Ljubuško silo 2012.

Zadrino duhanište, Grljevići

PUČKI GODIŠNJAK • Ljubuški, 28. srpnja 2012. • Br. 8

ISSN 1986-6046

�

Kreće stijeg

Osvrt na Ljubuško silo 2011.

Kad Silo otpočne

Gardisti iz Čakovca

Vila Ljubuškoga sila 2011.

�

8. Ljubuško silo 2012.28. srpnja 2012., Centar malih športova, Ljubuški, 20,30 sati

P r o g r a m18,30 OkupljanjedruštavakodOŠMarka Marulića,Ljubuški

19,30 Pripremasudionikazasvečanimimohodkrozgrad

20,00 Početakmimohodauzglazbuinapjevedruštava

20,30 DolazaknaCentar malih športovaipredstavljanje

20,45 Početakprogramainastupidruštava

22,30 IzborVile Ljubuškoga sila

23,00 Završetakprogramauzokrjepu,pjesmuidruženje

Glavni domaćin Sila: HrvojeArtuković,HKUD“Sv.Marko”,KlobukStjegonoša: AnteMeđugorac-Kamilo,HKUD“Sv.Marko”,KlobukVoditeljica: ŽeljkaOpačak

S a d r ž a j

OsvrtnaLjubuškosilo2011................................................................................ 2Program........................................................................................................................ 3Tematskiprilog:Duhanarstvo............................................................................ 4Kulturnaiumjetničkadruštva............................................................................. 6Povijestljubuškihnaselja(6.dio)................................................................... 18

Organizacijski odbor:DavorinMedić,predsjednikičlanovi-MladenAkmadža,AnteHerceg,ZdenkoPavlović,AnteŠimović,HrvojeArtuković,KrešoŠoše,NešoHrstić,StjepanGranić,VladoGranić,JadrankaGrbavac,HrvojeMucićiToniKraljević.

Berači duhana u austrougarsko doba

Organizator:Savezkulturno-umjetničkihdruštava“Ljubuškosilo”(HKDSveti Ante,KUDHerceg Stjepan,HKUDStudenčica,HKUDRadišići,HKUDSv. Marko,HKUDIvan, KUD Vašarovići iHKUDHardomilje).

�

Duhan (Nicotiana taba-cum) je jednogodišnja

biljka iz porodice pomoćni-ca,kojasekoristiufarmaciji,alinajvećimdijelomprerađe-na služi čovjeku za pušenje,šmrkanje i žvakanje. Samariječduhanturcizamjearap-skoga podrijetla u značenju“dim,gustapara”.Nikotin jedobio naziv prema francu-skom veleposlaniku JeanuNicotudeVillemainu,dokjenaziv tabaco (svitak) došaood Indijanaca s otočja Haiti.

Škijasdrugestraneznači“krijumčarenje,šverc”(turcizameškija,odmetnici,hajduci,podrijetlomizarapskoga),paodatlekrijumčarenaroba,duhan.ŠpanjolskisvećenikRomanoPano1498.prvijeprenioduhanuŠpanjolsku,kojisenakondvajustoljećaraširiopoeuropskimiazijskimzemljama.Bezobziranasvepogibeljikojevrebajuizduhana,zanjseuHercegoviniustalionaziv“žutozlato”.Hercegovačkagospodarskapovijestzadnjihdvajustoljećanemožesezamislitibezduhana.DalmacijaiHercego-vinaprvasupodručjanaBalkanuukojimasepočeogajitiduhan.PremapodacimaizDubrovačkoga državnog arhivahercegovačkiduhanprviputsespominje1716.kadasuMostarcidotjerali jednubaluduhanauDubrovnik.Upočetkuseduhanmogaouzgajatizavlastitepotrebe,alitkogajeprodavaomoraojenanjplatitiporezzvan“mururija”(arapskicarina,cestarina),itodesetpijasterapooki(oka=1,28kg).Dr.fraDominikMandićpiše“OdvremenaAli-pašeRizvanbegovićasvakajekućauHerce-govinisadiladuhanbarzasvojuvlastitupotrebu.UvećojkoličiniizaizvozsadilisuduhanuBrotnju,BekijiiokoTrebinja.Duhanseprodavaouturama10–12grošapo1oki.Pušilisusamooženjeniljudi,itonačibuk(lulaikamiš)itakum”.Premajednompodatkuiz1874.napodručjuokrugaLjubuškoga,tadastridesetaksela,proizvedenojeoko53.000kgduhana.KadajeAustrougarskamonarhijazaposjelaBosnuiHer-cegovinu1878.stanjesekorjenitopromijenilo.Godine1880.objavljenjeZakon o osnivanju monopola,pokojemusepodnadzordržavestavljacjelokupnaproizvod-nja, prerada i prodajaduhana. Područje Her-cegovine podijeljenoje na šest duhanskihrajona. De facto čitavaitavaproizvodnja bila je podbila je podbila je podjepodpodkontrolom specijalnih specijalnihspecijalnihporeznika �inanza, u �inanza, u�inanza, u, uunarodu zvanih ��lanci zvanih ��lancizvanih ��lanci ��lanci��lanci(vilanci). Od 1880. osni-vilanci). Od 1880. osni-).Od1880.osni-vajusetvornicaduhanauSarajevuiuMostaru,a otkupni uredi u Lju-buškom (1881.), Stocu,MostaruiTrebinju.

Tematski prilog: Duhanarstvo

Klub pušača iz 1859.

Duvan na ćirilici

�

Trebaspomenutidado1878.uHercegovinicigaretakaonačinpušenjanijebiopoznat.Teknakontogapočinjesekoristiticigaretnipapirišibice.Duhanseuprodaji,sobziromnakvalitetu,dijelionajak,srednjiilagani(ćeskin,ortaijavaš).Prosječnaotkupnacijenaduhanaprvihgodinaaustrougarskevladavineiznosilaje1,10krunaza1kg(sorte“Tanče”i“Ravnjak”),zaštosemoglokupiti10kgpšenice,12kgkuku-ruzaili1kgšećera.UgledhercegovačkogaduhanaudobaK.undK.Monarhijebiojevelik:nastranimtržištimabiojetraženijiodbugarskogaigrčkogaduhana.Mnogieuropskidvoroviiuglednicitražilisudaimsarajevskaimostarskatvornicaizrađujucigareteodhercegovačkihduhana.

UdobaKraljevineJugoslavijedržavajepreuzelamonopolnaproizvodnjuipro-dajuduhana.Međutim,otkupnecijenebivalesusveniže,prviputdolazidokrijum-čarenjaduhana.Prvojehercegovačkiduhandegradiranudrugorazredniuodnosunasrpskiduhan,iukinutojeosiguranjeodtuče.KasimGujić,publicistizLjubuškoga,napisaoje1935.raspravu“DuhanskopitanjeipitanjekrijumčarstvaduhanauHer-cegovini”,Zagreb,1935.TakojeuLjubuškomza1929.saditeljimaduhanaisplaćeno35.000.000dinara,a1934.2.000.000din.,štojeznačilopadza94posto.Proizvođačduhanadobiobinakonodbitakaoko4din.zakilogramduhana.Ašvercerjemirnedušemogaoprodatikilogramduhanaod30do50dinara,dakleosamdočetrnaestputaskuplje.

Ljubuške vagarice 1940.

Uz sve peripetije od sadnje do prodaje duhan je zadnjih dviju godina doživiomalurenesansu.Kaorazlogtomusvakakojezavidnacijenaduhana, jersezakilo-gramduhanaulistumožedobitiido30maraka,štoseranijenijenikadadogodilo.Zakilogramkrižanaduhanamožedobitiivišeod40maraka.Svevišezelenihduhan-skihpovršinamožesevidjetiuLjubuškomu,posebiceuGrljevićimaiLipnu.

R.Dodig

Cigarete Ljubuški iz NDH

Duhan na hrvatskoj kovanici od 10 lipa

�

HKGD“DUNAV”,VUKOVAR

Hrvatsko kulturno-glazbeno društvo ‘’Dunav’’, Vukovar, jednoodnaj-starijihdruštavaugraduVukovaru,osnovanojedaleke1867.,štoznačidaovegodine obilježava 145 godina od osnutka. Društvo je obnovilo svoj rad još ugodinamaprogonstvauZagrebu,azadnjihdesetakgodinanakonpovratkauVukovar,uspjelojeukratkomvremenupostićizapaženerezultateuraduioku-pljanju novih generacijaVukovaraca. Danas broji oko 130 članova u dječjoj iodraslojfolklornojsekciji,tamburaškojsekciji,temješovitompjevačkomzboru.Osim pjesama i plesova vukovarskog kraja folklorne skupine društva izvode ičuvajutradicijuplesaiostalihkrajevaRH.

Takodruštvo“Dunav”nasvomrepertoaru,osimslavonskihisrijemskihpje-samaiplesova, imaiplesoveBaranje,Posavine,Bizovca,Prigorja,BunjevačkihHrvata,kaoiplesoveDalmacijeizSplitaiTrogira.Radosuviđenigostiumnogimmjestima diljem RH, te sudionici raznih festivala u inozemstvu. Za svoj dopri-nosukulturiiobnovihrvatsketradicijskekultureugraduVukovaru,DruštvojenagrađenoPlaketom Grada Vukovara,tePoveljom Vukovarsko-srijemske županije2007.

VoditeljfolklornesekcijejeZlatkoHegeduš,prof.,avoditeljtamburaškesek-cijeŠimaDominković.

�

KUD “SELJAČKA SLOGA”,STROŠINCI,RH

Kulturno-umjetničko društvo “Seljačka sloga” dolazi iz Strošinaca,malogamirnogmjestasmještenanasamomuistokuHrvatske.Društvojeutemeljeno1970.,otkadauspješnonastupaidjeluje.UsrcuDruštvajesla-vonska ravnica, gdje od roda zemlja puca i gdje su ljudi dobra srca. KUD“Seljačkasloga”izvestćeuprogramuLjubuškogasila2012.običajCvjetniceunašemselu,kadamomcicuramapjevajupodprozorom,tespletslavon-skihkola.

StrošincisunajmanjenaseljeuOpćiniVrbanja,smještenouzsamugra-nicu s Republikom Srbijom, nasuprot selu Jamena. Prema još neslužbenupopisustanovništvaiz2011.selobroji495stanovnikaraspoređenihušestulica:MatijeGupca,VladimiraNazora,Paštanska,Bratstvaijedinstva,BraćeRadićiMarošaTrconića.CestovnojepovezanosaSoljanima,Jamenom(jošuvijek neotvoren granični prijelaz), Račinovcima i Lipovcem (neasfaltiranput).Područnaškola“JosipKozarac”nalaziseuuliciVl.Nazoraipohađajujeučeniciod1.do4.razreda,aučenici5.do8.razredasvakodnevnoputujuuSoljane.UbliziniškolenalaziseirimokatoličkacrkvaPreobraženja Gospodi-nova.IakojeselomalounjemudjelujuNK“Srijemac”(osnovan1931.),KUD“Seljačkasloga”,DVD“Strošinci”iLovačkodruštvo“Vepar”.

�

“GRADSKI MANDOLINSKI ORKESTAR”,Vrgorac

IakomladuraduidjelovanjuGradski mandolinski orkestar VrgoracvećjezapaženusvojimnastupimadiljemSplitsko-dalmatinske,Šibensko-kninskeiDubrovačko-neretvanskežupanije,čemusvjedočebrojnenagradeipriznanja.U četirima nastupima na festivalu mandolina“Imota” u Imotskom vrgorski sumandolinistinagrađenitriputa,odnosno2008.,2011.i2012.Zasvojdoprinosu2010.dobitnicisuiNagrade Grada Vrgorca.Sradošćusesjećajusvojegane-davnognastupauČeškoj,tesejednakoveselesvakomnovomnastupuigosto-vanju.

Gradski mandolinski orkestar broji dvanaest članova, a njihov repertoaruključujeraznovrsneglazbenestilove,odklasičneglazbedodomaćihtradici-onalnihpjesamaiobradesvjetskihpophitova.Takođersponosomističuivrlouspješneglazbenesuradnjesklapama,zborovima,kao iopernimpjevačimaiostalimvokalnimsolistima.VoditeljorkestrajeTomislavHerceg.

Vrgorac oko 1690.

�

ZBOR“KRALJICA KATARINA”,KRALJEVASUTJESKA

Zbor “Kraljica Katarina”, Kraljeva Sutjeska,dolaziizstolnogamjesta,pri-jestolnicesrednjovjekovneBosne,KraljeveSutjeske idjelujeusklopuUdruge“StolnomjestoKraljevaSutjeska”,čijijepredsjednikJosipBrđanin.ZbornjegujetradicijuiobičajesvojegakrajažupeKraljevaSutjeskapunihdvanaestgodina,nastupajući na mnogim manifestacijama u zemlji i inozemstvu.Tako se pred-staviouŽupanjinamanifestaciji“Žetva”,uZagrebu,Sarajevu,uLjubuškomnaLjubuškom silu 2010. i mnogim drugim mjestima u BiH i RH. Pri zboru djelujepetnaestčlanova,odnedavnoihpratiitamburaškiorkestarizKraljeveSutjeske.PredsjednicaDruštvajeBožanaRadić.

Uarheološkimistraživanjimazapočetim1959.naruševinamaBobovcaivla-darskihdvorovauKraljevojSutjescipronađenojepunotogaštojebilozatrpanoizaboravljeno.U�ranjevačkomsamostanuuKr.Sutjesciočuvanojerijetkobo-gatstvo dokumenata,knjiga, slika, etno-grafskih predmeta isakralnogaruhaipo-suđa.Čitavopodručjepokrivala je srednjo-vjekovna župa Trstiv-nica,odkojejeostaloime današnje rječicekoja utječe u Bosnu.Ruševinevladarskogadvoranalazesenaza-ravanku zvanom Gr-gurevo.Tusu još�ra-njevački samostan ipetkmudaljeneruše-vinegradaBobovca.

Sutješčanke na Grgurevu

10

HKUD“HERCEG STJEPAN”,BLAGAJ-BUNA

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Herceg Stjepan”, Blagaj-Buna,osnovanoje2004.užupiBlagaj-Bunabezposebnanaziva.Kakosedruštvovre-menomproširivalo,iznjegasuizrasliiBećari,kojisusvojompjesmom,ponajpri-jehercegovačkimbećarcem,osvježiliiobogatilidruštvo.Krozpjesmuiplesciljjedruštvazadržatibogatutradicijunašihpredaka,unaprijeditikulturno-umjet-ničkiživotaužupi,očuvatiipromicatikolaiplesovehrvatskognaroda,kakonebipaliusjenuzaborava.DruštvojenastupalodiljemHercegovineiRepublikeHrvatske.Ustudenom2008.društvojedobilonaziv“HercegStjepan”,učastvoj-

vodeihercegaStjepanaVukčića Kosače. Jednaodnjegovihrezidencijanalazila se na područjužupeBlagaj-Buna,iznadBlagaja,poznatadanaspod nazivom Kula her-cegova.

U studenome 2009.društvo se službenoregistrira kod državnihinstitucija i postaje sa-mostalno, uz potporui daljnju pomoć župe

Blagaj–Buna. Društvo trenutačno broji oko sedamdeset članova, podijeljenihupetskupina:Dječjifolklor,�olklormladih,Bećari,TamburašiiDramskasekcija.BećarisudioHKUD-aHercegStjepan,asastavljenjeodčlanova:Marinko Ma-slać, Jozo Puljić, Božo Marić, Tomislav Zlomislić, Rajko Marčinko, Mario Pavlović i Dragomir Pavlović.VodećivokalisuJozoPuljić i BožoMarić.PredsjednikHKUD-ajeMarinkoMaslać.

Stari most preko Bune, 1895.

11

HKUD“ZORA”,STRUGE-GORICA,ČAPLJINA

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “ZORA”, Struge-Gorica, Čapljina,kojepredstavljastatusnisimbolmjestaiopćine,utemeljenoje1936.snekolicinommandolinistakojidjelujudo1940.Ponovnaa��rmacijaslijeditek1995.,kadanekolikomladihljudiizStruge-Goricapokrećedruštvosfoklornomi tamburaško-mandolinskom sekcijom. U zadnjih pet godina djeluje i klapa,kao i sekcija ženske pjevačke skupine. Također u sklopu Društva postoji ikarnevalska udruga,kojajeaktivnaodsamihpočetaka.Sasvimtimsekcijamazaokruženajejednacjelinaiimagecjelokupnogadruštvaukojemuseokupljajumladiljudi.UDruštvutrenutačnodjelujeokostotinjakčlanova.

Odkoreogra��jakojeizvodifolklornasekcijanajpoznatijesuLinđo,završnokolo izopereEro s onoga svijeta, splethercegovačkihplesova (Trusa,Taraban,GrabovkaiProleta),tekolaizRažanca,ŽupePelješke,KorčuleiSlavonije.Društvoje dosad nastupalo na mnogim domaćim i međunarodnim manifestacijama,gdjejeostvarilodostauspjeha:nasvimsmotramafolklorahrvatskihkulturno-umjetničkihdruštavaizBiHiHrvatske,uSlovačkoj,Mađarskoj,Austriji,PoljskojiItaliji.NakonkoncertauBergamuprimljenojeuaudijencijukodsv.OcaPapeBenedikta XVI. u Rimu. Usto, Društvo je suorganizator smotre Hercegovačko-neretvanskežupanijeLijera diple nadigrala,nakojujeposebnoponosno.

1�

HKUD “SVETI MARKO”,KLOBUK

HKUD“IVAN”,GRAB

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Sv. Marko”, Klobuk,utemeljenoje5.veljače2006.Brojiokošezdesetčlanova,odnajmlađega,kojiimapetgo-dina,donajstarijegakojibrojiosamdesetitrigodine.UDruštvudjelujusekcije:�olklorna,gangaška,diplarskaisekcijazapodukumladihnastarimglazbalima.HKUD“Sv.Marko”,Klobuk,imaojedosadavišeod90javnihnastupadiljemBiHiRepublikeHrvatske.ZadaćajeiobvezaDruštvaoživjetitradicijuistareobičajeuKlobukuidaljeodnjegaiprenijetiihnamladenaraštaje.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Ivan”, Grab,utemeljenojeulisto-padu2010.Društvojeunepunedvijegodinedjelovanjaostvarilovelikerezulta-te.OdpetnaestnastupavrijednojeizdvojitinastupenameđunarodnojsmotrifolklorauLivnu,gdjejeosvojeno3.mjesto,teodlazaknamultikulturalnuimul-tinacionalusmotrafolkloranarodnihmanjinauStareJankovce26.i27.svibnja2012.Društvobroji60-akaktivnihčlanovasvihdobnihskupina.Najmlađičlanimapet,anajstariji85godina.Pojediničlanovipokazalisuintereszanarodnaglazbala,takodasevećuvježbavajuusviranjudipli,gusalateusneharmonike.PredsjednikDruštvajeN.Hrstić,tajnikA.Miličević,akoreografI.Markotić.

1�

HKUD “STUDENČICA”,STUDENCI

HKUD“HARDOMILJE”

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Studenčica”osnovanoje2001.Druš-tvosvojudjelatnosttemeljinapromicanjupučkebaštineHrvatauHercegovini,očuvanjuhrvatskih narodnih nošnji, zatim starih plesova i drugih poskočicaizHercegovine.Društvobrojioko150aktivnihčlanova,učijemsusastavufolklorna sekcija(starijegaimlađeguzrasta),pjevačka skupinaimandolinski orkestar.DosadajeDruštvoimalopreko160javnihnastupanaprostoruBiHiuinozemstvu,po-najprije uNjemačkoj,Austriji iHrvatskoj,odkojihsunajdojmljivijinastupinanajvećojhrvatskojfolklornojsmotriVinkovačke jeseni,naĐakovačim vezovima,Smotri folklora Ličko�Senjske županije folklora Ličko�Senjske županijefolklora Ličko�Senjske županije Ličko�Senjske županijeLičko�Senjske županiječko�Senjske županijeko�Senjske županije�Senjske županijeSenjske županije županijeupanijeidr.Ove godine Društvo će po sedmi put, zaje-Ove godine Društvo će po sedmi put, zaje-godine Društvo će po sedmi put, zaje-godine Društvo će po sedmi put, zaje-Društvo će po sedmi put, zaje-Društvo će po sedmi put, zaje-štvo će po sedmi put, zaje-tvo će po sedmi put, zaje-će po sedmi put, zaje-e po sedmi put, zaje-po sedmi put, zaje-po sedmi put, zaje-sedmi put, zaje-sedmi put, zaje-put, zaje-put, zaje-,zaje-zaje-dno sa župnikom i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,sa župnikom i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,sa župnikom i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,župnikom i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,upnikom i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,i župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,župnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,upnim zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,zborovima, organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,,organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,organizirati Božićni koncert “Svim na zemlji”,Božićni koncert “Svim na zemlji”,Božićni koncert “Svim na zemlji”,žićni koncert “Svim na zemlji”,ićni koncert “Svim na zemlji”,ćni koncert “Svim na zemlji”,ni koncert “Svim na zemlji”,koncert “Svim na zemlji”,koncert “Svim na zemlji”,“Svim na zemlji”,Svim na zemlji”,na zemlji”,na zemlji”,zemlji”,zemlji”,”,za svoje župljane, goste i prijatelje društva.svoje župljane, goste i prijatelje društva.svoje župljane, goste i prijatelje društva.župljane, goste i prijatelje društva.upljane, goste i prijatelje društva.,goste i prijatelje društva.goste i prijatelje društva.i prijatelje društva.i prijatelje društva.prijatelje društva.prijatelje društva.društva.društva.štva.tva..

HKUD ‘’HARDOMILJE’’, Ljubuški,počelojesradom2009.aregistriranoje2011.Njegujeobičajesvogakrajaisvogasela-kola,igreipjesme,nedopuštajućidaseza-boravinaslijeđepredaka.HKUD“Hardomilje”najmlađejedruštvouopćiniLjubuški.NastupalojenaDanima Hardomilja,organiziranimusklopuproslavenebeskogza-štitnikaselasv.StjepanaPrvomučenika,čijuslikusponosomnosenasvojojzastavi,kaoiuKnešpoljuštoimjebiloprvogostovanje.SvojepredstavljanjenaLjubuškomsilu2012.pokazatćekrozplespodnazivom‘’Tragkojiostaje’’.Predsjednicaikoreo-grafkinjadruštvajeSpomenkaGrbavac,atajnicaMiraRupčić.Društvobrojidvade-setakplesačaivelikbrojpotpornihčlanova.

1�

HKUD“VAŠAROVIĆI”

HKUD “RADIŠIĆI”

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Vašarovići”postojijošoddavne1948.PotomuspadameđunajstarijadruštvauopćiniLjubuški.Tadajedruštvoimalopjevačku,folklornuitamburaškusekciju.Njihovaaktivnostmožesepratitisvedo1960.Nakontogadruštvoseponovnoaktivira70-ihgodinaidjelujesvedo1987.Utomrazdobljuimalojenizznačajnihnastupa,kakouzemljitakoiuinozemstvu, odakle su uvijek donosili priznanja. U cilju očuvanja tih običaja ikulturnihdobaradruštvoseponovnoaktivira2011.Danasbrojipedesetakčla-

novamahommlađepopulacije. Društvoizvodi igre izzapad-ne Hercegovine, uzdiple i usnu harmo-niku. Također pje-vačkaskupinaizvodihercegovačku gan-gu i bećarac. Pred-sjednik društva jeVlatko-Vlado Granić,a tehnički voditeljStjepanGranić

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Radišići”djelujeod15.listopa-da 2003. kao �olklorna sekcija Osnovne škole Marka Marulića, Područna školaRadišići,aod4.ožujka2006.prerastauHrvatskokulturno-umjetničkodruštvo“Radišići”.Društvookupljavelikbrojmladihpolaznika,njegujućinarodnubašti-nu,igreiplesoveprethodnihnaraštaja.HKUD“Radišići”nastupilojeumnogimmjestimaipostiglizapaženerezultate.KaoposebnaizdvajajusegostovanjanamanifestacijamaĐakovački vezovi,Na Neretvu misečina palauMetkoviću,Dani Europskog naslijeđauSarajevu,LorettuuItaliji, Kninu,PrimorskomDolcu,Za-grebu,Miljevcima,Lipiku,Bečuimnogimdrugimmjestima.

1�

HKD “SV. ANTE”,HUMAC-LJUBUŠKI

KUD“HERCEG STJEPAN”,LJUBUŠKIKulturno-umjetničko društvo “Herceg Stjepan”, Ljubuški, utemeljeno

jeusrpnju1999.,sglavnimciljemočuvanjaiodržanjaizvornenošnje,plesova,napjevaiobičajaLjubuškogaihercegovačkogakraja.Društvobrojioko150ak-tivnihčlanovasvihuzrasta,djelujućikrozpjevačku(muškaiženskaganga)iple-sačkusekciju.UjedanaestgodinapostojanjaDruštvojezabilježiloprekodvjestanastupauzemljiiinozemstvu,međukojima:Vinkovačke jeseni(uvišenavrata);Međunarodna smotra folklora u Liptálu, Češka; Međunarodna smotra folklora u Beču,Smotra folklora u Peczuchu,Mađarska;Hercegovačke večeri u Kölnu,Beču,St.Gallenu,SplituiZagrebu;MeđunarodnojsmotrifolkloraSusret naroda i kulturauSikirevcima,Šokačkom sijeluuŽupanji,smotrifolklora Brodsko kolou Slavonskom Brodu,Međunarodnoj smotri folklora u Starim Jan-kovcima (Vinkovci),smotri folklora povo-domDana grada Duge Rese, Đakovačkim ve-zovimaipovodom60. godina KUD-a Kristal-SladoranaizŽupanje.

Hrvatsko kulturno društvo “Svetoga Ante”, Humac-Ljubuški, najstarijekulturnodruštvonapodručjuLjubuškoga,utemeljenoje1932.UsvojojbogatojprošlostiDruštvojeimalonizzapaženihnastupauBiH,Hrvatskojiueuropskimzemljama.DanasuokviruDruštvadjelujelimenaglazba,pjevačkizbor,folklor-na,dramskaikarnevalskaskupina.Najmlađaodnjih,karnevalska,imalajenizuspjelihnastupanaLjetnom karnevaluuČapljini.�olklorbrojišezdesetčlanova,

promičući tradicij-skeikulturnevred-note Hrvata u BiH,preko niza izvedbiizvornih plesova,pučkih napjeva(putničkipjev,muš-ka i ženska ganga)i instrumentalneglazbe. Limenaglazbanastupalajei pratila sve značaj-ne događaje u Lju-buškomiokolici.

1�

MKD“MAKEDONIJA”,SPLIT

Makedonsko kulturno društvo “Makedonija”, Split,osnovanoje30.lip-nja1991.,snamjeromočuvanjaidentitetamakedonskenacionalnemanjineisciljemdastanovništvuSplitaiDalmacijepribližimakedonskutradicijuikulturu.JednaodglavnihmanifestacijakojeorganiziraDruštvouSplituje“Danimake-donskekulture–DaniSv.KirilaiMetoda”,koju2012.organizirapodvadesetprviput.MKD“Makedonija”nositeljjecjelokupnogakulturnogživotamakedonskenacionalnemanjineuGraduSplitu iSplitsko-dalmatinskojžupaniji. UzadnjihnekolikogodinaDruštvojeprerasloupredvodnikacjelokupnogakulturnogži-votasvihnacionalnihmanjinauGraduSplitu. ZajednosVijećem makedonske nacionalne manjine Grada Splitainicijatorjeiglavniorganizatorvišemanifesta-cijakojesuprerasleutradicionalne.

U sklopu Društva organizirane su folklorna grupa“Makedonija”, koju vodiBlaškaMassaccesi,pjevačkizbor“Makedonija”podravnanjemOlgeBarbir,or-kestar“Makedo”,podstručnimvodstvomMarjanaRajićŽganjeraietno-radioni-caukojojseizrađujunošnje za folklornugrupu i kostimi zapjevački zbor, a kojuvodi Biljana Mitrev-ski. Članovi Društvanastupaju na raznimmanifestacija: u Spli-tu, Zadru, Zagrebu ina višednevnim tur-nejama po Makedo-niji.PredsjednikMKD“Makedonija”izSplitajeAngelMitrevski. Dani makedonske kulture, Split

1�

Makedonske narodne nošnje

Zajednica Makedonaca u Republici HrvatskojZajednica Makedonaca u Republi-

ci Hrvatskoj osnovana je 22. prosinca1991.kaoetničkainacionalnazajedni-ca,odnosnokaoapolitičnainepro��tnaudruga. Njezina temeljna djelatnostje očuvanje nacionalnoga identiteta ientiteta,njegovanjejezika,folklora,pi-saneriječi,kulturnihiprirodnihbogat-stavaRepublikeMakedonije,povijesnihčinjenica i istina,kao iodržavanju tije-snihkontakatasmatičnomdržavom.Usastavu Zajednice djeluje šest make-donskih kulturnih društava. Zajed-nicaMakedonacauRepubliciHrvatskojod1993.izdajesvojeinformativnogla-silo MAKEDONSKI GLAS, atiskasešest brojevagodišnje.

Денес над Македонија се раѓа ново сонце на слободата!

Na teritoriju Makedonije po-stoji oko sedamdeset razli-čitih vrsta bogato ukrašenihnarodnih nošnji. Postoje dvaglavna tipa nošnji: zapadno-makedonske i istočno-make-donske. Prema etnografskimpodručjimazapadnesedijelena Gornji tok Vardara, Debar-sko-mijačkeiBrsjačke,aistoč-nesedijelenaSrednji tok Var-daraiŠopsko područje.

Nar

odna

noš

nja,

Koč

ani,

Mak

edon

ija

Makedonski glas, glasilo Zajednice Makedonaca u RH

Naselje Otok, kako mu samo ime kaže (teći, ob+tok), prostire se na uzvisini

od 76-95 m/nv, između naselja Proboja, Grabovnika, Graba, Veljaka i Vitine, okruže-no poljima Vitinskim, Veljačkim i Berišem, optočeno rijekama Mladima (do Parila, da-lje Prokopom), Vriošticom i mnogobrojnim kanalima (Modra matica, Voša). Od istoka prema zapadu Otok je širok oko 2,2 km, a od sjevera prema jugu svega 1,2 km, s ukupnom površinom od 2.383.719 četvornih metara. Selom prolazi glavna komunikacija, od sje-

vera ka jugu Vitina – Grabovnik, koja ga dijeli na Gornji Otok sa zapadne strane i Donji Otok s istočne strane. S druge strane postoji mjesna podjela Otoka na Pogledaču, Brig i Ljut. Od mikrotoponima u otočkom prostoru nalaze se Ambar, Bedrenjača, Bistrica, Blaca, Blinja, Bošluk, Buk, Dnine, Dubovnici, Gadžin Krč, Glavica, Jasenak, Jelenova Glavica, Krči, Krčevina, Lazina, Livada, Lopata, Luka, Ogradina, Plantaža, Pod Kulom, Pod Gomi-la, Pruda, Salaš, Sedra, Skladi, Stup, Uža, Vrba, Zabrig, Zališće. Prema po-pisu iz 1991. Otok je imao 549 žitelja, a prema neslužbenim procjenama iz 2008. oko 598 stanovnika. Selo ima jedno groblje Glavicu, na kojemu su pokopani pripadnici 16 rodova: Alilović, Barać, Boras, Čolak, Kardum, Lavrić, Milićević, Mišetić, Pavlović, Petrušić, Pilatić, Roso, Skoko, Solin, Vukšić, Zovak. Neke od navedenih obitelji ne prebivaju više u Otoku (La-vrić, Roso), drugi su prema inozemnim arhivima, u kojima je kao rodno mjesto naveden Otok, odselili u SAD [Borojević, Dekanović (?), Granić, Grbavac, Hrstić, Mujkić (?) i Pavičić], trećima se gubi trag u vremenu i prostoru (Šola, velepo-sjednik na Lučicama iz doba Kraljevine Jugo-slavije, iz pravoslavne trgovačke obitelji iz Mostara). Dr. Jevto De-dijer dotaknuo se u svo-joj knjizi "Hercegovina: antropogeografske stu-

1�

Povijest ljubuških naselja (6. dio)Piše Radoslav Dodig

OTOK

Prap

ovije

sni n

akit,

des

ign

R, A

lilov

ić

Most iz doba cara Vranje

dije" (pretisak Saraje-vo, 1990.) i prezimena iz Otoka 297.-298., ali njegove zaključke tre-ba uzeti cum grano sa-lis. Iz dostupnih izvora treba spomenuti da se iz Otoka, uglavnom u prvoj polovici 20. st., iselilo u SAD, Kanadu i Argentinu 114 sta-novnika.

Otok je bio napučen u prapovijesti u ranobrončanom i željeznom dobu. Na sjevernoj strani Otoka nalazi se predio Pod Gomila, na mje-stu gdje je napravljeno betonsko mjesno igralište. Očito se na tom dijelu nalazila prapovijesna gomila, čije je ostatke danas teško uočiti. U Zemalj-skom muzeju BiH u Sarajevu nalazi se garnitura brončanoga nakita iz prapovijesnoga doba, koja je nađena u Otoku 1901. prigodom regulacije korita rijeke Mlade. Sastoji se od ogrlica, fibula, cjevčica, dugmadi i naki-ta za kosu, koje se tipološki mogu smjestiti u kraj brončanoga i početak željeznoga doba, oko 8. st. pr. Kr., a nakit za kosu oko 7.-6. st. pr. Kr. Što se tiče antike i srednjega vijeka u Otoku dosad nisu zabilježeni nalazi i spomenici. Imajući u vidu da su u tom razdoblju susjedna Vitina, Veljaci i Grab bili dobro napučeni, realno je pretpostaviti da je i Otok bio nasta-njen. O osmanskom dobu u Otoku malo se što može reći. Vjerojatno se za vezirovanja Ali paše Rizvanbegovića (1832.-1851.) sijala riža, kukuruz, krumpir i gajio duhan. Fra Petar Bakula u svojemu "Šematizmu" iz 1867. zabilježio je da Otok, kao filijalno selo župe Veljaci, ima 28 kuća i 220 ži-

1�

Povijestljubuškihnaselja

Povijest ljubuških naselja (6. dio)

Buk na Mladima

Groblje Glavica

telja. Prema austrougarskim popisi-ma pučanstva u Otoku su 1895. bile nastanjene 52 kuće s ukupno 272 ži-telja, svi katolici i zemljoradnici, ali od toga 140 kmetovi. U popisu 1910. broj stanovnika bio je 271, ali treba imati na umu da su 44 osobe iselile u Ameriku. Austrougarska vlast ubrzo je otpočela s regulacijom korita ri-jeke Mlade. Veliki zahvati urađeni su upravo kod Otoka, odakle je dio vode usmjeren kanalom Parilo, a nizvodno je napravljen novi želje-zni most na kamenim upornjacima. Zanimljivo je da su Austrijanci taj

most nazivali Udice-Brücke, jer se taj predio u Otoku na tom dijelu Mlada nazivao Udice. Danas taj austrougarski most puk obično naziva Džemu-jin ili Adžemujin most, što je pokraćeno od Hadžimujin. H. Hasandedić piše o "Hadži Mujinoj ćupriji" koju je sagradio hadži Mujaga Muminagić. Njegovi podaci nisu baš najjasniji jer govori jednom o kamenom mostu preko Mlada kod mjesta Otok, a drugi put o mostu od kamena u Grabu.

Vrijedi još spomenuti u vezi s Otokom jednu zanimljivost. C. Patsch zabilježio je podatak kako je u Otoku zadnjega jelena ustrijelio 1814. Ma-hmud aga Hadžialić. Navodi da su mu pokazali 1907. to mjesto u Otoku, koje je prozvano "Jelenova Glavica". Ipak, svaku predaju treba kritično valorizirati, pa tako i ovaj Patschev podatak.

Od poznatih Otočana spomenimo Roberta Alilovića, kipara i dizaj-nera, emigrante Antu i Stanka Karduma, doktore Luku Pavlovića i Milu Pilatića, Ivana Vukoju, pjesnika i kritičara, fra Milana Vukšića i Slavena Zovku, prvaka BiH u sportskom ribolovu u više navrata (Popis nije ko-načan).

�0


Nošnja iz Otoka krajem 19. st.

Jelenova glavica

Na sjeveroistočnomu dijelu ljubuške općine, na razmeđu općina Lju-buškoga, Gruda, Čitluka i Širokoga Brijega, proteglo se selo Lipno,

na 14.195.250 četvornih metara površine i 536 stanovnika (popis 1991.). Najniža točka je na 209 m/nv, a najviša 455 metara u brdu Borajini. Obič-no se dijeli na Gornje Lipno (iznad ceste) i Donje Lipno (ispod ceste), premda ima i lokalnih podjela prema pojedinim rodovima. Ime Lipno (lipa, tilia) često je u slavenskome nazivlju. Dovoljno je sjetiti se njemač-koga grada Leipziga. O tome je davno pisao Bogoslav Šulek, Zašto Slaveni poštuju lipu, Rad XLIII, JAZU, Zagreb, 1878., koji je u Hrvatskoj i Slavoni-ji našao 40 naziva s osnovom lipa, a u Bosni i Hercegovini 12. Reljef je ti-pičan krško-dinarski, s poljem u središtu (215 – 235 m/nv), okolnim brd-skim i terasastim pojasom (250 – 300 m/nv) i gorskim predjelima na sje-veru (310-455 m/nv). Od mjesnih toponima najučestaliji su oni vezani za izgled i položaj tla (nomina topographica), zatim skupina koja se odnosi na ljudsko djelovanje (nomina agentis), te toponimi antroponimnoga po-stanja: Alaguša (Laguša), Bagdala, Barica, Borajina, Bovan, Bubuljevac,

Bunar, Brig, Dubrava, Dila, Dolac, Draga, Glavica, Grabovina, Grad, Greda, Guvni-ne, Humac, Kajtazo-vina, Katunina, Krč, Kozinovača, Krstača, Kuk, Kupinjak, La-zina, Latice, Ljutica, Milavina, Ograde, Okrajak, Osoj, Pivica, Ploče, Primorčevina,

�1


LIPNODetalj iz Lipna

Bilizi u groblju

Prizide, Progon, Ra-ljevac, Rupe, Stup, Strana, Trave, Vla-ka, Zalazina, Zgon. Među navedenim nazivima zanimljivi su Bovan (u svezi s balvan, drvo, idol, praslavenska riječ, možda iz turkijskih jezika, kultni topo-nim) i Katunina (katun, privremeno pastirsko naselje i pasište, vlaški termin). U Lipnu živi 17 rodova: Brkići, Buntići, Ćorići, Čarapine, Galići, Luburići, Marinčići, Miletići, Milićevići, Nakići, Paponje, Pavlovići, Prskale, Raspudići, Rozići, Smoljani i Šaravanje. Ranije su živjeli Prusine, Medići, Soče i Dvoršek. Prema dostupnim podacima u razdoblju oko 1900.-1960. iz Lipna se iselilo 67 osoba, uglavnom u SAD, Australi-ju, Kanadu i Urugvaj. Odselili su Brkić, Buntić, Ćorić, Marinčić, Miletić, Milićević, Nakić, Paponja, Prskalo, Raspudić, Rozić i Šaravanja. Podrije-tlo lipanjskih rodova djelomice je obradio Tomislav Ćorić u monografiji "Lipno", Zagreb, 2008., 20.-23.

Sudeći prema ostacima gradina i gomila Lipno je bilo naseljeno u pra-povijesno doba. Više kamenih gomila rasuto je po brdskim predjelima Brkića (3), Gomila (pet, najveća Raspudića), Grabovine (14), Laguše (7) i Pavlovića (15). Po jedna gomila nalazi se na Glavici i Šupljoj gomili. Dio markantnijih gomila dobio je ime, kao Rajića gomila, Ćorića (Joskića) go-

mila i dr. Od tvrđava iz brončano-ga i željeznoga doba zvanih gra-dine poznate su: Nakića gradina (kota 303), jugozapadno od seo-skih kuća, lijevo od ceste Lipno-Grljevići, s ostacima suhozida vi-sine i do tri metra, na eliptičnoj zaravni 30 x 20 m, s ulomcima grube keramike; Buntića gradi-na, na obronku padine iznad po-lja i seoskih kuća, te gradina na predjelu Grive. Iz rimskoga doba u Lipnu nema značajnijih spo-menika, ali se može pretpostaviti da je u polju bilo kakvo imanje (villa rustica?), žitelji su bili or-ganizirani u jedan vicus (?), a sve je bilo povezano mjesnom

��


Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije

Lokva Kozinovača

prometnicom Mostarska Vrata-Lipno-Grljevići. Iz srednjega vijeka najzname-nitiji spomenici svakako su bilizi. U seoskom mjesnom groblju, zajedno s novim grobovima, nalazilo se gro-bište s 12 biliga (tri škrinje, osam ploča i jedan sljeme-njak). Danas ih je vidljivo sedam, tri su pod zemljom, a dva su nestala. Jedan pri-mjerak je ukrašen rozetom i mladim mjesecom. Na lokalitetu Glavica u polju, 150 m južno od mjesne ce-ste, na posjedu Ivana Galića nalazi se grobište sa sedam sačuvanih biliga. Smješteni su na prapovijesnoj gomili, koja je danas većim dijelom oštećena i raznesena. Na njoj se tu i tamo još prona-đu ostaci žrvnjeva i bruseva. Nažalost, čitav lokalitet je zapušten i zarastao u korov, a moguće je da se radi o kontinuitetu od prapovijesti i antike do srednjega vijeka. Jedan bilig, a možda i kamenolom za nadgrobnjake, vidi se na Šupljoj gomili nedaleko od Kozinovače.

U drugoj polovici 15. st. Lipno je opustjelo prodorom Osmanlija, jer se navodi kao pusto selo 1468./1469. u nahiji Mostar, u Zbirnom popisu Bosanskoga sandžaka. Slično stanje je nekoliko godina kasnije u Poime-ničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina. U idućim stoljećima vrlo malo je podataka o Lipnu. U austrougarskim popisima pučanstva Lipno je uvršteno zajedno s Hamzićima. Godine 1910. u Lipnu je bilo 50 kuća s ukupno 359 osoba, i to 184 muškarca i 175 žena. Velik demografski udarac za Lipno zbio se tijekom II. Svjetskoga rata kada je stradao 81 stanovnik ovoga sela. Spomenik njima u čast podignut je u blizini mjesnoga groblja. U crkvenoj upravi Lipno pripada Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i nalazi se u župi Grljevići, koju od 1968. opslužuju biskupijski svećenici. Područ-na crkva izgrađena je 1972. i posvećena je Uznesenju Bl. Djevice Marije.

Poznati Lipnjaci (hm, svi muškarci?) su: Svećenici dr. fra Gracijan Ras-pudić, dr. fra Fabijan Paponja, dr. fra Bruno Raspudić; sportaši Denis Bun-tić, rukometaš, Božo Miletić, prvak Balkana u bacanju koplja; književni-ci i publicisti Drago Šaravanja, Emil Raspudić, Tihomir Nakić i Tomislav Ćorić; Žarko Milićević, general, Zlatko Šaravanja, teolog, doc. dr. Vedran Ćorić, kardiokirurg, poduzetnici Radoslav Galić i Mate Smoljan, Jozo Milićević Galini, glazbenik i Mate Prskalo, nogometaš i trener.

��


Spomenik žrtvama II. Svjetskoga rata

Hrašljani, južno i jugoistočno od Ljubuškoga, nemaju kompaktan teritorij jer presijecaju tri prometnice - regionalnu cestu Ljubuški-

Čitluk, magistralnu cestu Čapljina-Ljubuški i lokalnu prometnicu Har-domilje-Vitaljina-Pregrađe. Prostiru se na 11.025.530 četvornih metara površine, s najnižom točkom na 56 m/nv i najvišom na 212 m/nv. Prema popisu iz 1991. Hrašljani su imali 481 žitelja, a prema procjeni iz 2008. oko 509 stanovnika. Hrašljani se dijele na Bučine, Ligat, Mandiće, Staje, Vitaljinu i Vištice. Najprostraniji su Ligat i Vitaljina, koji su se katkad na-vodili kao posebna naselja. Naziv Hrašljani (hrast, dub, iz roda Quercus) po strukturi vrlo je star jer sadržava sufiks –jani/-jane, pa se susreće na sveslavenskom području. Najbliži imenski parnjak Rašćane smješten je u

��


HRAŠLJANIGomila s keramikom, Vitaljina

Poplava 2010.

Vrgorskoj krajini. Naziv Vitaljina, također s parnjakom konavoskom Vi-taljinom, posjedovan je naziv od imena Vitalja/Vitanja iz latinskoga Vita-lis. Naziv Ligat (i Ligati) jezično je vrlo zanimljiv. Na nj podsjećaju rijetka prezimena Ligata i Ligatić. Vjerojatno se radi o vlaškom terminu u svezi s latinskim glagolom ligare, vezati. Ostali hrašljanski mikrotoponimi spa-daju u tipične hercegovačke: Bara, Bunozina rupa, Draga, Grab, Jagodnik, Kuk, Lazina, Luka, Matinovac, Otok, Ploča, Podvornica, Ripište, Strana, Tor, Torina, Torište, U Barama. Hrašljani imaju tri groblja – u Ligatu, Sta-jama i Vitaljini. Na groblju u Vitaljini pokopani su pripadnici 16 rodova:

��


Groblje u Vitaljini

Kupalište Čeveljuša

Anić, Babić, Bilić, Biš-ko, Boto, Čotić, Grgić, Herceg, Kozina, Kravić, Landeka, Luburić, Man-dić, Planinić, Selak i Vi-štica; u Ligatu 11 rodova: Alilović, Bezer, Bošnjak, Boto, Brkić, Dugandžić, Jelčić, Kozina, Pavlović, Sesar i Perić-Ćuže; u Stajama dva roda: Pehar i Vištica. U svojemu Še-matizmu 1867. fra Petar Bakula spominje Vita-ljinu u župi Humac s 26 kuća i 137 žitelja. Au-strougarski popis 1895. daje za Hrašljane (Buči-ne, Grabovina, Ligat, Vi-taljina Donja i Vitaljina Gornja) 312 stanovnika

u 51 kući, od kojih su 132 bili kmetovi; popis iz 1910. pokazuje 64 kuće s 381 žiteljem. U drugim vrelima doznaje se kako su se iz Hrašljana selili pripadnici roda Alilović, Babić, Bezer, Bilić, Boras, Boto, Dugandžić, Er-ceg, Grgić, Kozina, Landeka, Luburić, Selak i Vištica, njih 62 u prvoj pol. 20. st., uglavnom u SAD, Australiju i Argentinu.

Ostaci prošlosti sežu u prapovijesno doba. Na području Hrašljana na-laze se kamene nadgrobne gomile (brončano i željezno doba): Na Gor-njem Brdu, Ligat, skupina od tri kamene gomile i dvije također u Ligatu, u blizini naselja. Jedna od njih, iza kuća Kozina, oštećena je skidanjem gornjega plašta od krupna kamenja. Sada joj je promjer oko 15 m, s visi-nom od jednoga metra. Na površini zamjetni su komadi kućnoga lijepa, što govori da se naselje prostiralo negdje u blizini. Druga kamena gomila nalazi se u Vitaljini, s lijeve obale Trebižata, nedaleko od mosta preko rije-ke. Ima promjer oko 20 m i prosječnu visinu od tri metra. Imala je zacijelo više grobova, s pokojnicima pokopanim u zgrčenu položaju, jer se na po-vršini vide tragovi devastacije čak pet grobova. Primjećuju se na površini sitni ulomci tipične prapovijesne keramike. Ipak, daleko najmarkantniji ostaci iz Hrašljana odnosno Vitaljine potječu iz rimskoga doba. Uz rijeku Trebižat, s lijeve obale oko mosta (uži lokalitet zove se Mostine) u Vita-ljini, niklo je rimsko naselje. Na čestici “Vrtli” Mate Selaka, uz gomile trijeba od kamena crijepa i opeke, stoje ostaci neke veće rimske zgrade. Pojedini ulomci krovnoga crijepa imali su tvornički žig Q. Clodius Am-brosius, što znači da se radilo o luksuznom objektu iz 1. st., za čiji je krov

��


Spomenik ratnim žrtvama, Ligat

vlasnik uvozio crijep iz Ita-lije. Blizu mosta otkopano je više rimskih grobova. Na mjestu današnjega mosta preko Trebižata, između Hrašljana i Hardomilja, sta-jao je rimski most. Njegov istraživač C. Patsch utvrdio je kako je bio dug 20 m, sa širinom oko 3,67 m, a ležao je na dvama kamenim no-sačima. Zanimljivo je da je korito rijeke ispod mosta bilo popločano u duljini pet metara. Praktični Rimljani uradili su to kako voda ne bi podrivala mosne nosače. S loka-liteta Grebine u Vitaljini potječe jedan natpis veterana VII. legije, sada u arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac.

Iz srednjega vijeka u Vitaljini se nalaze dva grobišta biliga. Na lokalite-tu Grebine, pri samoj obali rijeke Trebižat, na njivi Luke Grbavca, postoji grobište od dvadeset biliga. Danas su svi zarasli i potonuli u zemlju izme-đu visokoga šiblja i korova, pa je teško utvrditi njihov oblik i stanje. Pre-ma ranijim podacima orijentacija je zapad – istok, najviše je ploča, ima i škrinja, dok se ukrasi ne navode. Druga skupina biliga nalazi se stotinjak metara nizvodno od prve, ispod Luburića kuća. Vidljivo je sedam primje-raka, pet škrinja i dvije ploče, orijentiranih zapad – istok. Na jednoj ploči vidi se na gornjoj površini plitak reljef štita s mačem, a na drugom, oštećenom primjerku (prebijenom na pola) vidi se kontura ljud-skoga lika u četverokutu s bordurom. Čovjek je s uzdi-gnutom rukom (?), a iznad nje su križ i mladi mjesec (?). Još jedan osamljen bilig leži u Polju.

Zadnjih godina, u vru-ćim ljetnim danima, mnogi Ljubušaci traže osvježenje na kupalištu Čeveljuša u Vitaljini, na rijeci Trebižat. Svježina noćnoga vjetra, žubor vode i miris topla mesa djeluje zamamno.

��


Rimski ulomak u Šimuna Selaka, Vitaljina

Srednjovjekovni bilig, Grebine, Vitaljina

��


GRLJEVIĆIGradina u Grljevićima

Keramika s grljevačke gradine

Naselje Grljevići prostire se u sjevernom brdovitom dijelu ljubuške općine, s površinom od 12.195.250 četvornih metara, s 475 stanov-

nika (popis 1991.) odnosno 540 prema općinskim procjenama iz 2008. Najniža točka je na visini od 234 m, a najviša na 450 m na brdu Borajni. Uobičajeno se dijeli na zaseoke Bunar, Čolaci, Kordići, Podselo, Ševe i Za-dre. Spominje se prvi put 2. travnja 1599. u popisu sela župe Veljaci pod imenom Garljeovje. Oblik je pomalo neobičan, ali i neka druga imena s navedena popisa nisu uvijek korektno zabilježena. Kao da je toponim glasio Grljevlje ili Grljovlje? U današnjem obliku Grljevići su antropo-nim, vjerojatno od nadimka Grlje ili Grle, što je dalo prezimena oblika Grlanović, Grle, Grlj, Grljušić (Vrgorac) i Grljević (Dubrovnik, ali s dugo-silaznim naglaskom!). U osnovi je riječ grlo, koja između ostaloga, može značiti tjesnac, sutjesku, prolaz, pa i ušće i ponor. U mikro-toponimiji nazivi izvedeni iz grlo odnose se uglavnom na manje potoke i zdence: Dvogrlja, Grljak, Grljavac, Zagrljak i sl. Ostali mje-sni nazivi iz Grljevića uobičajeni su za hercegovačku toponimi-ju: Bunari, Djelo, Dočić, Doline, Dražica, Greda, Gnjila, Grovište, Ivkovac, Jasenica, Jastrebinjak, Kaćunovac, Katunina, Klačine,

��


Crkva sv. Josipa Radnika

Panorama Grljevića

Kozinuše, Kućište, Kuk, Latica, Lekin vrt, Lugava, Ljut, Markovljani, Mi-ćunuša, Muša, Oblog, Ogradice, Pištal, Pišteti, Ploča, Ponorina, Pustulje, Radovan, Rasodnjaci, Rašnji vrtli, Seline, Sinište, Stančina, Upaljenice, Teočak, Torina, Zasici i Vlaka. U austrougarskom popisu pučanstva iz 1895. Grljevići nisu posebno uvršteni, već su uključeni u Hamziće. U po-pisu 1910. u selu su bile nastanjene 53 kuće s ukupno 412 žitelja. U prvoj polovici 20. st. iz Grljevića odselilo se, uglavnom u SAD i Kanadu, 48 osoba. Radi se o rodovima Bošnjak, Čolak, Kordić, Kraljević, Leko, Ra-dišić, Ševo, Slišković, Sušac i Zadro. Selo ima jedno groblje u kojemu su pokopani pripadnici roda Bošnjak, Čolak, Hrkać, Kraljević, Kordić, Leko, Pavlović, Radišić, Skoko, Slišković, Slišković-Zadro, Soldo, Sušac, Ševo, Zadro i Zubac.

Grljevačka prošlost seže duboko u prapovijest. Dokaz tomu su gomile i gradine. Istraživač domaće prošlosti Augustin Kordić na-vodi na području sela 26 gomila: Bunareve gomile, očuvano njih 11, od kojih je zanimljiva jedna s nazivom Đoguša, dvjesta metara od zadnjih kuća prema Lipnu, desno od ceste. U njoj je oštećen grob

�0


( 77 x 55 x 55 cm), što je dokaz da potječe iz brončanoga doba s ukopom u zgrčenu položaju; Radišića gomile, u zaseoku Radišići (napušten), blizu župne crkve, nalaze se četiri gomile; Ševine i Zadrine gomile, u navede-nim zaseocima nalazi se osam gomila, Radovanove gomile, dvije gomile na brežuljku Radovan; Čolakova gomila, u istoimenu zaseoku velika go-mila u kojoj se nalazi grob s ostacima kostiju. Dimenzije groba su 210 x 53 x 31, što bi govorilo da se radi o ukopu u ispruženu položaju, vjero-jatno recentniji ukop, iz željeznoga doba ili ranoga srednjega vijeka. Na posjedu Mate Zubca (Jerkova), k.č. 2854, kota 394 m, N 43° 17.143’, E 017° 31.654’, diže se prapovijesna gradina (Arheološki leksikon BiH, III, 25.121). Arheolog Brunislav Marijanović navodi da je zaravan na vrhu brijega 50 x 40 m, s vidljiva dva uzvišenja, od čega se na jednom uočavaju ostaci zida s malterom. Spominje na površini i ulomke keramike i rimske opeke, pa gradinu stavlja u brončano i željezno doba i rimsko doba. A. Kordić navodi dimenzije gradine 22 x 18 m, što je ipak premalo. Danas je prostor unutar urušenih zidova gradine, mjestimice širokih i do tri metra, obrastao u korov i šiblje, pa je preglednost otežana. Nađe se dosta tipične gradinske keramike crvenkaste i smeđe boje, s primjesama kalcita, ali ne naziru se ostaci rimskih opeka. Gradina je sa sjeverne strane dijelom de-vastirana gradnjom obrambena položaja 1992. Dimenzije gradine su 38 x 35 m, bez obrambenih zidova, što je nešto manje od Marijanovićevih mjera, ali više od Kordićevih. Gradina ima izvrstan pogled na širu oko-licu i nadzire čitav prostor Grljevića. Ispod nje i danas se nalazi bunar između litica, u kojemu ima vode usred ljeta. Uz bunar mogu se pronaći ulomci prapovijesne keramike, što znači da ima dug kontinuitet.

Premda nema značajnih spomenika iz rimskoga doba u Grljevićima, ipak na naseljenost u antici govori nalazak dviju kamenih žara (urna) iz

Rodna kuća fra Lucijana Kordića

1.-3. st., od čega je u jednoj bila staklena bočica. Do sada se mislilo kako nema spomenika iz srednjega vijeka u Grljevićima. Novijim saznanjima to mišljenje treba odbaciti. Naime, mještanin Izak Kordić pronašao je na svojoj njivi, četdesetak metara južno od kuće u zaseoku Kordići, grob s kostima i jednom ostrugom od željeza, čiji je šiljak bio nešto oštećen. Ko-sti i ostrugu ponovo je vratio u grob i zatrpao kamenjem. Iz razgovora s I. Kordićem može se pretpostaviti da je riječ o starohrvatskoj ostruzi, možda iz 9.-11. st. U sta-roj kamenoj kući Andrije Kraljevića, opet u sre-dišnjem grljevačkom za-seoku Kordićima, koja je podignuta oko 1900., uzidana su četiri ulomka srednjovjekovnih biliga. Na svakom od njih ima reljefnih ukrasa odnosno simbola – na dvama bor-dure s trolisnim viticama, zatim rozeta s osam latica i jedan ulomak s prikazom kola. Teško je reći o koliko je primjeraka biliga ugrađeno u Kraljevićevu kuću, ali je vjerojatno da potječu s obližnjega grobišta.

Grljeviće kao novu župu osnovao je biskup Alojzije Mišić 12. listopada 1919. Prvo su je opsluživali franjevci, a od 1968. dijecezanski svećenici. Nova crkva u čast sv. Josipa Radnika sagrađena je 1969. Među poznatim Gr-ljevčanima su pjesnici:: fra Lucijan Kordićć, Nikola Kordićć i Predrag Kordićć, svećenici:ćenici:enici:: fra Rajko Radišić Rajko RadišićRajko Radišićšićićć, fra Krsto KrstoKrsto Kraljevićć, o. Josip Šimić. Josip ŠimićJosip ŠimićŠimićimićć, fra Augu-stin Kordić, stručnjaci iz medicine i stomatologije: prof. drdr. Božo Čolakžo Čolako ČolakČolakolak, dr. Zvonko Čolak. Zvonko Čolak Zvonko Čolak Čolakolak, dr. Drina Zeljko. Drina Zeljko Drina Zeljko Zeljko i dr Radoslav Zadro, te poduzetnicipoduzetnici Mate Kraljević KraljevićKraljevićć i Karlo Kraljević KaćoKarlo Kraljević Kaćo Kraljević KaćoKraljević Kaćoć Kaćo.

�1


Kuća Andrije Kraljevića s ulomcima biliga

Zaselak Bunarište i Ševino duhanište

Nakladnik: Udruga “Ljubuško silo” Zrinsko-frankopanska71.,Ljubuški

Zanakladnika:Davorin Medić,predsjednikSavezaKUD‘’Ljubuškosilo’’Urednik: Radoslav Dodig�otogra��je: R. Dodig i Arhiv SilaTisak: Grafotisak Grude,srpanj2012.Naklada: 1000primjeraka

Nakit za kosu, Otok, Vitina, 7.-6. st. pr. Kr.

Rimski ostaci, imanje Selak, Hrašljani, 1.-2. st.

Bilig iz Lipna, 14.-15. st

Spomenik ratnim žrtvama, Grljevići, 21. st.

Ljubuško silo 2012.

Documents

Transcript of Ljubuško silo 2012.