju treba da glumi.281Toga dana prisustvovala je dvorskom ruèku stara vojvotkinja, udova, vojvodin bratiæ, grofica Rivera i dvorski lijeènik Camati.Vojvoda je sa svojom enom bio na èelu stola. Bili su razgovorljivi, èinilo se, da jeAmalija vrlo dobre volje. Sjela je svome muu s desna, to je stara vojvotkinja smat

rala krenjem vladalaèkog poretka i stoga se mrtila. To je osobito radovalo Amaliju,koja se ironièno podsmjehivala. Odjednom Amalija navijesti gostimaSutra se vojvoda vraæa u ljetnikovac.A vi? zapita vojvotkinja pogledavi sumnjivo svoju snahu.Visosti, moj program je potpuno u skladu sa eljama mojim i vojvodinim. Mi smo uvijek istog miljenja. Upravo idealno.Da idealno potvrdi vojvoda gotovo oduevljeno. Mi se izvanredno slaemo.Stara se vojvotkinja osjetila poraenom i svojim malim crnim oèima poèela je traiti nei povod da opet neto zapita. Zahvatila je mladog grofa Riveru, koji je stajao izanaslonjaèa vladarskog para i dvorio ih.Vi ste, dvorski metre, oèito bolesni otegnuto reèe vojvotkinja udova. Je li?Visosti moda je takoAmalija osjeti da neka sumnja provijava iz pitanja vojvotkinje pa se èinila kao da

nita ne èuje.Od nekog doba vi ste jako omravili, dragi grofe. Trebalo bi da se lijeèitenastavi ona.Visosti, moja je najpreèa briga i dunost da u svemu udovoljim mojim vladarima.Stara se vojvotkinja nije dala uutkati. Jo se otrije zagledala u mladog grofa i joie naglasila rijeèi, namijenjene mladom vojvodi.Èudim se da va vladar, koji vam je toliko sklon, ne opaa kako ste nakon povratka naglo oslabili. Vae je lice blijedo, zelenkastoVa izraaj pokazuje da ne moete mirno spvati! Tkoplanduje noæu perivojem, mora da je teko bolestan! Je si li èuo vojvodo?Vojvoda se okrene Riveri i svojim blesastim pogledom stane traiti u njegovu licupotvrdu za ono, to je naglaavala stara vojvotkinja.Bolestan? Kako bolestan? Zato mi to nisi rekao? Mladi je grof pokuao da razgovor s

krene na drugo, ali ga vojvotkinja u tom predusretneTrebalo bi, grofe, da zamolite vojvodu da vas otpusti neko vrijeme iz slube, kakobiste se malo odmorili.Hvala visosti, zamolit æu dopust uistinu se ne osjeæam dobro odgovori Rivera napadnozadovoljno.Taj dijalog sluala je Amalija potpuno mirno.Rivera je naprotiv bio vrlo uzbuðen. Rijeè dopust dobro mu je dola za njegovu osnovu.Zagledao se u Amalijino mirno lice da bi u njemu potraio odgovor svojim mislima.Vjerovao je da onasluti to bi za njega znaèio ovaj dopust sada kad je odluèio da nju skloni. Ona ni jed



nim pogledom nije pokazala ta je odluèila.Nakon ruèka hladila se lepezom u naslonjaèu zatim ju je sklopila i stavila natrag ukrilo. Riverine su se oèi upile u lepezu.U razgovoru Amalija je uskoro dohvatila lepezu i ponovo se njome hladila. Nijemaigra lepezom drakala je njegove ivce.Svaka kretnja lepezom izazivala je val oluje to je vitlala njegovom duom. U lepezije leala njegova sudbina.Vojvotkinja je ustala. Cijeli ju je dvor slijedio.Mladi dvorski metar zagledao se u Amalijinu lepezu kojom je dotakla naslon stolice. Hoæe li je ondje ostaviti? To bi znaèilo da eli s njime povjerljivo razgovarati.Vojvoda i vojvotkinja krenue prema vratima, a iza nje na stolici leala je bijela, èipkasta lepeza. Riveri je srce burno kucalo, kao da tamo lei sve njegovo blago.Kad je Amalija ula u svoje odaje, komorkinje su joj svukle sveèanu haljinu, skinulevlasulju i stale joj èeljati tamne uvojke. Zadivilo ih je to je vojvotkinja danas mnogo dotjerivala svoju kosu. Poravnavala ju je i ukraavala vrpcama, da se to boljedotjera.Naredila je da joj donesu kuænu haljinu, sama je odabrala bijelu svilenu, ukraenu pahuljastim èipkama.Zadivljeno su je gledali u toj bjelini to se sputala oko njenog struka bez krinoline i odavala stasitost.Vojvotkinja poalje svoje komorkinje na poèinak.Kad je ostala sama u dvorani, ivo se makne, pogleda okolo i hitro poðe po sagovimau svoj ruièasti budoar.Rastvorila je visoke prozore i zagledala se u noæ.

U modroj nebeskoj visini dræu zvijezde. U parmskoj dolini miriu naranèe i lovori. Iz erivoja dolazi um rijeke Parme. S povrine se èuje praækanje vesala, akordi neke pjesmce, pa veseo enski smijeh.Na bijelom kamenom mostu, nasuprot perivoju, prebire netko po tankim icama mandoline strasnu melodiju, amor ljetne svjee noæi polako zamire u gradu.Tek iz neke udaljene ulice dopire melankolièna pjesma podoknice, koja se naglo prekida, kao da je pjevaè zanijemio u naruèju drage.Naslonjena na prozor prislukuje ona èar tajnih zvukova junjaèke noæi... U parku stojivera.Sav noæni ar to ga upija Amalija punim pluæima za njega ne postoji. Ni zvijezde, ni mlodije, ni miris lovora, ni um rijeke sve to on ne èuje i ne osjeæa. Nita na tom svijtu u tom èasu za njega ne postoji. Nita ne vidi do bijele haljine na prozoru, nita ne èuje do vrenja svoje krvi i nita ne osjeæa do vrelih èenji.

Misli mu se prepleæu u glavi, elje èitavog biæa gone ga prema onom prozoru gdje se vjeriæ poigrava bijelim èipkama.f 283ivot plamti u njemu, neodoljiva snaga tjera ga toj eni koja ravna èitavim njegovim ivotom od onoga dana kada ju je onako mirnu i hladnu ugledao u Beèu.Sve to se nakon toga dogodilo, sve to je nakon toga uèinio, bila je posljedica togaprvog susreta. Kao da ga je ona svojom hladnoæom pretvorila u baklju. Bez borbe podavao se toj strasti. Plamtio je kao suha stabljika u vatri.Danas, kad je èuo da bi ona mogla ostaviti Parmu i da je on vie nikad ne bi vidio,bio je spreman ostaviti dvor vojvode od Parme, ugrabiti njegovu enu i odvesti jeu panjolsku.On stoji ispod palmi i privija njenu lepezu na grudi. Gleda gore k prozoru, èeka dugo. to je Amalija nepomiènija, on je uzbuðeniji. Neizvjesnost mu razdrauje krv. Ona e ostavila lepezu i on je, eto, ima u svojoj ruci kao znak da doðe k njoj, a ipak

gore jo uvijek nema davno ugovorena znaka.Zar se ona predomilja? Ili ga zbog nekog drugog razloga ostavlja da tako dugo èeka.Napokon zaèuje kako se gore na palaèi prozor zatvara. Trgnuo se, iziao ispod palme i ljao do stepenica to vode na terasu.Zaklanjao se za balustradu i uspinjao.U svom budoaru mlada je kneginja sjela na divan od modrog baruna na stolu gore svijeæe u srebrnom svijeænjaku, ukraenom draguljima. Odaja mirie parfemom. Svjetlo drædraava sjene na mramornom stolu, èitava soba kao da neto oèekuje.Lice mlade vojvotkinje blijedo je kao i njena haljina. Ledeni mir poèiva u njenojpojavi. U dui i u tijelu osjeæa potpunu skladnost èvrsto i hladno stvorene odluke.



Bjelina njene haljine odraavala se u neobiènom svjetlu... Paljivo je namjestila svoju lijepu, tamnim pramenovima obrubljenu glavu, a ispod bijele haljine u sjeni svjetluca zlatna papuèica na njenoj nozi.Neèujno uðe Rivera.Stajao je kraj vrata. Njegova svjetlomodra odora opita srebrom odraavala se od tamnog zastora.Malo cc pokloni i uti. U ruci dri bijelu Amalijinu lepezu.Njene tamne oèi gledaju ga mirno, ali s vidnim interesom. Potpuni mir lei u tom mladom licu, pa se grofu prièinja da gleda mramornu boicu u vojvodskom perivoju.Dakle vi ste me shvatili? reèe ona poluglasno.Visosti, vaa mi je lepeza, ostavljena na stolici, izadala zapovijed da doðem.Razgovor stare vojvotkinje bio je neobièno namjeten to vi kaete?Shvatio sam to je mislila ali ona nije ni slutila koliko mi sreæe donosi...Time to vam je od vojvode ishodila dopust?Da, visosti.Vi dakle, elite otiæi iz Parme?U panjolsku, ako to zaeli moja vladarica.Ako ona ne zaeli?Ostat æu u Parmi.Ako vladarica odabere Beè?Njemu se smutilo, zamaglilo, stislo ga neto u grudima.Muke su ga stezale i od njih je blijedio.Amalija je sve to promatrala i jo je uvijek èekala. Zanimala ju je bol èovjeka u grèevtoj ljubavi, kakve nikada dosad nije slutila. Ovaj panjolac èinio joj se snanim i bu

rnim kao more na jugu, o kojem je samo èitala u knjigama.Stajao je pred njom dræuæi.Rivera, doðite blie...Pribliavao se laganim koracima. Na licu stegnutom od boli i straha bljesnula je nada... Ona mirno promatra njegovu bljedoæu i upale oèi, njegovo drhtanje i njegovu bezglavu strast.Sve to polae taj èovjek pred njene noge. Ona se èudi èime je izazvala toliko bure u tomladom èovjeku. Mirno razmilja o tome i gleda pred sobom plamen ljubavi, a da jojne zatrepti ni jedan jedini miiæ.On nije znao koliko joj se smije pribliiti, pa je zato koraèao lagano, èekajuæi da ga austavi. Ali ona to nije uèinila. Sam je stao nekoliko koraka pred njom, ne usuðujuæise da doðe preblizu. Ona ga pogleda oholo i upita povjerljivoVi me volite?

Pitala ga je potpuno avjesna toga to èe joj odgovoriti. On klone na sag, baci se pred noge i posegnu za rubom njene haljine.Zgazite me, muèite me, ali ne odlazite u Beè. Zagledala se u njegove oèi, sluala vreo moleæiv njegov glas,neto novo i dotad neèuveno.Usporeðivala je Riveru s princom Ernestom, s njegovom plahoæu i sanjarskim pogledom unjegovoj bojaljivoj ljubavi. Iako je u srcu jo uvijek ljubila slabiæa, kako je onazvala Ernesta, ova rasplamsana ljubav mladog dvorskog metra bivala je njoj zanimljivijom i ugodnijom.Ne osjeæajuæi nita za njega, svjesno se podala uitku spoznaje da se jedan mlad èovjekzdire u svojoj dui, da stavlja na kocku sve, svoj ivot, i svoju èast, i egzistencijuza nju.Nekoliko je èasaka prolo u potpunoj tiini. On je èekao odgovor, a ona je mirno sklada

a svoju osnovu.U panjolsku neæu da idem. Kæerka Marije Terezije ne bjei.Pustio je rub njene haljine na sag. Zaprepasti se.Odabrali ste Beè?Gledajuæi nekoliko sekundi kako treperi, ona se sagne k njemu i reèe èudnim glasomUmirite se, ostajem s vama!to je rekla? pita on sam sebe i gleda je. Ona tek malo skriva usne na smijeak i odvrati285 Ostat æu s tobom!Ova ga rijeè tako oamari da mu u uima zaumi i priebnost ga napusti. Obuhvati njena



jena i klone do njenih nogu. um vlastite krvi poène da ga gui. Iznenadni, neoèekivaniodgovor zalomio mu se u dui i srozao ga pred tom enom, kao bujica nasip, bio je potopljen...Volim! buncao je groznièavo ljubeæi njena koljena, pokrivena haljinom lake bijele svile. Amalija je osjetila kako on dræe trne u èenji. I od njegova plamena kao da su prle iskre, hvatale se njenih ivaca. Osjetila je kako je podilazi nepoznati osjeæaj ugodnosti. Promiljeno je upijala uitak to su ga izazvali cjelovi njegovih ednih ustana njenim koljenima.Rivera, poljubi moje usne..On snano ovije ruke oko nje i uarene usne utisne u njene pune i ledene. Nestalo joj je daha, osjeæala je da je sva u vruæim klijetima.Nije se ni pokuala braniti. Naprotiv, poloi mu ruke na glavu i skine vlasulju... zahvati njegovu crnu, bujnu kosu.Ovaj znak njenog pristanka pomuti mu svijest.Cjelovi su padali po njenom bijelom vratu i mramornim ramenima Zaboravio je da je dvorski metar svoje vladarice.Osjeæao se tek ljubavnikom ene...Vjetriæ je nosio miris lovora.Polako su se gasile zvijezde.panjolac je leao do Amalijinih nogu, apæuæi iznemoglo volim te...uteæi sluala je njegovo aputanje i primala njegove poljupce, osjeæajuæi kako njena lhladnoæa pali u njemu nov poarProzori ruièastog budoara bivali su svjetliji.Amalija se digne.

Doskora æe dan, Rivera! Ustaj! Odmah polazim u Palazzo di Giardine.Skoèio je sa saga.Zar k vojvodi? upita on pomalo otro i zaprepateno.Da, k vojvodi odvrati Amalija i pogleda ga napola zatvorenih oèiju.Sada, nakon ove noæi? To je nemoguæe.Sve je moguæe to ja hoæu.Ne sada pripada samo meni.Ja pripadam sebi, oholo æe ona.Oprostite, imam pravo barem da vas branim i titim od njega i tu neæu popustiti.S toliko ara, snage i prijetnji izgovarao je ove rijeèi da se ona osmjehnula,Ludo! Neka zapregnu koèiju. Poæi æe sa mnom.Za ovu vijest on se ponovo baci do njenih koljena i poljubi vrh njene draguljimaizvezene cipelice. Ona poðe prema prozoru i otvori ga.

Mladi grof natakne vlasulju i izleti iz sobe na terasu, oprezno se ogleda i siðe.S prozora gledala je Amalija za njim.Kakva li me to snala sudbina... Ondje daleko iza mene u prolosti, kukavac koji menije znao uzeti i uteæi sa mnom. U ovoj palaèi mu kojemu su me narinuli idiot! Pokvarena krv a ovdje taj Rivera, koji me pretapa strasnom ljubavlju svog mladog srca.Gine za mnom, uèinio bi sve za mene to nikad ne bi uèinila moja mati ni Ernest!Zaprijetila sam im u Beèu da æe me upamtiti i odrala sam svoju prijetnju. Marija Terezija je lukava diplomatkinja. Ljutila se ona koliko mu drago, ipak je njena kæi nadmudrila caricu. Vojvotkinja od Parme izigrala je ove noæi diplomaciju austrijskecarice.Amalija zatvori prozor i probudi sobaricu Sofiju.Djevojka se zaèudi to vojvotkinja tako rano ustaje i stade je brzo odijevati i èeljat. Tek to je svrila toaletu, najavi dvorski metar da je koèija spremna.

Prvi sunèani zraci osvijetlili su kupolu katedrale Amalija sjedne u zatvorenu koèijui Riveri pokaza rukom mjesto sebi nasuprot.Grad je jo snivao jutarnjim snom. Dvorska je koèija jurila obalom rijeke Parme.Sklopljenih oèiju sjedila je vojvotkinja u kutu koèije. Umor je svladao njeno tijeloi ona je zaspala.Mladi dvorski metar prati njeno disanje pogledom vjernog èuvara koji od svoga gospodara ne odvaja oèiju.Kad se koèija potrese, Amalija se probudi. Rivera je zadri da se ne skotrlja sa sjedala. Pogleda ga ispod trepavica i pozoveSjedni uza me.



Povukao je zastore na prozorima, sjeo sasvim blizu nje. Prislonila je glavu na njegovo rame.Spavat æu jo malo.On je lako prihvati apæuæiSpavaj, ljubavi...Kako je to ugodno mislila je Amalija a kako bi tek bilo lijepo kad bih ovako sjedila uz èovjeka kojeg i ljubim... Sada je sretan samo Rivera ja tek uivam u spoznaji da sam ljubljena i nita vie.Otvorila je ponovo oèi i susrela njegov pogled.Hoæemo li odmah stiæi? upita ona.Zamalo. Htio bih da ne stignemo nikad!287Smjekala se.Sad je kraj reèe ona.to to znaèi za boga, pitam vas?Valja ti igrati ulogu dvorskog metra, a kad opet stavim lepezu na stolicu... snijet æe ponovo da doðe u moje odaje. Moj je ivot sluati, a moja sreæa voliti.Bit æu zadovoljna s tobom ako dri obeæanje. Pazi da tvoja vrela priroda ne kompromitia vladaricu...Sam æu sebe svezati u lance...Sa èeznuæem gledao je u njene usne, dok joj je glava poèivala na njegovom ramenu.Slobodno ti je, poljubiti me.I ponovno se sljubio s njenim usnama, gubeæi dah.Sunce je veæ ostavilo istok. Koèija uðe u veliki perivoj, koji je nalièio umi palma i ora. Bijela, mramorna palaèa, bljeskala e u vedrom mladom danu. Oko palaèe vladala je

tiina.Svi jo spavaju primijeti Amalija kad se koèija zaustavila.Dvorski je metar iziao i Amaliju digne sa sjedala. Sneni vratar gotovo je pao na koljena pred njom od iznenaðenja.Gdje je vojvoda? upita.Visost jo spava.Zovni slugu da ga probudi. Imam mu saopæiti neto vrlo vano.Rivera je prihvatio ruku, koju mu je ona pruila i po svim propisima etikete poveou salon prvoga kata. Za pola sata uao je vojvoda taruæi si oèi.Oprostite vojvotkinjo jo se nisam sasvim probudio. Nisam se nadao tolikoj sreæi...Morala sam prekinuti va ugodni san. Neto se dogodilo.A? Dogodilo? Gdje upita i pogleda je djetinjom znatieljom.Samo polako. Sjednite i sluajte me. Odmah æete se probuditi kad saznate... Iz Beèa je

stigao kurir njezina velièanstva Marije Terezi je s vrlo èudnim nalogom...Nalogom? Za koga?Za mene. Carica me najprije kori to vama svojem suprugu, doputam, da se zabavljatei ivite lijepo u svojoj slobodu Kori me to vam doputam da pijete i da se kreæete u vom drutvuCorpo di bacco vas opominje jer ste tako dobra i divna ena!To jo nije sve. Ministar Tillot optuio me zbog toga to vam doputam da boravite u ovj palaèi, gdje je uvijek tako lijepo i ugodno... Ministar Tillot i carica Marija Terezija urotili su se protiv mene i ele me od vas rastaviti...A? Rastaviti? Kako to?Jednostavno. Buduæi ða sam odvie dobra supruga, oni kane zatraiti od svetog oca da narak poniti.Vojvoda se osjeti ponukanim da ustane. Oèito ga je ova vijest silno iznenadila.

Zamislite, vojvodo, kakva je to spletka. Brak æe proglasiti nitethim, mene æe otpremiti u Beè, a vama dati novu vojvotkinju, koja æe imati dunost da vas vodi uza se, da vam bude tutorom, da vam ne dopusti ni kap vina... da rastjera vae drutvo i dri vaszarobljenim... A ta ena treba da bude moja sestra Elizabeta.Ona kozièava? Ja je neæu... Nikada je neæu uzeti! Amalija nastavi raspredati svoje mre.Ipak, oni æe vas na to prisiliti... Vi, naime, ne znate ða je ministar Tillot poslaou Beè svoje izaslanike i carici to predloio. Va ministar hoæe da bude sam regent u Prmi, a vi æete biti samo statist i ivjet æete s Elizabetom kao obièan zarobljeni gojenc, koji ne smije ni da se makne bez dozvole svoje ene i ministra Tillota.



Taj argument potpuno je vojvodu probudio i rastjerao mu mamurluk noænih orgija. Uplaeno se zagleda u Amaliju.Visosti, vi ste tako pametni, zar æete to dopustiti?Dola sam tako rano da vas upitam je li vam po volji ovaj plan?Nipoto! Boe saèuvaj! Ja vas molim pomozite mi.Obeæajte mi da nièim neæete odati da sam vas ja pouèila.Tako mi Madone della Stacata...Ponajprije treba da carièinom izaslaniku i ministru Tillotu otro skreete u lice da smo nas dvoje pravi mu i ena pa trf i jesmo ta valjda znate da jesmo?Dakako, naravno da znam, mi smo mu i ena opetovao je on hvatajuæi po svom mozgu nekosjeæanje, iako se nièemu ovog èasa nije mogao dosjetiti.Ta mi smo vjenèani, mi smo supruzi naglasi on i gotovo mu se èinilo da æe zaplakati odstraha pred zarobljenitvom koje mu prijeti.Ako zatrae od vas, vojvodo, da se sa mnom rastanete vi nastupite sa svom ljubomorom i protestirajteJa æu im veæ pokazati ojunaèi se on i uèini neku junaèku gestu koja je Amaliju tjerala mijeh.Ako od vas pak zatrae da prekinete prijateljstvo s Pierrom, recite da ste to veæ uèinili, upamtite dobro to ste vi veæ uèinili na moju elju! Potrebno je da to kaete kako ismo ih zavarali.Ah, znam! Vi ste uistinu divni, vojvotkinjo!Meðutim, Pierra morate uputiti da na kratko vrijeme nekuda otputuje, kako bi nam vjerovali.Razumijem. Odmah æu Pierra o tome obavijestiti.

J9 Suparnica Marije Terezi je U289 Kad ode carièin poslanik mi æemo opet biti gospodari na dvoru ParmeVi ste anðeo, vojvotkinjo razveseli se on poput djeteta. I posegne za njenom rukomdok su mu prsti drhtali od neprospavane noæi i alkohola.Upravo u tom èasu otvori vrata Rivera i ugleda kako vojvoda ljubi Amalijinu ruku.Pogledom je uhvatio vojvodine usne na njenoj ruci i smrknuo se...Visosti, kola su spremna reèe.Zato to? zaèudi se vojvoda. Amalija mu objasniJa sam to odredila, jer ako elimo izvesti vau osnovu, moramo smjesta krenuti u Parmu, da ondje bacimo svoje mree. Danas morate provesti èitav dan i èitavu noæ u vojvodsoj palaèi. Sutra æemo pozvati carièina kurira u audijenciju. Tada æemo obojici saopæitiodluku.A! Razumijem! odvrati vojvoda vodite i savjetujte me, ja sam spreman uèiniti sve to

smatrate dobrim.Rivera je stajao na vratima i irom ih otvorio kad su oboje izlazili. Njegovo je lice odavalo zlovolju.Svi troje sjeli su u koèiju i povezli se u grad.Kad su stigli u palaèu, Amalija se sagnu k vojvodi pa mu apneSad moete nastaviti da spavate.Ovaj ga je nalog razveselio i odmah se povukao u svoju odaju da se odmori.Mladi dvorski metar bacio se na leaj u prizemlju i predao se uspomenama na prolu noæVojvodski je par ustao tek k ruèku.Tu je Rivera izvijestio Amaliju da je ministar Tillot dva put toga dana dolaziou palaèu, ali mu je on rekao da oboje spavaju.Nasmijeila se izvjetaju i prijazno èavrljala s vojvodom, to je njezina ljubaznost bia prema njemu vedrija to je Riverino lice bivalo mraènije.

Dulje nego obièno zadrala se vojvotkinja u razgovoru s vojvodom.Rivera je stajao iza njih, èekajuæi nestrpljivo svretak njihova èavrljanja. Ni u jednoèasu nije mogao uhvatiti njen pogled i to ga je uznemirivalo.Ona je tek ispod oka razabirala napetost njegova oèekivanja.Onda je ustala. Ta ga kretnja pogodi kao munja.Dreæi u ruci lepezu, ona je pola nekoliko koraka naprijed, kao da kani lepezu ponijeti sobom. Pogledala ga je znatieljno i zapazila da mu je èitavo biæe usredotoèeno na lpezu.Tada je polako spusti na stolac...On uhvati daha, pokloni se i pohita k vratima da ih otvori.



Vladarski par je iziao.Grof Rivera ostao je naslonjen na vrata i omamljen zurio u lepezu.Vojvotkinja je dovela svog mua u ruièasti budoar. Sluga ih je dvorio ampanjcem. Najpije ga je uèila i utuvljivala mu u glavu kako ima sutradan da se vlada i to ima dagovori, a onda mu je toèila sve vie a on je sve pohlepnije pioVino ga brzo svlada. Vojvotkinja ga uzme ispod ruke i odvede u njegovu odaju.Tu vojvoda klone, a ona se polako udalji.Kad je stigla u svoj salon, naao se pred njom Rivera. U ruci mu lepeza. Duboko sagnut u slubenom stavu èeka...Vi ste danas bili neto odvie namrgoðeni oslovi ga ona ukorno. To je protiv etiketeVisosti strahovito patim... Opet patite? A zato? Vaa me ljubaznost prema vojvodi razdire.Sutra se odluèuje o mom ivotu ili smrti...Kako je lijep u strasnim mukama naslaðivala se ona i osjeæala da joj je njegova blizina danas prijatnija, nego to je bila juèer. Promatrajuæi njegov moleæiv i mahnit pogld osjetila je da njime potpuno gospodari.Sutra æe sve biti onako kako ja hoæu reèe ona.A to hoæe vaa visost?Da me slua.Sluam i volim, volim i sluam.To hoæu dodala je ona preputajuæi se njegovim poljupcima.Sutradan popodne primio je vojvodski par u sveèanu audijenciju kurira Marije Terezije, kneza Bathyanyja i ministra vojvodine Parme Tillota.Mali suhonjavi vojvoda, djeèaèkog izgleda poprimio je mrk i ozbiljan izraaj. Ministar

Tillot zagledao se u to neobièno lice. Nije bio naviknut tom izrazu i odmah je primijetio promjenu.Nakon propisanih poklona i pozdrava, to ih je izrekao knez Bathyany, trebalo je da vojvoda progovori.Neobièno se isprsio i zamislio, kao da po mozgu trai neku nauèenu izjavu. Onda su muoèi zatreptale. Sjetio se to treba da govori.Vojvotkinja je mirno sjedila kraj njega u modroj haljini, ukoèena i ohola. Vojvodakao da je htio da bude isto tako ohol to je u Tillota pobudio vidnu sumnju.Vojvoda izreèe prve rijeèiMi, moja ena i ja, saznali smo da su protiv nas spletene neke spletke, koje su njezino velièanstvo caricu dovele na potpu no krivi put...291Prve rijeèi ove izjave natjerae ministru Tillotu krv u lice, I knez Bathyany zaèuðeo je sluao ton kojim je vojvoda stavio na èelo vlasti svoju enu.

Amalija i Rivera promatrali su ministra Tillota. Vojvoda se urio da svoju, od Amalije izdiktiranu izjavu, to bre izgovori, jer se bojao da bi pojedine rijeèi mogao opet zaboraviti.Mi, moja ena i ja neæemo dopustiti da bilo tko krnji vrijednost naeg braka... Mi senadamo moja ena i ja da æemo doskora dokazati da je sve samo izmiljotina. Izjavljujem da smo mi moja ena i ja zadovoljni i sretni... Ja vojvoda od Parme neæu nikad dopustiti da me rastave od vojvotkinje. Na æe brak sigurno dobri bog blagosloviti djecom.Amalija je gledala ravno u oèi ministru Tillotu. Rivera je spustio vjeðe i ukoèen stajao iza vojvodina naslonjaèa.Ministar Tillot se crvenio i njegove su usne jedva zadravale buèni prosvjed protivvojvodina naslova, a ruke su rnu drhtale od uzbuðenja, to ga je uzrokovala vojvodina izjava.

Gledajuæi Amaliju on je osjeæao kao da mu je ona diktirala rijeè po rijeè. A knez Bathyny ispitljivim je pogledom pogledavao parrmskog ministra.iljasta bradica ministra Tillota neprestano se zaplitala o njegovu èipkastu ogrlicu.Kad su mislili da je vojvoda svrio, on se ponovo isprsi i nastavi govor od kojegje ministru Tillotu ponovo udarila krv u lice,S najodluènijim protestom primio sam poruku njezina velièanstva Marije Terezije i njegova velièanstva kralja panjolske, mog uzvienog ujaka...Carièin kurir poèeo je blijediti. Ministar Tillot sve je vie crvenio. Oboje su prualigotovo komiènu sliku. Amalija nije tajila da je ova slika zabavlja, a vojvoda nije



sustao ni èasaOva je poruka glasila da ja i vojvotkinja od Parme imamo jnredloiti njihovim velièanstvima dokaz o pravovaljanosti braka. A sve dokaze ima da prui na dvorski lijeènikCamati... Uz protest pristajemo mi moja ena i ja da se ovaj dokaz podnese, ali samo iz posebnog potovanja prema njihovim velièanstvima.Mali parmski ministar tako je nisko spustio glavu da mu se! bradica gotovo zadrla u èipke.Knez Bathyany, naprotiv, osjeæao je posebnu radost to æe svoju oboavanu vladaricu moæa umiri i donese joj dobre vijesti.Vojvoda iz depa izvadi komad papira i prui ga knezu BathyairyjuKnee, predajem vam spis potpisan od dvorskog lijeènika ikojeg su njihova velièanstvaimenovala svojim pouzdanikom.Trenutak nitko nije vjerovao. Toliko iznenaðenje nije lukavi parmski ministar doivio veæ odavno. Osjeæao se izigranim i ponitenim.Nikako nije mogao shvatiti kako je moguæe, da je dvorski lijeènik ispostavio taj spis, a on je bio potpuno uvjeren o protivnom od onoga to je u spisu stajalo.Osim toga osjetio se povrijeðenim, to vojvoda nije pruio spis najprije njemu, a ondacarièinu kuriru. Dok mu se glava naslonila na prsa oèi su mu sijevale junjaèkom osvetm. Kæi Marije Terezije oholim je dranjem svoje lijepe glave trijumfirala nad njim koji nije mogao slutiti, kakvom je diplomacijom stekla pismeni dokaz koji su od nje traili majka i panjolski kralj.Carica mi je uvredljivo pisala da nisam dorasla Mariji Tereziji, da sam stvorenasamo da budem poslunom enom a eto ja sam porazila svojom diplomacijom dva najèuvenija vladara Evrope ova misao razvedri Amalijine tamne oèi i obasja njeno blijedo mr

amorno lice.Rivera je jo uvijek stajao sputenih vjeða u strogo propisanom stavu dvorskog metra. ao na dani znak vojvoda i vojvotkinja ustanu.Ministar Tillot se dosjeti da mora neto primijetiti pa se duboko pokloniVisosti, nitko nije radosniji od mene to su se prenesene vijesti ovim izvjetajem dvorskog lijeènika pokazale neistinitima.Prostim spletkama odvrati vojvoda kojemu je jo uvijek ostalo u glavi neto od Amalijinih rijeèi. Ton kojim je izrekao tu rijeè pokazivao je da se ljuti na ministra.Knez Bathyany duboko se nakloniRadostan krenut æu u domovinu da svojoj oboavanoj vladarici javim sretnu vijest. Njezino velièanstvo bit æe onog dana najsretnije kad njezina visost vojvotkinja obdarivojvodu prijestolonasljednikom.Samo vojvodinu doda Amalija u mislima.

Nakon ove audijencije sve se promijenilo. Amalija je s nekom ljubaznoæu koja je gotovo vrijeðala pozvala na ruèak minislra Tillota i kneza Bathyanyja.U toku veèere ona je nastavila svoju igru posveæujuæi knezu i ministru ljubaznost s neke vidne, a pri tom im je dala do znanja da ih prezire.Poslije veèere odvezla su se oba gosta s vojvodskim, parom u kazalite Farnese na sveèanu predstavu u èast kurira austrijske carice.Sva je Parma znatieljno promatrala odoru izaslanika Marije Terezije, majke vojvotkinje. Njemice o kojoj su ulièni prosjaci govorili kao o boici dobrotvorki.Ona je iz vladarske loe promatrala arenilo svojih podanika i nastojala da to vie isakne svoju lijepu pojavu, punu oholosti i vladarske samovolje. Ona je znala da nosi u svojoj pojavi obiljeje imena èuvene austrijske carice i zato je jo vie nastojaa da istakne sve ono to je moe uèiniti zanimljivijom.293U loama sjaju dragulji i blistaju svilene haljine crnokosih ljepotica Parme. A

li ove veèeri mukarci su upravljali poglede samo vojvotkinji, koja je u blijedoruièasoj haljini s blistavim draguljima i kao mramor blijeda lica saèinjavala jedinstvenosebujan enski lik gizdave ljepote.Cijelog iduæeg tjedna prireðivala je vojvotkinja sveèane ruèkove, primanja i zabave. Svki put dolazila je u sjajnim haljinama s draguljima svoga oca, o èijem je bogatstvu Parma znala jo prije nego to je njegove dragulje ugledala na vratu i glavi njegove kæeri.Svakog dana razvijala je Amalija sve veæi sjaj u haljinama i draguljima tjerajuæi ubjesnilo svoje enske neprijatelje.Parmska gospoda opazila su da je vojvotkinja u ovo nekoliko dana neobièno procvala



, oèi joj se are, a hladnoæa njenog biæa kao da je grijana tajanstvenom vatrom.Probuðeni plamen njene mladosti nadahnjivao je njenu ljepotu.Iz prikrajka dvorski je metar mirno promatrao kako se gospoda parmska sve vie divevojvotkinji i sve ivlje sjaju njihove oèi u njenoj blizini. Ljubomornim patnjama plaæao je Rivera skrovitu sreæu...STRANACNa povrinu rijeke Parme palo je rumenilo sunca. Ravno od crkve Santa Anunziata prelazi preko rijeke most.Na njegovu drugom kraju stoji mala kuæa. To je glavna postaja Clemente, gdje se sakupljaju sva kola i svi putnici, to dolaze u glavni grad vojvodine Parme.Iza kuæe velika otvorena prostorija nalikuje taglju i krcata je kolima.Sprijeda u krèmi puno je svijeta. Putnici sjede uz jelo i vino i prièaju svoje putnezgode. Vani pred krèmom èekaju graðani one koji bi imali stiæi iduæim kolima.Mali okretni krèmar leti kroz skupine u krèmi i opet se vraæa, neprestano povikuje nudeæi goste piæem i odgovarajuæi na svako pitanje brzim tempom. Dok on nosi vino u malimvrèevima, zaustavljaju ga znatieljniciTko je onaj tamo visoki kotunjavi prosjedi èovjek u livreji? Vidi li ga?Da, da, vidim ga odvraæa krèmar. Malo imam od njega koristi niti jede niti pije.Je li stranac?Pa vidite po njegovoj èudnoj livreji da nije iz Parme.Ne èini ti. se sumnjivim? Vidjeli smo ga juèer ovdje. Ni s kim ne govori i stalno nekoga èeka.Nije tu od juèer. Veæ su dvije sedmice kako je stigao u Parmu, a svakog dana tamo stoji i uti.

Trebalo bi vie pripaziti na strance.Pravo veli potvrdi krèmar. èovjek nije okusio ni kapljice vina. Sve izgleda kao da neo snuje. Vidio sam ga veæ vie puta na mostu pred palaèom Ducale, zuri onamo gore na vojvodski dvor kao budala.Ne izgleda budalasto. Treba da upozorimo gradskog kape tana. èemu on zuri u vojvodski dvor? I to ondje èeka?Veæ sam ga jednom pitao, ali mi nije odgovorio.Krèmar opet odleti u kuæu, a momci stadoe promatrati stranca u crvenim hlaèama s crnimgajtanima i modroj surki. Na gla vi mu je crna ubara.Idu dilianse uzbude se graðani i sve izlazi iz krème na cestu. Preko mosta ure se djei da doèekaju putnike.Oblaci praine dolaze sve blie i bivaju sve guæi. Konji pokriveni debelom prainom vuvelika pokrivena kola. Iza njih slijede druga kola prepuna ljudi.

Najzad se pojavljuju potanska kola. Krcata su putnicima.Starac u livreji u jednom mahu poleti prema potanskim kolima i stavi ruku na ramenekog putnika. Visok je, stasit, u smeðem plemiækom odijelu. Bijela mu vlasulja visi ispod irokog klobuka koji mu zastire oèi. Obrasla ga crna brada.Iza njega stoji vitak mladiæ u dugom ogrtaèu, irok obod eira potpuno mu zasjenjuje l.Boe oprosti, kako to izgleda? usklikne starac u livreji. Da mi nisi domahnuo rukom, ne bih te ni prepoznao.I ne smije me prepoznati nitko iv odgovori bradati dq sljak.Tko je taj mladiæ s tobom?I on ima razloga da ga nitko ne vidi. Odvedi nas u svoj stan.Jesi li se nadao da æu te doèekati?O tome æemo govoriti iza èetiri zida. elim da se to prije udaljim.

Znatieljnici su pratili pogledom sumnjiva stranca u livreji kako s dvojicom putnika odlazi mostom i zaokreæe u grad.Hitro su prolazili uskim ulicama da se to prije otresu znatieljne djece i ena, to su èudu promatrali neviðenu livreju stasita starca.Uli su u jednokatnu zgradu, na kojoj je natpis pokazivao da je konaèite.Starac u livreji naruèio je malu sobicu za svoga mladog pratioca. Kad se on smjestio, ostavi ga nasamu a on se s bradatim putnikom povuèe u prostranu sobu.Zakljuèali su vrata.295Bradati skine klobuk i vlasulju. Gusta crna kosa rasula se i dosegla mu do vrata.



Skinuvi ogrtaè reèe tihoSad moemo govoriti o svemu.Livrirani starac sumorno promatra druga s bradomKako ti je porasla brada! Èudno je sve to, dragi moj, i strano. Koliko sam propatiou Beèu ne znajuæi to je s tobom. A onda odjednom eto ti èovjeka koji mi se prikazao tmnièarem i...Bio je uistinu tamnièar.Tvoj tamnièar?Da, moj.Dakle, èamio si u tamnici? A zato?0 tome kasnije. Sada me najvie zanima, je li tkogod saznao ili èuo za moju poruku,Tko bi saznao. Tamnièar je doao jedne veèeri do mene K crnom orlu. Bio sam u sobi samsamcat. Pruio mi je ceduljicu bez potpisa na kojoj je bilo napisano Putuj smjesta u Parmu. Ne javljaj se nikome pod suncem. Kad stigne onamo, èekaj svakog dana naputnoj postaji.Jesi li prepoznao moje pismo?Odmah, na prvi pogled. Rekao sam tamnièaru, da æe zapovijed biti izvrena. Spremio samse jo iste noæi, a veæ drugog jutra bio sam na putu.Hvala ti to si ispunio moj nalog.Veæ dvije sedmice èekam u ovom tuðem kraju, gdje nikoga ne razumijem. Èekam, a zapravo e znam zato.Tada duboko uzdahne, pristupi k njemu i stavi mu ruku na rameÈemu sve to? Vidjet æe!Zato smo morali u taj daleki kraj?

Sudbina je to!Dokle æe nas sudbina ovdje muèiti? Jo ne znam.Barem zna hoæe li dugo?Mislim da neæe biti dugo. Za koji dan moda i vie, ili u tamnicu ili se opet vraæam u eè prsima pred smrtne cijevi.Valjda nisi podivljao?Imao bih i radta podivljati. Pa ipak sam miran i pri zdravoj pameti.Ako si pri zdravoj pameti onda se ne vraæaj natrag, ako te èeka kakvo zlo.Moram se vratiti.Mora? Sva je sreæa da si utekao. Utekao? Vara se.Nisi utekao? Pa èemu onda tolika tajnovitost.Tajnovitost je potrebna onome tko me je poslao.Najprije te bacaju u tamnicu, a onda te alju na put bez strae i èuvara?

Da. Poslali su me ravno u Parmu.Moj èuvar i straari jaèi su od svih naoruanih straa.To ne razumijem.Poslao me iz tamnice neki odlièni dravnik na potenu rijeè.To jo manje razumijem. Molim te sjedni i prièaj mi to je bilo s tobom.Strani su bili dani, a jo strasnije noæi u osamljenoj æeliji. Dolazili su k meni i zvli me i presluavali. Sve to nije me toliko muèilo koliko moje srce. Jedne noæi dola spo mene dva gospodina i dva vojnika. Odveli su me u dvorite. Oko mene gusta tmina, èekam, a vojnici stoje uza me, dreæi puke. Mislim strijeljat æe me. Dugo sam èekaose opet pojavi neki treæi vojnik, pa me povede u sobu u prizemlje. Tamo me saèeka neki plemeniti gospodin i zapovijedi da skinem vojnièku odoru pa da uzmem graðansko ruho.A zato to?

I ja sam se pitao zato, pitao sam toga gospodina, ali on mi nije odgovorio. Strahovito je podnositi neizvjesnost. Kad sara se odjenuo, doðoe u sobu dva posve nepoznata mukarca povedoe me odande kolima u grad, u neku stranu kuæu. Kad sam siao, ugledo sam opet tamnicu ali ne istu u kojoj sam dotad bio. Gospodin koji me je uvijekpratio, reèe mi u mojoj æeliji ovako od danas je vae ime Franjo Bartok.Prekrstili te? Pretvorili te u drugog èovjeka?Tako je. Prole su dvije sedmice. Svi su me nazivali ovim novim imenom. Ne mogu tiopisati patnje. Postao sam neki drugi graðanin a ne znam ni zato ni kako. Sve èekam o æe biti i kako æe se svriti ovo tajanstveno lutanje po tamnicama pod drugim imenom.I nisi saznao.



Jesam. Jednog dana ustrèao se tamnièar oko mene, ureðivao moju æeliju i navijestio da kmeni dolazi neki odlièni gospodin. Odahnuo sam u nadi, da æu saznati, tko sam zapravo i to æe biti sa mnom. Napokon sam doèekao. Vrata su se otvorila i ja ugledam kako utamnom odijelu sa irokim klobukom ulazi odlièni beèki dravnik. Odmah sam ga prepozna. Sjeo je kraj mene i promatrajuæi me èvrsto rekao Ne mogu vam mnogo razlagati. Plemiæ ste i èovjek od rijeèi. Hoæu da rijeim vau sudbinu budete li mi vi pomogli. Pristaa sve unaprijed, rekoh ja. Prekrstio je noge i sjeo kao da se popiti sa mnom koju èau ampanjca. Onda je stao govoriti Bio sam od prvog dana uvjeren u vau nevinost, li sam morao postupati onako kako to odreðuju propisi. Protiv vas nema nikakvih dokaza da biste uhodarili. Jedino vas je teretila optuba princeze Arnalije...297 Ali ta je optuba bila potpuno lana rekoh. Izreèena je samo iz osvete prema mojoj eni. A on na to reèe To sam naslutio veæ one veèeri kad sam prisustvovao sceni presluanja u kabinetu njezina velièanstva. Na meni lei prokletstvo princezine krive optube, branio sam se ja. Ba zato. Trebalo bi da princeza opozove optubu. I ako to uèini vaa je sudbina rijeena a moja dravnièka osnova slavit æe pobjedu... Vi æete kod preuzti posredovati? zapitah pun nade. Mislim da ne bih uspio. Ali znam bolji put. Viste se oèito èudili zato sam vas dao premjestiti u ovu tamnicu i nadjenuo vam ime Franjo Bartok? Uistinu nisam znao, to je to zapravo. Pod tim imenom s ispravama togèovjeka, otputovat æete u Parmu i zamoliti princezu da opozove optubu. Putujte, a meni ostavite potenu rijeè da æete se vratiti i u sluèaju da princeza svoju optubu ne oove... Èudio sam se to se on toliko o meni brine. Ali nisam ga dospio ispitivati. Lukavac je odmah prozreo moje misli i sam objasnio svoje nastojanje da mi spasi ivot. Èisto dravnièki razlozi nukaju me da va ivot pod svaku cijenu spasim. Dravnièkii zaèudim se ja. Kakvi? To vam ne mogu saopæiti, ali su posve dravnièke naravi, veliki

i sudbonosni za dravu.Ja sam mu dao sveèanu rijeè da æu se vratiti. Porazgovorili smo se kako æu putovati. Izazio sam elju da uzmem sa sobom tebe. Slugu svog moram povesti rekoh ali on je toodbio i zatraio da putujem sam, jedino mi je dopustio da tebi napiem onu ceduljicu i poaljem po tamnièaru. Htio sam da me ovdje doèeka, da bude uza me i ako se to sm desi, da zna to je bilo. I tako je njegova preuzvienost otila a ja, eto, stigoh oamo.A to æe sada?Moram poæi princezi Amaliji, vojvotkinji od Parme, ali tako da me ne prepozna.Neæe ti biti teko uæi u dvor! Moe tamo svatko, pa èak i skitnice. U toj bradi to ti ko gusto pokrila lice i u tom odijelu jedva da bih te i ja prepoznaoTvoje mi rijeèi pruaju mnogo nade. Dakle u dvor se moe uæi?Svakog jutra vojvotkinja dijeli prosjacima jelo na stepenicama.

Ona je milosrdna srca?Vidio sam je svakog dana svojim oèima kako dijeli milo dare.Hoæe li biti prema meni takva? t.Posve se promijenila nadaj se dobroti.Ali kako si ti? Vrlo si blijed i mrav?Ispija me tuga, a nemam s kime da je podijelim.Ne boj se, vojvotkinja æe povuæi optubu.298 iMisli li da je to jedino to me titi. Rekao bih da je to najmanja bol.Zar ima neto veæe nego to to ti smrt visi za vratom?Mnogo veæe. Ne znam to je s njom.Kako? Zar joj se nisi javio?Nisam smio da joj se javim. Njegova preuzvienost mi je zabranila.

Da ta preuzvienost nije sam kancelar Kaunitz?Jest, on je. I traio je od mene da svojoj eni nikakvim znakom ne objavim to je sa mnom. Nitko ne smije reèe on saznati da uopæe ivim. Skrivao me kao razbojnika. Èak me petvorio u drugog èovjeka i dao mi graðansko ime. Kad su me izveli iz tamnice kao Franju Bartoka, nastanio me kancelar u samotnoj sobici u svojoj palaèi. Odveli su menoæu, kao nekog tajanstvenog zarobljenika. To trae dravnièki interesi rekao je on.Kakav je to interes tako sudbonosan i vaan vezan uz mene? To me muèi i danas.Jadni moj Sinia!Kad bi ti, Filipe, znao kako je meni!Proklet bio dan kad si doao s njom u dvor.



Prokleta je carièina milost kojom ju je obasipala... Nikad nisam slutio kakva æe naszahvatiti oluja kad smo onda po sunèanom danu pirovali. Èitava mi slika stoji predoèima. Markov trg, svjetina, Markova crkva, ona stoji uz me u ljiljanskoj bjelini.Kakva je to bila krasna slika. Kolika je to bila sreæa. Ba tako velika kao to je sada velika moja nesreæa.Ne kidaj svoje srce tim uspomenama.Drage su mi te uspomene iako me bole, rasplinjuju neke Èudne nejasne slutnje, to lutaju mojom duom.Na vratima netko zakuca.Sluga je donio veèeru, treba da se okrijepi.Sjela su obojica k stolu i zaloila. Pri tom su utjeli zabavljeni svak svojim mislima. Kad je veèera bila dovrena Sinia legne na postelju.to sad radi ona? Moda slui caricu, moda je na plesu a drugi je mukarci gledaju, ovju ruke oko njenog struka, dive joj se, ele je. A on? I on je eli?Tko on?Prijestolonasljednik Josip.to ti pada na um.On joj udvara! On je voli.To su pripovijesti zlobnih jezika.Vara se. Mnogo sam puta promatrao njegove poglede kad sam stajao u poèasnom stavu ugardi.Ljubomoran si i nita drugo.I opet se vara. Sama mi je povjerila da je noæu na hodniku netko progoni, neki mukarac u tmini zaogrnut platem. A ja sara

299ga jedne noæi uhvatio u parku Schonbrunna, bio je to on, kojeg je ona preda mnom toliko hvalila.Iskazao joj je mnogo milosti, to zna!Znam... Pa ipak, svaka hvala kojom je obasipala njegovo ime pekla me. Toliko puta zahvaæala me u srcu bol, a u mozgu misao moda me zavoljela samo iz zahvalnosti, samo iz zahvalnosti to sam je spasio od smrti. A sad je doao taj mladi princ u èastii slavi, koji je osvaja svojom filozofijom i nekim èudnim novim mislima. Moda joj se sviða. Uvijek mi je tako oduevljeno govorila o njegovim mislima, odvie je govorilao njemu...Sam sebe truje obmanom. Kako bi ona njega zavoljela?Nije nemoguæe, kad je mene zavoljela iz zahvalnosti...Tko ti je usuo u srce te ludosti?Ludosti nisu. Mogla bi tek biti zloba kneginje Vilme i grofice Èikulini ali opet t

ako je to vjerojatno da ona zavoli njega vjerojatnoU tamnici si izgubio pouzdanje u sebe i nju!Ako me jo uvijek voli, zato mi nije odgovorila na pismo to sam joj ga poslao iz tamnice?Moda joj nije dopustila carica.U milosti je carice kao nitko na dvoru. Mogla je od nje zamoliti i dopustila bijoj da posjeti mua. Zato to nije uèinila? Zato nije dola?Tko bi to mogao da zna?! I ba zato to nita ne moe znati, ne smije da se ljuti.Lako je filozofirati i tebi i meni ali srce se ne da obmanuti. Ono svakim svojimotkucajem trai odgovor na svoje pitanje.Treba da to prije poðe vojvotkinji i sve æe biti dobro. Ona æe optubu povuæi, a ti æti, vidjeti Neru, govoriti s njom.Vidjeti? Kakva æe biti? Kakvu æu je naæi?

Ne bojim se da bi krenula vjerom. Sutra odmah poði u vojvodsku palaèu.Ako princeza optubu ne povuèe, vratit æu se da me strijeljaju.Zar si. uistinu poludio da ide pred puku?Zadanu rijeè moram iskupiti, Vojkffvjevi su vazda drali rijeè, pa morali poloiti i glvu pod maè.Kancelar ti reèe da ima velikih dravnièkih razloga da ostane iv. Onda te neæe strije.Vara se. Ako vojvotkinja ne povuèe svoju optubu, poloaj kancelara prema carici bio bnemoguæ, jer je ona potpisala moju osudu.Smrtnu osudu?



Da, ne bih ti to smio ni kazati. Ali ne znam to æe se sa mnom dogoditi. I barem timora znatisve. Kancelar je govorio sa mnom kao kavalir s kavalirom. Rekao mi je Izvrenje vae osude samo je odgoðeno. Carica vas smatra smaknutim. Ja sam joj to èak i otvrdio, jer kako rekoh, na to su me ponukali teki dravnièkilozi. Jo ne zifam hoæe li mi uspjeti da vae smaknuæe odgodim zauvijek. Rijeè me vee carici i ako moja osnova ne uspije, bit æu prisiljen da tu rijeè iskupim. Sad sam èin, za koji sam se carici obavezao, odgodio, ne bi li mi uspjelo prikupiti dokazeda ste nevini.Kakav to mora da je dravnièki razlog?To me pitanje muèi i usrni i na javi. Osjeæam neki strah pred razjanjenjemBilo bi najbolje da se time sada ne muèi. Glavno je da si ipak iv.Moda bi bilo bolje da nisam. Pitanje zato dravi treba moj ivot tjera mi san s oèijuUutjeli su. Filip nije mogao da odgovori. Neizvjesne slutnje to ih je naglaavao SiniSa, prelazile su i na njega. Odraavale su se vie u nekom strahu da se iza kancelarovih nastojanja da spasi Sinii ivot ne krije neto od èega Sinii prijeti jo veæa bo to je sama osuda.Ali Filip nije pogodio to bi to moglo da bude. èinilo mu se, da njegov gospodar, koga je on odgojio i othranio, veæ ima neke jasnije predodbe o toj dravnièkoj potrebi.Da ga oslobodi tih misli skrene razgovor na drugo.A taj mladiæ to je doao s tobom?I on je doao u Parmu slomljena srca.Sjeæa li se onog gospodina koji je stanovao u Crnom orlu blizu naih soba?Da, sjeæam se...Skrivao se pod tuðim imenom, a zapravo je princ Ernest. Princ? A zato je stanovao u

gostionici.Da se sakrije carici. I njegovo je srce puno tuge kao i moje. Sreli smo se na putu. Vidio sam da me neobièno promatra. I prepoznao sam ga, jer je boravio na dvorudok sam ja bio u gradu. U potanskim kolima pribliio se k meni osjeæajuæi da se krijekao i on. Povjerio mi je svoju veliku bol kako se htio ubiti i èudno se spasio, kako se oporavio i nastanio kod Crnog orla. Znao je da si moj sluga i pripovijedao mi je o tebi. Putovali smo zajedno. Obojica smo se oslovljavali svojim tuðim imenima i nitko se nije brinuo za nas.Po kakvu je poslu doao u Parmu?Da se pomoli na grobu svoje pokopane sreæe. On je ljubio princezu Amaliju...A ona se udala za drugoga?Carica ju je prisilila. Odvraæao sam princa od puta u Parmu, ali se nije dao nagovoriti. I tako smo, eto, doli zajedno. Dvojica putnika koji putuju u neizvjesnu cr

nu tminu...Filip uzdahne, ustane i poène namjetati postelju.Treba da legne i da se odmori.Nema mi odmora na ovom svijetu.301 Ne muèi sam sebe. To nije dobro. Ako kancelar treba tvoj ivot, on æe ga saèuvati..Treba li moj ivot njoj?Kako joj ne bi trebao?Gdje su mi dokazi za to?Cime da ti dokae, jadnica.Velim ti i opet, u milosti je carice kao nitko na dvoru... Mogla je doæi, mogla jepisati, a moda me mogla i izbaviti...Ba si lud! Zar ona moe da spaava na konju sa stratita kao to si ti nju spasio s loNe mislim da mi spaava ivot, ali da mi spaava srce... Od boli me morala spasiti. Za

r nije nikada pomislila koliko se muèim u tamnici misleæi na nju? Srce je trebalo dami spasi.Ako je carica potpisala tvoju osudu, a ni sam kancelar je nije mogao odvratiti od toga, to da uèini ona slaba ena?Vidi! Sad smo tu. O tome se nisam usudio govoriti. Odvie je bolno. Ona je morala saznati da sam osuðen. Zar nije nala naèina da me barem jednom vidi. Da mi poalje nekoiko redaka svoje ljubavi. Mogla je a zato to nije uèinila.Uistinu misli da te ona ostavila na milost i nemilost, da nije na tebe mislila, da nije traila sastanak s tobom.Ne znam, ali sve izgleda da je moja osuda nije jako oalostila.



to dalje, to jaèe luduje. Bol ti nagriza mozak.Mozak je moj netaknut. I ba u njemu niem i pitanja i odgovore, rezultat je uvijekzbrka jer svaki odgovor zapinje o novo pitanje zato od nje nije bilo glasa? Kakoje primila moju osudu? to je mislila? Je li se zavila u crno?Dosta o tom. Lezi i spavaj.Spavam tek onako napola. Vazda gledam njen lik, uvijek sam uz nju. A ona, uz koga je ona?Neæu vie da odgovaram. Odmori se od puta. Put je bio dug. Sutra kad svane moemo da nastavimo.U sobi nastane tiina. Svjetlo se utrne. Sinia se prevrtao na postelji i uzdisao.GROF RIVERAOsvanuo je maglovit dan. Na stepenicama vojvodskog dvora stoje prosjaci.Izlazi vojvotkinja, svjea i ruièasta lica. Plava jutarnja haljina bez krinoline leproko njenog ponositog stasa. Iza nje stoji dvorski metar. Blijed je. Oèi su mu napola pokrivene trepavicama. Kao sjena prati svaki vojvotkinjin pokret.Ona uzima iz koare hranu i dijeli je ljudima to stoje na mramornim stepenicama. Oèito je to veseli pa ipak taj njen naèin odudara od svih propisa, dvorski joj metar nemoe ni opomenom uskratiti ovaj uitak.Silazi sve nie, pristupi k ljudima i svojom rukom prua im bijeli kruh, meso i kolaèe...Pred jednim èovjekom sagnutim u dugom otrcanom ogrtaèu, zaustavi se i prui mu komad kruha.Visosti, ne molim kruha nego da me sasluateDakle? to elite, sluam...

Nosim vijesti iz Beèa.Ovaj odgovor izreèen na njemaèkom trgne je. Èas je utjela i gledala prema dvorskom me, kao da se eli uvjeriti je li dosta daleko. Onda ponovno uzme kruh i preda ga bradatom èovjeku s rijeèimaUzmite i slijedite me kad se uspnem goreZatim je preostalu hranu podijelila drugima i polako se us pela uz stepenice. Pognuti èovjek poðe za njom.Ovaj èovjek doivio je veliku nesreæu primijeti tiho grofu Riveri. Pustite ga k meni da se istui.Ne obaziruæi se na èovjeka, Rivera se nakloni i dade slugama znak da odrpanca pusteunutra.Pola je ravno u svoje odaje, èovjek ju je slijedio u pratnji slugu.Kad je zastao u sobi, vojvotkinja naredi lakaju da zatvori vra ta i da se udalji

.alje vas barunica Kleber? upita Amalija nepoznatog èovjeka.Ne visosti, netko drugi. Ponajprije dopustite da vam pokaem svoje spise. Zovem seFranjo Bartok i dolazim iz Beèa.Tko vas alje? nestrpljivo zapita ona.alje me starica majka jedinca sina kojeg su joj smaknuli...to ja tu mogu?Moete visosti, jer je taj èovjek smaknut na vau optubu!Na moju optubu? Ne znam nita o tome.Dopustite da vas podsjetim, visosti. Njegova majka zna da je nevin i zaklinje vas da se smilujete njoj i njenoj obitelji. Samo vi moete skinuti ljagu s groba njenog sina.I Tko je taj? upita Amalija sluteæi.

Grof Sinia Vojkffy, èasnik u gardi.Carica ga je dala smaknuti? zaèudi se on.Jest, visosti, I vi sami znate da je nevin. Njegova stara mati zaklinje vas da operete njegovu èast nakon smrti.Njeno se èelo nabralo. Izraz nevoljkosti pojavi se na licu.Smaknuli su ga? ao mi je.Ako napiete izjavu kancelaru Kaunitzu da je nevin, vratit æe se èast èitavoj obiteljialim, ali optubu ne povlaèim. Udovica kapetana, grofica Nera Vojkffv treba da snosiposljedice. Bit æe do smrti oigosana da je bila ena uhode.Visosti, kad biste vi znali za boli starice majke...



Recite njegovoj majci za utjehu da bi joj sina smaknuli i da ga nisam ja optuila.Ne razumijem, visosti ovih rijeèi.Evo jasnijeg odgovora. On bi morao svakako umrijeti, on nije osuðen na smrt zbog drugih razloga...Njegova bi se majka moda utjeila kad bi znala kakav je to razlog.Razlog? Grof je morao umrijeti da svoju enu prepusti prijestolonasljedniku...Pognuti se èovjek odjednom ispravi. Plat kojim se zaogrnuo padne mu s tijela. Krikuasa izmakne se iz njegovih grudi, vrele crne oèi raire se i prikuju uz vojvotkinju.Visosti, to ste rekli?Sabrala je obrve, nagnula glavu i stala ga pozorno promatrati. to je dolazila blie, to joj se njegovo lice èinilo poznatijim. Onako pognut, u crnom ogrtaèu, guste crne brade izgledao je kao èovjek koji je doao s ulice i nije nalazila potrebnim da gapomnije zagleda. Tek prestravljeni usklik izazvao je njenu pozornost i sumnju,jer samo èovjek koji voli moe tako da krikne.Vidjela je Siniu na dvoru samo u vlasulji, obrijana, u gardijskom odijelu. Sada je potpuno preobraen, ali ipak oèi, njegovo crnoputno lice i njegov stas brzo su izazvali sumnju da bi to mogao biti glavom Sinia ili barem koji njegov roðak.Sve mi se èini da ste vi uli u ovaj salon varkom. Va stas se odjednom uspravio, vae ranje i lice odaju da ste plemiæ. A kad bih vam gledala u oèi, rekla bih da carica nije smaknula kapetana garde...Priznajem, visosti. Uvukao sam se ovako, jer sam se nadao da æu samo na taj naèin odvas primiti ono to molim. Ali primio sam drugi, mnogo tei udaracalim to sam rekla.Visosti, niste rekli istinu, je li da niste?

Naprotiv. Istina je. to rekoh nije izmiljeno. Vaa je ena sagrijeila.To je strasnije od optube kojom ste me udarili pred caricom. I molim vas oporecite, visosti...to bi vam koristilo da oporeèem neto to se oporeæi ne da.Zato se tako strano osveæujete grofici?Nije osveta nego zasluena kazna.Zbog èega je kanjavate. Ona nije odala va bijeg...Jest, ona je to uèinila. Mi smo se srele ispod stepenica...Znam visosti, ali ba one noæi nas smo dvoje zajedno htjeli bjeati u inozemstvo...Vi ste htjeli bjeati? Zato?Odluèio sam da je izbavim opasnosti to joj je prijetila.Od Josipa?Od svih!

I ona je obeæala da æe poæi s vama?Ugovorili smo sve potanko i bila je sretna to æe sa mnom u svijet...Vi ste vrlo kratkovidni, kapetane, kad ste joj povjerovali. I niste nita primijetili?Visosti, molim vas da mi iskreno kaete na to ciljate?Vaa je ena bila sretna i htjela je da bjei samo prividnoNije moguæe visosti. One veèeri ona je veæ bila sjela u koèiju u carskom dvoritu...Vrlo dobro. Stvar je izvanredno pripremila. Dakle, sad mi je sve jasno. Htjela vam je pokazati da uistinu eli pobjeæi, a onda je sama sprijeèila da je otmeteStrane su vae rijeèi, visosti, i vi ih ne moete ostaviti bez dokaza.Evo vam dokaza. Va je bijeg one iste noæi netko anonimno prijavio grofu Kochu. Da,nepoznata je osoba rekla lakaju neka prijavi efu dvorske policije da æe netko, vrloblizak carici, te noæi pobjeæi...

Je li ta osoba bila enska upita on blijedim usnama.To ne znam. Htjela sam da bjeim i nitko nije bio u to upuæen do moje sobarice, kojusam zatvorila u njenu sobu. Ali sobarica nije znala da ja bjeim, njoj sam kazala, da tek idem na sastanak s princom Ernestom. Tko je dakle mogao da zna da æe te noæi netko bjeati, do same grofice? Jedino ona!Nije tako strahovito himbena, visosti... Ona se nije mogla tako pretvarati... govorio je iako mu je glas bivao sve neuvjerZar je mogao bilo tko na dvoru vjernije i uvjerljivije gledati i govoriti od grofice, ba onda, pred caricom, kad je lagala oèito u vau korist a ipak je lagala uvjeravajuæi caricu...Ove su mu se rijeèi zasjekle u mozak. Pred njegovim se oèima prikazao prizor u carièin



u kabinetu one noæi kad je otkriven bijeg. Nera je stajala pred caricom. On je sluao kako je uvjerljivo la20 Suparnica Marije Terezije II305gala, a pri tom caricu vjerno gledala... Da. U tom èasu njena je la spaavala njega, ipak on je u onom trenutku pred caricom zaboravio na opasnost i prestraeno sezapita Kako je moguæe da umije tako uvjerljivo lagati?I u tamnici mu se vraæalo to pitanje. Slijedilo ga je svuda i na putu, i u Parmi,a sada mu je dala jasne obrise primjedba vojvotkinje Zar bi ga ona mogla onako gledati, pristati da bjei, a onda sprijeèiti taj bijeg? èudno, sjela je u koèiju, a ondje odjednom doao grof Koch i zatvorio vrata. Pretraio je sve koèije Zato je to radi? pitao se on.Visosti, vi ste htjeli bjeati koèijom iz dvora?Ne, ja sam se preodjenula u haljine svoje sobarice da bih izala na vrata sluinèadi,s propusnicom sobarice.Odgovor je pao kao teka potvrda njegovih sumnji.Gospodine grofe, moje izjave nisu plod mrnje i osvete. U ovom èasu i ne mogu da seosveæujem grofici. Danas znam jo mnogo vie, a onda, sve je napokon svreno. Moja je sdbina zapeèaæena do groba. Ali kad ste me pitali, evo, ja sam vam to saopæila. Uostalom primila sam ovih dana pismo od moje pouzdanice iz Beèa, barunice Kleber, i ono bi vam moglo potvrditi moje rijeèi.Sinia korakne prema vojvotkinjiVisosti, smijem li vas zamoliti kakve vam vijesti javlja. Veæ odavno nisam nita èuo osvojoj eni.Amalija izvadi iz pretinca pismo, rastvori ga i reèeProèitajte ove retke, mogu vas zanimati. Uzeo je u ruku pismo i èitao

Danas je dvor iznenadila senzacija. Jutros kad su dvorjanici nastupali slubu, izila je iz prijestolonasljednikovih odaja grofica Vojkffy... Poslije toga pozvan jeprijestolonasljednik u audijenciju kod carice... Audijencija je bila nova senzacija, jer je carica s groficom jo ljubaznija. alje je s prijestolonasljednikom naizlete i etnje èitav se dvor snebiva... Meni je povjerila moja tetka grofica Fuchsda carica podupire taj odnos kako bi prijestolonasljednika otkinula od knjiga, pobudila u njemu elju za ljubavlju i tako ga pripremila za enidbuGrofa Vojkffvja maknuli su s dvora, nitko ne zna kamo, jasno, grof je morao nestati kako ne bi smetao ovoj idili.Carica æe poaliti, jer se èini da je Josip zaljubljen u groficu. Ako se ne varamo, onæe je i oeniti. To bi odgovaralo prijestolonasljednikovoj prirodi...Sinia stavi pismo na stol. Bio je blijed, u glavi mu se zavrtjelo kao da je udario o neki eljezni stup. Sva mu se nutrina potresla.

Vidite, grofe, sve je istina. Da ste dobro promatrali Josipa, sami biste primijetili da je njegova briljivost prema grofici bila pretjerana. On joj nije samo udvarao, zacijelo je voli. A ona?... Ako ga i ne voli, poznaje Josipa i zna da je spreman uèiniti sve. Koja ena ne bi htjela da je netko podigne na prijestolje. Dodue,to nikada ne bi dopustili. Sad eto znate zato je sprijeèen va bijeg iz dvora i zato te morali biti smaknuti.Njezino velièanstvo ne bi nikada dopustilo takav brak i zbog toga me ne bi dalo smaknuti...Carica vjeruje da ste uhoda, a to joj je dobro dolo da vas makne. Ako vam se sveto èini nevjerojatnim, eto jo su u Parmi knez Bathyany i Pichler.Visosti, ja sam se pred vama izdao u èasu uzbuðenja, ali vas molim i zaklinjem da carièinim poslanicima ni jednom rijeèju to ne spomenete. Uèinili biste mi veliku milost,za koju æu vam biti zahvalan do groba. Molim vas, traite od mene to god hoæete. I i

æu vam dati, samo nitko ne smije saznati da je grof Vojkffy iv.Ovu vam milost mogu ispuniti.i Visosti, jo nisam svrio sa svojim poslanstvom.Dakle, govorite.U pozadini se polako otvore vrata.Grof Rivera uðe, ali na pragu ustukne. Zapanjeno pogleda na zemlji otrcani plat, amjesto pognutog èovjeka uspravljenog stasitog mladiæa.Sumnjièavo ga pogleda i najavi svojoj vladariciVisosti, upravo je stigao va tajni kurir iz Beèa.Dobro reèe Amalija i pogleda Siniu. Prièekajte dok svrim s kurirom. Rivera, molim vas



odvedite gospodina u predsoblje. Ne elim da ga itko vidi. I on je poslan iz Beèa.Dvorski metar odvede Siniu, ponovo zamotana u svoj plat. Kad su uli u predsoblje, Rvera je pogledao njegovo lice, koje je unatoè bradi pokazivalo ljepotu i plemenitost. Malo ga je sumnjivo promatrao.Pola sata Sinia je sjedio sam sa svojim mukama, koje su u njegovoj dui uzvitlale oluju.Kad je iziao beèki kurir vojvotkinje Amalije, u njezinu salonu opet se pojavi Rivera.Visosti, gospodin kojeg ste odlikovali i pozvali ga u salon, jo uvijek èeka u predsobljuOinula ga je otrim pogledom.Podmuklih sumnji ne podnosim. Spustio je glavu i proaptaoi, Visosti, oprostite.Okrenula je glavu i otila k prozoru.Dvorski metar uvede Siniu a zatim se tiho udalji.Vidite, kapetane reèe Amalija ovog èasa ponovo sam primila pismo od barunice Kleber.Strahom ispunie Siniu nove vijesti.Molim, visosti, javlja li vam to novo o grofici?Da. Poto mi je odgovorila na moja pitanja, opet spominje dvorske spletke i tu, naravno, primjeæuje neto o vaoj eni. Evo, pogledajte sami to se odnosi na nju.307... Ali visosti, da je carica tako bijesna zbog vaih èina u Parmi kriva je mnogoi grofica Vojkffy. Carica je zbog nje vrlo zlovoljna, jer je nedavno nestala sdvora... Drugog dana nakon tog nestanka sam je prijestolonasljednik priznao carici da ju je on odveo, da æe je zatititi od carice i vjenèati... Njezino velièanstvo je

poalilo to je podupiralo taj odnos. To smo svi predvidjeli.Veæ se dulje vremena pronosi dvorom vijest da je grof Vojkffy poslan u Pariz. Danas saznajemo, da to nije istina. Naprotiv govori se, da je smaknut. Kancelar Kaunitz je zle volje zbog prije.stolonasljednikove ljubavi a pogotovu njegova izjavane ide u raèun dravne politike. Prijestolonasljednik izostaje po èitave dane i noæi, nitko rie zna gdje je. Svi slute, da uiva ljubavnu sreæu negdje u svom dvoru za koji takoðer nitko ne zna gdje se nalazi. Njezino velièanstvo bijesni i zlovolju iskazuje na vaoj milosti...Sinia osjeti vrtoglavicu. Sve to je èitao u ovom pismu teka je potvrda njegovih sumni.Nije li sve jasno? primijeti Amalija. Kaunitz hoæe sprijeèiti prijestolonasljednikovu namjeru da se oeni groficom i zato vas nije smaknuo.Onda nije znao to prijestolonasljednik kani.

Lukavac je slutio i, eto, tome treba da zahvalite svoj ivot. Grofe, nije li vas moda sam Kaunitz poslao k meni?Ne smijem vam na to odgovoriti. No, ako mi uistinu on hoæe da ivot spasi, povod ovemilosti bio bi u...Èujte grofe. Za osvetu udruit æemo se nas dvoje. Neka carski dvor ima skandal. Omoguæiæu vam da pobjegnete. Neka se grizu meðusobno kao psi. I kancelar Kaunitz skrivio je moju nesreæu.Visosti, zadao sam rijeè. Ja æu se vratiti, moram rijeè iskupiti.to ste nakanili, grofe?Nemam nikakve druge nakane nego da izvrim do kraja svoje poslanstvo.Rekli ste mi da jo niste do kraja izrekli svoju poruku.Visosti, nisam doputovao sam u Parmu. Sa mnom je netko koga vi dobro poznajete.Tko? upita sporo.

Princ Ernest. rErnest! Ona je problijedila.Princ moli da ga primite.Otila je od njega polaganim koracima, apæuæiPrekasno! Prekasno! Strpljivo je èekao njen odgovor.Recite mu da je uistinu doao jako kasno.Princ vas moli da mu ispunite ovu posljednju elju...Bilo je mnogo prigoda da doðe prije. Sad ja ne znana..Zautjela je i pogledala na vrata iza kojih je, kako je predosjeæala, bio grof Rivera. Hitrim koracima priblii se Sinii i apne mu



Nitko nas ne smije èuti, grofe. Ne bi li bilo najbolje da ga odvratite od njegovanauma. Teko æu ovdje moæi govoriti s njim. Sa svih me strana uhode...Visosti, moda ipak postoji naèin da s njim govorite. Vrlo je tuan.Ne, ne. Ne prièajte mi nita o njemu. Mnogo sam patila i sad je, eto, sve prekasno.Ne bih vam savjetovao da ga odbijete. Moda biste ipak jednom poalili. Hoæe s vama govoriti samo naèas.Ovdje se nalazi knez Bathyany i grof Pichler ovaj posljednji pripada dvorskim njukalima beèkog dvora.Visosti, imam prijedlog primite princa kao da je poslan iz Beèa da vam bude duhovnikomDa, to bi se moglo oklijevala je ona.Oprernit æu ga tako da ga nitko neæe prepoznati, a on se doista i mnogo promijenio.Pristajem, vama grofe pak dat æu putnicu za Siciliju.Hvala, visosti, vraæam se u Beè!Iskazali ste mi dobrotu, a ipak svoju optubu neæu povuæi. Danas jo ne ona mi je tek dnas postala prava osveta ne vaoj eni, nego carici i Kaunitzu! Ali vas æu zatititi pooæu svog dvorskog metra.Jo jednom hvala, visosti. Meni vie ne treba zatite. Kad princ smije da doðe? U koje oba?Danas poslije doruèka.Nijemo se poklonio i izaao iz salona, slomljen, prignjeèen k zemlji, napola mrtvac.Doruèak je tog dana zavrio brzo. Amalija odmah nakon doruèka pozove dvorskog metra i jubazno mu izda nalogPoðite u stan kneza Bathyanyja i predajte mu ovo pismo. Prièekajte odgovor.

Zatim se nasmijei i dodaDanas uveèe imam vaan razgovor s tobom.Krv mu je poletjela u lice, primio je pismo i ostavio dvoranu.Jedva je otiao kad u salon mramornih vaza, gdje je èekala Amalija, uðe mladiæ u jezuitkoj halji. Gledala ga je hladno, iako nije mogla odmah progovoriti. Princ je utio.Kakva li kukavica! prema silovitom, na sve spremnom Riven! mislila je on gledajuæiga s izrazom uvrijeðene ene.A on nije naao rijeèi. Obuzelo ga tronuæe.Dopustila sam taj sastanak na molbu vaeg znanca, iako je sada sve svreno. Gdje stebili prije?Amalija, takvu se pozdravu nisam nadao!Ni vaem dolasku ja se nisam nadala danas! Prije toga, gajila sam mnogo ispraznih

nada!309 ja proapæe on.Vi? èemu? Zar moda nakon sveèano poloene zakletve carici?Koje zakletve?Da se nikad vie neæete brinuti za mene! i nakon toga zakleli ste se pred oltarom!Pred oltarom?Moda i nije bilo pred oltarom svakako, kad ste doli ovamo, prekrili ste zakletvu vjernosti svojoj eni.eni? Tko ti je to rekao?Zaista vam pristaje ova jezuitska haljina zajedljivo reèe i digne se.Amalija, ne opravdavaj svoj korak isprikama.Nemam kome da se opravdavam. Vi ste se vjenèali i prisegli na raspelo da neæete vie nikad pitati za mene.

Tko ti je god to rekao, podli je laac.Magla je pokrila njeno lice i njena se hladnoæa topila.Carica mi je to kazala, a potvrdio otac Grande.Onda oboje podlo lau!Poao je prema njoj, stao, skinuo s glave jezuitsku kapu i pokazao joj brazgotinuna èelu.to to ima da znaèi?Da sam iskupio zadanu rijeè...Kakvu zadanu rijeè?Rekao sam carici i tebi ili æu te dobiti za enu ili æu umrijeti...



Ali, vi ste jo tu? upita ona, veæ obuzeta nejasnom slutnjom.Sjela je na divan i rukom se uhvatila za naslon.Kad sam te one noæi èekao pred dvorom umjesto tebe naao sam grofa Kocha i njegove ljude. Odvukli su me u dvor kao kakva lopova i zatvorili. Onda me carica pozvala preda se. Zatraio sam da nas ne odijeli da ne unesreæi tebe. Obeæao sam da æu se odreæi je ruke pod uvjetom, da te barem ne dade tom strahovitom èovjeku bolesne krvi. Uzalud. Ona je sa mnom postupala kao s lakajem. Tada sam joj rekao iz ove sobe neæu iziæi iv i pred njom sam ispalio hitac iz pitolja u svoju sljepoocicu.Bolno uzbuðenje proðe njenim tijelom i duom i ona klone. Ruke joj padnu u krilo.Dvorski ljudi odnijeli su me kao kakvo pseto u umu da me tamo zakopaju. Ne znam tose dogodilo, ali dvorska su njukala odjednom pobjegla. Bit æe da su se prestraili èuglas èovjeka, koji me i spasio da ne budem iv zakopan. Bio je to kovaè lijesova Wolf. Naiao je na mene i ustanovio da jo ivim. Ponio me sa sobom. Neki ugljenar me izlijeèio i ja sam ostao u ivotu, koji sada proklinjem...Gledajuæi njegovu brazgotinu hvatala ju je omaglica.Sva mrnja to ju je ponijela sa sobom iz Beèa prema carskom dvoru provalila je tog èaspodvostruèenom snagom. Zaboravila je da je carica ujedno i njena majka. I razbuðenom osvetom uskliknePodla prijevara! Lagala je u ime boga raspetoga. Lagala je u ime Krista, kojemuse tako pobono klanjala. Prokleti bili svi.Hvatalo ju je bjesnilo batinjeno od majke. Lamatalo je njome i htjela je vikati,lupati po stolu, tuæi korbaèem, ali svaki pogled prema vratima opominjao ju je da bude mirna, da se savlada.Shvativi svoj kobni poloaj, uhvatila je rukom grudi i da zaglui sve ono to se u nji

a grèilo.Ni vikati, ni plakati ne smijem da me ne èuju i ne vide! pomisli bijesno. Zatim seobrati ErnestuKad su mi to rekli, ja sam na sve utjela i na sve pristala. Ti si to mogla vjerovati?Morala sam u ime boga raspetoga da vjerujem... Moda ipak nisam posve vjerovala putujuæi u Parmu nadala sam se da æe ti doæi, napasti nau povorku, ili se lukavo priblik meni. Ni sama ne znam to sam sve èekala, tek eljela sam da se neto dogodi. Ali uzaud. Smatrala sam te kukavcem. I dola sam u Parmu...Tek sada shvaæam tragediju tvog vjenèanja. Kolika mi bol pada na duu.Oèi su mu se napunile suzama, njezine su gorjele osvetom.Reci barem, je li tvoj ivot snoljiv? upita je.Snoljiv? Da.

Vojvoda ti je dobar?Mrzila sam te neko vrijeme misleæi, da si me prevario. U osjeæaju mrnje, i u osjeæaju lasti, nala sam smirenje, a sada...Uutjela je. On je èekao da nastavi kriomice otiruæi suze. Ali one nisu pobudile njezinu suæut. Ona je eljela da se on grèi i razmahuje maèem. Pola je k vratima, pogledalapredsoblje i opet se vrati natrag.Veæ je u majèinoj utrobi odreðeno djeci Marije Terezije da ih bije beæutnost vladarke.Da sam bar sve to prije znala! Bjeala bih sama s dvora. Bjeala bih glavom bez obzira.Osjeæaji prve ljubavi probudili su se i uznemirili joj duu. Uzalud se otimala. Uspomene su navirale iako ju je razum uvjeravao da je princ slabiæ i nedostojan tih osjeæaja.Zato si doao, Ernest? Reci, zato je to bilo potrebno?

Mislim, da jo uvijek nije sve izgubljeno.Nije izgubljeno? Ne razumijem te!Iz beèkog sam dvora èuo neke prièe o carièinoj zlovolji prema tebi. Povezao sam se s caièinim pouzdanicima. U tome mi je pomogao moj bratiæ. I doznao sam da je carica odluèila da te rastavi od vojvode.Zagledala se ukoèeno u strop.to si èuo?311 Da je carici stigla vijest kako ti nisi ena vojvodi. Kani te od njega rastaviti i dati mu za enu Elizabetu.To je, dakle, tebe spremilo na put?



Da, to.A da nisi èuo kako ja nisam vojvodi ena ne bi doao?Moda ne bih.Sigurno ne!Doao sam, Amalijo, da svoju sudbinu skrenemo drugim putem. Rastavit æe te od vojvode i nai æe putovi k sreæi biti otvoreni!Prekasno si doao!Zato prekasno?Na ovo mu nije mogla odgovoriti. Tek, slegla je ramenima i okrenula se od njega.Odgovori mi, Amalijo, zar si svoje srce dala kome drugom?Nisam imala kome da ga dam... Ono je puno osvete i mrnje i opet osvete.Amalijo, neto mi krije? Tie, netko dolazi! Opet su ti oèi suzne! To nije muevno.Na vratima se pojavi grof Rivera, noseæi u ruci pismo grofa Bathyanyja. Prisutnostmladog jezuita zbuni ga. Gledajuæi mu u zjenice, pune suza, on pocrveni i, priavi Amaliji, uzbuðeno upitaVaa visost prima nenajavljene posjete!Dok je to govorio okrene se k mladom jezuiti i ponovno ga pogleda. Tada se jo viesmete i u njemu se probudi ljubomora. Razumjela je njegovu primjedbu i planulaOtkad dvorski metar zapovijeda vojvotkinji kcga smije primiti. To je panjolska etiketa, ali ja joj se ne pokoravam.Visosti, ja elim da vas zatitim od onih koji vas uhode.Bilo bi vrlo uputno kad vi ne biste bili jedan od njih. Princ se namrti i uèini korak natrag, ali ga Amalija zaustavisvojim otrim pogledom.

Zar ne vidite, grofe, da pred vama stoji otac Vittorio kojega je poslalo njezinovelièanstvo iz Beèa?Visosti, pokoravam se. Tek, èasni otac nije najavljen i ne znam èime je zasluio milost...Nije mogao biti najavljen. Vi ste bili odsutni. Najavio ga je va pomoænik. Dosta je.Ovo je znaèilo da treba otiæi, ali se dvorski metar nije ni maknuo. Zureæi u nju svojivrelim oèima stajao je kao ukopan.Shvatila je da ga razdiru crne slutnje. Ba zato to su bile ispravne pokuala je da sprijeèi svako daljnje razjanjavanje. Mirno se okrene k njemuGrofe, molim vas, pustite nas jo trenutak nasamu. Otac Vittorio ima da zavri referat koji nosi od austrijske carice. Prièekajte u predsoblju.Obasuvi mladog jezuitu sumnjivim pogledima, udaljavao se iz odaje polako kao da o

klijeva.Napokon se za njim zatvore vrata.Princ zbunjeno upitaKako se to ponaa tvoj dvorski metar?panjolac je reèe ona.panjolac? Dvorski metar panjolskoga kralja i njegoveetikete ne moe se ponijeti kao a nije tvoj podanik...to hoæe time da kae? upita ona.Tvoje me pitanje zastrauje...A tvoje me zaèuðuje. U ovom èasu nije vano kako se ponaa dvorski metar.Vano je kako te on gledao kako je gledao mene Njegove rijeèi, njegov glas, njegov pogled ne odaju dvorskog metra podanika vladarice. Amalijo taj èovjek plamti ljubomorom

Ja nisam izgubio svu prisutnost duha a da to ne bih jasno primjetio.Potpuno odluèna i bez ikakva samoukora ona potvrdiDa. On je ljubomoran! Slegnula je ramenima i èekala.Zar ima na to prava?Rekla sam ti odmah doao si prekasno! Uhvatio se za naslonjaè da ne padne.Slabo i iznemoglo tijelo nije se moglo drati uspravno. Poduprt buljio je u nju. Glas mu je zapinjaoTi, ti koju sam ja toliko volio, toliko potovao. Kad sam stupio u ovu odaju, nisam ni trenutka posumnjao da dolazim k eni, koja je palaOva rijeè razbudi u njoj protest



Ne podnosim da mi prigovaraju. A napokon s kakvim pravom smije da mi predbacuje? Skakvim pravom?Amalijo, to je od tebe postalo?Vojvotkinja od Parme!Amilije je zauvijek nestalo... proapæe on potiteno.Da sam danas uistinu ena vojvode, onog idiota ena idiota, bila bih uzviena tvoja Amalija!On ti je vjenèani mu!Glup si. Malo prije sam ti govorila o vojvodinoj pokvarenoj krvi. Zar da sam srljala u svoju propast? Taj me panjolac spasio od propasti, razumije li?Ne razumijem. Ne razumijem nita nego da si ti...Uzeli su mi slobodu, svezali me s vojvodom i natjerali me u stupicu. panjolac meljubio i otkrio za kakva sam se mua udala. Stavio je na kocku svoju èast, da me oslobodi toga muaPrimala sam tek njegove sitne usluge, dok nije dola carièina prijetnjada æe me od vojvode rastaviti...Ti si se bojala rastave koja ti donosi slobodu?313. Novu torturu, novu tamnicu na beèkom dvoru. Sve na ovom svijetu pretpostavljam beèkom dvoru. Voljela bih ovdje umrijeti nego tamo ivjeti... Ja sam odabrala ovog panjolca da onemoguæim svoj povratak u Beè. Eto, to sam uèinila!On je pokrio lice rukama i èinilo se da plaèe.Zato nisi doao na vrijeme? Dugo si se predomiljao odvie dugo, mogao si doæi odmah!Leao sam boreæi se sa smræu.A kad si ozdravio, zato nisi dojurio s èetom razbojnika da me otme? Zato nisi doao i ozdravio da me barem vidi, da sa mnom govori? I vjeruj, da si doao samo dvije sed

mice prije, ne bi se to dogodilo panjolac ne bi imao prava Ovdje sam ostala sama,preputena spletkama ministra od Parme i zlonamjeri austrijske carice. Zatjeralame u stupicu i ja sam pruila ruku jedinom èovjeku koji je pao pred moje nogeTiho i gorko plakao je princ.to æe mi sad tvoje suze? Djela su mi bila potrebna. Trebala mi je tvoja brza pomoæ, ati si èekao. Sada je prekasnoVidim, Amalijo, da mi s pravom predbacuje. Uistinu, odvie sam dugo èekao.I sada je svemu kraj. Ne moe da bude!Priao joj je tiho i proaptaoOslobodit æu te ovog prokletstva.Osloboditi? Ti?Hoæe li sa mnom? i Kamo?Svejedno je to. Povest æu te sa sobom zauvijek.

Mene? Palu enu? ironièno naglasi.Oprosti to sam te tako nazvao. Nisam slutio koliko si propatila i zbog èega se to dogodilo. Zaklinjem se, nikad ni jedan prijekor neæe prijeæi moje usne.Misli da moemo bjeati?Vojvoda danas nije u dvoru!A onaj koji je sada iziao?Gospodarica si dvora! Moe da iziðe kamo te volja.Vara se. Grof Rivera slijedi svaki moj korak.Grof Vojkffv mi je obeæao pomoæ. On æe nas pratiti na putu.Ako Rivera krene za nama?Nije dorastao grofu Vojkffyju. Dao mi je rijeè da æe te obraniti od svake potjere. Aon to doista moe.Grof ti je obeæao?

Iako si ga krivo optuila. ao mi je reèe tiho i suæutno.U tom èasu osjeti svoju krivnju. Njena je gorðost smalaksala. Pogled na princa kogaje potpuno slomila bol smeka njeno srce. Osjeæajuæi moguænost da se oslobodi Parme i sega oko nje, toje tako tuðe i daleko od nje, bila je spremna da poali sve svoje èine i da upravi svoju sudbinu novim putem.Je li bijeg koji mi predlae uskrsnuo u tvojoj dui?Da. Jo u Beèu. Putem sam se sreo s grofom i on me uèvrstio u namjeri da te ugrabim èimte rastave od vojvode. Ali sada kad sam upoznao tog drugog neæu da èekam. Nudim ti,Amalijo, da me slijedi! Kad mine ponoæ doæi æu u perivoj, èekat æu te u lovorovoj umi



bali rijeke kod kipa Diane.Vi ste veæ sve ugovorili?Grof Vojkffv razgledao je okolicu dvora i stvorio plan. Otiæi æemo pjeke onkraj rijeke. U blizini postaje èekaju nas spremne koèije. Kapetan i njegov sluga bit æe nam jakaobrana.Dakle sve je veæ ugovoreno! ponovi ona sama za sebe. Da se èslobodim svega i da poðems tobom!Ako me jo ljubi, Amalijo!Bila je mirna, nipoto jo odluèna, ali on je slutio da veæ kreæe k njemu.Mislila sam da te ne ljubim... Slabiæ si, ali ipak, proli dani èine mi se kao melodija, koja me iznova diraOn primijeti da su joj oèi vlane.aptali su odveæ dugo. Pred vratima stajao je Rivera nestrpljiv, dræuæi ljubomorno. Odnom otvori dvokrilna vrata. 2arke panjolèeve oèi presijeku Amaliju Visosti, knez Bathyany moli da ga primite.Knez je ovdje? Dobro ona se okrene princu u jezuitskoj halji i mirno reèeOèe Vittorio, vae pobone rijeèi ganule su me. Uistinu sam poèinila greku. Ponijet æeelaru Kaunitzu pismo. Samo trenutak.Sjela je za stol i poèela pisati.Grof Rivera stajao je nasred sobe, a princ je prekrstio ruke na prsima gledajuæi usag. Amalija je pisalaVaa preuzvienosti!Grize me.savjest zbog nepravde koju sam poèinila. Moje optube protiv grofa Vojkffvja nisu istinite bile su tek uperene protiv njegove ene. Uvjerena sam da je mudros

t i dalekovidnost njenog velièanstva progledala moju klevetu i da grofa nije kaznila.Izjavljujem, ni rijeè to sam izrekla pred caricom ne odgovara istini. Zavedena krivim pretpostavkama, htjela sam tek da se osvetim grofici. To je sve. Javljam vamto stoga to ne mogu podnijeti grinju savjesti. A danas vie nemam razloga da se osveæjem!Amalija, vojvotkinja od Parme.Rivera je poao korak naprijed, stao nasuprot Ernestu i ibao ga sumnjièavim pogledima.Zavrivi pismo, ona je shvatila opasnost gledala je svog biveg vjerenika nasuprot svome sadanjem ljubavniku.Kao da nita ne razabire, mirnim glasom oslovi RiveruGrofe, osuite pismo.

315Prui mu mirisavo pismo, vidno samo radi toga da bi mogao proèitati sadraj. Suio jpapir i pri tom gutao svaki redak.Zapeèatite naredi Amalija.Unatoè tome to je znao sadraj pisma, njegove su oèi hvatale Amalijine poglede. Sumnjaje bila posijana u njegovu srcu i raspirivala se.Amalija uzme pismo i preda ga Ernestu.Izruèite kancelaru pismo i recite da æu po svoj prilici prihvatiti poslani pijedlog... Neka prièeka...A onda doda njemaèkim jezikom, da Rivera ne razumijeÈekaj me!Ernest se duboko nakloni i ode. U salonu su ostali samo vojvotkinja i Rivera.Ona je èekala pitanje to je lebdjelo na njegovim ustima, nehajno spremajuæi na stolupapir.

Vaa je visost rekla mladom jezuiti neto na njemaèkom jeziku?Da. To je pozdrav kod nas u Austriji.Zatvorivi pretinac pisaæeg stola uspravi ona glavu i zapazi njegovu uzbuðenost. Polako mu se priblii i reèe otrim tonomPrekrili ste na ugovor... zaboravljate da ste dvorski metar vojvotkinje. Ovako dalje ne moe. Vaa me ljubomora kompromitira. Stoga tome treba da uèinim kraj.Kriv sam upadne on razdire me ljubomora, pogled me moj ne vara. Ta redovnik ne gleda stranu enu onako kako vas je taj mladiæ gledao. Oèi su mu bile pune suza... A one me peku jo i sada.èekajte, Rivera! Neæu dopustiti da mi spreèavate slobodu. Volim reæi vojvodi to se dog



lo pa neka rade sa mnom to ih volja. Volim da moj brak proglase nitetnim i da me vode u Beè nego da podnosim vae ponaanje.Visosti, svaka vaa rijeè bode je u moje srce...Vi ste me izazvali.Danas ste primili dva posjeta. Oba me zbunjuju. Moje srce osjeæa da ljudi koji suovdje stajali pred vama gaze po mojoj sreæi... Preli su prag vaeg salona preko mene.Nemam za to dokaza, ali sva mi dua treperi. Osjeæam opasnost.Dakle, vidite li da je bolje da idem u Beè. To æu, eto, sada najaviti Bathyanyju.Pola je prema vratima. On joj zakrèi put i spusti se pred njene noge na koljenaVisosti, ne promijenite li svoju odluku, prijeæi æete preko moje leine...alila bih to, ali vi tako hoæete...Kriv sam! Moete li mi oprostiti? I sklopio je ruke.Odluèite. Ili potpunu slobodu, ili odlazim u Beè. Hoæu da budem mirna, da me ne sumnjiète kad ionako znate...Nita ne znam! Tek strepim, da æu vas izgubiti.Samo ovisi o vama, o tebi, da me zadri.Svladan njenom prijetnjom i nadama da æe ipak ostati, usklikneKunem se, visosti, na svoju ljubav!Kavalir treba da odri rijeè i zakletvu! Odrat æu je ako mi ovaj put oprostite! Paziteo ste rekli.Va je pogled jo uvijek hladan i ogorèen?Nije li bilo drsko to ste poèinili?Zavela me ljubav!U ovim salonima nema ljubavi! Ona pokae na svoje liène odaje i doda

Tamo se moete zavoditi ljubavlju koliko Vas je volja. Jesi li èuo, Rivera...Nikada to neæu zaboraviti...On poljubi rub njene haljine.Ustaj reèe tiho i opet uzmi dvorskog metra. Izala je iz sobe. On ju je slijedio.DRAVNI INTERES BEÈKOG KANCELARAFilip stoji kraj prozora gostinske sobe i promatra Siniu duboko zaprepaten. Mladikapetan polako koraèa goredolje po sobi i preobraena lica govori kao da bulazniDravi treba moj ivot dravni interesi me trebaju. Sad je sve jasno, sad je bjelodano! Kancelar me samo presluavao! On sam? Zato? Znao je zato deset dana leao sam u vojièkome zatvoru, a onda su me odveli u ono dvorite. Trebalo je da me strijeljaju. Nisu to uèinili. Kancelar je tako odredio. Sigurno on! Dao mi je graðansko ruho i graðansko ime odveo ine u drugu tamnicu i onda me izvukao odande, sakrio u svojoj palaèi, èekao je da se uvjeri, je li uistinu Josip ljubio moju enu prijeti li opasnost da

se njome oeni... Tako je to bilo sada ti je jasno. Kad je uvidio da je pogibeljtu on se odluèio. Poslao me princezi u Parmu...Smiri se, Sinia, ona sigurno nije krenula vjerom, ona moda i ne misli na Josipa.Moda! Ne usudi se reæi sigurno ne misli! O, tek sada osjeæam sve to se odigravalo izojih leða. Sada shvaæam njezine hvale kojima je opisivala njegove misli, ideje, trèalaza njega kovaèu Bjesova, da za njega trai Mimi. U njezinu se srcu raðao osjeæaj. Ah,I baci se na postelju.317Ondje je èstao leati zureæi u strop ukoèenim pogledom. Neko je vrijeme utio, zatimstavi.Carica je htjela da njezinom ljepotom istisne Vilmu. To mi je rekla princeza arlota. Onda je primijetila da se u nju zaljubio Josip i poveselila se da æe ga Nera izlijeèiti odvratnosti prema enama.Dok si ti iv, ne moe se njome vjenèati.

Ha, ha! nasmije se Sinia. Skoèi s postelje i pristupi k Filipu.Ne moe! Zato je kancelaru potreban moj ivot. Dravni interesi! Oh, uparntit æe me carca i Josip. On æe se njome oeniti, neka se oeni. Kad bude vjenèanje, pojavit æu se jaad se Vojkffv osveæuje, trese se zemlja.Kakve ti misli rastaèu mozak?Srce, srce mi je rastoèeno, razmrskano! O, Filipe, ja... Prekinuo je rijeè i pokriolice rukama.Neæe sve biti tako kako to pie ta barunica iz Beèa.Ona moe lagati, ali kancelar ne lae. Kancelar spletkari za dravu i zato me nije smaknuo. Stavio je na kocku sebe, svoju milost u carice potpisanu osudu nije izvrio.



Bogme ne radi mene, veæ zbog dravnih interesa hoæe da sprijeèi enidbu prijestolonaslnika s groficom! Je li ti to jasno? Oporeci ako moe!Filip je utio.Polako se otvore vrata. Princ Ernest uðe. Sinia ga pogleda.Dolazite od vojvotkinje?Da kapetane reèe tiho ona æe bjeati.Dobro, spremit æemo koèiju, nabrusiti maè i napuniti pitolje!Kamo da se uputimo? zapita princ.U Prusiju, prinèe! Tamo vas ne moe doseæi carièina vlast! odgovori Sinia pun osvetnièja. U Prusiju! To æe caricu razoruati.To je dobra misao uzdahne princ.Zato uzdiete? Treba da ste sretni, veseli, ona æe poæi s vama, nije vas zaboravila, nje krenula vjerom.Princ uzdahne...Kad biste vi znali, to me je sve snalo, to sam sve doivio. O, zato nisam umro!Da uivate svoju sreæu!Sreæu? Spremajmo se!Sinia nije imao volje da ga ispituje. Odmah se poèeo spremati za bijeg.Gotovo sam zaboravio sjeti se princ evo, tu vam je poslala pismo za kancelara iprui Sinii Amalijin opoziv tube. Èitajte.Sinia nije èitao, nego uzme pismo i razdere ga li komadiæe. Princ i Filip gledali supreneraeno.Sinia, to si uradio? usklikne Filip.Vidio si to.

Dakle, neæe se vratiti pa ti pismo vie ne treba?Vratit æu se!A razderao si svoje osloboðenje?Jesam. Ne brini za to. To je moja stvar.Juni vjetar nosi oblake i skriva zvijezde. U dvoru je sve usnulo. Amalija stoji na terasi i preputa se sentimentalnosti junjaèke noæi. S ulice dopire amor prolaznikana se spusti niz terasu i poðe puteljkom izmeðu palmi.Polagano koraèa. Misli je vie ne podsjeæaju da nije zgodno ostaviti vladalaèki sjaj u ojem je odrasla i kojem se privikla, i poæi u neizvjesnost, da nije dobro ostaviti panjolèeve jake obrambene prsi, koje su joj pruale slobodu, gospodstvo i vlast.Sada je odluèna. Ne zna to upravlja njezinim koracima ali zaeljela je da se oslobodiParme i svih oko sebe. Neto je goni da ide s Ernestom, pa bilo kuda.Prijevara kojom su je prisilili da stupi u brak s vojvodom isprièava sada Ernestov

u mlitavost zbog koje ga je prije okrivljavala.Njegova odluka da je povede sa sobom, zatim saznanje da je zbog nje upravio u svoje èelo ubojito oruje podravaju Amalijine osjeæaje. Odlazi iz palaèe ne brineæi se no.Prolazi perivojem uteæi pomno pazi na sve strane. Prijetnja koju je izrekla ove veèeri mladom panjolcu, djelovala je toliko da se nije pokazivao èitavo popodne ni veèer.Nakon ruèka propisno se povukao i to ju je umirilo.Prolazeæi perivojem raduje se. Misao da æe carica planuti kad dozna za ovaj bijeg ispunjava je odvanoæu i radoæu. Toliko se tome raduje da bi pola s Ernestom i da nitne osjeæa.U perivoju vlada pusto. Njen tamni ogrtaè stapa se s noæu.Sila je puteljkom na travu da joj koraci budu neèujni.U perivoju je potpuni mir. S ulice se ne èuje ni glasa. Nigdje se nitko ne javlja.

Jo nekoliko desetaka koraka i ona izlazi iz perivoja.Vojnik na strai je prepozna i pozdravi. Navikao je da ona izlazi kao obièna ena bilouveèer, bilo danju. I puta je da iziðe, iako nema uz nju grofa Rivere, kao uvijek.Krenuvi iz perivoja u gradsku aleju osjeæa se slobodnom.Za njom su dvor, vojvoda, Rivera, ministri, Beè, a pred njom irok svijet i neizvjesnost. Zamislila se. Ali najednom se zaustavi. Oko nje je sve tiho, a u dui se pojavi nemir. Od straha pred tim nemirom ona je stala. Mozgom joj bljesne misaoRiveia!?319Odnekud je iskoèilo to ime kao ograda. Trenutak prije bila je mirna, jer se cijelo popodne nije pojavljivao. Odjednom se uplaila i poèela sumnjati.



Njegova je æud odvie strastvena a da bi cijelo popodne i veèer izdrao povuèeno, da bigao ostati u svojim odajama.Znala je da ne moe ivjeti ni jednog sata a da je ne vidi. Zar ga je uistinu tako prestraila svojom prijetnjom da æe poæi u Beè?Zar joj je povjerovao? Zapravo nije vie mogla promijeniti odluku pismeni dokumentdvorskog lijeènika veæ je u rukama kneza Bathyanyja. Zaèudi se kako se tome lukavi pajolac nije dosjetio. Vjerojatno ga je toliko zaokupila strast prema njoj da je na to zaboravio.Ogleda se.Nigdje se nita ne razabire. Noæ je mirna i spokojna.Zacijelo je suvian taj nenadani zastoj u njenoj odluci.ivci joj titraju. U ovim palmama i lovorima osjeæa njegove oèi, koje je uhode, slijede... I dugo stoji. Ali udnja da ostavi tuðu zemlju ponovo je svlada Sve je to samoodraz moga uzbuðenja stade se tjeiti.panjolac mi je obeæao i dao rijeè da me neæe uhoditi. Zato mi je sada u ovom èasu palmisao na um. Ah, treba preko nje prijeæi.I ona korakne naprijed. Pourila je.um rijeke postaje sve glasniji. Ona se pribliila tamnim obrisima lovorove umice. Pozdravlja je miris junog bilja.Pohita prema umi...Tamo na rubu ume, uz kip boice Dijane èeka me Ernest! èeka me osloboðenje. Ostavit æutuði kraj, ljude, meðu kojima sam se osjeæala tako nesretnom i zaboravljenom.èinilo joj se kao da iz tuðine kreæe svojoj domovini. Da, u tom èasu nije pokretala njeine korake ljubav prema bivem vjereniku, koliko elja da ostavi tuðu zemlju... tuðe lj

de i da se osveti caiici. Radovala se da je sutra neæe zateæi sunce u Parmi.U tamnoj haljini stapala se njena pojava s tamnim obrisima palmi i lovora. Koraèahitro i oprezno traeæi u tami bjelinu Dijaaina kipa.Nala je puteljak i gotovo potrèala.Kip se zabijelio i srce joj zakuca. Neto se gibalo u lovorovu grmlju.Èekaju me usklikne ona i pobrza, obiðe grmlje iz kojeg se bijelila Dijanina glava.Nala se pred kipom. Odjednom ugleda tri sjene.Iz grmlja izviri visoka pojava. Ona se lecne,Visosti, èeka vas koèija!Dah joj je zapeo i zamalo se nije sruila.Pred njom stoji Rivera, kao da je niknuo iz zemlje.utjela je, buljeæi u tri sjene pred kipom Kad su doli blizu, ugleda Ernesta. Sa svake mu strane stoji po jedan parmski vojnik.

Strese se. I ona i princ ute.Visost je oèito zalutala hladnim, slubenim glasom oslovi je Rivera. Koèija je u blizini. Molim, izvolite.Sad je veæ stekla mir i otrim glasom reèe svom dvorskom metruèini se da se u Parmi ne potuje austrijska carica kad su njenog poslanika zarobilivai vojnici?Takav je nalog, visosti!èiji, gospodine grofe?Neka se vaa milost ne uzrujava. Molim da se vratite u palaèu gdje æete sve saznati.Vi zapovijedate vojvotkinji od Parme?Ja tek molim, eleæi da nita ne dozna ministar Tillot.Vojvotkinja ne pozna ministra! Vladarica sam i zapovijedam vam, da mi se sklonite s puta.

Visosti, moja je dunost da vas pod svaku cijenu otpremim u palaèu.Vratit æu se u palaèu kad mene bude volja. Sada elim govoriti nasamu s carièinim izaslnikom.Oprostite, visosti, ovdje je to nemoguæe.Blijed i poraen stajao je Ernest izmeðu dva vojnika.Svaki odgovor dvorskog metra smuæivao mu je pamet. Krv mu je uzavrela. Iz svakog jeodgovora razabirao elju Amalijinog ljubavnika da je silom zadri u Parmi. Svaki taj odgovor oduzimao mu je nadu i bacao na njegove putove nepremostive zapreke.U èasu kad mu je krv udarila u glavu provali u njemu ljubomorni bijes i on trgne ispod kaputa pitolj i uperi ga u grofa Riveru.



Erneste! to to radi uzvikne Amalija.Poklik taj uzvitla Riverine ivce. Bacio se na princa i gotovo ga zdrobio svojim akama.Svom snagom tigra koji zna da dri suparnika zahvati princa i zaèas ga prignjeèi na zemlju.Amaliju je neto stislo u grlu. Vie nije mogla ni da krikne. Uhvatila se za kip boice i ukoèila poput mramora.Vodite ga oholo Rivera zapovijedi vojnicima, pokazavi im savladanog suparnika. Takvo ponienje opet Amaliji vrati snagu. Potrèi naprijed i uzvikneSmjesta odstupite! Vojnici ustuknue natrag.Visosti, molim da mi dopustite da izvrim dunost reèe Rivera suprotstavljajuæi se njenj zapovijedi.Grofe, vi æete kruto odgovarati ako vojnici na njega poloe ruke.Visosti, znam to èinim!21 Suparnica Marije Terezije II321 Ne znate jer biste inaèe stajali pet koraka dalje od ovog gospodina i poniznoskinuli eir. Jo ove noæi poslat æu carici kurira, da joj javi kako se ovdje postupa ustrijskim prinèevima.Grof se naglo okrene vojvotkinji i zapanjeno upitaZar to nije otac Vittorio?Da. Otac Vittorio austrijski princ Ernest!Poput lava nad razderanom rtvom drhtao je Rivera, s jo jaèom ljubomorom priskoèi joj roaptaviNe ostavi li jo ove noæi Parmu, do zore bit æe mrtav!

Drao ju je za ruku i Amalija je osjeæala da je njegova prijetnja neopoziva. Ba zatosvlada ogorèenje i povredu vojvodske vlasti i odgovoriI ja hoæu da on napusti Parmu ali vi æete odgovarati zbog povrede èlana carske kuæe. Odtupite da mogu s njime nasamu govoriti.Rivera se nije maknuo. Zato ona uzdigne glasVojnici! Vojvotkinja vam zapovijeda vama i dvorskom metru da se ne pribliite, dokvas ne zovem.Poðe prema Ernestu, povuèe ga za ruku u blizinu kipa. Srvanom princu Amalija apneZaklinjem te, posluaj me odmah kreni iz Parme. Taj me èovjek prevario. Sutra naveèerje na dvoru maskirani ples. Poalji grofa Vojkffvja u maski Poslat æu mu poziv i s njim ugovoriti sigurnu osnovu bijega. Bilo je ludo to smo uèinili...Neæu da bjeim pred njim! Pobit, æu se s njim.Ako jo uvijek eli da se naðemo, sluaj me. Ne treba da bjei, veæ da me èeka iza g

..Skren i potiten odvratiTo mora svriti katastrofom ili on ili ja!Samo o tebi ovisi da bude ti! Ako me ne poslua, izgubljena sam i ja i do kraja ivotbit æu robom njegove strasti. Oslobodi me.Pokoravam se tvojoj odluci.Poalji svakako grofa Vojkffvja.Da sam mogao slutiti, ne bih te èekao sam!Loe si uèinio. Trebalo je da poalje grofa Vojkffvja. On bi se s njime obraèuno.Grof nas èeka uz rijeku, s koèijom.Propalo je. Ali moe se popraviti izvri li to sam ti rekla.Zato nemam gorostasno tijelo da onoga na mjestu smrvim.Udalji se. On æe te slijediti, ako ne sam, a ono netko od njegovih ljudi. Putuj od

mah i èekaj me iza granice.Oteturao je umom ne obazrevi se.Prisiljen da pred vojnicima ne povrijedi èast vojvotkinje, Rivera je stajao na mjestu, uzalud napinjuæi sluh da uhvati njihov razgovor.Amalija poðe kraj njega i zapovijedi vojnicimaPratite me. Vraæala se istim putem. Vojnici su je slijedili.Dvorski metar pouri se ispred njih, zaostao je nekoliko koraka za Amalijom.Stigavi na cestu Amalija ugleda graðansku koèiju.Izvolite, visosti, uæi reèe joj Rivera. To je potrebno da nitko u Parmi nita ne dozna. Odvest æu vas ravno u dvor.



Noge su joj klecale i ona osjeti da ne bi mogla pjeice do palaèe. Popne se u kola.Prije nego to je zatvorila vrata Rivera uðe za njom i sjedne joj nasuprot.Vojnici su ostali na cesti.Koèija je krenula. Oboje su utjeli. Amalija je sakupljala snagu da bi ga izgrdila zbog njegova èina. I hladno ga pozove na redVi ste mi danas dali rijeè da me neæete uhoditi i da nièim neæete kriti moju slobodu.Jesam, visosti, odgovori on spremno.A svoju ste rijeè prekrili. Uzalud bih to poricao.U Austriji obièavaju kavaliri odrati svoju rijeè. Ako je pak prekre, gube pravo na povanje!U Austriji se ivi prema propisima. U Parmi prema srcu...Ne, gospodine. U Parmi se ivi prema nagonima prostatva. Izmeðu kavalira i uliènjaka nma razlike.Sudila vaa visost o tome kako joj god drago to sam uèinio ne mogu poaliti. Nije bilopo propisima, ali bilo je po zapovijedi srca...Ta vas je zapovijed zavela do nepremostivog jaza. Skotrljali ste se, i dobro jetako. Izgubili ste moje povjerenje.Znam, visosti.Kleèeæi ste priznali svoju krivnju i molili me za oprotaj. Bila je to dakle isprika da me zadrite u Parmi i da ne odem u Beè?U èasu ljubomorne strasti nisam nita mislio. Kasnije kad sam si dozvao u pamet vau prijetnju razabrao sam da je sada ionako nemoguæe izvesti ono èime ste mi zaprijetili. Knez Bathyany ima u ruci dokument koji vas nikako ne moe vratiti u Beè. Ni onda kada biste to traili.

Varate se. Naæi æu naèina da dokument poreèem. Meðutim vi ste se pourili da me izdate.Posumnjao sam u sve ono to ste mi rekli, visosti, i kad je knez Bathyany izlazioiz palaèe, pratio sam ga k ministru Tillotu. Putem rekoh knezu da mi se javio nekikurir iz Beèa koji tvrdi da vam nosi tajnu poruku kancelara Kaunitza.To je bilo podlo.323 Ali vrlo korisno. Knez Bathyany se zaèudio i odvratio posve odluèno Sasvim je iskljuèeno da bi kancelar slao kakvu tajnu poruku vojvotkinji. Uhvatite toga kurira,jer ne moe biti drugo nego poslanik kakve spletkarice iz Beèa...Stari glupan ubaci Amalija.Grof Rivera posve mirno dovri izvjetajDa to vie doznam, dodao sam Moda je kakva tajna poruka od kojeg oboavatelja vojvotknje? Knez je na to slegnuo ramenima i odvratio Ne znam. Mislim da njen oboavateljiz mladih dana nema te odvanosti, a moda se i ne nalazi na ivotu Je li tako, visos

ti?Ne polaem raèune svom dvorskom metru.Oprostite, visosti, moju znatielju. Ipak knez Bathyany me zapravo uputio u riskantan pothvat.I dao vam je pobudu za takav postupak?Istina, priznajem, bilo je tako. Odmah sam poslao svoga èovjeka, da pronaðe u Parmistranca. Nije bilo teko otkriti Beèana u naem gradu. Odredio sam da slijede mladog jezuitu. Opazili su da je popodne imao plemiæke haljine. I mnogo se dogovarao s dvojicom svojih suputnika. Slijedili su ih na svakom koraku i tako sam vas zaskoèioSasvim u stilu vaeg plemena Podmuklost i zasjeda.Izbio sam oruje istim orujem. Smijem li vas sada zapitati to je taj princ radio u Parmi?Kakva drskost, pozvati na red svoju vladarku!

Ja tek molim!Dosta je toga. Od ovog èasa, grofe, ostajete mi ono to ste bili prije mog dolaska uParmu stranac!Visosti, to neæe biti moguæeUpamtite èim stignem u palaèu, pozvat æu vojvodu i kneza Bathyanyja i pred njima se ispovijediti. Reæi æu im sve to se dogodilo izmeðu mene i vasSami sebe kanite optuiti?Volim razotkriti grijeh nego i dalje èamiti u tamnici vaih okova. S tim je svreno. Nemam vie to da kaem.Ona nasloni glavu u kut koèije.



Zabavljena svojim mislima zaboravila je da se odvie dugo voze i da su veæ morali stiæi u palaèu. Kad se koèija zaustavila, on otvori vrata i iskoèi.Amalija siðe, ne prihvativi njegovu ruku. Htjela je poæi, ali iznenaðeno pogleda oko sbe.Razabrala je oko sebe pusto i tamu. Grad se gubio negdje daleko. Stajala je predosamljenom zgradom...Kakva je to drskost povikne ona. Zato ste me izveli izvan grada?Razjasnit æu vaoj visosti reèe on. Koèija krene natrag u grad.Stani zapovijedi ona koèijau. On jo bolje potjera.Ostala je sama s njim u noæi izvan grada. Njegova smjelost pobudi u njoj carsku oholost. Podigne glavu i ustremi se na RiveruVi æete skupo platiti drskost s kojom se usuðujete postupati s kæerkom Marije Terezije.Nema nita na svijetu èime ne bih bio spreman uistinu oplakati svoj èin. Tek molim, izvolite u vilu.Infamija! vikne i krene cestom prema gradu.On potrèi za njom. Digne je na ruke i ponese. Branila se, otimala, ali on ju je stisnuo svojim jakim rukama. Morala je popustiti. Dreæi je desnicom, lijevom rukom otkljuèa veu usamljene vile.Opet ju je podigao i ponio u tamne prostorije.Osjetila je da ju je poloio na neki divan. Onda je èula kako izlazi iz sobe, hoda tamom posve sigurno, kao da poznaje svaki kutiæ, kripaju kljuèevi u bravi vee, a zatimse sve blie èuju njegovi koraci u mraku.Nije se usudila maknuti. Tek je èula da je uao i stao.

ine svijeæa. Slaba svjetlost padne po salonu.Ugledala je sobu namjetenu otmjenim panjolskim pokuæstvom.Uspravi se. Shvatila je da se nalazi u njegovoj kuæi...Ponosno digne glavu i vikneto je, slugo vladarice Parme? Hoæete li me orobiti?Vladarica Parme je moja nezakonita ena odgovori on sijevajuæi zjenicama.Luðak! Samo ljubavnica, ali ne po svom srcu nego po nudi. Uzela sam te da se spasimBeèa. Je li ti dosta?...Dosta madame!Toliko je prijetnje bilo u njegovim rijeèima da se trgla.Madame, volio sam vas kao nikad nikoga na ovom svijetu a vi ste me prevarili.Odgovorit æu vam tek u vojvodskoj palaèi. Stao je nasred sobe upiruæi u nju uareni poged.

Madame, moji ste i ostat æete!Ja? Ludujete li?Madame, uzimam vas sa sobom!Kamo? Kamo?Onamo i on pokae rukom nekud daleko.Tada joj se priblii. Ugledala je kako iz depa svog panjolskog kaputa vadi pitolj.Osjeæaj strave proðe joj tijelom. Samrtni joj strah vrati prisebnost. Smeðe oèi uprte unjegovo lice. Zabavljena sama sobom, nije dotad vidjela da mu obraz nalikuje maski od voska. Oèi izoblièene, staklene. Jednom rukom dri pitolj, drugom hvata pero.Neto pie, hitro i odluèno.Baci pismo na stol i okrene se k njoj.Visosti, ako vjerujete u Boga, s njim se sporazumite da vas doèeka lijepo, po svimpropisima. Ja sam se za sebe pobri325nuo... Od mladosti sam nabono odgojen i bud

ite uvjereni da æu se preporuèiti bojoj milosti. Po svim propisima dvorskog metra ostjem prema vama u odnosu sluge... molim vau milost da se spremi za posljednji put...Vi me kanite ubiti? zapita ona prestraeno, gotovo oèajno.Ja vas uzimam sa sobom onamo gdje nema sluge ni gospodara! Uzimam vas sa sobom jer ovdje nemam pravo smatrati vas svojom.Plaila se smrti.Gledala ga je oèajnim pogledom traeæi sebi pomoæ. Ali pomoæi niotkuda, a duu joj sve vaja elja za ivotom.Zato? Zato me kanite ubiti? upitala je samo da odgodi taj èas.



Prevarili ste me, madame! Sa mnom niste htjeli bjeati u panjolsku, a s onom bijedom, koja nosi titulu princa, pokuali ste. Njega ljubite, mete ste uzeli samo iz nude kao slugu! Svejedno! Moje je pravo isto.Kao da uiva u njenom samrtnom strahu, pribliava joj se korak po korak, s pitoljem uruci, a oèi mu svijetle poput svijeæa.Uas slomi njen bijes, njenu carsku gordost, skotrlja je s prijestolja u klupko slabosti...Potrèala je k njemu i uhvatila ga za rukuRivera! Ne luduj! èuj me.Uzalud, vie me neæete zavaravati. Umrijet æemo zajedno. Ne mogu da ivim u svijetu u kjem nema vae bijele puti...U samrtnom strahu ona uzvikne napola oèajna, napola ushiæena to je moda nala izlazNapokon si se otkrio. To sam htjela da znam, htjela sam da iznudim. Èuje li? Sumnjala sam u tebe. Uvjerena sam bila da me ne bi ljubio kad ne bih sjedila na prijestolju...Nepomièno je sluao njene ushiteTi dakle ljubi samo enu, to sam htjela saznati... to... Oamuæen njenim rijeèima joijek drao u ruci pitoljne znajuæi to æe s njim.Rivera, jesi li èuo? vikne ona uvjerena, da je pobijedila.Dosjetka nije loa promrsi on.Luðaèe. Zar misli da sam od leda? Misli li da nisam èeznula da iskreno budem ljubljenNisam to primijetio.Nisi, a ja sam pratila sve tvoje korake... Hotimice sam danas izazvala, tvoju lj

ubomoru, izabravi pri tom dolazak mladog princa...Imali ste prije za to prilike.Nisam. U Parmi ne bih mogla naæi nikoga, tko bi mi pomogao da te iskuam. Jadni mladi princ pao mi je upravo u ake, ni kriv ni duan. On je moj bratiæ i nita vie.A njegove suzne oèi, a njegovi pogledi.Molio je da mu pomilujem najdraeg prijatelja i plakao je. Zar ja mogu ljubiti mukarca koji plaèe? Budalo. Iskoristila sam njegovu prisutnost da izmjerim velièinu tvoje ljubavi.Uhvativi daha govorila je hitro da se ne bi predomislio. Bila mi je potrebna potvrda da se ne daje vladarici nego èene za enom èuje li to?Veæ je bilo oèito da joj pada u zamku. Tiho odvrati Dao sam ti dosta dokaza!èime? Kako? Zar ja poznajem junjake? Zar poznajem tvoje pleme? Bilo je trenutaka kad sam mislila da si i ti samo komedija u slubi madame Malaspine, da si mi se tek t

ako pribliio, spaavao me samo da me uhvati u mreu i da me se svi skupa rijeite...Oh, to nije moguæe! To niste mislili...Smatrala sam te tajnim slubenikom ministra i svojih neprijatelja, patila sam, a ipak sam u trenucima ljubavi popustila. Bojala sam se i onda sam sve stavila na kocku. Kad su stigli ovi Beèani, pruila mi se prilika da poigram tu ulogu...Na njegovu je licu èitala da joj rijeèi ostavljaju jak utisak i pobuðuju sve veæu vjeroatnost. Ohrabrena, nastavila jeKad si mi danas obeæao da æe se pokoriti mojim eljama, znala sam da lae, da mi ne ve i da mi sprema zasjedu... Pratila sam tvoje korake i opet ti velim pola sam na ugovoreni sastanak samo da tebe onamo privuèem Princ mi je javio da ga slijede nekiljudi. Znala sam, ti si to udesio...Znali ste, visosti, to je nevjerojatnoZnala sam i zato sam ila. Sada èuj dojadio mi je ivot u Parmi, a nisam imala povjere

nja u tebe da te slijedim u panjolsku. Bojala sam se da me kani navesti na taj korak i predati sramotno u ruke svoga ministra. Iskuenja si izdrao do kraja do ovog èasa. Sad ti vjerujem da me ljubi i pitam te hoæe li me skloniti od svih i odvesti iz Parme. Hoæe li?Preneraen, utio je.Hoæe li? Radi sa mnom to te volja...U èasu opasnosti izbacila je sve svoje karte ne bi li poluèila uspjeh.Nisi me uzela iz nude da se spasi?To sam ti dobacila da te natjeram na odluku. Ona je dobro raèunala.Klonuo je k njenim nogama, kao ono prvi put u palaèi. Svladala ga je lukavoæu i uèinil



ga novim robom.Amalijo! molio je sav iznemogao, ljubeæi joj koljena. Oprosti mi, nisam slutio, oprosti...Ona je obujmila njegovu glavu, poput oduevljene ljubavnice i prislonila je svom licu.Htjela sam iskuati tvoju ljubav, sada sam je potpuno upoznala. Evo, èini to hoæe. Koje pala. Odluèit327Zaboravio je pokuaj bijega i uvredu koju mu je dobacila, uvjeren da je sve bilo samo iskuenje!Da, ti nisi mogla da vjeruje strancu. Nisi mogla prepoznati moju duu. Ali bilo jestrano. Koliko sam danas propatioA koliko sam ja patila neprestano sumnjajuæi da je tvoja ljubav samo stupica?Osjeæa li sada da je ovo strastveno srce samo tvoje?Sretna sam!I bit æe samo moja!To jedino elim.Njegova prijetnja i odluka da umre s njom pretopila se u silnu èenju za ivotom. Obuhvati je svojim vrelim zagrljajemPoæi æe sa mnom...Poæi æu. Udesi sve tako, da ne bude nikakvih zapreka i da ne bude sablazni. Nastoj da knez Bathyany to prije ode iz Parme. Njegovo prisustvo onemoguæilo bi na bijeg. Treba da smisli lukavu osnovu.Za osam dana mi æemo putovati k naoj sreæi... On joj priðe, privine je k sebi i preda e svom zanosu.

NA KRABULJNOM PLESUVisoki osvijetljeni prozori palaèe vojvode od Parme zure u buènu noæ.Radoznala junjaèka svjetina trèi ulicama, natiskuje se oko palaèe ducale i stvara oko je gust obruè. Njihove iroko rastvorene oèi osvijetljene su plamenovima svjetiljki toih dre visoko nad glavama vojvodini sluge. Pohlepni pogledi hvataju koèiju za koèijom, to se zaustavljaju ispod mramornih stepenica.Izlaze maske, arenilo njihovih odora i crne krinke u polumraku perivoja daju mistiènu sliku.Maske se uspinju stepenicama.U irokom predvorju èekaju komornici u crvenim odorama. Rastvaraju se iroka dvokrilnavrata u mramornom okviru. Gospoðe i gospoda ulaze u plesnu dvoranu.Mramorne stijene ukraene su cvijeæem i zelenilom.U sredini, iza mramornog kipa, prti visok vodoskok i prelijeva se u crvenozelenim

bojama. Venecijanski lusteri rasipaju blistavo svjetlo po odorama maski koje suu bijeli mramor unijele Jcrièavo arenilo junjaèkog ukusa.U proèelju dvorane razgmu se zastori.Mladi dvorski metar stoji na pragu.Crnoputno lice osvjetljava groznièavi sjaj crnih oèiju. S njegovim tijelom stapa se panjolska crvenobijela odora.U ruci dri tap, s kuglom od slonove kosti. Sve su maske utihnuleRivera najavljuje ugodnim glasomNjihove visosti, vojvotkinja i vojvoda od Parme! Vojvoda u bijeloj svilenoj odori vodi Amaliju.Vitko tijelo omotala joj je haljina od srebrnog tila, posuta modrim vrpcama. S bijelih ramena sputa se povlaka. Oko bijele vlasulje blista vijenac dijamanata.Dva reda okrinkanih maski parmskih odliènika sagiba glave, a pod krinkama mrgode s

e lica. Njihovu mrnju prema tuðinki na prijestolju ovaj put skriva krabulja.Mladi vojvoda povede Amaliju na povienu balustradu i sjedne do nje. Knez Bathyanyi ministar Parme Tillot zauzimaju mjesto do balustrade u blizini vojvodskog para.Iza vojvodskog para stoji grof Rivera.Dvorske dame i dvorjanici stoje u poèasnom krugu.Vojvotkinja daje znak da ples moe poèeti.Pod stupovima se okupljaju skupine maski... Glazba zagluuje njihov smijeh i alu...Tik balustrade stisla se visoka maska u modroj odori viteza. uti... bulji i miruje... Krinka mu sakriva lice preko podbratka.



Nitko ga ne gleda. Svi su zabavljeni promatranjem buène karnevalske vreve...Okruglo djetinjasto vojvodino lice smije se ludom komeanju maski, a vojvotkinja slua primjedbe kneza Bathyanyja.Ministar Tillot kao da nekoga oèekuje.U dnu dvorane pojavila se crvena maska. Svojim crvenilom nadvisuje arenilo. Njenovisoko tijelo omotano rumenom svilom povlaèi za sobom mlade kavalire.Ciganko! okreæu se svi za njom.Govori o sreæi!Pokrivena crnom krinkom prolazi ona sredinom dvorane, zaustavlja se, baca karte,pa opet ide dalje koketno savijajuæi zavodljivim strukom.Polagano se protiskuje kroz guvu i pribliava balustradi vojvode. Tik pred njom sezaustavila. Okreæe se, smije se, tiho prorièe iz karata.Odjednom se okrene prema vojvodi, mahne rukom kavalirima da je ostave i poput maèke oprezno se priblii mladom vojvodi.Visosti, vae lice podsjeæa na korizmu a ne na karneval.Blago tebi, lijepa masko, ne mora ovdje sjediti!Ako mi dopusti visost naèas æu vam skinuti teret teke zadaæe i zabaviti vas!Bravo! Ti æe mi prièati ale!Gatat æu vam. Moda se karte naale?Avanti! Avanti!Pristupila je blie i poèela mijeati karte.Proreci mi sreæu!329 Proricati ne znam, ali èitati iz karata znamAko si mlada i lijepa, pokuaj...

Ljepota i mladost nisu istovjetne krijeposti ako razonodim vau visost, nije mi potrebno ni prvo ni drugo. Molim, visosti, okrenite karte.On uhvati snop karata. To pobudi pozornost kneza Bathvanyja, Amalije i grofa Rivere.Tillot samo letimièno pogleda ciganku Lice mu je pokazivalo da ga ona suvie ne zanima.Santa Annunziata klikne ciganka. to je to? Zlo? upita vojvoda.Ne usuðujem se izreæi!Ne boj se! ponuka je vojvoda.S doputenjem vae visosti odat æu vam... Sreæa vam nije sasvim nesklona, ali karte pokzuju tri strane stvari.Strane? Ja se ne bojim nièega!Moda je bolje da utim.

Zato si onda dola, lijepa masko!Pravo velite, vojvodo, tek ne zamjerite mi. Karte, naime, pokazuju tri stvari...Reci veæ jednom koje?Ljubav nevjeru i... sina.Èinilo se da je ministar Tillot posve hladnokrvno gledao Amaliju i Riveru koji suneto tiho govorili. Kad je ciganka izrekla svoje tri vane stvari, oni su uutjeli, avojvoda je prasnuo u smijeh. Ciganka nastavi mijeati.S doputenjem vae visosti.Poèela je bacati karte polagano kimajuæi glavom.Sreæa vam nije sasvim nesklona, èast, bogatstvo, ljubav podanika...To sam i do sada znao reèe vojvoda. Bacala je iznova, poredala ih, pa onda sklopila rukeDakle, to je? upita vojvoda.

Visosti, ovo je neizmjerno èudno i zanimljivo...Dakle, ako je zanimljivo reci!Evo ovdje. To je neèija nevjera... ne znam osobu... Vojvoda se grohotom nasmije.A ovdje pokazuju karte prijestolonasljednika.Ova je karta uistinu ljubazna primijeti vojvoda. Ciganka je mirno mijeala. Zatimponovo poreda karte.Visosti... ovo znaèi noæ... tama... daleko izvan grada... lijepa osamljena vila... panjolska graðevina na obali Parme...Corpo di bacco, to je vaa vila, Rivera u smijehu primijeti vojvoda.Mladi dvorski metar osjeti nemir i zahvati pogledom ciganku od cipelice do crveno



g rupca na glavi.Osamljena vila nastavi ciganka monotonim glasom u tami koèija, iz nje izlazi mladidvorjanin, crnomanjast, iza njegatanka, vitka dama. Koèija kreæe u grad, mladi dvorjanin ostaje sam s dvorskom damom,vrlo, vrlo visoka dama... Ljubavni sastanak!Dvorjanin i visoka dama? upita ministar Tillot.Da, vaa preuzvienosti.Kazuju li karte njezino ime?Jest, ali ne mogu da kaem.Rivera je blijedio. Amalija gleda mirno, samo joj srce kuca ubrzano.Ciganka ih promatra i naglasiLjubavni sastanak u vili, nevjera! Visosti, karte tako vele. Vojvoda se opet smije.Ministar Tillot mrko upitaU èijem braku?Vama, preuzvienosti, ne bacam karte, dakle ne bojte se.Nekoliko sekundi zavlada muk.Ciganka pogleda u Amaliju, u karte, pa reèeVisosti, dama na sastanku ogrnula se vaim ogrtaèem!to velite na to? upita Amalija hladno.Nije lijepo to je uèinila.èak vrlo drsko primijeti vojvotkinja.Ali je istina... Ciganka moe sve to dokazati svjedocima. Ministar Tillot napadnoskoèi s naslonjaèa i upre oèi u Amaliju, a zatim u Riveru

to to znaèi? Ona nudi dokaze?Kad skine krinku, odgovorit æu na sve izjavi Rivera hladno i spremno.Mladi vojvoda je ustao i uzbuðeno gleda ministra. Knez Bathyany se uplai osjetivi dacigankino gatanje ima neku svrhu.Uto se dvorski metar primakne ministru i hladno najaviIzvolite u salon. Amalija se snaðe i upitaTko je ta ena? Skinite, madame, krinku.Visosti, o pola noæi... Ciganka je rekla istinu. Dokazat æu...U salon, molim opet æe Rivera ovdje ne smije pasti nijedna rijeè.Iza njih je stajala modra maska viteza i sluala gatanje. On istupi pred ciganku ivikneEj, madame, da ste mukarac, znao bih kako da obraèunam s vama, ali kad se ene pletuu moje stvari, nemoæan sam.

Svi su se zapanjili na te rijeèi. Ministar Tillot pogleda ciganku, pa opet mladogviteza.Ciganka nije gatala vama, vitee.Ali se posluila mojim skrivenim osjeæajima...Varate se, vitee nasmije se ciganka. Vi niste mijeali karte, dakle nijedan va osjeæanije bio povezan s kartama.3315 Ali prièa koju ste izmislili povezana je sa mnom.Ne znam s kim govorim.Ni ja ne znam s kim govorim, ali znam to govorim...Vitee, mislite li da nisam upuæena u ono to govorim?Moda, samo ste prièu prikrpali drugima.Sve su to pokazale karteDopustite da vam protuslovim. Vraèarica niste, veæ dama na krabuljnom plesu, koja je

dola po svoj prilici da se zabavlja! Zapravo, na krabuljnom plesu zabavljamo i drugeAko biste bili ljubazni da sa mnom govorite talijanski, mogla bih vam i duhovi ti je odgovoriti nego na latinskom.Oprostite, latinska vam rijeè divno pristaje i molim da mi odgovorite zato prièate stvari koje se vas ne tièu?Ispunila sam svoju dunost Ciganke u maski...Zar je dunost nametnuti kartama sumnju na druge osobe? i Gospodine, vi se izraavate previe smjeloRekoh da niste dama, znao bih to da èinim, ovako moram samo protestirati. Vaa je priè



povrijedila enu koja mi je vrlo bliska.Ministar Tillot pristupi k vojvodi i ozbiljno primijetiVisosti, ovo vie nije krabuljna zabava.Ba nije!Zato bi od modrog viteza trebalo traiti razjanjenje primijeti Bathyany.Modri se vitez hitro pokloniUpravo sam to htio zamoliti dopustite mi da sve razjasnim.Vi kanite neto razjasniti? upita ministar.Da, buduæi da nitko drugi ne moe objasniti cigankine rijeèi.Rekao bih da tu ima i drugih koji bi mogli.Ponavljam u ovoj dvorani nema nikoga osim mene koji bi mogao da razjasni vidovitost karte ove cigankeDakle neka razjasni primijeti Amalija ne znajuæi to æe se dogoditi.Da, neka govori potvrdi vojvoda.Spreman sam razotkriti sve, ali samo u prisustvu njihovih visosti, grofa Riverei ministra od Parme.Knez Bathyany je shvatio da nepoznati vitez ne eli da on bude sudac i odmah se povukao.Vojvodski par poðe s balustrade u pokrajnji salon.Rivera ih je slijedio. Ministar Tillot izmijenio je poglede s cigankom i poao zanjima...Najposlije je krenuo modri vitezU salonu nije bilo nikoga. Vojvoda i vojvotkinja nisu sjeli, kao da su oboje bili uzbuðeni.

Sa strepnjom je Amalija oèekivala razjanjenje. A Rivera je bio blijed i odluèan, iakoje osjeæao da se rastvara ponor u koji bi se morala survati njegova sreæa...Svi su se okrenuli prema zakrabuljenom vitezu.Parmski ministar pokloni se vojvodiDopustite, visosti, da prije svega zatraim od ovoga gospodina da skine krinku.Vaa preuzvienost zaboravlja da na ovom dvoru zapovijeda vladarica Parme.Oprostite, visosti, htio sam tek upozoriti...Hvala, nije potrebno da me podsjeæate na moju vlast...Gospodine ministre primijeti vojvoda osjeæajuæi da mora uzeti u zatitu vojvotkinju ovdje vojvotkinja odreðuje!Poraen ministar odstupi.to nam imate reæi? upita vojvotkinja modru masku.Vaoj visosti, moj duboki poklon. Molim vas dopustite mi da skinem masku...

Ako je sve to ala, moete govoriti pod maskom. Ako je pak ozbiljna stvar, onda ne moete govoriti s nama pokrivena lica.Ovim je rijeèima Amalija pokuala produljiti kobni èas, ne bi li iz Riverinih oèiju proala to on misli o tom vitezu.Tko li se krije pod tom maskom i to kani pitala je samu sebe.Pogledavi Riveru osjetila se sigurnom. Njegovo je lice odavalo odluènost. Otro je istupio pred vojvotkinju i vojvoduMolim vae visosti, dopustite mi da dovrim svoju dunost.Izvolite reèe ona.to god ima ovaj vitez da kae vaim visostima bit æe sigurno vano. Buduæi da se nalazje, on je uzvanik vaih visosti. I kad mu je bila dodijeljena èast da prijeðe prag vojvodske palaèe... on ju je sigurno i zavrijedio... Zato molim neka skine masku i kaesve to je naumio...

Riverin glas bio je tako odluèan i neustraiv da se Amalija potpuno smirila. Dogodilo se to mu drago, ona je znala da æe je Rivera tititi.Da, grofe, ja sam uzvanik njihovih visosti. Sad modra maska skine krinku.Amalija se zapanji. Ugledala je bradato lice Sinie. Rivera se trgne.Juèer je tog èovjeka vidio kod vojvotkinje. Sinia se pokloni vojvodskom paru i mirnoreèeOno to je ciganka isprièala toboe iz karata istina je...Amalija i Rivera ostali su ukoèeni.Karte joj to nisu pokazale. Oprostite mi to sumnjam da je vesela maska doznala zataj dogaðaj sluèajno. Vjerojatno je nekog uhodila ili kanila oklevetali...



333 Gospodine, ne znam tko ste upadne ministar Tillot ali nije slobodno sumnjièitinepoznatu damu koja je isto tako poèaæena pozivom vojvode...Vau visost pokloni se Sinia Amaliji treba da molim za oprotenje. Juèer sam vas zamolo za audijenciju zbog neke liène stvari. Priznajem, nisam rekao istinu. Htio sam tek da naðem put u dvor, jer se ovdje nalazi netko tko mi je vrlo blizak...Sa sve veæom napetoæu èekali su njegovo razjanjenje.Prièa, koju vam je ispripovijedila ciganka sili me, da priznam sve. U vae visosti nalazi se komorkinja imenom Sofija... Stigla je iz Beèa i ponudila se vaoj visosti uslubu... Vaa ju je visost primila jer vam je zemljakinja... Zapravo, ona je kæerkaodliènog velikaa... iz moje domovine... to vaoj visosti nije bilo poznatoRadi èega je dola u Parmu? sumnjièavo upita ministar.Pobjegla je od kuæe jer joj roditelji nisu dali privolu na brak sa mnom... Doao samza njom da se dogovorimo o vjenèanju. Grofa Riveru, s kojim sam sklopio poznanstvo u Beèu, zamolio sam da mi stavi na raspolaganje svoju vilu kako bih se mogao sastati sa Sofijom... Tobonja komorkinja... da je strae propuste uzela je ogrtaè vae viosti, posluila se vaim imenom. Evo, to je èitava istina, æini se, netko odvie budno di svaki korak vae visosti i tako je krivnjom moje vjerenice i mojom neka zlobnauhodarka zaplela visost u spletku...Znam, meni je Sofija danas ujutro sve povjerila prihvati Amalija. Obeæala sam jojda æu je zadrati kod sebe i poduprijeti vae vjenèanje. Dakle, vojvodo okrene se ona kmladom muu je li vam sada jasno, to sve ovdje èine neki spletkari da me od vas rastave?Corpo di bacco razljuti se vojvoda vaa je visost najdivnija ena na svijetu. Ja neæudopustiti da vas uhode! Neka se usude! Tko je to uèinio?

Ovu su ciganku naruèili on ili ona, svakako spletkari dometne Amalija. Moda o tomeneto zna ministar Tillot.panjolac je gladio svoju malu crnu bradicu, grickao usne, a onda se lukavo poklonio vojvotkinjiVisosti, dopustite mi da se udaljim i potraim ciganku. Ministar se jo jednom pokloni i iziðe. Uavi u plesnu dvoranu, gdje je èekala ciganka, priapne jojMadame de Malaspina vi ste se prevarili. To nisu bili vojvotkinja i Rivera...Moj uhoda je vidio kako su u aleju uli koèijom vojvotkinja i Rivera, upamtio je i koèijaa i najmljenu koèiju, ispitao i on tvrdi da ih je odvezao u vilu. Drugo ne znam.Onda je taj stranac uskoèio za Riveru i vojvotkinju?! U salonu Amalija se obrati muuVisosti, vratite se knezu Bathyanyju. I ja æu odmah doæi. elim tek ovom gospodinu dopustiti posljednji sastanak s njegovom vjernicom. I vi, Rivera, ostanite.

Ja æu im pokazati ljutio se vojvoda odlazeæi...Kad su ostali u troje, zavlada duga utnja, u toku koje je Amalija skupljala misli, stvarala hitne odluke i mahnula grofu RiveriGrofe, predstavljam vam svog znanca iz Beèa grofa Franju Bartoka!Obojica se jedan drugome poklone, a ona nastaviDoao je k meni s tajnom misijom od kancelara da trai izjavu za grofa Vojkffvja. Toste sami proèitali. Knez Bathyany i ona pogleda Siniu rekao je mom dvorskom metru da kancelar Kaunitz nije imao nikakva povoda da mi poalje tajnog kurira...Jer kancelar nije imao nikakva povoda da svoje tajne otkriva knezu odvrati Siniashvativi zato Amalija hoæe da uvjeri Riveru o istinitosti njegova poslanstva. Dajemplemiæku rijeè da me poslao kancelar i molim gospodina grofa da o tom nita ne kazujestarom knezu.Razumijem gospodine odvrati Rivera, a Sinia se obrati Amaliji...

Dopustite mi prije toga jo jednu audijenciju...Obavezna sam vam, grofe, ali mi zaboravljamo da æe ministar Tillot koji je skovaoovu zavjeru potraiti Sofiju da je ispita...Rivera zabrinuto pogleda vojvotkinju.Da je uputim?Pourite se grofe k djevojci i uputite je kako da govori,Cim se Tillot udaljio, osjetio sam da ne kani utati.Pourite se, Rivera, i vratite se odmah, èekat æu vas s grofom u ovom salonu, elim da tpratite kancelarova poslanika iz dvora, da mu ministar Tillot ne bi smetao...Vaa visosti, hvala reèe Sinia znat æu se otresti gospodina ministra.



Mogli biste otkriti svoju prisutnost, a time biste prekrili zadanu rijeè kancelaruKaunitzu. Grof Rivera æe vas otpratiti. To je moja elja!Sinia je u èudu gleaao vojvotkinju.Grofe poslala sam vam poziv da doðete na ples.Odazvao sam se vaoj visosti i èekam zapovijedi.Moj je bijeg bio sprijeèen.Znam visosti.Je li princ otiao?Kako ste zapovijedili, èeka vas iza granice.Uzalud èeka.Vaa visost ne kani poæi za njim?Od juèer se mnogo toga promijenilo, nema svrhe, a niti vremena, da vam podrobnijeobjanjavam. Vi æete me razumjeti kad vam kaem iva iz Parme ne mogu335 Visosti, jamèim vam svojom glavom.Nemam vie snage. Bila sam na rubu groba... Stajala sam okom u oko sa smræu. I to meje slomilo. Onaj koji mi je to sprijeèio spreman je svakog èasa umrijeti za mene ipovuæi mene sa sobom u smrt. Tolikoj pogibelji ne mogu vie poæi u susret... Smrtni strah razara sve... Ne bih to vie mogla podnijeti.Visost dakle potpuno naputa svoju prvu ljubav?Da je princ Ernest pravi vitez, ne bih danas bila vojvotkinja od Parme! Ne moguga zaboraviti, to mu recite, ali slijediti ga vie ne mogu! Ne bi me nikada mogaozatititi to znate i sami. Uzdisaji i suze njegovo su oruje! Od mua se trai da je ja, da rui sve to mu stoji na putu. On to nikada ne bi mogao. U mom srcu zakopana jemoja ljubav, u njegovu se ne mogu pouzdati.

Visosti, on vas ljubi!To nije dosta! Nema snage da preuzme posljedice ljubavi.Je li visost odluèila da ostane u Parmi?Ne znam! Jo nisam odluèila nita... Tek znam da sam juèer imala umrijeti...Razumijem visosti!Opkoljena sam zlobnim uhodama. To ste vidjeli ove veèeri. Znam da biste me moda i sretno doveli iza granice Parme, ali znam i to da Ernest ne bi bio sposoban da mesretno provede kroz ivot. Strepim svakog èasa pred ovim ljudima u tuðoj zemlji a ipak ostajem tu. Znam da postoji èovjek koji æe me u svakoj prilici zatititi, a bude litrebalo i odvesti odavde...Visosti, ako ikada odaberete bijeg, ne vraæajte se u Austriju, poðite u PrusijuZato ba u Prusiju?Nita neæe tako strano razjariti caricu, kao va bijeg pod zatitu Friedricha Pruskog

Za volju Prusije odluèila bih da se povjerim za èitav ivot èovjeku koga ne ljubim!Prusija je osveta!Osveta me dri! Pozdravite Ernesta i recite mu da sam zarobljena. To je njegova krivnja. Doao je prekasno, a to se vie nikada ne da popraviti...Visosti, predat æu mu vau tunu poruku...Jo jednom grofe, alim to sam vam nanijela nepravdu i hvala vam da ste se danas zaloli za mene. Budem li ikada uistinu ostavljala Parmu, krenut æu u Prusiju. To bih eljela uèiniti za inat èitavoj carskoj kamarili koja je pogazila sve moje djevojaèke snove.A moje srce orobila i uzela mi svu sreæu... Ali kunem se, tu pred vama moja æe osveta biti kruta, upamtit æe me!Pazite, dolazi Bathyany. Ako elite da vas ne prepozna, uzmite krinku.Brzo je pokrio lice i stao u pozadinu.

Ostanite ovdje dok se ne vrati Rivera naredi mu Amalija.Knez uðe i opazivi modru masku zamoli vojvotkinju za razgovor nasamu.Ovaj èovjek ne zna ni francuski ni njemaèki, a to je isto kao da smo sami. to elite, nee?elim se oprostiti, visosti. Sutra se vraæam u Beè. Ne izmjerno me raduje to æu njezinelièanstvo moæi obavijestiti da je u Parmi sve u redu.Izvolite isporuèiti njezinu velièanstvu i to da mi je poznata la kojom su me prevarili da se princ Ernest oenio i prisegnuo da æe me zaboraviti. Ja æu se dostojno oduitiVisosti su poznati dravni interesi. Molim vas, ne ruite mir njezina velièanstva, ion



ako je dosta iskuana strahovitom zabludom prijestolonasljednika...Zar se s groficom vjenèao? upita Amalija.Danas sam primio kurira njezina velièanstva. Moli me da se odmah vratim. Vladarkaje uzrujana jo joj nije poznato da li je sklopljen taj strahoviti brak. Danas suustanovili da je grofica pod njegovim krovom a to je dovoljno.Njezino je velièanstvo eljelo da grofica Josipa lijeèi od odvratnosti prema enama.Lijek je pruen u prevelikoj dozi!Da nije smaknula kapetana, brak bi se mogao sprijeèiti!Danas ni to vie ne bi koristilo. Prijestolonasljednik bi naao put da svoj brak s groficom uèini zakonitim Carica mi pie da je prijestolonasljednik nastupio prema njoj odreito to pokazuje da je svaka borba suvina. Sve je izgubljeno pie njezino veliètvo. Zato molim vau visost ne èinite nita to bi joj jo vie zagorèalo ivot.Nisu mi dali da ivim za svoju sreæu, ivjet æu dakle za njihovu gorèinu. Sretan povratu Beè.Dolazak Rivere prekinuo je njihov razgovor. Knez je potiteno poljubio vojvotkinjinu ruku i otiao.Sinia se izvuèe ispod prozorskog zastora.Htjela sam da èujete istinu iz kneevih usta. Sada vidite, nisam lagala reèe mu ona.Dobro je, èuo sam odgovori on hladno.Putujte sretno!Dopustite jo jedno pitanje, visosti jeste li kadgod na beèkom dvoru èuli o nekoj damikoja prima noæne posjete s krinkom na licu?Zabezeknula se, gotovo prepala.Vae lice odgovara mi na pitanje bilo bi za vas dobro da mi odgovorite.

Da, gospodine! Jedne veèeri u Schonbrunnu vraæala sam se iz perivoja s princem. Netko je prolazio hodnikom, vidjela sam crnca i gardijsku uniformu To ste bili vi?22 Suparnica Marije Terczijc JI337 Visosti nastaviteBojeæi se da me ne zateknu uletjela sam u prvu sobu. Tamo su uvijek stanovali gosti dvora vidjela sam svjetiljku. postelju, na njoj crnu krinku. Zaèudila sam se, zatim sam opet izila. Zato me to pitate sada?Visosti, na vaoj ruci vidim prsten koji je imala na ruci ona dama... kad sam stajao pred njom.Taj sam prsten dobila s opremom reèe ona zamiljeno skupivi obrve. Pripadao je obiteljskom nakituNiste li ga vidjeli na ruci koje dame s dvora?Nikada, a nisam na to ni pazila i pri tom se zagledala sjajne bljetave dragulje.

Hvala, visosti!Oprostivi se Sinia napusti dvor u pratnji Rivere. Amalija se vie nije vratila u plesnu dvoranu. Ula je u svoj budoar da bude sama.Nakon pola sata najavi joj Sofija RiveruVojvoda moli da se pokaete u dvorani.Ne mogu, Rivera, recite mu da mi je pozlilo. Srvana sam onom spletkomVisosti, ljubljena, pouzdajte se u mene. Za osam dana mi smo u panjolskoj.U Prusiju, Rivera! U Prusiju.. To æe biti moj pir, moja slava. Neka bude sablazanpotpuna, velika i sveèanaKamo god zapovijedate..Idi, Rivera, leæi æu... Reci vojvodi da mi je spletka uzrokovala glavobolju...Poljubio je njenu ledenu ruku i vratio se na ples.Gledajuæi za njim mislila je

Zato Ernest nije takav! Zato nije on Rivera?! Zato onaj kojega ljubim nije toliko snaan!Sloila se na divan i plakala. Unatoè svemu osjeæala je da mladenaèku ljubav ne moe talako pregorjeti.Obuzeo ju je osjeæaj osamljenosti i pustoiSofija je naðe u suzama.Visosti, draga, mila, zato plaèete?Zato? Ljudi ljube svog prijatelja i onda kad mu nisu kadri dati ni koru hljeba.Pustom alejom uri Sinia prema mostu rijeke Parme. Pognute glave, izgubljen u mislima.



U prsima osjeæa tvrdoæu. Srce mu se skamenilo. Ne vidi, ne slua. Izlazi iz aleje, prelazi preko mosta... U tami ugleda Filipovu glavu...Je li sve spremno?Koèija èeka. Zar ona nije dola?I neæe, Idemo!Kamo?Ne pitaj.to ti je? Strahovito zvuèi tvoj glas, Sinia.Veæ sada? to æe tek biti kad zagrmim. Sve je svreno. Doao je moj èas vraæam se.Valjda ne kani odnijeti svoju glavu kancelaru?Imat æe zato da je skine. Nikad nije nijedan Vojkffjr gubio glavu badava! Ja æu sve Vojkffvjeve natkriliti...Kao boga te molim kamo putujemo?Ne pitaj.Sluaj, Sinia, srlja u propast!Ne ja, oni.. Oni.. Po ljestvama svoje nesreæe penjem se gore k njima. Jao njima kad ih dosegnem. Trest æe se zemlja...Dva mukarca iziðu iz mraka i zakrèe Sinii put...U ime njegove preuzvienosti ministra Tillota, molim, slijedite nas.Pred njima su stajala dva naoruana redara. Sinia ih odmjeri i pogleda na most...U tren oka naleti na prvog èovjeka i gurne ga u valove rijeke... Onaj drugi trgneoruje.Filip ga udari po ruci. Sinia ga zgrabi, digne i baci u rijeku. Voda pljesne. Dvaèovjeka bore se s valovima rijeke

Marija Juric Zagorka - Gricka Vjestica 5 Suparnica Marije Te

Documents

Transcript of Marija Juric Zagorka - Gricka Vjestica 5 Suparnica Marije Te