1

Lisa je optuţena za ubojstvo svojeg supruga, bogatog tvorničara

Brune Hammera. Svi dokazi govore protiv nje, glavne nasljednice

bogatstva. Ipak je osloboĎena zbog nedostatka dokaza. Lisa bjeţi u

jednu novu ličnost. Mijenja ime, podvrgava se plastičnoj operaciji,

boji kosu i počinje studirati medicinu. Dva muškarca ulaze u njezin

novi ţivot. Ipak joj samo jedan ostaje vjeran, kada se ponovo susreće s

prošlošcu...

Im Schatten des Verdacht

2

Bilo je kratko prije devet sati jedne nedjeljne večeri, kad je

Vivian Wagner, po svojem običaju i suviše točna, ušla u francuski

restoran nedaleko Berlinske filharmonije. Ovdje ju je već očekivao

njezin prijatelj Herbert Zink, mladi vladin savjetnik. Ustao je od

rezerviranog stola u kutu kako bi joj pomogao svući smeĎi svileni

kaput podstavljen krznom.

"Nadam se da ne kasnim?" upitala je malo zadihana.

"Ne, ti nikad!" odgovorio je smiješeći se.

Lokal još nije bio pun, jer se veći posjet gostiju očekivao po

završetku koncerta. Vivianina je pojava poput magneta privukla

poglede prisutnih, kad joj je kaput skliznuo s leda kao u djevojčice.

Zlatnoţuta haljina, koju su pridrţavale dvije uske naramenice,

naglašavala je njeţnu bjelinu njezine koţe i dopuštala da se njezine

čvrste, oble grudi više nego naslućuju. Njezina je kosa boje oraha

bila apartna suprotnost velikim plavim očima. Obrazi su joj se

lagano zarumenili od hladnoće noći u veljači. Ravan nos, obla brada

i čvrsta usta upotpunjavali su sliku. Da, vrijedilo ju je pogledati, i

ona je toga bila svjesna.

"Izgledaš fantastično!" rekao je, namještajući joj stolac, a nakon

što je kaput predao konobaru. Bio je ponosan na nju, i nije se trudio

da to sakrije.

"Samo jedna lijepa tvorevina mašte", odgovorila je smiješeći se.

Nabrao je čelo, koje se činilo visokim iako je njegova plava kosa

bila bujna i gusta. "Sto to ima značiti?"

"Ne poznaješ li onu bajku o 'Pijetlu, kokoši i kokodakanju?'"

nejasno mu je odgovorila pitanjem. "Onda ću ti je već jednom

prilikom pročitati."

Znala je da se to nikada neće dogoditi, jer je njezin prijatelj ubrzo

zaboravljao usputna obećanja. Zaokupljali su ga drugi problemi.

Opet je sjeo. "Trebali bismo se vjenčati najkasnije za Uskrs",

rekao je vrlo izravno.

"Oh!" samo je uzvratila.

Konobar je posluţio dvije čaše šampanjca kao aperitiv. Vivian i

Herbert su nazdravili. Njegove su sive oči vrlo ozbiljno gledale u

njezine. Oboje su popili po gutljaj.

"Ti mi izmičeš", ţalio se.

"Mislio sam da smo večeras zajedno, kako bismo proslavili moj

3

uspjeh."

"Sada kada si uspjela, našem vjenčanju više ništa ne stoji na

putu."

"Ja tako ne mislim", rekla je.

"Vivian? Koliko se dugo poznajemo?"

Slegnula je svojim glatkim ramenima. "Dvije godine?"

"Već gotovo tri godine!" ispravio ju je. "I već je gotovo isto

toliko vremena prošlo, otkako sam te prvi puta zaprosio."

Zaigrano je okretala čašu. "Bilo je to dosta preuranjeno."

"Tada moţda. Tu si u pravu. Ali u meĎuvremenu se naša ljubav

ipak dokazala."

"Jesi li siguran?"

"Vivian! Sto mi imaš prigovoriti?"

"Ništa", dodala je, "i to znaš."

"Dakle, onda..."

Upala mu je u riječ. "Pogledaj, sastajemo se samo nakon posla ili

u najboljem slučaju vikendom, i to ne prečesto, jer imam toliko

posla. Otkud da znamo, hoćemo li zaista moći ţivjeti zajedno? To je

ipak nešto posve drugo."

"Moţeš me nazvati malograĎaninom..."

"To mi ni u snu ne bi palo na pamet!"

"...ali nerado bih ţivio zajedno bez vjenčanog lista."

"To dobro razumijem!" sloţila se, ne dopustivši si da pokaţe

svoje olakšanje. "Osim toga, trebali bismo za to prvo potraţiti veći

stan. Niti tvoj momački stan a ni moja studentska soba ne bi nam

odgovarali, a trenutno sam zaokupljena drugim stvarima."

"Budi tako dobra i objasni mi pobliţe?" zahtijevao je razdraţeno i

nastavio, ne dajući joj priliku da odgovori: "Prvo ti je bio najvaţniji

drţavni ispit. Dobro, i to je prošlo. To sam još mogao razumjeti.

Tada je došla tvoja disertacija. I to sam prihvatio. Ali sada kada si

završeni doktor medicine..."

"...moram se potruditi da dobijem dozvolu za rad za zdravstveno

osiguranje!" dodala je.

"Ali prvo ne isključuje drugo! Ja ću naći odgovarajući stan..."

"Odsada kao i dosada. Ali budući da na tom inzistiraš, molim. To

se ne smije pretvoriti u trajno stanje."

Njeţno je prešla svojom rukom preko njegove na stolu.

4

"Neobično si drag, Herbert."

"Jako te volim, Vivian. Nikad ne bih vjerovao, da će me jedna

ţena tako vući za nos."

"To mi nije bila namjera."

"Ali ti to činiš, i iskreno rečeno ne shvaćam zašto. Izgleda da me

smatraš muškarčinom. Zar ne?"

"Ne, Herbert."

"Svjestan sam, da se pametnu ţenu kao što si ti, koja je završila

studij, ne moţe zatvoriti u kuću i kuhinju. Moţeš se udati za mene i

dalje raditi u svojoj struci. Zašto da ne? Od tebe ne očekujem da mi

nosiš papuče ili glačaš košulje. Naravno, jednog bih dana htio imati

djecu. I ti, zar ne?"

"Da, sigurno", potvrdila je slabim glasom.

"Ali ako ţeliš, nećemo s tim ţuriti, dok se tvoj posao ne uhoda i

ne sredimo se. I ti to smatraš potrebnim."

"Svakako."

"Jesmo li se dogovorili?"

"Daj mi vremena, Herbert!" molila je usrdno. "Molim te!"

"Za što trebaš, za ime Boţje, još vremena?"

Oborila je pogled i gledala u bijeli stolnjak. "Ti me ne

razumiješ."

"Ali, ipak pokušavam, Vivian. Čak sam spreman i na svaki

kompromis. Sto bih još mogao učiniti?"

Čaše su gotovo ispraznili. Konobar je donio na stol bocu bijelog

vina – Herbert ju je naručio prije Vivianina dolaska – dao Herbertu

da pogleda naljepnicu, elegantno otvorio bocu i nalio mu gutljaj u

času za bijelo vino. Herbert je kušao i potvrdio svoje zadovoljstvo.

Konobar je prvo napunio Vivianinu a zatim Herbertovu čašu. Činio

je to ceremonijalnom elegancijom uobičajenom za restorane

vrhunske kvalitete.

Obično bi Vivian uţivala u tim sitnicama, koje su pokazivale

poštovanje prema gostima, ali i prema pićima i jelima. Ali danas su

je činile nervoznom. Nestrpljivo je čekala da čovjek u crnom fraku

ode.

"Zašto i dalje ne ostane tako kao dosada?" upitala je kad su opet

ostali sami.

"Za mene to nije zadovoljavajuće stanje."

5

"Sada ću ti moći posvetiti više vremena, puno više."

"To mi nije dovoljno."

"Meni se sviĎa. Lijepo je kada se dvoje odraslih, slobodnih ljudi

vole. Da li je brak zaista nešto za čim vrijedi teţiti? Ti si već jednom

bio oţenjen. Morao bi znati."

"Nije pošteno da me na to podsjećaš – baš u ovom trenutku."

"Smatram da jest. Upravo zato što sam dosada izbjegavala pitati

te o tome."

Konobar je posluţio račji koktel u kaleţima, vrući toast zamotan

u ubruse na srebrnom tanjuru i maslac u kolutićima. Ovaj je puta išlo

brzo.

Vivian nije bila iznenaĎena, da je Herbert naručio ne pitavši je.

No mislio je da se zbog toga mora posebno ispričati.

"Nadam se, da se ne ljutiš", rekao je upitnim tonom.

Odmah ga je shvatila. "Nimalo. Sretna sam, da si mi prištedio

muku oko odabira. Lijepo je katkad biti razmaţen." Namazala je

maslac na komad toasta. "Ali i to je nešto što ne bih mogla podnijeti

svaki dan."

"Bez brige. Nećemo si moći priuštiti jesti svaki dan tako

otmjeno."

"Bilo bi i dosadno. Ali ti točno znaš, da nisam na to mislila." Na

tanku vilicu za ribu nabola je jednog račića u ruţičastoj majonezi i

stavila u usta. "Izvrsno je", rekla je Vivian.

"Dakle, na što se ţališ?"

"Ja? Da se ţalim?" Nasmijala se, ali nije zvučalo posve prirodno.

"Imaš priviĎenja."

On se namrštio. "Ne volim kada si neozbiljna."

"Oprosti, dragi! To mi se samo omaklo. Mi medicinari smo takva

gruba vrsta."

Nakon predjela posluţen je odrezak Chateaubriand, iznutra

ruţičast, izvana hrskav, k tome umak bemaise i artičoke. Vivian i

Herbert nisu mogli istinski uţivati u izvrsnoj večeri. Trudili su se

jedno prema drugom biti ljubazni. Ali se osjećalo da to čine grčevito.

Njima je ovladalo loše raspoloţenje, koje se nije dalo popraviti.

Hvalili su dobru hranu i ukusno trpko vino, kao da su jedno drugo

trebali uvjeriti koliko im prija.

Vivian nije htjela naručiti desert.

6

"Ali sada bi po ţelji mogla izabrati." "Mislila sam da sam te

uvjerila da mi do toga nije naročito stalo."

"Ipak. Barem pogledaj jelovnik."

"Ne, hvala, Herbert. Znam da imaš najbolju namjeru. Ali zaista

sam sita."

Pri kavi je počeo govoriti o svojem braku. "Zašto se raspao, ne

znam ni dan danas točno. Moţda je to bila ukleta sedma godina,

moţda smo bili premladi za ţenidbu, Gina svakako. Ja sam imao

dvadeset pet a ona osamnaest godina. U početku smo bili sretni, iako

su naše financijske mogućnosti bile skromne. Ali s vremenom je bila

sve nemirnija i nezadovoljnija. Umislila sije daje potratila svoju

mladost."

Vivian je samo slušala i suzdrţala se od komentara.

"Dakle, jedna posve obična priča. Ali me jako pogodila. Rastava

je uvijek poraz. Barem sam tako osjetio. "

"Da li si je još volio?"

"Ne znam. Svakako, nisam je htio izgubiti. Ali ona je traţila

rastavu." Prešao je rukom preko ustiju. "Posrijedi je bio drugi

muškarac. Ali to sam tek kasnije saznao. Za njega se i udala, niti

godinu dana nakon stoje dobila ţeljenu slobodu." Pokušao se

nasmiješiti. "Moji su prijatelji smatrali da bih zbog toga trebao biti

sretan. Tako joj barem više nisam morao plaćati. Ali za mene je to

bilo sve prije nego šala."

Pogladila gaje po ruci. "Jadan Herbert."

"Jasno mi je, da sam i sam griješio", rekao je odlučno, "nije

moglo biti drugačije. Ali moram li zato biti proklet, da nikad nemam

vlastiti dom? Obitelj? Sada mi je četrdeset. Moram li postati stari

dečko?"

"Posve sigurno ne, Herbert. Ti si divan muškarac i silan čovjek."

"Udaj se za mene, Vivian!"

"Nisam sigurna da sam ţena kakvu trebaš."

"Tada me ne voliš."

"Ipak, Herbert. Volim te. Od sveg srca."

"Tada ne bi stavila na kocku da me izgubiš." *

Bilo je to tako logično, da se Vivian nije mogla sjetiti

protuargumenta.

"Ne bi ti smetalo da idem na uglede", rekao je. Zvučalo je više

7

kao pitanje nego kao tvrdnja.

"Zaboljelo bi me", priznala je.

"Ali ne bi ti bilo nepodnošljivo."

"Ah, Herbert", odgovorila je, "čini se da ne slutiš, što sve čovjek

moţe podnijeti u ţivotu."

Vivian Wagner nije nipošto stanovala u studentskoj sobi, kao što

je tvrdila u razgovoru s Herbertom, već u jednom vrlo udobnom

stanu – dvije sobe, kupaonica i kuhinja. Ali prostorije su bile male, i

dvije bi izraţene ličnosti jedna drugoj ovdje sigurno smetale. Kada bi

je Herbert katkad posjetio krajem tjedna, kada bi se mazili, spavali i

ludovali i u kuhinji nešto kuhali, bilo je to, jasno, nešto posve drugo.

Oboje su imali potrebu da budu zajedno.

Vivian je mrzila ulaziti u tamni stan pa je na ulazu iznad ogledala

ostavljala upaljenu malu lampu. Bila je svjesna daje sretna stoje opet

sama. Teško bi podnijela Herbertovu blizinu. Naravno daje htio s

njom doći u stan, ali nakon stoje to odbila – vrlo šarmantno, ali

odreĎeno – nije više navaljivao. Pomirio se s tim tako brzo, da je to

mogla shvatiti kao uvredu ili kaznu. No osjećala je samo olakšanje.

Briţno je namjestila kaput na vješalicu i objesila je na stijenu za

odijela. Nehotice je bacila pogled na ogledalo: ravan nos, čvrsta

brada, velike plave oči, smeĎa kosa boje oraha. Da, zaista je dobro

izgledala – zaključila je bez imalo taštine.

Otišla je u kupaonu, pustila da voda teče u kadu, priuštila si

pjenušav dodatak i skinula se u spavaćoj sobi. Krevet, širok,

moderan, udoban, bio je već spremljen za noć. Kao daje na nju

čekao. Ali njegovo vrijeme još nije došlo.

Vivian je pred ogledalom nad umivaonikom skinula šminku i

izvadila leće te ih stavila u za to predviĎenu posudicu.

Sada njezine oči nisu više bile plave već sive. Ali to nije ništa

mijenjalo na stvari. Herbert ju je i takvu poznavao i nije ga smetalo.

Ona je već razmišljala da napusti leće koje je nosila isključivo iz

kozmetičkih razloga. Ali tada se pokazala mala slabovidnost, pa je

spojila ugodno s korisnim. Kruţnim je pokretima nanijela kremu na

lice i vrat i stala u kadu. Godila joj je vruća voda. Zatvorila je oči i 8

pokušala se isključiti. Ali mučilo ju je sjećanje na neuspjelu večer.

Herbert nije bio kriv daje večer propala. Sada je morala računati s

ponovnom bračnom ponudom te je odbiti prije nego što je bila

izrečena. Njezino gaje drţanje moralo razočarati.

On je bio vrlo osjetljiv muškarac, i upravo je to na njemu voljela.

Shvaćala je da svoju osjetljivost nastoji prikriti izrazito muţevnim

vladanjem. Nije ju smetalo ni kad je pokušavao o njoj odlučivati.

Mogao je to samo u nevaţnim prilikama, kao naprimjer večeras pri

večeri, ili kad ju je molio da ne odjene ovu ili onu haljinu ili da

izbjegava neusiljene ispade. Nije joj bilo teško u tome mu popuštati.

Ipak je zadrţala pravo da odlučuje o vaţnim pitanjima.

Tako se nije udala za njega nakon zadnjeg drţavnog ispita, kao

što je on ţelio, već je započela raditi kao asistent u bolnici

Wilmersdorf, odmah iza Kurfiirstendamma. Nije se preselila k

njemu u Charlottenburg nego u Diisseldorfsku ulicu, otkuda je

mogla pješke otići do bolnice. Rijetko bi s njim provodila slobodno

vrijeme, već je umjesto toga pisala disertaciju. Da, ona je od njega

očekivala neke stvari. Njezino je dokazivanje bilo logično i razumno

teje on to, iako gunĎajući, prihvaćao. Bilo je razumljivo da sada više

ne ţeli čekati. A to je trebala predvidjeti. Jedino objašnjenje, koje je

mogao smisliti za njezino ponašanje, bila je nedovoljna ljubav.

Ali to nije bilo točno. Ona ga je jako voljela, više no ijednog

muškarca ranije. Ono što ju je odvraćalo od sluţbene veze s njim,

bilo je posve nešto drugo: on o njoj nije ništa znao; zapravo je uopće

nije poznavao, a toga nije bio uopće svjestan.

Od nje stvarno nije bilo pošteno stoje aludirala na njegov propali

brak. Time je pokušala svaliti krivnju na njega, i to joj je čak i

uspjelo. Stvorila je kod njega dojam, da ona sumnja u njegovu

sposobnost da ţivi u dobrom braku.

No za to uistinu nije postojao razlog. Bio je njeţan i strastven,

ljubazan i briţan, vjeran i solidan, a imao i smisla za humor. Nije

mogla poţeljeti boljeg muţa. Zbog nje, nje same, nije mogla

prihvatiti njegovu ponudu. Vivian je duboko uzdahnula, no morala

se onda nasmijati svojem uzdahu, otvorila je oči i ustala, da se

istušira hladnom vodom. Pri tome se divila, iako pomalo ironično,

svojim čvrstim okruglim grudima – prelijepima da bi bile prave.

Nakon što se temeljito osušila velikim mekanim frotirskim

9

ručnikom, kremom je namazala koţu od grudi do noţnih prstiju i

skliznula u pamučnu spavačicu dugih rukava. Obukla je tople papuče

podstavljene janjećim krznom i svileni kimono sa širokim pojasom.

Zatim je skupila nošeno rublje i stavila ga u kutiju za prljavo rublje u

kupaoni. Zlatnoţutu svilenu haljinu s tankim naramenicama objesila

je na vješalicu i stavila zračiti na kuhinjski balkon. Bila je napolju

samo nekoliko sekundi, pa onda pobjegla pred jakom hladnoćom u

toplinu svoje kuhinje.

Kuhinja je, kao i ostale prostorije njezinog stana, bila mala, ali je

ipak bilo dovoljno mjesta za četvrtast drveni stol i dva stolca. Za

razliku od stola u dnevnoj sobi bio je normalne visine. Ovdje je

obično jela sama ili udvoje. Stol je bio pokriven crvenobijelim

kockastim stolnjakom.

Vivian više nije bila nimalo umorna. Uzela je malu čašu i bocu

gorke rakije iz visećeg ormara te malo nalila.

S punom čašom u ruci, razmišljala je da ode u dnevnu sobu. Ali

ostala je tamo gdje je bila, i spustila se na jedan od od dva drvena

stolca, čija su sjedala bila pletena od rogoza. Svoje je djetinjstvo

uglavnom provela u kuhinji. Nakon prerane očeve smrti – kad joj je

bilo dvanaest godina – djelila je spavaću sobu s majkom. Tako nije

imala svoju sobu. U kuhinji je pisala zadaće, uţivala u čitanju i

sanjarenju, dok je majka odlazila na rad u Tvornicu alata "Braća

Hammer" kako bi povećala svoju mirovinu. Bilo je to siromašno

djetinjstvo i Vivian ga ne bi proţivjela još jednom nizašto na svijetu.

Ali ostala je sklonost prema kuhinji kao utočištu.

Gorka joj je rakija dobro činila iako hrana nije bila baš teška.

Herbert je predloţio da uz kavu popije konjak. Odbila je od straha da

ne doĎe u stanje, kada bi mogle pasti riječi koje se ne mogu povući.

Ovdje, posve sama nadomak krevetu, mogla se vladati neusiljeno.

Nalila si je još jednu čašu, zatvorila bocu i stavila je na njezino

mjesto.

Na donjem je ormaru, odmah pokraj sudopera, leţala hrpa starih

novina i časopisa, predviĎenih za stari papir. Vivian nije ţeljela, ali

nije mogla drugačije. Izvukla je jedan časopis s neobično šarenom

naslovnom stranicom – prikazivala je namještenu sliku britanske

kraljevske obitelji u Buckinghamskoj palači – odnijela ga na svoje

mjesto i sjela. Dugo je buljila u kičastu fotografiju, a daje zapravo

10

nije vidjela. Vivian obično nije kupovala takve naslove ţutog tiska.

Donijela ga je iz jedne bolničke čekaonice, nakon što ga je stojećki

prelistala odsutna duhom. Bio je to jedan primjereno istrošen

primjerak.

Zašto gaje samo uzela? I zašto ga kasnije nije uništila? Zašto se

sada, u ovom trenutku, nije dala od njega odvojiti i dopustila da

nestane u kanti za smeće?

Nije mogla. Kao pod prisilom otvorila gaje na jednoj odreĎenoj

strani. Tu je bila otisnuta slika jedne ţene, jedne poniţene mlade

ţene – govorio je to smeten pogled njezinih kosih očiju – koja je

ipak gledala u kameru stisnutih usana, izrazom punim prkosa i

snage. Bila je to crnobijela fotografija vrlo oštrih obrisa, slika koja je

svojedobno prošla cijelim njemačkim tiskom, da, vjerojatno i

svjetskim. Ova i još neke fotografije. U sudnici izvjestitelj i nisu

smjeli snimati, ali su inače koristili svaku priliku i proganjali je u

stopu.

I slike iz djetinjstva stigle su u novine, jedna na kojoj se vidi

prvog školskog dana s tradicionalnom šiljatom vrećicom, zatim slika

razreda, jedna s proslave mature i još neke druge. Ali sve su one bile

zamjenjive, mogle su prikazivati ovu ili onu djevojčicu u pubertetu.

No ova je velika crnobijela bez zabune prikazivala Lisu Hammer.

Tekst ispod slike je glasio – koliko kratak toliko opak: "Lisa

Hammer – hladnokrvni ubojica?"

Vivian nije pročitala članak. Objavljen je u seriji "Neobjašnjeni

kriminalistički slučajevi" pod naslovom, koji zavodi u bludnju i

prokazuje: "Slučaj Liše Hammer". Prikaz, koji bi samo i pribliţno

ocrtao istinu, trebao je nositi naslov "Slučaj Brune Hammera", ali bio

je to isključivo klevetnički napis.

Vivian se nije mogla odvojiti od slike Liše Hammer, promatrala

ju je, kako se i njoj samoj činilo, jednom upravo bolesnom

opčaranošću.

Tko je bila ta ţena? Doimala se neupadjivo, da neprimjetno:

strogo unazad počešljana kosa – čelo doduše visoko i izraţeno –

svinut nos, koso utisnuta brada, stas više mršav nego vitak. Ipak je

na odreĎeni način privlačila svojom mladošću, inteligencijom i

snagom kojom je zračila – snagom koju su većina novinara, a pod

njihovim utjecajem i velik dio stanovništva, smatrali zločinačkom.

11

"Ţena koja se ničeg ne plaši!" bili su komentari. "Krajnje

sebično!" – "S vragom u savezu?"

Bila je tako reći unaprijed osuĎena, i protiv tog se ništa nije

moglo poduzeti. Već to stoje u svakom izvještaju o ubojstvu Brune

Hammera bila navedena kao "vjerojatna počiniteljica", bilo bi

dovoljno da se javnost okrene protiv nje.

Ali tko je uistinu bila Lisa Hammer roĎena Hopf? Opkoljena, u

kut stjerana divlja ţivotinja? Neopravdano proganjana? Očajna, koja

se bori za slobodu? To i još mnogo više.

No, prije svega bila je ţena koja će kasnije postati Vivian

Wagner, gospoĎa doktor Vivian Wagner, ona koja je jednom bila

medicinska sestra Lisa Hopf i kasnije supruga Brune Hammera.

Iako Vivian nikada nije mogla posve zaboraviti, što se jednom

dogodilo u njezinom rodnom gradu Rodenbergu u Gornjoj

Bavarskoj, ipak je to duboko potisnula. Svu je snagu utrošila da

stvori svoju novu ličnost i završi studij medicine. Nije ostajalo

vremena za ţalosne misli, iako su je more često plašile u snu. Bila je

sigurna daje prošlost mrtva. Nije ju više mogla sustići.

To ju je nastojanje odvelo tako daleko, da se više gotovo nije

mogla poistovjetiti s onom drugom, koja je nekoć postojala. Da li je

to stvarno bila ona? Kako je to bila? i kako je na nju mogla pasti

strašna sumnja?

Te je noći Vivian postala svjesna, da ne moţe nadvladati prošlost,

tako daje odgurne od sebe, zabrani sebi samoj osvrtati se, odlučno je

ostavi iza sebe, kao stoje to uvijek dosada činila. Da bi se je riješila,

morala ju je, svladati, jer inače za nju ne bi bilo budućnosti. Silom se

pokušavala sjetiti svake sitnice.

Kako je sve počelo?

Bila je sredina rujna, jedna od noći punog mjeseca kojih se

bojala, jer su uznemirivale nju i starog gospodina. Ali kada je nakon

ponoći htjela navući zavjese, ustanovila je daje nebo prekriveno

oblacima, pa je odustala. Legla je na uzak krevet u sobi koja je,

zahvaljujući dvama zidovima punih knjiga, još uvijek imala karakter

knjiţnice. Ali to je nije smetalo. 12

Kada se probudila, pokazivao je svijetleći brojčanik budilice na

stolcu pored kreveta pet minuta nakon četiri sata. U staroj kući u

Parkallee bilo je posve tiho. Nije trošila vrijeme na osluškivanje u

tami, već je odmah navukla svoju bijelu sestrinsku pregaču i udobne

sandale.

Pokrajnja vrata, koja su vodila u veliku sobu okrenutu k vrtu, bila

su kao uvijek pritvorena. Tu je bio smješten Bruno Hammer, otkako

je teško obolio i nije više mogao ići stepenicama. Za njega je bila

već i velika dobit, što gaje za lijepa vremena mogla u invalidskom

stolcu odvesti na terasu.

Sada je leţao u krevetu, jednom pomičnom bolničkom krevetu, i

spavao. Svjetiljka na noćnom ormariću širila je blago, plavičasto

svjetlo. Odmah pokraj visjelo je na ţici zvono, tako blizu njegovoj

ruci, daje gotovo i nije trebao pomaknuti da bi pozvonio.

Primijetila je da je neobično miran. Nije se čulo ni njegovo

uobičajeno lagano hroptavo disanje. Spava li stvarno?

Nadvila se nad njega. "Bruno", pitala je "ne moraš li ići?"

Bez odgovora. Izraz njegovog lica bio je posve miroljubiv, da,

činilo se da na njegovim usnama poigrava nešto kao smiješak.

Stavila mu je ruku na čelo. Bilo je jako hladno. Sada joj je prvi

puta palo na pamet daje mogao umrijeti. Vršcima prstiju opipavala

mu je bilo. Njegova krv više nije tekla. Na ogledalu koje je prinijela

njegovim ustima nije se pokazao dah. Bruno Hammer, njezin

pacijent, njezin suprug i dobrotvor bio je mrtav.

Lisa se spustila u udoban stolac, gdje mu je obično pravila

društvo i pokušala se pribrati. Oboje su znali da on neće dugo

poţivjeti. Ali moglo je potrajati još nekoliko godina. Nitko nije

očekivao da će smrt doći tako naglo, pa ni doktor Krantz, kućni

liječnik.

Lisa je sjedila omamljena i razmišljala o svojoj vezi s

pokojnikom, o njegovoj dobroti, njegovim hirovima, njegovim

naglim provalama gnjeva, njegovom humoru koji se katkada znao

pretvoriti i u uvredljivu ironiju.

Kad je ona još bila dijete a on zdrav čovjek, poštivala ga je i

bojala ga se. Velika kola koja je vozio, debele cigare koje je pušio,

njegova elegancija i nastup, bučne svečanosti koje je prireĎivao još

za ţivota svoje supruge, sve se to doimalo, ne samo nje, već cijelog

13

Rodenberga.

Još kao djevojčicu bi je katkad njegova kćerka Evelyn pozvala na

slavlja u njegovu kuću. Naročita usluţnost, kojom joj se obraćao,

više ju je plašila nego veselila. Nikad je nije zaboravljao pitati za

uspjeh u školi i pohvaliti je. Cesto bi joj u ruku gurnuo novčanicu.

Tijekom posljednje tri godine, otkad ga je počela njegovati i

konačno postala njegovom ţenom, bio je središte njezina ţivota i

potpuno ga ispunjavao. Sada, sjedeći na njegovoj mrtvačkoj postelji,

nije se ni na trenutak osjećala sretnom zbog slobode dobivene

njegovim odlaskom. Naprotiv, njoj se zadaća da se od danas na sutra

potpuno preorijentira činila poput brda, koje se jedva moţe svladati.

Konačno se sabrala. Palo joj je napamet, da se u snu ili umirući

mogao uprljati. Htjela gaje oprati prije nego što stigne liječnik.

Oprezno je skinula pokrivač, koji je sizao do njegovih grudi i bio

pričvršćen ispod ruku.

Tek je tada otkrila krvavu mrlju, neposredno iznad njegova srca.

Nije bila velika, krv koja je iscurila već je otekla. S uţasom je

ustanovila da Bruno Hammer nije ni u kojem slučaju umro

prirodnom smrću. Ubijen je u snu.

Pitanje, tko je to učinio, uopće joj nije padalo na pamet. Uţasnula

ju je činjenica da netko moţe učiniti tako nešto, beskrajno duboko

zlo.

Kada je svladala prvi strah, jurnula je na telefon i obavijestila

hitnu sluţbu. Kasnije se više nije sjećala stoje rekla, no bojala se da

se izrazila vrlo nejasno. "Bruno Hammer", mucala je, "moj muţ! Da,

tvorničar. Netko gaje usmrtio noţem. Parkstrasse deset."

Brzo su stigli, izvidnička kola s plavim svjetlom i sirenom te

jedno osobno vozilo. Lisa je jedva stigla urediti kosu. Upalila je

napolju i svjetlo i očekivala policiju na otvorenim kućnim vratima.

"Gdje?" samo su je pitali.

Nijemo je pokazala u straţnji dio kuće.

Muškarci u odorama i civilu projurili su pokraj nje, dvojica su

nosila sloţena nosila, jedan fotografsku opremu.

Samo je jedan proćelav stariji gospodin s naočalama od umjetnog

materijala ostao stajati uz nju. "Vi ste nazvali?"

Lisa je kimnula.

"Gdje bismo mogli razgovarati u miru?"

14

"U knjiţnici."

Išla je ispred njega. Vodila ga kroz veliko predsoblje, gdje su sad

gorila sva svjetla, i kroz uska popločena vrata u knjiţnicu. Njezin je

krevet još bio razbacan. Iz dvorišne se sobe čulo škljocanje

fotoaparata i što zlovoljni, što hrapavi glasovi policajaca.

"Ja sam nadinspektor Ellmann iz ovdašnje kriminalističke

policije", predstavio se ćelavi gospodin, "preuzet ću ovaj slučaj. Da

sjednemo?"

Lisa se nakašljala. U jednom uglu knjiţnice stajala su dva udobna

koţnata stolca uz nizak osmerokutan stol od raţina drveta. Lisa je

pokazala na njih te su sjeli.

Nadinspektor Ellmann nosio je sivi kišni kaput, koji nije skinuo

iako je kuća bila jako zagrijana, ali gaje raskopčao. Iz unutarnjeg

dţepa sivog sakoa izvadio je debeli crni blok za bilješke i kemijsku

olovku. "Mogu zamisliti da Vas je ova smrt jako pogodila", rekao je,

"no ipak Vam moram postaviti nekoliko pitanja."

Lisa je vrlo ukočeno sjedila na stolcu, nije se naslonila i sklopila

je ruke. "Da, razumijem."

"Dakle, pokojnik je Bruno Hammer? Poznati Bruno Hammer?"

"Da. On je..."ispravila se, "...on je bio vlasnik i direktor Poduzeća

'Braća Hammer'."

"Koliko je imao godina?"

"Pedeset sedam."

Nadinspektor Ellmann otvorio je blok i zapisao. "Vi ste",

nastavio je, "medicinska sestra, pretpostavljam."

"Da, ja sam ga njegovala."

"Vaše ime, molim."

"Lisa Hammer."

"Rodbina?"

"Bilo smo oţenjeni."

Nehotice je inspektor podignuo jednu obrvu. "Od kada?"

"Gotovo dvije godine."

"Koliko Vam je godina?"

"Dvadeset pet."

Zapisao je bez ikakve primjedbe. "Vi ste našli pokojnika?"

"Da."

"U koliko sati?"

15

"Mora daje bilo sedam ili osam minuta iza četiri."

Ellmann je iznenaĎeno pogledao na svoj sat. "Ali Vaš je poziv

stigao tek iza pet." Pogledao ju je upitno.

"Da, znam."

"Da li biste bili tako ljubazni i objasnili mi ovu razliku."

"Da, naravno. Bilo je ovako: Probudila sam se u četiri sata i pet

minuta. Prvo sam pogledala na budilicu, zato znam točno vrijeme."

"Probudio Vas je šum?"

"Ne. Naprotiv. Probudila sam se, jer me muţ nije zvao. Obično je

oko tri sata trebao posudu."

"Aha."

"Ustala sam i krenula u pokrajnju sobu. U početku sam mislila da

spava. Ali kasnije sam primijetila da ne diše. Ustanovila sam daje

mrtav."

"Kada je to otprilike bilo?"

"Već nekoliko minuta nakon ulaska u sobu."

"I, što ste onda učinili?"

"Ja..." Lisa je lomila ruke, "... tugovala sam za njim."

"Niste došli na pomisao da pozovete policiju?"

"Kako bih? Mislila sam da mu je zakazalo srce. To bi u njegovoj

bolesti bilo prirodno. Njegovo je srce bilo jako načeto."

"Od čega je bolovao?"

"Reumatizam zglobova. U primamo-kroničnom obliku."

"Ali zašto niste pozvali barem liječnika?"

"Zašto? Pacijent je bio mrtav. Nitko mu više ne bi mogao

pomoći."

"Ipak bi to bila najprirodnija reakcija."

"Liječnika izbaciti iz kreveta? Usred noći? Doktor Krantz isto

više nije medu najmlaĎima."

"Ţelite reći daje Vaš motiv bio obzir?"

"I to."

"Ali sat kasnije ste odlučili ipak..."

Lisa si je preduzela ostati mirna, ali je njezina potreba da se brani

bila jača; upala je Ellmannu u riječ. "Gospodine inspektore...

gospodine nadinspektore! Nazvala sam hitnu, čim sam otkrila daje

moj muţ ubijen."

"I to je bilo sat kasnije, nakon što ste ga našli?"

16

"Da."

"Kako to?"

"Skinula sam pokrivač, jer sam ga htjela oprati. Tada sam vidjela

krv iznad njegovog srca."

"Hm, hm", promrmljao je inspektor.

"To mi morate vjerovati! Bio je prije dovde..." pokazala je na

sebi, "...pokriven. Ruke su mu leţale ispruţene lijevo i desno na

pokrivaču. Tek tada sam mogla vidjeti ranu."

"Ranu?"

"Pogrešno sam se izrazila. Povlačim. Zapravo sam vidjela samo

krv na njegovoj pidţami, a ne ubod."

"Sigurni ste da se radi o ubodu?"

"O čemu inače? Budući daje iscurilo relativno malo krvi, mogu

čak reći, da se, kad je o oruţju riječ, radilo o vrlo šiljatom, vrlo

oštrom predmetu?"

"Igla za pletenje?"

Razmišljala je. "Ne. Pleteća igla ne bi bila dovoljna oštra. Osim

toga se njom ne bi moglo dobro rukovati."

"Na što ste onda mislili?"

"Nisam si time razbijala glavu. Smatram daje zadatak policije da

to ustanovi, ili još prije patologa."

"Je li rana bila svjeţa?"

"Kako je mogla biti, kad je od umorstva moralci proći više od

jednog sata? Ne, krv se već okorila."

"I Vi zaista u kući niste čuli nikakav neobičan šum? Razmislite

dobro!"

"Ne. Bilo je posve tiho."

"Pretpostavljam da imate lagan san."

"Ne, nemam. Spavam duboko i čvrsto do vremena kada me

pacijent treba." Ispravila se: "Trebao me je."

"A kada je to bilo?"

"U tri sata, kao što rekoh, ali danas sam prespavala. I onda opet u

šest sati. U dvadeset četiri sata ga posljednji put pogledam."

"Dakle, morali ste ustajati noću dva puta. Nije li to bilo vrlo

naporno?"

"Upola tako teško. Mogla sam prileći popodne."

"Ipak, mislim da za takvu njegu danju i noću..." Prekinuo se.

17

"Dobro sam vas razumio?"

"Da."

"Mislim – zašto ste to morali sami raditi? Bilo bi novca da

namjestite jednu ili dvije osobe."

"Moj muţ nije podnosio strane ljude u svojoj blizini." • "Dobro

sad. Ostavimo to. Tko je još osim Vas i Vašeg muţa ţivio u ovoj

kući?"

"Evelyn, njegova kći, ima još uvijek ovdje jednu sobu, i Arthur,

njegov sin. Ali nijedan ni drugi ne ţive u Rodenbergu."

"A inače?"

"Nitko. GospoĎa Gartner, Gerda Gartner, koja vodi kućanstvo,

odlazi u četiri popodne. Posljednji sam obrok prireĎivala sama."

"I što je bilo jučer za večeru?"

"Tanjur nemasne juhe, toast s malo maslaca i pekmez za

dijabetičare.

"Imao je i šećer?"

"To ne. Alije bio na dijeti, kako bi smanjio kolesterol."

"Kada je to pojeo?"

"U devetnaest sati."

"I poslije ništa više?"

"Čašu vina. Zapravo ni to nije smio piti, ali – trebalo mu se

priuštiti malo ţivotnog veselja."

"Da li je to bila vaša osobna odluka? Dati pacijentu alkohol,

mislim. Ili Vas je u tom podrţao liječnik?"

"Doktor Krantz je znao za to."

"Dobro, mislim da bi to bilo sve za početak." Nadinspektor

Ellmann učinio je pokret kao da ţeli pospremiti blok i olovku, ali

ipak nije. "Koliko ima ključeva?"

"GospoĎa Gartner i ja imamo po jedan, druga dva su kod Evelyn

i Arthur a."

"A što je s onim Vašeg supruga?"

"To je taj kojeg ja koristim."

"Da li ste često napuštali kuću?"

"Ne."

"Onda mi, molim, pokaţite Vaš ključ!"

"Zašto?" pitala je začuĎeno.

"No, dobro. Mogao Vam je nestati."

18

Lisa je ustala, izvadila ispod kreveta veliku torbu od platna za

jedra, u kojoj je čuvala gaćice i čarape za presvući, rupčiće, četku,

češalj i svakakve osobne sitnice. U postraničnom pretincu s patent

zatvaračem bio je njezin sveţanj ključeva. "Ovdje je!" rekla je i

poloţila ga na stol pred nadinspektora Ellmanna. "Drugi je ključ

automobila."

Kriminalistički je sluţbenik dobro razgledao ključeve, ali ih nije

dotaknuo. "Hvala, gospoĎo Hammer!" Još je nešto črčkao u svojoj

knjiţici, a zatim je pospremio u sako zajedno s kemijskom olovkom.

"Znatno ste mi pomogli dalje."

"Stvarno?" pitala je nepovjerljivo.

"Ipak. Sada si barem mogu predočiti situaciju." Ustao je i krenuo

prema vratima u dvorišnu sobu. Zastao je neposredno pred vratima i

okrenuo se. "Recite, koliko ste zapravo često vozili auto?"

"Tu i tamo."

"Kojom prilikom?"

"Kada sam morala ići u ljekarnu."

"Inače ne?"

"Moţda ipak. To sada ne mogu reći sa sigurnošću."

"Hvala, gospodo Hammer."

Lisa se osjećala zbunjena; nije znala što da radi. Vrata su

zalupila. Vjerojatno su već odnijeli pokojnika. Ali iz susjedne su se

sobe još čuli muški glasovi, iako nerazumljivi.

Bliţilo se šest sati, prerano da obavijesti Evelyn i Arthura. Za

jedan će sat stići gospoda Gartner. Ona je ipak morala najprije

saznati.

Lisa je odlučila otići u kuhinju i skuhati šalicu kave. Baš je

ustala, kada je netko pokucao.

"Da?" rekla je umorno.

Ušao je nadinspektor Ellmann u pratnji visokog, vitkog

muškarca, čija je glatka crna, unatrag začešljana kosa pokazivala

tragove ćelavosti s obje strane čela.

"Odvjetnik Goldberg", predstavljao je nadinspektor, "gospoda

Lisa Hammer."

"Moja iskrena sućut, milostiva gospoĎo", rekao je odvjetnik i

pogledao je tako paţljivo svojim tamnim očima, kao da se nada da će

moći dokučiti samo dno njezine duše.

19

"Hvala", odgovorila je oporo.

"Muškarci koji osiguravaju tragove su otišli, gospodo Hammer.

Sada moţete ući."

"Hvala", odgovorila je i činilo joj se da govori kao papiga, ali

više nije mogla skupiti snage da bude ljubazna ili da vodi razgovor.

Gospoda su se povukla. Otišla je u kuhinju i uključila stroj za

kavu. Kuhinja je bila mala i vrlo modema, ureĎena tek nakon što se

Bruno Hammer razbolio, nakon smrti njegove prve ţene i odlaska

djece od kuće. Imala je jedan prozor s pogledom na ulicu.

Dok se kipuća voda cjedila kroz filter, mogla je Lisa preko

prednjeg vrta promatrati kriminalističkog sluţbenika i odvjetnika,

kako još neko vrijeme zajedno stoje na pločniku i razgovaraju. Tada

su se oprostili i udaljavali velikim koracima, vjerojatno prema

svojim automobilima, koje pri dolasku nisu mogli parkirati pred

samom kućom. Izvidnički je automobil u meĎuvremenu nestao.

Gerda Gartner bila je debela ţena, okretna uprkos suvišne teţine.

Njezino okruglo lice, gotovo bez bora, ostavljalo je dojam

majčinstva, kojeg u stvarnosti nije bilo. Njezin je muţ umro, djeca su

je napustila i ona je ţivjela sama.

"Čovjek se mora snaći, kada se probija kroz ţivot sam kao ja",

bila je jedna od njezinih uzrečica koje je stalno ponavljala.

Imala je pedeset dvije godine, bojala je rano posijedjelu kosu u

plavo i radila kod Hammerovih više od deset godina.

Lisa joj je saopćila vijest o smrti tvorničara stoje moguće bilo

obzirnije.

"Da, bilo je za predvidjeti da neće više dugo ţivjeti", odvratila je

nimalo potreseno.

"Ipak je zlo", rekla je Lisa.

"Za koga, molim? Vi ćete se konačno ovog riješiti i dobiti

sigurno hrpu novca, a moţda je i meni nešto ostavio, iako u to ne

mogu baš vjerovati. Ipak – mjesto kao ovo mogu uvijek naći."

Bučno je odloţila svoju plastičnu torbu na kuhinjski stol.

"Situacija baš nije tako jednostavna. Gospodin Hammer nije

umro prirodnom smrću." 20

"Samo nemojte reći daje počinio samoubojstvo!"

"To nije, gospoĎo Gartner."

Domaćica je razrogačila oči. "Netko gaje Ubio?"

"Probodenje."

"Tko?"

"Još se ne zna."

"Za ime boţje! Da bar što prije ustanove. Inače ćemo imati još

mnogo neprilika."

"Nije tako strašno, kad se ima čistu savjest."

"To imam, i te kako. Zašto bih ga se htjela riješiti? Meni nije

mogao praviti neprilike, meni ne."

"Niti meni, gospoĎo Gartner. Imao je bolove, bio je razdraţljiv,

ljutilo ga je što je bespomoćan. Ali sam posve sigurna, da me je

volio."

"Za to je imao i razloga. Sto bi od njega bilo bez Vas?"

"Morat ću obavijestiti djecu."

"Da učinim umjesto Vas? Rado ću učiniti."

"Hvala, gospoĎo Gartner. Jako ste ljubazni. Ali to moram osobno

obaviti."

"Sto će sad biti s kućanstvom, sestro... oprostite... gospoĎo

Hammer? Hoćemo li ga raspustiti?"

"Nemam pojma."

"Vi sigurno nećete htjeti ovdje ostati stanovati, Evelyn još manje,

a što se tiče mladog Arthura..."

"Time si još ne moramo razbijati glavu", upade joj Lisa u riječ.

"Ali ipak moram znati..."

"Shvaćam. Ali u ovom trenutku ne preostaje Vam drugo nego

pričekati, što će odlučiti Evelyn i Arthur."

"Nikako neću ostati kod Arthura. On je dobar dečko ali vjetropir,

a što se Evelyn tiče, ona je gora od starog gospodina."

Lisa je slegnula ramenima. "Pričekajte razvoj dogaĎaja, gospodo

Gartner! Kao što ste već rekli – ja sigurno neću ostati. Sto da radim

još ovdje?"

"Kada će se otvoriti oporuka?"

"Nakon pogreba, mislim."

"Niste li već jako znatiţeljni?"

"Nisam, gospodo Gartner. Molim, ispričajte me. Moram oboje

21

nazvati."

Pola je sata kasnije domaćica provirila u bolesničku sobu.

"Policija!" viknula je.

Lisa je upravo htjela skinuti bolesnički krevet. "Zar opet?" pitala

je, više ljuta nego prestrašena.

"Dva muškarca", kazala je gospoĎa Gartner, "imaju nalog za

pretres kuće."

"Dobro, neka pretraţuju."

"Da ostanem uz Vas?"

"Ne znam da lije potrebno. Pitajte ih!"

"Hoću!" povukla je glavu gospoĎa Gartner.

Lisa ju je čula kroz napola otvorena vrata kako razgovara s

muškarcima u predsoblju, ali nije obratila paţnju na razgovor. Na

pomoćnom su stolu još stajali lijekovi, koje je bolesnik uzimao. Lisa

ih je pospremila u jednu ladicu. Razmišljala je da krevet koji je kao

strano tijelo stajao u udobnoj sobi odnese na tavan uz pomoć

gospoĎe Gartner, ali je odustala. Evelyn bi to mogla shvatiti kao da

ona ţeli glumiti gazdaricu kuće.

Teški koraci policajaca i lupanje vrata išli su joj na ţivce.

GospoĎa ju je Gartner pozvala na doručak u mali salon, gdje je

na bijelo postavljenom stolu posluţila kajganu i slaninu. Lisa je s

blagim gaĎenjem promatrala ţutu masnu masu.

"Počnite već jednom!" poţurivala ju je domaćica.

"Ne mogu."

"To samo mislite. Morate imati nešto u ţelucu kad navale na

Vas."

"Već su me saslušali."

"Mislite daje to sve? To je bio tek početak."

"Ne maljajte vraga na zid!" Lisa sije natočila šalicu kave,

posegnula za svjeţom ţemljom i rastrgala je. "Znam da imate dobru

namjeru, gospoĎo Gartner. Ali molim Vas, sklonite kajganu!"

"Da bacim u kantu za smeće? Ne, tada ću radije sama pojesti."

GospoĎa je Gartner sjela do nje T pitala naknadno: "Smijem li?"

Lisa joj je bez riječi dodala noţ i vilicu. Nikad nije imala dara

glumiti gazdaricu. Zašto bi sada pokušala, kada će ionako sve uskoro

završiti?

Domaćica je odmah počela jesti s dobrim tekom. "Znate, što oni

22

traţe?" pitala je punih ustiju.

"Nemam pojma."

"Naravno, oruţje kojim je ubijen."

"To su Vam rekli?"

"Nije uopće bilo potrebno. To se razumije samo po sebi."

"Nije mi palo na pamet. Zašto bi ga počinitelj ovdje ostavio? Bilo

bi jednostavnije ponijeti ga i kasnije negdje sakriti."

"Sigurnije moţda. Ali jednostavnije? Ovisno o tome koliko je

dugačko i jasno, natopljeno krvlju." Gospoda se Gartner teatralno

stresla. "Uh, na to ne smijem ni pomisliti."

"Najvaţnije je da Vam ipak prija!"

"Ne budite tako sarkastični, sestro Lisa!"

"GospoĎo Hammer", ispravila ju je blago Lisa.

"Sto se mene tiče. Ali istina je: nema svatko čelične ţivce poput

Vas. To sam oduvijek tvrdila."

Kasnije je Lisa upravo htjela pospremiti knjiţnicu, kada je netko

pokucao na vrata. Podigla je glavu, ali nije ništa rekla. Pritvorena

vrata u hodnik potpuno su se otvorila i jedan za drugim ušla su dva

policajca u civilu.

"Zao nam je, da smo Vas morali smetati", rekao je jedan od njih.

"Nadam se da niste učinili prevelik nered!" odvratila je Lisa.

"Sve smo vratili na svoje mjesto koliko je bilo moguće." "Sad ste

gotovi?"

"Osim ove sobe."

"Ovdje sigurno nećete ništa naći. Tu sam spavala."

"Da, znamo", rekao je opet jedan od dvojice, koji je očito preuzeo

ulogu govornika.

"Jeste li pregledali i podrum?" pitala je Lisa. "Postoji još jedna

velika kuhinja u suterenu. "

"Jesmo. Sve osim kanti za smeće. One dolaze na red na kraju."

"A što je s vrtom?"

"Prevelik je za nas dvojicu. Za njega moramo dovesti pojačanje."

"Onda krenite!"

"Oprostite, ali sada je ova soba na redu." 23

"Ali nije moguće daje počinitelj ovdje sakrio oruţje."

"Kako dolazite na pomisao daje oruţje?"

"Što onda traţite?"

"Sve moguće, gospoĎo Hammer. Vi ste gopoĎa Hammer, zar

ne?"

"Da."

"Ja sam visoki redarstveni sluţbenik Helmcke, a to je moj

suradnik Meierlein."

"Ne mogu tvrditi da bi mi poznanstvo s Vama bilo ugodno."

"To niti ne očekujemo, gospoĎo Hammer, samo nas ne

sprečavajte u obavljanju naše duţnosti."

"Ne mogu shvatiti, čemu bi to koristilo."

"Prepustite to mirno nama." Helmcke je pokazao na torbu od

platna za jedra ispod kreveta. "Je li Vaša?"

"Da."

"Da li biste nam je otvorili?"

Lisa se nije namjeravala sagnuti. "Posluţite se!" rekla je oštro.

Meierlein je izvukao torbu ispod kreveta i otvorio zatvarač.

Helmcke je posegnuo unutra i poredao sve komade sadrţaja na

osmerokutni stol. "Izgleda kao da ste htjeli pobjeći", rekao je.

"Nisam."

"Čemu onda sve te stvari?"

"Ako se paţljivo ogledate, vidjet ćete da ovdje nema ni ormara ni

komode u koju bih mogla smjestiti moje stvari."

"Tvrdite, dakle, da ste takoreći ţivjeli s kovčegom?"

"Da."

"A gdje su Vam haljine i ostalo?"

"One Vam zapravo nisu smjele promaknuti. Vise gore u spavaćoj

sobi."

"A, tako."

Lisa je osjećala da taj čovjek još uvijek nije mogao povezati

činjenice te je dodala nevoljko: "Tamo sam se obično presvlačila i

koristila susjednu kupaonu. Ali katkad nije bilo vremena da odem

gore, i za taj slučaj sam imala najnuţnije stvari u torbi."

"Teoretski ste ţivjeli gore, a u stvarnosti dolje?"

"To ste lijepo rekli."

"Ali ovdje nemate radio, a kamoli televizor."

24

"Niste li znali da ima ljudi koji mogu opstati i bez toga?"

"Moram priznati da dosada nisam sreo takvog."

Lisa je mislila daje sada pametnije popustiti; shvatila je daje

nepotrebno izazivala. "Kada sam ţeljela slušati glazbu ili gledati

televiziju, činila sam to u društvu supruga. U dvorišnoj sobi se nalazi

gramofon i videorekorder. Zabave nije nedostajalo."

"Ali Vi ste se uvijek trebali ravnati prema ţelji Vašeg supruga."

"Tako ide većini ţena."

Meierlein je u meĎuvremenu počeo temeljito vaditi knjige iz

jednog regala. Uzeo je svaku pojedinu knjigu u ruku i prolistao prije

nego što bije stavio na stol. Lisa je uzela skinutu posteljinu, ugurala

je u presvlaku i okrenula se vratima.

"Molim Vas, ostavite to ovdje!" rekao je Helmcke.

Sumnjičavo je ukočeni pogled pomaknula od mladog policajca na

posteljinu, a onda ju je pustila pasti. "Mogu li još nešto učiniti za

Vas?"

"Da, gospodo Hammer. Donesite nam ljestve ili ih pošaljite po

Vašoj domaćici." Pogledao je visoke zidove pune knjiga.

Liši je projurilo glavom, kako je glupo i nepotrebno traţiti posve

gore, jer tkogod daje nešto skrivao, ne bi mogao stolcem dosegnuti

gornje redove. S mukom je prešutjela primjedbu i rekla umjesto toga

što je moguće ljubaznije: "Bit će učinjeno, gospodine."

Zatim je otišla. Rekla je samoj sebi, kako nema smisla svaditi se s

tim ljudima. Mora će uskoro svršiti.

Još iste je večeri stigla Evelyn iz Miinchena, gdje je već

godinama studirala arheologiju i povijest umjetnosti. Dovezla se u

svojem kabrioletu i triput zatrubila. Lisa joj je iznutra otvorila vrata

garaţe. Nosila je crnu vunenu haljinu, koju je u meĎuvremenu

kupila.

"Uh, ucviljena udovica!" bile su prve Evelynine riječi.

"I ti ćeš si morati kupiti nešto crno."

Evelyn je izašla iz automobila. Kao uvijek izgledala je sjajno,

prekrasne koţe, plavih očiju koje zrače i kose boje ţita. Prva je u

razredu dobila grudi, što ju je učinilo priznatim idealom svih 25

dječaka. Za Lisin se ukus u meĎuvremenu malo previše udebljala, ali

nema sumnje da su muškarci još uvijek za njom ludovali.

"Mislila sam, daje moj sivi kostim dovoljan", rekla je i poravnala

kratki kaput.

"Ne ovdje u malom gradu!" usprotivila se Lisa. "Crno će ti

čarobno pristajati."

"No, ako baš mora biti, krenut ću sutra." Otvorila je prtljaţnik.

Lisa je stala pokraj, spremna da joj pomogne, ali je onda vidjela

daje Evelyn ponijela vrlo malo stvari.

"Trajat će najviše tri dana, ili?" zapitala je.

"Ovisi kada će dopustiti ukop."

"Misliš, otvorit će ga?"

"Da, sigurno."

"Daje tako svršio! Stvarno, ne ide mi u glavu. Priznajem, katkad

mije dolazilo da ga ubijem. Ali da se netko noću ušulja u kuću i

mučki ga ubije, to je nešto posve drugo. Sumnja li policija na koga?

"Na mene, vjerujem."

Evelyn se smijala iz sveg grla. "To je upravo smiješno! Ti si

jedini čovjek, koji gaje stvarno volio. Inače to sve ne bi mogla

podnijeti."

Obje su ţene u meĎuvremenu ušle u u kuću i stajale su jedna

nasuprot druge u predsoblju presvučenom drvom.

"Sto god bilo", rekla je Lisa, "uvjerena sam da će to sami

uvidjeti. Budući da nisam ništa učinila, ne moţe mi se ništa

dogoditi."

Evelyn je nabrala glatko, lijepo zaobljeno čelo, ali gaje ispravila,

čim je postala svjesna svoje mane. "Moţda bi si ipak trebali uzeti

odvjetnika."

"Ma ne. To bi bio bačen novac."

"Pretpostavljam da ćeš nasljediti bogatstvo."

"Obećao mi je u svakom slučaju."

"Ali?"

"Prije dvije godine pozvao je biljeţnika. Prije toga smo imali

jednu od onih scena... ti znaš kako je bio nerazuman kada mu je bilo

loše."

"Ili kada se iznimno osjećao malo bolje. Da! Ali te nije mogao

izbaciti iz oporuke. Konačno, bili ste oţenjeni. "

26

"Na papiru. A ti ga znaš. Bio je izuzetno potkovan u pravnim

pitanjima. "

"Da. Uvijek je imao spremnu neku smicalicu."

Lisa je smatrala daje bolje o toj temi prekinuti razgovor. "Nećeš

li se sada osvjeţiti? U meĎuvremenu ću se pobrinuti za večeru."

"Da, obući ću nešto udobno. Mogle bismo brbljati još pola noći."

Obje ţene nisu nikada bile prijateljice – već Evelynino bogatstvo

i Lisino siromašno porijeklo bili su dovoljna prepreka no ipak su

godinama išle u isti razred i poznavale iste mlade ljude. Tako su

doista imale dovoljno tema za razgovor. Lisa se raspitala o

Evelyninom ţivotu u velikom gradu i čula da ima novu ljubav,

jednog bogatog pristalog čovjeka, trgovca u uvozu i izvozu, čija je

jedina mana bila što je oţenjen. Ipak se razgovor vraćao uvijek

ponovno na Bruna Hammera, njegovu smrt i postupak policije. Taje

tema toliko fascinirala Evelyn, da uopće nije primijetila da Lisa o

tome nerado razgovara. Sjedile su uz bocu vina u malom salonu do

kasno u noć.

Na kraju je Lisa bila ta, koja je poţurivala na odlazak. "Oprosti

mi, Evelyn", rekla je i zijevala iz petnih ţila. "Ovo je za mene bio

dugačak dan. Mrtva sam umorna."

"Jadna ti! Na to uopće nisam mislila."

Lisa je ustala. "Ako ţeliš još nešto popiti – ti znaš gdje je sve."

"Ne, hvala. Idem gore. Iako nemam pojma, kako da zaspim u

ovoj kući."

Lisa je praznu bocu, čaše i posudicu s kolačićima stavila na

posluţavnik. "Mogu ti dati jednu tabletu."

"Onda ću radije ponijeti gore bocu viskija. "

"Ako misliš daje bolje!" Lisa je odnijela posluţavnik u kuhinju.

Evelyn ju je slijedila. "Ne bojiš li se?"

"Čega?"

"Slušaj! Prošle se noći ubojica šuljao kućom. Nije li ti neprijatno?

Da netko moţe ući u svako doba, a da ne primijetiš?"

"Neće doći još jednom."

"Kako moţeš biti tako sigurna?"

"Učinio je, što je htio."

"Ti ne vjeruješ da se ubojica vraća na mjesto zločina?" "Nemam

pojma. Ali morao bi biti zaista glup, da se tako da uhvatiti."

27

"Kakve ti imaš ţivce!"

"Da, ţivce kao čeličnu uţad. To mi je danas već netko rekao."

Sutradan su obje ţene sjedile za ručkom u takozvanom malom

salonu, kad je na vratima zazvonilo i malo kasnije je Arthur Hammer

ušao u sobu.

"Bog, evo me", rekao je za pozdrav. Bio je vitak mladi čovjek od

dvadeset dvije godine, uskog, dobro oblikovanog lica i guste kose,

koja je tako napadno bila boje ţita kao i u njegove sestre. Ali

njegove oči nisu bile ni plave ni sjajne, već sive i mutne. Bio je

odjeven nekako nemamo elegantno.

"Kako to da dolaziš tek sad?" pitala je Evelyn. "Jučer smo te

očekivale."

"Glavno da si tu!" rekla je Lisa i nasmijala mu se dok je ustajala;

oduvijek je imala rado tog pomalo stidljivog momka. "Ispričajte me

na trenutak. Samo da dogovorim s gospoĎom Gartner, što dati

priredi za jelo."

"Hvala. Nije potrebno. Pojeo sam nekoliko kobasica na

kolodvoru. Već sam rekao Gartnerici."

"Onda sjedni k nama!" Lisa je opet sjela i posvetila se jelu; jeli su

janjeće kotlete sa salatom od krastavaca.

"Opet si imao nesreću?" ispitivala je Evelyn.

"Ah, nije niti upola tako tragično. U podzemnoj sam garaţi

okrznuo desni blatobran."

"Što te je onda spriječilo da doĎeš autom?"

"Činjenica daje bio u radionici, kad je nazvala Lisa." Okrenuo je

jedan od stolaca presvučenih svilom s prugastim uzorkom, sjeo

jašimice i namjestio zlovoljan izraz lica. "Ali čemu to? Je li to

preslušavanje?"

"Samo jedna vrsta generalne probe. Budi siguran da će te

saslušati."

"To bi bila ludost. Samo bi totalna budala mogla pretpostaviti da

sam doputovao iz Stuttgarta, ušuljao se u kuću i ubio oca!"

"A kako moţeš biti siguran da meĎu policajcima nema glupana?"

"I to je istina", rekao je popustljivo. 28

"Zašto si uopće zvonio? Ti imaš ključ."

"Nemoj da se kotlet ohladi!" upozorila je Lisa. "O tome svemu

moţete i kasnije razgovarati."

Evelyn sije odrezala zalogaj i stavila ga u usta. "Zaista je dobar.

Gartnerica zna kuhati."

"Drago mi je da nisi izgubila tek", primijetio je Arthur, ne bez

zlobe.

"I kako bi? Ne očekuješ valjda od mene, da glumim duboko

oţalošćenu pokojnikovu rodbinu?"

"Još uvijek bolje nego istraţnog suca."

Ne dajući se smetati pri jelu Evelyn je nastavila: "Dakle što je s

tvoj im ključem?"

"Mislio sam da sam ga ponio." Počeo je pretraţivati dţepove.

"Ali ga nije bilo, kad sam ga htio upotrijebiti."

"Ali ipak moraš znati da li si ga ponio ili ne?"

"Ne. Ne znam. Za razliku od tebe, mene je cijela priča jako

zbunila."

"Razmisli malo!"

Nastala je duga stanka.

"Imao si ga kad si bio ovdje na očev roĎendan", pokušala mu je

pomoći Lisa.

"Da, točno. Ali otada ga više nisam vidio." Sav nesretan je

nastavio: "Bilo bi zlo da sam ga izgubio?"

"Nisi li ga imao na svojem sveţnju ključeva?"

"Ne. Nisam. Trebao sam ga najviše dva, tri puta godišnje. Čemu

bih ga stalno vukao sa sobom?"

"Da ga na primjer ne izgubiš."

"Kao da se to ne bi moglo svakom dogoditi."

"Gdje si ga čuvao u Stuttgartu?"

"U mojem pisaćem stolu. U najgornjoj ladici." Lupio se dlanom o

čelo. "Sad sam se sjetio! Htio sam ga jutros rano izvaditi, ali nije bio

ondje. Dalje na to nisam obraćao pozornost. Kada sam stigao ovamo,

nisam više na to mislio."

"Jer si bio tako zbunjen, zar ne?" pitala je Evelyn podrugljivo.

Arthur je skočio. "Da, i još jednom da. Naš otac je ubijen u

vlastitoj kući. To tebi nije razlog za uzbuĎivanje, ali meni jest!

Osjećam se uţasno."

29

"Ne viči tako na mene, mali! Ti imaš mnogo razloga da mi budeš

zahvalan." Evelyn je grickala svoju salatu.

"A zašto, ako smijem pitati?"

"Jer mi je uspjelo s tobom razraditi uspjelu verziju o izgubljenom

ključu. Više ga nije bilo, kad si ga ujutro htio ponijeti. Sve ostalo bih

u razgovoru s policijom izostavila."

"Zašto?"

"Jer bi te to opteretilo, Arthure", objasnila je Lisa, "ako nisi imao

ključ, onda se nisi ni mogao kriomice uvući u kuću."

"Dovraga!", šutnuo je Arthur stolac na kojem je do maločas

sjedio. "Jeste li svi poludjeli?"

"Ti si ga, jasno, mogao i naknadno baciti ili izgubiti", rekla je

Evelyn mimo.

Arthur je izjurio iz sobe.

"Bila si prema njemu dosta gruba", ustanovila je Lisa.

"Za njegovo dobro. On je takav smetenjak."

"Iako okolo govori gluposti – nitko ne moţe doći na pomisao da

ga ozbiljno osumnjiči."

"Zašto ne? Znaš daje otac prema njemu uvijek bio vrlo strog i da

mu je oduvijek bilo najveće zadovoljstvo kaţnjavati ga"

"Ja tako ne mislim. Bio je zabrinut za svojeg sina i htio je od

njega učiniti poštena čovjeka. Bilo bi mu puno draţe da ga je mogao

hvaliti umjesto da ga kaţnjava, kao što si se izrazila."

"Sumnjam daje Arthur to tako shvaćao."

"U svakom je slučaju uvijek pokazivao poštovanje."

"Poštovanje!" Nasmijala se Evelyn. "Poniznost, hoćeš reci.

"Na odreĎeni se način brinuo o njemu. Kad je bio kod kuće,

satima je s njim igrao šah."

"I dopuštao da on pobijedi."

"Kao daje to bilo potrebno! Dobro znaš daje otac bio neizmjerno

nadmoćan, i ne samo u šahu."

"Ti ţeliš prikazati kao daje to bio jedan lijep odnos otac sin?"

"S jednim pretjerano uspješnim ocem koji je odgovarajuće

očekivao i od sina, moralo je neizbjeţno doći do nesuglasica. To nije

ništa neobično. Ali Bruno gaje ipak volio i vjerujem daje Arthur to i

osjećao."

"Kako komično!" smijala se Evelyn. "Nisam uopće znala da imaš

30

tako romantičnu ţicu!"

"Uopće ne. Znam o čemu govorim, jer sam ipak imala priliku

promatrati ih zajedno, dok se ti gotovo više uopće nisi pokazivala

kod kuće."

Evelyn je šutjela a zatim promrmljala: "Ţeliš li mi to predbaciti?"

"Tvoj otac je zbog toga jako patio."

"Najradije bi i mene odredio da ga njegujem."

"Moţe biti. Ali ti stvarno ne bi pala vlas s glave, da si me barem

za ljetnih praznika tu i tamo zamijenila."

"Budi mi zahvalna, da nisam. Inače ne bi mogla glumiti veliku

ţrtvu."

"Zašto nisi došla barem u kolovozu na njegov roĎendan? Ne reci,

da si bila u Americi. S malo dobre volje mogla si pomaknuti rokove

svojih putovanja."

"Samo da me moţe kaţnjavati?"

Lisa je suspregla uzdah. "Uostalom svejedno", rekla je, "sada je

svršeno."

"Hvala Bogu!"

"Svakako bi Arthura trebala nagovoriti, da nabavi nešto tamno.

Najbolje da se odavde odvezete u Traunstein. I ja sam to učinila.

Osim ako vam ne smeta da vas sa svih strana zapitkuju o slučaju."

"Na to uopće nisam mislila." Evelyn je ustala. "Hvala na

upozorenju. Nebesa, kako mrzim ovaj malogradski ţivot!"

Toga dana još nije bilo suĎeno da Evelyn i Arthur kupe crninu.

Gospoda Gartner još nije pokupila sve sa stola, kada se pojavio

nadinspektor Ellmann u pratnji jednog mladog suradnika. Obojica su

se doimala ljubazno i susretljivo. Lisa im je dala na raspolaganje

knjiţnicu. Bila je u meĎuvremenu pospremljena. Krevet je bio

odnesen na tavan, a na njegovo mjesto postavljen stari teški pisaći

stol, za kojim je nekoć kod kuće radio Bruno Hammer. Iza stola je

stajao stolac s visokim naslonom. U njega se udobno smjestio

Ellmann. Njegov se pomoćnik smjestio na pokrajnji stolac. Jedan od

dva koţnata stolca, koji su stajali za osmerokutnim stolom, štavljenje

pred pisaći stol za svjedoke. 31

Svi su došli na red, jedan za drugim. Prvo su saslušali Evelyn.

Ona je napustila sobu zračeći istu sigurnost s kojom je i ušla.

Saslušanje Arthura trajalo je dulje, a nakon toga se pojavio

mrzovoljan i zbunjen, neraspoloţen da s ostalima progovori i riječ.

Odmah je otišao gore u svoju sobu i zaključao se. Za razliku od

njega je gospoĎa Gartner bila dobre volje i ţivahna, kada su je

otpustili. Uţivala je posve otvoreno i bez sustezanja što iz

neposredne blizine moţe doţivjeti jedan slučaj ubojstva.

Na Lisu je, naprotiv, saslušanje ostavilo mučan dojam i nastojala

ga se riješiti. "Ne znam, što još ţelite od mene!" počela je, sjedeći

ovdje čvrsto stisnutih koljena. "Rekla sam vam sve što sam znala."

"Moţda vam još nešto padne na pamet."

"Sigurno neće."

"Onda ću biti zadovoljan, ako moţete potpisati vašu prvu izjavu.

Ovog će je puta moj suradnik stenografirati. Sastavit ćemo pravi

zapisnik, koji ćete, molim, sutra potpisati. A i ostali." Nadinspektor

Ellmann joj je gurnuo otvorenu kutiju cigareta.

"Hvala, ne pušim", rekla je ukočeno.

"Nadam se da vam neće smetati, ako jednu zapalim."

"Ne bi ništa značilo kad bih rekla 'ipak bi'."

Ellmann je već počeo vaditi cigaretu; sada je spustio kutiju i

cigaretu.

"Vi ste gazdarica."

"Sto se mene tiče, pušite, ako ne moţete bez toga!"

"Ne moram."

"Vjerujem. Molim vas, zaboravite moju glupu primjedbu. Inače

nisam takva."

Ellmann sije s olakšanjem zapalio jednu cigaretu, činilo se Liši.

"Ali sad ste...?" zastao je.

"Šokirani, zbunjeni, razdraţeni."

"Ipak su otada prošla više od dvadeset četiri sata, otkad ste našli

pokojnika."

"I smatrate da bi to trebalo biti dovoljno da se pomirim s

ubojstvom? Ipak mi je bio muţ."

"To me navodi na pitanje..." Ellmann je skinuo naočale i počeo ih

čistiti papirnatom maramicom. "... jeste li stvarno imali spolni

odnos?"

32

"Moram li na to odgovoriti?"

"Zašto da ne?"

"Zato što nema nikakve veze s tom stvari."

Bez naočala, s nešto zamagljenim svijetlim pogledom

kratkovidnog, Ellmann je djelovao daleko bezopasnije. Alije njegov

glas zvučao vrlo energično, dok je objašnjavao: "Dopustite da ja to

ocijenim."

"Ipak o tome ne bih ništa rekla."

"Bojite se da ćete se osramotiti?"

"Ali kako, molim vas? Samo smatram da se to ne tiče stranih

osoba."

"Ali priznajete daje bio već jako bolestan, kada ste se za njega

udali."

"Da."

"Tako bolestan da nije mogao otići u matični ured pa se obred

morao odrţati ovdje u kući?"

"Ako ste znali, zašto onda pitate?"

Kriminalistički je inspektor opet stavio naočale, briţno sloţio

papirnatu maramicu i spremio je. Saslušanje je teklo dalje. Većina

pitanja bila je ista kao ona u noći kada se dogodilo umorstvo, i Lisa

je na njih odgovarala nestrpljivo i razdraţeno, ali bez proturječja.

Kriminalističkog je sluţbenika posebno zanimala činjenica, što je

Lisa pozvala policiju tek sat nakon stoje našla leš. Lisa mu je

pokušala još jednom objasniti razloge.

Kriminalističkom sluţbeniku to nije bilo jasno. "Zao mi je

gospodo Hammer, ali to ne mogu tako prihvatiti. Svima je jasno da

se, kad se nade toboţe mrtvog čovjeka, prvo provjeri udaranje srca.

To biste kao medicinska sestra trebali znati!

"Ja upravo to nisam učinila! Za mene bolesnik nije bio toboţe

nego očito mrtav."

"To je ipak sastavni dio rutine..." Ellmann je povukao dim

cigarete koja se dimila iz posudice i ugasio je.

Lisa mu je ţustro upala u riječ. "Budite ipak iskreni! Kada vas

netko pozove k lesu, trudite li se onda osluškivati njegovo srce?

Kladim se da ne. Vi znate kad pred vama leţi mrtvac baš kao i ja."

Ellmann je uzdahnuo. "Dobro, ostavimo to za sada po strani."

"Zastoje to uopće vaţno? Umišljate li si da biste uhvatili

33

počinitelja, da sam odmah otkrila ubojstvo?"

"Ja sam onaj koji ovdje postavlja pitanja, gospoĎo Hammer."

"Ja sam odavno rekla sve što znam."

"A sad nešto posve drugo: Je li Vaš suprug imao neprijatelje?"

Lisa je razmislila. "Vjerujem da je. Poduzeće je bilo gotovo

propalo kada su ga prije trideset godina preuzeli on i njegov brat

Albert. On je poduzeće ponovno postavio na noge, i bio je na to

ponosan. Sigurno se morao ogorčeno boriti, a tako čovjek stiče

neprijatelje." Lisa se naslonila nešto opuštenije. "Alije nezamislivo

da bi se takmac, kojeg je stjerao u škripac, sada mogao tako

osvetiti."

"Albert Hammer više nije ţiv, zar ne?"

"Točno. Bio je neţenja i njegov je dio poduzeća pripao mojem

muţu."

"Kakav je Bruno Hammer bio kao poslodavac? U tvornici,

mislim. Nije li neopravdano davao otkaze?"

"Mjere koje su pogoĎeni smatrali nepravednima? Da, to je posve

moguće. I daje netko mogao na njega biti bijesan. Ali sve je to bilo

već dosta davno. Već pet godina nije bio u stanju otići u poduzeće. U

početku nije išao svaki dan, onda sve rjeĎe i konačno je posve

prestao."

"Da li ste to doţivjeli?"

"Ne. Tada sam još išla u školu. Ali često je o tome govorio. Jako

je patio zbog toga."

"Da lije odrţavao privatna poznanstva?"

"Više ne, otkako sam ja došla u kuću."

"Vi ste to prekinuli?"

"Očito sam se krivo izrazila. Već kad sam došla u kuću – tada još

kao jedna od tri medicinske sestre – više nije primao telefonske

pozive niti primao goste. Zapravo je malo ljudi pokušavalo s njim

odrţati vezu."

"Tko?"

"Prijatelji. Jedna ţena."

"Ime?"

"Ne sjećam se. Moţda znaju njegova djeca. MeĎu njima je bio

ljekarnik Holbaum. On je do zadnjeg zvao i raspitivao se o

njegovom zdravlju, kada dulje ne bi došla k njemu po lijekove."

34

"Dakle, jedan dobar prijatelj?"

"Imala sam taj dojam. Koliko mije poznato, on i Bruno su

zajedno igrali skat. Gospodin Holbaum vam sigurno moţe reći tko je

bio treći u igri. Iako ne mogu zamisliti da bi vas to odvelo dalje."

"Ţena koju ste spomenuli – nije li ona mogla biti razočarana što

ju je napustio?"

"Razočarana moţda, ali bijesna ne. On to nije učinio da je

povrijedi. To je sa sobom donijela njegova bolest."

"Ali ona se je moţda mogla nadati nekoj naknadi."

"Ne znam ništa o tome. Nemam pojma o prirodi njegove veze –

da li je to bila ljubavna veza ili prijateljstvo ili su moţda postojali

ţenidbeni planovi."

"Vaši odgovori nisu baš jako opširni."

"Kako bi i mogli biti? Ţivjeli smo potpuno povučeno. Osim sa

svojom djecom i posve površno s gospoĎom Gartner nije odrţavao

nikakve kontakte."

"A Vi?"

"Mene bi katkada nedjeljom popodne, dok je on spavao,

posjećivala moja majka."

"Vi ste takoreći ţivjeli kao zatvorenica. Kako ste to podnosili?"

"Ja nikada nisam bila zatvorenica ili nešto slično!" Lisa se opet

uspravila. "Ja sam se svojom voljom udala za mojeg muţa i

svojevoljno ga njegovala. Moj je ţivot imao smisao. On me je

trebao, znao je cijeniti moju brigu i moje društvo."

"Druge ţene Vaše dobi odlaze na ples, posjećuju zabave, putuju,

odgajaju djecu..."

"Ne govorite mi ništa novo. Ja sam se već bila odlučila za

drugačiji ţivot, kada sam postala medicinska sestra."

"Ali ţivot jedne obične medicinske sestre nije tako pun krajnosti.

Ona ima odreĎeno slobodno vrijeme."

"I to sam imala. Samo što sam ga provodila sa suprugom."

"Ne shvaćate li na što smjeram?"

"Zašto mi ne kaţete jednostavno?"

"Koliko ste puta poţeljeli njegovu smrt?"

"Ako mi time mislite podvaliti da bih nasrnula na muţa s

bodeţom u ruci..."

"Ne, nisam mislio. Htio sam samo znati, jeste li kada poţeljeli

35

njegovu smrt."

"Da", priznala je Lisa.

Ellmann je brzo izmijenio pogled sa svojim suradnikom. "Ali to

ništa ne znači", objasnila je Lisa, "gotovo nema čovjeka, koji u ovoj

ili onoj prilici nije bliţnjem poţelio smrt. Budite posve iskreni,

gospodine nadinspektore, jeste li to ikada učinili?"

Zapalio je novu cigaretu.

"O, znam", rekla je Lisa, "vi ovdje postavljate pitanja, ne ja."

"Točno." Ellmann je duboko udisao i morao je kašljati. "Ali

ostavimo to!" rekao je, kad se oporavio od napadaja kašlja. "Sto se

dogodilo nakon odlaska Brune Hammera iz poduzeća?"

"On nije nikada otišao. De facto je ostao direktor do posljednjeg

daha."

"Ali u stvarnosti se nije mogao više brinuti za svoje poduzeće."

"On je radio, koliko je mogao, s bolesničkog kreveta." "Kako

to?"

"Njegov je poslovoĎa morao doći svaki petak popodne i pričati

mu o poslovanju i svim vaţnijim dogaĎajima."

"To dosada niste spomenuli."

"Ne govorite to tako prijekorno. Nisam se sjetila. Osim toga sam

pretpostavila, da Vas zanimaju privatne veze."

"Ne, zanima me svatko tko je zalazio u kuću."

"To je činio gospodin Weigel – Ludwig Weigel." "Koliko star?"

"Oko četrdeset, koliko mogu ocijeniti."

"Po Vašem mišljenju, to nije bilo privatno poznanstvo?" "Ne,

nipošto. Doduše, kad je došao uvijek bi me pitao: 'Kako je danas

stari gospodin?' – ali jedva zato što bi brinuo ili suosjećao. Htio je

znati kakve je volje."

"Ona je uglavnom bila loša."

"Ovisno. Bolesnik je imao i dobre dane."

"Da li je meĎu njima dolazilo do nesuglasica?"

"Nisam prisustvovala razgovorima."

"Shvatite me, gospoĎo Hammer! Ja Vam ne podvaljujem, da ste

moţda prisluškivali. Ali ovdje u knjiţnici morali ste ipak čuti, kad je

u susjednoj sobi bilo ţivlje."

"Tada sam koristila priliku da odem gore, okupam se i tako

dalje."

36

"Uvijek?" pitao je sumnjičavo kriminalistički inspektor.

"Tako se uhodalo."

"Znači li Vam što gospodin Weigel?"

"Kako dolazite na to?"

"Jer ga štitite."

"Ne mogu posvjedočiti ono, što se nije dogodilo u mojem

prisustvu."

"Kako stvari stoje, moralo je medu njima dolaziti do

nesporazuma, a i kad ste otišli u sobu nemoguće je da niste ništa

primijetili. Vjerojatno ste katkada sišli, dok je Weigel još bio ovdje.

Osim toga je za pretpostaviti, daje u Vašem prisustvu stari gospodin

dao oduška svojoj ljutnji. Pa, Vi ste bili njegova osoba povjerenja."

"Da", priznala je Lisa svladavajući se.

"Zašto to niste odmah rekli?"

"Jer te napetosti nisu bile ništa neobično. One su bile razumljiva

posljedica situacije. One sigurno nemaju nikakve veze s ubojstvom.

U tom pogledu ne bih davala nikakve primjedbe, da Vas ne navedem

na krivi trag. Nezamisliv mi je gospodin Weigel s bodeţom u ruci."

"Postajete vrlo rječiti, kada se radi o tom gospodinu."

"On je simpatičan čovjek. I sami ćete to ustanoviti, ako ćete ga

ispitivati."

"Očijukanje bez primisli, dakle? Ili više?"

"Nijedno ni drugo."

"Ne škodite si, ako priznate da ste se veselili njegovim

posjetima."

"Da i ne."

"Biste li nam, molim, objasnili što to znači?"

"On je uvijek imao pripremljen neki vic ili malu priču, da me

razvedri. To mi se sviĎalo. Inače bi moj muţ, kada dogovor nije

tekao po njegovoj volji, postajao jako teţak."

"Po čemu se to vidjelo?"

"Nisam mu više mogla nikako ugoditi."

Ellmann se nakašljao. "Dobro, razumijem." Okrenuo se svom

pomoćniku, koji je marljivo pisao na malom stenografskom stroju.

"Jeste li sve uhvatili, Franz?"

Mladi se čovjek nasmijao samodopadno. "Pa naravno!"

"Mogu li sad ići?" pitala je Lisa.

37

"Da, izvolite, gospoĎo Hammer. Sutra Vas očekujem u

policijskoj upravi."

Dva je dana kasnije tijelo gospodina Hammera dano na ukop, a

da obitelj nije saznala rezultat obdukcije.

Pogrebu je prisustvovalo pola Rodenberga. Odrţanje u tri sata

poslije podne nakon zadušnice. Neke su trgovine bile zatvorene

samo zbog tog dogaĎaja. Stanovnici su navirali, jer je većina

neposredno ili posredno ţivjela od Tvornice Hammer. No za većinu

je još privlačnija bila činjenica, da je direktor poduzeća bio ubijen.

Htjeli su vlastitim očima vidjeti one koji su dolazili u obzir kao

počinitelj i. Promatrati kako se drţe kada se u dubinu spušta teţak

lijes ukrašen mjedenim okovima.

Lisa je imala1 osjećaj da stoji na sramotištu. Iako je djelovala

krajnje neupadljivo – nenašminkana, strogo začešljane kose, u

jednostavnom crnom kaputu – činilo joj se da su suosjećajni, zavidni

i nepovjerljivi pogledi upućeni prije svega njoj.

Njezina majka, mršava ţena vrlo uspravnog drţanja, osjećala je

isto; stavila je neobično njeţnom kretnjom ruku na Lisina ramena i

šapnula: "Ne uzimaj si k srcu!"

Arthur, koji je kupio ne baš primjereno crno koţnato odijelo,

stajao je oborena pogleda i buljio neprestano u vrhove svojih cipela.

Čini se da samo Evelyn nije marila za val neprijateljstva. U svojem

crnom perzijaner kaputu, s crnim šeširićem i koketnim velom na

ţutoj kosi, djelovala je vrlo pristalo. Bila je toga potpuno svjesna.

Uvijek ponovno bi njezinim crveno namazanim usnama preletio

samodopadni smiješak.

Ţupnik je dugo propovijedao. Hvalio je velikodušnost pokojnika

i njegovu hrabrost u patnji. Obred je trajao beskrajno dugo.

Kada je u raku trebalo baciti lopatu zemlje, Lisa je dala prednost

svojoj pastorki. Evelyn se malo spotaknula u cipelama visokih peta,

no uhvatila je ravnoteţu. Svojem je bratu gurnula lopatu u ruku. On

je učinio propisanu gestu ne odajući licem bilo kakvo učešće. Lisa je

morala suspregnuti suze koje su navirale. Osjećala je da joj nije 38

dozvoljeno plakati nad otvorenim grobom; smatralo bi se

licemjernim. Stojeći pokraj brata i sestre primala je izraze sućuti.

Izgleda daje pokojnik imao više prijatelja i poznanika, nego stoje

mislila. Nepoznata su se lica redala pred njom.

Doktor Krantz ju je povukao u stranu. "Dovoljno je Lisa! PoĎite

sa mnom, brzo!" Stavio joj je ruku pod lakat i vodio je sporednim

putevima k izlazu.

Lisina ih je majka slijedila, Evelyn i Arthur su malo zaostajali.

Lisa se bojala, da će ovaj odlazak djelovati kao bijeg. Ali dopustila

je bez opiranja daje doktor Krantz gurne u svoj automobil. Njezina je

majka zauzela mjesto na straţnjem sjedalu. Evelyn ih je s bratom

slijedila vlastitim automobilom.

Kada su izašli pred vilom u Parkstrasse, primijetili su da

policijaci u odorama pretraţuju vrt okrenut ulici.

"Točno na dan pogreba!" primijetio je doktor Krantz. "Vrlo

ukusno!" Pomogao je obim gospoĎama da izaĎu iz automobila.

Ne osvrnuvši se na muškarce, išli su prema kući. Evelyn je uvela

auto u otvorenu garaţu i zatvorila vrata udarcem.

Zbog činjenice da Bruno Hammer nije umro prirodnom smrću,

prireĎene su karmine za najuţi krug. Nije bio pozvan nitko osim

liječnika, ljekarnika i Ludwiga Weigela. GospoĎa Gartner ipak nije

mogla a da u dvorišnoj sobi ne priredi hladni bife. No, nitko nije bio

gladan. Prisutni su bili potišteni.

GospoĎa Gartner je na srebrenom posluţavniku nudila čaše s

rakijom. "Molim Vas, uzmite! To je baš ono što sad trebate!"

Svi su uzeli, ali su izuzev Arthura oklijevali da popiju.

Doktor Krantz je podigao čašu da nazdravi. "Za dragog

pokojnika!"

Evelyn se nevoljko nasmijala. "Kakvo pristalo nadgrobno slovo!"

Kucnuli su se meĎusobno.

"On nije bio bez dobrote", ustrajao je doktor.

Lisa se s njim sloţila. "Trebalo gaje poznavati prije nego što je

obolio."

"To svi mi jesmo", primijetila je Evelyn.

Razmišljali su i zaključili daje to istina. MeĎu njima nije bilo

nikoga tko godinama nije poznavao Brunu Hammera. Doktor Otto

Krantz, malen i ţivahan, rano osijedio i briţno šišane brade bio je

39

oduvijek njegov kućni liječnik. Ljekarnik Siegrfried Holbaum, visok

i snaţan, bio mu je prijatelj i brat u igri skata. Ludwig Weigel gaje

zadnji upoznao. A i on je radio u poduzeću još prije nego je direktor

obolio. Bio je vitak, visok muškarac, crne kose, pametnih smeĎih

očiju i grčkog profila. "Stvarno", razmišljala je Lisa puna nelagode,

"ljudski razum kaţe da samo jedan od nas moţe biti počinitelj. Samo

mi smo mu bili dovoljno bliski." Zgrozila se.

"Otto, vrlo si pametno postupio, što si dame svojim autom doveo

kući. Oko crne limuzine se već sjatilo nekoliko neugodnih tipova",

rekao je ljekarnik."Nije se drugo ni moglo očekivati!" rekao je

liječnik i pozvao domaćicu. "Dajte mi još jednu rakiju, gospoĎo

Gartner!"

""Da otvorim šampanjac?"

"Ne", odlučno će Lisa, "molim, ne. Nema razloga za slavlje."

Evelyn je skinula svoj crni šeširić i stresla ţute uvojke. "Ali nema

apsolutno nikakvog razloga za jadikovanje. Ni u kojem slučaju, što

se mene tiče."

"Prilično hladnokrvno", primijetio je liječnik, koji ju je poznavao

od malih nogu.

"Ja nisam nikakva licemjerka!" odvratila je Evelyn i gurnula

gospoĎi Gartner, koja je još jednom napunila čaše, šešir i veo u ruke.

"A što se tiče luksuzne limuzine – zamisao da se u njoj dovezemo

smatrala sam od početka ludom."

"Direktor pogrebnog poduzeća je tako htio", branila se Lisa,

"vozač i crna limuzina uračunati su u uslugu."

"Mene u to nije mogao uvjeriti. Znala sam zašto uzimam vlastiti

auto."

"Tvoja majka", kazao je doktor Krantz, "ne bi bila sposobna

voziti."

"Majka!" viknula je Evelyn podrugljivo. "Kao da dobro ne

čujem! Majka!"

"Ne uzbuĎuj se, Evelyn", rekla je Lisa tromo, "uskoro ćeš me se

riješiti."

"Dakle još jedan razlog za slavlje!"

"Evelyn", opomenuo je ljekarnik, "ţena Vašeg očaje za njega

učinila nadljudske napore."

"A zašto? Kad me već pitate: Njemu je već godinama bilo mjesto

40

u nekoj bolnici. Naravno da mu to nije odgovaralo, to mi je jasno.

Ali tamo bi barem umro prirodnom smrću."

"Kako moţeš u to biti tako sigurna?" pitao je doktor Krantz.

"No dobro, on je uvijek govorio – to moraš najbolje znati, ujak

doktor – Ako me strpate u bolnicu, odoh ja gore!' – Moţda je mislio i

ozbiljno. Uopće ne bi dugo ţivio – a za nekoga, kako izgleda, ţivio

je i predugo."

"Govoriš previše!" ukorio ju je doktor Krantz.

"Pa netko mora otvoriti usta!"

"Ne, Evelyn", rekla je Lisa, "bilo bi bolje da se smiriš."

"Ti mi ne moţeš zapovijedati!" napala ju je Evelyn. "Ovo je moja

kuća – ili će uskoro biti moja. Ja sam pozvala goste."

Gospoda Gartner je ušla s bocom bijelog vina i pokazala Liši

naljepnicu.

"A ovo je", rekla je Evelyn, "vino iz podruma mojeg oca. Nisam

li u pravu, Arthure? No, reci nešto!"

Arthur je uporno šutio.

"Navalite konačno!" Evelyn je prišla bifeu i stavila si dva

komada ruţičaste pečene zečevine, ţličicu brusnica i umaka

Cumberland na tanjur. Zatim je uzela ubrus i pribor za jelo i spustila

se na jedan od stolaca, pletenih od palminih šiba. Oklijevajući i bez

volje posluţili su se i ostali, izuzev Liše i Arthura. Svi su našli

mjesto, na kojem su mogli jesti, piti ili samo odmoriti noge.

Bolesnički je krevet bio uklonjen i dvorišna je soba poprimila

svoj prijašnji izgled. Ovdje je stajao okrugli stol sa ţutim

stolnjakom, četiri stolca pletena od palminih šiba pokrivena šarenim

jastucima. K tome je gospoĎa Gartner briţno donijela oba koţnata

stolca iz knjiţnice. Svjetlo jesenskog sunca prodiralo je kroz ţute

zavjese, koje je gospoda Gartner navukla na staklena vrata i prozore

kada su stigli policajci. Ipak, svi su na karminama stalno bili svjesni

nazočnosti onih muškaraca, pa čak i Evelyn, iako je odlučila da si to

ne uzima k srcu.

"Sve je to", rekao je ljekarnik, "s koje god strane gledano, jedna

vrlo ţalosna stvar."

"Da zasviramo!" predloţila je Evelyn, odloţila tanjur i skočila.

"Bez straha, pop i rock naravno ne dolaze u obzir. Ali kako bi bio

jazz? Count Basie moţda?" Odjurila je do gramofona.

41

U tom je trenutku netko izvana pokucao na jedno od stakala.

Svi su se stre sli.

"Netko ţeli ući", ustanovila je Evelyn.

Lisa je ustala, povukla zastore sa srednjih vrata i otvorila ih.

Kriminalistički nadinspektor Ellmann prekoračio je prag; u ruci

je drţao prozirnu plastičnu vrećicu. "Oprostite, što smetam", rekao

je, "ali ovo ovdje..." Malo je podignuo vrećicu "...čini mi se dovoljno

vaţnim, da Vam odmah pokaţem."

Svi su netremice gledali u plastičnu vrećicu, u kojoj je bio

metalni predmet dug oko trideset centimetara.

"Što je to?" htjela je znati Evelyn.

"Nadam se da bi mi jedno od Vas mogao reći."

"Nemam pojma!" rekao je odmah Ludwig Weigel. "U tvornici se

tako nešto ne koristi."

"Kada bih mogao bolje pogledati", rekao je ljekarnik, "moţda bih

znao – no smije li se izvaditi iz vrećice?"

"Ne."

"Zbog otisaka?" pitala je ţustro Evelyn.

"Dakle, to je ubojito oruţje?"

"Lako moguće."

Nadinspektor se okrenuo Liši i drţao joj vrećicu neposredno pred

očima. "Što mislite o tom predmetu, gospodo Hammer?"

"Vrlo je šiljat. Gore ima dvije ručke u obliku ušice. Mogle bi biti

škare." Upitno je pogledala Ellmanna. "Vrtne škare?"

"Koristite li ovakve škare?"

"Ne. Nemam ništa s vrtom."

"Znate li, da li se takve škare čuvaju negdje u kući? Ili su se

čuvale?"

"Ne. O tome morate pitate gospoĎu Gartner."

Na te je riječi ušla gospoĎa Gartner. Očito da je prisluškivala,

iako je kao izliku koristila da opet natoči. Ponijela je novu bocu vina.

"Dobro, da dolazite!" rekao je Ellmann i pokazao joj vrećicu.

"GospoĎa Hammer smatra da su ovaj predmet vrtne škare."

"Ali to nisu!" brzo je objasnila domaćica.

"Niste li nikada vidjeli vrtne škare? S ovom se stvari ne bi mogla

odrezati ni najmanja grana."

"To bi mogao biti medicinski instrument!" umiješao se liječnik.

42

"Takve se šiljate škare koriste pri operacijama."

"Medicinski instrument? Da se ne nasmijem!" GospoĎa Gartner

je vrlo bučno odloţila bocu na stol. "Da Vam ja kaţem, što je to?

Škare za papir."

"Mogli biste biti u pravu", rekao je kriminalistički nadinspektor.

"I te kako! One koje je imao gospodin Hammer, izgledale su vrlo

slično." Toliko se sagnula k vrećici da ju je skoro dodirnula vrhom

nosa. "Moţda upravo tako."

"Zanimljivo. A gdje su sada te škare za papir? One pokojnikove,

mislim."

"Spremila sam ih."

"Kada?"

"Ne mogu Vam posve točno reći. Bilo je to prije mnogo godina.

Tada se gospodin još dobro osjećao, ali se bolest već javljala, i slutio

je kamo to vodi. 'Ne ţelim ţivjeti kao invalid', ponavljao bi. Morali

biste se toga sjećati, gospodine doktore! Bojali smo se, da bi si nešto

mogao učiniti. Zato ste mu uvijek odbrojili tablete za spavanje i

protiv bolova. A i sami ste mi rekli: 'Uklonite škare, gospodo

Gartner! Ne mogu više gledati taj opasan predmet!' – Naime, uvijek

su stajale na pisaćem stolu pokojnog gospodina."

"Istina!" rekao je liječnik. "Sada se sjećam."

"A kuda ste pospremili škare?"

"Odnijela sam ih u kuhinju, u staru kuhinju u suterenu, koju smo

baš tada prestali koristiti. Stavila sam ih u ladicu starog kuhinjskog

ormara. Posve straga."

"Nisam li Vam rekao, da ih bacite?" pitao je liječnik.

"Ali one su još bile dobre! Osim toga sam mislila, ako bi se

gazda jako ljutio, vratila bi ih. Ljutio seje, ali su u kući bili majstori,

i tako nije mogao biti siguran da sam ih ja uzela. Dosta se brzo

smirio. Imao je druge brige, a ne da se uznemiruje zbog jednih škara

za papir."

"Molim Vas, donesite ih!" rekao je kriminalistički nadinspektor.

Domaćica ga je zaprepašteno pogledala. "Što da učinim?"

"Donesite škare za papir, gospoĎo Gartner. Ako je istina ono što

ste nam pričali, morale bi još uvijek biti na svojem mjestu."

"Boţe! Nakon tolikih godina!" viknula je gospoĎa Gartner, ali je

ipak brzo napustila sobu.

43

"Tko je od Vas imao pristup staroj kuhinji?" pitao je

kriminalistički sluţbenik.

"Svatko je imao pristup!" objasnila je spremno Evelyn. Ulaz nije

bio zaključan ili zabarikadiran. Nju se jednostavno više nije

koristilo."

"Uopće ne?"

"Mislim da gospoĎa Gartner tamo odlaţe kućanske strojeve koje

rijetko ili uopće više ne upotrebljava i za koje nema mjesta u novoj

kuhinji, posude za ukuhavanje i slično, Weckstaklenke."

"Kada ste zadnji puta bili u staroj kuhinji, gospoĎice Hammer?"

"Uz najbolju volju se ne mogu sjetiti. Moralo je svakako biti

davno. Sigurno ne, otkako sam se odselila."

"A Vi, gospodine Hammer?"

Arthur je šuteći slegnuo ramenima.

"Ti si se jednom zanimao za nju, otprilike godinu dana prije tvoje

mature!" podsjetila ga j e Evelyn. "Htio si ga preurediti u podrum za

zabave. Ali tada od toga nije bilo ništa, jer otac nije htio imati

galamu u kući."

Kriminalistički se sluţbenik okrenuo Liši. "A što je s Vama,

gospoĎo Hammer?"

"Što bi trebalo biti sa mnom?"

"Da li ste češće odlazili u stani kuhinju?"

"Samo jednom, vjerujem. S gospoĎom Gartner. Ona mi je nakon

vjenčanja pokazala cijelu kuću."

"Inače nikad?"

"Ne bih se mogla zakleti. A što bih tamo radila?"

Domaćica je dojurila u dvorišnu sobu; njezino je glatko okruglo

lice bilo rumeno od uzbuĎenja. "Nestale su!" viknula je. Zaustavila

se usred sobe i pogledala sjajnih očiju Lisu da vidi njezinu reakciju.

Lisa je odmah shvatila značenje tog otkrića, ali nije ni trepnula.

"Govorite o škarama za papir?" htio se uvjeriti kriminalistički

nadinspektor.

"Nego o čemu?" odvratila je gospoĎa Gartner. "One nisu više

tamo, kuda sam ih stavila."

"Jeste li posve sigurni?"

"Ali jesam! Nisam pogledala samo u ladicu, u koju sam ih

sakrila, već i u sve ostale. Nestale su!"

44

Sada je Lisa otvorila usta. "To samo potvrĎuje", rekla je, "daje

počinitelj imao pristup kući, a to smo ionako znali."

Kriminalistički je nadinspektor drţao plastičnu vrećicu s

omraţenim škarama za papir demonstrativno visoko. "Ali tko je

izvan kuće mogao znati, da je u staroj kuhinji skriveno prikladno

oruţje?"

"Svatko tko je imao priliku tamo kopati", odgovorila je Lisa i

ugrizla se za usnicu, kad je shvatila da se pokušava braniti.

Neočekivano joj je u pomoć priskočila Evelyn. "Lisa je u pravu!

Svatko tko je mogao ući u kuću, mogao je i u staru kuhinju. Ja uopće

nisam znala da te škare postoje."

"Ali upravo ste ih Vi, gospoĎice Hammer, trebali nekoć viĎati na

pisaćem stolu Vašeg oca."

Evelyn je nabrala čelo, no ubrzo gaje ispravila. "O tome prvo

moram dobro razmisliti. Da, sjećam se. Ali nikad nisam na tu stvar

obraćala paţnju. Nije mi ni upalo u oči, daje jednog dana nestala.

Nikad nisam pitala što se s njom dogodilo, zar ne gospodo Gartner?"

"Točno, Evelyn. Niste."

Kriminalistički se nadinspektor okrenuo Arthura. "Mogu Vas

zamoliti za mišljenje, gospodine Hammer?"

Arthur je slegnuo ramenima. "O tome ne mogu ništa reći."

"Ništa?"

"Uopće ništa."

"To je jako malo."

Na Arthura se vidjelo da bi se najradije obavio šutnjom. Ali pod

ispitivačkim pogledom kriminalističkog sluţbenika se svladao i

pobliţe objasnio.

"Ne mogu se sjetiti d a j e otac imao takve škare", tvrdio je, "a niti

da ih jednog dana više nije imao."

"Čini se da imate napadno slabo pamćenje, gospodine Hammer!"

Arthur je stisnuo usne i zario rake duboko u dţepove. "Niti za

nestanak Vašeg kućnog ključa niste imali odgovarajuće objašnjenje",

nastavio je kriminalistički sluţbenik. "Toga sam se sjetio."

"Da?"

"Nisam ga imao, već kad sam se posljednji put vratio u

Stuttgart."

"Tog ste se prilično kasno sjetili."

45

"Vjerojatno sam ga negdje ostavio..."

"U tvojoj sobi svakako ne!" upala je gospoĎa Gartner. "Nakon

tvojeg odlaska temeljito sam je pospremila." "...ili sam ga izgubio ili

mi gaje netko ukrao."

"Arthur uvijek zametne ili izgubi neke stvari", objasnila je Lisa,

"svoju osobnu iskaznicu, vozačku i prometnu dozvolu. To mu je

specijalnost."

"On je smušenjak", dodala je Evelyn, "to zna svatko od nas."

Kriminalistički nadinspektor je svakog pojedinog uzeo na nišan,

prije nego što je otišao.

"No, to bi bilo sve za danas", rekao je, "ne bih Vam više smetao."

Evelyn mu je poklonila širok osmijeh. "Neobično obazrivo od

Vas, gospodine Ellmann! Vaša uljudnost je zaista zbunjujuća."

Kriminalistički se inspektor nije dao zbuniti, već se nakon

kratkog pozdrava povukao istim putem kojim je došao.

"A sada gospodo," pozvala je Evelyn, "dajte šampanjac! Otac je

mrtav, a policija medu nama traţi ubojicu! Pa da to nije razlog za

slavlje!"

Lisa se ispričala i otišla u svoju sobu. Skinula je cipele s visokim

petama i crnu haljinu te legla na svoj krevet. Odozdo je čula

prigušene glasove oţalošćenih gostiju, koji su postajali sve glasniji i

veseliji. Osjećala se vrlo osamljena.

Čitanje oporuke bilo je predviĎeno za sutra prije podne u

jedanaest sati.

Lisa je stigla točno. Pratio ju je Arthur, još uvijek u crnoj koţi.

Sama je haljinu osvjeţila bijelim ovratnikom, koji joj je davao izgled

učenice. Sudski ih je vjeţbenik odveo u sobu za sastanke, veliki,

tamni prostor sa smeĎim tapetama i zelenim zavjesama. U dnu sobe

stajao je teţak pisaći stol, iza njega jedan širok stolac, a ispred tri

uţa. U sredini je sjedila gospoĎa Gartner, bogato urešena, s crnim

šeširom oblika lonca na plavoj, lijepo počešljanoj kosi. Taj danje

uzela slobodno. Okrenula se onima koji su ulazili i oduševljeno ih

pozdravljala. "Konačno!" rekla je s neskrivenim nestrpljenjem.

Ni Lisa ni Arthur nisu smatrali potrebnim da joj objasne daje 46

upravo jedanaest sati. Samo su ljubazno odzdravili.

GospoĎa je Gartner pokazala na stolac pokraj sebe i pozvala Lisu

da zauzme mjesto.

No Lisa je stresla glavom. "Ne, hvala. Radije ne."

Iza ovih je stolaca bio postavljen još jedan red, očito samo za ovo

otvaranje oporuke. Tamo je sjela Lisa, a Arthur je slijedio njezin

primjer.

Malo je kasnije stigao ljekarnik te sve pozdravivši, odabrao stolac

pokraj Liše. "No, kako se danas osjećamo?" pitao je zabrinuto.

"Hvala, dobro", odgovorila je Lisa; znala je da s tamnim

kolutovima ispod očiju loše izgleda, ali nije ţeljela sućut.

Ljekarnika se nije moglo zavarati. "Ako trebate sredstvo za

spavanje..."

"Ne, hvala!" prekinula gaje Lisa. Osjetila je daje bila gruba pa je

dodala ispričavajući se: "Izdrţat ću ovako."

"Da mi je samo znati zašto ne dolazi taj biljeţnik!" prigovorila je

gospoĎa Gartner.

"Sigurno čeka da se svi skupimo", objasnio je ljekarnik.

"Tipično za Evelyn! Zakasnila bi i na vlastito vjenčanje."

Svi su bili pomalo razočarani kada je unutra pušten Ludwig

Weigel.

GopoĎa Gartner je to čak i izrekla. "No, tako nešto! Nisam uopće

znala da ćete i Vi nešto naslijediti."

Malo zbunjeno je protrljao ruke. "Ni ja, gospoĎo Gartner.

Vjerojatno su me ovamo pozvali zahvaljujući mojem poloţaju

poslovoĎe u Tvornici Hammer."

"No, prepustimo se iznenaĎenju." GospoĎa Gartner je opet

lupnula o stolac pokraj nje. "Sjednite!"

Ali je očito i Ludwigu Weigelu bilo neugodno sjesti u prvi red.

"Radije stojim", tvrdio je i zauzeo mjesto uz straţnji zid.

GospoĎa se Gartner okrenula ostalima. "No, onda bismo bili svi",

rekla je duboko uzdahnuvši: "Osim milostive gospoĎice, razumije

se!"

Lisa se pokušavala uvjeriti da ne postoji razlog da bude nervozna.

Iako je njezin suprug bio jedan izuzetno teţak i nepredvidiv čovjek,

nije mogla vjerovati da bi ju bio u stanju potpuno mimoići u oporuci

– a da se to i dogodi, kao medicinska sestra uvijek bi negdje nasla

47

mjesto. Moţda bi mogla i bez novca, samo stipendijom, započeti

studij medicine, za čim je teţila.

Ali njezin je nemir rastao unatoč ovih razumnih razmišljanja.

Osjećala je da i ostalima ne ide bolje. Čak se vrpoljio i imućni

ljekarnik, kojem bi nasljedstvo jedva nešto značilo. Domaćica se

okretala amo tamo na stolcu. Arthur je zadrţao pozu, koju je odabrao

u početku – prebačene noge, ruke zakopane u dţepovima kaputa –

ali je Lisa vjerovala da osjeća koliko su mu ţivci bili napeti. Čekanje

ih je sve dotuklo. Razgovor nikako nije dolazio sam po sebi.

Tek četvrt sata nakon jedanaest banula je Evelyn, vrlo elegantna

u plavom kostimu i bijeloj svilenoj bluzi. "Nadam se da ne

dolazim...", viknula je, ali je zastala kada je otkrila daje stolac za

pisaćim stolom još prazan. "Kako to da još nema biljeţnika?"

Nikom se nije dalo objašnjavati joj.

Evelyn je ipak smatrala primjerenim da se ispriča. "Nisam mogla

naći mjesto za parkiranje."

"Krene se jednostavno na vrijeme", prekorila ju je gospoĎa

Gartner.

"I jesam, ali..." Evelyn opet nije završila rečenicu. "Kada će

konačno početi predstava?"

Ali tada je već ušao biljeţnik Alfons Hieber, jak čovjek u dobro

krojenom crnom odijelu, bijeloj košulji i srebrnosivoj kravati.

Dostojanstveno je zauzeo mjesto za pisaćim stolom.

I Evelyn je brzo sjela, prebacila svoje tanke noge, namjestivši se

tako spretno daje do izraţaja došlo jedno od njezinih lijepih koljena.

Svi su napeto buljili u dokument koji je biljeţnik poloţio pred

sebe.

Ali nije odmah otvorio, već je počeo dobro odabranim riječima

iskazivati svoju potresenost, kako je rekao, tragičnom smrću Brune

Hammera, i izrazio sućut rodbini pokojnika. Tada je redom pogledao

svakog pojedinog i rekao: "Dopustite da pogledam vaše osobne

isprave!"

"Ali mene poznajete!" bunila se Evelyn.

"Identifikacija je posve formalan postupak, gospoĎice Hammer",

odgovorio je blago biljeţnik.

Ona je prva skočila, iskopala je svoju osobnu iskaznicu već

stojeći kod stola i pokazala je biljeţniku. Oko njezinih je punih usta

48

lebdio ironičan smiješak. Gospoda Gartner ju je slijedila, već s

osobnom u ruci. Tada je stupio naprijed ljekarnik Holbaum, zatim

Lisa i konačno Ludwig Weigel, koji je zatim sjeo do Evelyn.

Arthur je ustao i hodao traţeći po dţepovima. "Ništa ne nalazim",

objasnio je sleţući ramenima.

"Mislim, neka ostane pri tome, Arthur!" rekao je milostivo

biljeţnik.

Arthur je sjeo s olakšanjem.

"A sada o oporuci pokojnika!" nastavio je biljeţnik. "Sastavljena

je petnaestog kolovoza ove godine, a potpisana u mojoj nazočnosti

dvadeset prvog. PotvrĎujem daje oporučitelj bio pri punom

duševnom zdravlju. Dopustite da Vam sada pročitam..."

"PrijeĎite na stvar!" rekla je Evelyn poluglasno.

No, biljeţnik je ipak čuo i dobacio joj prijekoran pogled. Zatim je

konačno otvorio dokument i čitao: "Moja posljednja ţelja. Ja Bruno

Hammer, nakon temeljitog razmišljanja i pri punom prisustvu mojih

duševnih snaga odreĎujem moju ljubljenu suprugu gospoĎu

Elisabeth Hammer, roĎenu Hopf za glavnu nasljednicu."

"Ne!" viknula je Evelyn. "Nemoguće!"

GospoĎa se Gartner okrenula Liši i rekla primjetno: "Imaš riječi!"

Lisa se osjećala kao da ju je netko omamio udarcem u čelo.

Ostala je nepomična.

"Molim Vas da me ne prekidate!" opomenuo je biljeţnik. On se

nakašljao i nastavio: "Njoj neka pripadne kuća i zemljište u

Parkstrasse dvanaest, gdje moj sin Arthur Hammer ima pravo

uţivanja do svoje ţenidbe."

Evelyn se više nije mogla svladati. Skočila je: "A što dobivam

ja?"

"Smirite se , gospoĎice Hammer, odmah ćete saznati!"

"Očekujete li da mimo promatram, dok mi se krade moje

nasljedstvo?"

"Nitko Vam nije ništa ukrao!"

"Ipak! Znam ja! Ona... ona..." Evelyn se okrenula i pokazala na

Lisu. "...ona je protiv mene spletkarila kod mojeg oca! Ona gaje

navela na to da potpiše takvu idiotsku oporuku..., a kada je to učinio,

ubila gaje!" Evelynine su se plave oči iskrile od uzbuĎenja.

"Zbog ove izjave", objasnio joj je smireno biljeţnik, "moţete biti

49

tuţeni za klevetu."

"Ne moţe mi nitko uskratiti da govorim", vikala je Evelyn sva

izvan sebe, "ni Vi ni bilo tko drugi!"

Ludwig Weigel je ustao, stavio ruke na njezina ramena i pokušao

je gurnuti na njezin stolac. "Bolje da oporuku poslušamo do kraja,

gospoĎice Hammer!"

"Dovoljno sam slušala!"

"Ali mi ostali nismo. Molim Vas, imajte obzira!" Pogledao ju je

zaklinjajući.

Nevoljko je popustila i sjela. "Ja ću pobiti ovu prokletu oporuku.

To sad već znam."

Biljeţnik je čekao, da nastane potpuni mir, da bi nastavio:

"Nadalje neka moja ljubljena ţena naslijedi pedeset posto mojeg

imetka, koji se sastoji od gotovine, zemljišta i dionica u mojem

poduzeću "Braća Hammer". Mojem sinu Arthuru pripada trideset

posto ovih vrijednosti, pri čemu vjerujem da će ih razumno

upotrijebiti."

Arthur je čujno odahnuo.

Biljeţnik je čitao dalje:

"Mojoj kćeri Evelyn ostavljam tako njezin nuţni dio. Ona me u

godinama moje bolesti nedopustivo zanemarila.

Dopuštam, da sam djelomice kriv za tu očitu sebičnost, jer sam je

u djetinjstvu previše oboţavao. No, to neće ispraviti uvredu koju mi

je nanijela svojom nemilosrdnošću. Zato odreĎujem, da se zadovolji

s deset posto postojećih vrijednosti imetka."

"Deset posto!" ponovila je Evelyn potreseno. "Mislim da

sanjam!"

"Oporučitelj je razloge, koji su ga naveli da smanji Vaše

nasljedstvo posve jasno naveo", rekao je biljeţnik.

"Nije mi na kraj pameti da se s tim jednostavno pomirim!"

"Jasno da moţete pobijati oporuku, gospoĎice Hammer, ali Vas

iz mojeg pravnog iskustva upozoravam, da nemate puno izgleda za

uspjeh." Nakon male stanke dodao je: "Ako ne moţete pobiti

predbacivanja Vašeg gospodina oca."

"To ne moţe!" ustanovila je gospoda Gartner. "U posljednje se

vrijeme uopće više nije pojavljivala, a pisala je samo kad je trebala

novac."

50

"Otkud znate to?" puhala je Evelyn ljutito na domaćicu.

"Zaveţite!"

Lisa se konačno opet sabrala. "Evelyn", rekla je dršćućim

glasom, "oporuka, naravno, tako ne moţe ostati. Mi ćemo se

prijateljski sloţiti."

"Prijateljski?" vikala je Evelyn. "To bi ti tako odgovaralo! Dat' ću

te na sud!"

"Ali, Evelyn! Meni uopće ne treba kuća. Sto da s tim radim?"

"Kada si zgrabila pola poduzeća, to ti ide u račun!"

"Ja ću se svega odreći."

"To ćeš morati, htjela ili ne. Bilo bi još ljepše, da ubojica dobije

nasljeĎe svoje ţrtve!"

"Molim, nikakve preuranjene odluke, gospoĎo Hammer!"

upozorio je biljeţnik. "Posavjetujte se s Vašim odvjetnikom!"

Dlanom je udario oporuku, koja je pred njim leţala. "To je zadnja,

dobro promišljena odluka Vašeg muţa. Mislim, da ne bismo smjeli

zaboraviti njegovu ţelju."

"Mora daje bio poremećen, kad je to sastavljao!" tvrdila je

Evelyn. "Moţda je bio i drogiran. Ona tamo..." S pokretom glave

prema Liši "...od nje mogu u meĎuvremenu štošta očekivati."

Sad je i Lisa ustala. "To si od tebe ne mogu dopustiti!"

"Još je i bezobrazna?"

"Molim te, saberi se. Poslije ćemo zajedno sjesti u miru..."

"Misliš daje dovoljno da platiš pa da drţin Azik za zubima? O

tom moţeš samo sanjati. Dosada sam – blesava kakva jesam –

pokušavala obraniti te. Sada je s tim gotovo. Sada ću staviti karte na

stol."

"Molio bih Vas, moje dame, da svoje nesuglasice odgodite za

neko drugo vrijeme. Dozvolite da završim."

"Bez mene!" Evelyn se uputila k vratima. "Sto se mene tiče,

moţete si glupi komad papira nekud zataknuti, poštovani gospodine

Hieber!" Izjurila je napolje.

Lisa bi je najradije bila slijedila. Ali je shvaćala koliko je bilo

Evelynino razočaranje i daje bila u takvom stanju da se s njom nije

moglo razgovarati.

Zato je opet sjela. Biljeţnikove su riječi samo šumo rile pokraj

nje, a da nije shvaćala njihov sadrţaj.

51

Tek je kasnije saznala da je Ludwig Weigel nasljedio deset posto

imetka poduzeća s nalogom da i dalje bude poslovoĎa, ljekarnik

Holbaum vrijedno lovačko oruţje pokojnika i Gerda Gartner pet

tisuća maraka.

Nakon stoje biljeţnik Hieber završio ovaj sastanak, nasljednici su

još neko vrijeme neodlučno ostali u toj prostoriji.

"Čestitam, gospoĎo Hammer!" rekao je Ludwig Weigel odlučno.

"Nitko ovu sreću nije više zasluţio od Vas!" dodao je ljekarnik.

"To nazivate srećom?" pitala je Lisa s blagim osmjehom.

"O tom nisam ništa znala!" branila se Lisa.

"Blaţen onaj koji vjeruje", odgovorila je domaćica.

"Ne budite drski!" odbio ju je Ludwig Weigel.

"Ja i drska!" rasrdila se gospoda Gartner. "Previše sam skromna!

Deset godina sam vjerno sluţila starom gospodinu, svaki fenig

dvaput okrenula, iako sam se lagano mogla obogatiti. Nitko ne bi ni

primijetio. I što mi je hvala? Blesavih pet tisuća maraka!"

"Lijepa svotica, draga gospoĎo!" predbacio joj je Ludwig Weigel.

"Ali niste radili besplatno."

"Za slabu plaću, ako Vas baš zanima. Ali sada sam toga sita.

Ovim dajem otkaz, da znate, sestro. Od sada moţete svoju

prljavštinu čistiti sami."

"Onda Vam ţelim svako dobro za budućnost, gospoĎo Gartner!"

rekla joj je Lisa pomirljivo. "Nedostajat ćete nam."

"Moţete svima reći!" gospoda je Gartner previdjela Lisinu

pruţenu ruku i osorno se okrenula. "Ţelim Vam dobru zabavu!"

Odjurila je kao uvrijeĎena kneginja.

"Stoje očekivala?" pitao je ljekarnik mašući glavom.

"Očito više", rekao je Ludwig Weigel.

"Ali na temelju čega?" zapitala je Lisa. "Nitko joj nikad nije ništa

obećao. Bila je dobro plaćena, i nikad joj nisam gledala na prste, već

zbog mira u kući. Uvijek smo se dobro slagale."

"Sad u Vama vidi neprijatelja", ustanovio je ljekarnik.

"Ne razumijem."

"Jer smatra, da Vam nasljedstvo ne pripada, gospoĎo Hammer!" 52

rekao je Ludwig Weigel. "Sto se tiče nasljedstva. O tom moramo još

razgovarati!"

Arthur koji je dosada šuteći stajao sa strane, s rukama u

dţepovima, javio se za riječ. "Hoćeš li me odvesti kući, Lisa?"

"I s Vama moram razgovarati, Arthure! Morali bismo otići u

tvornicu." Ludwig Weigel je bacio pogled na svoj ručni sat. "Ne,

imam bolji prijedlog. Ručajmo zajedno!"

"Zapravo bih radije...", počela je Lisa.

Ludwig Weigel se nije dao odgovoriti. "Vaţno je, gospoĎo

Hammer! Htio bih to što prije obaviti."

Lisa je pristala oklijevajući. Do ničeg joj sada nije bilo manje

stalo od poslovnog razgovora.

Zajedno su napustili zgradu.

Dolje se ljekarnik htio oprostiti.

"PoĎite s nama, gospodine Holbaum!" molila je Lisa.

"Ja bih samo smetao."

"Ne krijemo od Vas nikakve tajne."

Vidjelo se na ljekarniku da bi im se rado bio pridruţio. Ali kako

Ludwig Weigel nije bio suglasan, oprostio se od njih. "Ako ţelite,

Lisa, moţete mi sve ispričati jedan drugi puta", rekao je.

Lisa je gledala za njim, kako odlazi velikim koracima, visok,

snaţan čovjek, koji je čak i straga djelovao povjerljivo. "Zaista je

ljubazan", rekla je, "on je moj jedini prijatelj."

"Nije jedini, Lisa", ispravio je Ludwig Weigel, "i ja sam još

ovdje."

Lisa je nehotice pogledala svojeg posinka. Ali Arthur je ostao

nijem i izbjegao njezin pogled.

Ludwig Weigel je predloţio da odu u "Chez Annabelle", jedini

francuski restoran u Rodenbergu, koji je samo navečer bio dobro

posjećen. "Tu nas neće smetati", rekao je.

Lisa se sloţila pa su prešli Rathausplatz. Arthur je klipsao za

njima.

Ludwiga Weigela su poznavali u "Chez Annabelle". Konobar ih

je, trudeći se, odveo do jednog stola koji se nalazio po strani. Ako je

i znao sve o obitelji Hammer i ubojstvu, nije to dao na znanje.

No ostali su gosti, preteţno poslovni ljudi, znatiţeljno pratili

njihov ulazak i šaputali. Lisa je toga bila svjesna i drţala se

53

uspravno. Ludwig Weigel djelovao je šarmantno i bezbriţno, a

Arthur je zadrţao svoje mrzovoljno i nezainteresirano raspoloţenje.

Jelovnik je bio vrlo privlačan, ali se Lisa, koja nije osjećala glad,

odlučila samo za salatu iz Niče. Ludwig Weigel i Arthur odlučili su

se za goveĎi odrezak s prilozima.

"A k tome ćemo", rekao je Ludwig Weigel, "popiti čašu vina, zar

ne?"

Lisa je odbila. "Dobra namjera", rekla je, "ali za ručak nikad ne

pijem."

"Danas i nije običan dan", odvratio je, "gutljaj vina Vam, Lisa,

moţe samo koristiti!" Naručio je bocu suhog bijelog vina. Kad je

konobar otišao, opet joj se okrenuo. "Smijem li Vas zvati 'Lisa'.

Mnogo ćemo suraĎivati."

"Radije ne!" otklonila je.

Bio je previše samosvjestan, da bi ga ova primjedba uvrijedila, ali

se ipak dosta začudio. "Kako da to protumačim?"

"Bolje je da izbjegavamo svaki oblik prisnosti."

"Nemate u mene povjerenja?"

"Ipak, Ludwig...", odmah se ispravila: "Gospodin Weigel. Tako

je...", traţila je prikladne riječi. "... policija mije ionako podvalila da

izmeĎu nas postoji neka veza."

"Glupost!"

"Da, apsurdno je. Ali jasno, oni traţe motiv za ubojstvo."

"Idiotski je, sumnjičiti Vas!" rekao je neuobičajenom ţestinom.

"Prije svega, ne samo mene." Lisa je, ne gledajući ga, vilicom

vukla pruge po svijetlom stolnjaku.

"Odmah trebate uzeti odvjetnika!"

"Zašto? Tek tada bi izgledalo, da se stvarno osjećam krivom."

"Ne moţete se sami braniti, Lisa... pardon, gospoĎo Hammer! Ne

moţe se vjerovati ni Evelyn ni gospoĎi Gartner. One su u stanju

skupiti protiv Vas sumnjive momente."

"Moguće je. Ali mi ipak ne mogu ozbiljno naškoditi, budući da to

nisam učinila."

"Već činjenica da Vas je direktor odredio za glavnu nasljednicu

govori protiv Vas."

"Nasljedstvo nikako neću preuzeti. Nisam se htjela prepirati s

biljeţnikom Hieberom. Ali sam sigurna da postoji mogućnost da se

54

odbije."

"O tome trebate dobro razmisliti!"

Sad gaje pogledala u oči. "To sam već učinila."

Šutjeli su dok je konobar prilazio stolu i nalijevao vino.

Tada se Arthur iznenada obratio Ludwigu Weigelu. "Ako Lisa

odbije nasljedstvo – tko ga onda dobiva?"

"Vi, Arthur, pretpostavljam, budući daje Vašoj sestri izričito

dodijeljen nuţni dio." Pogledao je Lisu. "Vi se ne moţete pomiriti s

Evelyn odbijanjem nasljedstva. Evelyn ne bi ništa od toga imala."

"Ali ja neću!"

"Razumijem te, Lisa", rekao je Arthur, "ali ti si to ipak zasluţila."

"Moţda bih bila zasluţila, daje tvoj otac poţivio još pet godina. S

tim je i računao. Tada bih mu stvarno bila ţrtvovala cijelu moju

mladost. Ali ovako!"

Ludwig Weigel je podigao čašu. "Prvo, popijmo gutljaj!"

Pili su. Arthur je izvadio zguţvani paketić i upaljač iz dţepa

kaputa i zapalio cigaretu. Htio je već pospremiti svoj pribor za

pušenje, kada se sjetio i ponudio Liši. "Hoćeš li?"

Oklijevala je. "Iznimno, da" onda je odlučila i uzela jednu

cigaretu.

Zapalio joj je.

"Prije nego što odlučite", rekao je Ludwig Weigel, "trebate prvo

znati od čega se sastoji nasljedstvo. Vjerojatno ćete se razočarati. Na

papiru tvornica vrijedi više milijuna. Ali doista sumnjam, da bi se

mogla prodati."

"Zašto i bi?" ispustio je Arthur dim kroz nos.

"Da bi tvornica nosila, trebalo bi nabaviti elektronske strojeve.

Ali za to nedostaje novca. Zato sam direktora uvijek ponovno molio,

da u poduzeće uzmemo jednog tihog dioničara, da u banci uzmemo

veliki kredit ili da se spojimo s nekim minhenskim poduzećem. To je

tvrdoglavo odbijao. Bio je to jedan od razloga naših nesuglasica."

"Sada bi to trebalo provesti?"

"Svakako. Ako tako nastavimo, moţemo se doduše još nekoliko

godina odrţati – ako imamo sreću, ali ne trajno." "Tada učinite,

molim Vas, što smatrate potrebnim." "Hvala, Arthure", rekao je

Ludwig Weigel s očitim olakšanjem, "dijelite li to mišljenje,

gospoĎo Hammer?"

55

"Moj stav znate."

"Lisa, ako stvarno nećeš preuzeti nasljedstvo, financirao bih tvoj

studij medicine. To bi se dalo srediti, gospodine Weigel?"

-"Bez daljnjeg. Poduzeće još uvijek nosi toliko davi oboje a i ja

– dobro ţivimo. Samo se nadam da Evelyn neće uporno traţiti da

svoj dio dobije isplaćen u gotovini. Veću svotu ne mogu poloţiti na

stol – ne prije nego što se tvornica sanira."

Lisa je pogledom prešla s jednog muškarca na drugog. Ujutro

nije stavila u ţeludac ništa osim šalice kave. Sada je vino na prazan

ţeludac izazvalo slabu vrtoglavicu. Ipak joj se odjednom činilo da

vidi jasnije. Ako je poduzeće zaista tako loše stajalo, tada je

direktorova iznenadna smrt poslovoĎi morala biti izrazito

dobrodošla. Spremnost kojom bi Arthur preuzeo cijelo nasljedstvo

učinila gaje u Lisinim očima iznenada sumnjivim. Dosada nije nikad

izlazio na kraj sa skromnim prihodom na trećoj godini izobrazbe i

dodatkom koji mu je slao otac. Ludwig Weigel bi sigurno bio puno

velikodušniji, da Arthur odobri njegovu odluku.

"Mislim da ipak moram uzeti odvjetnika", rekla je i ugasila

cigaretu.

Ludwig Weigel i Arthur su je pogledali, kao da je odjednom

postala stranac.

Kada su Lisa i Arthur stigli kući, nisu zatekli Evelyn. Njezinog

kabrioleta više nije bilo u garaţi a njezina je soba bila prazna.

Za sobom nije ostavila poruku.

Lisa se nije zabrinjavala da se Evelyn nešto moglo dogoditi, ali ju

je njezin nagli odlazak uznemirio. Pokušala je o tome razgovarati s

Arthurom. "Gdje bi samo mogla biti?"

"Svejedno je", odgovorio je lakonski.

"Ali moramo s njom razgovarati."

"Ja ne."

Lisa sije razbijala glavu. Bilo je gotovo isključeno daje napustila

Rodenberg, prije nego što je završen istraţni postupak. Moglo se

doduše od nje očekivati da jednostavno ode, ali nikako ne prije nego

što je sredila novčane poslove s Ludwigom Weigelom. 56

Bilo bi nevjerojatno da se preselila nekoj prijateljici jer s

nijednom u Rodenbergu više nije tako bliska. Vjerojatnije bi bilo

daje u jednom hotelu ili penzionu iznajmila sobu. Lisa nije za njom

htjela zvati telefonom, jer bi to bio novi povod za naklapanja.

Odlučila je nazvati policiju. Tek kasno popodne dobila je

kriminalističkog nadinspektora Ellmanna.

"Moja pastorka je napustila roditeljsku kuću", ispričala mu je.

"Da, znam", odgovorio je hladnokrvno.

Lisa je slutila, daje Evelyn – moţda čak odmah nakon otvaranja

oporuke – otišla k njemu daje ocrni. Ali to ga nije mogla pitati.

"Sigurno imate njezinu adresu", samo je rekla.

"Da."

"Molim Vas, dajte mije! Moram s njom razgovarati."

"Ne vjerujem daje Evelyn sada stalo do razgovora s Vama."

"Ali meni jest."

"No dobro, mogli ste je saznati i bez mene. Odsjela je u hotelu

'Rodenberger Hof."

Lisa se zahvalila i htjela je spustiti slušalicu.

"Samo trenutak, gospoĎo Hammer!" rekao je brzo Ellmann.

"Pojavilo se još nekoliko pitanja. Sutra rano očekujem Vas u mojem

uredu. Nadam se da Vam devet sati odgovara."

"Kako god ţelite."

Lisa je rekla jakim glasom. Ali se u sebi tresla. Hoće li tom ludilu

ikada biti kraja?

Lisa nije bila navikla daje se osobito uvaţava. Samu sebe je

uvijek doţivljavala neprimjetnom. Kao tinejdţer je tome htjela

doskočiti prejakom šminkom, ali je to već odavno napustila. Zato joj

je bilo naročito neugodno, što su se svi pogledi okrenuli k njoj čim je

ušla u predvorje hotela. Neki par koji je bio zadubljen u razgovor,

zašutio je. Jedan stariji gospodin pustio je da mu padnu novine i

piljio u nju. Skupina poslovnih ljudi nastojala je da previše napadno

ne gleda prema njoj, ali su počeli šaptati.

Iako Lisa nije mogla razumijeti što su govorili muškarci, ipak je

slutila. 'Nije li to ona?' – 'Ipak, ona je.' – 'Siguran sam!'

57

- 'Je li zaista ubila starog?' – 'Moglo bi se od nje očekivati.'

Smrt muţa izmijenila je njezin ţivot i pretvorila je u metu javne

znatiţelje. Pitala se, da li će opet moći imati normalan, posve

privatan ţivot, čak i onda kad će slučaj biti razjašnjen. Osjećala se

jadno.

Uprkos tome je uspravnog drţanja i podignute glave išla k

recepciji. Mladić iza pulta bio je zbunjeniji od nje te je mucao kad je

pitala za svoju pastorku. Saznala je da se Evelyn zadrţala u baru.

Lisa je namjeravala s njom razgovarati u četiri oka. To sada

sticajem prilika nije bilo moguće. Na trenutak je pomislila da ode, ali

se ipak prisilila da nastavi.

U baru je bilo vrlo prigušeno svjetlo. Lisa je trebala neko vrijeme

da joj se oči na to nauče, a i tada nije odmah prepoznala Evelyn.

Razlog tome je bio i to što je pretpostavila da će djevojku zateći

samu a ne zanesenu očijukanjem s jednim, ne više tako mladim

čovjekom, ali pristalog izgleda. Evelyn je sjedila je na jednom od

visokih stolaca, po svojem običaju prebačenih nogu, tako da su

njezina lijepa koljena dolazila do izraţaja. Smijala se gučući.

Lisa je opet došla u napast da se smjesta okrene i ode. Ali ipak se

svladala i ušla u bar. "Evelyn", rekla je molećivo.

Koliko je god tiho govorila, riječ je zvučala kao uzbuna. Obje

glave – Evelynina i njezina sugovornika – okrenule su se k njoj.

Muškarac ju je fiksirao s neskrivenom zabavom, Evelyn s hladnom

mrţnjom.

"Ti?" siktala je. "Ti se usuĎuješ?"

"Moramo razgovarati", upozorila je Lisa.

"Nestani!" ljutito je puhala Evelyn.

Sada su dvije ţene privukle paţnju ostalih gostiju. , "Molim te,

Evelyn! Ti ipak ne ţeliš skandal."

"Gubi se!" Evelyn je okrenula Liši leĎa.

"Otići ću tek kad me poslušaš", objasnila je Lisa odlučnim

glasom.

Muškarac uz Evelyn uzeo je čašu i sišao s visokog stolca.

"Mislim daje bolje da dame ostavim same", rekao je cinično se

smijući.

"Radije potraţimo mirnije mjesto!" odredila je Lisa, uzela

Evelyninu čašu i naručila kod konobara: "Za mene isto!" Uputila se

58

k jednom slobodnom stolu.

Da je njezina pastorka sada nije slijedila, morala bi odustati. Ali

Evelyn je došla za njom.

Sjela je do Liše. "Tvoja sreća, da ovdje nemam ni s kim

dogovor", rekla je, popila gutljaj i zapalila cigaretu.

"Radi se o oporuci."

"Ti nisi obmanula oca, ti ništa o tom nisi znala, da će te odrediti

za glavnu nasljednicu, ti uopće ne ţeliš novac – bla, bla, bla, moţeš

si prištedjeti svo to trabunjanje!"

"Ne, moram ti nešto posve drugo objasniti: Kada odbijem

nasljedstvo, Arthur dobiva sve. Tako tvrdi Ludwig Weigel, a on

valjda zna."

"Sto?" Evelyn je u nju piljila razrogačenih očiju.

"Zato moramo pokušati naći neko drugo rješenje."

"Kakvo?"

"To još ni sama ne znam. O tome moramo zajedno razmisliti,

posavjetovati se s dobrim odvjetnikom."

"Ţeliš me samo zbuniti!" Evelyn je duboko udahnula i otpuhnula

oblak dima. "Arthur nikada ne bi sve sam prigrabio."

"To je njegovo puno pravo, a i spremanje na to."

"Vrag ga odnio!" psovala je Evelyn nimalo damski.

"Da, situacija nije nimalo dobra!" sloţila se Lisa. "Zato moramo

sve osjećaje ostaviti po strani, svi troje sjesti za stol i razumno

razgovarati."

Konobar joj je donio čašu, Lisa je srknula i ustanovila da je to

dţin s tonikom.

"Evelyn", rekla je zaklinjajući, "mi doduše nikada nismo bile

prave prijateljice, ali dosada smo se dobro slagale. Ne smijemo

dozvoliti da nas Brunina oporuka rastavi. Uopće ne ţelim poduzeće,

nisam ga nikada ţeljela. A ti si valjda ne umišljaš, dami je stalo do

kuće?"

Ali Evelyn je više nije slušala; gledala je pored nje i viknula

poluglasno: "Već je tu!"

"Tko?"

Evelyn je mahnula prema ulazu u bar. "Peter Milz."

Lisa se stresla, kao daju je netko udario.

Peter Milz je prišao njihovom stolu, muškarac širokih ramena,

59

krajem tridesetih, kratko ošišane plave kose. Njegovo je snaţno tijelo

bilo u tamnom odijelu, koje je očito rijetko nosio; rukavi i nogavice

bili su prekratki, a kaput gaje stezao u ramenima.

Zbunjeno se smiješeći poklonio se pred Evelyn i nespretno

naznačio rukoljub. Tek je onda spazio Lisu, a mišići njegova lica su

se zgrčili.

"Ne moram vas posebno upoznavati", rekla je Evelyn s pakosnim

osmijehom.

Lisa i Peter su se pogledali, oboje puni nelagode, koju je svaki

drugačije osjećao. Oni su hodali, prije nego što se Lisa odlučila za

Brunu Hammera.

"Sad ti ide prokleto loše, ili?" pitao je konačno Peter. "Ne baš

dobro", priznala je Lisa.

"Sama si kriva."

Lisa je ustala. "Hvala na tvojim riječima punim sućuti.

Sposobnost uţivljavanjati je uvijek bila jača strana."

"Već odlaziš?" pitala je Evelyn s glumljenim iznenaĎenjem. "Nisi

gotovo ništa popila."

"Mislim da Peter moţe uzeti moje piće."

Okrenula se prema njemu. "To ti neće smetati?" Slegnuo je

ramenima.

Kriminalistički nadinspektor Ellmann primio je Lisu sljedećeg

jutra u svojem uredu, koji joj je već bio poznat. Bila je to soba golih

zidova, koje je samo resio jedan kalendar Raiffeiesenbanke, jedan

prozor, jedan pisaći stol s telefonom, te kompjutor i pepeljara. Uz

Ellmanna tu je bio još jedan mladi sluţbenik, kojeg nije poznavala i

koji joj nije bio predstavljen. Ellmann ju nije pozdravio neljubazno,

te je čvrsto stisnutih koljena zauzela mjesto njemu nasuprot. Mladi

sluţbenik, koji je ustao kad je ona ušla, sjeo je uz kraću stranu

pisaćeg stola.

"Da Vam čestitam, gospoĎo Hammer", započeo je razgovor

kriminalistički nadinspektor i zapalio cigaretu.

Lisa je razumijela da cilja na otvaranje oporuke, i nije vidjela

razlog da s njim o tome razgovara. "Hvala", odgovorila je kratko. 60

"Vama nije bilo nikakvo iznenaĎenje da Vas je pokojnik odredio

glavnom nasljednicom?"

"Ipak", rekla je Lisa.

"Hoćete reći, da niste znali?"

"Nisam imala pojma."

"Iako je biljeţnik bio dva puta u Vašoj kući?"

"Znam samo za jedan njegov posjet, drugi puta mora da sam bila

u gradu."

"Ipak." Kriminalistički je nadinspektor duboko udisao. "Pri tome

ste si ipak nešto morali misliti."

"Ne." Nakon kraćeg oklijevanja dodala je: "Prije bih se plašila da

bi suprug mogao smanjiti moj dio nasljedstva."

"Kako to?"

"Prije nego što je došao biljeţnik – više ne znam točan datum, ali

mora daje bio kraj kolovoza – moj muţ nije mi baš bio sklon."

"Zašto?"

"Osjećao se jadno."

"I Vas je za to krivio?"

"Jasno daje znao, da nisam kriva. Ali osim mene nije bilo nikog

na kome bi mogao iskaliti svoju zlovolju."

"Nije li ga jako pogodilo, što mu kćer nije došla na roĎendan?

Koliko znam, nije ga ni nazvala, nego mu je samo poslala prigodni

telegram."

"Bio je ljut na nju, da. Ali to je kod njega bilo trajno stanje.

Osjećao se napušten od nje. Vjerujem da više nije ni računao da će

se pojaviti na njegov roĎendan. To bi ga iznenadilo."

"Sigurno Vam je rekao, da joj namjerava ostaviti nuţni dio?"

"Vrlo često. Toliko često, da uopće nisam uzimala za ozbiljno."

"Niste to smatrali povodom da upozorite gospoĎicu Hammer?"

Ugasio je cigaretu.

"Uvijek kad bi nazvala, tjerala sam je da pokaţe veću brigu za

oca."

"Ali niste je upozorili da joj prijeti da izgubi svoj dio

nasljedstva?"

"Nisam. Smatrala sam daje nemoguće da bi se moj muţ odlučio

za takvu kaznu. Evelyn mu je uvijek bila najdraţe dijete."

"Znači li to da ju je cijenio više od sina?"

61

"Arthur se nije znao umiljavati kao ona, kad bi bila ovdje. Ali

kao što sigurno znate, nije ga posjetila dulje od godine dana."

"Smatrate li mogućim, da mu je zamjerila ţenidbu?"

"Zašto bi?"

"To je u pravilu slučaj kad se otac drugi puta ţeni, i još k tome

odabere ţenu koja nije starija od vlastite kćeri."

"To je isključeno. Evelyn dobro zna, da me je oţenio, kako bi bio

siguran da ću ga njegovati do kraja."

"Je li to bilo tako jasno?" Ponovno je posegnuo za cigaretama.

"Da."

"Nije li unatoč tome mogla imati dojam, da ste je istisnuli iz

njegova srca?"

Lisa je dosada odgovorila redom na sva pitanja. No sada joj je

bilo dosta. "Zašto ne pitate Evelyn?" usprotivila se.

"To sam učinio."

"Ona je tvrdila...?" Lisa je čujno uzdahnula. "To je vrhunac! Bilo

bi joj lagano pribliţiti se ocu. Trebala se samo odlučiti, barem

nakratko preuzeti brigu za njega. Dovoljno sam je često molila. To bi

mi naime omogućilo da jednom odem na odmor."

"GospoĎica Hammer nije medicinska sestra."

"To mi ne trebate reći! Ali vjerujem da ima dosta ţena, koje

njeguju bolesnog muţa, svoje dijete ili roditelje uz liječničke upute,

a da to ranije nisu učile."

"U to ste sigurno uvjerili i Vašeg muţa."

"Ne, nisam. To bi ga samo uzbudilo. Ja sam se naprotiv uvijek

trudila da ga odrţim'u dobrom raspoloţenju."

"Ali ste mu omogućili da to uvidi."

"Kako moţete tvrditi »tako nešto?" Lisa je polako postajala

bijesna i s "mukom se svladavala. "Uvijek sam je uzimala u zaštitu,

smišljala sve moguće isprike za njezino ponašanje, i kada to na kraju

više nije bilo posve jednostavno."

"Dakle ipak."

Lisa je poskočila. "Sto to ima značiti?"

"Napokon ste se s njim ipak u tome sloţili daje ponašanje

njegove kćeri prema njemu bilo sramotno", objasnio je promišljeno

kriminalistički nadinspektor.

"Ne! To nije istina! Kako mi moţete tako nešto podvaliti?"

62

"Bilo bi to samo ljudski."

"Moţete pitati Arhura! On je bio na Bruninom roĎendanu. Moţe

Vam ispričati, kako sam branila Evelyn. Ja sam ga uvjerila, da je

njezino putovanje u Ameriku bila neponovljiva prilika, a da će za

Boţić sigurno doći kući."

"Da li Vam je to vjerovao?"

"Barem se je dao umiriti." Lisa je učinila korak prema vratima.

"Sjednite opet!" pozvao ju je kriminalistički nadinspektor. "Mi

još nismo gotovi."

Liši nije preostalo drugo nego da sjedne; osjećala se iscrpljena.

Kriminalistički inspektor je to primijetio. "Ţelite li čašu vode?"

Uz pokret glavom prema mladom čovjeku do sebe dodao je:

"Wagner Vam moţe donijeti i šalicu kave."

"Ne, hvala!" odvratila je oštro Lisa. "Ne namjeravam ovo

saslušanje pretvoriti u piknik."

Ellmann se nakašljao. "Drţimo se onda činjenica. Činjenica je da

Vas je pokojnik odredio za glavnu nasljednicu, a svojoj kćeri ostavio

nuţni dio."

Lisa je stisnula usnice; nije smatrala potrebnim da o tome kaţe

svoje mišljenje.

"Mi moţemo podvaliti, da se odlučio na to, prvo, da kazni svoju

kćer i drugo, da vas nagradi." Obje je točke brojio svojim mesnatim

prstima. "Slaţemo li se u tome?"

"Ja ne znam zašto je to učinio, a Vi još manje!" proturiječila mu

je Lisa. "Vi ga niste ni poznavali."

"GospoĎo Hammer, ranije ste nam ispričali, da Vas je pokojnik

oţenio, kako bi bio siguran da ćete ga njegovati. Je li barem to

točno?"

"Da."

"Ţenidbom Vam je htio izraziti svoju zahvalnost i odati

priznanje. Moţe li se tako reći?"

"Da, tako nekako."

"Tada moţemo pretpostaviti, da su ga isti motivi naveli da Vas

odredi za glavnu nasljednicu?"

"Nije isključeno", priznala je Lisa.

"Odlično!" ustanovio je kriminalistički nadinspektor Ellmann sa

zadovoljstvom. "Tada je potpuno jasno, da Vam je to odmah rekao."

63

"Ali to nije rekao."

"Kakvog bi imalo smisla, da ste za taj dokaz njegovog priznanja

saznali tek nakon njegove smrti?"

"Ne znam."

"Nakon smrti nije Vas više trebao."

"Vi ste silno logični, ali u ţivotu se ne odvija sve tako logično."

"Ţelite li time reći daje pokojnik bio čovjek koji nije logično

razmišljao?"

"U posluje sigurno logično postupao, jer inače ne bi sve to

postigao. Na kraju mu je ipak nedostajao odreĎen pregled."

"Ali privatno?"

"Nije. Inače ne bi na meni iskaljivao svoj bijes zbog bolova i

svojeg jadnog stanja, iako je predobro znao da za to nisam kriva."

"Je li moguće daje prema Vama imao osjećaj krivnje?"

"Da, bio mije zahvalan. Ali to smo već ustanovili." Lisa je

postala nestrpljiva. "Ovo nas brbljanje neće nikud odvesti."

"Dakle, Vi poričete sada kao i ranije da ste znali za izmjenu

oporuke?"

"Da."

"Ţao mi je, ali to Vam ne mogu povjerovati."

"Tada ne vidim razlog, zašto bih dalje morala odgovarati na Vaša

pitanja!" Lisa je opet ustala.

"Razgovarat ćemo tako dugo, dok se ne odlučite reći istinu."

"Ali upravo to radim cijelo vrijeme! Kakvu ulogu igra činjenica

jesam znala za oporuku ili ne? Vjerojatno si ne umišljate da sam ga

probola, samo da bih došla do nasljedstva?"

Kriminalistički nadinspektor Ellmann nije odgovorio.

Trebalo je nekoliko sekundi da shvati značenje njegove šutnje.

"Ali valjda ne mislite ozbiljno!" prošaputala je. "Vi mislite, da sam

ja... moj Boţe!" Koljena su joj popustila i sloţila se na svoj stolac.

"Čaša vode?"

Lisa je stresla glavom. Rado bi bila pila, ali nešto se u njoj

protivilo, da uzme od čovjeka koji je vjerovao da ona moţe učiniti

takve strahote.

"Wagner", rekao je kriminalistički nadinspektor svojem

pomoćniku, "otvorite prozor."

Mladi je čovjek slijedio zapovijed i ponovno sjeo.

64

Svjeţi zrak koji je ušao u prostor i šuškao papirima na pisaćem

stolu zaista je Liši dobro činio.

"Ja mu nisam bila samo ţena. Kao medicinska sestra bila sam

odgovorna za njegovo zdravlje. Kako bih mogla počiniti takav

zločin?"

"To se pitanje postavlja nakon svakog zločina", odvratio je

kriminalistički sluţbenik hladno.

Lisa je grozničavo razmišljala. "Vi mi dakle podvaljujete da sam

znala za novu verziju oporuke."

"Tako je." Ellmann je zapalio cigaretu.

"Ali izmjena oporuke ne tiče se samo mene, već prije svega

Evelyn. Ako pretpostavljete da me je o tome obavijestio, zašto onda

nije i Evelyn? Htio ju je kazniti ili joj se osvetiti, to ste i sami rekli.

Od toga bi nešto imao samo za ţivota."

"Ima dovoljno ljudi koje zabavlja zamišljati razočarana lica

nasljednika nakon svoje smrti."

"Ali i onih ugodno iznenaĎenih! I to morate priznati!"

Ellmann je nekoliko puta duboko udahnuo. Ţustrim je pokretom

ugasio cigaretu u prepunoj pepeljari. "Ne dirajmo više uto." Prijeteći

je dodao: "Zasada."

Lisa je odahnula. "Onda, mogu li ići?"

"Da. Ali Vas moram upozoriti, da ne smijete napustiti grad."

Wagnerje ustao i otvorio joj vrata. U njegovim je očima vidjela

trag suosjećanja.

Kad je Lisa ušla u kuću Hammerovih u Parkstrasse, zapljusnuo ju

je miris hrane kroz otvorena vrata kuhinje.

Arthur je stajao uz štednjak. "Ugrijao sam si juhu od povrća",

objasnio je.

"Oprosti da nisam kuhala, ali..."

"Bila si na policiji. Već znam."

"Bilo je grozno kao nikad ranije. Direktno me je okrivio da sam

počinila ubojstvo."

"Ne uzimaj si k srcu! Pokušavaju na najrazličitije načine."

"I kod tebe?" 65

"Časna riječ."

"Ali ti si bio u Stuttgartu."

"To bih prvo morao moći dokazati."

Lisa se spustila na stolac. "Ah, Arthure!"

Dobacio joj je čudan pogled. "Moţeš sa mnom jesti. Ima za

dvoje."

Kućna atmosfera i nazočnost mladog čovjeka, koji je tako mirno

stajao uz štednjak, pomogli su da mora izazvana saslušanjem polako

izblijedi. Lisa je rado vjerovala da ju je Ellmann htio zapravo samo

zastrašiti. Ipak se osjećala slaba i dopustila je da Arthur za njih oboje

prostre stol u malom salonu. Postavio je dvije čaše na stol i donio

bocu vina iz hladnjaka.

"Drag si", rekla je sjedajući.

"Pitanje časti. Nas dvoje se sad moramo drţati zajedno",

odgovorio je cereći se.

Ispila je čašu najednom i osjećala kako joj se boja vraća u obraze.

"Uostalom", pričao je Arthur, "Gartnerica je bila ovdje. Pokupila

je svoje krpe i dala mi svoj ključ. Taj problem je dakle riješen."

"Ah, Arthure koliko će ovo još potrajati?"

"I ja bih to htio znati. U Stuttgartu neće biti oduševljeni, da

moram ovdje još ostati. Vjerojatno će mi to vrijeme odbiti od

godišnjeg odmora." Natočio joj je. Iako je Arthur govorio više nego

inače i očito se trudio da utješi Lisu, ručak je prošao u šutnji.

Nijedno od njih nije bilo raspoloţeno da govori o temi, koja im se

sama nametala, a nevaţne stvari im nisu padale na pamet.

"Što ćeš danas raditi?" pitala je konačno Lisa.

Slegnuo je ramenima. "A što bi?"

Bilo joj je jasno da nije mogao javiti svojim starim prijateljima,

ako nije htio biti u središtu nezdrave znatiţelje. "Oprosti, molim te!

Bilo je to glupo pitanje."

On joj je još pomogao odnijeti stvari sa stola, a zatim je otišao u

svoju sobu.

Lisa je pregledala sadrţaj hladnjaka i sastavila popis namirnica,

koje će trebati sljedećih dana. A tko da kupi? Lisa se za razliku od

Evelyn nije usudila bezbriţno kretati gradom. Vjerojatno će morati

zamoliti svoju majku da to učini. Tek ju je kasno popodne našla kod

kuće. Lisa je čeznula da osobno ode k majci, dopusti joj da je uz

66

šalicu kave i komad domaćeg kolača razmazi i tješi! Ali kako su

stajale stvari, mogla je samo na majku prenijeti svoja strahovanja.

Nije imalo smisla uznemirivati je.

Sto da počne sa samom sobom? Bilo bi potrebno, skupiti

pokojnikove stvari i pozvati neku dobrotvornu organizaciju da ih

odveze. Lisa je odlučila očistiti kuću. Kako gospoda Gartner više

neće doći, morala je preuzeti njezine duţnosti. Da svaki dan sredi

jednu od soba, lako bi za četrnaest dana bila gotova.

Pri toj predodţbi Lisa se zabezeknu. Za četrnaest dana! Sto će se

onda dogoditi? Zar će tada još uvijek biti u kući? Pa ona je htjela

otići, početi studirati medicinu. Iako je ove godine već bilo prekasno

za upis, htjela je što prije započeti barem s pripremama.

Otresla se takvih misli. Njezin joj poloţaj nije dopuštao da se

bavi budućnošću. Dok je ţivjela u ovoj kući, morala ju je drţati u

redu. Odlučno je otišla u svoju sobu, skinula tamnu vunenu haljinu i

zamijenila je jednom od njezinih bijelih sestrinskih haljina. Kosu je

svezala šarenom maramom. Zatim se vratila dolje i raspremila prvo

dvorišnu sobu, u kojoj su još uvijek bili tragovi posljednje zabave.

Uključila je usisavač i njime prešla sagom.

Stresla se kad je u svijetlu otvorenih vrata u vrt spazila taman

obris muškarca. Tek je tada prepoznala kriminalističkog

nadinspektora Ellmanna.

Isključila je usisavač. "A, to ste vi!"

"Uzalud sam zvonio."

"Nisam čula."

"Da kaţem istinu: Pobojao sam se, da ste netragom nestali."

"Ne bi stigla daleko." Tada se sjetila nečeg drugog. "Ali to bi

Vam odgovaralo. Pokušaj bijega bio bi poput priznanja krivnje, zar

ne?

"Vrlo ste oštroumni." Kriminalistički nadinspektor je ušao.

Lisa je tek sada primijetila da nije sam. Slijedila ga je jedna

mlada ţena. Imala je kostim pješčane boje i drţala koţnati kovčeg za

spise u ruci.

Ellmann ju je predstavio. "GospoĎa inspektor Lautenvies."

Sluţbenica nije bila starija od Liše, ali elegantnija i zgodnija.

Imala je velike smeĎe oči, tamnu kovrčavu kosu i bila vješto

našminkana. Za razliku od nje Lisa se osjećala posve neprimjetnom,

67

i nehotice je skinula rubac.

Ellmann ju je nemilosrdno mjerio. "Vidim, ţalost je svladana."

"Zabluda!" odgovorila je Lisa. "Ali i u slučaju smrti ne moţe si

čovjek dozvoliti da se sve zaprlja."

"Tu ste u pravu", dodao je.

"Ţelite sa mnom razgovarati?" Ogledala se po sobi u kojoj je

pokućstvo bilo pomaknuto. "Ali ovdje nije udobno." Kad joj se to

omaknulo. ljutito je nazvala samu sebe glupom guskom: udobno ili

neudobno – kao daje to uopće vaţno!

"Idemo u knjiţnicu", predloţio je Ellmann. Ciljano je išao prema

pravim vratima i otvorio ih, ali tada je ipak gospodi Lautenvies i Liši

dao prednost.

Zauzeo je stolac s visokim naslonom iza pisaćeg stola, kao da se

to samo po sebi razumije, a sluţbenica je sjela za kraću stranu stola;

Lisa je ostala stajati. Zapalio je cigaretu. Lisa mu je donijela

porculansku posudicu, koja je stajala na osmerokutnom stolu. Bilo

joj je glupo dvoriti ga, ali smatrala gaje sposobnim da pepeo strese

na sag, a ţar cigarete ugasi na ploči pisaćeg stola.

Zahvalio je kimanjem glave. "Budimo kratki!" rekao je i dao

znak inspektorici.

Ona je uzela kovčeg za spise, stavila ga na pisaći stol i otvorila

ga. U prozirnoj plastičnoj vrećici bio je par tenisica, bijelih s plavim

prugama.

"Gospodo Hammer", pitao je Ellmann, "pripadaju li Vama ove

cipele? Ne trebate odgovoriti na ovo pitanje ako strahujete, da će

Vas teretiti. Moţda biste se prvo htjeli posavjetovati s Vašim

odvjetnikom?"

"Ne. Nemam ga."

"Dakle – što je s tim cipelama?"

"To su najobičnije tenisice. Vjerujem da postoje na tisuće

takvih."

"Imate li Vi takav par?"

"Da. Ali ne bi ih mogla identificirati. Moje nemaju nikakvu

posebnu oznaku. Nije bilo potrebe da ih označim."

"Za što ste koristili vaše cipele?"

"Za šetnje po vrtu."

Kriminalistički nadinspektor Ellmann nabrao je čelo. "Do sada

68

niste spominjali da Vam je to bio običaj."

"Nitko me o tome nije pitao."

"Teško je zamisliti, da ste zato imali vremena."

"Smijat ćete se, ali sam si ga uzela. Bilo je vaţno, da budem

zdrava. To je uvidio i moj muţ. Čovjeku treba kretanje."

"U jednom ranijem iskazu ste tvrdili, da u vrtu niste imali što

raditi."

"To je točno. Nisam se morala brinuti za njegovanje, košnju,

plevljenje korova i slično. To ne znači da nikad nisam bila u vrtu."

Sada se umiješala gospoda Lautenvies. "Ne biste radije sjeli,

gospoĎo Hammer?"

Okrenuvši se Ellmannu dodala je: "Čini se da će ipak dulje

potrajati."

"Sto se mene tiče", rekao je očito ozlovoljen ovim upadom.

Gospoda Lautenvies je to mimo primila.

"Hvala", rekla je Lisa, "mogu i stajati."

Ellmann je ugasio cigaretu, kako bi odmah upalio sljedeću.

"Pričajte nam o Vašim šetnjama, gospoĎo Hammer."

"U stvari to nisu bile šetnje. Prije dugo trčanje. Trčala sam oko

travnate površine, uvijek naokolo."

"Pri tom ste se drţali puta?"

"Da."

"Niste li katkada traţili po grmlju?"

"Zašto bih to radila?"

"Da li ste radili – da ili ne?

"Ne."

"Kako si onda objašnjavate, da se na potplatima tenisica nalazi

zemlja? Put je posut šljunkom."

"Tada to sigurno nisu moje cipele."

Ellmann je duboko udahnuo i morao je zakašljati, što ga je malo

pomutilo. "Tada nam, molim Vas, recite, gdje su sada Vaše cipele?"

"Na terasi."

Dramskim je pokretom kriminalistički inspektor pokazao na

cipele u vrećici. "Ove ovdje su od tamo!"

"To je nemoguće!"

"Poslali smo ih u laboratorij na ispitivanje. Tamo je otkrivena

vrtna zemlja, koja točno odgovara onoj ispod lješnjakovog grma,

69

gdje smo našli ubojito oruţje."

Lisa je htjela protestirati, ali više od graktajućeg zvuka nije izašlo

iz njezinog grla. Činilo se da se pod pod njezinim nogama njiše, soba

se oko nje okretala, a onda joj se zacrnilo pred očima.

Kad se osvijestila, leţala je na sagu. Pod noge su joj stavili hrpu

jastuka, gospoĎa Lautenvies je čučala pored nje i drţala joj bočicu sa

soli pod nosom. Njezine su smeĎe oči izgledale zabrinuto.

Liši se oteo smiješak. "Ipak sam trebala sjesti! U zadnje

vrijeme... ne znam sama, stoje sa mnom."

"Nemojte si tako oteţavati, gospoĎo Hammer!" viknula je

prijateljski mlada sluţbenica.

"Ja? Meni? Recite to Ellmannu!"

"To nećete izdrţati na dulji rok."

"Moram."

"Odlučite se na priznanje! Vjerujte mi, osjećat ćete se beskrajno

olakšani."

Lisa je tek sad shvatila, na što je ova od samog početka ciljala.

"Vi me smatrate krivom!" viknula je preneraţena i uspravila se.

"Polako, polako", opomenula je Lautenvies, "inače će Vam se

vrtiti."

"Jato nisam učinila! Kunem se svim što mije sveto – ja nisam

ubojica!"

Sada se kriminalistički nadinspektor Ellmann pojavio u njezinom

vidnom polju, i iako zapravo nije bio visok, odozdo gledan doimao

se poput diva. "Rekao sam Vam, Irene", rekao je, "kod nje se ništa

ne moţe postići milom."

Njegove su se ulaštane crne cipele toliko pribliţile u Lisinom

vidnom polju, da ju je postalo strah da bi mogao na nju stati.

"Ne!" viknula je i pripila se uz Irene Lautenvies. "Molim, ne!"

Mlada ju je sluţbenica drţala zagrljenu. "Samo bez uzbuĎenja!

Nitko Vam neće nauditi. Sada ćemo pokušati polagano ustati, da?"

Kada je ponovno stala na noge, Lisa se nije usudila pustiti

kriminalističku inspektoricu, od straha da će izgubiti ravnoteţu.

Odvedena je bila do jednog stolca i lagano u njega poloţena.

Osjećala se još uvijek omamljenom. Kad ju je gospoĎa

Lautenvies pustila, činilo joj se daje još više izgubljena. U Ellmannu

sada više nije vidjela sluţbenika, čija je zadaća bila razjasniti slučaj

70

umorstva, već je postao neprijatelj, kojeg se mora bojati.

Kriminalistička se inspektorica vratila s čašom vode, dala je Liši

ruţičastu pilulu i rekla: "Popijte to!"

Lisa je poslušala i ţedno ispila čašu. Onda je ovdje sjedila, s

rukama u krilu, i pokušavala shvatiti, kako je došlo do toga da se sve

protiv nje urotilo. Kriminalistički inspektori su otišli u susjednu sobu

i razgovarali šapćući. Nisu morali toliko prigušivati glas, jer Lisa

nije pazila na to što govore. Bila je previše zaokupljena samom

sobom.

Tada se vratila gospoĎa Lautenvies. "Da li Vam je sad bolje?"

Lisa se stresla: "Ne znam. Ipak. Da."

"Onda idemo zajedno gore da se presvučete."

"Zašto?"

"Morat ćete nas pratiti."

"Ja sam uhapšena?"

"Niste."

"Ali onda..."

"Još ne, gospoĎo Hammer. Molim Vas, doĎite!"

Lisa je ustala i išla ispred njih u predsoblje. Osjećala se poput

mjesečarke. Sve joj se činilo nestvarnim. Ţene su se jedna uz drugu

uspinjale stepenicama.

Lisa je stala pred svojom spavaćom sobom. "Tu je! objasnila je.

"Brzo ću doći."

"Ne, ne! Ja ću biti uz Vas."

U Liši se probudio trag njezine stare otpornosti. "Bojite se da ću

skočiti kroz prozor?"

Na to pitanje kriminalistička inspektorica nije odgovorila. "Ja

sam za Vas odgovorna, gospodo Hammer", rekla je mimo.

Slijedila je Lisu u kupaonicu i promatrala kako pere ruke i pazuh.

Lisa je preko glave navukla svoju sivu haljinu i počešljala pred

ogledalom svoju kosu bez ikakvog sjaja. Oči su joj duboko upale u

očne duplje, a njezine su blijede usne izgledale kao bez krvi na

blijedom licu.

"To bi bilo, dakle", rekla je "moja torbica i kaput su dolje."

"Trebali biste ponijeti nekoliko stvari za noćenje."

"Namjeravate me zadrţati?"

"Moguće je."

71

"Ali to ne moţete samo tako učiniti!"

"Ipak, gospodo Hammer." Dodala je u drugarskom tonu:

"Nadinspektor će zatraţiti nalog za uhićenje. Po svoj prilici će ga i

dobiti. A ako i ne dobije, danas Vas neće pustiti kući."

"Zatvorit će me, da me ukroti", rekla je Lisa puna gorčine.

"Pogledajte stvarno stanje! Lako je moguće, da će sudac traţiti da

Vas se odmah pusti na slobodu. Ali na Vašem se mjestu ne bih na to

oslonila. U svakom je slučaju bolje imati najpotrebnije uz sebe."

Slegnula je ramenima. "Ali na Vama je da odlučite."

Lisa je počela spremati svoju staru platnenu torbu koja je tri

godine stajale ispod pomoćnog kreveta u knjiţnici. Išlo je brzo. U

tom je bila izvjeţbana. "Mogu li se oprostiti od mojeg pastorka?"

zapitala je.

Kriminalistička je sluţbenica umjesto odgovora značajno

pogledala na svoj sat.

"Bit ću kratka. Mora barem znati..."

"Dobro."

Arthur nije odmah otvorio, a kad je konačno to učinio, imao je

otečene oči i razbarušenu kosu. Očito je spavao u po bijela dana.

"Moram na saslušanje", objasnila je Lisa, "vjerojatno se neću

vratiti kući."

"Uhapšena si?" pitao je, bez posebnog iznenaĎenja.

"Još ne. Javi, molim te, mojoj majci i Ludwigu Weigelu! Na

kuhinjskom je stolu popis namirnica koje treba kupiti..."

Kriminalistička joj je sluţbenica upala u riječ. "To je dovoljno.

Idemo!"

"Nemoj si previše uzeti k srcu, Lisa!" rekao je brzo Arthur. "Sve

će proći."

Još dok je oblačila kaput, razmišljala je o tim riječima. Činile su

joj se neprirodnima. Nije li bilo logičnije reći: "Sve će se razjasniti?"

Ali onda se otresla tih misli. Arthur nije nikada pomno birao

riječi. Bilo bi glupo jednoj usput izrečenoj rečenici pridavati bilo

kakvo značenje.

Lisu su nastavili saslušavati u policijskom inspektoratu. Na 72

njezino olakšanje, nije to više vodio Ellmann, kojeg je u

meĎuvremenu zamrzila, ma bilo to i u njegovom, njoj predobro

poznatom uredu. Sada je Irene Lauterwies sjedila za Ellmannovim

pisaćim stolom. Pred njom su leţali stari zapisnici i postavljala je

stara pitanja. Mlada je ţena na neki način bila simpatična Liši, koja

je još jednom učinila sve da ovu uvjeri u svoju nevinost. Ali na ista

pitanja mogla je davati samo isti odgovore i postupno je postala

svjesna koliko toga govori protiv nje. No, Irene Lauterwies se ipak

odnosila prema njoj objektivno, da, gotovo prijateljski. Dala joj je da

se odmori i naručila joj za okrijepu vrući zaslaĎen čaj i sendviče.

Oko deset sati zatvorila ja registrator. "Ako je sve istina, kako Vi

opisujete..."

Ljutito ali umorno upala joj je Lisa u riječ: "Nisam rekla ništa

osim istine!"

"...tada ne bih bila rado u Vašoj koţi."

"A tko bi?"

"Htjela sam Vam pomoći."

"Tako da me dovedete do toga da priznam, zar ne?" pitala je Lisa

iscrpljeno.

"Tada biste se puno bolje osjećali."

"Moţda trenutačno. AH kasnije bih se pred samom sobom

osjećala kao idiot i slabić, jer sam priznala nešto što nisam učinila."

"Šteta", rekla je policijska inspektorica i ustala.

Lisa je slijedila njezin primjer. "Mogu li sad ići kući?"

"Računate li još uvijek s tim?"

"Zašto ne? Do sada još nije izrečen nalog za uhićenje."

"Nije. Zato i nećete biti odvedeni u zatvor, nego ćete prenoćiti

ovdje u jednoj ćeliji."

"Zajedno s nekoliko pijanih?" preplašila se Lisa. "Sada bih rado,

da sam uzela odvjetnika."

"Zašto ne uzmete jednog?"

"Jer nijednog ne poznajem."

"Pogledajmo u popis zanimanja. Noćas Vas doduše nitko neće

moći odavde izvući, ali bi bilo dobro da sutra ujutro imate podršku."

GospoĎa Lautenvies otvorila je ladicu pisaćeg stola, izvadilatanku

ţutu knjigu i počela listati. "Ovdje nemamo baš suviše dobrih

branitelja. Bolje bi bilo da pozovete nekog iz Miinchena – slučaj je

73

sam po sebi dovoljno zanimljiv."

"Ţelim jednog koji će vjerovati u moju nevinost."

"Traţite malo previše. Ovdje – doktor Adam."

"Poznajete li ga? Kakav je?"

"Vrlo iskusan stari gospodin, kojem ništa ljudsko nije strano."

"Pogledajte, molim Vas, pod Z."

GospoĎa Lautenvies je dignula glavu. "Zašto?"

"Jer onaj s posljednjim slovom ima sigurno najmanje klijenata."

GospoĎa se Lautenvies nasmijala i pokazala bijele, malo

nepravilne zube – Lisa je dosada još nije čula kako se smije, a za to

stvarno i nije bilo povoda.

"Vjerojatno ste u pravu. Jako zauzeti." Kaţiprstom je klizila niz

redove. "Zumbruch P. – ne poznajem. Vjerojatno nema dugo

dozvolu. Ţelite li zaista s njim pokušati?"

"Da. Ako ga sad uopće još mogu naći."

GospoĎa je Lautenvies opet sjela i rekla, već birajući: "Moţete ga

još uvijek odbiti, ako vam ne odgovara." Na drugoj se strani netko

javio i bez riječi je Liši, koja je još uvijek stajala, predala slušalicu.

"Gospodin Zumbruch?" provjerila je Lisa. "Ovdje Lisa Hammer.

Okrivljuju me da sam ubila muţa, ali zaista to nisam učinila."

"Čitao sam o slučaju." Imao je dubok simpatičan glas.

"Mnogo toga govori protiv mene. Moţete li unatoč tome pokušati

vjerovati mi."

"Upravo zbog toga. Da."

"Hvala Bogu!" rekla je Lisa od srca.

"Gdje ste sad?"

"Na policiji."

"Dolazim odmah."

GospoĎa Lauterwies je stresla glavom.

"To neće imati smisla", rekla je Lisa, "ali sutra ujutro."

"Devet sati", šaptala je Lautenvieseva.

Kad je Lisa spustila slušalicu, osjećala je olakšanje. "Hvala,

gospoĎo Lautenvies!" rekla je. "Jako ljubazno od Vas."

"Ja nisam Vaša neprijateljica, iako Vas moram smatrati

ubojicom. Uvjerena sam da Vas je na taj čin natjerao krajnji očaj.

Predugo ste bili ţrtva uţasnog tiranina."

Lisa nije provela noć, kao što je očekivala, s pijancima, nego

74

sama u jednoj mirnoj ćeliji. Iako ju se moglo vidjeti s hodnika,

svukla je haljinu, da se ne izguţva, i obukla pidţamu. Nakon što je

na zaglavlju rasprostrta jedan od svojih čistih frotirnih ručnika,

ispruţila se na tvrdom madracu i gotovo odmah zaspala.

Sljedećeg jutra odveo ju je jedan mladi policajac u kupaonicu,

gdje je mogla presvući donje rublje i osvjeţiti se dok je napolju

čuvao vrata. Kasnije je popila kavu, koji su joj donijeli i prisila se

pojesti debeli komad kruha namazan margarinom. Nije mogla

dopustiti da joj još jednom pozli.

Soba u koju su je kasnije odveli, bila je veća od ureda, u kojoj su

je dosad saslušavali, ali slično opremljena. Ovdje je bio

kriminalistički nadinspektor Ellmann i jedan od njegovih pomoćnika

te odvjetnik Paul Zumbruch, koji joj je odmah prišao i stisnuo joj

ruku. Ellmann je pročitao nalog za uhićenje i njegovo obrazloţenje.

Paul Zumbruch je rekao da mora razgovarati sa svojom

klijenticom još prije nego što je odvedu u zatvor.

Ellmann je pogledavši na svoj ručni sat rekao: "Dajem Vam pola

sata."

"To mi nije dovoljno. Dobro znate da ste već mnogo ranije moju

klijenticu mogli navesti na to da potraţi pravnu pomoć. Tada sam je

u njezinim iskazima mogao savjetovati, a ja se upoznati sa

slučajem."

Ellmann je skinuo svoje plastične naočale i počeo ih paţljivo

laštititi papirnatom maramicom. "Za to nije bilo povoda", tvrdio je.

"Ali ipak! Od trenutka kada ste u njoj vidjeli glavnog

osumnjičenog. Ja ću to moţda iznijeti pred sudom."

Ellmann je opet stavio naočale, sloţio papirnatu maramicu i

spremio je. "Onda dobro", rekao je, "razgovarajte s njom. Koliko

ţelite." Naprasito se oprostio. Njegov pomoćnik odveo je Lisu i

njezinog odvjetnika u jednu malenu sobu, u kojoj je bio samo stol s

dva stolca. Prozor nije bio opran, ali su šareni plakati krasili

posivjele zidove. Sjeli su jedno nasuprot drugom.

"To ste izvrsno izveli", rekla je Lisa.

Paul Zumbruch imao je upečatljivo lice, ravan nos, čvrsta usta i

pametne, smeĎe oči. Bio je glatko obrijan, a gusta smeĎa kosa

jednostavno ošišana.

"Zašto već mnogo ranije niste potraţili odvjetnika?" pitao je"Jer

75

nisam mogla zamisliti, da me se moţe osumnjičiti, a kamoli da će

me okriviti."

"To je bila pogreška."

"Bojim se da sam učinila više od jedne pogreške", priznala je i

ispričala cijelu priču.

Paţljivo je slušao i postavljao samo onda potpitanja, kada je baš

bilo neophodno.

Dobro joj je činilo što je ispričala nekom tko je imao dobru volju

da joj vjeruje. "Što mislite o tome?" upitala je, kad je završila.

"Teško će biti, izvući Vas."

"Ne vjerujete mi?"

"Naprotiv. Uvjeren sam da govorite istinu. Nitko ne bi mogao

davati takve sulude iskaze, a da ne odgovaraju istini."

"Kako to mislite?"

"Da bi Vam trebalo biti jasno, barem sada naknadno. Sjedili ste

jedan sat uz pokojnika prije nego što ste pozvali policiju."

"Prije nego što sam ustanovila daje ubijen", ispravila ga je ţustro.

"Ali to ipak niste trebali policiji stavljati na nos. Teško bi bilo

posve točno utvrditi sat ubojstva. I zašto ste tako uporno tvrdili, da

niste čuli nikakav šum? Kako moţete biti u to tako sigurni?"

"Bila sam."

"Time ste sami uvjerili kriminalistu – Ellmann se zove, zar ne? –

ili čak potvdili da ste sporne noći samo Vi i Vaš suprug bili u kući.

Prilično je nevjerojatno da ste imah tako čvrst san, da biste potpuno

prečuli ulazak strane osobe."

"Ali tako je bilo! Ako mi ne vjerujete..."

"Ipak. Vjerujem. Samo tvrdim da ste sami stvorili dokaze koji

govore protiv Vas."

"Ja sam jednostavno rekla istinu. Nego što sam trebala učiniti?"

"Razmisliti, prije nego što ste izjavili! Još bolje: šutiti. prije nego

što ste se posavjetovali s odvjetnikom."

Ljutito gaje pogledala. "Hvala na dobrom savjetu! Sledećeg puta

kada ću biti upletena u slučaj ubojstva postupit ću tako Nije se

nasmijao. "Bojim se da niste mogli lošije započe i ako ste u takvom

tonu razgovarali i s gospodinom Ellmannom "Stoje u tome krivo?"

pitala je kivno.

"Draga moja gospodo Hammer, Vi ipak više niste dijeti' Zar

76

zaista ne znate kako si čovjek stvara neprijatelje, a kake prijatelje?"

Na to nije znala odgovor.

"Ne znate?" pitao je dalje.

"Ne", morala je priznati, "nikada na to nisam pazila. Uvijek sam

mislila, ili me se voli ili ne."

"Vi ste dakle još jedna mala djevojčica."

Smetala ju je njegova nadmoćnost povezana s pristalim izgledom

i ponašanjem, koje joj se činilo milostivim. "Sreća, da mi se netko

smilovao naučiti me dobrom ponašanju", rekla je"Mi ćemo zajedno

morati ući u arenu, a ja ţelim uspjeti. Vi niste glupi. U meĎuvremenu

ste ipak shvatili da činjenice govore protiv Vas. Razmećete se

svojom nevinošću. To je dakako razumljivo. Ali to Vam ne dopušta

da nastupate kao zvijer od koje porotnici mogu štošta očekivati."

"Ja sam onakva kakva jesam. Nemam se razloga pretvarati."

"I te kakvog. Najvećeg koji postoji: Vaša sloboda."

Nekoliko je sekundi sjedila posve tiho, čvrsto stisnutih koljena,

kao obično, i ruku zgrčenih u krilu. Onda je rekla pogoĎeno: "Sve

sam dakle učinila pogrešno?"

"Moţe se reći", potvrdio je mimo.

"I što da sad radim?"

"Vaše budalaste i opterećujuće izjave ne moţete naknadno

ispraviti. To Vam ne bi nitko vjerovao. Ali moţete prihvatiti ulogu

jedne drage ţene."

"Zao mije, ali ja nisam glumica."

"Ali Vi ste ipak drag čovjek. Godinama ste poţrtvovno Milovali

muţa i on Vas je visoko cijenio, nije li istina?"

Nijemo je kimnula.

"Već da ste to samo smatrali svojom obvezom..."

"To je i bila!"

Nije se dao prekinuti, "...bio bi to posao vrijedan paţnje, To bi

rijetko koji čovjek učinio. Zašto niste ponosni na samu sebe?"

"Sad Vas uopće više ne razumijem."

"Pokušavam Vam objasniti da nemate razloga stalno udarati oko

sebe. Prema Ellmannu je to bila potpuno pogrešna taktika."

"Nisam znala da sam trebala taktiku da dokaţem svoju nevinost."

"Već opet!" ustanovio je. "Da ste napali kriminalističkog

sluţbenika, mogu još razumjeti. Ali zašto mene? Ne shvaćate li, da

77

Vam samo ţelim pomoći? Da sam jedini, koji Vam moţda još moţe

pomoći?"

"Oprostite", molila je svladavajući se.

"Nemojte misliti da me moţete povrijediti! Imam puno predebelu

koţu! Ovdje se ne radi o meni, nego o Vama, gospoĎo Hammer!

Morate naučiti, kako ostaviti dobar dojam, iako vam je to teško."

"To nikada nisam mogla", priznala je.

"Vi još nikada niste bili u takvoj situaciji. Iako je smrtna kazna

ukinuta – radi se o ţivotu. Ako Vas na dvadeset godina zatvore, Vaš

je ţivot uništen."

"To je nemoguće."

"Da Vas se osudi?"

"Da. Nemoguće je, da se ovdje osudi nekoga tko nije ništa

skrivio."

"Molim Vas, nemojte biti tako naivni! Sami ste se zapleli u

mreţu razloga za sumnju dajući niz nepromišljenih izjava, koje

doduše odgovaraju činjenicama. Ove izjave govore protiv Vas. Ni

najgori Vam neprijatelj ne bi mogao nauditi toliko, koliko ste Vi

sami sebi. Sada se moţete spasiti samo tako da se predstavite kakvi

zaista jeste: kao iskrena, suviše naivna, draga ţrtva."

"Takvom samu sebe još nisam vidjela."

"Tada će biti krajnje vrijeme, da započnete s time. Svaki drski

odgovor, svaka gruba primjedba, svaki izraz prkosa govorit će na

sudu protiv Vas."

"Uvijek sam mislila daje najvaţnije drţati se istine."

"Niste li još shvatili daje u Vašem slučaju istina omča, u koju ste

se sami uhvatili?"

Lisa je šutjela.

"Da li ste u vezi oporuke govorili isključivo istinu? Da li zaista

niste ništa znali o promjenama u Vašu korist?"

"Oporuka uopće ne igra nikakvu ulogu", rekla je. "Ionako neću

prihvatiti nasljedstvo."

Iznenadio se. "Znači li to, da ćete se odreći nasljedstva?"

"Da", potvrdila je.

"To bi bilo najgluplje što moţete učiniti. Izazvalo bi dojam, da

imate nečistu savjest."

"Ali što da radim s kućom, poduzećem i svim tim?"

78

"O tome moţete razmišljati poslije. Ako Vas stvarno oslobodimo

i moţete preuzeti nasljedstvo. Do kraja procesa je, jasno, na sve

stavljena zabrana. Sto se mene tiče, moţete kasnije pokloniti Vojsci

Spasa."

"Ali to mi ipak ne pripada."

"Da. Već zbog toga, jer je tako odredio oporučitelj. Zato još

jednom moje pitanje: Jeste li znali išta o tome?"

"Jasno da nisam."

"To uopće nije tako jasno. Zašto bi Vam muţ to prešutio?"

"Da me ne dovede u napast da ga ubijem."

Mladi se odvjetnik još više začudio.

"Dobro", dodala je, "za tih nekoliko tisuća maraka, koje mije

dotada obećao, ne bi se isplatilo. Ali osnovno nasljedstvo ipak ima

znatnu vrijednost, ako se i ne moţe odmah pretvoriti u gotov novac."

"GospoĎo Hammer, Vi ste nepopravljivi! Kako samo moţete

govoriti tako nepromišljeno?"

"Ali istina je! Očito je, dami zato nije rekao."

"Ali Vi ste ipak mogli saznati. Trebali ste samo slušati..."

"To nisam. Nisam znala ništa o izmjeni oporuke i nisam ubila

muţa. Koliko to još puta moram reći?"

"Kako moţete raditi takve špekulacije? Kako moţete natuknuti,

da bi Vaš muţ očekivao da ga ubijete?"

"Bio je jako nepovjerljiv."

"Ali je barem u Vas trebao imati povjerenja."

"Ne pod svaku cijenu. Točno je daje ovisio o meni. Sama ta

činjenica gaje ljutila. Uvijek je pazio na lijek koji mu dajem, svakom

je lijeku htio znati djelovanje."

"Znači li to daje ţivio u strahu da ga ne otrujete?"

"Da."

Paul Zumbruch je odahnuo. "GospoĎo Hammer, dobro je da ste

danas i ovdje o tome govorili. Kao Vaš odvjetnik mogu i moram

znati i Vaše skrivene misli. Ipak usrdno Vas molim za Vaše dobro:

Nemojte nikome spomenuti ove Vaše sumnje. Time biste se doveli u

vrlo nepovoljnu situaciju."

"To ne razumijem. Nije uopće neobično da se bolesnik osjeća

izručen svojem liječniku i njegovatelju i zato im ne vjeruje."

"Jeste li i to izjavili na policiji?"

79

Lisa je razmišljala. "Ne", rekla je, "nije bila prilika."

"Budite sretni! Moguće je da će istraţni sudac nastojati nešto

slično podvaliti. Ako se to dogodi, poričite. Tvrdite da ste uţivali

puno povjerenje Vašeg muţa, i od toga ne odustajte. Ni u kojem

slučaju ne smijete sami izreći takvu pretpostavku."

"Ali zašto bi mi onda prešutio, da me je odredio za glavnu

nasljednicu?"

"O tome se moţe samo nagaĎati, saznati nećemo nikad. Nije

Vaše da o tome razbijate glavu. Prepustite to drugima. IzmeĎu Vas i

Vašeg muţa je postojao odnos punog povjerenja. Shvaćate me?

Dobro to upamtite i ostanite pri tome, što god Vam kazali ili Vas

pitali. Ne dajte da vas dovedu na tanki led. Vi ste ionako na skliskom

terenu."

"Ne razumijem, kako mi moţe naškoditi, ako priznam..."

"Molim Vas, gospoĎo Hammmer, ne priznajte ništa, što Vam se

ne moţe dokazati bez prigovora! Načinili ste već dovoljno gluposti."

"Čini se da me smatrate idiotom."

"Na neki način i to. Kada samo mislim na priču o tenisicama.

Zašto ste samo tvrdili da se na Vašim šetnjama niste nikada

udaljavali s puta?"

"Jer je to istina."

"Da ste to barem ostavili lebdjeti u zraku!"

"Što bih radila u šiblju?"

"Potpuno bez mašte? Mogli ste gledati da li su lješnjaci već zreli,

ubrati stručak lišća."

"Na tu pomisao ne bih nikada došla."

"To Vam i nije trebalo pasti na pamet. Bilo bi već dovoljno, da

ste rekli da ste šetali i mimo puteva."

"Onda dobro. Ako tako mislite. Idući put ću tako postupiti."

"Samo to ne. Zato je prekasno. Drţite se što je moguće točnije

Vaših prvih izjava. Nemojte dodati ni povući ni riječ.

Hoćete li moći?"

Slegnula je ramenima. "Nije teško ostati pri istini. Samo da ne

moram lagati."

"To nitko od Vas ni ne traţi. Ali molim Vas da ne odogovarate

nepromišljeno i kao iz puške. Razmislite, prije nego što kaţete!

Nemojte se dodatno opteretiti. Moguće je da će Vam postaviti

80

stupice."

"Već ću pripaziti."

"Nadajmo se. Mislim daje za danas dosta. Morat ćemo još češće

razgovarati." Uzdahnuo je bez prizvuka teatralnosti. "Priznajem da

mi pri ovom slučaju nije ugodno."

"Ne trebate ga preuzeti."

"Da, opet ste osorni? Još uvijek ne shvaćate da ovisite o

pomoći?"

"Ja sam nevina."

"Da, znam. Da ste bili imalo krivi ili su krivi za to, ne bi Vam

izjave ispale tako idiotske. Oprostite mi, molim Vas, moju grubost.

Ali mene je rijetko nešto toliko uzrujalo kao Vaše ponašanje."

"Barem mi vjerujte."

"To ne popravlja stvar. Mogu li inače nešto učiniti za Vas? Ţelite

li što? Posjetit ću Vas čim bude moguće."

"Moţete li mi donijeti nekoliko medicinskih udţbenika. Kada sve

to preţivim, studirat ću medicinu."

Otvorio je usta kao da nešto ţeli reći, ali je onda prešutio

primjedbu.

"Vrlo uljudno od Vas, gospodine odvjetnice", kazala je Lisa, "da

me niste upozorili da sve moţe krenuti i naopako. Ali ako se to

dogodi, neću znati otkuda da platim Vaš honorar." Pognula je glavu

pod njegovim pogledom. "Oprostite! Nisam htjela biti cinična. Neće

se ponoviti. Obećajem Vam."

Liši nije bilo teško prilagoditi se zatvorskom ţivotu. Uredan

dnevni raspored odgovarao je njezinom smislu za red. Dvokrevetna

ćelija u kojoj je u početku bili čuvana sama, bila je skromno

namještena, ali zato laka za čišćenje. Mogla je naručiti da joj donesu

stolnjak ili vazu, ali nije mislila na to da joj bude udobno. Htjela je

stalno imati pred očima činjenicu daje taj boravak privremen.

Kako za vrijeme odmora nije smjela trčati već samo hodati

umjerenim korakom, nadoknaĎivala je to redovitom tjelovjeţbom.

Njezina ju je majka posjećivala, kad god je bilo moguće. Bila je

vrlo zabrinuta i kao da je poslijednih mjeseci naglo ostarila. Iako se

trudila pokazati nadu, Lisa je naprotiv bila ona, koja ju je morala

bodriti i umirivati.

"Kako nisam ništa učinila, ne moţe mi se ništa ni dogoditi,

81

majko", ponavljala je.

"Ah, moja jadna Lisa! Vjeruješ li još uvijek da pravda vlada na

ovome svijetu?"

"U načelu ne. Ali pred jednim njemačkim sudom sigurno!"

Majka joj je obično donosila svjeţe voće, koje je Liši dobro

dolazilo. Inače joj je bila dovoljna uobičajena hrana, iako je kao

zatvorenica u istraţnom postupku mogla i privatno naručivati. Samo

kad bi joj ponestalo voća, molila bi jednu od čuvarica da joj nabavi.

Ove se ţene doduše prema njoj nisu ponašale neprijateljski, ali ipak

suzdrţano. To je Liši i odgovaralo.

Jednom je došao i Ludwig Weigel. Objasnio joj je daje do

razjašnjenja slučaja na nasljedstvo stavljena zabrana, što je ona

ionako već znala. Dobro joj je činilo što je on u optuţbi njezine

osobe vidio tešku i ţaljenja vrijednu zabludu. Tvrdio je da bi radije

imao nju kao glavnu nasljednicu od Brunove djece. "Oboje bi iz

tvornice samo htjeli izvući, što se izvući moţe. Za razliku od njih Vi

ste razumna ţena, s kojom se moţe razgovarati." Pričao je daje

počeo pregovarati s jednim minhenskim poduzećem, što mnogo

obećaje. "Nastojati ću do Vašeg otpuštanja stvari srediti za potpis.

Da li su Vam rekli, koliko će još trajati?"

Ali to nije znala Lisa kao ni on.

Njezin ju je odvjetnik posjećivao dva puta tjedno. On joj nije

donosio samo medicinske knjige, za koje gaje molila, već i biografije

i zabavne romane. Naročito se veselila radiju na baterije, koji je

mogla slušati nakon što gaje jedan za to stručan čuvar temeljito

rastavio, pregledao i opet sloţio. Navečer, nakon što su rano ugasili

svjetlo, uključila bi ga i tiho slušala glazbu.

"Kad bismo imali samo jednu naznaku, tko je to mogao učiniti!"

rekao je jednom Zumbruch. Motiv su imali i Arthur i Evelyn."

"Ali nije bio nijedan od njih. Potpuno isključeno, kao ni

domaćica. Ona je doduše alapača, ali sigurno nije u stanju ubiti."

"Morao je biti netko, tko dobro poznaje kuću."

"I ima ključ."

"To s ključem nije tako odlučujuće. Pola Rodenberga si je moglo

nabaviti kopiju ključa."

"Prije", rekla je Lisa zamišljeno, "još za ţivota njegove prve ţene

Hammerovi su često imali goste. Kako ste upravo spomenuli pola

82

Rodenberga – svi koji su nešto drţali do sebe prošli su ovom

kućom."

"Tada se moglo raditi o zakašnjeloj osveti."

"To mi se čini najvjerojatnije."

"Da lije Vaš muţ pričao o prošlosti?"

"Da. Kad mu je bilo donekle dobro. Ali vidio ju je samo u svjetlu

svoje marljivosti i velikodušnosti. Nesuglasice nije spominjao. Iako

ih je morao imati i sa svojom ţenom. Ja sam je još poznavala. Ona je

bila vrlo elegantna i zahtjevna ţena i sigurno nikakav anĎeo."

"Od čega je umrla?"

"To nisam nikada točno saznala. Govorkalo se daje bilo

samoubojstvo."

"Moţda nas to nekud dovede, ali za ime Boţje, ja nisam

detektiv."

"Moţda bismo trebali jednog naći!" predloţila je Lisa.

"U malom gradu kao što je Rodenberg? Gdje svatko svakog

poznaje stranac bi odmah upao u oči?"

Lisa se morala s njim sloţiti. "Moţda biste trebali razgovarati s

gospodinom Holbaumom, ljekarnikom. On je bio najstariji prijatelj

mojeg muţa."

"To ću učiniti!" obećao je Paul Zumbruch.

Ali je prilikom sljedećeg posjeta morao priznati da iz tog

razgovora nije ništa saznao. Siegfried Holbaum je doduše bio

spreman na suradnju, ali nije dao korisne podatke. Potvrdilo se daje

Bruno Hammer poslije smrti svoje ţene – moţda već i ranije – imao

vezu s odreĎenom Isoldom Hurda, jednom uglednom dizajnericom iz

Miinchena. Ova je dama bila bijesna i uvrijeĎena što je nije htio

oţeniti iz obzira prema svojoj djeci koja su odrastala. Prema riječima

ljekarnika imala je strastvenu ćud, bilo je neugodnih scena koje su

okončale njihovu vezu. Ali nije dolazila u obzir kao počinitelj, jer je

umrla nekoliko godina prije nego što se dogodio zločin.

"Jedna nemilosrdno otpravljena ljubavnica koja se ušuljava noću,

da bi se krvavo osvetila – to bi mi se činilo suvišno romantično",

rekla je Lisa.

"Ipak bismo time mogli izazvati odreĎenu zabunu", smatrao je

odvjetnik.

"Meni bi više bilo stalo do konačne jasnoće."

83

"Vi ste tako pametna ţena. Zašto niste koristili Vašu pamet pri

davanju izjava?"

"To je tema o kojoj smo već previše puta raspravljali."

"Kako napreduje saslušanje?"

Lisa je razmišljala. "Zapravo nikako. Doktoru Meerkatzu ne

padaju nikakva nova pitanja na pamet, a na stara mogu uvijek davati

samo stare odgovore."

Dva puta tjedno odvozili su Lisu u zelenom zatvorskom

automobilu s ostalim zatvorenicima iz zatvora u grad. Prvo je

saslušanje iščekivala sa strahom, ali u meĎuvremenu ih je počela

smatrati ugodnom promjenom.

Doktor Meerkatz, istraţni sudac, bio je vrlo njegovan muškarac,

uske glave, dugih prstiju i naočala sa zlatnim okvirom, jedan miran,

iskusan pravnik. Nikad ju nije pokušao stjerati uza zid, zastrašiti je

ili joj čak prijetiti. Opetovano ponavljane pojedinosti dogaĎanja u

noći ubojstva umanjilo je njihovu strahotu. Iako je Lisa tijekom

saslušanja katkada gubila strpljenje, istraţni sudac nije nikada.

"Da ukratko ponovimo!" predloţio je. "U noći ubojstva bili ste u

kući sami sa ţrtvom."

"Izuzev ubojice", upala je u riječ Lisa.

"O kojem nemate nikakvih pokazatelja. Vi njegovu nazočnost

niste ni čuli ni osjećali. Bile su Vam dostupne one škare za papir.

Bila je to Vaša kuća u kojoj ste ţivjeli zajedno s muţem. Nitko Vam

neće vjerovati da se tamo niste dobro snalazili. Tek jedan sat nakon

što ste zatekli pokojnika, obavijestili ste policiju. Imali ste, dakle,

dovoljno vremena da navučete tenisice i zakopate škare u

najudaljeniji ugao vrta, tako da ih j e mogao otkriti samo detektor."

Lisa se više nije mogla suzdrţavati. "Ali zašto bih učinila tako

nešto glupo? Imala sam dovoljno vremena i prilike, da škare

temeljito operem alkoholom i stavim ih na njihovo staro mjesto."

"Zašto ste postupili tako a ne drugačije, pričat ćete nam, nadam

se, uskoro", odgovorio je hladno.

"Koliko Vam još puta moram reći da to nisam učinila?"

"Ne više često. Vi iskorištavate moju strpljivost, gospoĎo

Hammer. Nemojte me, molim Vas, više prekidati, već poslušajte moj

prikaz slučaja. Izjavili ste, da spomenute cipele nikad niste nosili u

drugim prilikama mimo puteva i Vi ste u svim kasnijim ispitivanjima

84

ostali pri toj izjavi – ali na potplatima cipela naĎeni su tragovi

zemlje, koji dokazuju, da ste imali posla baš u onom kutu vrta, gdje

su naĎene škare. Sve, ali baš sve, ukazuje na to da ste Vi...", doktor

Meerkatz pokazao je svojim tankim kaţiprstom u smjeru Lisinih

grudi,"... da ste upravo Vi ubojica."

Potišteno je slegnula ramenima.

"A Vi imate motiv!" nastavio je istraţni sudac. "Ako trenutno i

zanemarimo pitanje da li ste znali za izmjenu oporuke u Vašu kőrist.

Godinama ste podnosili sve napore njege bolesnika, neprekidne

zahtjeve bolesnika, njegove izljeve bijesa, njegove pogrde. Te ste

noći došli do točke kada niste mogli dalje – ne kao dotada. Vjerujem

da će svaki sud imati za to razumijevanja. Sto na prvi pogled izgleda

kao kukavičko, zaplotnjačko ubojstvo, bio je čin očaja." Pun nade

pogledao je Lisu.

Shvatila je da joj ţeli izgraditi zlatan most, ali kako nije mogla

stupiti na taj most a smatrala je besmislenim uvjeravati o svojoj

nevinosti, pustila gaje da dalje govori i nije ništa rekla.

"Moglo bi se doduše prigovoriti, da je ste mogli jednostavno

napustiti bolesnika i kuću. Nekoliko tisuća maraka ste ionako

zgrnuli. Ali tada bi ţrtva koju ste podnijeli za – recimo – mali

imetak, za osiguranje Vašeg daljnjeg ţivotnog puta, bila uzaludna.

Posve je razumljivo, ako ste i sada, nakon svega, uţasnuti Vašim

postupkom. Zašto ništa ne kaţete?"

"Ja Vas slušam, kao što ste zahtijevali."

"Zašto jednostavno niste skupili Vaše stvari i otišli? Nitko Vas ne

bi mogao zadrţati."

"Ja sam medicinska sestra, bila sam odgovorna za svojeg

pacijenta. Nikad mi nije palo na pamet da uhvatim maglu, a njega da

ostavim, potpuno bespomoćnog kakav je bio."

"Jako dobro!" Doktor Meerkatz zapisao je svojom zlatnom ili

barem sjajnom pozlaćenom kemijskom olovkom jednu bilješku. Pred

njim su na masivnom pisaćem stolu leţali zapisnici saslušanja.

"Radije ste ga htjeli riješiti patnji. To čini motiv još jačim."

Lisa je duboko udahnula i izdahnula. "Gospodine suce", rekla je,

"da sam zaista htjela ubiti mojeg muţa, pao bi mi na pamet sigurno

jedan drugačiji, domišljeniji način nego mu zabiti škare u grudi.

Jeste li i na to mislili?"

85

Pogledao je u vis. "Naravno. Mogli ste mu dati preveliku dozu

nekog lijeka. Ali to je moglo upasti u oči njegovom liječniku, a to

niste htjeli staviti na kocku."

Lisa je već htjela uzvratiti, da bi i u tom slučaju doktor Krantz

potvrdio smrt. Ali kako nije htjela opteretiti liječnika, radije je

šutjela.

"Siguran sam", rekao je istraţni sudac, "da će stečen uvid

drţavnom tuţitelju biti dovoljan da protiv Vas jednostavno podigne

optuţnicu." Odloţio je kemijsku olovku. "Ali jasno, tu ce biti čisti

proces na temelju indicija, što nije ugodno nijednom od sudionika."

Pogledao ju je zaklinjajući. "Morate se odlučiti pomoći nam."

"Za mir Vaše duše?"

"Ne, nego Vaše."

"Uz sve to, gospodine suce, niste me uračunali u Vaše viĎenje

slučaja. Nije Vam uopće upalo u oči, da ja to ne bih bila sposobna

učiniti ako sve indicije i govore protiv mene. Bilo bi potpuno strano

mojoj ličnosti. "

"Dakle, priznajete da indicije govore protiv Vas?"

"To se ne moţe previdjeti."

"Ali Vi se ne sjećate, da ste počinili ubojstvo?"

"Kako se mogu sjećati nečega što nisam učinila?"

"Vaše je pitanje pogrešno. Niste li ikada čuli, da čovjek koji je

potpuno izvan sebe počini nešto strano svojoj ličnosti, kako ste lijepo

rekli, o tome kasnije ništa ne zna, da izgubi pamćenje?"

"Da, tako sam nešto već pročitala. Alije pamćenje posve

sačuvano."

"Ne smatram nemogućim da ste sam tijek čina i postupke koje su

slijedili – dakle, gotovo cijeli jedan sat – potisnuli. Ja ću Vas, ako

pristanete, uputiti u jednu psihijatrijsku kliniku."

"A ako to ne ţelim?"

"Moţete odbiti suradnju s liječnicima. Ali tako biste se samo

opteretili."

Gotovo umilno je dodao: "I Vama bi trebalo biti stalo do toga da

saznate istinu, a psihijatrijsko saslušanje pruţa Vam za to priliku,

nadam se."

86

Noć nakon ovog posljednjeg saslušanja Lisa je loše spavala. Do

sada joj je podrška bila svijest da je nevina. Ali doktor Meerkatz je

probio taj oklop.

Je li moguće da je počinila zločin, a sjećanje na to potisnula?

Tada se to moralo dogoditi u satu prije nego što je našla pokojnika.

Nemirno se Lisa prevrtala na tvrdom krevetu. Kroz prozor

zatvoren rešetkama pao je i tračak mjesečine na goli zid.

Dotada je vjerovala daje spavala duboko i čvrsto. Ali bio je pun

mjesec, i u vrijeme puberteta bila je tada sklona mjesečarenju. Majka

joj je o tom pričala. Ona sama nije ništa znala o noćnim

dogaĎanjima. Doduše nije radila ništa neobično, ali bi ipak ustala iz

kreveta i izašla na kuhinjski balkon.

Istina je, da ju je ponašanje pacijenta često znalo do kraja

razbjesniti i trebala je upotrijebiti cijelu svoju snagu da ne izgubi

vladanje nad samom sobom. Da li ju je njezina podsvijest mogla

navesti na tako nešto strašno?

Liši se činilo da upravo vidi kako je podigla škare za papir i

zabila ih spavajućem muţu u srce.

Ali ona te škare uopće nije imala pri ruci, ona nije ni znala da

postoje. U to je bila potpuno sigurna. Bilo je nezamislivo, da je prvo

pretraţila kuću da naĎe ubilački predmet i zatim ga sakrila u vrtu, a

prije toga još promijenila cipele. Zašto uopće? Da ne zaprlja kuću?

Ništa u takvoj situaciji ne bi bilo manje vaţno.

Daje stvarno učinila cijeli taj niz radnji, morala je biti potpuno

luda. Ali to nije bila. Bila je zdrava uma i to će i dokazati u

psihijatrijskim pretragama.

Kad je mjesec prošao i ćelija pala u mrak, konačno je zaspala.

Za nekoliko dana joj je jedna čuvarica rekla da skupi stvari.

"Premjestit će Vas na psihijatrijsku kliniku", objasnila je.

"Zbog stručnog mišljenja? Ne moţe li se to i ovdje učiniti?"

"Vjerojatno ne dovoljno temeljito", bio je kratak odgovor.

Lisa je imala dojam, da ta ţena ne bi imala ništa protiv da ona

zauvijek nestane u jednoj takvoj ustanovi.

Voţnju na kliniku Lisa je provela na straţnjem sjedalu

policijskog automobila. Vozač i policijska sluţbenica, koja ju je

87

pratila, meĎusobno su se šalili i pričali, ne osvrćući se na Lisu. Oboje

su puno pušili. Kada su prošli ulaz u kompleks klinike, policijska je

sluţbenica izašla i rekla Liši da slijedi njezin primjer. Otkopčala je

par lisica sa svojeg pojasa.

Lisa se branila. "Zar je to potrebno?"

Sluţbenica je izmijenila pogled sa vozačem koji joj je dao znak.

"Onda, ne!" rekla je. "DoĎite!" Uhvatila je Lisu za nadlakticu ne baš

njeţno i drţeći vidljivo lisice u drugoj ruci brzo je vukla uz stepenice

na prijam. Iza prozorčića je sjedio jedan mršav čovjek u bijeloj kuti i

s naočalama bez okvira. Nije ni podigao glavu kad su ušle.

Policijska gaje sluţbenica pozdravila. "Ovu osobu moram ovdje

predati", rekla je. "Lisa Hammer. Iz istraţnog zatvora." Iz tanke crne

torbe za spise izvadila je Lisinu popratnicu i gurnula mu je.

Preletio je podatke. Zatim je pritisnuo na jednu tipku.

"Samo trenutak. Odmah će doći glavna sestra." Tada se opet

ravnodušno posvetio pisanju.

"Zuri mi se," rekla je policijska sluţbenica.

Čovjek iza prozorčića nije reagirao.

Prošlo je otprilike deset minuta, a da se ništa nije dogodilo. Lisa

se veselila rastućoj nervozi svoje pratilje. Njoj osobno nije smetalo

što mora čekati.

Tada se pojavila jedna sestra punih grudi u plavoj pamučnoj

haljini, s kruto škrobljenom bijelom pregačom i sestrinskom

kapicom na ravnoj, unazad začešljanoj plavoj kosi. Činilo se da klizi

po uglačanom linoleumu u svojim ravnim cipelama. "Dobro došli,

gospoĎo Hammer", rekla je i pruţila Liši ruku, "ja sam sestra Hilda."

Policijskoj se sluţbenici nije svidio ovaj prijateljski doček. "Ova

je osoba osumnjičena za ubojstvo", rekla je, "upućena je na

psihijatrijsko promatranje."

"Znam, znam!" rekla je glavna sestra nimalo pogoĎeno. "Jeste li

predali popratne papire?"

"Jesam."

"Tada je u redu." Obratila se Liši. "Idemo, moja draga."

Lisa je bila iznenaĎena, da, gotovo izvan sebe. Slijedila je glavnu

sestru kroz hodnike i uz stepenice, koji se po ničem nisu razlikovali

od unutrašnjosti obične bolnice.

"Mi smo kolegice, zar ne?" pitala je putem glavna sestra.

88

Lisa je potvrdila.

"Neki nam ljudi oteţavaju ţivot", rekla je glavna sestra puna

zlosretnih slutnji.

Lisa je jedva mogla vjerovati, ali je imala dojam daje ta ţena na

njezinoj strani.

Konačno je otvorila vrata jedne velike, lijepo ureĎene sobe. "Tu

smo!" rekla je. "Nadam se da ćete se kod nas ugodno osjećati."

Lisu je najviše zbunjivalo da na prozorima s pogledom na park

nije bilo rešetki. Skoro je ostala bez riječi. "Ali ja...", mucala je i nije

znala dalje.

"Ovdje ste pacijentica, draga moja, a ne zatvorenik pod

istragom."

"Da, ali..."

"Vi nam nećete pobjeći. Jasno da su izlazi čuvani."

"I što da sad radim?" pitala je Lisa i samoj se sebi činila prilično

glupo.

"Raskomotite se, udobno se smjestite. Vjerujem da ćete kod nas

ostati barem nekoliko dana. Glavna je sestra otvorila uska vrata sa

strane. "Da sam na Vašem mjestu, okupala bih se. Za to jedva da

imate priliku u zatvoru."

Lisa je promatrala jednostavnu, bijelo popločenu kupaonu kao

oazu u pustinji. "To je čarobno!"

"Vjerovala sam da ćete se radovati."

"Ma, što znači radovati se? Ja sam presretna."

"Uzmite si vremena! Opustite se. Professor Kriiger će vjerojatno

tek popodne imati za Vas vremena. Sad je još na viziti."

"Hvala Vam, glavna sestro!" rekla je Lisa od srca.

"Lisa, zovite me jednostavno Hilda."

"Hvala, Hilda."

Glavna joj je sestra poklonila još jedan smiješak, prije nego što ju

je ostavila samu.

Lisa je pričekala da bude sigurna da se glavna sestra udaljila.

Tada je pokušala otvoriti vrata na hodnik. Zaista su bila otključana.

Izgleda da su nju imali veliko povjerenje. Tako si nije zamišljala

boravak u psihijatrijskoj ustanovi.

Ali se tada probudilo njezino prirodno nepovjerenje. Iza tog

gotovo srdačnog dočeka, ponuĎene udobnosti i prividne slobode

89

mora da se skrivala odreĎena taktika. Htjelo ju se uljuljati u

sigurnost, kako bi progovorila. Preduzela si je da bude na oprezu. A

onda se sjetila: "Glupost! Pa ja nemam što skrivati!" – Odlučila je da

za ovo vrijeme provedeno kao bolesnica jednostavno uţiva.

Profesor Klaus Kriiger je bio vrlo vitak, stari gospodin, čija je

bijela kosa bila upadljiva suprotnost zdravoj smeĎoj boji njegove

koţe. Njegove plave, već malo zamućene oči bile su okruţene

mnogobrojnim borama. Dočekao je Lisu na vratima svoje sobe za

primanje i odveo pokraj pisaćeg stola do ugla u sobi sa stolcima,

gdje ju je zamolio da sjedne. Njegova se bijela kuta još više otvorila

kad je sjeo. Ispod nje su se pokazali plava majica i sive hlače od

flanela.

"Onda, da malo porazgovaramo?" započeo je razgovor.

"Rado", rekla je Lisa; okupala se, oprala kosu, odmorila i

osjećala se izuzetno dobro.

"Otkrijte mi prvo, molim Vas, kako se zovete!"

"Zar ne znate?" pitala je zbunjeno Lisa.

Profesor se smiješio. "To je rutinsko pitanje. Naravno da znam,

ali ţelim ustanoviti koliko Vi znate o sebi."

"Smatrate li mogućim da sam skrenula?"

"Tako što sam već češće doţivio."

"Ako tako mislite, moram Vas razočarati. Zovem se Lisa

Hammer, roĎena Hopf, u zadnje sam vrijeme ţivjela u Rodenbergu,

Parkstrasse dvanaest, i trenutno sam u istraţnom zatvoru... ne, to nije

točno, trenutno sam ovdje na klinici."

"Jako dobro. Koliko imate godina?"

"Dvadeset pet."

"I to je jako dobro."

"Sto ima dobroga u tome?"

"Većina poremećenih bolesnika ne zna svoju dob, već samo

datum roĎenja."

"Onda ja nisam poremećena?"

"Da li biste htjeli biti?"

"Ne razumijem pitanje."

"Dobro razmislite!"

"Mislite, da li ţelim da moj branitelj zagovara moju

neuračunljivost?"

90

"Izvrsno formulirano."

"Ne, to ne ţelim. Ja nisam počinila zločin."

"Jeste li posve sigurni?"

"Da!" Zatim je dodala iskreno: "Iako sam već jednom

posumnjala." Pričala je o svojem mjesečarenju u mladosti, te zašto si

ne moţe zamisliti takav lanac radnji.

"Vrlo zanimljivo", rekao je profesor, "ali primjećujem da moram

biti na oprezu."

"Kako to?"

"Vi odreĎujete tijek našeg razgovora. Htio sam s Vama općenito

porazgovarati. Za početak, da se upoznamo. To je kod nas

uobičajeno."

"Da, onda učinimo to." Lisa se nasmiješila. "Sto dulje ćemo

razgovarati, to bolje. Ţelim što je moguće dulje ostati u mojoj lijepoj

sobi s kupaonicom."

iProfesor je uzvratio smiješak. "To je ispravan stav." Nastavio je

razgovor, u kojem se namjerno drţao općenitih tema. Razgovarao je

s njom o vremenu prošlog ljeta, o televiziji zadnjim izborima.

Pretvorilo se to u posve opušteno, gotovo zabavno ćaskanje. Ali Lisa

je primijetila da ţeli biti nacistu o njezinom duševnom stanju.

Završio je nakon jednog dobrog sata.

"Nisam luda?" pitala je Lisa.

"Ne", priznao je profesor, "Vi ste čak jedna izuzetno razumna

ţena. Ali to ne znači bezuvjetno da ste potpuno duševno zdravi."

"Ne?"

"Postoje bolesti, koje se ne pokaţu na površini, već su skrivene u

dubini."

"Ja ţelim izvjesnost!" rekla je ţustro Lisa.

Profesor Kruger se nije nasmijao. "Mi takoĎer", rekao je.

Sljedećeg su jutra Lisu odveli okulisti na klinici. Bio je na pragu

pedesetih, rijetke kose koju je nosio pomno počešljanu da djeluje

gušće. Prvo je pregledao Lisine oči.

Kada je Lisa posve mirno podnijela ovaj bezbolan pregled, ipak

je zapitala: "Čemu to sluţi?"

"Zašto Vas zanima?"

"Htjela bih studirati medicinu. Zanima me."

Odloţio je očno zrcalo. "Da su se na očnoj pozadini, u području

91

papile vidnog ţivca pojavile zastojne promjene, upućivale bi na

pritisak mozga."

"Papila – to je vidni ţivac."

"Točno. Sad pogledajte kroz ovaj periskop. Rado bih provjerio

postoji li ispad vidnog polja. Pritisak na vidni ţivac mogao bi

izazvati djelomični gubitak osjeta vida."

"Vi dakle računate s tumorom mozga?" pitala je začuĎeno Lisa.

"Naprotiv. Mi ţelimo sa sigurnošću isključiti tumor."

"Moţete li ga isključiti?"

"Sto se mene tiče, mogu. Ali sad ću Vas uputiti specijalisti za

uho, grlo, nos. Onda ćemo vidjeti dalje."

Lisa je na sljedeći pregled čekala pola sata. Ali to joj nije

smetalo. Imala je pri ruci jedan od svojih udţbenika. Tada je iz

ordinacije izašla jedna od stanovnica ove ustanove, još mlada ţena,

koju je pratila jedna čuvarica. Bila je nakazno debela i cerila se na

Lisu. Liši je prvi puta doprlo do svijesti, što bi značilo ostatak ţivota

ili godine koje slijede provesti meĎu poremećenima te se zgrozila.

Specijalist je bio stari, mrzovoljan čovjek, koji je govorio glasno

daje sve odzvanjalo – moţda zato jer je često radio s ljudima

oštećena sluha, ali moţda i stoga jer sam više nije dobro čuo. Ispitao

je Lisinu ravnoteţu i uši. Lisa ga nije ništa pitala, jer joj je u

meĎuvremenu postalo jasno, da se i ovdje nastoji ustanoviti ili

isključiti postojanje pritiska na njezin mozak.

Popodne kad je opet sjedila nasuprot profesora Krugera, htjela je

ipak znati kako je nastala sumnja na tumor na mozgu.

"To bi bilo dobro objašnjenje ponašanja koje je potpuno strano

ličnosti. Zasada naţalost tumor nije ustanovljen."

"Zašto naţalost?"

"Onda ne biste mogli snositi krivnju."

"Vi unatoč svega vjerujete da sam to učinila?"

"Sto znači 'unatoč svega' i što 'vjerujete'? Ja ništa ne vjerujem i ja

nemam pravo na osudu. Moj je zadatak samo ustanoviti da li ste

duševno zdravi ili ne?"

"Dakle, idemo dalje."

I ovog su puta vodili posve općenit razgovor, koji je doduše

postajao sve zahtjevniji. Lisa se morala napregnuti da slijedi

profesorove zaključke i daje ispravne odgovore. Kao i nekoć u školi,

92

imala je osjećaj daje ogledan učenik. Kad joj je sutradan profesor

rekao da će trebati riješiti nekoliko zadataka, prihvatila je to s

oduševljenjem, sigurna da će se dokazati. Tim je više bila razočarana

vrstom tih zadataka.

"Sada ću Vam pročitati jednu rečenicu", rekao je, "a Vi ćete

pokušati, ponavljati za mnom."

Lisa je kimnula.

Profesor je otvorio knjigu uvezanu u voštano platno. "Brzi vlak iz

Gornje Italije", čitao je, "koji je u deset sati prije podne trebao stići

na švicarsku granicu, morao je zbog kvara na grijanju dugo stajati.

Putnici su motornim vlakom prevezeni do sljedeće stanice."

"Ali to je idiotski!" viknula je Lisa.

"To Vam se samo čini. Molim Vas ponovite za mnom rečenicu –

ili da je još jednom pročitam?"

"Ne, hvala. Pokušat ću." Zaista je uspjela ponoviti rečenicu

gotovo bez greške. "Ali čemu to sluţi?"

"Ispitivanju Vaše sposobnosti pamćenja onog što ne ovisi o

znanju. Uostalom, imam još nekoliko puno ljepših priča. Pazite!"

Čitao je vrlo polako i jasno: "U vrijeme ručka jednonogi je invalid

prešao ulicu, neposredno nakon što je kamion s dvije prikolice s

velikim bačvama prošao pokraj njega, i sudario se s jednom otprilike

pedesetgodišnjom biciklistkinjom tako nesretno, daje ona pala s

bicikla, ali prošla bez ozljeda, dok je on slomio drugu nogu."

"To je potpuno nelogično!" proturječila je Lisa. "Kakve veze ima

kamion sa sudarom? i kako si moţe jednonogi čovjek slomiti drugu

nogu?"

"Smisao cijele stvari je daje u ove rečenice ugurano što više

pojedinosti, često smisleno nepovezanih i nelogičnih. To oteţava da

ih se ponovi."

Ovaj je puta Lisa zamolila profesora da još jednom pročita

rečenicu te je ponovila bez pogreške.

Još su neko vrijeme tako nastavili. Liši se činilo da se s njom

postupa kao sa slaboumnom, pa je to i rekla.

Profesor se na to nije osvrnuo. "Vaše pamćenje izgleda daje isto

tako u redu kao i Vaše logično mišljenje", samo je rekao, "stvarno

nema pokazatelja mentalnog defekta. Sutra ćemo zajedno računati,

moţe?"

93

"To mi nikad nije bila jača strana."

"Niti moja", prijateljski je priznao. "Trenutno me zaokuplja

pitanje, ne bismo li ipak učinili EEG."

"Elektroencefalogram?"

"Vidi, vidi. Vi se dobro snalazite."

"Ja sam medicinska sestra."

"Nisam zaboravio, gospoĎo Hammer. Dosada kod Vas nisu

naĎeni nikakvi pokazatelji oboljenja mozga. Moţda bismo mogli

preskočiti EEG."

"Bilo bi mi milije da ga učinite." Dodala je uz slabi smiješak: "Ne

boli."

Lisa je teoretski znala kako funkcionira elektroencefalogram.

Naučila je to tijekom školovanja. Mjere se struje mozga i crtaju

krivulje, iz kojih se moţe očitati da li mozak normalno radi.

Odstupanja od normalne krivulje ukazuju na oboljenje, u većini

slučajeva na stranu i mjesto, gdje se nalazi oštećenje.

Postupak za nju nije imao ništa tajanstveno.

Ipak se iznenadila kad su je odveli u prostoriju koja kao daje bila

obučena u srebro. Tada se sjetila daje aparatura vrlo osjetljiva. Svaki

drugi električni aparat u zgradi izazvao bi smetnje. Zato je prostorija

bila izolirana aluminijskom folijom.

Liječnica, neka doktorica Leukner, koja je dočekala Lisu, bila je

mlada i ţivahna, imala je elegantno sašivenu bijelu uniformu,

napadno plavu kosu i bila je našminkana. "Krenimo zajedno na

trajnu!" viknula je veselo.

Lisa ju je pogledala. Bila je zbunjena nesluţbenim tonom.

Liječnica se smijala. "Neki od naših pacijenata to tako zovu.

Drugi pak govore o špijunu mozga."

"A kako stvarno funcionira ta stvar?"

"Ah da, Vi ste medicinska sestra."

"Studirala bih medicinu."

"U zatvoru?" liječnica se opet nasmijala. "Nemojte mi zamjeriti!"

nastavila je. "Katkad mi pobjegne jezik."

"To se meni dogodi vrlo često!" priznala je Lisa. "Biste li mi, 94

molim Vas, objasnili..."

"Vrlo jednostavno. Sjednite na ovaj udoban stolac, a ja ću Vam

staviti na glavu nekoliko elektroda. Mislim da će dvanaest biti

dovoljno. Iz njih izlaze ţice koje vode u ovu kuglu koja lebdi iznad

Vas. U njoj se one skupljaju i odlaze vodovima dalje do aparata." Još

dok je pričala, počela je liječnica Liši pričvršćivati elektrode na

glavu.

"A gdje se vide krivulje?"

"Stolom prolazi ugljeni papir, kao na pomičnoj traci. Na njega se

ispisuju krivulje same."

"Zanimljivo."

"Da, i jest. Kada bi zaista postojala sumnja na tumor – što kod

Vas, koliko mi je poznato, nije slučaj – trebalo bi Vas se još

rendgenski snimiti."

"Ali time se otkrivaju samo promjene na kostima lubanje."

"Prije je bilo tako. Ali sada se moţe i tjelesne šupljine učiniti

vidljivima, tako da se u ţilu kucavicu na vratu uštrca kontrastno

sredstvo." GospoĎa doktor Leukner pričvrstila je elektrode i stala iza

aparata da uključi neke prekidače. "Kontrastno sredstvo protiče kroz

sve moţdane ţile, i taj se protok rendgenski snima. Taj cjelokupni

postupak se naziva arteriografija."

"Teče li već traka?" pitala je Lisa.

"Upravo počinje."

"I kako izgleda?"

"Još ne mogu reći."

"Mogu li i ja kasnije pogledati?"

"Svakako ţelite vidjeti što se dogaĎa u Vašoj glavi?"

"Da."

"Sama krivulja Vam ne bi ništa rekla. Samo stručnjak moţe s tim

nešto početi. Ni ja to neću sama očitati, nego ću pozvati profesora

Kriigera."

"Ta vječna tajnovitost liječnika."

GospoĎa doktor Leukner se smijala. "Pričekajte malo, dok sami

postanete liječnica. Ako ikada uspijete. Ali, molim Vas, nemojte me

smatrati ciničnom. Ja Vam to ţelim od srca."

95

Na sljedećem je sastanku sa profesorom Krugerom Lisa saznala

daje krivulja njezinih moţdanih struja bila posve normalna.

"Uopće nisam bila uzbuĎena", rekla je.

"To s tim nema veze. Nervoza katkada izaziva ubrzano lupanje

srca i ubrzava krvotok." Pogledao je Lisu paţljivo, gotovo saţalno.

"Ha, što da sada učinimo s vama?"

"Htjeli ste mi dati računski zadatak."

"Točno. Iako od toga mnogo ne očekujem."

"Zašto ne očekujete?"

"Jer sam stekao dojam da ste jedna potpuno psihički zdrava

osoba. Ali neka bude. Pokušajmo." Otišao je za svoj stol i izvadio iz

ladice hrpu obrazaca. "Najbolje da sjednete ovdje, nasuprot meni!"

Lisa je zauzela mjesto pred pisaćim stolom.

Profesor joj je pruţio jedan od obrazaca, na kojem su bile

otisnute kolone jednoznamenkastih brojeva.

Preletjela je obrazac. "Ne mogu naći nikakvu sustavnost u

redanju."

"To ne trebate. Evo, uzmite ovu olovku i zbrajajte po tri broja,

podvucite i napišite rezultat. Ja ću u meĎuvremenu gledati na sat."

"Ali to moţe potrajati cijelu vječnost!"

"Ne, najviše jedan sat. Krenite!"

Iako se Liši zbrajanje jednostavnih brojeva činilo posve

besmislenim, strpljivo se probijala kroz kolone. Profesor je pred sebe

poloţio dţepni sat i po isteku svake minute načinio bi plavu kvačicu.

Liši nije bilo potrebno više od četrdeset minuta da bude gotova.

"Bravo", rekao je profesor i pogledao papir, "to je rekordno

vrijeme."

"Znači li to nešto?"

"Ne toliko tempo, koliko činjenica da ste to radili ujednačeno i

bez pojava zamaranja."

"Nije bilo naporno, nego beskrajno dosadno."

"Da, znam. Zato nekim pacijentima ovu zadaću dajem kao ispit

strpljivosti. Jedno je za mene sigurno: Vašem mozgu ništa ne

nedostaje. Ako ste počinili ubojstvo, tada je to bilo pri punoj

pameti."

"To je potpuno isključeno."

"Moramo pokušati doprijeti do dna Vaše duše."

96

"Rorschachov test i slično?"

"Da, i to. Ali nećete biti pošteĎeni toga da govorite o samoj sebi."

"Ah, za ime Boţje. Kada biste znali, kako su me policija i istraţni

sudac izgnječili! Nema ničega što već nisam rekla."

"Rado Vam vjerujem. Ali nije bilo usmjereno na pravu adresu.

Moţda ja mogu s tim više započeti. Moramo početi s Vašim

djetinjstvom, ići daleko unatrag, oţiviti Vaše najranije doţivljaje."

"Ako baš mora biti."

"Mora."

"Ali ipak nema smisla traţiti ispriku ili objašnjenja za djelo koje

nisam učinila!"

"Vidjet ćemo", bilo je sve što je rekao profesor Kriiger kao

odgovor na Lisino protestiranje.

Fizički pregled Liše završio je EEG-om. Sada je ujutro s njom

sjedio mladi doktor Ringer i davao joj testove, kojima su ispitivani

njezina inteligencija, mašta i ćud. To joj je bilo lagano, činilo joj se

čak zabavnim. Naravno daje pri tome varala. Kad joj je na primjer

bila pokazana slika, na kojoj se ima dojam da jedna ţena ţeli baciti

dijete kroz prozor, rekla je: "Dijete se usudilo doći na prozor. Pred

tim je da padne. Majka ga hvata u zadnji čas."

Doktor Ringer je bio zadovoljan tim odgovorima i marljivo je

pravio bilješke. Kada je morala tumačiti raznobojna mazanja, koja su

joj se na prvi pogled činili strašnima, našla bi uvijek jedno neduţno

objašnjenje.

Poslijepodnevni su sastanci kod profesora Kriigera bili naporniji i

zamarajući. Lisa nije bila naviknuta govoriti o sebi. Tek nakon smrti

svojeg muţa došla je uopće u priliku da odgovara za svoja djela.

Doduše se trudila suraĎivati, ali je malo toga izašlo na vidjelo.

Kao dijete jako je voljela svojeg oca kojeg je doţivljavala kao

osjećajnog i njeţnog čovjeka. Patila je kad je obolio i prerano umro.

Već tada je odlučila odabrati zanimanje kojim će pomagati onima

koji pate. Prema majci, koja je po prirodi bila hladna, a nakon smrti

svoga muţa kao zamrla, nije imala dobar odnos. IzmeĎu njih nije

bilo napetosti, koje bi izazivale nesuglasice. Ali u svojoj se 97

unutrašnjosti Lisa bunila protiv prigušenog pesimizma svoje majke.

Već kao dijete divila se Bruni Hammeru. Kao djevojka sanjarila

jeo njemu. Zbog svojeg društvenog poloţaja i bogatstva bio joj je

nedostupan. Tek joj je njegova bolest omogućila da mu se pribliţi.

Bila je oduševljena da ga moţe njegovati i sretna što mu je bila draţa

od ostalih njegovateljica. Činjenica da se odlučio oţeniti je, dala joj

je novi osjećaj vlastite vrijednosti.

MeĎu vršnjacima nije nikada bila naročito obljubljena, a nije se

niti trudila da bude. Nije imala dara ni za glazbu ni za šport i nikada

se nije mogla ponašati neusiljeno. Zbog proţivljene patnje osjećala

se zrelijom od ostalih i bez prigovora preuzela je ulogu povučene

djevojke.

Sve je to iskopala iz svojeg sjećanja, opisala pojedinosti i dala

primjere, ali nije bila zadovoljna sa samom sobom.

Nije bio ni profesor Kriiger. "Kada biste samo mogli više izbaciti

iz sebe, gospoĎo Hammer!" rekao je jednog dana uzdišući.

"Činim ono što mogu."

"Znam. Ali je premalo. Razbijam si glavu kako da se opustite.

Obično se s pacijentima razgovaram oči u oči. Ali u Vašem bi

slučaju bilo moţda bolje, da koristimo klasičan psihijatrijski

poloţaj."

Lisa je odmah razumjela. "Ja na leţaj u a Vi izvan mojeg vidnog

polja? Ne, mislim da mi ni to ne bi koristilo."

Profesor Kriiger pogladio je svoju srebrnastu kosu. "Postoji jedna

mogućnost. Mogao bih Vam dati injekciju."

"Serum istine?"

"Toga nema. Ali jedan lijek koji otklanja sve zapreke. Natrijev

pentanol."

"Nikad čula."

"Posve je bezopasan i ne izaziva posljedice – dobro, izuzev jakog

umora, kada popusti djelovanje, i prolazne glavobolje."

"Zašto već ranije nismo s tim pokušali?"

"Izjave dane pod djelovanjem tog lijeka ne priznaju se na sudu.

Ja ih, dakle, ne bih mogao koristiti u mojoj stručnoj ocjeni."

"Učinimo to ipak. I meni bi bilo vaţno imati o sebi točne

podatke."

Prije idućeg sastanka Lisa je dobila injekciju. Prvo nije osjetila

98

nikakvo djelovanje, a zatim ju je obuzeo osjećaj lakoće. Osjećala se

kao u pripitom stanju, ali nije imala smetnje govora. Iz nje je silovito

izviralo.

Njezine prve, zapravo kasne veze s muškarcima: Bilo joj je

osamnaest, kada se prvi puta upustila s jednim mladićem. Bilo je to

na razrednom izletu. Nije bila zaljubljena, nego je to učinila jer se

tako dogodilo. Iako od toga nije ništa očekivala, ipak je za nju to bilo

razočaranje. Došla je do zaključka da ne treba seksualne odnose.

Kad joj je bilo dvadeset udvarao joj se jedan mladić. Peter. Bio je

četiri godine stariji i električar. Vrlo joj se sviĎao, ali ju je najviše

privuklo, da mu je do nje stalo. Veselilo ju je što je izvodi u restoran,

kino i na ples. Rado se s njim mazila. Ali sa spolnim je odnosom

odugovlačila koliko je god mogla. Na kraju se našla pred izborom,

da se rastanu ili da popusti. U krevetu je bio grub, ali mu to nije dala

na znanje. Bila je svjesna da ona sama nije mjerilo. On je naprotiv

bio jako zadovoljan takvim druţenjem.

Ali onda joj je upalo u oči da imaju malo zajedničkih tema za

razgovor. On je smatrao samim po sebi razumljivim daje njezino

zvanje samo prijelaz u brak i da će se za njega udati. Dugo gaje

ostavila u tom uvjerenju, vjerojatno previše dugo, kao stoje kasnije

ustanovila. Iz kukavičluka. Znala je da bi došlo do beskrajnih svaĎa

kad bi rekla svoje mišljenje. Nije htjela time opteretiti njihov ionako

već sloţen odnos.

Kada je zatim djelomično preuzela njegu svojeg kasnijeg

supruga, imala je za Petera sve manje vremena. Bila je zbog toga

sretna i nastojala je da veza ne uspije.

Ali to joj nije pošlo za rukom. Peter joj je pravio scene. Bio je

ljubomoran na starog gospodina.

"Bez razloga?" upao je profesor Kriiger.

"Ne", priznala je Lisa, "značio mije više od Petera. Bio je puno

jača ličnost. Ali to nisam mogla objasniti Petera, a da ga ne

uvrijedim. Prije svega je bila povrijeĎena njegova taština, jer sam

utekla. Zato sam bila sretna kad me je Brano htio oţeniti. To mije

bio povod da raskinem s Peterom. On je mislio da me samo zanima

novac mojeg muţa."

"Ali to nije bio slučaj?"

"Nimalo."

99

"Da li Vas je muţ seksualno privlačio?"

"Nije. Bio je jako bolestan."

"Nije došlo do spolnog odnosa?"

"Ipak. Koliko i dokle je bilo moguće."

"I što ste pritom osjećali?"

"Menije bilo lijepo, učiniti mu veselje."

"To je jako malo."

"Bilo je jako malo."

Na kraju sastanka rekla je Lisa: "Sad sam govorila kao vodopad!

Da li Vam je pomoglo?"

"Jedva. Trebali bi proći mjeseci, da se spozna dubina Vaše duše."

"Krasno! Rado ću ostati."

"Naţalost, nemamo na raspolaganju više vremena. Morate se

vratiti u istraţni zatvor."

Na Lisinom se licu vidjelo razočaranje, ali nije ništa rekla.

"Pokušat ću Vas zadrţati još preko vikenda."

"Puno hvala, gospodine profesore." Lisa je ustala. "Hvala Vam na

svemu. Svi ste prema meni bili tako ljubazni."

"Za razliku od pravnika i policajaca znamo, da se ljude ne moţe

dijeliti na dobre i zle. U svakom od nas je nešto od oba, i svakom se

moţe dogoditi, da zlo prevlada."

To je bilo dovoljno jasno. Lisa nije trebala pitati, da li zaista

vjeruje daje počinila umorstvo, nakon stoje tako mnogo o njoj

saznao. Nije vidjela načina da ga uvjeri u svoju neduţnost. Ali to

moţda i nije bilo vaţno.

Dvadeset četvrtog studenog drţavni je tuţitelj podigao optuţnicu

protiv Liše Hammer, roĎene Hopf, zbog umorstva svojeg muţa s

predumišljajem. Proces je bio odreĎen za drugu polovinu siječnja

pred porotnim sudom u Traunsteinu.

"Zao mi je, gospoĎo Hammer", rekao je odvjetnik Zumbruch,

kada su opet jednom sjedili jedan nasuprot drugom u maloj

zatvorskoj sobi za primanje, "ali nije se moglo ništa učiniti. Tuţitelj

smatra indicije dovoljnima."

"To sam si i mogla misliti", kazala je Lisa potišteno. 100

"Zaista sam sve pokušao..." Zumbruch je ostavio rečenicu

nedorečenom.

"Ali to znam, gospodine odvjetnice! Za blagdane vjerojatno neću

dobiti dopust, zar ne?"

"Kako stvari stoje – sigurno ne."

"Ništa zato. Bilo bi ionako ţalosno slavlje, prvi puta bez mojeg

muţa."

"Zar Vam zaista nedostaje?"

"Da, naravno. Godinama smo bili zajedno danju i noću."

"Ali i sami ste priznali, daje bio izuzetno teţak."

"Unatoč tome."

Zamišljeno ju je pogledao svojim pametnim, sivim očima. "Ţelio

bih imati uza se ţenu poput Vas, kad jednog dana budem star i

nemoćan."

"Onda oţenite medicinsku sestru!"

Oboje su se smijali i raspoloţenje se razvedrilo.

"Svakako imamo dovoljno vremena da dogovorimo način obrane,

kako i što trebam reći", smatrala je Lisa.

"Vi nećete uopće ništa reći", rekao je neočekivano.

"Ne?" pitala je začuĎeno.

"Dobro sam razmislio. Jasno da porotnicima neće baš odgovarati,

ako iskoristite svoje pravo da uskratite izjavu. Ali bi bilo još

opasnije, da govorite."

"Smatrate li me glupom?"

"Ne. Ali Vi ste impulzivni. Lako Vam se omakne odgovor, koji

bi se mogao tumačiti kao agresivan ili ciničan."

"Smirit ću se."

"I to bi porotnici osjetili. Ne, bolje je da samo date podatke o sebi

i zavijete se u šutnju."

"Nadam se da mi barem vjerujete, da ću namjestiti pravo lice."

"Ni to neće biti posve jednostavno. Ako djelujete previše mimo,

smatrat će Vas hladnokrvnom, a ako se uzbudite, moglo bi Vam se

pripisati lošu savjest."

"Za ime Boţje! Kad Vas se tako sluša, moglo bi se povjerovati da

čovjek mora biti glumac kako bi ostavio dobar dojam na

optuţeničkoj klupi."

"I nije to tako netočno."

101

Boravak na psihijatrijskoj klinici bio je za Lisu na odreĎeni način

dobitak. Sada je bila sigurna, da nije počinila umorstvo u napadaju

shizofrenije. Kako to pri zdravoj pameti nije učinila, morala je

njezina nevinost izaći na sudu na vidjelo. U to se uvijek ponovno

uvjeravala i uloţila svu svoju snagu da ostane mirna.

Ipak nije mogla izbjeći daje katkada za dugih noći ne uhvati

strah, da će biti osuĎena unatoč svoje čiste savjesti. Ova je

predodţba bila mučna i često samo što nije skočila sa svojeg leţaja

da šakama lupa o vrata i viče: "Pustite me van! Ja sam nevina!"

Moţda bi joj donijelo olakšanje, ali to nije učinila jer bi bilo

besmisleno.

Kratko pred Boţić smještena je još jedna osoba pod istraţnim

postupkom u Lisinu ćeliju. Bila je tridesetih godina, djelovala je

prijateljski i imala plavo obojenu kosu, koja je izrasla centimetar od

korijena i pokazivala prirodnu tamnu boju. Traperice su joj bile

iznošene, a i njezin ruţičasti pulover mora daje nekoć bio u boljem

stanju.

"Ja sam Edith", rekla je odloţivši mornarsku torbu na slobodan

leţaj, "ne trebaš mi reći tko si. Nadaleko si poznata u cijeloj

Njemačkoj."

Izvjestitelji i snimatelji su vrebali na Lisu kad je napuštala

kliniku. I sad se stresla kad bi na to pomislila. "Mogu zamisliti",

rekla je samo i spustila pogled na udţbenik anatomije.

"Nadam se dati ne smetam." Edith je skinula čizmice i zamijenila

ih papučama.

"Ne, zašto? Lijepo je imati društvo, naročito u vrijeme blagdana."

"Igraš li Gin Rummy?"

"Da, svakako. Samo nemam karte."

"Ali ja imam!" Edith je pobjednički izvadila sveţnjić zaprljanih

igraćih karata iz svoje mornarske torbe. "Hoćemo li?"

"Ne baš sad. Moţda večeras." Lisa se opet udubila u svoje

čitanje.

"Nisi znatiţeljna."

"Točno."

"Zar te uopće ne zanima zašto su me uhvatili?"

"Sigurno ćeš mi ispričati", rekla je Lisa, a tada joj je postalo jasno

da se drţi previše odbojno te je dodala: "Dakle, reci!"

102

"KraĎa u trgovini."

"Čekaj! Zbog takvog nečeg se ne ide u zatvor."

"Nisu me uhvatili samo jedanput."

"Baš glupo od tebe! Ipak – to ne moţe biti razlog, da te stave u

istraţni zatvor."

Edith je slegnula ramenima. "Nemam stalno boravište."

Sada se Lisa zainteresirala, a da nije htjela. "Znači li to da spavaš

na ulici?"

"Rijetko. Ali dogodi se. Inače: katkad tu, katkad tamo."

"Ali to ipak ne moţe biti trajno rješenje."

"U pravu si. Zato sam zadovoljna, da su me zatvorili."

"Kakve ti imaš ţivce."

"Potječem, znaš, iz graĎanske obitelji. Nakon mature sam čak

započela studij ekonomije. Ali tada sam se zaljubila u jednog ludog

frajera, koji me vodio na svoja putovanja. U London, Kairo, na

Taiwan. Svukud. Jasno da sam napustila studij. Imala sam stvarno

lijep ţivot. Dok on nije propao. Bio je krijumčar oruţja. To uopće

nisam znala."

"I onda?"

"Krenulo je nizbrdo. Bila sam protjerana – bilo je to u Parizu,

gdje je on bio prevaren. Za studij više nisam imala ţivaca. U

meĎuvremenu su mi roditelji umrli, a mojoj se braći nisam htjela

obratiti. Ali ipak sam još imala odjeću i nešto nakita. Nije mi bilo

teško naći novog dečka. Nije ono što misliš. Nisam išla na ulicu."

"Ali ţivjela si od muškaraca?"

"Ne čini li to svaka ţena? Na ovaj ili onaj način?"

"O tom ne mogu suditi."

"Alije tako. Imaš li za pušiti?"

"Naţalost, ne."

Edith je ispecala iz svoje torbe jednu zdrobljenu, načetu cigaretu i

ponudila je Liši, nakon što je sekundu oklijevala. "Posluţi se."

Lisa je odmahnula glavom. "Ne, hvala."

"Još bolje." Edith si je zapalila cigaretu upaljačem za jednokratnu

uporabu i otpuhivala.

Lisa je pogledom traţila pepeljaru. Ustala je, otišla k umivaoniku,

izvadila sapun iz posude i stavila je na stol pred Edith.

"Lijepo od tebe."

103

"Samo nemoj da metem tvoje opuške i pepeo."

Edith se nasmijala. "Nisam tako loša. Bez obzira na nezgodu u

koju sam sada upala, sa mnom je sve u redu."

"Dobro da znam."

"Vjerojatno bi najpametnije bilo udati se. Ali nisam baš bila

pametna. Nijedan od tipova koje sam kasnije upoznala, koje sam

upoznala nakon Ive – Ivo Mirkowitsch je bio spomenuti trgovac

oruţjem – nisu mu bili ni do koljena. Glupo je, ali sam im to davala

do znanja. A kasnije – nijedan me nije htio za stalno. Na ulici sam

otkad me posljednji izbacio iz stana."

"Jako mi te je ţao", rekla je iskreno Lisa.

"I meni katkad, vjeruj mi."

Edith je duboko udahnula i izdahnula. "Ali nema veze? Nekako

ću ipak dalje."

"Sad barem imaš malo vremena razmisliti, što da radiš u

budućnosti." Lisa se opet udubila u svoju knjigu.

Edith je ispruţila ruku i taknula knjigu, tako daje mogla pročitati

naslov. '"Anatomija čovjeka' – što je na tom tako zanimljivo?"

"Kad izaĎem odavde, htjela bih studirati medicinu."

"Tada ćeš biti puno prestara za tako nešto."

"Zašto? Imam dvadeset pet godina."

"Kad izaĎeš, mislim", rekla je značajno Edith, povukla još jedan

dim i ugasila cigaretu u posudi za sapun.

"Sigurna sam da ću u procesu dokazati svoju nevinost."

Edith je podigla tamne obrve. "Stvarno?"

"Svakako."

"A ja sam mislila..." Edith je stala. "Ostavimo to. Pričaj mi kako

je bilo."

"Hoću. Iako baš nije tema za kojom sam luda. Ali sada me,

molim te, pusti da učim." Dodala je pokazavši glavom prema

ormaru: "Moţeš si uzeti moj krimić."

Do dobivanja obroka Edith ju je ostavila na miru. Ali Lisa se nije

uspjela koncentrirati na sadrţaj. U njoj se javila sumnja da su Edith

stavili k njoj u ćeliju daje uhodi. Moţda i nije bila prava zatvorenica

pod istragom nego sluţbenica koja se maskirala u laku ţenu. To je

bio izrazito loš osjećaj.

Prošlo je neko vrijeme dok je došla do spoznaje, da se ove druge

104

nema zašto bojati – svejedno bila ona to za što se izdaje ili ne. Ona

nije imala što skrivati. Ipak ju je trebalo umiriti, da se pravosuĎu

indicije koje imaju protiv nje ne čine dovoljnima, pa koriste ovakav

podli trik da se ona sama optereti. Spremno i ne čekajući daje Edith

opet pita rekla je Edith još istog dana sve stoje znala o slučaju

umorstva i kako je došlo do toga da joj se ţeli podmetnuti zločin.

Edith je, kako se čini, sve poslušala s dubokim suosjećanjem. Ali

Lisine su se sumnje potvrdile, kad se Edith sljedećih tjedana uvijek

ponovno vraćala na tu temu.

"Ti znaš sad moju priču od A do Z!" rekla je i s naporom sakrila

nepovjerenje. "Ne bismo li konačno razgovarali o nečem drugom?"

Edith se povukla. "Dobro. Ako misliš", ali je uskoro opet počela

na tu temu.

Na Badnjak su obje bile sjetno raspoloţene. Edith ju je čak

probudila usred Badnje noći.

"Stoje?" pitala je Lisa pospano.

Edith ju je uhvatila za ramena, tresla i zvala njezino ime.

"Gori negdje?"

"Vikala si u snu!"

"Stvarno?"

"Mora da si imala noćnu moru."

Lisa je protrljala oči. "Ne mogu se sjetiti."

"Ali bilo je tako. Strašno si me prestrašila."

"Zao mije. Ali sad pusti da dalje spavamo, moţe?"

Edith ju je uzela u naručje. "Lisa, najbolje bi bilo da mi ispričaš

što te muči. Sama nećeš s tim izaći na kraj."

"Jasno da se bojim procesa", priznala je Lisa.

"Dokazat će ti krivnju."

"Zašto to govoriš?" Lisa je pokušavala izvući se iz Edithinog

zagrljaja.

"Jer ti tvoja situacija mora postati jasna. Ne pomaţe ti, da laţeš

cijelom svijetu. Budi barem prema meni iskrena."

"Pusti me!" Sad je Lisa snaţno odgurnula ovu drugu od sebe.

"Luda si!"

"Sama sam mnogo toga prošla, Lisa, i razumijem te."

"Nisi! Jer inače bi me pustila da spavam."

"Ništa ti ne pomaţe, da zatvaraš oči pred istinom."

105

"Ti znaš istinu. Ispričala sam ti je više nego jednom."

"Cijelu istinu?"

"Nema pola istine. I ostavi me konačno na miru!" Lisa se

okrenula na stranu i pokazala ovoj drugoj leda.

Edith nije popuštala, već je nastavila navaljivati s pitanjima. Ali

Lisa više nije rekla ni riječ.

Sljedećeg je jutra Lisa pozvala ovu drugu na odgovornost. "Reci,

što si namjeravala s noćašnjim prepadom?"

"Htjela sam ti pomoći."

"Kako? Budi dobra pa mi objasni."

"Lisa ne shvaćaš li – ako te i oslobode – nijedan čovjek ne moţe

ţivjeti s tako uţasnom tajnom."

"Znači, nikada mi nisi vjerovala", zaključila je Lisa.

"Pokušala sam", tvrdila je Edith.

"To ti ne vjerujem. Naprotiv: Htjela si izmamiti nekakve

pojedinosti, s kojima bi me mogla opteretiti. Zašto? Sto sam ti

učinila?"

"Ništa." Edith je oborila pogled.

"Jesu li ti obećali nekakve olakšice, ako pomogneš da me srede?"

"Lisa, molim te, imaš potpuno krivo."

"Onda reci što je točno."

"S tako nerazboritim čovjekom, kao što si ti, ne moţe se

razgovarati."

"Onda dobro. Ostavimo to." Lisa se ponovno vratila svojem

udţbeniku anatomije. Ali umjesto da uči, razbijala sije glavu, nije li

joj se omaknula neka primjedba koja bije teretila. Ali nije se mogla

ničeg sjetiti.

Edith s njom nije više razgovarala. To Liši nije smetalo. Ali bilo

je krajnje neugodno biti pritvoren sa uhodom.

Lisa je odahnula kad su Edith preselili još istog dana.

Rano ujutro osamnaestog siječnja prevezli su Lisu iz zatvora u

sudsku zgradu u Traunsteinu. Bio je leden dan i bilo joj je hladno u

njezinom iznošenom zimskom kaputu. Odavno je htjela kupiti novi,

ali je stalno odgaĎala. 106

Kad je izašla iz policijskog automobila, krenula je na nju hajka

fotografa i snimatelja. Mlada policajka, koja ju je pratila, štitila ju je

koliko je mogla i brzo je gurnula u zgradu. I na hodniku i stepeništu

čekali su novinari. Lisa je pred lice stavila ruke i pustila je daje

njezina pratiteljica odvede u ćeliju.

Unatoč velikom samo svladavanju Lisa je bila na rubu plača.

"Sada morate ostati prisebni!" upozorila ju je sluţbenica.

"Ali to je uţasno! Jesam li svačija meta?"

"U sudnici se ne smije fotografirati."

Lisa se smijala dok su joj se usne tresle. "Slaba utjeha."

U ćeliji je bilo tijesno i zagušljivo. Sluţbenica je pomogla Liši

skinuti kaput. Ispod toga je nosila jednostavnu haljinu plave boje bez

sjaja, koju je u njezinoj garderobi odabrao Paul Zumbruch. Smatrao

je da kad bi obukla nešto crno, moglo bi djelovati kao pretvaranje.

"Da nam naručim kavu?" pitala je mlada sluţbenica. "Sigurno

imamo još vremena za to."

"Počinju li bez mene?"

"Ne trebate prisustvovati pravnim predradnjama."

Sluţbenica je provirila kroz vrata i zamolila jednog sudskog

namještenika da donese kavu. Nešto kasnije je donesena u dvije

plastične čaše. Obje su ţene sjedile za jednostavnim, pravokutnim

stolom jedna nasuprot druge i pile.

"Nije baš jaka, ali barem je topla", rekla je sluţbenica nakon

prvog gutljaja.

"Nije lošija nego u istraţnom zatvoru."

Sluţbenica je Liši gurnula preko stola kutiju cigareta. Kad se Lisa

zahvalila, spremala se da jednu zapali, ali onda je odustala.

Vrijeme je s mukom prolazilo. Već je prošlo deset sati, kad su

pozvali Lisu. Sluţbenica ju je kroz jedna sporedna vrata uvela u

dvoranu porotnog suda. Lisa je imala oboren pogled, ali je bila

svjesna daje velika prostorija prepuna. Vjerojatno je ovdje bilo pola

Rodenberga da vidi kako će joj biti suĎeno.

Sudac ju je molio podatke o njezinoj osobi i iz ţivotopisa. Bio je

neobično mlad za svoj poloţaj, barem je tako djelovao, jedva nešto

preko trideset godina, čovjek okruglog prijateljskog lica i kovrčave

plave kose.

Lisa se prisilila da mu gleda u oči, dok je stojećki govorila o sebi.

107

Govorila je jasnim, katkad drhtavim glasom. U njezinom

dotadašnjem ţivotu nije bilo ničeg, čega bi se morala stidjeti.

Jednostavnim je riječima objasnila zašto se udala za toliko starijeg,

bolesnog Brunu Hammera. "Trebao me je, tako je bilo, a menije

odgovarao osjećaj da me netko stvarno treba."

"Ali činjenica je daje s Vama loše postupao?"

"Ne, to nije. Pobunio se protiv svoje sudbine, protiv svojih boli,

svoje bespomoćnosti. I kad me je grdio, nije zapravo mislio mene.

Tako sam svakako razumjela."

"Biste li nam sad ispričali što se dogodilo one noći kad je umro?"

"Ne, gospodine suce. To ne bih. To sam sve već rekla previše

puta. Koristim svoje pravo, da uskratim izjavu."

"Ipak ćete razumjeti da bi porotnici rado čuli opis dogaĎaja iz

Vaših usta."

"Da. Alije zapravo tako, da o ubojstvu ništa ne znam."

Sudac je podignuo bezbojne obrve. "Vi govorite o ubojstvu?"

"Da. Kako se drugačije moţe nazvati probadanje jednog

bespomoćnog bolesnika na postelji?

"Moglo se raditi o ubojstvu u afektu?"

"Uopće se ne razumijem u pravničke mudrolije. U mojem je

očima to bilo ubojstvo." Lisa je sjela.

"Nemate nam više što za reći?"

"Ne, gospodine predsjedavajući."

Pozvali su kriminalističkog nadinspektora Ellmanna. On je očito

bio glavni svjedok optuţbe. Drţavni tuţitelj – to nije bio Goldberg,

koji je saslušavao Lisu u noći umorstva, nego jedan stariji sijedi

gospodin – izvukao je iz njega pojedinosti, koje su govorile protiv

Liše. Lisa je za to vrijeme promatrala porotnike i primijetila je da ih

se dojmilo.

Kada je drţavni tuţitelj završio saslušanje, uključio se odvjetnik

Zumbruch.

"Optuţena je dakle sama priznala, daje obavijestila policiju tek

jedan sat nakon što je pronašla les?"

"Da."

"Bi li se to moglo dokazati, daje to prešutjela?"

"Analizom sadrţaja ţeluca moţe se vrlo točno ustanoviti

čovjekova smrt."

108

"Koliko točno? Na minutu?"

"Ne."

"Na jedan sat."

Ellmann j e oklijevao.

"Recite već jednom!"

"Na otprilike dva sata!"

"I nije li točno da mu je optuţena priredila posljednji obrok?"

"Tako je svakako izjavila."

"Nije li onda bilo moguće, da mu taj obrok da po ţelji sat ranije

ili kasnije, kako bi prikrila stvarni sat smrti?"

Umiješao se sudac. "Gospodine odvjetnice, mi se ovdje ne ţelimo

baviti hipotezama nego činjenicama!"

"Samo se radi o tome da se dokaţe, da se optuţena svojom

izjavom o satu nastupanja smrti posve nepotrebno sama opteretila.

Da lije to i objasnila, gospodine svjedoče?"

"Tvrdi da nije odmah opazila daje proboden."

"Ona je dakle pretpostavila da je umro prirodnom smrću?"

"Da."

"A što je radila taj jedan sat nakon otkrivanja lesa do

obavještavanja policije?"

"Ništa."

"To mi se čini premalo. Mora da je dala neko objašnjenje."

"Rekla je da nije htjela usred noći izbaciti liječnika iz kreveta."

"To je nešto što nije učinila. Ali kako je provela taj sat?"

"Zakopala je škare za papir u zemlju u straţnjem uglu vrta."

"I to je jedna hipoteza, za koju nema dokaza. Otisci prstiju nisu

naĎeni na oruţju kojim je počinjen zločin, a da to učini ne bi joj

trebao jedan sat nego najviše deset minuta. Slaţete li se sa mnom u

tom pogledu?"

"Oblačenje tenisica i zakopavanje škara mora daje ipak trajalo

dvadeset minuta."

"To bi bilo moguće", priznao je odvjetnik, "ali preostalo je još

četrdeset minuta za koje nema objašnjenja."

"Mora da se pri tom činu poprskala krvlju i daje uklonila kutu."

"Jeste li našli kutu?"

"Nisam. Imala je dovoljno vremena, daje zaista dobro sakrije."

"Je li pokojnik bio poprskan krvlju?"

109

"Nije. Ali mogla je oprati."

"Vi, dakle, za Vaše pretpostavke nemate nikakve dokaze."

Odvjetnik se obratio porotnicima. "Moje dame i gospodo, oruţje

kojim je počinjeno umorstvo leţi pred Vama.

Pogledajte ga. Radi se jednim neobično oštrim, neobično šiljatim

škarama, koje su prodrle direktno u srce, tako daje iscurilo vrlo malo

krvi. Mi bismo za potvrdu ove točke trebali pozvati liječnika,

sudskog vještaka."

"Zahtjev je odbijen", objasnio je sudac, "ne postoji nikakva

sumnja u vrstu rane."

"Dakle, zaboravimo krvavu kutu, koje nikada nije bilo!

Okrenimo se opet činjenicama. Stoje učinila optuţena, dok je sjedila

pokraj lesa svojeg pokojnog muţa? Šteta, što je ne moţemo osobno

pitati, ali zabiljeţeno je u zapisniku saslušanja. Dakle, gospodine

kriminalistički nadinspektore, nastojte se sjetiti!"

Uz vidljivo svladavanje rekao je Ellmann: "Tugovala je." Kako bi

ublaţio izjavu, dodao je u istom dahu: "Barem je tako tvrdila."

Time je završeno njegovo saslušanje. Lisa je osjećala da je

obrana barem ojačala.

Gospoda Gerda Gartner bila je sljedeći svjedok. Pričala je

razuzdano i sa uţitkom kako je pokojnik loše postupao sa svojom

ţenom i kako je često vidjela suze u njezinim očima. "Jednostavno,

moralo je doći do katastrofe", objasnila je, "ali da se moglo dogoditi

tako nešto uţasno, naravno, nisam predviĎala."

"Da lije optuţena znala da postoje škare za papir?" pitao je

drţavni tuţitelj.

"Kako da ne bi znala? Ona je bila gazdarica."

"Da li Vam se optuţena ikada jadala zbog ponašanja svojeg

muţa?"

"Nije. Sve je gutala u sebi. Upravo zato se moralo dogoditi."

"Jeste li znali za posjete biljeţnika?"

"Ali svakako. Oba sam ga puta pustila unutra."

"Da li ste Vi i optuţena o tome razgovarale?"

"Nismo."

"Ali to je ipak bilo zanimljivo. Bilo je očito, da se radilo o

izmjeni oporuke."

"Optuţena nije bila sa mnom tako prisna, prilično uobraţena, ako

110

razumijete što ţelim reći. Kakve već jesu medicinske sestre. Misle

da su nešto bolje nego mi."

U sudnici se začuo smijeh.

"Ali Vi ste izjavili, da ste sigurni kako je optuţena znala za

izmjenu oporuke?"

"I jesam. Dakle, to je bilo tako. Pitala sam je da li je zanima što je

u oporuci, to je bilo nakon umorstva. Nato je rekla posve hladno:

'Ne.' To samo moţe značiti..."

Drţavni joj je tuţitelj upao u riječ. "Nema daljnjih pitanja za

svjedokinju."

Odvjetnik se Zumbruch nadovezao na zadnju točku saslušanja.

'Ne', odgovorila je optuţena na vaše pitanje? Ane: 'Ne, poznat mije

sadrţaj oporuke'?"

"Samo točno: 'Ne.' Tada mije bilo jasno."

"Nije ovaj 'Ne' mogao značiti i: 'Trenutno imam druge brige'?"

"Gospodine odvjetnice", upao je u riječ sudac, "to je pitanje na

koje svjedokinja ne moţe odgovoriti."

"Htio sam samo pokazati, da ovo kratko nijekanje zapravo ne

kaţe ništa."

"To smo razumjeli."

Odvjetnik Zumbruch se opet okrenuo gospoĎi Gartner. "Upravo

ste rekli: 'Optuţena je bila gazdarica'."

"Tojeibila."

"U kojoj se mjeri brinula za domaćinstvo?"

GospoĎa Gartner je šutila; izgleda da nije razumjela pitanje.

"Da lije slagala jelovnik?" pitao je dalje odvjetnik.

"To nije bilo potrebno. Ja sam znala što treba kuhati. Ja sa i

kupovala."

"Da lije nareĎivala da se operu prozori? Ili da se praše sagovi?"

"Da mi je samo došla s nečim takvim! Ja sam bila u kući dulje od

nje!"

"Ako sam točno razumio, gospoĎa se Hammer uopće nije brinula

o kućanstvu. Nije ni morala kad je imala pri ruci tako vještu stručnu

osobu."

"Radila mu je večeru."

"Za što ste Vi sve priredili."

Gospoda Gartner je opet šutjela; nije se osjećala pitanom.

111

"Je li to točno, gospoĎo Gartner?"

"Da."

"Tada ćete se sa mnom sloţiti, da gospoĎa Hammer nije toliko

imala ulogu gazdarice nego više medicinske sestre i druţice."

"Ako to tako gledate. Svakako, u kući nije maknula prstom.

Samo toliko da sloţi svoj krevet."

"Kako onda moţete biti tako sigurni da je znala za postojanje

škara za papir?"

"Jer je njuškala."

Lisa je pogledala preneraţeno ţenu.

"Biste li nam to pobliţe objasnili!"

"Dakle, to je bilo tako. Kad bih ujutro došla, često je u kući bilo

nešto izmijenjeno. Čak i u sobama u kojima nije imala što traţiti.

Jastuk ne bi bio na svojem mjestu, pokrivač je bio pomaknut. Same

takve stvari."

"Da li ste razgovarali o tome s Vašom gazdaricom?"

"Nisam. Nije bilo vaţno."

"Jeste li je ikad zatekli da izlazi iz kuhinje koja se više ne

koristi?"

"Naravno da nisam. Uvijek je njuškala noću."

"Da li ste ustanovili promjene i u spomenutoj kuhinji koja nije u

upotrebi?"

GospoĎa Gartner je oklijevala. "Da", rekla je nato, "ipak."

"Moţete li na to prisegnuti?"

Veliko okruglo lice gospoĎe Gartner se zarumenilo i počela je

nervozno prevrtati svoju elegantnu torbicu. "Radije ne", konačno je

promucala.

"Ipak pretpostavljam da ste govorili istinu."

"Da. Ipak."

"Ali niste posve sigurni, niste li si to s 'njuškanjem' samo

umislili?"

"Ona je lukava. Nikad se nije dala uhvatiti."

"To dakle znači, da Vašu tvrdnju temeljite samo na jednoj

pretpostavki?"

"Uvijek sam imala takav osjećaj."

"Ono što ovdje trebamo nisu osjećaji nego činjenice."

"Ne mogu na to prisegnuti."

112

Svjedokinja je bila otpuštena bez prisege.

Lisa je imala osjećaj da je gospodi Gartner uspjelo prikazati je u

lošem svijetlu.

Tada je došao doktor Otto Krantz, vrlo ţivahno i čvrsta koraka.

Na zahtjev drţavnog tuţitelja prvo je vrlo iscrpno opisao

pokojnikovu bolest i to koristeći medicinsko nazivlje, koje sigurno

polovina porotnika nije ispravno razumjela. Liši je dao najbolju

ocjenu. U njegovim je očima bila najvještija, najstrpljivija i

najpoţrtvovnija medicinska sestra koju je u svojem dugogodišnjem

radu upoznao.

"Ipak nije smatrala potrebnim, da Vas obavijesti čim je našla leš",

dokazivao je drţavni tuţitelj.

"Zastoje to trebala učiniti? Ja ne mogu oţiviti mrtvaca, a to je

znala."

"Nije li odmah trebala posumnjati, da ovakva iznenadna smrt nije

čisti posao?"

"Ni u kojem slučaju. Bolesnikovo je srce bilo teško oštećeno

slabom prokrvljenošću i brojnim lijekovima koje je morao uzimati."

"Tako daje smrt mogla nastupiti svakog sata?"

"Da", rekao je doktor Krantz ne trepnuvši.

"Dopustite da Vas podsjetim da ste na policiji Vašem pacijentu

dali još nekoliko godina ţivota?"

"Tada sam se krivo izrazio, ili je netočno zapisano. U najboljem

slučaju je još mogao poţiviti nekoliko godina, to je točno, ali ne bih

se uopće čudio daje već mjesecima mrtav."

"Vi biste bez daljnjeg ispostavili smrtovnicu?"

"Bez obdukcije. Apsolutno."

"Godinama ste liječili pokojnika. Koliko ste ga poznavali?"

"Jako dobro. Mogu reći bez pretjerivanja da smo bili prijatelji."

"Tada točno znate njegov odnos prema optuţenoj." "Ali sigurno.

Cesto mi je govorio daje za njega dar to što je ima uza se. Ona je

suosjećajna i inteligentna, a bio je i zahvalan da s njom moţe

razgovarati. Cijenio je što ga njeguje s poštovanjem, a ne kao osobu

pod skrbništvom, samo zato jer je tjelesno slab."

"Ipak je s njom loše postupao."

"Ni u kojem slučaju. Loše postupao? Ne. On je znao biti dosta

grub, i prema meni. Naprasit je bio uvijek."

113

"A kako je ona na to reagirala?"

"Kao i ja. Oboje smo znali da imamo posla s jednim teško

bolesnim, bolovima izmučenim pacijentom, od kojeg nismo mogli

očekivati da odvagne svaku riječ."

"Kako često ste posjećivali bolesnika?"

"Vizitu sam obavljao u pravilu jednom tjedno, već prema

potrebi."

"Tada ne moţete Vaš stav usporeĎivati s onim optuţene."

"Nikada nisan tvrdio da sam medicinska sestra."

Ova je izjava izazvala slab smijeh.

"Ali znam da se odnos izmeĎu optuţene i pokojnika temeljio na

obostranom poštovanju. Ona je izuzetno jaka ţena, koju se ne moţe

lako zbuniti. Nikad nisam na njoj primijetio ni najmanji trag

nestrpljivosti, nikad se nije ţalila niti je dala do znanja, da joj je

njega preteška. Ona je morala deţurati danju i noću.

"Da li Vam se to činilo pametnim?"

"Ne. Ali kad bih ja samo natuknuo, da bi trebala uzeti jednu

osobu za pomoć, poludio je. Zato sam šutio."

"I prema optuţenoj?"

"Ne. Ali ona bi samo odgovorila: 'Znate da to ne ţeli. Ne pravite

si brige. Ja ću to već obaviti.' Tako, na taj način." "Ona gaje, dakle,

potpuno izolirala od svijeta?" "Kakva ideja! To je apsurdno. Njegova

gaje bolest izolirala, a ne njegovateljica. Daje svoj posao dijelila s

još dvije njegovateljice, bila bi prema njemu u boljem poloţaju, jer

ju je volio, a druge ne."

"Vama nikada nije palo na pamet, da je ta cijela ţrtva bila

smišljena da bi došla do velikog novca?

"Poznato mi je da ljudi štošta podnose za novac – ali tako nešto

ipak ne!"

"Uvijek je bilo ljudi koji su vrebali baštinu."

"Sestra Lisa – oprostite, gospoda Hammer – sigurno ne pripada

toj kategoriji."

Prije nego stoje napustio sudnicu, poklonio je Liši jedan

ohrabrujući, gotovo veseo smiješak. Očito nije imao vremena da kao

promatrač prisustvuje procesu.

114

Za vrijeme podnevnog odmora Liši i njezinoj pratilji donijeli su

termosicu s toplom juhom i jetrenim valjušcima. To je organizirao

Paul Zumbruch.

Lisa nije bila gladna.

Alije mlada sluţbenica – zvala se gospoda Remminger i odnosila

se prema Liši jako ljubazno i drugarski – stavila juhu u tanjur i

nagovarala je: "Morate jesti, gospodo Hammer! Vi ne ţelite riskirati

da u najnezgodnijem trenutku padnete u nesvijest? To bi moglo

govoriti protiv Vas."

Lisa se, dakle, prisilila da pojede juhu i popila zatim i šalicu

kave. Ovog je puta uzela i cigaretu, ne zato jer bi u tom uţivala, nego

jer je primijetila da gospoĎa Remminger jedva čeka da zapali.

Jedan je sudski namještenik pustio odvjetnika da ude. Bilo je jako

tijesno u maloj, zagušljivoj sobi, i gospoda Remminger se ponudila

da za vrijeme njihovog razgovora pričeka vani. Lisa i Paul

Zumbruch su izmijenili nekoliko riječi o dosadašnjem saslušanju i

uvjerio ju je daje sve proteklo u redu.

"Kao sljedeći svjedok biti će pozvan Arthur Hammer."

"On me sigurno neće uvaliti."

U budnim se sivim očima Paula Zumbrucha pojavio izraz

čuĎenja. "Da, bi li on to mogao?"

"Naravno da ne. Htjela sam samo reći, da me neće pokušati

opteretiti."

"Opet jednom Vaša nepromišljena spontanost! Dobro sam znao,

zašto Vam nisam dopustio da date izjavu."

"Ţao mije. Što je s Evelyn?"

"Ponudila se za svjedokinju optuţbe. Ali jedva mogu vjerovati da

će je drţavni tuţitelj saslušati. Činjenica je da više od godinu dana

prije umorstva nije vidjela ni Vas ni svojeg oca."

"Ona će se na mene nabacivati blatom koliko je god moguće."

"Ali budući da sud zna da se nije brinula za oca i zbog toga joj je

dodijeljen nuţni dio, sve bi se to svalilo na nju."

Kao stoje odvjetnik predvidio, svjedok popodneva je bio Arthur

Hammer. Na Lisino se iznenaĎenje pojavio u odgovarajućerlwrlo

konzervativnom tamnosivom odijelu sa svjetlosivom kravatom.

Dobro je pristajalo njegovoj ţutoj kosi, ali bez svoje uobičajene, više

nemarne elegancije, doimao se prerušen.

115

Nakon što je dao podatke o svojoj osobi, upitao gaje drţavni

tuţitelj: "Kakav je bio Vaš odnos prema ocu?"

"Moj?" pitao je Arthur pomalo budalasto i taknuo svoje grudi.

"Da."

"Ja sam ga cijenio. Bio je ličnost. On je mnogo toga stvorio."

"Baš ne zvuči kao sinovljeva ljubav."

"Pa razumljivo je da čovjek voli svojeg oca", glasio je naivni

odgovor.

"A kako se otac odnosio prema Vama?"

"I on je mene, naravno, volio, ako baš hoćete znati. Ja sam bio

njegov jedini sin. Uostalom, ja sam ga posjećivao, kad god sam

mogao."

"Tada nam sigurno moţete reći nešto o odnosu izmeĎu pokojnika

i optuţene?"

"On je bio jako sretan što je ima."

"Ali postupao je s njom loše."

"Bio je nestrpljiv, nagle ćudi."

"I ona je to sve podnosila."

"Štoje drugo mogla učiniti?"

"Da, pacijent je ipak u velikoj mjeri upućen na svoju

njegovateljicu. Da li mu je to davala na znanje?"

"Kad sam bio tamo, nije."

"Kakav je bio Vaš odnos prema optuţenoj?"

"Neutralan."

"To nam morate pobliţe objasniti."

"Nisam imao ništa protiv nje."

"Ali niste je voljeli?"

"To je prejako rečeno."

Lisa se zapanjila i nehotice dobacila upitni pogled svojem

odvjetniku. Uvijek je vjerovala daje Arthur ima rado. Morao je ipak

primijetiti, da se je uvijek trudila da mu boravak u roditeljskoj kući

učini što ugodnijim.

"Bilo mi je za nju svejedno", dodao je Arthur.

"Vi joj, dakle, niste bili nimalo zahvalni što je preuzela njegu

Vašeg oca?"

Arthur je slegnuo ramenima. "Zašto bi? Da to ona nije činila,

otišao bi u bolnicu!"

116

"Dakle, nije bilo nikakvog razloga da se optuţena angaţira.'

"S njezinog gledišta je. Obećao je, daće joj ostaviti hrpu novca!

"Stoje u Vašim očima "hrpa"?

"Trebalo je biti dovoljno da joj financira studij medicine."

"Jeste li se s tim slagali?"

"Mene nije nitko pitao."

"Sad Vas pitam: Da li ste to smatrali pametnim i primjerenim

rješenjem?"

"Nisam. Njega u bolnici bila bi sveukupno jeftinija." Nakon

kratke stanke je dodao: "A ona bi sa stipendijom mogla isto tako

studirati, umjesto da se muči."

"Da li ste to rekli optuţenoj?"

"Da. Rekla je daje i ona već o tom razmišljala. Da ju je katkada

bilo strah, da će nakon očeve smrti biti prestara za studij. Ali da ga

obzirom na situaciju ne bi mogla ostaviti na cjedilu."

Lisa se samo mogla čuditi, nije se sjećala daje ikada sa svojim

pastorkom vodila takav razgovor.

"Obzirom na situaciju?" ponovio je drţavni tuţitelj. "Sto ţelite

time reći?"

"Glupo se udala za njega."

"A zašto je to učinila?"

"Kristalno je jasno. Htjela je biti sigurna da će zaista dobiti

novce, a on ju je htio spriječiti, da mu otkaţe ljubav."

"Jeste li ikada imali dojam, daje optuţena nastojala dobiti više od

obećane svote?"

"Cesto sam se čudio, da je prema njemu pretjerano ljubazna. Ali

pozadinu sam shvatio tek prilikom otvaranja oporuke."

"Hvala. Nema više pitanja za svjedoka." Drţavni si je tuţitelj

snjeţnobijelim rupčićem obrisao zamišljene kapljice znoja s visokog

čela i sjeo.

Arthur se okrenuo s vidljivim olakšanjem.

Odvjetnik Zumbruch je poskočio. "Trenutak, gospodine Hammer,

Vi još niste gotovi."

"Sto još ţelite od mene?"

"Samo odgovor na neka pitanja. Tvrdili ste gospodinu tuţitelju,

da bi Vaš teško bolestan otac bio jednako dobro ili čak znatno bolje

smješten u nekoj bolnici."

117

"To je točno."

"Da li je i Vaša sestra bila tog mišljenja?"

"Da."

"Zašto onda nije upućen u bolnicu?"

"Otac se tome protivio."

"Pokojnik to nije nikako ţelio?"

"Da."

"A što je o tom problemu mislio doktor Krantz, njegov liječnik?"

"On je, jasno, bio na očevoj strani."

"Zašto 'jasno'?"

"Pa, otac je ipak bio njegov privatni pacijent." Sudnicom se

pronio šapat.

Arthur je shvatio daje otišao predaleko. "Ne ţelim tvrditi da oca

nije pustio iz svojih šaka samo zbog pohlepe za novcem."

"Stoje onda navodio kao razlog? Mi ga sami moţemo u svako

vrijeme pitati."

"Tvrdio je da bi otac u nekoj bolnici za najkraće vrijeme umro."

"To mu niste vjerovali? Ili Vam je bilo svejedno?"

"To nismo vjerovali doktoru Krantzu."

"Iako ste znali, kakav je ekscentričan pacijent bio Vaš otac?"

"U bolnici bi se već trebao prilagoditi."

"Dozvolite mi, gospodine Hammer, da u to posumnjam!

Uostalom, kako ste se razumjeli s ocem?"

"To sam već objasnio gospodinu tuţitelju."

iOdvjetnik je Zumbruch pogledao u svoje zabilješke. "Rekli ste

daje bio nestrpljiv, nagle ćudi." Podignuo je pogled pogledao ravno

u Arthurove malo oborene oči. "Da lije oduvijek bio takav ili tek

otkako je obolio?"

"Ne znam." Arthur je oklijevao, a zatim je dodao: "U njegovoj se

bolesti to još samo pojačalo."

"Vi ste, dakle, još kao dijete patili, recimo, zbog očeve osorne

prirode."

"To nisam nikada tvrdio."

"Tek kad ste odrasli?"

Arthur je negodovao. "Stavljate mi nešto u usta!"

"Ţelite reći da ste u ţivotu pokojnika bili velika iznimka? Daje

prema Vam bio strpljiv i da se svladavao?"

118

Očito protiv volje rekao je: "Ne."

"Kako je, dakle, zaista bilo?"

"Moj me je otac volio zapitkivati", priznao je Arthur tihim

glasom.

"Molim, glasnije, gospodine svjedoče!" viknuo je sudac.

"Predbacivao mije nedostatak ambicija."

"Ţivot s njim nije, dakle, bio pravi uţitak", ustanovio je

odvjetnik, "a ipak ste ga uvijek ponovno posjećivali."

"On je, konačno, bio moj otac."

"Ţelite li time reći da ste financijski ovisili o njemu?"

"I to."

Liši je postalo jasno, daje Arthur pred sudom ostavio loš dojam,

kakav se samo moţe zamisliti, i bilo joj gaje ţao. Krajičkom oka

promatrala je publiku. Neki stanovnici Rodenberga su se gurkali i

šaputali. Izvjestitelj i su marljivo biljeţili.

"A sad o Vašem navodno izgubljenom ključu kuće...", započeo je

odvjetnik.

"Stvarno sam ga izgubio – ili mije ukraden!"

"O tome ste dali malo zbunjujuće izjave. Kada ste, zapravo,

uočili gubitak?"

"Sad se sjećam točno! Kad sam ga kod kuće – mislim u mojoj

sobi u Stuttgartu – htio izvaditi iz dţepa i staviti u ladicu."

"To je bilo nakon Vašeg posljednjeg posjeta Rodenbergu?"

"Da."

"Dakle u kolovozu prošle godine?"

"Da."

"Ali niste smatrali potrebnim da zbog toga nazovete Vašu

maćehu ili da joj pišete?"

"Ipak nije bilo tako vaţno."

"Vi joj to niste spomenuli ni tijekom kasnijih telefonskih

razgovora?"

"Tada više na to nisam mislio."

"Vi niste – ili niste bili – svjesni daje ključ kuće jedan vaţan

predmet?"

"Gotovo ga nikad nisam trebao. Samo kad sam jako kasno

dolazio kući. To se nije dogodilo otkad ne stanujem u Rodenbergu."

"A stanovnicima Vaše roditeljske kuće – Vašem ocu, maćehi, da

119

čak i domaćici bio je to vaţniji. Smatrate da je ugodno ţivjeti u kući,

u koju se neopaţeno moţe ušetati neki stranac?"

"Nikad nisam na to pomislio."

Odvjetnik je prekinuo saslušavanje. "Hvala, nemam više pitanja."

Drţavni se tuţitelj savjetovao sa sucem da li da Arthur Hammer

zaprisegne, ali su onda od toga odustali. Sudac je, nakon stoje bacio

pogled na svoj lijepi dţepni sat koji je paţljivo izvadio ispod plašta,

objavio je daje dokazivanje za danas gotovo te da će se nastaviti

sutra ujutro. Svi su u dvorani ustali.

Jedan je fotoreporter iskoristio priliku da snimi Lisu. Njezin mu

je odvjetnik brzo pristupio, da mu to zabrani. Lisa i gospoda

Remminger su u meĎuvremenu brzo napustile dvoranu. Zadrţale su

se još pola sata u ćeliji u nadi da će novinari otići.

K njima dvjema su pustili ući Paula Zumbrucha. Skinuo je svoj

plašt. "Nema smisla dalje čekati", rekao je, "hajka ne prestaje.

Obavimo to."

Zajedno su napustili zgradu kroz straţnja vrata. Odvjetnik i

sluţbenica štitili su Lisu od bljeska fotografskih aparata koliko su

mogli.

Pri povratku u zatvor rekla je sluţbenica: "Vaši izgledi uopće

nisu loši, gospodo Hammer."

Lisa nije bila raspoloţena opet jednom uvjeravati u svoju

nevinost. "Hoćete li me i sutra pratiti?" upitala je umjesto toga.

"Vidjet ćemo što se da učiniti."

"Molim", rekla je usrdno Lisa, koja je posljednjih tjedana imala

posla s policajkama svih vrsti.

GospoĎa Remminger je shvatila što se u Liši zbiva. "Da", rekla

je, "ja ću to s Vama proći."

Te se večeri Liši činilo da joj je njezina zračna zatvorska ćelija

utočište.

Na Lisino je iznenaĎenje sljedećeg jutra svjedočio i sudski

120

liječnik. Nije znala tko je to zatraţio, da li drţavni tuţitelj ili Paul

Zumbruch.

Patolog je bio bucmast čovjek, ćelave, očito obrijane glave očiju

crnih kao ugljen. Ţućkasta koţa je govorila za oštećenje jetre. Na

pitanje drţavnog tuţitelja odgovorio je daje leš secirao uz već

spomenuto našao na zglobovima kroničnu upalu s razaranjem i

iščašenjima. TakoĎer je ustanovio jak otklon u stranu u korijenu

prstiju i uznapredovalo oboljenje koronarnih ţila.

Drţavnog je tuţitelja više zanimao uzrok smrti.

"Ubod oštrim, šiljatim predmetom, koji je točno pogodio u lijevu

srčanu klijetku i uzrokovao trenutnu smrt."

"Da bi se postigao takav – recimo jednostavno – pogodak,

neophodno je imati medicinska znanja."

"Ne bezuvjetno."

Drţavni je tuţitelj podigao obrve. "Ne?"

"Svaki nestručnjak moţe iz leksikona saznati gdje se nalazi srce,

a to zna i svaki mesar."

"Ali nema svatko – recimo – hrabrost, da tako ubode s

apsolutnom sigurnošću."

"Nema", sloţio se sudski liječnik.

"Treba li snage?"

"Ne puno jer je proboden izmeĎu trećeg i četvrtog donjeg rebra."

"Bi li tako nešto moglo učiniti dijete?"

Sudski je liječnik pogladio svoju ćelavu glavu. "Ne bi."

"A ţena?"

"Da."

Tada je na red došao odvjetnik sa svojim pitanjima.

"Smatrate li, gospodine doktore, vjerojatnim, daje to učinila

ţena?"

"Ne."

"Biste li nam to pobliţe objasnili?"

"Takav čin je atipičan za ţenu. Kada se nekoga ţele riještiti, one

posiţu za suptilnijim sredstvima, na primjer za otrovom. Silu

primjenjuju samo onda kada su krajnje razdraţene, a tada

nepromišljeno udaraju nekim teškim predmetom koji im se baš nade

pri ruci. Takvo je barem naše iskustvo."

"Hvala, gospodine doktore!" Odvjetnik je sjeo.

121

"Ali ja imam još nekoliko pitanja za svjedoka", javio se za riječ

predstavnik optuţbe.

"Izvolite", rekao je sudac dignuvši ruku.

"Upravo ste tvrdili, daje ciljani ubod u srce atipičan za jednu

ţenu?"

"Da, to je istina."

"Ne postoji li uvijek slavna iznimka koja potvrĎuje pravilo?"

"U takvom slučaju ne."

"Kako moţete biti u to tako sigurni?"

"Oslanjam se na svoje iskustvo. Ja sam sudski liječnik dvadeset

pet godina."

"I koliko ćete još dugo raditi?"

"Još petnaest godina. Ako mi zdravlje dozvoli."

"I sigurni ste da u godinama koje Vam predstoje nećete steći neka

nova iskustva?"

Ovog je puta drţavni tuţitelj imao publiku na svojoj strani.

"Naravno da nisam", pokušavao se braniti patolog, "ali..."

Drţavni mu je tuţitelj upao u riječ. "Nema daljnjih pitanja."

Sudski liječnik nije zaprisegnuo, jer je to već učinio prilikom

jednog drugog vještačenja za cijelu godinu.

Sljedeći je svjedok bio za Lisu veliko iznenaĎenje, gotovo šok.

Bio je to Peter Milz. Stegnut u svečanom crnom odijelu, nastojao je

djelovati umišljeno, ali osjetivši da su sve oči uprte u njega, postao je

nesiguran.

Lisa je svojem odvjetniku dobacila upitan pogled. Ovaj je

slegnuo ramenima.

Peter Milz je prvo morao dati uobičajene osobne podatke. Tada je

drţavni tuţitelj upitao: "Koliko dobro poznajete optuţenu?"

"Jako dobro. Hodali smo gotovo tri godine, kako se to kaţe."

"Ako sam Vas dobro razumio, imali ste seksualne odnose."

"Da."

"I nakon udaje optuţene?"

"Ne, tada više ne. Rekla mi je: 'Peter, sad moraš biti razuman,

inače ćeš mi sve upropastiti.'"

"To se odnosilo na njezin brak?"

"Na njezin plan, da staroga nasljedi."

"Jeste li sigurni daje postojao takav plan?"

122

"Naravno. Pa to je bio razlog zašto se za njega udala."

"Razgovarali ste o tome?"

"Oboje smo to znali. O tome se nije trebalo govoriti."

"Niste li pokušali optuţenu odgovoriti od te namjere?"

"I te kako! Ali ona je bila potpuno zaluĎena i nije me htjela

slušati."

"Ali Vi ste ipak morali imati neki utjecaj na optuţenu."

"Zbog naše veze? Ne, gospodine tuţitelju. U krevetu je bila santa

leda, a uvijek je maštala o ulasku u visoko društvo. Ja sam je

upozorio. 'Lisa', govorio sam, 'stari moţe još tko zna kako dugo

poţivjeti. To nećeš izdrţati.' Tada se čudno nasmiješila i rekla: 'Ne

radi si nikakve brige! Kada će se raditi o sve ili ništa – ja sam ona

koja ima lijekove.'"

"Moţete li se nato zakleti?"

"Da. Zašto da ne?"

"Vi ste dakle potpuno sigurni, daje optuţena već pri ulasku u

brak imala namjeru, ako zatreba, ubrzati smrt svojeg muţa?"

"Točno."

Drţavni je tuţitelj učinio značajnu stanku kako bi se ova tvrdnja

usjekla u pamćenje porotnika.

Onda je upitao: "Da li ste ikada bili u pokojnikovoj kući?"

"Više puta. Posjetio sam optuţenu dok je tamo samo radila kao

njegovateljica."

"Da li ste tamo imali odnose?"

"Ne u pravom smislu. Optuţena je uvijek nastojala da se što prije

izgubim."

"Da li ste joj to zamjerali?"

"Da. Ipak. Konačno, voljela me je. Ona bi se za mene i udala da

joj se nije ukazala prilika da se domogne velikih novaca."

Nakon što je postavio još nekoliko pitanja, drţavni se tuţitelj

zadovoljio iskazom svjedoka.

Sada je došao na red Lisin odvjetnik. "Izgleda daje Vaš odnos

prema optuţenoj u velikoj mjeri bio dvojak, gospodine svjedoče!"

započeo je saslušanje. "Opisali ste nam je kao jednu hladnu,

častohlepnu, gramzljivu ţenu. S druge ste je pak strane voljeli i čak

joj obećali brak. Gdje je tu logika?"

Peter Milz je slegnuo širokim ramenima. "Kako se to već dogaĎa.

123

Ljubav je slijepa."

Publika se glasno zabavljala.

"Kada ste spoznali da optuţena – no, recimo – baš mnogo ne

vrijedi?"

"Nekako sam to slutio od samog početka. Ali prekipjelo mije

kada je otišla tako daleko daje stari oţeni."

"Ipak ste je naposljetku pokušali odvratiti od toga?"

"Da."

"Zašto?"

"Jer nisam htio da bude nesretna."

"Vrlo plemenito od Vas. Ili niste li ipak bili ljubomorni?"

"Na starog...?" Peter je zastao i vidjelo se daje progutao jednu

riječ bez imalo poštovanja "...čovjeka? Pa nisam bio lud."

"Sto se Vaša prijateljica odlučila za drugog, mora daje pogodilo

Vašu taštinu, baš zato jer ste zdravi, mladi i dobro izgledate."

"Zbog novca."

"Da li zaista samo zbog novca? Nije li starac bio od Vas

pametniji, obrazovaniji, načitaniji? Jača ličnost?"

"Tako nešto mije trabunjala", priznao je Peter Milz.

"Tako nešto je mogla osjećati, baš zato jer joj seks nije bio u

prvom planu, kao što ste i sami tvrdili. Odvjetnik je listao svoje

bilješke. 'U krevetu santa leda', rekli ste doslovce."

"To mogu i potpisati."

"Ima još nešto. Vi, gospodine svjedoče ostavljate dojam čovjeka

koji ima prijatelje, vjerojatno je član nekog društva i obljubljen je

meĎu djevojkama."

"To se moţe reći."

"Vi zapravo niste trebali optuţenu, dok ju je, naprotiv, njezin

muţ jako trebao."

"I ja sam je bio trebao."

"Zašto?"

"Za krevet, naravno. Putene mi se ţene ne sviĎaju. Za raĎanje

djece i kasnije za posao."

"Niste li nikada razmišljali da bi joj to moglo biti premalo?"

"Svaka ţena treba biti sretna kad naĎe nekog s ozbiljnim

namjerama."

Ovime je završilo saslušavanje svjedoka Milza. Ni on nije

124

zaprisegnuo, jer je bio previše emocionalno upleten, a da bi mogao

stvari objektivno ocijeniti.

Nakon njega saslušanje još ljekarnik Holbaum, koji jasno ništa

nije znao o zločinu, ali je bio nesumnjivo dobar svjedok o Lisinom

ponašanju. Njegovom je izjavom završio drugi dan procesa.

Trećeg se dana na sudu pojavio profesor Klaus Kriiger.

Lisa je uočila da on svoju zdravu smeĎu boju zahvaljuje kvare-

lampi i da nije lišen ljudske taštine.

U svakom je pogledu izgledao sjajno, snjeţno-bijele kose, vitak i

visok, odjeven nemamo i skupo u hlače od flanela i kaput od tvida.

Zaprisegnuo je prije nego stoje pročitao psihijatrijsko mišljenje

sastavljeno na klinici.

"Ispitanica je duševno i tjelesno potpuno zdrava, iako se ne moţe

zanemariti odreĎena napetost, koja je razumljiva za njezin poloţaj.

Ima vrlo visok kvocijent inteligencije, otvorena je i sposobna da

pamti. Ima dobro razvijeno praktično razmišljanje. Sklona je

odreĎenoj agresivnosti, koja se moţe objasniti osjećajem manje

vrijednosti. Ispod očitovane ali i stvarne osjećajnosti skriva se

strogost, doduše ne u većoj mjeri nego što je uobičajeno u tom

zvanju. U slučaju osude mora se optuţenu smatrati potpuno krivično

sposobnom."

Drţavnog je tuţitelja zanimalo koje su pretrage učinjene.

Profesor je Kriiger govorio o tome ne skrivajući zadovoljstvo

samim sobom. Riječima: "Priznat ćete, da smo postupili krajnje

temeljito", završio je svoje predavanje.

"Potvrdili ste odreĎenu agresivnost optuţene. Da lije ta

agresivnost mogla doći do izraţaja u pokušaju ubojstva?"

"Tako daleko ne bih htio ići. Jedan spontani čin više bi

odgovarao prirodi optuţene."

"Nama su različite osobe opisivale da je optuţena dopuštala ţrtvi

daje vrijeĎa i pravi joj neprilike. Nije li moralo doći do točke, kada

to više nije mogla podnositi?"

"Daje posegnula za oruţjem? Dosta nevjerojatno. Bilo bi već

dovoljno, daje verbalno olakšala dušu – provalom osjećaja u bujici 125

riječi. Nitko je nije mogao prisiliti da podnosi bez riječi."

"Nije li se moglo dogoditi, daje često grdeći pacijenta, takoreći

uzvratila, a da joj to nije donijelo ţeljeno olakšanje?"

Odvjetnik Zumbruch je uloţio prigovor. "To je potpuno

neutemeljena podvala. Nijedan svjedok nije ukazao na to da se

optuţena branila."

Drţavni se tuţitelj usprotivio. "Sto ne mora značiti, da optuţena

to nije i činila. Starca, muţa, bolesnika se ne grdi baš pred

svjedocima."

"Sve govori protiv toga da je optuţena ikada loše postupala s

pokojnikom! Podsjećam na izjavu svjedoka Hammera, koji je

njezino ponašanje prema njegovom ocu označio kao "pretjerano

ljubazno", kao i na činjenicu daje u oporuci odreĎena za glavnu

nasljednicu!"

Umiješao se sudac: "Ali, ali moja gospodo, to nikamo ne vodi.

Samo tratite vrijeme gospodina vještaka. Molim Vas, nastavite

ispitivati svjedoka, gospodine tuţitelju! Svakako bih predloţio da

prestanete govoriti o teoriji da je optuţena verbalno mučila ţrtvu još

prije ubojstva. Ona se ničime ne moţe dokazati."

Drţavni se tuţitelj nakašljao. "Pretpostavimo, gospodine

profesore, da oruţje nije nabavljeno u noći ubojstva – što i ničim nije

dokazano, optuţena ga je mogla nabaviti dosta ranije, moţda i s

jednim posve nevaţnim razlogom – dakle pretpostavimo, da joj je

oruţje pri ruci: Bi li mogla spontano zadati smrtonosni udarac?"

"Nitko ne moţe u potpunosti proniknuti u drugog čovjeka."

"Dakle, ne smatrate to isključenim?"

"Da."

Šapat je prošao dvoranom.

"Hvala, gospodine profesore", rekao je tuţitelj, "to je ono što sam

htio znati."

Odvjetnik Zumbruch je istupio. "Gospodine profesore, optuţena

je medicinska sestra te je raspolagala nezanemarivom količinom

lijekova. Daje zaista namjeravala riješiti se pacijenta, nije li joj bilo

jednostavnije ubiti ga prevelikom dozom?"

"Nije, jer tome bi prethodilo razumno razmišljanje."

"Za koje optuţena nije bila sposobna u trenutku čina?"

"Da."

126

"To ipak znači, da u trenutku ubojstva nije mogla biti

uračunljiva."

"Tako je."

"U Vašem ste mišljenju optuţenu proglasili potpuno krivično

sposobnom."

Profesor Kriiger pogladio je svoju srebrnastu kosu; osjećalo se da

je na trenutak zbunjen. "Kad sam sastavljao mišljenje, nisam bio

dovoljno upoznat s činjenicama ovog slučaja", priznao je.

"Sada, kada ste upoznati sa činjenicama, priznajete optuţenoj u

slučaju osude smanjenu uračunljivost."

"Tako je."

Sudac je dokazivanje proglasio završenim.

Za vrijeme podnevne stanke gospoĎa Remminger je primjetila:

"Moţete biti zadovoljni svojim odvjetnikom. Znatno je napredovao."

"Kako to misliste?"

"Već ćete vidjeti. Kako stvari stoje, drţavni tuţitelj neće moći

odrţati optuţbu zbog umorstva. Moći će Vas tuţiti samo zbog

ubojstva."

"Nije li to dovoljno loše?"

"Samo upola, gospodo Hammer. Ubojstvo pri smanjenoj

uračunljivosti donosi najviše deset do dvanaest godina, od koji ćete

morati odsjediti najviše polovicu."

" Stvarno krasni izgledi!"

iPopodne je drţavni tuţitelj odrţao završnu riječ. Stvarno je

prestao govoriti o optuţbi zbog umorstva, ali je optuţio Lisu za

ubojstvo. Naveo je još jednom sve što govori u prilog tome da je ona

izvršila ubojstvo: vrijeme, koje je prošlo, prije nego što je

obavijestila policiju, činjenica daje u kući bila sama sa ţrtvom daje

imala pristup k oruţju s kojim je izvršen zločin, tragovi zemlje na

njezinim tenisicama.

127

i"Njezin osnovni motiv nije bio da se konačno domogne velikog

novca, kao što su neki svjedoci podvalili, nego što više nije mogla

podnositi poniţavanje umjesto izraza zahvalnosti. Ubola je bez

razmišljanja u trenutku smanjene uračunjivosti. Kad je shvatila stoje

učinila, bila je poremećena. To objašnjava dugo vrijeme, koje je

proteklo, prije nego što je obavijestila policiju. Samo bi nekoliko

minuta trebala da očisti škare za papir i vrati ih na njihovo mjesto u

napuštenoj kuhinji. Ali optuţena je bila zbunjena i pogoĎena

vlastitim djelom. Nije bila sposobna da jasno razmišlja. Zato se i

sama teško opteretila time što je obukla tenisice – što je čista stvar

navike – i zabola noţ u zemlju u straţnjem dijelu vrta. Tijekom

saslušanja na policiji izjavila je daje sat ranije ustanovila smrt kao i

da prije toga nije čula nikakve neobične šumove u kući. Time se

teško opteretila što se takoĎer moţe objasniti odgaĎanjem da

obavijesti policiju.

Daje bila pri sebi, mogla je ostaviti laţne tragove. Ali ona nije

bila pri sebi. Prema tome nema nikakvih dokaza za jedan smišljen

čin. Dogodio se u afektu. To unatoč tome ostaje gnusan zločin za

svaku osudu. Optuţena je ubila jednog bespomoćnog, njoj

povjerenog bolesnika. Sto ona nakon toga taji daje to počinila, ne

priznaje, ne kaje se, čini njezino djelo još gorim. Zbog toga se pri

uračunavanju olakotnih razloga ne smije biti previše blag.

Zahtijevam dvanaest godina zatvora."

Drţavni je tuţitelj sjeo, a na njegovom se licu odraţavalo

zadovoljstvo samim sobom.

Lisino je već ionako blijedo lice još više izgubilo boju.

GospoĎa Remminger joj je neprimjetno stisnula ruku. "Samo

ostanite mirni!" šaputala je.

Odvjetnik Zumbruch je ustao. "Visoki sude", viknuo je, "moje

dame i gospodo, sate sam proveo u razgovoru s optuţenom i vjerujte

mi: Ona je neduţna! Ona je agresivna, to je istina, ona nije njeţno,

popustljivo djevojče, ali ona nije počinila ubojstvo koje gospodin

tuţitelj s pravom naziva gnusnim činom za svaku osudu. Ona po

svojem karakteru i ustroju svoje ličnosti ne bi bila sposobna tako

nešto učiniti. Gospodin tuţitelj je ukazao na to, da se ona svojim

izjavama nakon dogaĎaja sama opteretila. On to objašnjava

smetenošću. Ali je li to vjerodostojno? Profesor Kriiger je potvrdio

128

da optuţena ima neobično visok kvocijent inteligencije. Ali nijedan

nasilnik nakon zločina nikada nije postupio nerazumnije od nje – ako

gaje uopće počinila. Njezine su tenisice identificirane nekoliko dana

kasnije, tek nakon otvaranja oporuke, nakon što je vrlo pribrano

podnijela sav teret. Daje ubojica, zašto onda nije izjavila: 'Da, ja sam

se često zadrţavala u vrtu kod grmlja'? Tko bi joj mogao dokazati

suprotno? Umjesto toga je uporno ostala pri tvrdnji: 'Ne, uvijek sam

se zadrţavala na šljunkom posutim putevima.' Ta bi izjava bila

velika ludost, da je ona bila počinitelj. Ali ona nije bila. Rekla je

istinu, ništa osim istine, uvjerena da će njezina nevinost doći na

vidjelo. U takav ju je poloţaj dovela njezina čista savjest a ne

zbunjenost nakon djela.

Visoki sude, svi mi znamo – i nijedan svjedok to nije porekao –

daje optuţena njegovala svojeg muţa poţrtvovno i s najvećim

osobnim zalaganjem, a pri tom ţrtvu, hirove teškog bolesnika,

podnosila strpljivo i s ljubavlju. Zar da namira za to sada bude

optuţba zbog ubojstva? Zato jer mi, koji smo slabiji od nje, ne

moţemo zamisliti daje imala snage podnositi svoju tešku sudbinu?

Optuţena je neduţna za smrt svojeg muţa i pacijenta, to je moje

duboko uvjerenje.

Tko je onda krivac? Mi ne znamo, ni policija ga nije uhvatila, ona

se nije – to se mora reći – dovoljno trudila, da naĎe pravog krivca,

jer joj se optuţena, uzdajući se u zaštitu koju joj pruţa čista savjest,

upravo ponudila kao osumnjičena.

Ona zapravo nije krivac nego ţrtva jedne spletke. Visoki sude,

optuţba polazi od toga daje u noći ubojstva ona bila sama u kući sa

svojim muţem. Ali gdje je dokaz? Nema ga. Kuća nikad nije bila

čuvana, nije bilo alarmnog ureĎaja – ali postoji jedan izgubljen ključ,

jedan u Rodenbergu izgubljen ključ. Domaćica je izjavila, kako joj

se čini da noću netko 'njuška' po kući. Priznajem da sam se nasmijao

toj izjavi. Optuţena me je uvjeravala da nikad nije ulazila u sobe u

kojima nije imala što traţiti, a otkud bi za to imala vremena i snage

nakon jednog gotovo dvadesetsatnog radnog dana? Nadalje je

optuţena već pri prvom saslušanju uvjerila da ima čvrst san, tako da

se u nekoliko sati koji su joj za to preostali mogla potpuno odmoriti.

Kako onda moţemo isključiti, da se ne samo u noći kada se

dogodilo ubojstvo, nego i mnogih noći prije toga, neki neznanac nije

129

šuljao kućom, upoznavao se sa situacijom, našao škare za papir i

skovao plan ubojstva? Ţrtva je bila pod barbituratima, a optuţena je

imala zdrav, prirodan san – tko je mogao spriječiti nekog trećeg da

provali noću?

Molim, visoki sude, moje dame i gospodo, nemojte to shvatiti

kao nejasnu teoriju, nego kao ono što to stvarno jest: kao činjenicu.

Budući da optuţena nije počinila zločin za koji se optuţuje, mora

daje bio netko izvana. Mi ne znamo, tko je to bio i koji su ga razlozi

na to naveli – napad je mogao biti usmjeren protiv ţrtve, ali isto tako

i protiv optuţene – ali on mora postojati.

Moja zadnja riječ, visoki sude: Optuţena nije krivac. Stoga

zahtijevam osloboĎenje od optuţbe zbog dokazane nevinosti."

Sudac se okrenuo drţavnom tuţitelju: "Ţelite li još nešto reći?"

-"Da, i to: Upravo sam na to čekao, da nam se servira priča o

nepoznatom počinitelju. Ali činjenica jest i ostaje: Optuţena je bila

sama sa ţrtvom. Čvrst san amo, čvrst san tamo iskustvo pokazuje,

da svaki čovjek osjeća kada neki neznanac noću luta po njegovom

stanu. Optuţenoj je oruţje kojim je počinjen zločin bilo dostupno, a

ona nije imala samo jedan motiv nego cijeli niz motiva da ubije

ţrtvu. Zemljom zaprljane tenisice su zadnji dokaz njezinog čina.

Zašto je sama priznala da u normalnim okolnostima njima nikada

nije hodala po zemlji, ostaje neriješeno – bila to naivnost ili

prepredenost. Optuţenoj je dokazana krivnja i mora biti

odgovarajuće kaţnjena. Ostajem pri svojem ionako blagom

prijedlogu: dvanaest godina zatvora." Dramatičnim je pokretom

sloţio svoj plašt i sjeo.

"Optuţena", rekao je sudac, "imate posljednju riječ. Imate li nam

još nešto reći?"

Lisa je s upitnim pogledom upućenim svojem odvjetniku

oklijevajući ustala. "Ja to nisam bila", rekla je, "ja to zaista nisam

bila. Kakav bi imala razlog? Voljela sam svojeg muţa, a što me je

često grdio nije me pogaĎalo. Nisam to shvaćala tako osobno. Znala

sam da to zapravo ne ide mene, već da se protivio sudbini. Nema

puno smisla proklinjati svoju sudbinu. Ona je potpuno bezosjećajna i

ne da se zastrašiti. Samo zato me je uzeo na zub. Ali, znala sam da

tako ne misli, već da mi je u dubini svojeg srca zahvalan. Nikada,

nikada ga ne bih mogla ubiti. Ja sam nevina."

130

Sudac je raspravu proglasio zaključenom. "Presuda će biti

izrečena sutra."

Kad je Lisa napuštala sudsku zgradu, ovdje je opet bila hajka

izvjestitelja.

Ovog puta nisu samo škljocali okidači kamera, bljeskala svijetla

lampi, već su je obasuli i pitanjima. "Nadate li se osloboĎenju od

optuţbe?" – "Kako si zamišljate svoju budućnost?" – "Tko Vam je,

po Vašem mišljenju, postavio ovu stupicu?"

Lisa nije odgovorila. GospoĎa Remminger i Paul Zumbruch

zaklanjali su je koliko su mogli i uvukli je u policijski auto. Jednog

se novinara nije moglo spriječiti da snimi i unutrašnjost automobila.

To je bila fotografija, koja je kasnije obišla svjetski tisak. Prikazujući

Lisin profil, slabo istaknute brade i čvrsto stisnutih usana, djelovala

je pomalo prijeteći.

Paul Zumbruch je otpratio Lisu natrag u zatvor. "Stvari dobro

stoje, gospodo Hammer", tvrdio je, "ne brinite!"

"To je lako reći", odvratila je.

Noć prije izricanja presude bila je najdulja u njezinom ţivotu.

Na rastanku joj je gospoda Remminger ponudila sredstvo za

spavanje. Lisa je to odbila. Kasnije je poţalila. Vjerovala je da će

izdrţati borbu bez pomoći kemije. Sada joj je bilo jasno da se

precijenila. Ali bila joj je mrska pomisao da iza ponoći pozove

deţurnu sluţbenicu. Nije htjela slušati primjedbe pune prezira ili

saţaljenja, a još manje čuti aluzije na svoju savjest. Zato se prisilila

da mimo leţi i da se opusti, jer joj san nikako nije dolazio na oči.

Ipak se idućeg jutra osjećala kao pregaţena. Bila je svjesna da su

joj oko očiju tamni kolutovi i da izgleda kao sablast. Ne slušajući

savjet svojeg odvjetnika obukla je cmu haljinu, koju je kupila za

pogreb. Bila je tako raspoloţena.

Tek stoje u pratnji gospoĎe Remminger zauzela mjesto u maloj

ćeliji u zgradi suda, sudski je namještenik propustio u ćeliju

nepoznatog mladog čovjeka.

"Feuerbach", predstavio se, "Achim Feuerbach. Ja sam novinar."

Spomenuo je naslov nekog časopisa.

"Čujte", usprotivila se gospoĎa Remminger, "sada ne moţete

razgovarati s optuţenom!"

"Kako da ne." Achim Feuerbach gurnuo joj je pod nos neki

131

sluţbeni papir. "Imam dozvolu."

"Ne ţelim s Vama razgovarati", rekla je energično Lisa.

"To bi bilo od Vas jako glupo!" odvratio je ţivahno novinar. "Do

sada ste imali protiv sebe cijeli tisak. Vrijeme je da se jednom čuje i

glas Vama u korist."

"A otkuda da znam, da ćete pisati o meni pozitivno?"

"Pogledajte me samo! Izgledam li kao nečovjek?" Achim

Feuerbach imao je prijateljsko lice, okruglo kao mjesec, na nosu

prevelike naočale s koštanim okvirom koje su mu davale izraz sove,

a kosa mu je dopirala do ramena – vjerojatno kao nadoknada za

njegovu izrazitu ćelu.

"Ne smatram da ljudi koji zločesto pišu moraju izgledati kao

zlikovci", rekla je Lisa.

iFeuerbach se nasmijao. "Dobro rečeno. To bi mogle biti moje

riječi. Moram si zapamtiti."

Gospoda Remminger je ustala. "Budući da ste započeli razgovor,

mogu Vas ostaviti same!"

"Molim, molim ne!" molila je usrdno Lisa.

"Ali mala moja, morate shvatiti daje ćelija premalena za troje.

Ostajem bez zraka."

"Ne morate me se bojati, gospodo Hammer!" uvjeravao ju je

iskreno novinar. "Naprotiv." Sjeo je na osloboĎen stolac.

"Naručit ću Vam kavu", obećala je sluţbenica i nestala.

"Ljubazna ţena", ustanovio je Achim Feuerbach.

"Istina je", sloţila se Lisa.

"Ona Vam olakšava, ili?"

"Da."

"Upali ste u gadan sos."

Lisa je šutjela.

"Jasno mi je", nastavio je novinar, "da su nebrojno puta pitali o

tijeku dogaĎaja i ostalom. Time Vas sada ne ţelim opterećivati.

Imam posve drugačiji prijedlog: Prodajte nam Vašu priču!"

"Ne pomišljam na to! Bit ću sretna, kada prestanem biti u središtu

paţnje cijele javnosti."

"To Vam neće poći za rukom ni u kom slučaju."

"Jednostavno ću nestati."

"A ako Vas osude? Morate odsjediti?"

132

"Računate s tim?"

"A Vi ne?"

"Ja sam nevina, i ne mogu si zamisliti..."

Feuerbach joj je upao u riječ. "Upravo to biste našim čitateljima

trebali ispričati! Imat ćete puno vremena, a i dobro će Vam činiti da

se ispovijedite. Bez straha. Ja ću zapisivati!"

Sudski sluţbenik u uniformi donio je dvije papirnate čaše s

kavom i bez riječi ih stavio na stol. Šutke se povukao.

"Bit ćete sretni, ako ću Vas često posjećivati", nastavio je

Feuerbach, "jer to ću morati, da skupim cijelu priču. Vrijeme prolazi

u zatvoru strašno sporo. Uţivat ćete u svakoj promjeni."

"Osuda još nije izrečena."

Nehotice je Feuerbach pogledao na brojčanik svojeg ručnog sata.

"Više ne moţe potrajati dugo. Rekao bih, prije podneva." Opet je

pogledao Lisu. "Navedite mi samo jedan jedini pametan razlog,

zašto ne ţelite ispuniti vrijeme pisanjem memoara? Tako nešto

zanima javnost."

"Jer ţelim zaboraviti."

"To nećete dok ste ţivi."

"Svakako ću pokušati. Ţelim zaboraviti i biti zaboravljena."

"Hvale vrijedna nakana. Moţda čak i uspijete, ako Vas stvarno

oslobode. Ali ako ne?"

"Ne moţe me se osuditi zbog nečega što nisam učinila."

"Nemojte biti tako prokleto uporni! Shvaćam da se nadate

osloboĎenju od optuţbe. Ali i drugu mogućnost trebate imati na

umu. Ako Vas osude onda je i nasljedstvo propalo. Cime ćete onda

platiti Vašeg odvjetnika?"

Lisa je zamišljeno srkala kavu. "Da li ste s njim o tom

razgovarali?"

"Jesam. Naravno. Ne vidim u tome ništa loše."

"Nije mi o tom ništa rekao."

"Pa, jasno da nije. Jer nije htio u Vama izazvati nesigurnost.

Trebate što dulje vjerovati da će sve dobro svršiti."

Lisa se jednu sekundu borila s porivom da kavu baci u njegovo

ţivahno lice poput punog mjeseca. "Zaista ste divni", rekla je zatim,

"tako istinski ljubazni i prijateljski naklonjeni čovjeku."

"Samo sam naučen stvari gledati realno. To je dio mojeg

133

zanimanja."

"Onda ih jako napuhati da postanu senzacija."

"I to, ako treba. Ali Vaš je slučaj sam po sebi senzacija! Ne

koristi Vam glavu stavljati u pješak. Ne moţete postati nevidljivi.

Zašto se ne počnete braniti?"

"Polako mi idete na ţivce", rekla je Lisa.

-Novinar se nasmijao. "Iskreno rečeno. Već vidim da ćemo

izvrsno suraĎivati. Zašto se tako pametna ţena kao Vi odupire, da si

razjasni situaciju? Ako Vas osude – naglasak je na 'ako', jer ne ţelim

povrijediti Vaše osjećaje – dakle u slučaju slučaja naći ćete se bez

novca. Ono malo, što ste stavili na stranu pretpostavljam da ste to

učinili – morat ćete reda radi dati Vašem odvjetniku. Kada jednog

dana izaĎete, nećete imati ni fenig. U zatvoru se baš ne zaraĎuje

previše. Dostaje baš za sitnicu koju se hitno treba. Ali tada ćete još

uvijek biti dovoljno mladi da biste ţeljeli započeti novi ţivot. A za to

treba novca i novca."

"Razmislit ću."

"To zvuči već bolje. Ali zašto još dugo razmišljati? Dobit ćete

novac takoreći poklonjen." Otvorio je svoju pohabanu torbu za spise.

"Imam pri ruci ugovor. Trebate samo potpisati."

"Ne", rekla je Lisa.

"Ali zašto ne? Pročitajte ga. Radi se prvenstveno o tome da nam

date ekskluzivno pravo na Vašu priču. Na ništa se drugo ne

obvezujete. Niti na to da pričate, a nekmoli daje sami pišete."

"Ne." Odjednom je Lisa izgubila ţivce. "Da, ne shvaćate li da mi

sada nije na kraj pameti da čitam ugovor? Još da po mogućnosti

pazim na sitno otisnuto?" vikala je. "Kakav ste vi čovjek? Kako

mislite o ljudima pisati za ljude, kada ništa, baš ništa ne znate o

ljudima?"

Bila je tako glasna daju se čulo na hodnik.

GospoĎa je Remminger provirila u ćeliju. "Nešto se dogaĎa?"

"Gospodin Feuerbach ţeli ići!" rekla je Lisa još uvijek jako

uzbuĎena.

Novinar je negodovao. "Ali to uopće nije istina, htio sam još..."

"Nestanite!" vikala je Lisa. "Ostavite me samu! S Vama neću

imati posla."

Feuerbach je ugovor stavio natrag u svoju torbu. "Ali tko je to

134

tako okrutan", govorio je tepajući kako bi prikrio svoj poraz.

"Ajde, svršite!" poţurivala je gospoĎa Remminger.

"Pretpostavljam, da ste rekli svoju pjesmicu i sad je dosta."

Novinar je ustao. "Ne zamjerite, gospodo Hammer", rekao je

cereći se, "Vaša je uzbuĎenje razumljivo obzirom na situaciju.

Porazgovarat ćemo drugi puta."

"To moţete samo sanjati", odvratila je ljutito Lisa.

Vrijeme je u zagušljivoj, maloj ćeliji prolazilo mučno sporo. Lisa

se trudila da se sabere, ali je njezina nervoza rasla iz minute u

minutu. Konačno je, nešto prije dvanaest sati, jedan sudski sluţbenik

najavio da predstoji objava presude.

Tek što je Lisa zauzela mjesto, ušli su sudac i porotnici u

sudnicu. Svi prisutni su ustali. U velikoj je dvorani vladala mrtva

tišina. Napetost pomiješana odreĎenom svečanošću mogla se gotovo

osjetiti na koţi.

Sudac je s komadom papira u ruci, s kojeg ipak nije čitao,

objavio: "U ime naroda izričemo sljedeću osudu: Optuţena je

osloboĎena prigovora da je ubila svojeg muţa Brunu Hammera."

Dvoranom se pronijelo čujno olakšanje. Uzvici negodovanja

postali su glasni. Lisa se osjećala omamljeno.

"Molim Vas mir!" rekao je sudac. "Ako treba zatraţit ću da se

dvorana isprazni."

Kako nitko nije htio propustiti presudu, povici su zanijemili.

"Nakon temeljitog i savjesnog razmišljanja", nastavio je sudac,

"sud se uvjerio, daje optuţena doduše mogla počiniti to djelo. Ona je

bez sumnje imala jak motiv da ubije, ali i priliku. Ona bi to bila

sposobna učiniti, ali nije bilo moguće naći za to dovoljni dokaz.

Prema tome ne moţe biti osuĎena ako se primijeni načelo in dubio

pro reo, u neizvjesnosti treba odlučiti u korist optuţenika. Optuţenu

se mora odmah osloboditi. Za vrijeme provedeno u istraţnom

zatvoru ima pravo na odštetu. Slijedi pismeno objašnjenje presude."

Sada se masu više nije moglo zaustaviti. "I to se zova pravda!"

vikali su. "OsloboĎenje od optuţbe za ubojicu! Treba je doći glave!"

– "Male se vješa, a velike se pušta!" – "I samo zato jer ima novac!" v 135

U toj vici se izgubio glas drţavnog tuţitelja, koji je zadrţao pravo na

reviziju.

GospoĎa Remminger je majčinski zagrlila Lisu.

Na izlasku su čuli jednog muškarca kako viče: "Ali ako to

stvarno nije bila ona?"

Drugi su ga nadglasali.

Gotovo istovremeno kad i njih dvije u ćeliju je iz hodnika pušten

odvjetnik Zumbruch: "Bjeţmo odavde!" naredio je. "Sto brţe, dok su

novinari još zaokupljeni izvješćivanjem."

On, gospoda Remminger i mnoštvo policajaca zaklanjali su Lisu

od novinara i štitili od rasrĎene mase.

Smjestivši se konačno na sigurnom, na straţnjem sjedalu

njegovog automobila, upitala je zbunjeno: "Zašto su svi oni protiv

mene?"

"Ne brinite, Lisa! Smirit će se oni."

"Ništa si nisam toliko ţeljela kao oslobaĎanje, a sada..." Glas joj

se slomio.

"Zao mi je, ali 'dokazanu nevinost' nije bilo moguće postići."

Halabuka nije doprla u Parkstrasse. Stara je kuća u dnu vrta

djelovala otmjeno i mirno kao uvijek. Paul Zumbruch je je zakočio

pred ulazom u garaţu, izašao i otvorio Liši vrata.

"Valjda me sad nećete ostaviti samu?" pitala je bojaţljivo.

"Unutra Vas očekuje majka."

"Ipak. Ja..."

"Naravno da ću ostati s Vama, ako to ţelite."

"Hvala, gospodine odvjetnice! Sto bih bez Vas bila učinila."

Nasmijao joj se umirujuće. "Zovite me sad Paul! Sluţbeni dio

naše veze je završen."

"Hvala, Paul", rekla je već odlazeći.

Dok je ţurila prema kući, odvjetnik je ugasio motor i zaključao

automobil.

Kućna su se vrata otvorila, još prije nego što je do njih stigla.

"Opet si slobodna?" rekla joj je majka kao pozdrav. "Jedva mogu

vjerovati."

"Ali to nisam ja učinila, majko! Koliko ću ti još puta morati reći."

"Ne radi se o tome. Kad se jednom padne u ruke suda..."

"Prestani s tvojim starim proročanstvima!" Lisa je površno

136

zagrlila majku. "U mojem slučaju ona ne vrijede."

"Pripremila sam samo nešto hladno za jelo. Da te nisu

oslobodili..."

Lisa joj je upala u riječ. "Mogu si već misliti! Tada bi nareske

opet zamotala i ponijela."

"Stoje na tome loše? Mora se ipak praktično razmišljati."

Paul Zumbruch je ušao za Lisom i zatvorio vrata.

Lisa se okrenula k njemu. "Bi li Vam smetalo da sada brzo

skočim u kadu? Poslije ćemo zajedno jesti."

"Sa zadovoljstvom."

Lisa se okrenula na pola stepenica. "Arthur i Evelyn nisu ovdje?"

Gospoda Hopf je zavrtjela glavom.

"To je sada Vaša kuća, Lisa", rekao je odvjetnik, "na to ćete se

morati naučiti."

"O, ne! Imam posve drugačije planove."

Kasnije su uz kruh, maslac, nareske i šalicu jake kave dogovarali

vaţne stvari. Odvjetnik se ponudio da iz zatvora donese Lisine

stvari. Htio je u njezino ime predati i zahtjev za odštetu. "I da lije

sada zaista slobodna?" pokušavali se gospoĎa Hopf uvijek ponovno

uvjeriti. "Hoće li se drţavni tuţitelj zadovoljiti presudom?"

Niti Liši a niti njezin odvjetnik nisu imali srca objasniti joj kako

je došlo do osloboĎenja od optuţbe. Oboje su smatrali, a da se o

tome nisu prethodno dogovorili, da će ona to dovoljno rano saznati.

"Drţavni tuţitelj moţe samo onda zatraţiti reviziju osude",

objasnio je Paul Zumbruch, "ako je u procesu došlo do značajnih

formalnih pogrešaka. Ili ako se pojave posve novi dokazi. Ali ne

mislim, da će to učiniti. Bit će sretan daje s jednim procesom gotov.

Nije mu bilo ugodno oslanjati se na nemarno prikupljene dokaze."

"Dijete, sad si dakle slobodna i još k tome bogata!"

"Ah, mama."

Telefon je zazvonio. Lisa je molila odvjetnika da se javi.

"Neki gospodin Feuerbach ţeli s Vama razgovarati!" najavio je.

Lisa je energično stresla glavom. "Ne!" Još nekoliko je puta tog

popodneva odvjetnik morao neprijazno odbiti novinare. Osim toga je

bilo i poziva o čijem joj sadrţaju nije ništa rekao. "Recite toj svinji

od ubojice da se prerano ne veseli. Već ćemo joj dati što je ide."

Lisa nije ni slutila što se zbiva kad bi odvjetnik brzo i bez riječi

137

spustio slušalicu.

"Da toliki ljudi odjednom s tobom ţele razgovarati", rekla je

začuĎeno majka. "Ti nikad nisi bila naročito omiljena."

"Vaša je kćerka sad slavna", objasnio je, "I biti će još neko

vrijeme. S tim se morate pomiriti."

Novinari su se skupili na ulici, opkolili kuću i zvonili na vrata.

Iako se nitko nije pokazao, nisu posustajali do spuštanja sumraka.

Čak su ušli i u vrt, tako da je gospoĎa Hopf bila prisiljena uz pomoć

Paula Zumbrucha navući sve zavjese.

Konačno je bilo mirnije i već su se ponadali da su prebrodili,

kada je triput u ritmu zazvonilo na vratima. Nisu se maknuli.

Tek nakon uporne zvonjave rekla je Lisa: "To bi mogao biti

Ludwig Weigel."

Opreznim pogledom kroz prozor ustanovila je gospoĎa Hopf da

je to stvarno on i brzo gaje pustila u kuću.

Još u kaputu pozdravio je Lisu i srdačno joj čestitao, a zatim i

odvjetniku. "Po vrtu se vrzmaju neke spodobe", rekao je, "znate li

to?"

"Novinari", rekao je Zumbruch.

"Moţda i ne. Lisa, trebali biste zatraţiti zaštitu policije!"

"Bojim se", rekao je odvjetnik, "da joj ovdašnja policija neće biti

baš jako sklona. Presuda je za istraţni odjel bila sigurno velika

blamaţa."

"Tada moramo sami nešto poduzeti!" odgovorio je odlučno

Ludwig Weigel. "DoĎite Zumbruch, rastjerajmo tipove! Vrtna bi se

vrata trebala moći zaključati?"

"Da", rekla je Lisa, "idem po ključ!" Našla gaje na jednoj polici u

kuhinji i donijela u hodnik. "Ali se moţe popeti preko ograde od

kovanog ţeljeza. Nije bila namijenjena obrani."

"Ima li još mjesta u garaţi?" htio je znati Weigel.

"Vjerojatno je unutra samo moj auto", odgovorila je Lisa.

"Odlično. Uvest ću moj automobil. Vrata se sigurno mogu

otvoriti iznutra. Molim Vas, gospodine Zumbruch učinite to umjesto

mene. A Vi, Lisa, potraţite dţepnu lampu." Otvorio je svoj kovčeg

sa spisima, kojeg je bio odloţio na jedan stolac u predvorju. "Ponio

sam jednu za sebe."

Lisa ga je pogledala s divljenjem. Imponirali su joj njegova

138

obazrivost i briga. Oduvijek ga je smatrala dobrim trgovcem, ali

nikada ne bi očekivala da će u ovakvoj situaciji preuzeti inicijativu.

Činilo se da on gotovo u tome uţiva. Njegove su tamne oči

svjetlucale a grčki mu se profil isticao više nego ikad prije.

Kad su muškarci završili svoju akciju Lisa im se od srca

zahvalila.

"Svakako ću obavijestiti policiju!" rekao je Weigel. "Ovdje niste

sigurni ni Vi, Lisa, a ni Vaša majka." Nije se dao odgovoriti, da

nazove sljedeći policijski okrug. "Baš nisu djelovali susretljivo",

rekao je spustivši slušalicu.

"Ostavljam Vas nerado samu, Lisa", rekao je oklijevajući Paul

Zumbruch.

"Molim Vas, ostanite još! Trebali biste mi pomoći pregledati

ugovore. Ludwig, Vi ste donijeli ugovore?"

Sljedećih pola sata pregledavali su Lisa i Paul Zumbuch ugovore

o spajanju poduzeća 'Braća Hammer' ijedne solventne minhenske

tvornice strojeva a Ludwig Weigel je davao potrebna objašnjenja. U

meĎuvremenu je gospoda Hopf kuhala jaja da upotpuni ostatke od

ručka za večeru i prostrla stol u malom salonu. Kad je Lisa potpisala,

sjeli su tamo zajedno. Nitko nije zapravo bio gladan, ali svima je

dobro činilo vino koje je gospoda Hopf donijela iz podruma.

"Bojim se, Lisa" prekinuo je Ludwig Weigel raspoloţenje koje se

tek počelo opuštati, "da nećete moći ostati ovdje u Rodenbergu."

"Niti ne ţelim. Znate, da odavno namjeravam studirati u

Munchenu."

"Ali nemojte trošiti vrijeme na raspuštanje kućanstva i ostale

slične stvari. To ćemo obaviti ja i odvjetnik. Spremite samo

najnuţnije, otputujte odmah sutra ujutro. Najbolje povedite i majku."

"Mene?" uzviknula je gospoĎa Hopf. "Sto ću ja u Munchenu? Ja

sam ipak ovdje u Rodenbergu kod kuće."

"Vi ste to bili. Nakon svega što se dogodilo, neće Vam ţivot

ovdje više biti lijep."

"To izgleda kao bijeg!" usprotivila se Lisa.

"To i jest bijeg", rekao je ozbiljno Weigel.

"Ja sam nevina, osloboĎena od optuţbe..."

Ludwig Weigel poloţio je svoju ruku na njezinu. "Molim Vas,

Lisa, bez cjepidlačenja! Učinite ono što Vam savjetujem!"

139

"Weigel je naţalost u pravu", sloţio se Zumbruch.

"Ne znam ni kuda da se smjestim", prigovorila je Lisa.

"A ja moram raditi da zasluţim novce!" rekla je gospoĎa Hopf.

"U mojim godinama neću naći novo mjesto."

Ludwig Weigel je otklonio ove argumente jednim značajnim

pokretom ruke. "To su sporedni problemi. Jedna hotelska soba će se

već naći, a raditi više ne trebate, gospoĎo Hopf. Vaša će se kćer za

Vas brinuti."

Još su se neko vrijeme savjetovali. Otvorli su i drugu bocu vina.

Gospoda se nisu mogla odlučiti da Lisu i njezinu majku ostave same.

"Ako nemate ništa protiv", rekao je Ludwig Weigel, "danas ću

ovdje prenoćiti."

"To bi mi čak bilo drago", rekla je Lisa, "ima dovoljno kreveta."

Ludwig Weigel se usprotivio. "Ne, kampirat ću u predvorju."

"Onda ostajem i ja", odlučio se Paul Zumbruch.

Liši se oteo smiješak. "Sad ali obojica pretjerujete."

Tek što je to izgovorila, čuo se zaglušujući prasak dva ili tri puta

zaredom. Jednu sekundu sjedilo je njih četvero za stolom kao

okamenjeno.

Tada je skočila Lisa. "To je bilo u kući!" uzviknula je i htjela

izjuriti iz salona.

Ludwig Weigel je bio brţi, uhvatio ju je i zadrţao. "Vi ostajete

gdje ste! Mi ćemo to srediti!" On i Zumbruch su otišli izviĎati.

Lisa i njezina majka sjedile su jedna nasuprot drugoj i prestrašeno

se gledale s uţasom.

"To su bile eksplozije", progovorila je konačno Lisa.

"Tako je zvučalo."

"Ali ne moţemo ovdje ostati sjediti kao hipnotizirani kunići!"

uzviknula je Lisa. "Moramo nešto poduzeti!"

"Sto tu moţeš učiniti?"

"Pomoći muškarcima."

"To oni ne ţele."

"To nije pravedno! Uopće nije pravedno!"

"Kada ćeš konačno shvatiti, da na svijetu nema pravde?"

Prošlo je više od dvadeset minuta dok su se muškarci vratili,

obojica zamrljana čaĎom. Paul Zumbruch je na obrazu imao ranu, a

obično začešljana crna kosa Ludwiga Weigela bila je razbarušena.

140

"Što je to bilo?"

"Sad nema pitanja!" naredio je Ludwig Weigel. "Slijedite me u

garaţu! I Vi, gospoĎo Hopf! Krećemo autom." Već se bio okrenuo i

napustio mali salon. "Zumbruch moţe sve objasniti policiji, u slučaju

da se konačno pojave."

Lisa je progutala svoje primjedbe i ţurno ga slijedila. Za njima je

išla gospoda Hopf. U garaţi je Weigel prvo otvorio straţnja vrata

svoje limuzine i pustio da ţene udu. Trebao je manje od minute.

Tada je sjeo za upravljač, upalio motor i dao gas.

U prolasku Lisa je s uţasom primijetila daje auto Paula

Zumbrucha u plamenu. Nadala se da njezina majka, koja je sjedila na

drugoj strani, to nije vidjela.

Ludwig Weigel je smanjio brzinu. "Kod prekoračenja brzine",

rekao je s gorkom ironijom, "policija bi već bila na licu mjesta."

Tek sada, kada su daleko za sobom ostavili Parkstrasse, čuli su

trubu i sirenu vatrogasnih kola.

"Sto se dogodilo?" htjela je znati Lisa.

"Bačene su bombe, ručne granate, moţda molotovljevi kokteli,

što ja znam. Mora daje svakako sudjelovalo više osoba. Jedna bomba

je doletjela u sobu, ali se zapalila samo zavjesa. U kuhinji je mnogo

gore. Pod i štednjak su uništeni."

"A Zumbruchov auto?"

"Njega se nije moglo spasiti. Eksplodirao je spremnik za gorivo."

"Takva podlost!"

"Ne uzbuĎujte se, Lisa! Stradale su samo stvari. Vi i Vaša majka

ste neozljeĎeni. To je najvaţnije."

"Da, mislite da mi je netko htio nauditi?"

Ludwig Weigel nije odgovorio na to pitanje. Gospoda Hopf je

počela plakati. Lisa ju je uhvatila za ruku i nastojala je smiriti.

Ludwig Weigel uveo je auto u podzemnu garaţu jedne modeme

stambene kuće. "Naţalost moram prvo otići u moj stan", objasnio je,

"ovakav se ne mogu nigdje pokazati."

GospoĎama je pomogao izaći iz automobila, i liftom su se odveli

na gornji kat. Na hodniku su sreli jednog čovjeka, koji je očito bio

pijan i nije prepoznao Lisu. Ludwig Weigel ga je površno pozdravio,

te Lisu i njezinu majku brzo gurnuo u predvorje svojeg apartmana.

Zapalio je sva svjetla i odveo ih u jednu iznenaĎujuće veliku dnevnu

141

sobu. Bila je otmjeno i udobno namještena, sa širokim kaučem,

udobnim stolcima, niskim stolovima i pravim orijentalnim sagovima.

"Naravno, ovdje moţete i spavati", rekao je dok se zamišljeno

ogledao, "ali bi bilo sigurnije da nestanete još noćas." Iz kućnog je

bara izvadio bocu viskija, čaše i kocke leda; natočio je Liši i gospoĎi

Hopf a da ih nije ni pitao što ţele. "I ja bih trebao jedan gutljaj, ali ja

još moram voziti. Smjestite se udobno. Potrajat će samo nekoliko

minuta." Ostavio ih je same.

Lisa je sjela na jedan udoban stolac. Njezina je majka sjela na rub

kauča. Oči su joj bile crvene a na licu se vidjela zabrinutost. Lisa se

osjećala krivom za njezino jadno stanje i nije znala kako daje utješi.

S druge se strane i sama osjećala napuštenom. Ţeljela si je majku

koja bi joj pruţila podršku.

Viski je počeo djelovati, ugrijao ih je i postupno su se osjećale

bolje. Na stolu pred njom stajala je od srebra iskovana kutija za

cigarete. Otvorila ju je, izvadila cigaretu i zapalila je teškim stolnim

upaljačem.

"Otkada pušiš?" ubrzo ju je zapitala majka.

"Obično ne. Ali priznat ćeš daje ovo iznimna situacija."

Tek stoje popušila cigaretu, na vratima se pojavio Ludwig

Weigel. U drugom odijelu, čistoj bijeloj košulji, glatko začešljane

crne kose doimao se svjeţe i poduzetno. Ţene su ustale, a da ih nije

morao pozvati da to učine. U prolazu uzeo je sa stalka za kapute u

predvorju kaput, i krenuli su natrag u garaţu. Sada nisu nikoga sreli.

Lisa je sjela do njega na prednje sjedalo, i nije ju pokušao u tome

spriječiti.

Tek kad su već napustili područje grada, pitala gaje Lisa kuda ih

vodi.

"U München, ujedan hotel, točnije u hotel 'Baverischer Hof.

Tamo me poznaju."

"Ali mi nemamo ni prtljagu!"

"Noćas mora biti tako. Sutra tijekom dana donijet ću Vam sve što

trebate."

"Činite toliko toga za mene, Ludwig."

Nije ju pogledao, ali njegovim je licem preletio smiješak.

"Konačno, Vi ste sad šefica." Nakon nekog vremena je nastavio:

"Znam koliko Vam sve to teško pada, Lisa, a Vi to zaista niste

142

zasluţili. Imajte stalno pred očima da to ne moţe biti trajno stanje.

Nećete'stalno morati biti u bijegu. To će proći. Ne moţe biti gore,

samo bolje."

"Nisam si tako zamišljala dan mojeg oslobaĎanja."

Na to nije ništa odgovorio, i Liši je bilo jasno daje bio spreman

na takav napad. Na trenutak je posumnjala daje on sam inscenirao

napad. Ali odmah se posramila takvih misli. Kakve bi koristio imao

od toga daje natjera u bijeg? Morao je znati, da se ne ona ne razumije

u poslovanje poduzeća i da to ne namjerava naučiti, tako da s njezine

strane nije trebao očekivati nikakve neprilike. Bilo je od nje podlo da

je posumnjala baš u njega, koji se tako zdušno za nju zauzimao.

"Pokvarenost je zarazna", rekla je jednu od svojih misli.

Dobacio joj je kratki pogled sa strane. "Ne bih to tako rekao.

Pokvarene misli ima svatko od nas, pokvarene misli i zle ţelje. Ali

provesti ih u stvarnosti, za to treba nešto drugo, nešto što Vi, Lisa,

nemate: zločinačka snaga, nagon, pretjeran egoizam, nestalnost ili

glupost."

"Izgleda da ste se pozabavili ovim problemom."

"Jasno da jesam, Lisa. Jer je to bio Vaš problem. Nikada nisam

pomišljao da ste mogli ubiti Brunu Hammera."

"Zašto Vas nisu pozvali za svjedoka?"

"Jer se Vaš odvjetnik bojao da ću Vas tako vatreno braniti, da bi

se od toga mogao stvoriti novi motiv za zločin. Laknulo mu je kad

me drţavno tuţiteljstvo nije ništa pitalo."

U meĎuvremenu su ubrzano vozili autocestom kroz noć.

GospoĎa Hopije na zadnjem sjedalu plačući zaspala.

"Vjerujem da biste bili našli pravi ton", primijetila je Lisa.

"Pokušao bih, da sam Vam time mogao pomoći. Ali ima i

prikrivenih tonova koje se teško moţe kontrolirati, a ja sam zbog

cijele stvari bio jako ljutit. Uostalom , još sam uvijek."

Lisa je nakratko poloţila svoju ruku na njegovu, kojom je drţao

upravljač. "Hvala, Ludwig."

"Draga je Evelyn htjela pod svaku cijenu svjedočiti. Htjela se čak

pojaviti kao sporedni tuţitelj. Ali uspio sam je odgovoriti. U slučaju

osloboĎenja od optuţbe trebala bi platiti honorar svojeg odvjetnika, a

to nije htjela riskirati. Tako se ograničila na to da protiv Vas pobuni

pola grada."

143

"Zar je bila u Rodenbergu?"

"To nije htjela propustiti. U čast Vaše osude htjela je prirediti

veliku proslavu."

"Krasna zamisao!"

"Moţe se reći."

Liši je dobro činilo što je o svojem slučaju razgovarala s

čovjekom koji je bio na njezinoj strani. Činilo joj se da se polagano

udaljuje od tih dogaĎaja.

Kada su se pred njima pojavila prva svijetla Miinchena, vjerovala

je da je Rodenberg i prošlost konačno ostavila za sobom. U velikom

je gradu htjela započeti nov ţivot.

Nakon što je zaključala vrata svoje dvokrevetne sobe – na savjet

Ludwiga Weigela prijavile su se u hotelu kao gospoda Hopf sa

kćerkom – osjećale su se sigurno. Unatoč proţivljenih dogaĎaja

provele su noć mimo i spavale ništa ne sanjajući. Sljedećeg im se

jutra činilo daje svijet izgubio svoj strah. Lisa je prišla k prozom i

vidjela kako debele pahuljice padaju na grad. I to su smatrale dobrim

znakom.

Jedna za drugom išle su u kupaonu i uredile se koliko je bilo

moguće bez kozmetičkog pribora. Ipak se Weigel pobrinuo da u

kupaoni imaju češljeve, četkice za zube i pastu. Obje su ţene

osjećale potrebu za šalicom kave. Ali kad su se već odlučile sići u

dvoranu za doručak, pojavile su se sumnje.

GospoĎa Hopf ih je prva najavila. "Ne znam, Lisa, da li je to

dobro", rekla je.

Lisa je doduše mislila isto, ali nije htjela priznati. "Zar da se

odsada cijelog ţivota skrivam?" pitala je ljutito.

"To ne. Samo mislim da bi bilo bolje pričekati da doĎe Weigel ili

tvoj odvjetnik."

Lisa se pravila kao da popušta samo majci za ljubav, ali joj je već

bilo zlo pri pomisli da uĎe u dvoranu i izloţi se pogledima

nepoznatih ljudi. "Dobro", rekla je, "naručit ćemo doručak u sobu."

Nazvala je poslugu. Nekoliko minuta kasnije zakucao je netko na

vrata. 144

Lisa je prišla k vatima i pitala oprezno: "Tko je?"

"Donosim doručak", rekao je jedan mladi glas.

Lisa je otključala, otškrinula vrata i ugledala je konobara koji je

drţao široki posluţavnik. Široko je otvorila vrata, da mu ga uzme – u

istom je trenutku konobar bio straga gurnut u stranu, tako grubo da je

posrnuo a posluţavnik se nagnuo. Slobodnom je rukom samo još

uspio uhvatiti kantu s kavom. Šalice, tanjuri, kantica s vrhnjem, doza

sa šećerom i košarica s toastom opasno su se zaljuljali. Lisa je

nehotice uzmaknula, jer se pobojala da će je politi kavom.

Pokraj konobara je u sobu jurnula jedna mlada ţena, visoko

namjestila malu kameru i snimila više puta Lisino bljeskom

zbunjeno, zastrašeno lice kao i lice njezine preneraţene majke.

"Što Vam pada na pamet?" uzviknula je ozlojeĎeno Lisa. "Gubite

se smjesta!"

Novinarka ju je razoruţala smješkom. "Već je gotovo i nije

nimalo boljelo", rekla je i spremila kameru u koţnatu kutiju, koju je

nosila na remenu prebačenom preko ramena.

"Gdje da prostrem?" pitao je konobar.

"Odloţite posluţavnik!" naredila je Lisa. "Bilo kamo. Moţe i na

krevet. A onda nestanite. Oboje."

Konobar je poloţio svoj teret na niski stolić i povukao se, ne

čekajući na napojnicu. Novinarka je ostala. Lisa joj je poletno

otvorila vrata, kad joj je sinulo da bi vani mogli vrebati ostali

novinari. Brzo ih je zatvorila.

"To je u redu!" rekla je ţivahno novinarka. "Velika je pogreška,

gospoĎo Hammer, svaditi se s tiskom. Znam, loše se s Vama

postupalo. Ali meĎu nama sigurno ima ljudi koji su na Vašoj strani.

Slučajno sam ja jedna od njih." Zatvorila je vrata zasunom s takvom

razumljivošću kao da joj ovaj prostor pripada i skinula krzneni

kaput. "Vi dozvoljavate?" pitala je naknadno. "Tu je strašno vruće."

Lisa se osjećala bespomoćno pred takvom drskosti. "Kako ste me

uopće pronašli?"

"To stvarno nije bilo neko umijeće." Novinarka je dopustila da

joj kaput nemamo padne na pod. "GospoĎa Hopf i kćerka – vrlo

naivno prikrivanje. Dragi kolege će sigurno ubrzo stići. No ovaj sam

ih puta preduhitrila za duljinu nosa." Bacila se u jedan od stolaca.

"Prvo popijte kavu. Imamo puno vremena."

145

Gospoda Hopf je počela s posluţavnika skidati suĎe, dok je Lisa

promatrala mladu ţenu i tek je tada promatrala kao čovjeka.

Djelovala je dosta pristalo, morala je priznati, sa sjajnim plavim

očima i inače ne baš lijepim uskim licem. Nosila je prevelik, očito

rukom pleten pulover, izlizane traperice i čizmice visokih peta.

"Kakvo Vam je to zanimanje!" rekla je Lisa.

"To se i ja katkada pitam", priznala je druga bezbriţno, "ali

čovjeka veseli, a to je vaţno. Sto bi bila demokracija bez tiska?"

"Sada s Vama o tome zaista ne bih ţeljela raspravljati."

"Sto Vam ne mogu zamjeriti. Uostalom, jadna kakva jesam,

zaboravila sam Vam se predstaviti. Zovem se Kate Braun, zapravo

Kati, ali ja sam to pretvorila u Kate, piše se Kate, a izgovara Kat,

bolje zvuči, zar ne?"

Lisa se spustila na stolac nasuprot nje. "Ako Vam se prezime piše

Brown, pristaje svakako."

Kate se nasmijala. "Toliko si nisam umislila. Jednostavno Braun

kao smeĎe."

GospoĎa Hopf je natočila kavu i donijela Liši šalicu. Tada se sa

svojom šalicom povukla ujedan od najudaljenijih kuteva velikog

prostora, kao daje ţeljela dokazati koliko malo veze ima s cijelom

stvari. Opet je jednom Lisa poţeljela imati majku, koja bi stajala uz

nju.

"Mora da ste obišli sve hotele", primijetila je Lisa, još uvijek

iznenaĎena daje tako brzo otkrivena.

"Uopće ne!" objasnila je novinarka. "Nakon Sto sam saznala da

Vas je odveo Vaš poslovoĎa – on nema niti ladanjsku kuću niti

kolibu na jezeru – bilo je jasno da će Vas odvesti u München. Bilo je

usred noći. Bez prtljage i dokumenata ne bi Vas mogao smjestiti u

nekom malom hotelu. Uz to je postojala i opasnost da Vas se odmah

prepozna. Zato sam zaključila da će Vas smjestiti u hotelu gdje i sam

običava prenoćiti, kada je poslovno u Miinchenu, a to je 'Baverischer

Hof ."

"To ste znali?"

"Pa jasno. Istraţila sam to već prije početka procesa. Gospodin je

zanimljiva osoba. Šteta da se nije pojavio kao svjedok. Zašto

zapravo nije?"

"Nemam pojma." Lisa je ispila svoju šalicu malim gutljajima;

146

ustala je da ponovno natoči.

" Sada mi ispričajte što se dogaĎalo prošle noći!" molila je

novinarka.

"To sigurno već znate."

"Točno. Saznala sam preko telefonskog pisaćeg stroja. Ali ţelim

čuti iz Vaših usta, gospoĎo Hammer!"

Lisa je opet sjela.

"Nemojte se nećkati!" navaljivala je novinarka. "Nemate što

izgubiti. Moţete samo steći simpatije."

"Nije mi stalo do simpatija. Neka me samo konačno ostave na

miru."

"Tu si nadu moţete zataknuti. Proći će godine prije nego što trava

preraste ovu stvar. Budite realni i pripremite se na to."

"Poludjet ću ako se ovo nastavi."

"GospoĎo Hammer – ili smijem li Vas zvati Lisa? Od početka

sam bila na Vašoj strani, Lisa, morate mi to vjerovati. Policija se nije

trudila. Upravo Vaše suviše nepromišljene, suviše iskrene izjave bile

su mi dokaz – i ne samo meni – da Vi to niste mogli počiniti. Tako

glupo se ne moţe nitko vladati, tko ţeli nešto sakriti. TakoĎer ne

moţe nitko biti tako prepreden, da bi se pravio toliko lud. Dokazi

sigurno nisu bili dovoljni. Nije Vas se ni smjelo dovesti pred sud."

Lisa se počela opuštati, a to je i bila namjera novinarke. Kad ju je

Kate još jednom zamolila da opiše napad, učinila je to. Novinarka je znatiţeljno slušala ali nije biljeţila. "I što mislite,

tko je to mogao biti?"

Lisa je slegnula ramenima. "Mladi nasilnici. Klateţ. Sto ja

znam."

"To bi moglo biti točno. Ali tko po Vašem mišljenju povlači

konce?"

"Kako ste došli na pomisao da takav postoji?" "Sigurno postoji

voĎa? Zamislite si grupu mladih nasilnika. Uvijek postoji jedan koji

vodi. Tko je to mogao biti u ovom slučaju?"

"Nikad nisam dolazila u kontakt s takvim krugovima. Osim toga

mislim da Vaša pretpostavka nije točna. Oni su se vjerojatno

meĎusobno nahuškali."

"To bi bilo vjerojatno da su se nabacivali kamenjem. Ali rekli ste

da su bacili zapaljive bombe."

147

"Tako mi je pričao Weigel. Ja se u to ne razumijem. Svakako je

gorjelo."

"U sluţbenim su izvještajima spominjani molotovljevi kokteli.

Njih se ipak mora prvo izraditi."

"Znate da me to uopće ne zanima. Meni se čini posve mogućim,

da su to bili politički radikali, koji su se htjeli osvetiti jednom

prividno povlaštenom članu graĎanskog društva ili naprotiv, jer sam

u njihovim očima štetila ugledu tog društva. Sto ja znam."

"Pomisao da bi iza toga mogao stajati netko iz obitelji nije Vam

pala na pamet?"

"Arthur? Evelyn? To je upravo smiješno." "Kako moţete biti tako

sigurni?" "Oboje poznajem dosta dobro. Takav čin nasilja ne bi bio u

njihovom stilu."

"Lisa, otvorite oči! Vi znate da niste ubili Vašeg muţa. Ali netko

je to učinio, netko iz njegove i Vaše blizine."

"Evelyn i Arthur sigurno nisu bili, oni nemaju ništa niti s

napadom."

"Lisa, Lisa, zašto uvijek toliko branite te mlade ljude? To je

lojalno od Vas, priznajem, ali kad se radi o glavi, čovjek mora misliti

na sebe. Zašto niste rekli na policiji da oboje nije bilo u dobrom

odnosu s ocem? Da oboje nije nikad imalo dovoljno novaca, da su

mu dolazili sa svojim zahtjevima i tako ga ljutili?"

"To znate?" Šalica koju je Lisa stavila na tanjurić je zazvonila.

"U meĎuvremenu je to saznao cijeli svijet. Tisak je to naravno

otkrio, ali naţalost prekasno, kad se policija već bila zaletjela u

svojem krivom mišljenju da ste Vi ubojica."

"Ne mogu nikoga ocrniti", rekla je prkosno Lisa, "nikad nisam

mogla."

"To sam si mislila. Ali nemojte si predbacivati. Tko zna bi li

policija pomoću Vas našla pravog počinitelja. Ne dolazi samo Vaša

pastorčad u obzir. Lisa, da Vam i nije bilo suĎeno, Vaše bi ime

zauvijek ostalo povezano s ovim nerazjašnjenim zločinom."

Novinarka je ustala.

"Što da sad učinim? Molim Vas, Kate, dajte mi savjet!"

"Promijenite ga!"

"Koga?" pitala je zbunjeno.

"Vaše ime. To se moţe. Razgovarajte o tome s Vašim

148

odvjetnikom!"

"O to me još uopće nisam razmišljala. Svakako – zahvaljujem

Vam, Kate."

"Ne napuštajte Vašu sobu. Kladim se da u predvorju sve vrvi od

novinara."

Lisa je protestirala. "Dovoljno sam dugo bila zatvorena!"

"Vi se moţete i suprotstaviti gomili. Napad umjesto obrane. Ako

se usuĎujete."

Lisa je šutjela, oklijevala. "Morala bih prvo govoriti s mojim

odvjetnikom."

"Dobro. Ja se sad gubim." Kate Braun je Liši pruţila ruku. "Puno

sreće. I budite oprezni, zaključajte odmah za mnom."

Lisa ju je otpratila do vrata, koja je Kate samo odškrinula da

izaĎe. Lisa ih je odmah zatvorila zasunom. Njima okrenuta leĎima

zastala je u hodniku. 'Drugo ime', mislila je, 'to bi bila mogućnost

bijega. Ali neće li uvijek biti ljudi, koji će me prepoznati? Ono što

trebam je dobro lice.'

"Dat ću se operirati!" rekla je glasno.

Njezina majka je upravo bila pri tom da šalice skupi na

posluţavnik. Toast je ostao netaknut. "Jesi li bolesna?" pitala je bez

naročite zabrinutosti.

"Nisam. Ali ţelim postati drugi čovjek."

"Ah, Lisa. Kad bi se to moglo! Ti ćeš uvijek ostati onakva kakva

jesi."

"Vidjet ćemo."

Paul Zumbruch nije bio tako skeptičan kao Lisina majka. "Sve će

se to dati učiniti", rekao je, "samo će jasno trebati vremena. Prvo

trebate tjelohranitelja."

Kao što je Kate Braun predvidjela, u predvorju hotela su na njega

navalili novinari, morao je napustiti hotel i praviti se da je otišao

autom. Tek je u drugom pokušaju uspio neopaţen ući u 'Baverischer

Hof te je zamolio slugu da ga straţnjim stepenicama odvede do

Lisine sobe. Hodnik ispred sobe čuvao je jedan hotelski detektiv.

Slugi je zatim dao ključ svojeg automobila i zamolio ga da prtljagu 149

obiju gospoĎa izvadi iz prtljaţnika. Sve je to bilo komplicirano i

zahtijevalo je vremena. Ipak gaje podsjetilo na pustolovne igre iz

djetinjstva.

"Jednog tjelohranitelja?" ponovila je Lisa. "Nije li to ipak

pretjerano?"

"Nimalo. Ne moţemo očekivati od uprave hotela da se trajno

brine za Vašu zaštitu. Ako se preselite, ista će se stvar ponoviti u

sljedećem hotelu. Valjda ne vjerujete da moţete neopaţeno nestati u

mraku i magli."

"To neću izdrţati", rekla je Lisina majka.

Nitko nije odgovorio.

"Mislite li ozbiljno, da mi netko radi o glavi?" pitala je Lisa.

"Ne, naravno da ne. Pred Vaša bih vrata samo stavio čovjeka koji

će paziti da k Vama ulaze prave sobarice i konobari. Jer hotel ne

moţete hermetički zatvoriti. Cisto rublje, jelo i piće trebate u svakom

slučaju." Obrazi Paula Zumbrucha su se lagano zacrvenili, a u

njegovim je pametnim, sivim očima bilo više sjaja no obično.

Lisa je to primijetila sa čuĎenjem. "Gotovo vjerujem, da Vas ova

stvar zabavlja."

Smijao se zbunjeno. "Za mene predstavlja – no recimo – izazov.

Jedan neobičan izazov."

"Jednog čovjeka s voki-tokijem, dakle."

"Voki-toki je dobar. Moţete ga obavijestiti, ako ste nešto

naručili."

"Za ime Boţje!" rekla je Lisa. "I koliko bih ovdje trebalo ostati

zatvorena?"

"Dok se ne slegne prva prašina, i jasno dok za Vas ne naĎem

mjesto u jednoj bolnici."

"To neću izdrţati", rekla je ponovno gospoĎa Hopf.

Ovog se puta odvjetnik okrenuo k njoj. "Za Vas to sve ne vrijedi,

gospoĎo Hopf. Ja Vas još danas mogu odvesti odavde straţnjim

stepenicama." Pogledom je prešao s gospoĎe Hopf na Lisu. "Ako ne

ţelite ostati kod svoje kćeri i ako Vas ona ne treba."

Lisa je pričekala sekundu, što će reći njezina majka, ali kada nije

ništa čula, rekla je brzo: "Već ću se sama snaći."

Malo je zamjerila svojoj majci da joj ne ţeli raditi društvo, ali je

istovremeno bila i zadovoljna ovim rješenjem.

150

Sljedećih je tjedana ţivjela i dalje kao u jednom – iako vrlo

udobnom – zatvoru. Mogla je učiti, čitati, slušati radio, čak gledati

televiziju. Posluţivali su joj ukusne, male obroke – samo nije mogla

napolje. Zato je ponovno uvela svoj stari običaj da vjeţba. Htjela je

svakako biti u formi, kad započne novi ţivot.

Kako je roĎena u jednoj minhenskoj bolnici, Paul Zumbruch je

zatraţio promjenu imena u jednom ovdašnjem matičnom uredu.

Odlučila je da se zove Vivian Wagner. Zumbruch je imao primjedbe.

Smatrao je ime previše neobičnim.

Ali ona je ostala uporna. "Zašto da ne? Ime Vivian mi se

oduvijek sviĎalo, a Richardu Wagneru sam se uvijek divila. Ako si

već mogu izabrati ime, zašto onda ne jedno koje mi sto posto

pristaje?"

Nije odmah popustio. "Morate imati na umu da Vaše pravo ime

neće potpuno pasti u zaborav. Ako ikada budete imali posla s

policijom..."

"Ne maljajte vraga na zid!" upala mu je u riječ.

"...bit ćete jedna Elisabeth Hopf alias Vivian Wagner. Ne čini

Vam se to malo smiješno?"

"Do toga neće doći", tvrdila je uvjereno.

"Pri upisu na fakultet morat ćete navesti Vaše pravo ime. Vi ćete

dobiti novu putovnicu, ali ne moţemo dati sve svjedodţbe prepisati

na drugo ime."

"Na to još nisam mislila", priznala je.

"Vaši kolege to ne trebaju znati. Ali mi bismo to trebali povjeriti

najmanje jednom sluţbeniku u upravi. Pobrinut ću se za to."

"Nije potrebno, Paul. Ja idem u Berlin."

"Lisa!" rekao je pogoĎeno. "Ali to je najnovije što čujem!"

"Htjela bih otići odavde što je moguće dalje, moţete li to

razumjeti? Najradije bih otišla u inozemstvo, ali moje znanje jezika

nije dovoljno za studij tamo."

"Nedostajat ćete mi, Lisa."

Lagano je pocrvenila. "To godi čuti."

"Hoćete li još jednom razmisliti? Meni za ljubav?"

"Ne, Paul. Bilo bi upadljivo da se sad sastajete s nekom Vivian

Wagner, koja je pala s neba."

"Zaista sam se nadao da ćemo sad češće biti zajedno." Zvučao je

151

ţalosno.

Odgovorila mu je odglumljenim veseljem. "Kakva šteta! Izgleda

da sam konačno našla štovatelja..."

"Ne rugajte se, Lisa! Jako mi mnogo značite."

"Jasno. Ja sam bila Vaš prvi veliki slučaj."

"Ne samo zato, Lisa. Ne osjećate li..."

"Prestanite s tim, Paul. Nitko ne zna moju situaciju tako dobro

kao Vi. Jednostavno nisam u mogućnosti dozvoliti si

sentimentalnost. Previše ste mi vaţni da bih naš odnos stavila na

kocku zbog jednog glupog flerta. Vi ćete biti jedina spona s mojim

starim ţivotom. Je li Vam to jasno?"

"Ne ţelite li povjeriti tajnu Ludwigu Weigelu? Znam da mu je

jako stalo do Vas, a i mnogo je učinio za Vas."

"Mislim da je u potpunosti sposoban biti vlastiti zagovornik."

"Toga sam svjestan. Ne ţelim ga hvaliti preko mjere, ali..."

"Paul, oprostite, što Vas prekidam, ali sad ste budalasti. Jeste li

zaboravili, da se dogodilo ubojstvo? i da ubojica još uvijek slobodno

šeće?"

"Ne mislite li zaista mogućim, da je upravo Ludwig Weigel..."

Paul Zumbruch nije svoje pitanje izgovorio do kraja.

"Zašto da ne? IzmeĎu njega i mojeg muţa bilo je znatnih

razmimoilaţenja. On je to mogao učiniti prije no Evelyn ili Arthur.

Nije bio sa ţrtvom u rodbinskoj vezi, a nije bilo ni prijateljskih

odnosa. Ne bih ga ţeljela okriviti, Paul, shvatite me dobro. Ali ţelim

biti od njega sigurna. Vi, samo Vi morate znati, kako ću se u

budućnosti zvati i izgledati. Vi ćete me kod njega zastupati. Vi ćete

biti posrednik. Ili moţda ne ţelite to učiniti za mene?"

"Naravno, da hoću." Odvjetnik je razvukao usta u jedan iskrivljen

osmijeh. "Konačno ću na tome i zaraditi."

"Nemojte biti takvi! Ono što od Vas očekujem ne moţe se platiti

novcem"

"Ludwig Weigel odnosno poduzeće je ono koje to mora platiti.

Bojim se da mu neće biti drago."

"Morat će zagristi u tu kiselu jabuku."

"A što će biti, ako mi se nešto dogodi? Moramo na sve misliti,

Lisa. Uostalom, ja neću ostati u Rodenbergu."

"Nećete?" pitala je iznenaĎeno.

152

"Tamo mi je ţivot onemogućen kao i Vama. Za stanovnike

Rodenberga ja sam bezobziran odvjetnik koji je jednog ubojicu

spasio od zasluţene kazne."

"Oh!" uzdahnula je Lisa.

"Oprostite mi, Lisa, nisam Vas htio prestrašiti. Sva sreća da se

svijet ne koristi rodenberškim mjerilima. Dobio sam jako dobru

ponudu jedne minhenske kancelarije. To ću prihvatiti. Za kolege sam

čovjek koji je dobio teţak proces zasnovan na indicijama."

Opet se nacerio.

"Čestitam, Paul!" rekla je s olakšanjem. "Tada sam Vam u

konačnici ipak donijela sreću."

Nakon toga je Lisa obavila još jedan, posljednji razgovor sa

svojim poslovoĎom. Kao što je odvjetnik predvidio, Ludwigu

Weigelu nije bilo nimalo pravo, da neće biti upućen u njezin nov

ţivot.

"Vi dakle u mene nemate povjerenja", ustanovio je zabrinuto i

spustio svoju grčku glavu na prsa.

"To s tim nema veze!" lagala je. "Samo: što manje ljudi zna

istinu, to ću biti sigurnija."

"Ja sam zaista jedan od onih koji znaju čuvati tajnu."

"To rado vjerujem", rekla je Lisa i dodala u mislima: 'Ako si

ubojica, onda si sigurno najveći šutljivac na zemlji!' – Glasno je

rekla: "Vi imate sekretaricu, koja bi mogla biti znatiţeljna i saznati, a

Vas je, koliko mi je sad poznato, tisak pratio još prije procesa."

"Nisam ništa primijetio."

"Ali je tako. Samo zahvaljujući tome me je ova Kate Braun

mogla tako brzo naći u hotelu 'Baverischer Hof."

IznenaĎujuće brzo je popustio. "U pravu ste, Lisa. Bilo je

egoistično od mene, vršiti na Vas pritisak. Ali znate, da sam Vam se

uvijek jako divio. Pomisao, da ću Vas preko noći izgubiti iz vida, me

je pogodila."

"Ne nestajem zauvijek", objasnila je, "moţda se jednog dana

pojavim kao feniks iz pepela."

"Ali tada nećete više biti ova ista." 153

"Nadajmo se, Ludwig. U sličnu situaciju neću više nikada

dospjeti. Vjerujem da sam u takvu situaciju upala zahvaljujući ne

samo vanjskim okolnostima nego i samoj sebi."

"Vi ste najpoţrtvovniji čovjek kojeg sam ikad upoznao."

"Moţda je i to jedna od mojih pogrešaka. Poţrtvovnost moţe

opteretiti."

Profesor Schonhuber je kritički promatrao Lisu, uhvatio je

njezinu bradu s dva prsta i okretao joj glavu s lijeva na desno i

natrag. "Vi ste dakle odlučni, da izmijenite Vaš izgled?"

"Moju ličnost, ako je moguće", odgovorila je Lisa.

Napustila je 'Baverischer Hof u ranu zoru, gotovo još noću, kroz

straţnji izlaz bez prtljage. Njoj su se te mjere predostroţnosti unatoč

svih iskustava činile pretjerane, ali njezin je odvjetnik to uporno

zahtijevao. Nije isključio mogućnost, da još uvijek netko na nju

vreba, iako se u meĎuvremenu hajka novinara povukla. Otkada mu

je auto eksplodirao, vozio je posuĎena kola. Samo za ovaj bijeg – jer

to nije bilo ništa drugo – promijenio je model. Lisa doduše još nije

imala svoje nove dokumente, ali ipak ju je na prijamu prijavio kao

'Vivian Wagner, privatni pacijent'.

"To ide jedno s drugim", rekao je profesor bezbriţno. Bio je

ruţan muškarac. Lisa se pitala kako to da nije došao na ideju da

izmijeni svoj izgled.

"Imate li predodţbu, kako biste ţeljeli izgledati?" pitao "U

svakom slučaju drugačije – i ljepše."

"Meni se činite zgodni. Barem za 'kućnu uporabu'."

"Ali to mi nije dovoljno."

"Zahtjevna ili?"

"Imam svoje razloge."

"Znam. Vaš mije odvjetnik povjerio tajnu. Smeta Vam to?"

Lisa gaje pogledala ravno u oči. "Ne, ako to ne sazna cijela

bolnica."

"Bez brige. To je naša mala tajna i neka tako ostane."

"Hvala, gospodine profesore. Inače nema nimalo smisla."

"Mnogo ste toga prošli, moja draga." 154

"Molim Vas, ne podsjećajte me na to. Sad se radi o mojoj

budućnosti."

"Jako ste odvaţni."

"Da, to sam uvijek bila. Bilo bi lijepo da mi operacijom ne

promijenite ćud."

Smijao se. "To je jedva moguće. Bit čovjeka se ne da promijeniti.

Nikako ne sredstvima koja danas imamo na raspolaganju."

"Zvuči utješno."

Pokazao je Liši da sjedne na stolac u ordinaciji pa je sam sjeo.

"Znate, gospoĎo Wagner, Vi ste za mene izuzetan slučaj."

Bilo je to prvi puta da ju je netko oslovio njezinim novim

imenom i to ju je duboko dirnulo. "Ali zašto? Vi ste sigurno izvršili

stotine plastičnih operacija."

"I više", priznao je i prekriţio duge noge, "ali se uvijek radilo o

ljudima koji nisu bili zadovoljni svojim izgledom ili kojima je neka

nesreća nagrdila crte lica. Uvijek se dakle radilo o uzaludnim ili o

potrebnim popravcima. Ali Vi u drugačijim okolnostima ne biste

nikad došli na ideju da mijenjate izgled. "

"Teško."

"Vi ste dakle bili zadovoljni svojom pojavom?"

"Ne baš. Ali sam bila uvjerena da s njom mogu ţivjeti."

"Jako razuman stav."

"Ali kako stvari stoje, to više nije moguće, gospodine profesore.

Proganjaju me."

"Da, ti znatiţeljni novinari."

"I ne samo oni. Bojim se da me i drugi imaju na nišanu."

"To će proći."

"Da. Sigurno. Kao starica imat ću vjerojatno mira. Alija ga sada

trebam."

"Jasno."

Lisa je duboko udahnula. "Gospodine profesore, moţete li mi

pomoći? Ţelite li uopće?"

"Pa naravno. Sve sam već dogovorio s Vašim odvjetnikom, koji

mije predočio i dozvolu policije."

"Ali zašto toliko oklijevate?"

"Jer ste mi zanimljiv slučaj? Svatko od nas priţeljkuje jednom

operirati čovjeka koji stvarno ţeli promijeniti ličnost."

155

"Ja nisam zločinac u bijegu, ako na to mislite."

"Ali Vi ste osumnjičeni za zločin, zar ne?"

"Kad biste znali kako sam toga sita."

Opet se nasmijao. "Ali Vi znate: ako se još jednom pokrene

proces, Vi ćete ipak sudjelovati. Makar Vas ja preobrazio u kraljicu

od Sabe."

"O tome me ne trebate poučavati."

"Jako ste razdraţljivi?"

"Moţda ću s novim licem biti drugačija."

"Dobro. Smijem li Vam sada reći moje prijedloge?"

"Ništa mi nije draţe."

"Imate kose oči."

"Nije mi novo."

"Zarezivanjem nabora kapka mogao bih to izmijeniti. Oči će

Vam tad biti okrugle i izgledati će veće. Pomoću kontaktnih leća

moći ćete lako promijeniti boju."

"Zvuči primamljivo."

"Mogu izmijeniti Vašu bradu, tako da umetnem komad

silikonskog implantata, debelog otprilike četiri do osam milimetara.

Tako će brada djelovati jače."

"Slaţem se."

"A što ćemo s nosom? Mislim da moram krenuti od nosnice.

Kvrţicu ćemo otkloniti i izgladiti."

"Kako ću onda izgledati?"

"U svakom slučaju drugačije. Obećajem da se sami nećete

prepoznati. Naravno morat ćete se i kozmetički dotjerati. Kontaktne

leće, kao što sam već spomenuo, i drugačija boja kose."

"A što je s mojim rukama?"

"S njima ne moţemo ništa učiniti. Ali nitko ne gleda toliko ruke

nekog drugog, da bi ga po tome prepoznao uz potpuno izmijenjen

izgled." Uzeo je Lisinu desnu ruku i kritički je promatrao. "Tipična

ruka medicinske sestre. Jako kratki nokti. Praktična. Koja hvata.

Svakako simpatična." Pogledao je Lisu. "Pustite nokte, oblikujte ih

ovalno i lakirajte. Tako ćete ostaviti posve drugačiji dojam."

"Alija ţelim studirati medicinu."

"Dugački nokti Vam pri tome neće smetati. Pustite mimo da Vam

se jedan nokat slomi i boja oguli. Tada više ništa neće podsjećati na

156

vaše uredne, kratko odrezane nokte."

"Sve će mi biti vrlo neobično", rekla je oklijevajući Lisa.

"I te kako!" odgovorio je profesor nimalo dirnuto. "Morat ćete

iskočiti iz Vaše stare koţe. Sa šminkom i ostalim nemate puno

iskustva, nije li tako? Ali morat ćete se naučiti i to koristiti. Prvo da

prekrijete oţiljke. Ako će sve dobro ići, biti će jedva vidljivi,

obećajem Vam. Ali i onda treba šminka da biste od sebe učinili novi

tip . Pretvorite se u 'fatalnu ţenu' i napustite izgled nevinog janjeta.

"Dosada me nitko nije smatrao nevinim janjetom. Naţalost."

"Ipak. Vaš odvjetnik. On je uvjeren da ste bili potpuno neduţna

ţrtva sticaja okolnosti."

Lisa je lagano pocrvenila. "To je lijepo od njega. S vremenom

sam i sama shvatila, da sam se ponijela glupo. Inače mi se to ne bi

dogodilo."

"Dobro, sad imate Vaš plan za budućnost. Ne budite više

budalasti, nego ţivite svjesno. Učinite od sebe najbolje što moţete."

"Pokušat ću."

"To nije dovoljno. Vi to trebate htjeti."

"Da, jato i ţelim."

Kako nitko u bolnici ne bi otkrio Lisin identitet, profesor

Schonhuber je osobno učinio potrebne pretrage prije operacije. Bila

mu je na tome zahvalna. Na kraju joj je dao injekciju za smirenje i

još je istog popodneva došla pod noţ. Dobila je potpunu narkozu i

spavala sve do sljedećeg jutra.

Nehotice je opipala lice; bilo je zamotano u mekanu gazu i bolilo

je. Ustala je i primijetila daje vrlo nesigurna na nogama te otišla u

kupaonu. Na njezino iznenaĎenje tamo nije bilo ogledala. Tako se

othrvala napasti da skine zavoj. Oteturala je natrag u sobu, potraţila

svoju torbicu i našla je u ormaru. Ustanovila je da je netko uklonio

njezino malo ogledalo. Osjećala se kao pod skrbništvom i to ju je

ljutilo.

U sobu je ušla jedna mlada sestra, izuzetno zgodna, izuzetno

plave kose, izuzetno pristala. "Dobro jutro, gospodo Wagner!"

pozdravila je. "Već na nogama? Ali morate se čuvati." Uhvatila ju je 157

oko struka i odvela je paţljivo u krevet.

"Netko mi je ukrao ogledalo", ţalila se Lisa.

"Zašto trebate ogledalo?"

"Htjela bih se vidjeti."

"Tek kada dozvoli gospodin profesor."

"Ne volim kad se sa mnom postupa kao s malim djetetom."

Područje brade boljelo je Lisu pri svakoj riječi, a govor joj je bio

nejasan.

"Ne kao s malim djetetom, gospodo Wagner", usprotivila se

sestra, "kao s pacijenticom, a to i jeste, ţarne?"

Lisa je sjela na krevet, a sestra joj je pomogla da digne noge.

"Ja nisam bolesna", protivila se Lisa, "I ja to mogu sama."

"Svjeţe ste operirani, gospoĎo Wagner, i ako nećete biti razumni

ostat će oţiljci. Morate leţati posve mimo, ne govoriti i opustiti se."

"Ţedna sam."

"Odmah ću Vam donijeti nešto za piće. Zovem se Ida, sestra Ida."

Lisa je samo kimnula. Imala je osjećaj da je upala u strašnu

klopku. Kako je samo mogla tako olako i naivno povjerovati, da će

dobiti novo, lijepo lice? Morala je računati s tim da će je kirurški

zahvat nagrditi. "Oţiljci", razmišljala je s uţasom, "još i to!"

Sestra Ida pojavila se sa šalicom oblika kljuna, koja je bila puna

bistre juhe, povisila gornji dio kreveta i dala joj piti gutljaj po gutljaj.

"Juha nije vruća", objasnila je, "ali to je namjerno. Vruća bi Vam

juha mogla škoditi. Vi znate, da Vam je brada zarezana iznutra."

Pila je oprezno, tako da su samo njezina usna šupljina i grlo

dolazili u doticaj s juhom.

"Radite to jako dobro, gospodo Wagner!" hvalila ju je sestra.

"Malo ljudi to poĎe za rukom od prve. Proći će još neko vrijeme,

prije nego što ćete moći ţvakati."

Liši je zločesta primjedba već bila na jeziku, ali ju je progutala.

Uvidjela je da nema smisla da svoj strah i bijes iskaljuje na mladoj

medicinskoj sestri. K tome bi to izazvalo nove boli. Bez riječi je

ispraznila šalicu.

Sestra ju je odloţila na stranu. "Jako ste dobri, gospodo Wagner.

Sada ću Vas malo osvjeţiti. Naravno da moţete ići na zahod ako

morate. Tako bolesni niste. Ali ne smijete nepotrebno hodati. Dakle,

idućih ćemo se dana zadovoljiti s malo pranja, moţe?" Otišla je u

158

kupaonu, vratila se s posudom tople vode, krpicom za pranje i

frotirnim ručnikom. Oprala je Liši pazuha, ruke i intimni dio. "Tako,

sad smo osvjeţeni", rekla je na kraju sa zadovoljstvom.

Lisa je odlučila da se pacijentu nikada ne obraća s "mi".

"Da Vam moţda malo počešljamo kosu?" dvoumila se sestra.

"Radije nemojmo. Moglo bi čupati." Ponovno je spustila gornji dio

kreveta. "A sad se lijepo opustite. Da Vam uključim radio?"

Lisa je mahnula glavom.

"Ovdje je zvono!" rekla je sestra. "Trebate samo pritisnuti na

dugme i ja sam već tu."

Opet ostavljena sama, Lisa je zatvorila bolne kapke. Bila je

svjesna da se ponašala kao nerazumno dijete i zbog toga se ljutila na

samu sebe. Kako se samo mogla tako vladati? Morala je pretpostaviti

da će operacija izazvati boli i povremene smetnje. Kako je ona,

školovana medicinska sestra i buduća liječnica, mogla biti tako

nestrpljiva i razdraţljiva bolesnica. Lisa se sramila i odlučila se

odsada svladavati svom snagom.

Prišao jek njezinom krevetu, uzeo joj ruku i tapkao je prijateljski.

"Kako čujem, proveli ste mirnu noć. To je jako vaţno. Znam da Vas

sad boli. Ali ipak Vas ne bi htio pretrpati lijekovima. Nadam se da

razumijete. Jasno, večeras ćete dobiti sredstvo za spavanje."

Lisa je kimnula.

"Sad skinimo zavoje i pogledajmo što smo dobili."

Vrlo paţljivo je skinuo mekanu gazu s Lisina lica, sagnuo se nad

nju i pregledao njezinu koţu kao pod povećalom. "Lijepo", rekao je

onda, "zaista jako lijepo. Posve zadovoljavajuće. Molim Vas otvorite

jedanput usta!"

Lisa je otvorila usta i lagano joj je povukao donju usnicu prema

naprijed, pri čemu je Lisa morala suspregnuti uzvik bola.

"Jako dobro", rekao je, "odlično."

"Mogu li pogledati?" pitala je Lisa.

Profesor Schonhuber joj se odozgo nasmijao. "Da, sigurno da to

ţelite, moja draga gospodo Wagner. Mogu to razumiieti. Ali radiie

pričekajmo s tim."

"Koliko još?"

"Samo nekoliko dana, niti cijeli tjedan. Tada će se otekline

povući. Sestro Karla, budite tako dobri i stavite pacijentici novi

159

zavoj."

"Otopina kuhinjske soli?" pitala je sestra.

"Ali ne. Čemu?" Tada se ponovno okrenuo k Liši. "Zavoj u

Vašem slučaju sluţi samo da se ne naribate na posteljini i sličnom.

Ne trebam Vam ni reći da ruke nemaju što traţiti na licu."

Lisa je kimnula.

"Još jedno pitanje: pušite?"

"Ne."

"Odlično. Inače bih Vam to morao zabraniti. Razmišljajte o

lijepim stvarima, drijemajte, sanjajte. Jeste li kad provodili autogeni

trening?

Lisa je opet kimnula.

"Sada imate prilike to raditi."

Tjedan dana kasnije je profesor Schonhuber na jutarnjoj viziti

rekao: "Danas popodne Vas očekujem u mojoj ordinaciji, gospodo

Wagner. U tri."

Lisa se nije usudila ništa pitati. Proţivjela je teške dane. Doduše

je ubrzo smjela ustati i prati se, ali nije mogla čitati jer su joj oči

napola bile pokrivene zavojem. Tako je provodila vrijeme kolebajući

se izmeĎu nade i očaja i pretjeranog straha. Katkada bi slušala

glazbu na radiju. Unatoč upozorenja profesora Schonhubera nije

mogla a da ne opipa svoje lice, pri čemu nije došla do nikakvog

saznanja. Ipak su bolovi postupno popuštali i govor joj je postao

jasniji. Jaki su svrbeţ, izazvan ranama, ublaţili mastima.

Kada je potraţila profesora Schonhubera, srce kao da joj je htjelo

iskočiti. Znala je da će sada pasti odluka, da lije operacija polučila

uspjeh ili promašaj. Profesorovim izrazima zadovoljstva nije mogla

posve vjerovati. Prirodno je, daje njemu bilo stalo da je ne uznemiri.

Primio ju je kao uvijek prijateljski, osjećao je njezinu strašnu

nestrpljivost i bio je kratak. Kad joj je skinuo zavoj, uhvatio ju je

lagano za ramena i okrenuo je daje mogla gledati ravno u veliko,

dobro osvijetljeno ogledalo.

U nju je ukočeno gledala slika nepoznate ţene. "To sam ja?"

pitala je potreseno.

Profesor se nasmijao. "Da, mislim da smo od Vas načinili novog

čovjeka.".

Samo je u dubini njezinih sada okruglih sivih očiju, koje su

160

izgledale puno veće, bilo nešto što je podsjećalo na staru Lisu Hopf,

trag njezine snage, nepovjerenja i prkosa.

"Teško će mi biti naviknuti se na samu sebe."

"Kladim se da ćete se dobro zabavljati sa samom sobom",

odgovorio je profesor.

Promatrala se pomnije; izuzev dvije tanke crvene crte u naborima

očiju nije ostalo tragova operacije. "Nevjerojatno dobro! Ni moja me

majka ne bi prepoznala. Da si ipak nabavim kontaktne leće?"

"Ne bi bilo potrebno. Ali zaokruţilo bi sliku. Sestra Ida će Vam

rezervirati termin kod optičara kao i kod frizera."

Tek se sad Lisa sjetila svoje čupave kose bez sjaja. "Nisam mogla

prati kosu", ispričala se.

"Da, znam, gospodo Wagner. Ipak bi po mojem mišljenju trebalo

staviti malo boje. Sad ste lijepa ţena i morate toga biti svjesni.

Ljepota je dar. Mora ga se vrlo njegovati."

Lisa je slušala ovaj savjet. Ranije, kada se osjećala neprimjetnom,

ako ne i ruţnom, nije polagala ništa na svoju vanjštinu. Bio je to

oblik samozaštite. Sada je kod optičara izabrala kontaktne leće tople

plave boje i dugo se s frizerkom savjetovala o boji kose. S velikom

paţnjom kupila je šminku, sjenilo, tuš za trepavice i raţ.

Lisa je operirana je u bolnici "Rechts der Isar". U tom golemom

kompleksu bio je okulist i frizerski salon, tako da nije trebala

napustiti zgradu da bi to sve obavila. Samo nije bilo trgovina s

odjećom. Novu garderobu – a nju je trebala – namjeravala je nabaviti

kad napusti bolnicu.

Nazvao je Paul Zumbruch i sav zabrinut se raspitao za njezino

zdravlje.

"Ja sam sjajno", rekla je.

"Hvala Bogu!" rekao je s olakšanjem. "Zbog Vas sam si, Lisa,

strašno predbacivao. Trebao sam Vas odgovoriti od operacije."

"Sretna sam da sam se nato odlučila."

"Mogu li Vas posjetiti?"

"Da. Naravno. Zašto da ne?"

Došao je rano popodne s buketom svijetlocrvenih raţa. Ona je 161

sjedila u svilenom haljetku boje šljive – posljednjem roĎendanskom

poklonu svojeg muţa – na stolcu u svojoj sobi i očekivala ga.

Pokucao je, provirio i odmah povukao glavu.

Nakon nekog je vremena opet pokucao.

"UĎite već jednom!" viknula je. "Ja sam to, Vivian."

S oklijevanjem je poslušao njezin poziv, te s divljenjem

netremice gledao u nju. "Šalite se sa mnom", rekao je, "priznajte."

"Ne, Paul. To sam stvarno ja. Miš se pretvorio u djevojku s

plakata." Ustala je, preuzela cvijeće i dala mu u znak zahvalnosti

lagani poljubac u obraz.

"Ne mogu shvatiti."

Zadovoljno se smiješila. "Luda stvar, zar ne?" Pozvonila je sestri.

"Nije samo lice – Vi se ponašate drugačije!"

"Ljepotu se mora vrlo njegovati", kaţe profesor Schonhuber.

"Da, ima potpuno pravo."

"Naučila sam se sa samom sobom postupati kao s lutkom, mojom

vlastitom lutkom, koja se moţe obojiti i uljepšati." "Nikad nisam

primijetio da imate plave oči!"

Nije bila raspoloţena da mu o tom priča, da nosi kontaktne leće,

već se samo tajanstveno nasmiješila.

Ušla je sestra Ida. Lisa je molila vazu za ruţe.

Mlada je sestra pomirisala ruţe. "Kako krasno mirišu! Večeras ih

moramo staviti u kupaonu."

Pogledala je od Liše prema Paulu. "Ţelite li šalicu kave?"

"Zapravo bismo htjeli otići dolje u kafe-bar", rekla je Lisa.

"Radije ne", rekao je brzo.

"Onda ću donijeti kavu."

Ona je opet sjela na mali stolac a njemu je pokazala drugi. "Sto

imate protiv kafe-bara?"

"Bilo bi lakomisleno da nas vide zajedno."

"Ne smijem li i ja jednom biti lakomislena?" pitala je Lisa, ali je

sama odmah odgovorila. "Naravno, u pravu ste, Paul. Moj je ulog

bio prevelik. Sada ne smijem sama sebi oduzeti dobitak. Stoje s

mojim novim dokumentima?"

"To još traje."

Lisa je ustala i donijela jednu omotnicu koju je izvadila iz ladice

noćnog ormarića. "Za svaki slučaj sam već dala izraditi slike za

162

putovnicu i osobnu iskaznicu."

Izvadio ih je i promatrao. "Ja to ne bih smatrao mogućim, Lisa!"

"Brzo se odviknite da me tako zovete. Ja više nisam Lisa, ja sam

Vivian Wagner."

Stavio je omotnicu sa slikama u unutarnji dţep svojeg kaputa.

"Neće mi biti teško. Meni se čini da stara Lisa zaista više ne postoji."

"Mislim da to nije veliki gubitak."

"Ne govorite tako! Ona je bila inteligentna ţena jakog karaktera.

Vrlo sam je cijenio." Nagnuo se naprijed. "Lisa..." Ispravio se.

"Vivian, razumijem, da sad ţelite otići u Berlin. Moţda je to

najpametnije. Ali valjda ne zauvijek?"

"Nemam takve dalekoseţne planove."

"Mislim, da bismo se nakon nekog vremena – moţda za godinu

dana – opet mogli sastati."

"Ostat ćemo u vezi."

Sestra ida donijela je veliku bijelu vazu, napunila je u kupaonici s

vodom, namjestila ruţe i stavila ih na noćni ormarić.

Lisa se zahvalila.

"Odmah će doći kava", obećala je sestra i opet ih ostavila same.

"Htio bih da mi budete ţena!" izgovorio je Zumbruch i pritom

pocrvenio.

Lisa je bila malo ganuta i nije tajila svoje iznenaĎenje. "Tako

nešto!" uzviknula je. "A malo prije me niste htjeli odvesti niti u kafe-

bar!"

"Zbog Vaše zaštite! Netko me je mogao prepoznati. Kao

pacijenticu Vas se lagano moţe otkriti. Mogao bi istraţiti na kojem

odjelu leţite – i opet biste bili otkriveni."

"To bi se naravno moglo dogoditi", priznala je Lisa.

"Lisa... Vivian, mislim ozbiljno s mojom ţenidbenom ponudom.

Ne mogu tvrditi da Vas pretjerano volim, kako bih i mogao jer ste

sad za mene čovjek s dva lica – ali znam da nikada neću naći bolju

ţenu od Vas!"

"Sigurno ne", odgovorila je smiješeći se, "ne bih Vam bila na

teret a k tome sam postala i zgodna."

"Vivian! Molim Vas, ne ismijavajte me!"

"Zao mije. Ne mogu drugačije. Kada Vam je sinula ova sjajna

ideja?"

163

"Kad ste bili operirani. Tada sam osjetio kako bi mi bilo strašno

da Vam se nešto dogodi."

"Dragi moj Paul, to je bilo prekasno. Da ste mi ponudili brak

prije promjene imena i prije plastične operacije, moţda bih o tome

drugačije razmišljala. Tada oboje uopće ne bi bilo potrebno. Uz Vas,

s Vašim imenom i mojim starim licem bi to podnijela. Uvjerili bi

tisak u moju nevinost. Teško da bi odvjetnik oţenio klijenticu, da

ima i tračak sumnje daje ubila svojeg prvog muţa."

Zbunjenim je pokretom pogladio svoju tamnu gustu kosu.

"Oprostite mi! Nato nisam mislio."

"Šteta. Bio bi to bijeg prema naprijed i više bi mi leţao od

sakrivanja."

Ušla je sestra Ida i na posluţavniku donijela dvije šalice kave,

dozu sa šećerom i vrhnje. Lisa se ljubazno zahvalila i pričekala da

sestra opet ode.

"Da li se u meĎuvremenu ušlo u trag onima koji su bacili

bombe?" raspitivala se o tome.

"Ne. Čini se da policija to radi dosta mlitavo."

"Tipično."

"Što će biti s kućom?"

"Prvo je dajte osigurati, koliko je moguće. Provizorno. Popravljat

se moţe i kasnije. U ovom trenutku imam dosta velike izdatke." Lisa

je srknula crnu kavu.

Paul Zumbruch je uzeo vrhnje i šećer i miješao u svojoj šalici.

"Nisam Vam trebao doći s ponudom", rekao je kajući se.

"Nemojte se zbog toga brinuti, Paul, ţenidbene su ponude uvijek

nešto lijepo, čak i kad nisu umjesne." "Sada iz Vas progovara opet

cinična Lisa Hopf." "Ona neće tako brzo zašutjeti."

Kasnije tog dana je profesor Schonhuber u svojoj ordinaciji još

jednom pregledao Lisinu bradu i nosnu šupljinu.

"Kako je moguće, da na bradi nisu ostali nikakvi oţiljci?" htjela

je znati Lisa.

"Prišao sam bradi kroz usta do obrazne brazde."

"Aha", rekla je iako je latinske nazive samo napola razumjela te 164

ih odlučila pronaći.

"Sve je krasno zaraslo, draga moja gospoĎo Wagner!" uvjeravao

ju je profesor. "Mogu Vas otpustiti mirne savjesti."

Lisa je bila tako nespremna na ovu izjavu, da nije znala reći ni

riječ.

"Da, dobro ste me čuli", rekao je profesor, "moţete ići kući."

Lisa se borila u sebi.

Profesor je počeo shvaćati. "Ili to uopće ne ţelite?" "Znam da

ovdje ne mogu ostati zauvijek", rekla je Lisa, "ali bila bih Vam

zahvalna ako biste nešto mogli učiniti za moj stas. On više ne

pristaje mojem licu."

"Kako to? Pa Vi ste mršavi i gipki."

"Ravna k'o daska."

"Ravne grudi u kasnijim godinama neće visjeti." "Svejedno mije

za kasnije godine, gospodine profesore. Sada bih htjela biti

privlačna."

"Onda, pogledajmo."

Lisa je poslušno skinula svileni haljetak i spavaćicu. Bila je

sretna da ispod toga nosi gaćice. Nije bilo ugodno skinuti se pred

očima muškarca, pa bio on i liječnik.

Kritički je promatrao njezine grudi. "No, stvarno nije mnogo."

"Rekla sam. Moţe li se nešto učiniti?"

"Jesu li ţene u Vašoj obitelji imale poteškoće s grudima?" "Nisu,

koliko ja znam. Moja majka ima spuštene grudi. Tvrdi, da je to od

dojenja."

"Rak u obitelji?"

"Zahvat moţe izazvati rak?" pitala je zaprepašteno Lisa. "Onda

radije ostavimo to."

"Ne, ne, bez brige. Rak dojke nakon povećavanja nije učestaliji

nego obično."

"Zašto ste to onda pitali?"

"Cista rutina. Da zaokruţim sliku. Takav zahvat naravno nije

posve bezopasan. Nema operacije bez rizika, to sigurno znate."

"Jasno. Ali što se moţe dogoditi u najgorem slučaju?" "Moţe

doći do infekcije. No kako je Vaše lice lijepo zacijelilo, ne vidim

nikakvu opasnost. Ali nije isključeno da prsa otvrdnu razvijanjem

čahura ili se implantat pomakne." "A ako se to dogodi?" "U tom

165

slučaju operaciju treba ponoviti." "Toga se ne bojim!" rekla je

odlučno Lisa. "Kako će to dalje ići?"

"Nabori Vaših grudi su slabo izraţeni, no ipak ću malo zarezati u

taj svaki nabor. Grudne bradavice neću zahvaćati, jer kasnije bi

moglo doći do oštećenja osjeta. Kroz svaki taj zarez umetnuti ću iza

grudne ţlijezde po jedan silikonom punjen implantat. To je sve. Vrlo

jednostavna priča."

"Jako sam sretna da sam Vas to pitala, gospodine profesore." Lisa

je posegnula za svojom spavaćicom.

"Stop. Još ne. Prvo još moram izmjeriti Vaše grudi."

"Zašto?"

"Mogu nastati asimetrije prije operacije."

"Ne zvuči dobro."

"Ne brinite. I prirodne grudi su rijetko simetrične, kao i cijeli

čovjek. Obećajem Vam: Umjetno povećane grudi biti će pravo

remekdjelo."

I nastale su smione, mlade, izazovne grudi. Tanke brazgotine su

izblijedile već nakon dva tjedna i jedva se primjećivale. Lisa se

divila samoj sebi iz dana u dan.

Ali onda je već bilo tako daleko. Morala je svojom voljom ili

protiv nje napustiti bolnicu. Nakon dugog razmišljanja odlučila se

vratiti u 'Baverischer Hof. Tamo je s novim licem i stasom neće

prepoznati. Tamo joj neće sve biti posve nepoznato. Ovaj je puta

uzela jednu skromnu sobu, koja je bila još skromnija nego što je

mislila. Zapravo bila je samo soba, doduše s tušem, ali joj nedostatak

prostora nije smetao.

Ono što ju je uznemirivalo, bila je širina hotelskog predvorja i

veličina blagovaonice. Najradije bi kao za svojeg prvog boravka

hranu naručivala u sobu. Morala se prisiliti da siĎe i da se kao

normalan čovjek kreće meĎu ljudima.

Još se više morala svladati da bi izašla iz hotela. Nije se bojala da

će je netko prepoznati – njezin joj je razum govorio da je to bilo

gotovo nemoguće – ali se na ulici osjećala toliko nesigurno, da bi

najradije nakon prvih koraka pobjegla u kuću. Shvatila je daje

predugo bila zatvorena. Još u vrijeme, kad je njegovala muţa, nije

izlazila. Samo bi jednom tjedno autom otišla u ljekarnu. Ali nikad ne

bi mislila da će joj jednog dana biti teško kretati se meĎu ljudima.

166

Bila je toliko nesigurna da se pri svakom koraku bojala da će se

spotaći ili čak pasti. Bilo ju je strah da će netko nasrnuti na nju ili

oboriti je.

Znala je daje njezin strah posve neosnovan i htjela gaje odmah

suzbiti. Nakon svega što je prošla nije htjela potraţiti još i psihijatra.

Tako se prisiljavala da svako jutro nakon doručka napusti hotel i

dvadeset minuta šeće promenadom. Dvadeset minuta kasnije bjeţala

je sva oblivena znojem i iscrpljena u svoju sobu. Ipak je stalno

ponavljala tu šetnju. Borila se svim snagama da ne postane ţrtva

jedne fobije.

Postupno je šetala u sve većim krugovima i došla do dobro

posjećenog Karlsplatza. Kada je nakon tog uspjela doći so

Marienplatza, znala je daje prebrodila najgore. Bila je na putu k

ozdravljenju.

Dan kasnije otišla je u kupovinu i nabavila najnuţnije. Kupila je

beţ-smeĎi karirani kostim s dodatnom smeĎom suknjom, jedne hlače

koje tome pristaju, dvije bluze, dva pulovera i jedan trenčkot.

Isprobavanje ju je zabavljalo pri čemu se u ogledalu mogla diviti

svojem lijepom stasu i osjetiti neizrečenu zavist prodavačica. Mogla

je kupovati sve više i više, ali drţala je mjeru, te u trgovini nasuprot

nabavila još samo par salonki s visokom petom, par udobnih cipela

za hodanje i čizmice. Sve ostalo sije htjela s vremenom kupiti u

Berlinu.

U godinama kada je njegovala muţa nosila je gotovo samo bijelu

kutu i nije nabavila nijedan novi odjevni predmet. Od njega je dobila

svileni kućni kaput boje šljive, koji je tek sada dobro pristajao

njezinoj crvenkasto smeĎoj kosi i različite spavaćice koje su se još

uvijek mogle nositi. Kad je došla u hotel strpala je svoju crnu i

svijetloplavu haljinu, koje je u zadnje vrijeme ukrašavala svilenim

maramama, u kantu za smeće – ne zato jer su bile iznošene, već jer

ih više nije mogla smisliti.

Dan prije polijetanja sastala se s Paulom Zumbruchom u dvorani

hotela 'Konigshof. Tamo je otišla pješke, svjesna da u svojem novom

kostimu i bluzi od prirodne svile izgleda čarobno. Ipak je osjećala

kako je hvata panika, kada je prelazila Karlsplatz.

U zraku se osjećao dolazak proljeća.

Paul Zumbruch ju je već čekao. Poskočio je kad je ušla. Po

167

bljesku u njegovim očima vidjela je koliko mu se sviĎa. Ali

suspregnuo se da išta kaţe i bila mu je zahvalna na toj obazrivosti.

Sjeli su za njegov stol. Otvorio je torbu sa spisima i izvadio

različite dokumente, koji su svi bili ispostavljeni u Miinchenu:

njezinu novu putovnicu, osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i

izmijenjeni rodni list, u kojem je pisalo da se 'dijete Lisa Hopf

odsada zove Vivian Wagner.

"Na svemu Vam hvala, Paul", rekla je. Htjela je papire spremiti u

svoju ručnu torbu.

"Dokumente morate još potpisati", objasnio je.

"Ovdje i sada?"

"Svakako u mojem prisustvu. To ste zapravo trebali načiniti pred

vlasti." Dodao joj je svoju kemijsku olovku. "Gledajte u meni

njezinog predstavnika."

"Ali jato još nisam vjeţbala."

"Načinite bez vjeţbe. Samo tako."

Učinila je kako je traţio i bila je zadovoljna rezultatom.

Uzeo joj je putovnicu iz ruke. "Dakle! Izgleda dobro!"

Snizila je glas. "Po rukopisu me se moţe u svako doba

prepoznati", šaputala je.

"Sigurno, i po Vašim otiscima prstiju. Ali ne razbijajte si glavu.

Ako nećete biti upleteni u neki novi kriminalistički slučaj, nitko se

neće truditi, a ako se to ipak dogodi, morate reći istinu."

Uzela mu je opet putovnicu i stavila je s oba druga dokumenta u

torbu. "Beskrajno umirujuće."

"Što će biti s vašim kolima?"

"Pripadaju mojem muţu. Prodajte ih! U bliţoj budućnosti neću

trebati kola."

"A što je s kućom? Kad tad će se morati popraviti."

"To prepuštam Vama. Ne moţe se prodati, jer Arthur ima pravo

korištenja. Ako naĎete stanara, moralo bi se uskladištiti namještaj,

svakako bolji komadi. Moţda bi Arthur ili Evelyn htjeli imati nešto

od pokućstva. Molim Vas, pitajte ih!" Lisa je ustala.

" Ostanite još!" molio j e.

Poslušno je opet sjela.

"Vaša avionska karta za Berlin", rekao je i pruţio joj preko stola.

Zahvalila se i pospremila je.

168

"Od srca bih Vas rado otpratio do zračne luke", izjavio je sa

ţaljenjem.

"Znam, Paul. Ali bolje, ostavimo to."

"Jeste li se već oprostili od majke, Vivian?"

Primijetila je, daje prvi puta izgovorio njezino novo ime bez

napora. "Da", rekla je, "telefonom."

"Ona ne zna koliko ste se izmijenili?"

"Pričala sam joj. Daje imala ţarku ţelju da me vidi, bila bih se s

njom sastala. Ali, Vi znate, kakva je. Konačno je našla stan, a to je

trenutno zanima više od bilo čega."

"Razmislite, Vivian, ne biste li nabavili i novu ţivotnu priču."

"Ne, Paul, to bi mi bilo prenaporno. Koliko poznajem ljude, neće

se nitko posebno zanimati za moje podrijetlo. Svi radije govore o

sebi samima."

"I ja, Vivian?"

"Zapravo ne znam ništa o Vama?"

"To je normalno izmeĎu odvjetnika i njegove klijentice. Ali to

bismo trebali promijeniti, ne mislite li? Dozvolite da Vas pozovem

na ručak?"

Oklijevala je, jer se htjela što prije povući u svoju hotelsku sobu.

"To je naš zadnji dan", navaljivao je, "rezervirao sam za nas

stol."

"Onda dobro, Paul", rekla je i nasmijala mu se, "budimo jednom

neozbiljni."

"Tko me prepozna, čudit će se da mije uspjelo naći tako lijepu

ţenu."

"Ne pretjerujte, Paul! Dobro znate da ste privlačan muškarac. Ili

hoćete da Vam jato potvrdim?"

"Upravo to." Smiješio se. "Mi rijetko dobivamo komplimente."

Lisa se nasmijala. "Vi jadni muškarci!"

Zajedno su napustili dvoranu i odveli se gore u restoran. U maloj

joj je luksuznoj kabini blizina odvjetnika bila neugodna. Tako ju je

njeţno gledao, da se bojala da će je zagrliti i poljubiti. Već je

razmišljala kako da se obrani, a da ga ne uvrijedi. Toliko je učinio za

nju, a o njemu će na odreĎeni način ovisiti i ubuduće. Ipak, ili je

mogao čitati njezine misli ili se nije osjećao gospodarom situacije s

kaputom preko jedne ruke a s torbom u drugoj. U svakom slučaju,

169

nije se ništa dogodilo.

Svoj je kaput predao u garderobi, dok je ona preispitivala svoju

pojavu u zidnom ogledalu sa zlatnim okvirom. Pritom se samoj sebi

čudila. Prije joj tako nešto ne bi palo na pamet.

Da bi došla do stola uz prozor, koji je dao rezervirati Paul

Zumbruch, morala je prijeći restoran. Neki od gostiju su digli

poglede od svojih tanjura i promatrali je. Ali Lisa se osjećala posve

sigurna i hodala je visoko uzdignute glave. Znala je da se moţe

pokazati u elegantnom ambijentu – crveni sag, kristalni lusteri,

snjeţnobijeli damast. Jedan ih je natkonobar znalački vodio i

namjestio im stolce.

Pred njima se pruţao upečatljiv pogled. Na golemom trgu ispred

Karlstora tekao je promet. U širokim su se kolonama kretali

raznobojni automobili, zaustavljala su ih crvena svjetla, kako bi se,

čim se upali zeleno na semaforu, dalje valjali jednakom brzinom. U

vodoskoku s one strane trga još nije bilo vode. Ali na rub bazena su

uprktis hladnoće sjeli umorni turisti i proučavali planove grada i

vodiče.

Lisa i Paul Zumbruch samo su se kratko zanimali za ovu šarenu,

ţivu sliku. Proučili su jelovnik i odlučili se brzo i sloţno za janjeće

kotlete s graškom. Uz bocu crvenog vina Paul Zumbruch je počeo

pričati o sebi. Njegovo je djetinjstvo bilo sretno, ali kad mu je bilo

dvanaest godina roditelji su se razveli. Otac, po struci arhitekt, ih je

napustio, a majka se još više brinula za njega i stariju sestru. Nikada

nije imao problema u školi, ali njegova je sestra uvijek u školi bila za

nekoliko stupnjeva bolja, što gaje jako ljutilo. Zapravo je htio postati

liječnik, ali je samo ona uspjela upisati studij medicine. No već s

dvadeset godina je napustila studij i udala se. Njezin je brak doduše

u meĎuvremenu upao u teškoće, ali je on dobio dvije draţesne

nećakinje.

Lisa ga je s mukom paţljivo slušala. Njoj se sve to – njegova

prva nesretna ljubav iz plesne škole i kasnija, sretnija ljubav iz

studentskih dana, koja nije potrajala – činilo posve nevaţno. Ali to

mu nije pokazala. Postavljala je prava potpitanja i gledala ga svojim

velikim očima.

Odjednom joj je doprlo do svijesti da su svi ti dogaĎaji njemu bili

neobično vaţni. Ona je bila kriva što to nije mogla shvatiti.

170

Posljednjih je mjeseci toliko bila zaokupljena samom sobom, da je

zaboravila brinuti se za druge. 'Moram se promijeniti', mislila je,

'svakako. Moram se prestati smatrati središtem svijeta.'

Nastavio je pričati, kad su već bili posluţeni.

"Molim Vas, Paul", opomenula gaje blago, "sad prvo jedite."

"DosaĎujem Vam?"

Oduprla se ispitujućem pogledu njegovih inteligentnih očiju, da

nije ni trepnula. "Ne", tvrdila je, "naprotiv. Ali janjetina nije ukusna

kad je hladna."

"Tu ste potpuno u pravu", priznao je.

Kasnije, uz kavu, postavljala mu je pobliţa pitanja, da bi njemu

ali i sebi dokazala, kako gaje paţljivo slušala. Zašto je propao brak

njegovih roditelja. Da li je u ţivotu njegove majke postojao drugi

muškarac i kakav je sada bio njegov odnos prema ocu.

Na kraju ovog razgovora oboje su imali osjećaj da su znatno

napredovali. On je vjerovao da je Liši, koju je u meĎuvremenu

dosljedno zvao Vivian, sada bliţi, a ona se nadala daje nadvladala

svoj egocentričan stav.

Odlazak iz hotela ''Baverischer Hof' bio je vrlo jednostavan.

Jedan je sluga donio iz sobe oba Lisina kovčega i smjestio ih u

prtljaţnik taksija, koji je čekao pred hotelom. Lisa je samo morala

platiti račun. Ţivahno je u svojem novom kostimu izašla iz hotela,

noseći samo svoju ručnu torbicu i svijetli trenčkot preko ruke i ušla u

taksi. Veselila se putovanju.

U zračnoj luci Miinchen-Riem bila je situacija posve drugačija.

Vozač taksija kojem je dala dobru napojnicu, stavio je kovčege na

pločnik pred zgradom. Smješeći se dotaknuo je s dva prsta obod

svoje kape, zaţelio joj sretan put i odjurio. Nosača nije bilo. Htjela

ne htjela morala je uhvatiti kovčege za ručke i odvući ih uz kosinu

prema staklenim vratima, koja su se srećom automatski otvorila.

Dvorana zračne luke bila je golema. Tu je bilo, kako se Liši

činilo, bezbroj šaltera. Putnici su stajali pred njima u redovima.

Odrasli, sami ili u skupinama, s djecom na rukama ili psima na

uzicama probijali su se pokraj njih. Lisu su gurnuli, jedna joj se 171

uzica gotovo ovila oko noge. Bespomoćno je stajala pokraj svojih

kovčega, koje je odloţila, i osjećala je daje hvata panika za koju je

već vjerovala daju je nadvladala. Nije bilo nekog mjesta na koje bi

pobjegla.

Ispred nje se pojavio visok čovjek plave kose. "Mogu li Vam

pomoći?" pitao je.

Od nervoze nije razumijela pitanje nego se prepala. "Molim

Vas", rekla je, "idite!"

Mladi se čovjek nije dao otjerati. "Pitao sam Vas, da li Vam

ikako mogu pomoći", ponovio je glasno uz naglašenu artikulaciju.

Pogledala gaje svojim velikim očima. Još joj nikad nije neki

muškararac svojevoljno ponudio pomoć. Shvatila je daje to sastavni

dio njezinog novog ţivota i zadovoljno se smiješila.

"Tako je već bolje!" pohvalio ju je mladi čovjek. "Upravo ste

izgledali kao prestrašeni zec."

"Nikada nisam letjela", priznala je.

"Kuda idete?"

"U Berlin."

"Baš dobro. I ja idem tamo. S kojom linijom? Pan Am?"

"Mislim da da."

"Pokaţite mi kartu."

Izvadila ju je iz unutarnjeg dţepa svojeg trenčkota i pruţila mu.

"Dvanaest i trideset? Moj let." Smiješio se zadovoljno. "I nek' još

netko kaţe da u ţivotu nema sretnih slučajnosti. Predajmo prvo Vašu

prtljagu." Dignuo je kovčege. "AF je ovaj teţak. Sto imate unutra?

Opeke ili telefonske knjige?"

"Stručnu literaturu."

Sigurno je krenuo pred njom k šalteru Pan American World

Airwaysa, stao pokraj nje u red i stavio kovčege na vagu kad su došli

na red. Lisa je u meĎuvremenu pokazala kartu i mogla je proći.

"To smo obavili!" ustanovio je zadovoljno, uhvatio je lagano za

nadlakticu i usmjerio je prema čekaoni. "Kako se moţe tako krhku

osobu kao Vi poslati samu na putovanje?"

"Tako se naţalost dogodilo", rekla je gotovo se ispričavajući.

Zaustavio je korak i pogledao na nju odozgo. "Posvadili ste se s

prijateljem? Molim Vas, oprostite mi! To me se uopće ne tiče. To je

samo meni slično. Ja sam Sven Miller."

172

Nasmiješila mu se. "Vivian Wagner!" predstavila se – i tog je

trenutka, shvatila je to tek kasnije, konačno skočila iz Lisine koţe i

postala Vivian Wagner.

Već je svitalo kad se Vivian vratila sa svojeg dugog putovanja u

prošlost. Zebla je u svojem svilenom kimonu i bila je jako umorna.

Časopis otvoren na priči 'Lisa Hammer – hladnokrvni ubojica?' još

uvijek je leţao pred njom na kuhinjskom stolu. Odlučno je ustala,

presavinula časopis po sredini i bacila ga u smeće. Čula je njegovo

štropotanje ali je znala da se prošlost ne moţe tako lagano

nadvladati. Ali noćas nije mogla više ništa odlučiti. Iako je sutradan

mogla dulje spavati, bilo je krajnje vrijeme da ode u krevet.

Daje nitko ne smeta, isključila je zvono na vratima i telefon.

Nakon toga je otišla još u kupaonu, ušla u spavaću sobu, odvezala

pojas kimona, skinula ga, bacila preko stolca i skliznula iz papuča od

janjeće koţe. Udobno se ispruţila u udobnom krevetu i okrenula na

stranu. Ali nije se mogla isključiti tako brzo kao što je mislila.

Glavom su joj proletjela sjećanja na studentske godine provedene

ovdje u Berlinu. Bio je to Sven Miller, i sam student na Slobodnom

sveučilištu, koji joj je pomogao da se snaĎe. Jasno da su se zaljubili

jedno u drugo. Njegova srdačna bezbriţnost bila je za nju spas s neba

i nije dugo trebalo da popusti njegovom udvaranju. Za razliku od

Petera Milza bio je njeţan, ljubazan i suosjećajan, prvi muškarac

kojem je uspjelo da u njoj probudi strast. To gaje ispunjavalo

ponosom.

Jednom je izjavio: "Znam daje glupost, ali u početku si mi

djelovala kao djevica, moja mala princezo na ledu."

Nisu imali puno vremena jedno za drugo, jer oboje su dali

prednost studiju. Ali kada su bili zajedno, uţivali su u pravom smislu

riječi. Kada je Sven poloţio posljednji ispit morao se vratiti u svoj

rodni grad. Bio je to teţak rastanak, teţi za nju, priznala je samoj

sebi Vivian, nego za njega. Nikada nije ničim najavio da će je

povesti u svoj novi ţivot. Ona bi to naravno morala odbiti, ali bi to

rado bila čula. Moţda je to slutio pa je htio izbjeći da bude odbijen.

Samo je rekao: "Ostat ćemo u vezi." Neko se vrijeme grčevito drţala 173

tih riječi. Slijedili su telefonski pozivi, pisma su putovala amo tamo

dok više nije mogla zatvarati oči pred spoznajom daje bilo gotovo i

daje prošlo.

Kasnije je shvatila da je to bilo dobro. Za vrijeme poznanstva sa

Svenom ţivjela je samo za njega i za svoj studij. Kasnije je shvatila

da se za nju zanimaju i drugi ljudi te da zasluţuju njezinu paţnju.

Našla je prijatelje i prijateljice, jedan krug mladih ljudi, uglavnom

studenata, koji su se oko nje okupljali. Uspostavila je kontakte kakve

ranije nije imala i za kojima je čeznula. Počela se osjećati

slobodnom, neopterećenom i puna nade. Takva je bila kad je

slučajno na jednoj zabavi upoznala Herberta Zinka, koji joj je bio

toliko vaţniji od ostalih. On je bio muškarac kojeg je voljela, s kojim

je htjela ţivjeti, čovjek za kojeg se htjela udati.

Moţda bi to već i učinila daje s njim mogla otići pred matičara a

da mu se prethodno nije morala ispovjediti. To ipak ne bi bilo

moguće. Njezini dokumenti ne bi bili dovoljni za vjenčanje, morali

bi pokazati svoj rodni list, i tad bi sve propalo.

Naravno, već je razmišljala o tom da sve formalnosti obavi sama,

tako da on njezine dokumente uopće ne vidi. Ali znala je da tako

neće ići. Bila bi to čista prijevara, a na tome nije htjela ni mogla

osnovati brak. Ali nije ni smogla hrabrosti da mu kaţe istinu. Strah

da će izgubiti njegovo povjerenje, da joj više neće moći vjerovati,

moći je voljeti, bio je prejak.

Što da učini?

'Ne smijem dopustiti da me to izludi', uvjeravala je samu sebe,

'već će se naći neko rješenje. Uvijek postoji neko rješenje. Sutra ću

se nečeg sjetiti. Sutra.'

S tim je mislima konačno zaspala.

Ipak joj je ideja kako da riješi svoju situaciju sinula nekoliko

dana kasnije i to posve slučajno.

Htjela je jednog od svojih profesora pitati za savjet, da li da

započne specijalizaciju ili da još neko vrijeme stiče iskustvo s

područja opće medicine. Zakazala je razgovor, ali kada je ušla u

čekaonicu čula je da profesor još nije stigao. Kako je poznavala 174

osoblje bolnice 'Wilmersdorfer Krankenhaus', zamolila ju je

prezaposlena tajnica da pričeka u radnoj sobi. Vivian nije htjela sjesti

kako ne bi morala poskočiti kada profesor ude. Ostala je stajati u

otmjeno opremljenoj sobi. Na pisaćem je stolu leţao najnoviji broj

stručnog časopisa 'Deutsches Arzteblatt'. Vivian je samoj sebi rekla

da neće biti indiskretna ako ga pročita, pa je to i učinila. Bilo je

dobrih članaka koje bi bila rado proučila, ali to nije mogla stoječki i

za tako kratko vrijeme. Zato je listala dalje do oglasa o zamjenama

tijekom godišnjih odmora. Jedan joj je oglas odmah upao u oči, iako

nije bio upadljiv, samo zato jer je poznavala ime liječnika i mjesto:

"Dr. Krantz, prakticirajući liječnik, traţi zamjenu, travanj i svibanj."

Vivian je osjetila kako joj je krv navrla u glavu. Osjećala se kao

naelektrizirana. Nije ni primijetila kada je ušao profesor.

"Dakle, draga mlada kolegice", rekao je "htjeli ste sa mnom

razgovarati?" Pruţio joj je toplu mekanu ruku.

"Molim Vas, oprostite, gospodine profesore", rekla je

zadovoljnim smješkom, koji je postao njezina druga narav, "moram

hitno telefonirati."

"Onda obavite to!" odgovorio je očinski blago. "Ovdje me

moţete naći još četvrt sata."

"Hvala, gospodine profesore", odgovorila je brzo i nestala iz

sobe.

Jurila je hodnicima i niz stepenice do predvorja, gdje je bila

telefonska govornica. Srećom nije bila zauzeta. Vivian nisu trebale

telefonske obavijesti jer je pozivni broj Rodenberga znala napamet a

broj doktora Krantza znala je i u pola noći. Birala je broj. Prvo se

javila tajnica, a zatim doktor Krantz.

"Ovdje je doktor Vivian Wagner iz Berlina", rekla je u jednom

dahu, "zanima me zamjena za godišnji odmor."

"Berlin, dosta daleko?"

"To mi ne smeta. Ja sam iz Miinchena."

"Imate li praktično iskustvo?"

"Jasno da imam."

"Onda mi pošaljite Vaše dokumente!"

"Hoću. Molim Vas, nemojte prekinuti! Jako mije stalo do te

zamjene."

"Da Vam iskreno kaţem: Djelujete malo premlado."

175

"Imam trideset dvije godine."

"Uvijek su me zamjenjivali muškarci."

"Zašto Vašim pacijentima na biste jednom priuštili i jednu ţenu?

Znam s ljudima, vjerujte mi!"

"Ali sigurno. Vidim da me ţelite nagovoriti pod svaku cijenu."

"Radit ću besplatno. Samo za stan i hranu."

"Hm, hm. To zvuči dobro. Moţete mi objasniti zašto?"

"Stalo mije da doĎem u juţnu Njemačku, a baš travanj i svibanj

bi mi odgovarali."

"Očekujete da ja pristanem? Sad odmah?"

"Molim Vas!" Kada je s druge strane ţice nastao muk, dodala je:

"Ako Vam se moji dokumenti ne svide – ali sigurno hoće, drţavni

sam ispit poloţila s odličnim – moţete još razmisliti."

"Izgleda da ste pravo čudo od djeteta."

"Naprotiv. Dosta sam kasno počela studirati." Skoro se izlanula

daje prije bila medicinska sestra, ali je u zadnji čas progutala to

objašnjenje. Doktor Krantz nije bio glup. Znao je zbrojiti dva i dva.

"Nagovoren", rekao je, "pokušat ću s Vama, pod uvjetom da

počnete zadnji tjedan u oţujku. Moram se najprije uvjeriti da li ste

prava za moju ordinaciju."

"Naravno!" Vivian je skoro kliktala. "Kada da točno doĎem?

Nemam kalendar pri ruci."

"Recimo – dvadeset drugoga oţujka. To je nedjelja. Imate li

auto?"

"Ne, ali imam vozačku dozvolu."

"Onda ćete si morati nabaviti kola. Meni trebaju moja za put na

sunčani jug."

"Nema problema, doktore Krantz. Doći ću k Vama

automobilom." Vivian je završila razgovor nakon nekoliko

pozdravnih fraza. Uspjela je. Nije doduše točno znala, što očekuje od

boravka u Rodenbergu. To joj je tako iznenada palo na pamet, da

nije imala vremena o tome razmišljati. Alije instinktivno osjećala da

bi nešto mogla pokrenuti vrati li se na mjesto dogaĎaja.

Naravno da Vivian to nije mogla objasniti svojem prijatelju. 176

Njezinu ideju, da na dva mjeseca preuzme ordinaciju u jednom

gornjobavarskom gradiću, smatrao je Herbert Zink suludom, iako se

trudila da mu to saopći što opreznije. Prije toga mu je u svojem stanu

priredila malu zakusku. Pili su vino i vodili ljubav. Sada su leţali na

njezinom širokom krevetu, poloţila je glavu na njegove grudi a on je

lovio jednu cigaretu.

"To je najluĎe, što sam ikada čuo!" rekao je i uspravio se tako da

joj je glava pala na jastuk.

"Ali uopće ne, Herbert! Ja sam već o tom razgovarala s mojim

profesorom i on smatra da je to dobro."

Zapalio si je cigaretu; snaţno je otpuhivao dim kroz nosnice. "Za

tvojeg mije profesora posve svejedno."

"To je dobra prilika da ustanovim da li sam sposobna za rad u

ordinaciji opće prakse."

Stavio sije pepeljaru na grudi. "Zašto ne bi bila?"

"Teoretski da, priznajem, ali moram to ispitati i u praksi. Tada ću

znati, da li ću na tom ostati ili moţda radije specijalizirati."

"O tom dosada nije bilo govora. Mislio sam da si konačno gotova

sa studijem."

"I ja. Ali onda sam razmislila. Kao specijalist zaraĎuje se

svakako znatno više i nema opasnosti da čovjeka zovu danju noću.

To bi i za nas bilo puno bolje." Poljubila gaje u rame.

"Kad bi se konačno odlučila udati se za mene, sloţio bih se i s

tim rastankom."

"Ne volim takve tonove!" rekla je i uspravila se. "Niti u braku ti

neću priznati pravo da budeš moj gospodar."

"Oprosti! Ti znaš točno što sam mislio."

"Sad bih htjela cigaretu!" zatraţila je i odmah se ispravila. "Ne,

ajdmo u dnevnu sobu popiti još jednu čašu vina." Izvukla se iz

kreveta, obukla kimono i navukla tople papuče.

Iz kuhinje je donijela novu bocu vina i čiste čaše, postavila sve na

nizak stol uz kauč u praktično ali udobno ureĎenoj dnevnoj sobi.

Upravo je nalila kada je došao Herbert. Nosio je bijeli frotirni ogrtač

koji mu je sizao do listova, a koji je uvijek visio za njega kod nje.

Katkada bi ga i ona obukla iako joj je bio puno prevelik. Njegova

gusta plava razbarušena kosa padala mu je na čelo, što joj se naročito

sviĎalo.

177

"Ah, Herbert", rekla je, "znaš date volim svim srcem."

"Samo što se to baš puno ne primjećuje."

"Niti sada?" pitala je smiješeći se I, dignuvši noge, priljubila se

uz kauč.

"Sam seks mi nije dovoljan."

"Kao da meĎu nama nema ničeg drugog." Popila je gutljaj vina.

Zapalio je novu cigaretu i pruţio joj je – jedna njeţna gesta, koja

bi ju uvijek ponovno dirnula.

"Hvala, dragi!" Povukla je jedan dim. "Gledaj Herbert, ovaj

rastanak o kojem stalno govoriš..."

Sjeo je na stolac nasuprot nje. "Stoje to drugo?"

"...razbistrit će naše osjećaje."

"Moji su mi potpuno jasni."

"Meni moji još nisu. Znam da te volim, ali meni jednostavno

nedostaje odvaţnosti za udaju. Ako sama samcata provedem dva

mjeseca u toj selendri, moći ću..."

Upao joj je u riječ. "Ne pričaj mi! Ti i sama samcata! To je

smiješno. Ti svugdje imaš uspjeha. Tamo vjerojatno nećeš moći

ţivjeti od štovatelja."

"Ti sanjaš!" skoro je rekla spontano, ali se još pravovremeno

sjetila koliko je osjetljiv pa je umjesto toga rekla: "Pretjeruješ preko

svake mjere!"

"Ne, Vivian, poznajem tvoj učinak na muškarce."

"Herbert, ja tako na to ne gledam, ali neću se s tobom o tome

svaĎati. Svakako znaš – ili bi trebao znati – da sam ti stalno vjerna."

Zapalio je novu cigaretu i nervozno pušio. "Ja ne mislim da bi me

u tuĎini prevarila. Nisi takav tip. Ali ipak bi se moglo dogoditi da

naĎeš drugoga."

Vivian je protestirala.

"To nije isključeno!" nastavio je uporno. "Ja ti ne podvaljujem,

kao što sam već rekao, da bi me prevarila. Koliko te poznajem, rekla

bi mi jasno i glasno da je s nama svršeno."

Prasnula je u smijeh. "Pomalo počinjem vjerovati, da si lud.

Stalno mi govoriš da se konačno trebamo vjenčati, a sada kaţeš kako

te ne bi iznenadilo, kada bih našla nekog drugog! Dozvoli, ali kakve

su to čudne ideje? Ako mi tako malo vjeruješ, kako uopće moţeš

ţeljeti da ti budem ţena? Ako svakog trenutka računaš s tim da ću se

178

pojaviti s nekim drugim, tada će za tebe brak biti igra s vatrom."

"Kada se oţenimo, osjećat ćeš se ozbiljno vezanom."

"Ah, Herbert, to osjećam već sada."

"Zašto onda ideš u Rodenberg?"

"Sigurno ne da naĎem drugog muškarca."

"To ti vjerujem. Ali priznaj da bi se to moglo dogoditi."

-"Ako tako misliš – iako to smatram potpuno apsurdnim zašto

onda baš u Bavarskoj? Zašto ne ovdje u Berlinu? Kladim se da ovdje

ima više zgodnih muškaraca nego drugdje. Dnevno upoznajem nove,

ali nijedan ti nije ni do koljena."

Nato nije znao odgovor.

Nagnula se, ugasila cigaretu i poloţila ruku na njegovo koljeno.

"Ali dragi, ne budi tvrdoglav! Priušti mi dva mjeseca malog grada!

Trebam ih više nego što ti mogu objasniti."

"Kada bih to samo mogao razumjeti!"

"Ne trebaš. Prihvati tako kako je. Trenutno je naša veza u krizi,

priznaj, nije li? Kad se vratim sve će biti drugačije."

"Ako se vratiš", rekao je značajno.

Namjeravala mu je proturiječiti, ali se sjetila nečeg drugog.

"Dobro", rekla je, "dogovorimo se. Ako se vratim, vjenčat ćemo se

što je najbrţe moguće."

Namrštio se. "A ako ne?"

"Zauvijek ću nestati iz tvojeg ţivota."

"To bi mi mogla učiniti?"

"Ako ipak zaključim da se neću udati za tebe, to bi bilo jedino

pošteno rješenje."

"Toliko si nesigurna?"

"Ja sam potpuno sigurna, dragi. Ti si onaj koji mi ne vjeruje i radi

velike neprilike zbog jednog kratkog rastanka."

Raspravljali su do iznemoglosti, ali je na kraju postigla što je

htjela, u što nije ni sumnjala. Da, Herbert joj je čak bio spreman

posuditi svoj stari VW. Znala je da to ne čini iz čiste susretljivosti,

nego jer se posve iracionalno nadao da će je tako čvršće vezati uza

se. Ali to nije rekla, nego mu je samo zahvalila.

Vivian je u najboljem raspoloţenju otišla iz Berlina. Činilo joj se

daje na početku nove pustolovine. Već dugo nije upravljala

automobilom, pa je vozila naročito oprezno. Odgovarala su joj

179

ograničenja brzine na autocesti kroz Istočnu Njemačku. Kod mjesta

Hof prešla je granicu prema Zapadnoj Njemačkoj. Od tamo je trebala

samo četiri sata do Rodenberga. Kasno popodne pred njom je

puknuo poznati joj vidik na Alpe. Nebo je bilo vedro. Bilo je to

svijetlo, gotovo prozirno plavetnilo, a na vrhovima planina

svjetlucao se bijeli snijeg.

Kad je Vivian sišla s autoputa i uputila se sporednom cestom u

grad, njezino je dobro raspoloţenje tako naglo nestalo, daje bila

iznenaĎena. Još dok je ovdje stanovala, znala je daje Rodenberg

malo mjesto, ali sada je to u njoj izazivalo tjeskobu. Sve je još bilo

kao prije sedam godina – barem pri dolasku nije uočila promjenu –

bio je tu još uvijek trg s vijećnicom i svojim restoranima, crkve su

stajale gdje su i bile, samo su stare škole dobile novu ţbuku. Bilo je

dovoljno šetača za sunčano nedjeljno popodne, obitelji s djecom,

mladići s djevojkama. Kretali su se tako sporo i naizgled besciljno,

da se Vivian, naučenoj na ţivost Berlina činilo da se sve zbiva pod

vremenskom lupom. Svaki je svakog pozdravljao, svatko je, tako joj

se činilo, gledao njezin VW s berlinskim brojem.

Pravovremeno joj je palo napamet da se ne smije odvesti ravno

do kuće doktora Krantza, koju je tako dobro poznavala. Dakle,

učinila je mimo jedan krug gradom i zaustavila se na benzinskoj

crpki. Dala je natočiti benzin, ispitati ulje i pitala za adresu doktora.

Mladi čovjek, koji je brzo počeo čistiti njezina stakla, objasnio joj

je. "Ali danas", dodao je, "ne prima pacijente. Danas je njegov

kolega na redu, doktor Sieboldt."

"Ne smeta, ja nisam pacijentica."

"Vi idete samo u posjet starom gospodinu, ili?"

Radoznalost mladog čovjeka – ta izrazito malograĎanska

znatiţelja, koja si je uzimala za pravo da sazna sve o mjestu,

stanovnicima i posjetiteljima – bila je toliko vidljiva, da je ponukala

Vivian da da objašnjenje.

"Zamjenjivati ću doktora Krantza dok je na odmoru", rekla je.

Mladi ju je čovjek odmjerio od glave do pete, kako bi onda

izgovorio jedan nepovjerljivi 'Vi'.

Vivian mu se prijateljski nasmiješila. "Ja sam liječnica."

"Uopće tako ne izgledate."

Ona se za put namjerno obukla udobno i malo namazala. Imala je

180

ravne cipele, suknju od sivog flanela, koja joj je u struku bila

nekoliko centimetara preširoka i jedan komotni pulover boje

kukuruza. Unatoč tome je u očima mladog čovjeka čitala da mu se

sviĎa a to joj je još uvijek godilo, toliko godina nakon preobrazbe.

"Da to shvatim kao kompliment ili kao uvredu?" pitala je, ne bez

koketerije.

Čovjek je bio malo zbunjen. "Zaista Vas nisam htio uvrijediti,

gospoĎice", odgovorio je nakon što je proţvakao pitanje.

"Čekajte da me vidite u bijeloj kuti! Moţda i Vas nešto boli."

Vivian mu je dala dobru napojnicu. Ovaj ju je prvi susret u

starom Rodenbergu razvedrio.

Kuća doktora Krantza nalazila se u jednoj sporednoj ulici koja je

vodila od trga. Pokraj nje je bilo jedno neizgraĎeno zemljište, koje je

kupio doktorov otac odmah nakon rata. Ono je trebalo doktoru Otu

Krantzu posluţiti kao osiguranje za starost, kako je sam volio reći,

"u slučaju da sve propadne". Bilo je to još uvijek idealno parkiralište

za pacijente.

Vivian je tamo ostavila svoj VW, promijenila cipele – umjesto

ravnih obukla je salonke s visokim peticama – bacila kišni kaput

preko ruke, stavila ručnu torbicu pod lakat i izvadila kovčeg. Zatim

je otišla do kuće doktora Krantza i pozvonila u drugi kat.

Nije bilo portafona. Vivian je pretpostavila da kuća tijekom dana

nije zaključana. Ordinacija je bila u prizemlju.

Dok je čekala, odahnula je. Nastojala je ostati posve mirna, ali

srce je osjećala u grlu. Prvi puta će stajati nasuprot čovjeku iz svoje

prošlosti.

Vrata su se konačno otvorila. Doktor Otto Krantz pojavio se na

pragu. Djelovao je još niţe nego prije, upravo smeţurano. Njegova je

brada još uvijek bila briţljivo ošišana, ali je kosa, prije siva, sada bila

snjeţno bijela. Zagledao se u nju svojim lukavim očicama, ne

progovorivši ni riječ.

Nije mogla izbjeći da pocrveni pod njegovim pogledom. Tako ju

je dobro poznavao. Imala je osjećaj daje njezina maska prozirna.

"Dobar dan, gospodine doktore!" konačno je izgovorila i dodala 181

upitnim tonom: "Pretpostavljam da ste Vi doktor Krantz?"

"Shvatili ste." Još ju je uvijek paţljivo promatrao.

Odloţila je kovčeg i pruţila mu ruku. "Ja sam Vivian Wagner iz

Berlina, Vaša zamjena za vrijeme odmora."

"Vi?"

Bilo je to drugi puta tog dana da joj je postavljeno isto pitanje.

Ruka koju joj je pruţio bila je suha i bez stiska.

Nasmijala mu se zadovoljno. "Da, naravno. Zar me niste

očekivali?"

Sad je konačno nestalo napetosti iz njegova lica. 'Doktor Vivian

Wagner iz Berlina!' rekao je smiješeći se i još joj jednom stisnuo

ruku, ovaj puta snaţno. "Morate oprostiti jednoj staroj ludi, ali ja

sam Vas posve drugačije zamišljao. Marljive liječnice izgledaju

malo drugačije, nešto muškije, kako sam dosada mislio. Ali

vjerojatno opet zaostajem za najnovijim stanjem stvari. Zašto uopće

stojimo?" Sagnuo se i uzeo njezin kovčeg.

"DoĎite! DoĎite! Moja je ţena već jako nestrpljiva."

Uzela mu je kovčeg iz ruke. "Moju prtljagu", namjerno je

objasnila, "radije nosim sama."

"Slaţem se. Ja sam jedan od onih koji zna cijeniti udobne strane

emancipacije ţena." Pričajući, uspeo se pred njom uz prilično strme

drvene stepenice. Tek je na vrhu zastao i rekao: "Zašto i ne bi?"

Kimnula je, smiješeći se.

Ulaz u stan bio je otvoren. Doktor Krantz je pustio Vivian da uĎe.

Ona još nikada nije bila u njegovom stanu i sa zanimanjem je gledala

oko sebe, odloţila kovčeg i preko njega poloţila kaput.

"Dobro", komentirao je, "ostavite sve stajati, draga kolegice. Prvo

ću Vas upoznati s mojom ţenom."

Helene Krantz primila je Vivian s osmijehom koji je pokazivao

iznenaĎenje. Obje su se ţene prije poznavale samo površno, i prema

njoj se Vivian osjećala znatno manje neugodno. GospoĎa Krantz je

bila za glavu viša od svojeg muţa, okrugla, imala je ruţičastu boju

lica i frizuru koja se sastojala od malih – sigurno obojenih – uvojaka.

Sjedila je u dnevnoj sobi, koja je bila vrlo udobno namještena. Za

Vivianin je ukus ovdje bilo previše podmetača i sagova, ali čini se

daje ručni rad bio jedan od hobija gospoĎe Krantz. Kada je Vivian

ušla, bila je zabavljena kačkanjem jednog finog rada, koji je tada

182

odloţila.

"Dobro došli u Rodenberg, gospoĎo doktor!" rekla je prijateljski.

"Otto, tvoji će se pacijenti iznenaditi!" Ustala je. "Iako će nekima

sigurno biti neugodno, da ih pregleda ţena, i još k tome tako zgodna.

Nalit ću nam čaj."

"Ah, čemu čaj!" odgovorio je. "Ako to nije dobar razlog za dobru

kapljicu, onda se više ne snalazim na ovom svijetu. I Vi ćete s nama

popiti čašicu konjaka, kolegice?"

"Da, rado. Ali zovite me jednostavno Vivian, a to bih molila i

Vas, gospodo Krantz."

"To je tek razlog da nazdravimo, Helene?"

Ali Helene Krantz se uputila k vratima.

"Kamo ideš, Helene?" pitao je nestrpljivo.

"Prirediti Hildegardinu sobu." Zbunjeno je dodala: "Znate,

Vivian, našu zamjenu obično smjestimo u sluţinsku sobu. Ali čini

mi se da to nije za Vas."

"Ali zašto nije? Nemojte se zbog mene previše truditi!"

"Glupost, Helene!" sloţio se s njom doktor Krantz. Već je otvorio

stari ormar od orahovine i upravo htio izvaditi bocu i čaše.

"Bilo bi mi vaţnije da se malo osvjeţim", rekla je Vivian.

"Ali soba naše kćeri stoji prazna", ustrajala je Helene, "I treba

samo nekoliko minuta daje prozračim i pobrišem prašinu. Krevet je

presvučen."

"Ne govori toliko, Helene!" opomenuo ju je doktor Krantz. "Ne

vidiš li, da djevojka mora na WC?"

Vivian se nasmijala.

Njegova ţena je stresla glavom, dobacila mu opominjući pogled i

ceremonijalno zamolila Vivian da poĎe s njom.

Soba u koju ju je odvela, bila je na katu više i ipak je podsjećala

na sluţinsku sobu.

Bila je mala, imala jedan kosi zid i dobivala danje svjetlo kroz

prozor na krovu. Bila je izrazito skromno namještena. Nije bilo ničeg

osim ormara, kreveta, komode i jednog malog stolca, nije bilo ni

stola, za koji jedva da bi se našlo mjesta. Na ulaštenom tamnom

drvenom podu leţao je šaren sag sastavljen od krpica a na krevetu je

bio rasprostrt kačkani pokrivač.

"Naša gospoda", rekla je gospoĎa Krantz glasom kao da je

183

morala odbaciti jedan neizrečen prigovor, "su uvijek bila vrlo

zadovoljna sa smještajem. Vidi, tu je i utičnica za telefon. Morate ga

uvijek staviti uz krevet, za slučaj da netko zove noću." Otvorila je

uska pokrajnja vrata. "Tu je Vaša kupaona. Hildegardina ga soba

nema. To je glavni razlog zašto su ovu sobu koristile kolege."

Kupaona je imala umivaonik, iznad toga policu i zahod. Ništa

drugo. Pod je bio od plavog linoleuma, koje je s vremenom postao

lomljiv.

"To je dovoljno", rekla je Vivian.

"Naravno da moţete koristiti i našu kupaonu!" rekla je domaćica

i dodala: "Tek kad mi odemo."

"To bi bilo lijepo." Vivian se odjednom osjećala iscrpljena.

"Onda moţete useliti i u sobu naše kćeri. Pokazat ću Vam je

kasnije."

Vivian joj se nasmiješila. "Nije mi vaţno kako stanujem.

Nemojte zbog toga brinuti."

"A sada Vas ostavljam samu. Ali molim, poţurite se! Inače bi se

moglo dogoditi da moj dobri Otto popije koju čašicu previše, prije

nego što siĎete. On je naţalost tome sklon od ove priče..." Helene

Krantz je zastala. "Ali čemu da Vas time opterećujem. Vidimo se

začas!"

"Ipak mi ispričajte!" brzo je molila Vivian.

Ali Helenu Krantz se nije moglo zadrţati. Iako je morala

razumjeti Vivian, povukla se bez riječi. Ipak je njezina naznaka

ohrabrila Vivian. Bila je sigurna da će se prije ili kasnije govoriti o

temi koja joj leţi na srcu.

U srijedu navečer su doktor Krantz i njegova supruga pozvali

goste Viviani u čast, ništa raskošno, samo jednostavno druţenje.

Helene je načinila sendviče i na stol stavila kolačiće, a Otto je iz

podruma donio nekoliko boca vina. Svrha je bila da se Vivian

upozna s nekim ljudima, kako idućih tjedana ne bi bila potpuno

sama.

Došli su školski savjetnik sa suprugom, neoţenjeni odvjetnik i

ljekarnik Siegfried Holbaum, zbog kojeg je odmah zadrhtalo Viviano 184

srce, a da to nije smijela pokazati. Iako još uvijek visok i snaţno

graĎen, u meĎuvremenu je vidljivo ostario. Nije se drţao više tako

ravno kao nekad a i grudi su mu bile upale. Stakla njegovih naočala

bila su nekoliko dioptrija deblja, tako daje sad morao nositi debeli

koštani okvir.

Vivian je imala vrlo čednu crnu svečanu haljinu i k tome ogrlicu

od lijepih slatkovodnih bisera, koju joj je poklonio Herbert. Osjećala

je daje svi smatraju zgodnom i djelovala je raspoloţeno. Pričalo se i

pilo, i ugoĎaj je postajao sve bolji sa svakom ispraţnjenom čašom.

Mladi odvjetnik je pokušao udvarati se Vivian, ali je brzo odustao

kad je vidio da ona ne pokazuje zanimanje, iako nije bila neljubazna.

Nestrpljivo je očekivala da netko od prisutnih spomene slučaj

ubojstva ili proces. Ali izgleda daje svima bilo stalo do površne

zabave, kojaje Vivian s vremenom tako umorila daje morala

susprezati zijevanje. Sama nije htjela načeti temu, jer je moglo

izgledati čudno da se ona, navodno potpuno strana, za to zanima.

Malo prije pola noći otišao je školski savjetnik sa svojom ţenom,

a njima se priključio mladi odvjetnik.

"Ali ti Siegfried", odredio je Otto brzo, još prije nego stoje ovaj

drugi uspio ustati, "ostaješ na još jednoj kapljici."

"Zapravo ne bih trebao", odvratio je ljekarnik, "ali iskreno rečeno

ništa me ne vuče u krevet."

"Još uvijek spavaš tako loše?"

"Tako nešto nam se ipak ne moţe dogoditi, Otto. Loše se budim,

a to je još gore."

Za vrijeme tog razgovora je Helene ispratila ostale goste.

Vivian je paţljivo slušala. "Zašto ne pokušate s autogenim

treningom, gospodine Holbaum?" predloţila je.

"Moja draga gospoĎo doktor, nemojte se na to oslanjati, pokušao

sam."

"I nije Vam pomoglo? Mora da ste radili nešto krivo."

"Gle, gle!" rekao je smiješeći se ljakamik. "Opet ovdje imamo

jedno pile koje hoće biti pametnije od kvočke."

"Ja ga sama primijenjujem i pomaţe mi."

"To Vam čak i vjerujem. Ali u Vašem mladom ţivotu sigurno

nema ništa što biste htjeli zaboraviti."

"Samo nemojte to reći! I u mojoj se dobi ima prošlost."

185

"Ali Vi nemate leš u podrumu."

"A Vi da?"

"Ne samo ja. Neki ovdje u Rodenbergu."

Otto je u meĎuvremenu iz ormara izvadio bocu konjaka i

trbušaste čaše. Natočio je i Vivian kao nešto posve razumljivo.

Više joj nije prijalo ništa ţestoko. Ali joj se činilo bolje da

ustraje, jer je razgovor tek postao zanimljiv.

Kod zadnjih riječi ušla je Helene. "Opet ste pri toj strašnoj temi!"

korila ih je. "Ostavite Vivian s tim na miru! Neka ovdje provede

lijepo i bezbriţno vrijeme. Ne, hvala. Ja sigurno neću više piti."

Počela je spremati.

Vivian je pretpostavila da se od nje očekuje pomoć, ali se nije

pomakla s mjesta već je pogledala Holbauma svojim velikim očima.

"Ovdje postoji tajna?"

"Tako to ne bi nazvao. Cijeli svijet zna o tome."

Nazdravili su. Otto je zapalio lulu a Sigfried Holbaum uzeo

cigaretu.

Vivian je ispruţila ruku za njegovom srebrnom kutijom,

uspomenom iz studentskih dana i rekla: "Iznimno."

Ljekarnik ju je odmah ponudio.

"Tako, sad idem u krevet", objasnila je Helene predbacujućim

glasom, "I gledaj da ne ostaneš dugo. Otto! Vivian, Vi sigurno

nećete pušiti u krevetu? To je krajnje opasno."

"Sigurno neću." Vivian je poskočila i poljubila je u oba obraza.

"Hvala Vam na lijepoj večeri, Helene! Ja ću već pripaziti da ne bude

prekasno. Otto i ja moramo sutra rano ustati."

Helene se povukla donekle smirena.

Vivian je opet sjela i povukla dim iz svoje cigarete. "Kao

liječnicu, ne plaše me leševi."

"Radi se o ubojstvu tvorničara Brune Hammera", rekao je

neraspoloţeno ljekarnik.

"Oh, o tome sam svojedobno čitala u novinama!" rekla je Vivian

kojoj nije bilo stalo da još jednom čuje sve stoje znala. "Točno, to se

dogodilo ovdje u Rodenbergu. Ali već je prošlo toliko vremena."

"Neće biti završeno dok se ne uhvati počinitelj", objasnio je

doktor Krantz.

"Ali ne razumijem zašto Vas obojicu to tako muči. Vi niste

186

nikada bili osumnjičeni, zar ne?"

"Naravno da nismo", potvrdio je Holbaum, "nijedan od nas nije

imao motiv. Bolesni Bruno Hammer predstavljao nam je izvor

novca, a mrtav nam nije ništa donio – osim jedne lovačke puške,

stoje to?"

"Ali nas muči da nismo mogli dokazati neduţnost mlade ţene",

rekao je doktor, "meni nije uspjelo ni uvjeriti sud daje ona bila

posljednji čovjek od kojeg bi se to moglo očekivati."

"A ja", rekao je ljekarnik, "nisam se javio obrani niti kao

svjedok."

"Da li ste imali što reći?" raspitivala se Vivian.

"O tijeku zločina ne. Ali mogao sam pomoći Ottu da jasno

prikaţe karakter optuţene."

"Ah", rekla je Vivian, "jedva vjerujem, da bi to nešto pomoglo."

"Tada sam samog sebe u to uvjerio. Ali zapravo me je bilo strah."

"Čega?" pitala je Vivian s čuĎenjem.

"Ljudi!" priznao je ljekarnik. "Sramota, ţarne? Bilo me je strah

da će me ogovarati, strah da ću postati omraţen, strah da ću izgubiti

kupce."

"Sto ti se, naravno, onda ipak dogodilo", dodao je doktor

sarkastično.

"Stvarno?" pitala je Vivian. "Bilo je zaista tako loše?"

"Još gore. Grad se otada dijelio u dvije skupine. Jedna je uvjerena

da je Lisa Hammer ubojica i da je nepravedno puštena, a druga

smatra da ima dovoljno ostalih sumnjivih osoba od kojih se tako

nešto moglo očekivati."

"Od koga na primjer?" Vivian je ugasila cigaretu i srknula iz

svoje čaše, da se ne primijeti koliko je to zanima.

"Prvo, tu je kćerka, Evelyn Hammer."

"Ali njoj je dodijeljen nuţni dio, ako se dobro sjećam",

primijetila je Vivian.

"To je saznala tek nakon očeve smrti!" objasnio je ljekarnik.

"Kada ga je ubila – ako je to učinila – bila je još uvjerena daje

bogata nasljednica. Bila je u lošim odnosima s ocem, a neobično je

hladnokrvna."

"Zašto nije svjedočila u procesu? To me je još u ono vrijeme

čudilo."

187

"Ona bi to jako rado bila učinila. Otto, hoćeš mi još natočiti?"

Pruţio je doktoru svoju praznu čašu. "Čak se htjela pojaviti kao

sporedni tuţitelj. Ali njezin ju je odvjetnik odgovorio. Sva je kipjela

od mrţnje, tako daje lako mogla i sebe opteretiti."

Doktor je još jednom nalio prijatelju i sebi te pruţio bocu Vivian,

ali je ona odmahnula glavom. "Šteta", rekla je, "moţda je stvarno

ona to učinila. Što je s njom?"

"Udala se za Petera Milza."

Vivian nije mogla sakriti svoju zbunjenost. "Što?"

"Što Vas na tome toliko čudi?" pitao je ljekarnik i pogledao ju

ispitivački kroz svoja jako brušena stakla.

Zbunila se. "Ja sam iz tiska stekla dojam da on mora biti relativno

primitivan čovjek, a ona za razliku od njega prilično umišljena,

kćerka iz bogate kuće, studentica i tako dalje. Varam li se?"

"Naprotiv", primijetio je doktor pušeći lulu, "imate poseban dar

opaţanja, Vivian."

"Ova ţenidba je stvarno pobudila paţnju. Nitko nije očekivao da

će se Evelyn ikada vratiti u Rodenberg. Bilo je općenito poznato daje

imala neostvarive ideje."

"Mnogo se nagaĎalo o djetetu, koje je trebalo biti na putu.

Njezino se prvo dijete zaista rodilo nakon sedam mjeseci. Ne mogu

ocijeniti da li je to bila istina, jer više nije bila moja pacijentica."

"Po mom mišljenju", rekao je ljekarnik i ispio jedan gutljaj s

uţitkom, "ova se neobična veza moţe jednostavno objasniti. Njezino

malo nasljeĎe nije bilo dovoljno da neko vrijeme – recimo do kraja

svojeg studija – od toga ţivi. A ni tada nije mogla računati sa stalnim

radnim mjestom. Ali novac je ipak bio dovoljan da Petera Milzu

pomogne da se osamostali. Tako je bila zbrinuta."

"Neki dragi ozbiljan prosac nije bio na vidiku", dodao je doktor

ovom objašnjenju, "a Milz nije loš dečko."

'Jadna lijepa, gorda Evelyn', mislila je Vivian, 'kakav jad!'

- Ali ona to nije izgovorila, nego je umjesto toga zamolila još

jednu čašu konjaka.

"Ludwig Weigel se u meĎuvremenu takoĎer oţenio jednom vrlo

mladom, pristalom osobom", pričao je doktor, "ona je navodno bila

dobra partija."

Vivian je podigla obrve. "Ludwig Weigel?" ponovila je, kao da

188

se mora sjetiti kuda da ga smjesti.

"PoslovoĎa Tvornice Hammer."

"I njega se sumnjiči?"

"Zašto ne?" pitao je ljekarnik. "Svima je poznato da su izmeĎu

Hammera i njega bile velike nesuglasice, pa makar i samo

poslovne."

"Sto to znači 'samo'?" rekao je doktor. "Znam puno ljudi kojima

je posao vaţniji od ičeg dragog. Ako je ubio Hammera, postigao je

što je htio: slobodu u upravljanju poduzećem."

Vivian je shvatila da su oba stara gospodina uvijek ponovno

vodila ovakve razgovore te da su sad uţivali da konačno imaju

slušatelja izvana kojem njihova nagaĎanja nisu išla na ţivce. Nije

postavila novo pitanje, jer je bila sigurna da će nastaviti govoriti.

"I sin Arthur Hammer je opet u Rodenbergu", nastavio je doktor.

"Radi u Tvornici Hammer; doduše ne na vodećoj poziciji. To je

Weigel znao spriječiti, što ga još dodatno opterećuje."

Sada je Vivian mislila da bi bilo zgodno da opet nešto kaţe. "Ali

nije li mladi Hammer bio glavni nasljednik?"

"Da, zajedno sa svojom maćehom. Kaţu daje svoj udio jeftino

prodao Weigelu. On nikad nije znao raspolagati s novcem."

Vivan se začudila, ali nije ništa rekla. Ona sama je mogla sjajno

ţivjeti od zarade tvornice. Kako to da Arthur nije?

Ljekarnik je odgovorio na njezino neizrečeno pitanje. "To znači

da on kocka. Ipak će imati krov nad glavom do kraja ţivota. Stanuje

u staroj vili."

To je Vivian već saznala od svojeg odvjetnika. Ipak je pitala

samo forme radi: "Posve sam?"

"Bilo je nekoliko stanara, ali nikada nisu ostali dulje vrijeme.

Očito da se nisu mogli sloţiti s Arthurom koji ima stanarsko pravo.

Neki misle da tamo ima i duhova."

Lisaje dovoljno saznala za početak; protegnula se i slabo

zijevnula. "Za ime Boţje, kakve priče. Ja nisam mislila da se u

Rodenbergu toliko toga dogodilo."

"Ali Vi ste svakako ţeljeli doći u Rodenberg", pitao je blago

doktor, "zar ne, Vivian?"

Vivian je izdrţala njegov pogled ne trepnuvši. "U juţnonjemački

prostor, Otto, sjećate se. Rodenberg je bio čista slučajnost."

189

Nakon odlaska iz Miinchena Vivian je dva puta srela svojeg

odvjetnika. Paul Zumbruch ju je posjetio u Berlinu. Svaki je puta

bila čvrsto u nekoj vezi, što gaje razočaralo i ljutilo. Inače su često

razgovarali telefonom, ali samo poslovno.

Kada su doktor Krantz i njegova ţena otišli na odmor, iskoristila

je priliku da ga nazove.

"Paul", rekla je nakon pozdrava, "pogodi, gdje sam!"

"Ne više u Berlinu?"

"Točno."

"Jesi li moţda u Miinchenu?" pitao je, a u glasu mu se osjećala

nada.

"Nije ni tako netočno. U Rodenbergu."

"Vivian", uzviknuo je uţasnut "ti nisi pametna!"

"Znala sam da će te to uzrujati. Zato te i nisam prije upozorila."

"Moţeš li mi objasniti kakvog posla imaš tamo?"

"Zamjenjujem starog dobrog doktora Krantza dok je na odmoru."

"I što od toga očekuješ?"

"Ne znam ni sama točno." Vivian se smijala. "Iako nisam

ubojica, zaista me vuklo na mjesto zločina."

"Vivian, mora da si poludila!"

"Ne, sigurno nisam. Osjećam da se dugo nije diralo u stvari.

Netko mora zakotrljati kamen."

"I to moraš biti baš ti?"

"Tko drugi?"

Nastala je duga stanka. Onda je rekla: "Kada se moţemo vidjeti?"

"Moţda drugu nedjelju? U Miinchenu? Ovaj vikend imam

deţurstvo."

"S tvojim savjetnikom je dakle gotovo?"

"Nije, Paul. Ovdje sam s njegovim kolima. Ali to nam ne bi

trebalo smetati da se sastanemo ili?"

"Nejasno da ne."

"Moţda bi bilo bolje da te potraţim u uredovno vrijeme. Ali

ovdje imam dosta posla, kao što moţeš i pretpostaviti."

"Naravno da u nedjelju imam vremena za tebe."

"To je ljubazno od tebe. Sastanimo se kao posljednji puta u

'Konigshofu'?"

"Sjećaš se?"

190

"Ali, da Paul. Mislim da će ti jedanaest sati odgovarati? i donesi

mi, molim te, jedan najamni ugovor. Htjela bih se useliti u staru

vilu."

"Vivian, to zaista ne bi trebala."

"Zašto ne? Konačno, kuća je moja, a ja sam smještena u

sluţinskoj sobi. Trebam kupaonu."

"To sigurno nije pravi razlog."

"Nije. Jasno da nije. Jednostavno moram saznati što se tamo

dogaĎa. Zašto niti jedan stanar ne ostaje. I kako to da navodno

obilaze duhovi."

"To je za mene novost!"

"Sigurno nije istina. Ali ljudi pričaju. Paul, o svemu moţemo

razgovarati pri našem idućem sastanku. Već se tome veselim. Dakle

do nedjelje za osam dana! i nemoj zaboraviti najamni ugovor."

Vivian se dobro snašla u ordinaciji. Doktor Krantz je s njom

pregledao cijelu kartoteku pacijenata. Njihov broj nije više bio velik,

bez obzira da li zato što su mu zamjerili zauzimanje za Lisu Hammer

ili se u meĎuvremenu više očekivalo od mlaĎih liječnika. Vivian je

svakako trebala manje raditi nego u bolnici. Svakome, tko bi došao,

mogla je posvetiti dovoljno vremena pa je to i radila. Nije se samo

zanimala za simptome bolesti, neko se raspitivala i o uvjetima

ţivota, brigama i nadama bolesnika. Većini je koristilo što su mogli

iskaliti srce.

Kako su bili vjerni starom liječniku, Vivian je mogla

pretpostaviti, da su svi, ako su ovdje bili u doba procesa, bili na

strani njezinog nekadašnjeg ja. Ali nitko nije spomenuo slučaj, a ona

sama nije htjela načimati tu temu. Ionako je bila uvjerena da ne bi

bilo koristi. Nije mogla pretpostaviti da netko od ovih bezopasnih

ljudi zna nešto o slučaju, što je promaklo policiji i njezinom

odvjetniku.

U podne bi nešto skuhala u Heleninoj kuhinji, gdje je i sjedila.

Popodne bi išla u kućne posjete i u kupovinu. Navečer bi posjećivala

redom lokale i restorane u Rodenbergu – ne zato što joj u njezinoj

sobi ne bi bilo udobno, nego jer je mogla vidjeti poznata lica i udisati 191

atmosferu.

Pritom je postala svjesna, daje jako dugo bila odsutna.

Katkada je vjerovala da nekog prepoznaje, ali nikada nije bila

posve sigurna. Sedam godina je i bez plastične operacije jako

izmijenilo ljude.

Više puta, u različito vrijeme, prošla bi Vivian kolima pokraj vile

Hammerovih u Parkstrasse dvanaest. Stara je kuća djelovala lagano

zapušteno, ali inače nepromijenjeno. Tragovi atentata bili su

uklonjeni. Pokušala si je zamisliti kako Arthur ţivi sam u zdanju s

toliko soba, ali nije mogla. Jednom, kasno navečer, promatrala je

kako dolaze i ulaze gosti. Izgleda daje Arthur imao široki krug

prijatelja, i to ju je začudilo nakon svega što je o njemu čula. Ona to

nije mogla razumjeti i s nestrpljenjem je čekala da mu doĎe na oči s

najamnim ugovorom.

Za Vivianinog odsustva sagraĎen je na kraju Rodenberga

supermarket. Vivian je tamo otišla da razgleda, a ne da nešto kupi.

Ustanovila je daje nevjerojatno mnogo graĎana postalo nevjerno

svojim starim trgovinama i da se sad ovdje opskrbljuju namirnicama.

Bila je subota prije podne i prostrano je parkiralište bilo puno

puncato. Vivian je morala neko vrijeme kruţiti da naĎe mjesto.

Vrludala je izmeĎu polica s košaricom od ţice, uzela je tako reći

kao alibi jednu konzervu graha i konzervu ananasa. Vladala je

ţivahna guţva. Cijele su obitelji dolazile kupovati. Na nju nije nitko

obraćao paţnju, ali ona je svakog promatrala. Iako su sve blagajne

radile, moralo se stajati u redu. Vivianinu je paţnju privukla jedna

mlada ţena, koja je stalno opominjala malog ţutokosog dječaka, da

ne dira slatkiše sloţene njemu nadohvat.

"Ne, Peter", rekla je odlučno te dodala oštro, "ne!"

"Molim te, mama, samo ovaj 'Milky Way'!"

"Ne!"

Vivian se digla na vrške prstiju da bi preko ramena čovjeka, koji

je pred njom stajao, vidjela ţenu. I ona je imala jednako upadljivu

ţutu kosu.

Na blagajni je Vivian dodala konzervama u košari dva čokoladna

prutića i poţurila se platiti. Poţurila se za ţutokosom ţenom, kako bi

joj vidjela lice. Nije se prevarila, bila je to Evelyn. Evelyn koja je još

uvijek dobro izgledala i u svjetlom gabarden- kaputu s crvenim

192

svilenim šalom još uvijek bila relativno elegantno odjevena. Ali

cijela je njezina pojava izgubila negdašnji sjaj. Ništa nije ostalo od

mlade djevojke, koja je bila tako sigurna da joj cijeli svijet leţi pod

nogama. Već su se vidjele prve jake bore izmeĎu nosa i usta, uglovi

kojih su se spustili. Natrpana kolica, na vrhu kojih je sjedila još i

mala djevojčica, bila su teška i s naporom ih je gurala. Brbljanje

njezine djece nije joj izmamilo smiješak.

"Mogu li Vam pomoći?" ponudila se Vivian.

Evelyn je zastala i pogledala je s nepovjerenjem. "Kako dolazite

na tu ideju?"

Vivian se činilo daju je Evelyn prepoznala, ali je znala daje to

potpuno nemoguće. "Samo tako. Mislila sam da bi bilo bolje da

netko Vašeg sina uzme za ruku. Ovakvo parkiralište zna biti opasno

za djecu."

Zaista su se oko njih okretali automobili dolazeći i odlazeći.

"Ako baš mislite", rekla je neljubazno Evelyn.

Vivian je uhvatila Petera za ruku. "S djecom se ne moţe nikada

biti dovoljno oprezan. Uostalom, ja sam Vivian Wagner, zamjena za

doktora Krantza."

Evelynin izraz lica postao je još zlovoljniji. "Vaš prijatelj?"

"To ne. Upoznala sam ga prije kratkog vremena. Prije nego što je

otišao na odmor."

"Onda dobro", rekla je Evelyn i njezino se lice razvedrilo.

"Imate li što protiv starog gospodina?"

"Ne, uopće ne. Samo što ga smatram luĎakom i laţljivcem."

"Oh", uzdahnula je Vivian.

Došli su do Evelyninog automobila, jednog vrlo njegovanog

automobila srednje klase. Otvorila je prtljaţnik, dignula je malu

djevojčicu iz kolica za kupovinu i stavila je, nakon kratkog

razmišljanja Vivian u naručje.

"Ako Vam ne smeta", rekla je.

"Ipak je dobro, da sam pošla s Vama."

Brzo i uigrano smjestila je Evelyn stvari u prtljaţnik.

Djeca su i dalje brbljala nimalo zastrašena, Peter kao starmali a

djevojčica još kao malo dijete.

"Zaista Vam zavidim na Vašoj djeci", govorila je iskreno Vivian.

"Imam troje!" rekla je Evelyn. "Ima s njima puno posla."

193

"Smijem li ovima ovdje dati komadić čokolade?" pitala je Vivian

i izvadila prutiće iz torbe za kupovinu.

Djeca su odmah posegla za njima. "Molim, mama, molim!" vikao

je Peter i skakutao s noge na nogu. "Samo ne reci ne!"

"Poslije jela!" rekla je odlučno Evelyn i sama uzela prutiće.

"Hvala, gospoĎo doktor. Moje troje su strašni sladokusci."

"Zao mi je da sam kupila samo dva."

"Ja ću im već podijeliti." Evelyn je otvorila straţnja vrata.

"Hvala, gospoĎo doktor", rekao je poslušno Peter i nasmiješio joj

se. Tada se, glavom naprijed uspeo u auto.

Evelyn je do njega posjela kćerkicu i zalupila vrata. Neodlučno je

pogledala Vivian.

"DoĎite jedan dan k meni u ordinaciju", rekla je, "mislim da će

Vam mala dobiti jaku prehladu ili ima prevelike polipe."

"Ah, samo lovite pacijente!" uzviknula je Evelyn, nimalo

sarkastično, već ponosna daje riješila zagonetku.

Vivian se smijala od srca. "Ipak nije tako! Kad je čovjek na

zamjeni, onda radi umjereno. Vi i Vaša djeca ste mi se jednostavno

svidjeli."

"Ako je tako..." S oklijevanjem joj je Evelyn ipak pruţila ruku.

"Onda još jednom hvala."

Ušla je, a Vivian je stala u stranu kako bi Evelyn mogla

nesmetano izaći automobilom.

Mali je Peter kleknuo na straţnje sjedalo i mahao Vivian. I ona

mu je mahnula.

Njezina ideja da oslovi Evelyn bila je suluda, ali ipak se nije

pokajala. Nikada nije ni na trenutak sumnjala, da bi Evelyn mogla

biti upletena u smrt Brune Hammera. Sada je bila sigurna u to. Bilo

joj je nezamislivo, da bi netko, tko je mučki ubio svojeg oca, bio

kasnije u stanju izgraditi normalnu graĎansku obitelj, a Evelyn i

njezina djeca bili su normalni kako se samo zamisliti moţe. Iako se

nekoć Evelyn prema njoj odnosila s visoka, Vivian je uvijek bila

draga. Sada, u izmijenjenim prilikama, mogla si je čak zamisliti i

prijateljstvo sa sazrelom pastorkom.

Vivian se u sebi smijala na pomisao, kako bi se začudila djeca

kad bi saznala da je ona njihova baka – doduše samo priţenjena, ali

ipak.

194

Za nedjelju popodne rezervirala si je stol u 'Chez Annabelle',

francuskom restoranu kod vijećnice. Kao što je predvidjela, bilo je

dosta gostiju. MeĎu gostima nije bilo nikoga ispod trideset, jedan,

dva para na granici te dobi, ali uglavnom imućni očevi obitelji koji

su svojim suprugama mogli prištedjeti kuhanje nedjeljnog ručka.

Vivian je bila jedina ţena koja je za stolom sjedila sama, ali nije

bio najlošiji, a titulirali su je s 'gospoĎo doktor' i prvorazredno

posluţivali. U stankama izmeĎu pojedinih jela pušila je protiv svoje

navike, da bi se nečim zanimala. U ovom elegantnom okruţenju nije

mogla zabiti nos u knjigu, što ionako nije namjeravala, jer je išla za

tim da promatra.

U tom je pogledu ipak bila razočarana; nije poznavala niti

prepoznavala nikoga.

Njezina su se sjećanja vratila na njezin posljednji posjet

'Annabelle', nakon spektakularnog čitanja oporuke. Nije se sjećala

stoje tada jela, a bila je vjerojatno previše uzbuĎena da bi joj išta

prijalo. Ludwig Weigel ju je tada pozvao i na njegov umjeren,

muţevan način mu je uspjelo donekle je smiriti.

Vivian je tako intenzivno na njega mislila, daje, kada je stvarno

ušao u restoran, na trenutak povjerovala da gaje privukla magičnom

moći. Nasmiješila mu se. Nehotice joj je uzvratio, ali onda se nacerio

kao da se uhvatio u nečem nedozvoljenom. Ostario je i udebljao se, a

njegov je grčki profil bio izraţeniji nego ikad prije.

Vivian se skoro glasno nasmijala, jer je slutila što je pomislio:

Neoprostivo je upustiti se u flirt s nepoznatom osobom, osobito kad

nije sam nego u pratnji svoje ţene! Jer to je morala biti ona, njeţna,

vrlo elegantna osoba, koja se pojavila iza njega i kojoj je sad

namjestio stolac.

Nije bila tako lijepa kao što je Vivian očekivala. Svojom ju je

malom bradom i lijepim uskim očima podsjećala na njezino prijašnje

ja, na mladu Lisu Hopf. Samo stoje ova zračila nečim, što Lisa nije

nikada imala: samosvijest razmaţenog djeteta i sreću voljene ţene.

Moglo joj se zavidjeti.

Ludwig Weigel je naručio aperitiv i dugo je trebalo da njegova

ţena odabere nešto iz jelovnika. Bilo je dirljivo promatrati s koliko

strpljenja joj je savjetovao i pomagao da sloţi jelovnik.

Vivian nije mogla shvatiti, kako ga je jednom mogla staviti u

195

krug osumjičenih. Mora daje tada bila malo luda. Nezamislivo da bi

se ovaj u svemu tako ozbiljan čovjek mogao noću ušuljati u kuću i

ubosti škarama za papir.

Nakon što je Ludwig konobaru predao narudţbu, činilo se

Vivian, da ga pita o njezinom identitetu. Ona je to shvatila po

laganom pokretu glave u njezinom smjeru.

Kad je ušao, već je pila kavu. Sada je ugasila cigaretu, platila i

ustala. Nije bila iznenaĎena daje napola ustao kad je prošla pokraj

njegovog stola i blago se naklonio. Veliki je bio izazov da zastane i

započne razgovor. Bilo je to lako moguće. Ali Vivian se toga

odrekla, suzdrţano se nasmiješila njemu i njegovoj ţeni i napustila

restoran.

Na ulici je morala duboko udahnuti i izdahnuti – Ludwig Weigel

nakon toliko godina! To je bio doţivljaj.

Odlučila se na dulju šetnju da prozrači pluća nenavikla na

nikotin.

Sljedeći je tjedan Vivian tumarala gradom pješke ili u autu i sve

joj je više uspijevalo prepoznati ljude iz svoje prošlosti. Ni sama nije

znala što od toga očekuje. Teško se moglo očekivati neko otkriće.

Ali to ju je veselilo i osjećala se kao Haran-al- Rashid, onaj kalif iz

bajke, koji je običavao prerušen lutati meĎu svojim podanicima. Pod

svojom maskom osjećala se daleko sigurnija.

Jedne je večeri doţivjela neobičan susret.

Navratila je u mračnu gostionu na kraju grada, u kojoj je bilo

jednostavnih ali dobrih jela. Jelovnik je bio pisan rakom i imao samo

pet prijedloga uključujući juhu i desert. Vivian je naručila pileći

lonac, koji je bio odličan, ali gaje mogla pojesti samo pola. Za

vrijeme jela se ogledavala, što je moguće bilo manje upadljivo, jer se

u toj sredini nije osjećala sigurno.

Izgledalo je kao da su gosti uglavnom vozači kamiona i radnici.

Svi su pili rakiju i pivo te je Vivian pila isto da im se prilagodi. Osim

nje bile su još samo dvije ţene. Obje su bile jako namazane i stalno

se prosto hihotale.

Vivian je već htjela platiti i krenuti, kad je ušao novi gost, jedna 196

ţena. Smršavila je, njezini nekad zaobljeni obrazi mlitavo su visjeli –

ali bila je to očigledno gospoda Gartner, nekadašnja domaćica.

Vivian je odmah dijagnosticirala da mora biti jako bolesna;

pretpostavila je daje rak. Na glavi joj je bio nakošen šešir, ukrašen

cvijećem od tkanine. Očito je bila pripita. Teturala je do šanka i

naručila rakiju.

Gostioničar, nezgrapan čovjek u zelenoj vesti i bijeloj košulji

zasukanih rukava, odbio ju je posluţiti. "Vrijeme je za tebe, Gerda,

da odeš u krevet", nije rekao neljubazno, "znaš da ovdje ništa nećeš

dobiti."

"Ne budi takav, Otto", prosila je, "samo jednu malu!" Pokazala je

palcom i kaţiprstom veličinu ţeljene čaše. "Molim!"

Sada se uplela Vivian. "Dajte joj jednu na moj račun!"

GospoĎa Gartner joj se okrenula s punom čašom u ruci. "Hvala,

lijepa gospoĎo! Rijetko se sretne dobrog čovjeka."

"Zašto ne sjednete k meni?"

"Dobra ideja!" U nadi da će dobiti još alkohola odteturala je

starica do Vivianinog stola i ljosnula na stolac.

Vivian je dala znak gostioničaru da donese još dvije rakije. Kad

je donio bocu, molila je još jedno pivo. "I za Vas?" pitala je ţenu.

"Ne, samo ne. Od toga se samo mokri."

Gostioničar je donio pivo i ostavio ih same tresući glavom.

Posve nepozvano počela je gospoĎa Gartner pričati svoju cijelu

ţivotnu priču. Tuţila se na nezahvalnost svoje djece, za koje bi sve

učinila. "Ali čemu to sve", rekla je, "čovjek se mora brinuti za sebe,

kada ostane sam na svijetu."

Kada je Vivian čula ovu joj dobro poznatu rečenicu, nije mogla

suspregnuti osmijeh.

"Što je smiješno?" pitala je gospoda Gartner s iznenadnom

nevjericom.

"Ništa. Baš ništa", poţurila se osigurati Vivian, "moja dobra

znanica je to uvijek govorila."

"Da? Konačno, vrijedi za svakog."

Vivian se pravila kao da će krenuti.

"Ako mi još jednu platite, ispričat ću Vam jednu lijepu priču."

"A da?"

"Priču o ubojstvu." GospoĎa Gartner ju je lukavo pogledala. "Vi

197

ste ovdje novi, ne moţete ništa znati, ali u ovom se gradu dogodilo

ubojstvo."

"Ubijen je tvorničar Hammer. Ali toliko je vremena prošlo i o

tome sam sve pročitala/u novinama."

"Sve, ne, ne moţete sve znati. Ali ja..." Gospoda Gartner je

kaţiprstom dotaknula svoje uvele grudi, "...ja, ja sam bila pritom!"

Vivian ju je pogledala svojim velikim očima. "Kada se dogodio

zločin?"

"Rugate mi se? Mislite da sam gledala?"

"Onda ne znate više od policije."

Ţena se igrala sa svojom čašom za rakiju, kako bi upozorila

Vivian daje prazna. Ali Vivian se pravila da ne vidi, jer je htjela

spriječiti da se ova napije do kraja.

"Znam, tko je učinio." izustila je ţena izazovno.

"I hoćete li mi odati?"

"Samo ako dobijem još jednu rakiju."

Vivian je mahnula gostioničaru.

Oklijevajući je prišao stolu. "Ne čini Vam se daje staroj

dovoljno?"

"Ja ću je odvesti kući. Ovdje sam s kolima."

"Onda dobro." Natočio je. "Na Vašu odgovornost!"

"Dakle, to je bio?" pitala je Vivian.

"Kako to da Vas to uopće zanima?" uzvratila je ţena pitanjem.

"Jer ste mi rekli da imate nešto zanimljivo za ispričati."

"To Vas se uopće ne tiče."

"Onda, dobro. Sad ću platiti."

"Samo još jednu malu, jednu čisto malu!"

"Samo ako mi otkrijete tko je ubojica."

GospoĎa Gartner je neodlučno prešla pogledom od svoje čaše,

koju je u jednom potezu ispraznila, na Vivian. "Ne smijem izdati."

"Ah, Vi uopće ne znate."

"Znam. Lieserl od Kretschmeierovih mije rekla."

Vivian je odmah povezala. Kako dugo već nije mislila na vrlo

mladu sluţavku kod Kretschmaierovih, koji su stanovali dvije kuće

dalje u Parkstrasse. U ono doba kad je njegovala svojeg muţa

dolazila je u dodir s malo ljudi. Sve priče i naklapanja donosila bi

gospoĎa Gartner. Medu omiljenim pričama domaćice bila je i ova o

198

'Lieserl kod Kretschmaierovih', s kojom se jako strogo postupalo.

Djevojče je sa šesnaest godina došlo sluţiti sa sela u grad. Prema

dogovoru s njezinim roditeljima smjelo je samo rijetko izlaziti, a i

tada samo do deset sati navečer. "Djevojka je sad zatvorenica kao

VI, sestro!" govorila bi gospoĎa Gartner ne bez pakosti. – Tada

jedva daje slušala, ali sada je naćulila uši. S naporom je prikrivala

svoje sve veće uzbuĎenje. "Ja doduše nemam pojma o čemu

govorite", rekla je, "ali počnite!"

"Lieserl gaje vidjela."

"Kada?"

GospoĎa Gartner je čeznutljivo pogledala prema šanku.

"Recite mi i častim Vas još jednom rundom!" navaljivala je

Vivian.

"Pa svejedno je", izmicala je druga.

"Zapravo je. Ali hoću kraj priče."

Nakon dubokog uzdaha stara se ţena odlučila progovoriti. "Bio je

sin", rekla je u jednom dahu, "ali sad hoću još jednu malu."

"Isključeno!"

"Vi ste mi obećali."

"Daje bio sin, mislim. Auto mu je bio razbijen, nije li? i on je

došao tek idući dan vlakom."

GospoĎa Gartner je stisnutih usana buljila u svoju praznu čašu.

Vivian je mahnula gostioničaru, dala je da još jednom natoči i

platila.

GospoĎa Gartner je povukla veliki gutljaj. "Sto ja znam",

govorila je i ţmirkala lukavo svojim od alkohola zamućenim očima,

"to je rekao. Ali Lieserl gaje prepoznala. Išao je ravno u kuću. Bila je

ponoć."

Sada je Vivian bilo dosta. Sve ostalo je mogla razumjeti.

Djevojka je kasno navečer potajno napustila kuću i htjela se isto tako

neviĎena vratiti. Kada je ugledala čovjeka morala se sakriti u sjeni i

stati. Kao ni Arthur, nije htjela biti otkrivena, iako iz jednog daleko

bezazlenijeg razloga. Pred policijom je šutjela, da se ne oda. Daje

došlo do osude, moţda bi se odvaţila dati izjavu – ali i to je pitanje.

"Ne treba mi nitko vjerovati", mrmljala je ţena razočarana

Vivianinom slabom reakcijom.

Vivian je ustala. "DoĎite, odvest ću Vas kući."

199

GospoĎa Gartner je nagnula svoj naborani vrat daleko unatrag,

kako ispijajući čašu ne bi ostavila ni kapljicu. "Mogu ići sama",

protivila se slabo.

Ali kad je ustala, zateturala je, da ju je Vivian morala uhvatiti za

lakat i poduprijeti. Paţljivo ju je odvela do VW-a, kojeg je parkirala

na odreĎenoj udaljenosti od gostione, ugurala je na prednje sjedalo i

zavezala pojasom. "Nitko mi ne vjeruje", mrmljala je stara ţena.

Vivian je sjela za upravljač. "Kome ste sve to već ispričali?"

"Nikome. Ja sam jedna od onih koji znaju šutiti. Samo Arthuru."

"Da, jeste?"

"Ali on me samo ismijao. Mogao je nešto platiti. Bio je uvijek

moj ljubimac."

Vivian je zaključila daje ţena, nakon toga što je je došla već

pijana u gostionu i svega stoje poslije popila bila začuĎujuće bistra.

"Kuda moramo sad?" raspitivala se.

"Prvo ravno. Stanujem u jednom od 'novih blokova'."

Vivian je krenula. Takozvani 'novi blokovi' bile su kuće poput

kasarni, izgraĎene bez imalo duha prije četrdeset godina. Ubrzo su

postale ljaga Rodenberga. U meĎuvremenu su stanovi bili

namijenjeni uglavnom izbjeglicama s istoka, a i oni su tu ţivjeli dok

ne bi našli nešto bolje. Vivian nije nikada gajila simpatije za

gospoĎu Gartner, ali sada ju je iskreno ţalila. "Ako Vam smijem dati

jedan savjet", rekla je, "trebali biste otići nekom liječniku."

GospoĎa Gartner se pokušala uspraviti kao svijeća, ali se opet

srušila. "Mislite da sam luda?"

"Ne, naprotiv. Duševno ste vrlo bistri. Ali imam utisak da

tjelesno niste u dobrom stanju."

"Niste u dobrom...", ponovila je gospoĎa Gartner podrugljivim

glasom, ali je odmah zastala. "Bolesna sam."

"To je ipak razlog da se ode liječniku."

"Ah, oni! Otvorili su me, ali nije koristilo. Sada pomaţe još samo

alkohol."

"Postoje lijekovi koji ublaţavaju bolove. Trebate samo doći k

meni u ordinaciju. Zamjenjujem doktora Krantza dok je na odmoru."

"Liječnica ste?" Znatiţeljno je promatrala Vivian.

"Pa to nije ništa naročito."

"Sad moram pomisliti na sestru Lisu. I ona je htjela postati

200

liječnica."

Vivian se počela osjećati nelagodno. Stara ţena je bila lukava. Od

nje se posve moglo očekivati da izvuče točne zaključke. Bila je sreća

da tog trenutka nije mogla jasno misliti.

Došli su do 'novih blokova' i Vivian je vozila polagano uz sive,

loše oţbukane fasade. "Recite mi, gdje da stanem."

"Tu naprijed. Kod svjetiljke."

Kad je zaustavila auto, Vivian je izašla, obišla ga sprijeda,

otvorila druga vrata, odvezala gospoĎu Gartner i pomogla joj da

izaĎe. "Dajte mi Vaš ključ! Pomoći ću Vam ući u stan!"

Stara se malo protivila, ali je ipak izvadila sveţanj ključeva iz

dubine dţepa svojeg kaputa i gurnula ih Vivian u ruku. Vivian ju je

vodila dijelom puta koji je bio pokriven pločama izmeĎu kojih je

rastao korov, do kućnih vrata, nad kojima je gorilo slabo svjetlo.

Iskušala je različite ključeve da bi našla pravi. GospoĎa Gartner joj u

tome nije pomagala. Stajala je naslonjena na zid niše, gdje ju je

Vivian ostavila. Vivian je upalila svjetlo na stepenicama prije nego

ju je uvela. Srećom je stanovala u prizemlju, tako daje trebalo

svladati samo nekoliko stepenica. I u stanuje Vivian zapalila svjetlo

prije nego što je pustila da stara ţena ude. Vrata su vodila ravno u

jednu nepospremljenu dnevnu sobu koja je istovremeno bila

spavaonica.

Vivian je gospoĎu Gartner ostavila tako kako je bila, u šeširu i

kaputu, koje nije skidala cijelu večer. Utonula je u naslonjač a ona

joj je samo nogom skinula cipele.

"Ugasite svjetlo!" stenjala je zatvorenih očiju. "Nestanite!"

Vivian je poloţila sveţanj ključeva nasred okruglog stola od

mahagonija, koji je doţivio i bolja vremena. Nije htjela propustiti da

ţeni zaţeli laku noć, a onda je učinila što je ova traţila.

Vani je duboko udisala hladni noćni zrak. Neprikriveno

dezinfekcijskim sredstvima, u stanu je smrdjelo na starost, bolest i

smrt. Smrad koji je tako dobro poznavala.

U nedjelju ujutro se Vivian kolima Herberta Zinka odvela u

München. Još je uvijek bila jako uzbuĎena zbog izjave gospoĎe

Gartner. Najradije bi bila odmah nakon susreta navečer nazvala

Paula Zumbrucha, ali ipak nije, jer ga nije htjela tako kasno smetati.

Sada je zadovoljno pjevuckala. Rado bi bila slušala radio, ali u

201

autu ga nije bilo. U zraku se osjećao dašak proljeća. Iako su vrhovi

planina još bili pokriveni snijegom, već se zelenilo lijevo i desno uz

autoput.

Vivian je lako prošla gradom, opustjelim u nedjelju, zaustavila se

pred hotelom "Konigshof', izašla iz kola i promijenila cipele. Dala je

portiru ključeve kola i zamolila ga da auto odveze u podzemnu

garaţu.

Kada je još zasljepljena proljetnim svjetlom, ušla u dvoranu u

prizemlju, nije se odmah mogla orijentirati i zastala je na ulazu.

Prepoznala je odvjetnika tek kad je stajao pred njom i na njezino joj

je iznenaĎenje srce veselo poskočilo. Zagrlio ju je i poljubio u

obraze. Nehotice se priljubila uz njega i osjećala je malu prazninu,

kad ju je pustio. Smiješeći se, gledali su jedno drugom u oči.

Vivian se ispričala, jer je zakasnila.

"Nema čovjeka na kojega bih radije čekao nego na tebe", rekao je

ozbiljno.

Stavio je ruku pod njezin lakat i odveo ju do stola u uglu, kojeg je

zauzeo torbom za spise i kaputom. Stol je bio dosta udaljen od svih

drugih mjesta za sjedenje.

Vivian je to primijetila. "Odlično", rekla je, "ovdje moţemo

nesmetano razgovarati." Sjela je i prebacila vitke noge jednu preko

druge.

Sjeo je preko puta nje i pogledao je s divljenjem. "Sve si ljepša!"

Pokazala je kaţiprstom na koţu ispod očiju. "Prve boriće."

"Što se više tvoj starija stapa s tvoj im novim", nastavio je"Znaš

koliko cijenim komplimente, ali molim te ne sada! Moram ti ispričati

nešto jako uzbudljivo."

Došao je konobar i posluţio na srebrnom posluţavniku dvije čaše

sa šerijem.

Paul Zumbruch je potpisao račun i rekao kad je ovaj otišao:

"Dakle, van s tim!"

Vivian je pričala i cijelo vrijeme pijuckala vrlo suh seri da bi

navlaţila jezik.

Odvjetnik zato vrijeme nije s nje skidao pogleda. "Luda priča!"

rekao je pod dojmom kad je završila.

"Sigurna sam da ţena nije izmislila. Čak je i priznala, da gaje

pokušala ucijeniti. "

202

"No, on joj nije nasjeo."

"Naravno da nije. Znao je da ne bi smogla snage da sa svojom

pričom ode na policiju, a daje to i učinila, pitanje je da li bi nakon

ove izjave nešto poduzeli. Policija je odavno ovaj slučaj stavila ad

acta."

Odvjetnik je svoj kovčeg za spise stavio na koljena, otvorio ga i

izvadio jedan spis, da bi ga odmah zatim razderao.

"Zašto to?" pitala je zbunjeno Vivian.

"To je bio tvoj najamni ugovor. Znaš da sam oduvijek smatrao

opasnim, da se preseliš u kuću k Arthura. Nakon toga što sad znamo,

potpuno je nemoguće."

Vivian se stresla. "Misliš da bi mogao po dragi puta udariti! To bi

bilo više nego lakomisleno."

"Ubojica koji se osjeća stjeran u kut, lako gubi ţivce." Paul

Zumbruch je pospremio razderani ugovor u postranični pretinac

svojeg kovčeţića, izvadio jedan spis, otvorio ga i trgnuo svojom

kemijskom olovkom. "Pokušajmo dakle naći tu Lieserl. Znaš li joj

prezime?"

"Naţalost ne."

"Ništa zato. Kako se zovu ljudi kod kojih je radila?"

"Kretschmaier." Vivian je sricala prezime. "On se zove Paul kao

ti, a ona, mislim, Inge. On je direktor jedne banke u Rodenbergu. Iz

stare je i ugledne obitelji."

"Znaš li slučajno, kada se Lieserl zaposlila?"

"Otprilike godinu dana prije nego se dogodilo ubojstvo. Bila je

jako mlada, još je pohaĎala stručnu školu."

"Da li još uvijek tamo radi?"

"Sigurno ne. Ali gospoĎu Gartner ne bi o tom rado pitala."

Paul Zumbruch je pospremio kemijsku i papir. "Već ćemo je

naći. Postoji prijavni ured." Stavio je kovčeg sa spisima pokraj sebe

na pod. "To bismo trebali povjeriti jednom detektivu."

"A kad je naĎemo? Što onda?"

Nasmijao joj se. "Korak po korak, Vivian."

"Sada, nakon što je prošlo dosta vremena, sigurno će priznati daje

one noći vidjela Arthura. Vjerojatno će čak i biti sretna, da to nekom

moţe povjeriti."

"Skačeš sa sebe na dragu, Vivian." Htjela je nešto prigovoriti, ali

203

ju je ušutkao pokretom rake. "Moţda si u pravu, to što je htjela

zatajiti nije bilo više od mladenačkog nestašluka. Pitanje je da li bi

bila dobra svjedokinja."

"Da li će se opet morati pokrenuti proces?" pitala je Vivian

velikih očiju. "Nato još nisam mislila."

"O tom se mora dobro razmisliti. Zaista ćeš biti rehabilitirana,

kada se Arthura pravomoćno osudi."

"Ne znam, da li to zaista ţelim." Vivian se zamišljeno igrala sa

svojom čašom za seri.

"Hoćeš li još jedan?" pitao je paţljivo.

"Hvala, ne." Sjetno je dodala: "Mislim da bi mi izjava djevojke

bila dovoljna."

"Kao privatna rehabilitacija?"

Nije mogla izdrţati ispitivački pogled njegovih pametnih sivih

očiju. "Tako nekako", priznala je.

"Čemu to? Ti nisi kriva, i ti to znaš. Oboje to znamo. Ti više nisi

ni Lisa Hopf ni Lisa Hammer. Ti si Vivian Wagner, a na nju ne pada

sjena sumnje. Ako ti se ne da podnijeti još jedan proces – shvaćam,

ali ti ipak ne mogu obećati da nećeš biti umiješana – onda se time

zadovolji. Odluka je prepuštena tebi."

Lisa je uzdahnula.

"Sumnja li tvoj vladin savjetnik u tebe?" ispitivao je Paul. "Hoćeš

li mu dokazati?"

"On još ne zna."

Paul se zabezeknuo. "Znači li to da mu još nisi rekla ni riječ?

Svih tih godina?"

"Nisam mogla", rekla je odjednom dotučena.

"Ipak si utvaraš da ga voliš?"

"Ali ja ga stvarno volim."

"Ne, to si samo umišljaš. Svaki čovjek ima prirodnu potrebu, da

se onome koga voli povjeri. Osim ako ne taji neki zločin – a to kod

tebe nije slučaj – ili vodi dvostruki ţivot. Ti ni to ne radiš."

"Ne razumiješ me, Paul."

"Naprotiv: ja sam te progledao. Moţeš si tisuću puta umisliti, da

voliš tvojeg vladinog savjetnika. Priznajem, on je pametan,

simpatičan čovjek. Ali u njega nemaš ni mrvicu povjerenja."

Ispruţio je ruku i obuhvatio njezinu. "Ne gledaj tako ţalosno,

204

Vivian! Moraš biti sretna, da to spoznaješ pravovremeno. Svakako,

ja sam zbog toga neobično sretan."

Podignula je glavu i pogledala mu u oči. "Sretan?"

"Jednom si mi predbacila, da te nisam oţenio tada, odmah nakon

procesa!" rekao je vrlo upečatljivo, ne puštajući njezinu ruku.

"Sjećaš li se?"

"Nisam!" protivila se. "Isključeno! Kako bi mi tako nešto moglo

pasti na pamet?"

"Ipak, to si učinila. S pravom si objasnila, da bi si tako prištedjela

operaciju i promjenu imena."

"Ludost!"

"Otada nisam prestao sebi zbog toga predbacivati."

"Paul, ti si bio moj branitelj. Nije bila tvoja duţnost da mi daš i

svoje ime."

"Ali ja sam te volio, Vivian. Bila si tako nevjerojatno hrabra.

Nikad poslije nisam sreo ţenu poput tebe."

Da bi prikrila, koliko ju je njegovo priznanje ganulo, rekla je

namjerno drsko: "To su priče!" – Oslobodila je svoju ruku iz

njegove.

"Ne govori tako, Vivian! I ti si tada prema meni gajila snaţne

osjećaje, jer inače tvoje predbacivanje ne bi imalo smisla. Ti bi se

udala za mene, da sam te zaprosio u pravom trenutku."

"Naravno da sam za tebe duboko osjećala. Za mene si bio stijena

u oluji. Kada sada o tome razmišljam – moţda bih tada zaista bila

pobjegla u brak. Ali to bi sa sigurnošću bila pogreška. Bila sam

slaba..."

"To nisi bila nikada!" umetnuo je.

Nije se dala smesti. "... a ti si bio jak. Nikad ne bismo mogli biti

ravnopravni partneri." Namjerno je dodala bez imalo sentimenta i

bacila pogled na brojčanik svojeg sata: "Prestanimo zabadati nos u

prošlost. Polako me hvata glad."

Ali on očito nije bio spreman prekinuti razgovor. "Ne radi se o

prošlosti, nego o sadašnjosti. Nemoguće je da voliš svojeg

savjetnika, inače ne bi mogla tako od njega sakriti tajnu. Molim te,

ne protuslovi mi, nego mi daj da izgovorim do kraja!

I on te zapravo ne voli, ne moţe, jer te uopće ne poznaje. U tebi

nije vidio ništa više od jedne prekrasne, ambiciozne, samosvjesne i

205

bogate studentice, kasnije liječnice. Ali to nisi ti, Vivian, to nije sve

što ti jesi. Ti to moţeš poricati, što se mene tiče, ali ti sama znaš daje

tako. Sto on zna o tvoj em porijeklu? Tvoj oj obitelji?"

Osjećala se stjerana u kut i to ju je ljutilo. "Nije bilo povoda da o

tome razgovaramo!" frktala je.

"Za Boţić ne? Ne za Uskrs?"

"Nije!"

"Je li izrazio ţelju, da ga upoznaš s roditeljima?"

"On nije tako strašno staromodan kao ti."

"Onda me čudi, da se uopće ţeli oţeniti. Mogli biste ţivjeti

nevjenčani, kao stoje u današnje vrijeme uobičajeno."

"Hoćeš da ti nešto kaţem?" gledala gaje ljutito svojim lijepim

plavim očima. "Ideš mi na ţivce svojim glupim pitanjima."

Ismijao ju je. "Baš to mije i bila namjera. Meni ne trebaš

odgovoriti, nego samoj sebi, a kako si iskrena, to ćeš i učiniti."

Skočila je.

Sad je i on ustao, uzeo kaput i kovčeţić i rekao miroljubivo:

"DoĎi, idemo jesti. Ne moţe se čovjek svaditi praznog ţeluca."

"Nije mi više do jela!" tvrdila je ljutito, ali istovremeno joj je

glasno krčilo u ţelucu. Tome se morala sama nasmijati, i tako je

nestalo meĎu njima napetosti.

"Tako treba, budi miroljubiva!" rekao je. "Obećajem, da ti više

neću postavljati zločesta pitanja."

"Izgleda daje to jedna od tvojih loših navika", rekla je zapravo

samo zato da njezina riječ bude zadnja.

On je bio dovoljno pametan, da u to više ne dira.

Tijekom dobrog i dugotrajnog ručka u elegantnom restoranu

razgovarali su samo o općim temama, o umjetnosti, politici, športu i

o iskustvima s klijentima i pacijentima. Imali su mnogo dodirnih

točaka i nijedno od njih nije htjelo završiti ovo druţenje odmah

nakon ručka. Odlučili su se za šetnju Engleskim vrtom. Vivian je

zamolila da joj kola dovedu iz podzemne garaţe, promijenila je

cipele, ušla i Paulu iznutra otvorila vrata. Onda je krenula, preko

cijelog grada do parkirališta iza Umjetničkog paviljona. Tamo je

parkirala auto. Jedno uz drugo šetali su parkom brzim koracima.

Uţivali su u mirisnom zraku daleko od prometa, u pjevu ptica i

starom drveću koje se tek počelo zeleniti. Vivian je dozvolila daje

206

drţi za ruku. Sunce još nije imalo pravu snagu, ali bilo je ugodno

osjetiti na licu njegove zrake.

Došli su do Kineskog tornja i bilo im je ţao što se još nije moglo

sjediti u prirodi.

Paul se malo oznojio. "Puh! Udaraš li uvijek ovakav tempo?"

"Ali ti znaš, da sam oduvijek rado trčala..." Prekinula se, svjesna

daje nehotice spomenula prošlost. "Trebao si kaput ostaviti u autu."

Njoj je u laganom koţnatom kostimu bilo svjeţe. Paţljivo ga je

promatrala. Tek je sada na blještavom svjetlu proljetnog sunca uočila

da nije više bio mlad kao u doba kada ga je upoznala. Crte njegova

lica postale su još markantnije, nos malo veći, puna usta još čvršća.

Ni smeĎa, pristalo ošišana kosa nije bila više tako gusta.

On joj se, za glavu viši od nje, smiješio odozgo. "Inspekcija

zadovoljavajuća?"

"Oh!" uzdahnula je zbunjeno i pocrvenila, jer se osjetila

uhvaćenom. "Baš glupo, da još uvijek pocrvenim!"

"Zadrţi tu osobinu što dulje moţeš!"

Krenuli su natrag, sada malo polaganije.

"Ti si, naravno, u pravu", priznala je, "trebala sam odavno reći

Herbertu."

"To se moţe nadoknaditi."

"To i namjeravam."

"Bravo!"

"Posjetit će me za Uskrs u Rodenbergu." Pogledala ga je i po

beizizraţajnosti njegova lica zaključila da mu ta misao nije bila

ugodna. "Što prije to obavim, to bolje." Uhvatila gaje za ruku. "Da

nema tebe, vjerojatno bi to odgaĎala tko zna koliko još dugo."

Uzvratio je stisak njezinih prstiju. "Molim te ne smatraj me

uobraţenim i arogantnim, ali znam da sam jedini muškarac, koji te

moţe voljeti. To nije moja zasluga, nego činjenica. Ja sam jedini

čovjek, koji poznaje Lisu Hammer i doktoricu Vivian Wagner. Time,

da mu to ispričaš, ne moţeš mu zaista objasniti."

"Pokušat ću."

"Više ne mogu traţiti." Kada su stigli do parkirališta, rekao je:

"Bilo bi lijepo, kad bi me sad odvela kući."

"Gdje stanuješ?"

"U Nymphenburgu."

207

"Ali to bi bio zaobilazni put."

Stajali su jedno nasuprot drugom i gledali se u oči. "Mogli bismo

još...", započeo je.

Nije mu dopustila da kaţe do kraja. "Ne, radije ne. Kavu smo već

popili, a alkohol ne dolazi u obzir."

"Ne zanima te kako ţivim?"

Smiješeći se mahnula je glavom. "Danas ne."

"Molim te, Vivian!" Prije nego stoje mogla i očekivati, zagrlio ju

je i ljubio pun ţudnje, a ona, što ju je još više iznenadilo, mu je

uzvratila jednako strastvenim poljupcem. Dugo je trebalo da smogne

snage da se od njega odvoji.

"Konačno!" izrekao je bez daha. "Ti niti ne slutiš, koliko sam za

tobom čeznuo!"

"Zao mije, Paul ", progovorila je s mukom.

Njegovo se još uvijek sretno lice uozbiljilo. "Da si me poljubila?"

"Da ne mogu doći k tebi. Oboje znamo, kako bi to svršilo."

"Pa što onda! Mi pripadamo jedno drugom. Prestani se

zavaravati."

"Ja sam zaručena, Paul."

"S krivim. Pusti ga da ode."

"Ne, Paul. To ne ide, znaš i sam. Bi li mi ikada više vjerovao, da

ga sad prevarim?"

"Ti misliš na poslije?"

"Više ni sama ne znam što da mislim. Daj mi vremena da doĎem

k sebi!"

"Vremena? Sedam godina sam te čekao."

"To zvuči strašno i lijepo. Nadam se da vrijeme nisi samo na to

trošio." Sagnula se, otvorila kola i izvadila kovčeţić sa spisima.

"Hoćeš mi predbaciti...", počeo je.

"Ništa. Baš ništa. Otkuda mi pravo nato?" Stavila mu je kovčeţić

u ruke i poljubila ga još jednom kratko i njeţno u usta. "Javit ću ti se,

Paul!"

Brzo je ušla u kola, zatvorila vrata, spustila prozor i nasmiješila

mu se. "DoviĎenja, Paul!" Krenula je.

"Nemoj misliti da ćeš me se lako riješiti!" viknuo je za njom.

Mahnula mu je prije nego što je zatvorila prozor.

Ona, koja je i inače vozila oprezno, trudila se danas još više da se

208

usredotoči na promet, samo da ne pogriješi. Potpuno ju je zbunio

izljev njezine strasti. Dosada nije vidjela u Paulu Zumbruchu više od

prijatelja, svojeg najboljeg prijatelja, i nikad joj nije bilo teško drţati

ga na udaljenosti. Kako se moglo dogoditi da mu poljubac uzvrati s

toliko ţara? Pa nije on bio taj kojeg je voljela, nego Herbert Zink.

Moţe li se istovremeno i jednakom jačinom voljeti dva muškarca?

Dosada je tako nešto smatrala nemogućim, ali je sad osjećala da joj

se to dogodilo.

Ili je jednostavno ţudjela za seksom? Samo zato jer je nekoliko

tjedana ţivjela bez Heberta? To nije odgovaralo njezinoj naravi. Ipak

je jedno morala priznati: Da je ušla u Paulov stan, svršila bi u

njegovom krevetu. Bila bi nevjerna Herbertu unatoč svih zaklinjanja.

Ali nije li to već bila? Nije li već strastveni poljubac, ţelja da se

partneru bude posve blizu, bio prevara? I ako je tako, ne treba li to

reda radi reći Herbertu? Ili bi bilo bolje prešutjeti?

To bi joj olakšalo situaciju, ali je smatrala da bi prevaru učinilo

još gorom.

Svakako se to što se dogodilo nije uklapalo u sliku koju je dosada

stvorila o sebi samoj. Smatrala je sebe oličenjem pouzdanosti. Ali,

evo, to nije bila.

Koliko god se veselila Herbertovu posjetu, toliko gaje očekivala

sa zebnjom.

Ali kad je Herbert na Veliki Četvrtak kasno popodne izašao iz

vlaka, veselje što ga opet vidi zagrijalo joj je srce. Djelovao je tako

ozbiljno, visok i dobro odjeven, stoje i bio, ali istovremeno mlado s

bujnom, ţutom kosom nad visokim čelom. Kad ju je ugledao spustio

je kovčeg i raširio ruke. Poletjela je na njegove grudi i osjećala se

kod njega dobro i zaštićeno. Ipak nije mogla spriječiti, da joj baš u

taj sretan trenutak glavom ne projuri misao na Paula, iako nimalo

lijepa. "Prokleti Paul, kako si me mogao tako pokolebati!"

Glasno je rekla: "Tako sam sretna da si ovdje!"

"Bilo je teško bez tebe", odgovorio je.

"Sad ne pretjeraj!"

"Moraš li me uvijek ismijavati?" pitao je povrijeĎeno. 209

"Nemoj krivo shvatiti. Znaš da rado podcjenjujem osjećaje."

"Loša navika."

Stupila je korak natrag i pogledala ga. "Molim te, Herbert, ne

ţelimo se svaĎati."

"Nije mi bila namjera."

Sagnuo se i podigao svoj kovčeg – jedan jako plemeniti kovčeg,

ručni rad od svinjske koţe, koji mu je jednom poklonila.

"Onda dobro", rekla je i uhvatila ga pod slobodnu raku.

Dok su išli prema automobilu, koji je parkirala na slobodnom

prostora pred ţeljezničkom stanicom, pričali su o svačemu. Vivian se

pritom osjećala kao već dugo udata ţena i to joj se sviĎalo. Da ga

razveseli, dala je dan ranije oprati njegov VW. Odmah je to

primijetio i godilo mu je.

Htio je sjesti za upravljač.

"Pusti da ja vozim", rekla je, "ovdje se bolje snalazim."

Popustio je. "Ako ti je toliko do toga stalo."

"Nije. Samo mi se čini razumnije."

Ali ipak nije bilo. Postala je svjesna, koliko je nervozna. Loše je

mijenjala brzine i motor je škripao. Nije joj baš pomoglo ni to, što je

šutke pratio svaki njezin pokret.

"UzbuĎena sam", ispričavala se.

"Zašto?"

"Glupo pitanje!" rekla je sa smješkom, ali je odmah osjetila da taj

ton ne voli i dodala: "Jer si konačno ovdje! Toliko sam ti se

veselila."

"Sjeti se da si ti inzistirala da preuzmeš ovu zamjenu."

"To nisam zaboravila."

Za vrijeme voţnje svratila mu je paţnju na neke lijepe graĎevine

koje su djelovale gotovo romanski.

"Sve mi se ovdje čini malogradski", rekao je.

Smijala se. "To i je tako. Nije mi na kraj pameti da ti u tome

protuslovim."

Kao obično, parkirala je kola na neizgraĎeno zemljište pokraj

kuće doktora Krantza, otvorila i odvela Herberta stepenicama do

liječnikovog stana. Kad je tada u predvorju odloţio kaput i kovčeg,

htio ju je poljubiti, ali mu je pobjegla.

"Sad ću nam prvo skuhati kavu", najavila je.

210

"Ja uopće neću kavu!" rekao je.

"Znam što ti hoćeš, ali to dolazi poslije." Otvorila je vrata dnevne

sobe. "Smjesti se udobno!"

Dalaje da čistačica koja se brine za ordinaciju prozrači i očisti

ovu sobu, stavila je u vazu ţarko ţute narcise i lijepo prostrla stol.

Unatoč svemu se Herbert kritički ogledao. "Kako ovdje moţeš

ţivjeti!"

"Ja uopće tu ne ţivim. Stanujem u sobi ispod krova. Uzak krevet,

ali inače udobno."

"Znači li to da ove prostorije ne smiješ koristiti?"

"Izričita zabrana ne postoji. Ali sigurno bi se ljutili da razbijemo

jednu od finih šalica od Meissen porculana."

"Ne bi li onda bilo bolje da odemo gore k tebi?"

"Nema mjesta za dvoje. Sjedni već jednom. Prestani se

uznemirivati tolikim podmetačima i sagovima. Helene Krantz rado

se bavi ručnim radom."

"Zašto nisi uklonila te stvari?"

"Već sam pomišljala na to, ali činilo mi se grubo, kao neko

obeščašćenje."

Vivian je otišla u kuhinju, natočila svjeţu vodu u već prireĎen

stroj za kavu i narezala uskrsni kruh na kriške.

Mislila je da je loš znak, da je njihov susret započeo neskladom.

Sebe je krivila za to. Herbert se nadao posve drugačijem dočeku te je

pokušavao svoje razočaranje ublaţiti prigovaranjem. Posve svjesno

ga za početak nije uljuljala u njeţno raspoloţenje, kao što je obično

činila kad je kod njega htjela postići svoj cilj. Morao je biti u stanju

jasno misliti, kada mu prizna. Nije joj se činilo poštenim da ga

dovede u poloţaj u kojem bi u neku ruku bio prisiljen priznati ljubav

da ne izgubi obraz.

Kad je s punim posluţavnikom ušla u sobu, zauzeo je mjesto u

najudobnijem stolcu. Natočila je kavu, posluţila Herberta vrhnjem i

šećerom i ponudila mu uskrsni kolač.

Zahvalivši se, odbio je. "Ali kad bih mogao dobiti jedan konjak",

molio je.

"Sad ne. Moram ti reći nešto vaţno, a za to moraš biti trijezan."

Sjela je pokraj njega.

"Postoji drugi muškarac!" zaključio je odmah.

211

"Stvar nije tako jednostavna. Da li ti je ime Rodenberg nešto

govorilo još prije nego što sam preuzela zamjenu?"

"Nemam pojma."

"Prije mnogo godina je ovdje jedan starac bio proboden u snu.

Pisalo je o tom u tisku."

"Ah, da točno! Njegovu su ţenu optuţili za ubojstvo. Ali oprosti.

Ja se ne zanimam za takve senzacionalne vijesti."

Vivian se osjećala kao da mora preskočiti ogradu, koja je za nju

previsoka. Ipak se psihički sabrala i izustila riječi : "Ta sam ţena bila

ja."

"Jesi li posve pri pameti?" pitao je zabrinuto.

"Misliš, da li sam duševno zdrava? Ipak, to je sigurno. Nakon

toga su me pregledali."

"Samovanje u ovoj čudnoj kući nije ti dobro činilo. Moraš što

prije odavde."

"Herbert, molim te, ipak pokušaj razumjeti! Istina je to što ti

govorim. Ja sam bila Lisa Hammer, roĎena Hopfr ţena kojoj se

htjelo naturiti ubojstvo."

On još uvijek nije mogao vjerovati. "Nemoguće! To ne moţe

biti."

"To je činjenica, Herbert!"

"Ne, ne i tisuću puta ne! Ti si Vivian Wagner."

"Promijenila sam ime. To je naime moguće."

"To jednostavno ne vjerujem. Samo se još slabo sjećam

fotografija, ali ta osoba je izgledala posve drugačije."

"Točno, Herbert. Ja nisam samo promijenila ime nego sam se

podvrgnula i plastičnoj operaciji. Ja sam Lisa Hammer, i ako tako

ţeliš, ja sam to još uvijek."

Bio je blijed kao smrt.

Vivian je razumjela, da je konačno shvatio. Ustala je, donijela

čašu i bocu konjaka – ne onu iz zalihe doktora Krantza, već jednu

koju je nabavila za svaki slučaj.

Ruke su mu se tako tresle, daje imao poteškoće prinijeti čašu

ustima. "Smije li se ovdje pušiti?" prostenjao je.

"Jasno da moţe. Stari doktor i sam dimi kao lokomotiva."

Bolilo ju je gledati s kakvom mukom vadi kutiju iz dţepa i kako

mu je teško izvaditi i zapaliti cigaretu. Tada je uzeo još jedan gutljaj

212

i u lice mu se vratila boja, no pogled mu je ostao poremećen.

"Trebala si mi to reći", izgovorio je još uvijek promukao.

"Naravno, potpuno si u pravu da sam ti trebala reći, najkasnije

kad smo govorili o ţenidbi. Ali bila sam s tobom tako sretna, da našu

vezu nisam htjela opteretiti – jednostavno nisam za to imala snage."

Njeţno je dodirnula njegovu ruku. "Zar je zaista tako strašno?"

"Još pitaš?"

"Ali to nisam bila ja, Herbert, ja nisam ubila mojeg muţa. A sada

se čini kao da moţemo privesti pravog krivca."

"Tko – mi?"

"Paul Zumbruch i ja. Postoji jedan svjedok, koji je vidio kako

ubojica noću ulazi u kuću. Paul je zaduţio detektiva da pronaĎe toga

svjedoka."

"A onda?"

"Ako ga se uspije naći – a u to po ljudskoj procjeni ne postoje

sumnje – moţe se slučaj još jednom pokrenuti."

"S tobom kao svjedokom?"

"Vjerojatno."

"Tada bi opet bila u središtu paţnje. Tada više ne bi vrijedila ni

promjena imena ni plastična operacija."

"Ali bi bila dokazana moja nevinost."

"To je sve za mene malo previše." Ispraznio je svoju čašu i

pruţio joj je.

Natočila je. "Da, znam, Herbert. Znam koliko te ovim otkrićem

opterećujem. Kao moju ispriku mogu reći: i to je bio jedan od

razloga, zašto sam se toga toliko plašila."

"I što će biti dalje?"

"O tom moraš, Herbert, ti odlučiti. Ako ne ţeliš da slučaj doĎe

još jednom na sud, tada ćemo to ostaviti. Vaţno je samo da mi

vjeruješ, da nemam ništa s ubojstvom."

"Sigurno ne. Ti ne bi nikad ubila." Gledao ju je pronicljivo. "Ali,

uostalom, što znam o tebi?"

"Ako ţeliš, sve ću ti ispričati."

"Naravno, volim te još uvijek i ţelim da mi budeš ţena. Ali

trenutno sam potpuno zbunjen."

Razgovarali su sve do noći. Postupno je Vivian stekla dojam da

je spreman prihvatiti njezinu prošlost. Samo ju je smetalo što pije

213

više nego obično. Znala je da alkohol ne moţe riješiti probleme.

Priredila je malu večeru, ali on je ostao na tome da puši i pije.

Bez protivljenja je uzeo na znanje, daje u hotelu Park za njega

rezervirala sobu. Prešutjela je daje za slučaj pozitivnog razvoja

dogaĎaja dala urediti spavaću sobu bračnog para Krantz. Ali

situacija je bila takva da joj nije bilo stalo do seksa, a nije ni htjela

pokušati razdor meĎu njima premostiti tjelesnom strašću. Kada gaje

oko deset sati odvela do hotela, bio je sve prije nego trijezan.

"Razočarao sam te", rekao je teškim glasom.

"Ne, nimalo!" tvrdila je ona. "Znala sam da će za tebe to biti

udarac."

"Moram o svemu razmisliti."

"Da, učiniti to. Sutra rano doći ću po tebe. Oko devet?"

Nespretno ju je pokušao poljubiti i ona je dopustila. Ali njegove

su usne bile hladne.

Vivian se nije dalo vratiti u prazan stan. Kao često dosada vozila

se noćnim ulicama maloga grada. Priznala je daje razočarana, ali je

znala da za to nije kriv Herbert nego ona. Sto je mogla očekivati? Da

će je zagrliti i uzviknuti: "Svejedno što se prije dogodilo, ti si ţena

koju ljubim!" – Da, upravo to je očekivala. Sada je spoznala daje

takvo uvjerenje bilo posve pogrešno. Suočila gaje s jednom stranom

svojeg ţivota, na koju on nije bio spreman i na koju nije mogao biti

spreman. On je bio čovjek graĎanskih gledanja od glave do pete, i

zato gaje ova novost morala šokirati. Bez obzira na to, ovo što se

dogodilo, bilo je neobično vaţno za nju, a kroz to i za njega, ukoliko

će ostati uz nju.

Trebalo je vremena da Vivian odagna svoju utučenost. Shvatila je

da je Herberta samo iskoristila da izbriše Lisu Hammer, kao što joj je

posluţilo novo ime i novo lice. Veza s njim nije bila drugo do jedna

epizoda, jedna sretna epizoda, koja je sad završila. Bez obzira na to

što će on odlučiti, znala je daje gotovo, i nakanila mu je to sutra

razjasniti, obazrivo ali odlučno.

Nehotice je Vivian u meĎuvremenu stigla do Parkstrasse. Vozila

je još polaganije. Pred kućom broj dvanaest nisu bili parkirani 214

nikakvi automobili, ali je promatrala kako su dvije osobe brzo prešle

prednji vrt i bile puštene u kuću. Arthur Hammerje dakle morao biti

kod kuće. Vivian je bilo jasno, da sada nije vrijeme za posjete, ali je

smatrala da se u svojem poloţaju ne mora pridrţavati uobičajenih

pravila. Već je više puta pokušala do svojeg pastorka doći

telefonom, jednom je kod njega pozvonila popodne, ali uzalud. Sada

je uočila priliku da ga vidi.

Stvarno su joj se vrata otvorila nakon što je tri puta pozvonila. No

nije joj vrata otvorio Arthur nego jedan nepoznat mladić. Bio je jako

visok, širokih pleća i imao brutalnu privlačnost jednog svodnika.

Buljio je u nju s nepovjerenjem i htio joj zalupiti vrata pred

nosom.

No Vivian je bila brţa i gurnula nogu naprijed. Zabolilo ju je kad

su je vrata pogodila, ali se ipak nisu dala zatvoriti.

"Moram razgovarati s gospodinom Hammerom!" kazala je

Vivian.

"To sada nije moguće."

"On je ovdje, nije li?"

"On ima goste."

"Morat će ih na trenutak ostaviti. Ja sam prijateljica njegove

maćehe. Moram mu prenijeti poruku."

"Tko ste vi?"

"Prijateljica Liše Hammer."

Na čovjeku se vidjelo da mu je ime poznato, ali mu je očito bilo

teško donijeti odluku.

"Njoj pripada kuća", dodala je Vivian, "i ona bi se vrlo začudila

da mi se ne dopušta ući."

"Povucite nogu, pa ću pitati."

"Radije bih unutra čekala na njega."

"Ţelite li riskirati da zgnječim Vašu lijepu nogu?"

Učinila je stoje traţio. "Vi biste to bili u stanju."

Vivian je morala dugo čekati. Već je gotovo izgubila nadu, kada

je čovjek opet otvorio vrata i pustio je unutra. "Kakve Vi imate

ţivce", primijetio je neljubazno.

Vivian je bila iznenaĎena što je nije odveo u mali salon, nego u

kuhinju i rekao joj da pričeka. Ogledala se i ustanovila da se štošta

promijenilo. Sada je tu stajao golem hladnjak.

215

Arthur je ušao. Njegov je nastup imao još nešto od nekadašnje

nemarne elegancije, ali je na neki neodreĎen način bio pohaban.

Arthur kao da se smanjio, njegova pepeljastosiva koţa bila je ruţna

suprotnost njegovoj još uvijek ţutoj kosi. Tamni kolutovi ispod očiju

govorili su o neprospavanim noćima.

Vivian mu je pruţila ruku; on je nije prihvatio.

"Gospodin Hammer?" rekla je upitnim tonom. "Šalje me Vaša

maćeha. Imat ću neko vrijeme ovdje posla, pa je mislila da bi bilo

dobro da Vas potraţim."

"Zašto?"

"Mislila je da mogu stanovati u njezinoj kući."

Sada je odjednom ţivnuo; na njegovim su se obrazima pojavile

crvene mrlje. "Isključeno!"

Vivian je primijetila da su zjenice njegovih napola zatvorenih

sivih očiju bile vrlo uske. "Ali kuća je dovoljno velika", objasnila je.

"Nije."

"Nema li pet spavaćih soba?"

"To Vas se ne tiče. Ovdje ne mogu podnijeti strane ljude."

"Pa to je na samo nekoliko tjedana."

"Ne, a sad dosta gluposti. Nestanite prije nego što Vas dam

izbaciti."

"Već idem!" Vivian je krenula k vratima, ali se još jednom

okrenula prije nego što je izašla. "Ne znam što će na Vaše ponašanje

reći Lisa Hammer." Tada se poţurila da izaĎe.

Kada je opet sjedila u autu, bila je sretna da nije spomenula svoje

ime. Ponašanje oba muškarca je bilo prijeteće. Mogla se samo

nadati, da njezino pojavljivanje neće shvatiti dovoljno ozbiljno, da bi

nešto protiv nje poduzeli.

Njezina posljednja svaĎa s Herbertom Zinkom bila je kratka, ali

bolna. Nije ju čak pozvao ni na kavu. Sve one lijepe riječi koje je

priredila da ga tješi, ostale su neizrečene.

"Ti si me prevarila", bacio joj je u lice, dok je hodao uz nju preko

trga, šaka zabijenih duboko u dţepove. – Ona je priznala.

Još je naglasio. "Lukavo prevarila!" 216

"Tako bi se to moglo nazvati", rekla je miroljubivo. Razumjela je

da pokušava spasiti svoju čast, tako da nju osramoti.

"Ne mogu ni zamisliti što bi bilo, da sam te zaista oţenio i daje

stvar izbila na vidjelo!" Lupio se šakom o visoko čelo. "Kako bi

onda tu stajao?"

Nije joj se činilo vrijedno truda da mu objasni daje uvijek ona

bila ta, koja je odbijala ţenidbu.

"Bio bi to kraj moje karijere!" nastavio je ljutito.

"Dobro, onda joj više ništa ne stoji na putu", nije se mogla

suzdrţati a da ne .primijeti.

"Već uvijek mije smetao tvoj bezobrazan jezik, ali nikad ne bih

mislio..."

Bilo joj je dosta. "Sto jesi ili nisi mislio, sada je prilično nevaţno,

ili?" upala mu je u riječ. "Ako sam te dobro razumjela, hoćeš

prekinuti. Zato ne treba velikih riječi."

"Daj mi ključeve automobila i isprave!" Zastao je.

Došlo je to tako iznenada, da nije znala što da kaţe.

"Sto me tako gledaš? Misliš li da previše traţim, ako ţelim da mi

vratiš moja kola?"

"Ne." Otvorila je torbicu i izvadile ključeve i isprave te mu ih

dala.

"Kad sam već ovdje", rekao je, "da sam barem pokretan."

"To je dobra ideja", sloţila se s njim, "onda, dobra zabava!"

Rado bi ga bila za rastanak poljubila u obraze ili mu barem

pruţila ruku. Ali njegovo je odbojno drţanje to onemogućavalo. Zato

se okrenula na peti i otišla.

Pred kućom doktora Krantza stajao je Paul Zumbruch. Vivian se

toliko iznenadila da nije mogla vjerovati svojim očima. Bez riječi su

jedno drugom pali u zagrljaj i ljubili se. Konačno su se odvojili.

"Ti?"

"Da, ja!" odgovorio je.

Tada su postali svjesni da takav razgovor prilično budalast i

prasnuli su u smijeh.

"Liesel je naĎena!" rekao je. "Zove se Elisabeth Kastner ţivi u 217

Munchenu. To naravno olakšava slučaj, jer minhenska će policija

nepristrano prići slučaju."

"Ti, jučer navečer sam bila kod Arthura. Djeluje propalo. Sigurna

sam da uzima drogu. Vjerojatno morfij."

"A gdje je tvoj savjetnik?"

"Izgubio se!"

"Ţalosna zbog toga?"

"Ne. Olakšana. Bio si potpuno u pravu."

"Onda našoj ţenidbi ne stoji ništa na putu."

"Ne znam, Paul, da li nakon razočaranja tako brzo..."

"Ipak. Moţeš. Dovoljno smo dugo čekali. Hoću da si mi ţena,

kada se još jednom pokrene postupak zbog ubojstva."

"To Arthur neće izdrţati. U lošem je duševnom stanju kakvo se

samo moţe zamisliti."

"I onda? Da ostane nekaţnjen?"

"Mora daje prošao paklenske muke."

"Saţaljevanje ubojice?"

"Da, i to."

"Ne ţeliš si predbacivati, da ideš za osvetom?"

"Točno. Ne ţelim opteretiti svoju savjest."

"Dobra curica! Opet ju je poljubio. "Iako je tvoj stav potpuno

kriv, jer se radi o tom..." Prekinuo se. "Zašto stojimo ovdje bez veze?

Nećeš li me pustiti u kuću? Još nisam doručkovao."

Oklijevala je samo još djelić sekunde. Onda je rekla: "Da, doĎi!"

i otvorila vrata.

Staromodno namještena spavaća soba starog liječničkog para bila

je sve prije nego romantična, ali za Paula i Vivian to je bilo posve

nevaţno. Cijela strast, koja se meĎu njima nagomilala, izbila je

poput vulkana.

Trebalo je beskonačno dugo da se vrate u stvarnost. Oboje su bili

iscrpljeni i plivali u znoju. Unatoč tome su se grčevito drţali i nisu se

htjeli odvojiti.

Paul je to prekinuo. "Sad sam gladan."

Pokrila mu je grudi malim poljupcima. "Idem prvo pod tuš, a

onda ću nam prirediti doručak."

"Protuprijedlog: Idemo zajedno pod tuš i onda priredimo

doručak."

218

"Dobro", rekla je.

Ipak im je trebalo još neko vrijeme, da odluče ustati.

Kasnije, kada su uz kavu i uskrsni kolač sjedili jedno nasuprot

drugom – Vivian u svojem kimonu i vlaţne kose povezane frotirom,

a on u jednom puno prekratkom doktorovom kaputu za kupanje –

primijetio je: "Ovdje stanuješ zapravo vrlo luksuzno, bez obzira na

to d a j e sve dosta jednostavno. Ali ipak imaš dosta prostora i jako

lijepu kupaonu."

"U stvari", odgovorila, "nemam ovdje dolje što traţiti. Ja

stanujem kat više."

"Ah da? Ali sve djeluje tako čisto i udobno. Narcise i..." "Ja sam

dala urediti stan za eventualan posjet." Dopustio je da mu se ruka s

kruhom, koju je upravo htio prinijeti ustima, spusti. "Ti si me

očekivala?"

"Ne tebe", priznala je, "vladinog savjetnika." "Pogledaj samo!

Razlog više date više ne puštam s očiju." "Ali sam ga onda ipak

otjerala. Reci mi, što bi bio učinio, da je on bio ovdje? S tim si ipak

morao računati."

"Borio se za tebe. T o j e stvarni razlog zbog kojeg sam došao."

Nasmiješila mu se. "Tako nešto sam oduvijek ţeljela. Ne

sumnjam u to da bi ti pobijedio."

Za posljednje tjedne u Rodenbergu Vivian sije unajmila auto.

Ona i Paul posjećivali su se koliko je god bilo moguće. Ipak je bila

sretna kad je vrijeme zamjene isteklo.

Preselila se k Paulu u Miinchen-Nymphenburg. Njegov elegantan

četverosobni stan bio je dovoljan za malu obitelj.

"Bio sam siguran", rekao joj je pri njezinom prvom posjetu, "da

ćeš jednog dana doći k meni."

"A da nisam", odgovorila je na svoj fakinski način, koji je

podsjećao ne nekadašnju Lisu, "našao bi drugu ţenu."

Vivian je uspjela uloviti asistentsko mjesto kod profesora

Schonhubera u bolnici 'Rechts der Isar', gdje je htjela završiti

specijalizaciju plastične kirurgije. Prepustila je Paulu da riješi njezin

stan u Berlinu. 219

U lipnju su se vjenčali u matičnom uredu Mandelstrasse.

Vjenčani kumovi su bili Lisina majka, koja se teško privikavala na

preobrazbu svoje kćeri, i profesor kojem je mogla zahvaliti svoje

novo lice. Na svadbeno su putovanje mogli ići tek u kolovozu, jer je

Paul mogao dobiti slobodno tek kad su praznici na sudu.

Kako bi izbjegli ljetne vrućine, odabrali su Švedsku. Letjeli su u

Stockholm, tamo su unajmili automobil s kamp- prikolicom i

prokrstarili zemlju jezera i šuma. Imali su piknik na pjenušavim

vodopadima, a večeri provodili uz pucketanje logorske vatre. Uprkos

svega što su preţivjeli, osjećali su se mlado i bezbriţno.

Jednog je jutra Paul sam otišao kolima do obliţnjeg mjestanca

Orebro da kupi zalihe. Osim s maslacem, jajima, kruhom i

konzervama vratio se i s jednim njemačkim novinama, tri dana

starima. Jedan od krupno otisnutih naslova bio je: "Arthur Hammer

priznaje umorstvo."

"Daj!" uzviknula je Vivian i istrgnula mu list iz ruke. Čitala mu

je sjedeći za stolom za kampiranje: "Sin rodenberškog tvorničara

Bruna Hammera, koji je u kući svojeg prije sedam godina ubijenog

oca vodio ilegalnu igraonicu – jučer smo izvijestili – i koji je

prilikom jedne racije uhićen, priznao je tijekom policijskog

saslušanja d a j e ubio oca. Prema vlastitoj izjavi, golemi dugovi su

bili povod tom strašnom činu, za koji je svojedobno bila okrivljena

njegova maćeha Lisa Hammer. Arthur H. je izjavio da prema toj ţeni

– osloboĎena je zbog nedostatka dokaza – nema lošu savjest, jer je

njegom nepotrebno produljivala ţivot njegovog oca i tako Arthura

onemogućavala da dobije očekivano nasljeĎe."

"Dakle ipak!" uzviknuo je Paul. "Konačno!"

"On to neće izdrţati", rekla je Vivian, "samo čekaj, ubit će se."

"Moţda bi to bilo najbolje što moţe učiniti."

Okrenula je list i čitala dalje: "Prema vlastitoj izjavi se Arthur

kolima jednog prijatelja doveo u Rodenberg, parkirao nekoliko

stotina metara od roditeljske kuće i neopaţen ušao. Za to je koristio

ključ kojeg je još uvijek imao, i kojeg se nakon djela riješio. Škare za

papir su mu došle u ruke već prilikom prethodnog posjeta i činile su

mu se prikladne kao instrument za ubojstvo. Iako se radilo o djelu iz

očaja, ipak se mora govoriti o hladnokrvnom, unaprijed smišljenom

ubojstvu. Arthur Hammer je poslan u duševnu bolnicu na

220

psihijatrijski pregled." Vivian je dozvolila da joj novine padnu.

"Vjerojatno će ga strpati u ludnicu", rekao je Paul.

"Misliš da uopće neće doći do procesa?"

"Ipak. Ali kako stvari stoje, odreći će se tvoje izjave. Vivian, znaš

li, što to za tebe znači? Sad moţeš pokazati lice cijelom svijetu. Mi

se moţemo vratiti u Rodenberg."

"Stvarno to ţeliš?"

"U pravu si. Vjerojatno ne. Ali moţeš dopustiti da te prepoznaju

stari prijatelji. Kako bi bilo da od toga načinimo svečanost."

"Da, moţda", rekla je s oklijevanjem.

"Što je s tobom? Zar nisi sretna?"

"Ne tako, kako bih trebala biti. Beskrajno mi je ţao Arthura. Što

se mora dogoditi u čovjeku, da u takvom djelu vidi jedini izlaz? Da

sam se više za njega brinula, da sam ga potaknula da mi se povjeri,

bilo bi se moţda spriječilo ubojstvo."

"Samo si sad nemoj nabiti kompleks krivnje!" protestirao je Paul.

"Nakon svega što sam saznao o Bruni Hammeru, veliko je pitanje da

li bi svojevoljno dao potrebnu lovu, pa makar ti našla zlatne riječi da

ga privoliš. Naprotiv, pretpostavljam da bi sina razbaštinio na licu

mjesta."

"Nisam se za Arthura mogla brinuti, kako sam se moţda kao

maćeha trebala", opravdavala se pred samom sobom, "njegov me je

otac previše zaokupljao."

"Evo, vidiš!" Povukao ju je i zagrlio. "Ne pravi takvo ţalosno

lice. Dovoljno si patila zbog djela za koje nisi bila kriva. Ostavi

Arthura tamo gdje mu je mjesto. On se zbog tebe nije nimalo

zabrinjavao. Mora je konačno prošla. Imaš sve razloge da budeš

sretna."

"U pravu si, Paul", rekla je i privinula se uz njega. Ali trebali su

proći dani da joj se vrati bezbriţno raspoloţenje.

Na povratnom letu u München – oboje su bili potamnjeh od

sunca i divno odmoreni – rekao je: "Vivian, jeli ti ikad doprlo do

svijesti, da ova strašna priča ima i svoj sretan završetak?'

"Za koga?"

221

222

"Za nas dvoje. Mi se inače po svoj prilici ne bismo nikada

upoznali."

Nagnula se prema njemu i poljubila ga u obraz.' To mi je potpuno nezamislivo, Paul. Ali ţivot je ipak vrlo neobičan."