List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6...
Transcript of List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6...
List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6, veljača 2017.
San
POSJETILI SMO: Vukovar, Ameriku
ISTRAŽILI SMO: Želimo li školske
uniforme
SLUŠALI SMO: Justina Biebera u
Zagrebu
TEMA BROJA
GODINA SVETOG VLAHA
Impressum Izdavač:
OŠ Ivana Gundulića
Sustjepanska 4
20 000 Dubrovnik
tel.: 020/419—424
e-adresa: [email protected]
ravnateljica: Vedrana Elez, dipl. uč.
Voditeljica novinarske skupine:
Jelena Matković, prof.
Novinari:
Dorotea Đurasović, 8. b
Lea Katušić, 8. b
Mirela Sefer, 8. b
Nika Vuličević, 8. b
Hana Duvnjak, 8. c
Romana Trajković, 8. c
Nika Brajević, 6. b
Sanja Ćuić, 6. b
Dora Grujić, 6. b
Marlena Stagl Škaro, 6. b
Ana Jadrušić, 6. d
Nina Mirović, 6. d
Glavni urednik:
Đivo Kulaš, 6. b
Suradnici:
Vicko Šoletić, 6. a
Nikola Benić, 6. b
Antonio Cetinić, 6. b
Tia Maria Kovačević, 6. b
Bruno Soldo, 6. b
Borna Brčić, 6. d
Mladi enigmatičari
Novinarska skupina učenika 1.—4. razreda
Odjel djelomične integracije učenika 1.—8.
razreda
Učenička zadruga „Pitospora“
Grafičko oblikovanje:
Jelena Matković, prof.
Obrada fotografija:
Ana Marija Markežić, prof.
Naslovnica:
Dorotea Đurasović, 8. b
Lektura:
Jelena Matković, prof.
Tisak:
ALFA—2 d.o.o., Metiohijska 5, Dubrovnik
V raćamo se nakon jednogodišnje stanke i nudimo vam novi, 6. broj
školskog lista San!
Potrudili smo se izdvojiti za svakoga ponešto. Najprije ćemo vam zah-
valiti na suradnji jer da niste bili toliko vrijedni tijekom godine i dijelili s
nama informacije, ne bismo imali o čemu pisati. Dogodilo nam se suprot-
no - imali smo previše materijala pa se unaprijed ispričavamo onima koje
nismo spomenuli.
U ovom broju upoznat ćemo vas s novim profesoricama, izvijestiti o
događajima u našoj školi - posebice u temi broja, Godini sv. Vlaha, koja
nam je svima obilježila školsku godinu. Podičit ćemo se prošlogodišnjim
postignućima, povesti vas na putovanje s osmašima u Vukovar te otputo-
vati putničkim brodom u Ameriku. Napravit ćemo đir tradicijom, a potom
provjeriti koliko je poznajete. Izvijestit ćemo s kojim se problemima nosite,
informirati koju glazbu slušate, otkriti kako je Justin Bieber podigao pros-
jek naših učenika, prikazati kako izgleda igrati za Real Madrid…
Ups, ovo se svelo na nabrajanje. Nećemo vam sada sve otkriti! Otkri-
vajte sami! Prelistajte ovaj San i Sanjajte s nama!
Srdačan pozdrav iz uredništva!
P. S.—Javite nam svoje dojmove. Pohvale, prijedloge, kritike ili komentare
možete poslati na školski e-mail ili nam to osobno reći.
4 UPOZNAJMO SE
Intervjui s novim profesoricama
5 NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
SEECEL, 28. smotra učeničkih zadruga,
Zabavni prolaz, Kravatastičan Dan
kravate, Kako to istražuju djeca?, Vatru ne pali
jer požar se ne šali, Dobra večer, matematiko!,
Božićni sajam, Biskupov posjet školi,
Priredba za Svetoga Nikolu, Intervju
s Majom Brajko-Livaković, Baloni
mira, Svijeća za Vukovar
Uvodnik Drage čitateljice i čitatelji!
Uredništvo
Sadržaj
10 EKO-ŠKOLA
Mi jedemo odgovorno.
A vi?, Neretvi u poho-
de, Prvaši u posjetu tržnici, Napisat
ćemo kuharicu!, Volimo jestivu tra-
diciju, Dani kruha, Pijem zdravo
13 TEMA BROJA
Godina sv. Vlaha,
Gdje se kip skrio,
ja sam bio!, Životni put sv. Vlaha, Festa sv. Vlaha, Sv.
Blaž ili sv. Vlaho,
Legenda o sv. Vlahu
18 NAŠA POSTIGNUĆA 2015./2016.
Natjecanja
19 PUT PUTUJEMO
Putovanje po Americi, Da se ne zaboravi
22 STVARAMO UMJETNOST
Učenički književni i likovni radovi
24 ĐIRATA TRADICIJOM
Koliko linđovaca imamo u školi?, Zašto
idem na linđo?, Linđov trening, Koliko
umiješ spjegati naškijem dubrovačkijem govorom?
26 MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO
Vrlo dobar (1), Šarena zebra, Napali su
nas klaunovi!, Mi nemamo vremena
za djetinjstvo!, Kako smo učili na jeziku koji nismo ra-
zumjeli
30 MEDIJI I TEHNOLOGIJA
Slikaj nam domaći u grupu!, Koje TV
programe najviše gledamo?, Računalo
vs. konzola, Moderna katastrofa, 2. kolo Croatian
Makers lige ,
Kršite li au-
torska pra-
va?
33 GLAZBA
Kakvu glazbu slušamo?, Jedva čekam
opet vidjeti Biebera!
35 SPORTSKE STRANICE
Koji su razredi najbolji u odbojci, a koji u
nogometu?, Pogled na utakmicu sa supar-
ničke tribine, Kad snovi postanu stvarnost
38 NAŠI KUĆNI LJUBIMCI
Nešto o mom kućnom ljubimcu…
40 ŠKOLSKA MODA
Što je IN?, Modni kutak, Želimo li
školske uniforme?
42 ZABAVLJUTAK
Rebusi,
Križaljke, Provale, Školski vicevi
44 STRIP
Uživajte u trenutku!
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 3
4 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
UPOZNAJMO SE
Prof. Ana Kovačević, nova vjeroučiteljica
podijelila je s nama svoje asocijacije.
Abeceda
upoznavanja
A – anđeli - Vjerni pratioci, pravi prijatelji i pomoćnici u
svim životnim situacijama, čak i onim svakodnevnim
poput traženja parkinga.
B - bucket list - Imam listu koja sadrži popis stvari koje
za života želim napraviti.
C – citati - Otkrivaju mi nove obzore, često ih čitam.
Č - četrdeset dana za život - inicijativa koju vidim kao
svoje poslanje jer spašava ljudske živote.
Ć – ćutjeti -
Želim osjetiti
život u punini.
Ako nešto
radim, radim
to svim srcem.
D - dijete - U
njegovim oči-
ma vidim sve
za što vrijedi
živjeti.
Dž – džezva - I
ostale riječi
koji me pod-
sjećaju na
Bosnu i na
najdražu baku
Reziku.
Đ - Đe si? -
Topao poz-
drav i dobro-
došlica kojom
su me doče-
kali kolege u
Dubrovniku.
E – evanđelje - djelotvorna Riječ koja čovjeku daje život,
Riječ kroz koju promatram stvarnost.
F – folklor - Plesala sam ga u srednjoj školi, trudim se
sačuvati običaje i tradiciju svoga mjesta.
G – glazba - Nešto bez čega mi ne prođe ni jedan dan.
Kao što bi rekao Viktor Hugo, glazba izražava ono što se
ne može reći, a o čemu je nemoguće šutjeti.
H – hrabrost - Smatram je iznimno važnom jer je potreb-
na za suočavanje s izazovima.
I – iznenadenja - Volim ih prirediti drugima i volim kada
me drugi iznenade.
K – kava - Dan počinje nakon što je popijem, prije toga
nisam baš za razgovor.
L - Lewis C. S. – Jako drag pisac.
Lj – ljepota - Trudim se vidjeti je u svakom danu.
M – molitva - Tko zna kako dobro moliti, zna kako živjeti.
N – nebo - Ne živim samo da plaćam račune i umrem,
„za let si dušo stvorena“.
Nj - nježnost, blagost, milosrđe - Korijen mog imena zna-
či blaga i milosrdna, pa se trudim takva biti.
O – obitelj - Svetinja, nesebična ljubav.
P – palačinke - Redovita pozivnica najboljih prijatelja:
„Amo se ubit u palačinkama“ znak je prijateljstva koje će
trajati vječno.
R – romantika - Nepopravljivo sam old school.
S – snovi - Tako je važno sanjati... Ali nastojim ne zaboravi-
ti da svako jutro imamo dva izbora: nastaviti spavati i sa-
njati ili se probuditi i ostvariti svoje snove.
Š – šala - Kada ti život donose tisuću razloga za plakanje,
pokaži ti njemu da imaš tisuću razloga za smijeh.
T – tenis - S prijom. Tehnika opuštanja od stresa.
U – učiteljica - Smatram to uzvišenim pozivom koji nosi
veliku odgovornost, težim postati osoba koja neće samo
prenositi znanje, nego i ono što je važno za život.
V – volontiranje - Prekrasno je posvetiti vrijeme nekome
tko je potreban moje pomoći. To me iskustvo uvijek oboga-
ti.
Z – zajedništvo - Čovjek ne može živjeti sam, sretna sam
što imam ljude na koje se mogu osloniti u životu.
Ž – život - Dragocjen dar. Nastojim ga zaista živjeti i tu mi
je Andrićev podsjetnik: „Toliko je u životu bilo stvari kojih
smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti“.
Blic intervju
NADIMAK: Robe
DATUM ROĐENJA I HOROSKOP: 12. 5. 1971., bik
MJESTO STANOVANJA: Dubrovnik
ŽIVOTNI MOTO: Svak svoj život.
TRI SVOJE VRLINE: smirena, strpljiva i rado pomaže
TRI SVOJE MANE: tvrdoglavost, zabrinutost i kritičnost
STRAH: vatra i zmije
ŽELJA: moj otok
SLOBODNO VRIJEME: šetnja
KUĆNI LJUBIMAC: pas Charlie
NAJDRAŽA HRANA: pizza
NAJDRAŽA KNJIGA: Slika Doriana Graya
NAJDRAŽI PREDMET U OŠ: Matematika
NAJTEŽI PREDMET U OŠ: Geografija
NEUGODNA SITUACIJA IZ ĐAČKOG DOBA:
pad niz stepenice
NAJDRAŽA PJESMA: Trag u beskraju
TOP 3 GLAZBENA IZVOĐAČA: Oliver Dragoje-
vić, Gibonni, U2
NAJDRAŽE PIĆE: voda
NAJDRAŽI MODNI DETALJ: torba
CIJENIM KOD UČENIKA: iskrenost, marlji-
vost i ustrajnost
HOBI IZ MLADOSTI: košarka
ZANIMANJE O KOJEM STE MAŠTALI KAO
DIJETE: nastavnica
PRVA SIMPATIJA (I JE LI TO ZNAO): Ivan
(nije znao)
HAJDUK ILI DINAMO: Dinamo
ČIPS ILI ČOKOLADA: čips
LJETO ILI ZIMA: ljeto
CRNI ILI PLAVI MUŠKARCI: svejedno, bitno je nešto drugo
PORUKA UČENICIMA: Tajna uspjeha je da pamet, znanje i du-
šu staviš u sve što radiš.
Prof. Roberta Soko, nova profesorica iz
matematike, brzinski nam je odgovorila
na pitanja.
Tekst i fotografije (snimio ili dobio od vlasnica): Đivo Kulaš, 6. d
Profesorica Ana
Profesorica Roberta
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 5
N aše učenice Maris Jakić i
Petra Vuknić (7. b), u pra-
tnji ravnateljice Vedrane Elez i
učiteljice Tonke Brailo, sudje-
lovale su na Drugom SEECEL-
ovu poduzetničkom kampu u
Šibeniku (16. - 20. listopada
2016.). Na kampu je bilo 450
sudionika iz Albanije, Bosne i
Hercegovine, Crne Gore, Hr-
vatske, Kosova, Makedonije,
Srbije i Turske. Događaj je
predstavljao završnu konferen-
ciju i proslavu sudionika SEE-
CEL-ova projekta Poduzetna
škola, tj. svih aktivnosti koje
pomažu razvijanju poduzetnog
društva. Osim stručnih preda-
vanja i radionica, vrijeme je
iskorišteno za druženje sa ško-
lama i prijateljima iz ostalih
zemalja sudionica kampa.
Razveselio nas je ponovni sus-
ret s Osnovnom školom Ruđe-
ra Boškovića iz Gruda (Bosna i
Hercegovina) te Osnovnom
školom Georgije Pulevski iz
Skopja (Makedonija). Tom
prilikom ravnatelji triju škola
dogovorili su zajedničku budu-
ću suradnju na nekom novom
poduzetničkom projektu, o
čemu su dali i intervju za tele-
viziju. Naš izložbeni štand bio
je u znaku proizvoda školske
zadruge „Pitospora“ te proizvo-
da kojima se obilježava 1700
godina smrti sv. Vlaha. U lije-
pom sjećanju nam ostaju no-
vostečena iskustva, druženja i
nove ideje kojima ćemo nasta-
viti promicati aktivnosti podu-
zetništva među učenicima.
Drugi SEECEL-ov kamp poduzetništva
Naš izložbeni štand
Naš logo
Naša škola predstavljala je Dubrovačko-neretvansku županiju
na 28. smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske.
Zadrugare oduševili naši
šalovi
K ao članica i predstavnica učeničke
zadruge „Pitospora“ sudjelovala
sam na 28. smotri učeničkih zadruga
Republike Hrvatske. Predstavljala sam
našu školu i županiju. Smotra se 4. – 7.
listopada održala u Zadarskom arsena-
lu. Županijski stol postavile smo profe-
sorica Branka Bender, voditeljica uče-
ničke zadruge „Pitospora“ i ja. Tema
mu je bila „Tradicija na naš način“. Na
stolu su se nalazili proizvodi zadruga
Dubrovačko-neretvanske županije (čaj,
maslinovo drvo, svileni šalovi, ribe od
keramike, keramička vaza…).
Mnogim posjetiteljima, ali i sudioni-
cima smotre svidjeli su se naši svileni
šalovi. Šalovi su na više načina poveza-
ni sa svetim Vlahom. Na njima je zlat-
nom bojom napisan broj 1700. kao
1700 godina od smrti sv. Vlaha te SB
kao Sveti Vlaho (na latinskom Sanctus
Blasius) . Svilene šalove nose festanjuli
na Festi sv. Vlaha.
Iako su svi zadrugari iščekivali dola-
zak komisije do njihovog štanda, atmo-
sfera je bila ugodna i opuštena. Vodite-
lji zadruga organizirali su brojne zanim-
ljive i zabavne radionice (pravljenje čaja
od lišća masline, izrada košara od gra-
nja…). Obišli smo mnoge zadarske zna-
menitosti (Crkvu sv. Donata, Forum,
Morske orgulje…) te se vratili kući puni
dojmova i uspomena.
Tekst i fotografije: Sanja Ćuić, 6. b
NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
Pripremanje štanda nakon puta
Tekst: Sanja Ćuić, 6. b
Fotografije: školski portal
6 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
Zabavni prolaz
S igurno ste prolazeći školskim holom u prosincu zastali pokraj Zabav-
nog prolaza i ogledali se u njemu. Zabavni je prolaz projekt mlade
dizajnerice Mie Bogovac. Uz njezinu su ga pomoć po svojoj mašti i svojim
rukama oblikovali učenici petih, šestih i sedmih razreda. Učenici su tjed-
nima vrijedno radili. Pravili su ga od drveta, tkanine, kartona, folije, meta-
la i svojih crteža.
U zabavnom prolazu inspiriramo se na dva načina - gledajući sebe
(lik nam se na foliji izobličuje na različite načine) i gledajući radove naših
učenika kroz rupice (pogled kroz svaku rupicu je drugačiji). Prolaz se prije
nalazio u holu, ali oni koji su još za njega zainteresirani mogu ga pronaći
pokraj učionice Likovnog odgoja.
NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
Jedan od izložaka s
„Prirodopolisa“
I ove godine naša je škola je sudjelo-
vala u obilježavanju Dana kravate.
Svi učenici i djelatnici škole, sa svojim
kravatama, okupili su se u školskom
dvorištu i napravili milenijsku fotogra-
fiju u obliku kravate. Osim fotografira-
nja, moglo se sudjelovati u brojnim
aktivnostima vezanih uz kravatu - crta-
nju i izrađivanju kravate od raznih ma-
terijala, učenju kako vezati kravatu,
gledanju dokumentarnih filmova o
kravati… U školskom holu postavljena
je izložba dječjih radova i fotografija o
kravati koje nam je ustupila Academia
Cravatica. Kravatu stoljećima nose
ljudi cijelog svijeta. Ponosni smo što
možemo sudjelovati u obilježavanju
Dana kravate jer kravata je izvorni
hrvatski proizvod, dio našeg kulturnog
i povijesnog nasljeđa.
Kravatastičan Dan kravate
Tekst i fotografija: Dana Pavlović, 6. d Zabavni prolaz u holu
Tekst i fotografija: Marlena Stagl Škaro, 6. b
Mi—kravata
D ana 18.10.2016. učenici
drugih i trećih razreda bili
su na terenskoj nastavi u Sta-
rom gradu. U čitaonici Narodne
knjižnice Grad (u Saloči od zrca-
la) sudjelovali su u interaktivnoj
izložbi „Može li biti drugačije?! i
Kako to istražuju djeca“ udruge
za promicanje prirodoslovlja
„Prirodopolis“ iz Zagreba. Izlož-
ba je postavljena povodom obi-
lježavanja manifestacije
„Mjesec hrvatske knjige“. Radio-
nica je pobudila veliku znatiželju
i interes učenika. Kroz istraži-
vačko učenje stjecali su interes,
vještine i pozitivne stavove pre-
ma prirodoslovnim sadržajima.
Kako to istražuju djeca?
Tekst: Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: Ana Marija Markežić
Vatru ne pali jer požar se ne šali!
V atru ne pali jer požar se ne šali!
slogan je kojim završava animi-
rani film „Požar nije šala“. Film je
prikazan 27. 9. 2016. je u našoj ško-
li. Namijenjen je djeci osnovnoškol-
skog uzrasta, a napravljen je u okvi-
ru projekta „Požar, žestok neprijatelj
šume“ (čiji su nositelji Hrvatsko agro-
meteorološko društvo i Javna usta-
nova za upravljanje zaštićenim dije-
lovima prirode Dubrovačko-
neretvanske županije).
Zadatak je filma osvještavanje
najmlađih o činjenici da je najčešći
uzrok požara ljudska nepažnja te
obrazovanje najmlađih o posljedica-
ma požara. Glavni lik animiranog
filma, puh Matko, objašnjava kako
nastaje požar, koji su uzroci požara i
koje su pogubne posljedice požara.
Film završava sloganom: „Vatru ne
pali jer požar se ne šali!" Nakon
gledanja filma
održan je kviz, a
učenici koji su se
najviše istaknuli
dobili su prigodne
nagrade.
Tekst: Dora Grujić, 6. b
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 7
NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
Dobra večer, matematiko!
D ana 1. prosinca 2016. u 18 sati u
našoj se školi održala Večer mate-
matike. Pozvala nas je naša profesori-
ca matematike Roberta Soko, kao što
su ostale učenike njihovi profesori
matematike, i mogli su doći svi
koji su bili zainteresirani. Okupilo se
mnogo učenika od 4. do 8. razreda.
Podijelili smo se u grupe i igrali
smo nekoliko dobro poznatih društve-
nih igara koje su tražile samo malo
više matematičkog truda. Bilo je tu
računanja i domina, a nama se poseb-
no svidio bingo. Trebali smo kratiti
razlomke da bismo dobili rezultat i
onda vidjeti imamo li traženi broj. Uop-
će nije bilo teško i svi su tražili i raču-
nali izvučene brojeve. Bilo je pobjedni-
ka, nekad i više od jednog. Svi su bili
raspoloženi i složni.
Na kraju smo se počastili sokom i
kolačima. Vrijeme nam je brzo prošlo
jer je bilo zabavno. Voljeli bismo da
postoji više Večeri matematike i da
sudjeluje još više učenika. Zabava je
zagarantirana!
Tekst: Nikola Benić i Bruno Soldo 6. d
Božićni sajam
I ove je godine u našoj školi odr-
žan božićni sajam (21.—22. 12.
2016.). Prodavali su se učenički
radovi, a prodavali su ih profesori.
Bilo je tu svega (kipova sv. Vlaha,
kuglica i raznih ukrasa za bor, svi-
jeća, ukrasnih staklenki, čestitki,
lizalica, marama…) po pristupačnoj
cijeni. Skupljenim novcem kupit će
se nove školske lektire.
Tekst i fotografija: Marlena Stagl Škaro, 6. b
Jedan od štandova s božićnog sajma
Biskupov posjet školi
U sklopu pastoralnog pohoda župi sv.
Križa, dubrovački je biskup mons. Ma-
te Uzinić posjetio našu školu (2. 12.
2016.). Nakon prigodnog svečanog dočeka
učenici su priredbom (tj. recitacijama, pjes-
mama i plesom) pokazali svoju kreativnost,
na što je biskup Uzinić kazao da je
„zbunjen“ jer je mislio da dolazi u osnovnu
školu, a čini mu se kao da je došao u neku
umjetničku školu. Ravnateljica je zahvalila
Biskupu na dolasku te mu uručila poklon u
znak sjećanja na ovaj događaj, a i biskup je
školi uručio poklon. Nakon priredbe je pred
školom zasađena maslina kao podsjetnik
na biskupov posjet. Biskup se u zbornici
susreo s djelatnicima škole te im zahvalio
na njihovu radu. Istaknuo je da posao nas-
tavnika nije samo zanimanje, već poziv.
Potom je s ravnateljicom i župnikom posje-
tio odjel djelomične integracije za učenike s
poteškoćama zadržavši se u druženju s
djecom i nastavnicima koji s njima rade.
Biskup u školi
Tekst i fotografija: Đivo Kulaš, 6. b
Priredba za Svetog Nikolu
S vima dobro poznatog da-
tuma, 6. prosinca, u školi
je održana vesela priredba
povodom blagdana Svetoga
Nikole koju su pripremili
učenici razredne nasta-
ve i njihovi učitelji. Raz-
novrsnim točkama prog-
rama (recitacijama,
scenskim igrama, pjes-
mom i plesom )učenici
su iskazali ljubav i pošto-
vanje prema omiljenom
svecu i zaštitniku.
Tekst: Dora Grujić, 6. b
Tekst i fotografija: Đivo Kulaš, 6. b Veselje nakon priredbe
8 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
V aša djela rado su čitana i kao lekti-
ra i u slobodno vrijeme, čemu svje-
doče i nagrade. Kako uspijevate uspos-
taviti tako dobru komunikaciju s mladi-
ma?
Zato što se i ja osjećam mladom. Imam
četvero djece. Dakle, prolazila sam
odrastanje više puta i mislim da je vaš
mladenački svijet prekrasan te da bi
svaki čovjek trebao što duže ostati
mlad.
Između ostaloga, pišete o brojnim
„škakljivim“ problemima s kojima se
mladi susreću, a o kojima nemaju slo-
bodu razgovarati. Koz djela „Kad pobi-
jedi ljubav“ i „Nemoj reći nikome“ s
njima neizravno „razgovarate“ tako da
problemi ostaju dio čitateljske privat-
nosti. Kako ste došli na ideju pisati i o
takvim temama?
Nažalost, to su svakodnevne teme koje
ne možemo preskočiti ili pred kojima
ne možemo zatvoriti oči i reći da se to
kod nas ne događa, već u nekom dru-
gom kvartu, gradu, državi, na drugom
kontinentu. Vi ste pametni, mladi ljudi.
Smeta vam nepravda i želite i zaslužu-
jete istinu. Tako i ja želim na jedan
lijepi način kroz priču
poručiti neka svoja
razmišljanja da biste
sami vidjeli iz života
mojih likova, i pozitiv-
nih i negativnih, koji
putovi su u životu dob-
ri, a na kojima se kriju
različite zamke. Život
nije idealan, ali sve
zavisi kako se mi pos-
tavimo, na koji način
shvaćamo probleme i
kako ih rješavamo.
Droga, kleptomanija,
poremećaji hranjenja,
obiteljski problemi,
nošenje sa smrću pri-
jatelja, vožnja bez vo-
začke dozvole samo su neke od pojava
koje se javljaju u Vašim djelima. Gdje
crpite inspiraciju za njih?
U životu. Kao što volim reći, i ja sam
dio ovog svijeta. Hodam otvorenih očiju
i ušiju. To što gledam i slušam slažem
pa pletem u jednu priču. Mnogi moji
likovi su pomalo naivni, nedozreli. Vje-
rojatno ne bi išli tim putovima da su
više učili i čitali. Poslije ipak shvate što
se dogodilo. To je važno shvatiti. Želim
poručiti da nitko nije idealan. Svatko
može pogriješiti, ali onda je bitno pro-
naći u sebi snagu i krenuti dalje
Govorite li samo iz iskustva ili čitate i
stručnu psihološku i sličnu literaturu?
Moram to čitati. Bio je potreban veliki
istraživački rad kada sam pisala knjigu
„Kad pobijedi ljubav'', kao i za roman
„Nemoj reći nikome''.
Koliko prosječno pišete jednu knjigu?
Zavisi o slobodnom vremenu i vrsti. Što
se tiče fantastičnih djela, njih brže na-
pišem. Međutim, Kad pobijedi ljubav
pisala sam dvije godine, a Nemoj reći
nikome čak sedam godina.
Imate li neki dio dana u kojemu imate
više inspiracije?
Imam jako puno obaveza i veliku obi-
telj. Osim dvoje djece, brinem se već
deset godina o svojoj staroj, nemoćnoj
teti. Uz to radim, stoga ne mogu svaki
dan pisati. Najvažnije mi je da ideje
„skrojim'' u glavi. Mogu krojiti dok ku-
ham, dok šetam ulicama, dok kupu-
jem. Ponekad mi je teret nositi ideju u
glavi. Strah me da mi ne pobjegne
(poruka, likovi…) pa to nabacujem na
papir i onda skupljam. Uvečer sam
najmirnija, ali umorna. Kada je takva
faza da moram pisati, mogu izdržati
nekoliko dana da navečer kasno lije-
žem, a rano ustajem.
Koje je bilo najneobičnije mjesto na
kojem ste pisali knjigu?
Ne mogu izdvojiti samo jedno. Pišem
kada mi dođu ideje, a dolaze i na plaži,
u prirodi, u tramvaju, dok kuham, dok
se šećem… Najgore mi je kad mi ideje
sinu u krevetu. Napokon se namjestim
i onda moram ustati. U takvim situaci-
jama redovito za 10 minuta ponovno
moram ustati!
Vaše knjige čitaju i roditelji. Jesu li Vam
se ikada obratili čitatelji koji su zbog
Vaših dijela imali pozitivne promjene u
životu?
Za sada nisu roditelji, ali su se javljali
dečki koji su rekli da im je to jedina
knjiga koju su pročitali, da su tako za-
voljeli knjige. To mi je, uistinu, puno
značilo. Smatram da ne postoji podjela
na knjige za djecu i knjige za odrasle.
Dobre knjige su za sve generacije vječ-
ne jer su višeslojne i u njima su neke
opće ljudske težnje, misli, htijenja.
Je li se ikada dogodilo da su čitatelji
pogrešno protumačili poruke Vaših
djela?
U jednoj školi u Istri jedna je nastavni-
ca rekla da uopće ne razumije zašto je
„Finka Fi“ na popisu lektira za pete
razrede. To me zaprepastilo, ali svi
smo različiti i ne gledamo svi na stvari
iz istog kuta.
Reći ćemo svakome! „Šuti, ovo je zanimljivo, moram čuti što se
dalje dogodilo!“ ušutkavali su jedan drugoga
učenici 8.c razreda čitajući ulomak romana
Nemoj reći nikome Maje Brajko-Livaković.
Zbog toga smo razgovarali s autoricom i saz-
nali otkuda joj ideje za „manje vedre“ teme
kojima privlači mlade čitatelje, zašto o njima
piše i što nam njima želi poručiti.
Intervju s Majom Brajko-Livaković
Maja Brajko-Livaković tijekom razgovora s učenicima
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 9
NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA
Intervju u školskoj knjižnici
„Finka Fi“ je uistinu metaforična priča.
Možda nekim treba duže vrijeme da
protumače neko djelo?!
Mislite li da se s generacijama problemi
o kojima pišete mijenjaju?
Uvijek se nešto mijenja, a nešto ostaje
isto. Uvi-
jek ostaje
ta ljudska
potreba
da se voli
i bude
voljen, da
se živi u
miru i
prijatelj-
stvu. Sup-
rotno to-
mu, uvi-
jek posto-
je ljudi
koji mani-
puliraju,
lažu, zara-
đuju na
drugima. I
prije je bilo otmica (otimali su mlade
dečke da bi ratovali, otimali su djecu da
bi prosila…). Danas se drugačije uprav-
lja ljudima, nudi se čovjeku puno toga
vanjskoga, a zapravo se uništava
„unutarnji čovjek''. Nudi se sve u utrci
za moći.
Koji biste savjet dali mladima za noše-
nje sa životnim prekretnicama, kako da
znaju da su na dobrom putu?
Pa najprije da uče, da su u dobrim od-
nosima sa svojim obiteljima, da razgo-
varaju s njima (ako nemaju nekoga
najbližeg u obitelji, može to biti i prija-
telj, netko u koga imaju povjerenja). Ni
jedan problem nije toliki da bi bio nerje-
šiv. Nakon slomljenog srca možemo
misliti da je to je kraj i da se nikada
nećemo oporaviti. Hoćemo ako to uisti-
nu želimo! Uvijek je potrebno obratiti se
nekomu komu vjeruješ. Nije sramota
plakati, potrebno se isplakati i nakon
toga krenuti dalje. Potrebno je razmiš-
ljati svojom glavom, biti pravi prijatelj i
imati prijatelje oko sebe koji vas neće
nagovoriti na zlo. Budite otvoreni, a ne
skupljajte u sebi. Kad to što se skuplja
raste, naraste do golemih razmjera.
Zato pričajte o svojim problemima, a ne
držite ih za sebe. Uz prave prijatelje i
otvorenost postoji izlaz iz svake situaci-
je. Na kraju pobijedi ljubav.
Svijeća za Vukovar
1 8. studenog obilježili smo Dan
pada Vukovara. Na 25. obljet-
nicu stradavanja, uz zamjenicu
gradonačelnika Tatjanu Šimac-
Bonačić, posjetili su nas dubrovač-
ki branitelji: Milan Jejina, Periša
Obradović i Dražen Stjepanović. S
učenicima su podijelili iskustva iz
rata. Naglasili neraskidivu vezu
Dubrovnika i Vukovara te su uputi-
li ohrabrujuće riječi Vukovarcima i
svima čije je živote obilježio rat i
stradanje. Učenici su prigodnim
programom (pjesmama, recitalima
i putopisima iz Vukovara) još jed-
nom pokazali zahvalnost onima
koji su svoje živote dali za slobodu
domovine. U poslijepodnevnim
satima su učenici četvrtih i osmih
razreda u pratnji učitelja upalili
svijeće u Vukovarskoj ulici u znak
sjećanja na grad heroj.
Šipan za Vukovar Paljenje svijeća u Vukovarskoj
Tekst: Dorotea Đurasović, 8.b
Fotografije: Nikolina Soko, prof.
Baloni mira
U ponedjeljak 30.1.2017. obilježili
smo Non Violence day. Učenici,
tom prigodom obučeni u bijele majice,
formirali su u dugačak lanac na gruš-
koj rivi i na jedrenjaku Karaka kako bi
promovirali nenasilje i mir. Zadnja
učenica u lancu naglas je izgovorila
citat o miru i pustila bijeli balon. Uče-
nici su pokazali da svojim jednostav-
nim djelima mogu zajednički širiti po-
ruke mira.
Intervju u školskoj knjižnici
Tekst: Dorotea Đurasović, 8.b
Fotografije: Ana Marija Markežić, prof.
U formiranju linije mira
Tekst : Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: školski arhiv
10 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
EKO-ŠKOLA
Neretvi u pohode
U čenici 4. a razreda 6. listopada 2016. proveli su vese-
o i zanimljiv dan u dolini Neretve – u Opuzenu su obišli
plantažu mandarina, gdje smo uživali u branju i degustaci-
ji, a u Metkoviću su posjetili pogon za preradu i sortiranje
mandarina.
M i jedemo odgovorno je projekt
koji se tijekom ove školske godi-
ne (2016./2017.) provodi u 55 hrvats-
kih eko-škola na svim razinama odgoj-
no-obrazovnoga sustava (dječji vrtići,
osnovne i srednje škole, škole za djecu
s posebnim potrebama i sveučilišta/
veleučilišta), pa tako i u Našoj školi. Cilj
je projekta osnažiti nas mlade da bude-
mo aktivni i odgovorni sudionici preh-
rambenih navika i aktivnosti te da ra-
zumijemo međuovisnost svijeta u ko-
jem živimo. Ostvarivanjem programa
odgovaramo na šest osnovnih pitanja:
Što jedem? Kako je proizvedena hrana
koju jedem? Koliko hrane pojedem?
Koliko hrane bacim? Kakav je globalni
utjecaj hrane koju jedem?
Motivacija, a ne prisila
Važno je istaknuti da nas se tim projek-
tom namjerava inspirirati i motivirati, a
ne prisiliti na drastične promjene život-
nih navika. Želi se ukazati da hrana
ima velik utjecaj na nas i na druge lju-
de diljem planeta od njezine proizvod-
nje (potrošnja vode i energije, zagađe-
nje tla, očuvanje biološke raznolikost,
zaštita prirodnih značajki krajolika,
očuvanje tradicijskih vrijednosti svakog
kontinenta, nacije i regije; očuvanje
nutritivnih vrijednosti hrane...) pa do
konzumacije (količina i kvaliteta hrane
koju unosimo kako bismo sačuvali vla-
stito zdravlje i produljili život, zbrinjava-
nje viškova i osposobljavanje gladnih
da proizvedu i konzumiraju dovoljno
hrane za vlastite potrebe...)
Što znači hraniti se odgovorno?
Odgovorno konzumiranje hrane preds-
tavlja svjestan izbor hrane koji uzima u
obzir zaštitu okoliša; političke, socijal-
ne, kulturne i ekonomske kutove gle-
danja naših odluka, koje bi trebale biti
u skladu s temeljnim i stvarnim potre-
bama, s malim ili nikakvim negativnim
utjecajem za planet, a pozitivnim utje-
cajem na poboljšanje kvalitete života
pojedinca i društva.
To je lako, to može svatko!
Nas, učenike, potiče se da jedemo ma-
nje, ali kvalitetnije; jedemo hranu koja
je dobra i za tijelo i za okoliš; jedemo
lokalno, sezonski i organski ako je to
moguće; češće zamjenjujemo meso
hranom biljnog podrijetla; učinimo svo-
ju hranu što raznolikijom; nastojimo se
što manje razbacivati hranom; pamet-
no postupamo s ostatcima hrane –
darujemo ih, nahranimo životinje ili
kompostiramo; vodimo brigu o tome
tko je proizveo, tko isporučuje hranu i
pod kojim uvjetima; cijenimo hranu po
njenim nutritivnim vrijednostima, a ne
po vizualnom izgledu... I ono što je klju-
čno, da spoznamo da i malim pomaci-
ma možemo napraviti razliku u svijetu.
Mali pomaci za velike promjene
Mi jedemo odgovorno! A vi? Osim što je potrebna našem tijelu da bi normalno funkcioniralo (sjetite se kako se os-
jećate tijekom šestog sata ako niste stigli pojesti marendu), hrana je s našim životom
povezana na mnogo načina kojih često nismo svjesni. Naše odluke o hrani (od izbora i
kupovine namirnica do njihova bacanja) izravno utječu na zdravlje našeg planeta,
smanjenje siromaštva, razvoj i rast stanovništva te na javno zdravstvo.
Prvaši u posjetu tržnici
U čenici prvih razreda u sklopu projekta „Jedimo odgo-
vorno" 18. studenog 2016. posjetili su grušku tržnicu.
Obišli su štandove sa zdravim voćem i povrćem i ribarnicu
te razgova-
rali s proda-
vačima. Uvi-
djeli su koli-
ka je važ-
nost svježih
plodova koji
se na tržnici
prodaju.
Napisat ćemo kuharicu!
P rovedenim istraživa-
njem u školskoj kuhinji
produženog boravka doznali
smo se da se našim učenici-
ma najmanje sviđaju juhe.
Zbog toga se odlučilo pora-
diti na jelovniku juhe i dopri-
nijeti usvajanju zdravijih
prehrambenih navika. Zada-
tak učenika je bio tijekom
zimskih praznika prikupiti
recepte finih juha svojih
baka. Na temelju prikuplje-
nih recepata školska će
kuhinja kuhati juhe. Provest
će se biranje najbolje, a
potom će se ta juha uvesti u
školski jelovnik. Od prikup-
ljenih recepata nastat će
kuharica „Juha moje bake“.
4. a na plantaži mandarina
Prvaši na tržnici
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 11
EKO-ŠKOLA
U mojoj školi baština se voli je-
dan je u nizu projekata naše
Ekoškole nastao u suradnji s Huma-
nitarnom i mirotvornom organizaci-
jom DEŠA (s kojom surađujemo od
samih početka). Cilj je projekta nje-
govanje tradicije, a ovaj put one gur-
manske. Kako bi to ovjekovječili,
učenici su napravili božićnu čestitku
na kojoj su na pladnju, koji ima oblik
božićnog drvca, predstavili tradicio-
nalne zavičajne slastice: rozatu, su-
he smokve, kontonjatu, pandišpanj,
broštulane mjendule, arancine, tor-
tu od rogača, stonsku tortu, manta-
lu... Ne znate što je mantala? Nema
veze, i za to su se naši učenici pobri-
nuli kada su shvatili da mnogi ne
poznaju tu slasticu te su njezin re-
cept napisali na pozadinu čestitke.
Volimo
jestivu
tradiciju
Pijem zdravo
Ž eleći potaknuti učenike na konzumiranje zdravih, prirod-
nih i domaćih, a ne umjetnih i bojanih napitaka učiteljice
1. razreda i roditelji osmislili su projekt Pijem zdravo. Projekt
se provodi svakoga četvrtka. Učenicima se pravi šejk od do-
maćega voća i povrća. Uz ponuđeno školsko voće učenici po
želji mogu donijeti voće i povrće od kuće. Tekstovi: Sanja Ćuić, 6. b
Fotografije: školski portal i Sanja Ćuić
Dio čestitke s receptom
čestitka
Dani kruha
U petak, 14.listopada, u Školi
smo obilježili Dane zahvalnosti
za plodove zemlje. Prigodnim prog-
ramom prisjetili smo se važnosti
kruha i svih ostalih plodova zemlje
za koje je potrebno mnogo truda i
rada da bi došli od polja do stola.
Na svečanoj su priredbi sudjelovali
učenici dramskih i recitatorskih sku-
pina od 1. do 8. razreda te školski
zbor. Na početku programa fra Mi-
hael Mario Tolj blagoslovio je plodo-
ve zemlje koji su bili izloženi u holu
Škole. U molitvi smo svi zahvalili za
kruh naš svagdanji, koji je mnogima
u ovom svijetu tek želja.
12 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
EKO-ŠKOLA
Šetajući se školskim hodnikom sigurno ste naišli na niz radova napravljenih
od čepova. Osim kreativnosti, te radove odlikuje i humanitarna namjena u
koju se svatko može uključiti.
POZIV NA HUMANITARNO PRIKUPLJANJE ČEPOVA
Za manje otpada ili Litter Less
T ijekom proteklih 5 godina u
hrvatskim se Ekoškolama
provodi kampanja „Za manje
otpada“ ili „Litter Less Campai-
gn“. Ove godine kampanja se
provodi u 31 državi, a u Hr-
vatskoj sudjeluje 35 Ekoškola.
Glavni je cilj kampanje smanjiti
otpad te dugoročno utjecati na
promjenu navika kod mladih -
razvijati svijest o utjecaju otpa-
da na okoliš lokalne i šire zaje-
dnice te pomoći učenicima u
stjecanju novih znanja i vješti-
na u gospodarenju otpadom.
Naša škola drugi put sudje-
luje u kampanji. Za početak su
kampanje organizirane radioni-
ce recikliranja papira i posjet
reciklažnom dvorištu Komunal-
nog poduzeća „Čistoća" d.o.o.
Tom prigodom je gospođi Dub-
ravki Mrvelj uručena slikovnica
nastala na radionicama recikli-
ranja papira gdje su učenici
slikom i riječju prikazali kakav
grad žele.
Kampanja ove godine ima i
humanitarnu namjenu. Naime,
tijekom trajanja kampanje uče-
nici prikupljaju plastične čepo-
ve. Čepovi se skupljaju u žabu
(koja se nalazi u školskom
hodniku) i bit će poslani Udruzi
oboljelih od limfoma i leukemi-
je iz Čakovca.
Prodajom čepova udruga
prikuplja potrebna novčana
sredstva. Od dijela prikupljenih
čepova napravljen je kreativni
rad pod nazivom „Moj grad –
eko grad“ te brojni viseći čovje-
čuljci, koji ponosno krase naš
hodnik i učionice. Na kraju će
se ti čepovi odlijepiti i odslužiti
svojoj prvotnoj namjeni.
Ovom prilikom pozivaju se
svi učenici da sudjeluju u hu-
manitarnoj akciji, prikupe koji
čep i nahrane žabu te vrate
osmjehe na dječja lica.
Ema Lasić, 4.a: Ja
skupljam čepove jer
mislim da tu neka-
ko mogu pomoći
onima kojima je to
potrebno.
Antun Prebisalić, 4.a:
Skupljam čepove zato
što želim pomoći djeci
da žive normalnim ži-
votom.
Leon Josip Njirić, 4.a:
Odlučio sam skupljati
čepove jer me na to
potaknula učiteljica i
svidjelo mi se jer želim
pomoći drugima.
Sunčica Bubalo, 4.a:
Naš razred skuplja
čepove za bolesnu
djecu, a ja sam to
odlučila jer volim po-
magati.
Tekst: Sanja Ćuić, 6. b
Fotografije: školski portal Moj grad—eko grad
čepočuljak
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 13
TEMA BROJA
Ž eleći na poseban način obilježiti
1700. obljetnicu mučeničke smrti
svetoga Vlaha, našega parca, Gradsko
vijeće Grada Dubrovnika odlučilo ga je
slaviti cijelu godinu i proglasilo 2016.
godinu Godinom sv. Vlaha. Godina sv.
Vlaha ne podudara se s kalendarskom
godinom, što znači da nije počela 1.
siječnja i nije završila 31. prosinca.
Počela je krajem siječnja 2016. godi-
ne, a završit će u veljači 2017. godine.
U festu su uključene brojne institucije i
ustanove, pa tako i škole.
Mjesec sv. Vlaha Kao što postoji Godina sv. Vlaha, tako
postoji i Mjesec sv. Vlaha. Šest dubro-
vačkih osnovnih škola jedan je mjesec
u Godini sv. Vlaha posvetilo našemu
parcu: OŠ Lapad ožujak, OŠ Antuna
Masle travanj, OŠ Mokošica svibanj,
OŠ Marina Getaldića rujan, OŠ Marina
Držića listopad, a naša škola studeni, Svečana priredba u našoj školi
24. studenoga u našoj se školi održala
svečana priredba povodom obilježava-
nja Godine sv. Vlaha. U programu su
sudjelovali učenici razredne i predmet-
ne nastave svojim recitacijama, igroka-
zima, plesom i pjesmom. Nazočnima
su se obratile ravnateljica škole, gos-
pođa Vedrana Elez, te dogradonačelni-
ca grada Dubrovnika, gospođa Tatjana
Šimac Bonačić. Zahvalile su učenicima
i učiteljima na trudu i radu. Dolaskom
su nas još počastili festanjuli Zvonimir
Cetinić i Ante Pavlović, pročelnik Up-
ravnog odjela za obrazovanje, Miho
Katičić; predsjednica Europskog doma
u Dubrovniku, Andriana Kremenjaš-
Daničić i župnik Župe svetog Križa, fra.
Mihael Tolj. U prostorima škole postav-
ljena je izložba učeničkih radova na
temu svetoga Vlaha u kojoj su nakon
predstave mogli uživati svi nazočni.
Priredbe sv. Vlahu Osim na svečanoj školskoj priredbi,
naši su učenici sudjelovali i svoje ta-
lente i kreativnost iskazali na brojnim
priredbama našemu zaštitniku u čast.
Zatvaranje Godine milosrđa i Godi-
ne sv. Vlaha započelo je u četvrtak, 17.
studenog, u dubrovačkoj katedrali.
Tom prilikom održala se priredba na
kojoj su nastupili učenici šest dubro-
vačkih škola koje su sudjelovale u cje-
logodišnjoj festi. Prigodnim pjesmama,
recitacijama i dramskim prikazima
obilježili su zatvaranje Godine sv. Vla-
ha i pokazali svoju zahvalnost i važnu
ulogu dubrovačke tradicije u njihovom
životu. Našu školu predstavio je pje-
vački zbor, Adna Hebib i Andrea Kili-
barda (učenice 8. razreda) igrokazom
„Razgovor s funjestre“, koji je napisala
učenica Ana Ljubičić (učenica 8. razre-
da) te Antonio Štrman (učenik 7. razre-
da) recitalom „O svetom Vlahu. Nakon
mise otvorena je izložba „Dubrovačke
osnovne škole katedrali“ na kojoj su
predstavljeni dječji radovi, tematski
vezani uz sv. Vlaha i Festu.
DAN FESTE NIJE DOSTA
Godina sv. Vlaha Cijelu smo godinu posvetili našemu zaštitniku, sv. Vlahu. Istražili smo zašto je
nastala Godina sv. Vlaha i kako se obilježavala u našoj školi.
Nakon svečane školske priredbe
14 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
TEMA BROJA
10. prosinca u Kazalištu Marina
Držića održana je završna priredba
šest dubrovačkih osnovnih škola povo-
dom Godine sv. Vlaha. Na njoj su uče-
nici izveli najbolje točke s priredbi koje
su organizirane po dubrovačkim škola-
ma tijekom proteklih mjeseci. Preds-
tavnici naše škole na ovoj revijalnoj
priredbu bili su: Školski pjevački zbor
koji je izveo dvije pjesme, Antonio Štr-
man, učenik 7. razreda s recitacijom
„O svetom Vlahu“ te učenici 3. i 5.
razreda (Nika Simoni, Pierina Bogda-
nović, Nika Vuić i Šimun Piskulić) koji
su izveli igrokaz „Brojilica sv. Vlahu“.
Izložba U atriju Kazališta Marina Držića 10.
prosinca 2016. otvorena je izložba
učeničkih radova (pisanih i likovnih)
koje su učenici svih 6 dubrovačkih
osnovnih škola izrađivali na temu sv.
Vlaha tijekom 2. polugodišta prošle i
1. polugodišta ove školske godine.
Naših ruku djela Osim u priredbama na temu našega
zaštitnika, tijekom Godine svetoga
Vlaha sudjelovali smo u brojnim krea-
tivnim radionicama i projektima. Istra-
živali smo literaturu o njegovu životu i
radili plakate, smišljali pjesme i sas-
tave, pisali o njemu na drugim jezici-
ma, pisali putopis, pravili karte njego-
va kretanja, crtali strip, pravili kipiće,
crtali njegov lik, radili mozaik, oslikava-
li predmete, izrađivali suvenire
(tanjure, šalove, lutkice), pravili njegov
kalendar, istraživali crkvu sv. Vlaha,
tražili njegove kipove po Starome gra-
du, prikupljali podatke o neobičnim
običajima uz Festu… Ukratko, spojili
smo zabavno i poučno te u dobrom
raspoloženju mnogo toga stvorili i
mnogo toga naučili.
Tekst: Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: Vicko Šoletić, 6. a
Dio školske izložbe
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 15
TEMA BROJA
Gdje se kip skrio, ja sam bio!
Sv. Blaž ili sv. Vlaho?!
ulaz u Stari grad Pile
Sponza
Crkva sv. Vlaha
Trđava Sv. Ivan prema
moru
katedrala
tvrđava Bokar
Peskarija
tvrđava Sv. Ivan
ulaz na Peskariju
U čenici odjela djelomične integraci-
je od 1. do 8. razreda naše škole
(u sklopu školskog projekta povodom
Godine svetoga Vlaha) imali su teren-
sku nastavu u staroj gradskoj jezgri.
Upoznavali su se sa značajem i važno-
šću lika sv. Vlaha za Dubrovnik. Tražili
kipove svetoga Vlaha na lokacijama
kulturno-povijesnih spomenika do ko-
jih su ih vodile učiteljice i do kojih se
moglo doći (naime, ima još kipova, ali
nisu lako dostupni).
Ispred svakog pronađenog kipa su
se fotografirali (na Pilama ispred vanj-
skih i unutrašnjih vrata, ispred zidina
prema tvrđavi Bokar, ispred Crkve sv.
Vlaha, ispred Sponze , pored katedra-
le, na ulazu u gradsku luku, na Peska-
riji te na dvjema lokacijama oko tvrđa-
ve Sv. Ivan. Nakon toga su u školi izra-
dili topografsku kartu, koju su s nama
podijelili. Uočili su da su kipovi svetog
Vlaha unutar Staroga grada postavlja-
ni na zgrade, zidine i vrata. Najveći
broj kipova postavljen je na zidinama.
Najmanji kip nalazi se na Peskariji.
Pored toga, naučili su da su se crk-
ve posvećene sv. Vlahu nalazile svuda
po dubrovačkom teritoriju. Njegov lik
nalazio se i na knjigama, poveljama i
dozvolama. Također se nalazio na nov-
cu, pečatima i zastavama.
U Hrvatskoj za našega zaštitnika
postoje dva imena: Blaž i Vlaho.
Saznali smo zašto postoje dvije vari-
jante. Prva, Blaž, izvedenica je latin-
skoga imena Blasius, a druga, Vlaho,
potječe od grčkog imena Vlasios. Obje
znače „koji je tepav, mucav“. Zanimlji-
vo je da, iako se služimo oblikom Vla-
ho, imamo više imena na oblik Blaž
(Vlaho, Blažen, Blaženka, Blaže). Iz
svečeva imena proizlaze brojna prezi-
mena i nazivi mjesta: Blaškovec, Blaš-
kovići, Blažani, Blažev Dol, Blažević
Dol, Blažići, Svetoblažje.
Naša zemlja nije jedina koja časti
njegovo ime. U različitim zemljama
postoje razne varijante njegova imena:
Vlasov, Vlasaj, Vlasij, Vlas, Vlasy, Vlasi-
os, Vasio, Vasco, Blaise, Blasius, Blasi-
en, Blasiu, Biagio, Blai, Biace, Blasii,
Blieschen, Balassa, Blasej, Blazej, Bla-
sek, Bras, Braz, Bleysis, Blazey i mno-
ga druga.
Topografska karta
Tekst: Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: Jelena Matković
Tekst: Đivo Kulaš, 6. b
16 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
TEMA BROJA
Životni put sv. Vlaha
U z pomoć naših mladih geografa
istražili smo život našega zaštitni-
ka. Smatra se da je sveti Vlaho rođen
oko 280. godine u Sebasti u Maloj
Armeniji (današnji Sivas u središnjoj
Turskoj). Odrastao je u poganskoj obi-
telji. Od mladosti
je liječio ljude i
životinje, često
samo jednostav-
nim znakom križa.
Protiv svoje volje
izabran je za bis-
kupa Sebaste. Budući da su u to vrije-
me bili najžešći progoni kršćana, pred
rimskim se vojnicima skrivao u plani-
nama Kapadokije. Ondje su ga štitile
divlje zvijeri. Priča se da je s njima mo-
gao razgovarati. Kada su ga Rimljani
uhvatili, nije se htio odreći svoje vjere,
zbog čega je mučen. Naposljetku mu
je odrubljena glava. Pokopan je 316.
godine Sebasti.
Zanimljivo je da je imao samo 36
godina, iako ga se na kipovima i slika-
ma često prikazuje kao starog čovjeka
sijede brade.
Festa sv. Vlaha
O ve godine slavimo 1045. Festu sv.
Vlaha. Današnja Festa vuče kori-
jene iz legende prema kojoj se sv. Vla-
ho ukazao gradskom župniku Stojku,
upozorio ga na mletački napad i spasi-
o grad. Dubrovčani su ga iz zahvalnos-
ti izabrali za svog parca te tako zamije-
nili dotadašnje zaštitnike, bizantske
svece Srđa i Baka. 972. godine odredi-
li su da dan Vlahove mučeničke smrti
(3. veljače) bude dan njegovog blagda-
na u Dubrovniku. Osim vjerskog, Festa
sv. Vlaha imala je i političko značenje.
Stoljećima je bila jedan od važnijih
događaja unutrašnjeg života grada te
simbol okupljanja Dubrovčana, obrane
od neprijatelja i samostalnosti.
Najstariji zapis Feste Najstariji zapis o Festi zabilježio je Filip
de Diversis u 15. st. Prema njegovim
zapisima, tri dana prije Feste na Orlan-
dov se stup vješao barjak sv. Vlaha.
Najvažniji dio proslave bio je dolazak
seljaka iz svih područja Dubrovačke
Republike, u punoj ratnoj spremi i pod
barjacima svojih bratovština. Predstav-
ljali su se knezu, kao i obrtnici svih
struka. Proslava je nastavljena kreta-
njem svečane povorke prema samos-
tanu svete Klare i nazad, a četrnaest
dana nakon toga završili bi u crkvi
svetoga Vlaha.
UNESCO-va zaštita Od 2009. godine dubrovačka Festa sv.
Vlaha našla se na UNESCO-voj Listi
nematerijalne kulturne baštine čovje-
čanstva. Festa je i danas neizostavan
dio dubrovačke kulture i tradicije.
Prvi dubrovački zakon Prvi dubrovački zakon povezan je s
Festom i poznat je kao „Sloboština sv.
Vlaha“. Donesen je 1190. godine. Pro-
pisano je da svaki stranac, dužnik ili
prijestupnik u Dubrovniku bude slobo-
dan, siguran i nepovrediv 3 dana prije
i 3 dana poslije svečanosti sv. Vlaha
(to se kasnije proširilo na 7 dana).
Moći sv. Vlaha štite cijeli svijet Uz Dubrovnik, sv. Vlaho zaštitnik je i
istarskog grada Vodnjana. Moći sveto-
ga Vlaha raznesene su po cijelome
kršćanskom svijetu. Čuvaju se u Napu-
lju, u crkvi Notre Dame u Parizu, u
Bruxellesu, na Malti, u Bologni, u Ber-
nu, u Veneciji, u Lisabonu, u Campos-
telli, u Veroni, u Kölnu i brojnim dru-
gim mjestima. Njegove su relikvije
mnogobrojne, ali često se postavlja
pitanje jesu li prave. Svetome Vlahu
posvećene su mnoge crkve u svim
dijelovima kršćanskog svijeta, a mno-
ga mjesta također slave sv. Vlaha.
Feste po cijelom svijetu U istočnim se zemljama festa obilježa-
va 11. veljače, a u zapadnim 3. ili 15.
veljače. Našoj je Festi vrlo slična festa
u talijanskom gradu Maratei. Festa
počinje u četvrtak, kada vjernici u pro-
cesiji iznose iz bazilike srebrno poprsje
sv. Vlaha i nose ga u središte mjesta,
gdje će s njega skinuti purpurni plašt.
Kip na ramenima nose članovi Brat-
stva nositelja sv. Vlaha. U program su
uključena brojna kulturna i zabavna
događanja. U petak se slavi sveta mi-
sa u spomen na sve preminule člano-
ve odbora Feste i nositelja svečeva
kipa. U subotu nakon svečane mise
slijedi procesija. Građani s balkona
svojih kuća na kip sv. Vlaha bacaju
ružine latice. U nedjelju ujutro kip se
opet prekriva purpurnim plaštom i u
procesiji vraća na glavni oltar bazilike
poviše Maratee, nakon čega slijedi
sveta misa. Festa završava u nedjelju
navečer ponoćnim vatrometom.
Potpuno drugačija od naše je Festa
„Pétassou” u Trèvesu u Francuskoj.
Prvog vikenda u veljači muškarac mas-
kiran u šarene komade platna s met-
lom u ruci i svinjskim mjehurom punim
zraka na leđima, zvan „pétassou”,
šeće ulicama grada, hvata djevojke i
žene, pleše s mještanima i zaustavlja
se pred kućama tražeći darove. Sim-
bolizira medvjeda, za kojega se vjeruje
da se iz zimskoga sna budi na Svijećn-
icu/Kandeloru, dakle uoči dana sveto-
ga Vlaha.
Istražili smo kako je nastala Festa sv. Vlaha i tko ju još u svijetu slavi.
Karta na kojoj su označena mjesta kojima se kretao sv. Vlaho
Tekstovi: Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: Vicko Šoletić, 6. a
Kartu izradili učenici na satima Geografije
Sv. Vlaho imao je
samo 36 godina,
iako ga se na
kipovima i slika-
ma često prikazu-
je kao starca.
18 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
NAŠA POSTIGNUĆA 2015./2016.
Matematika Mateo Krile 6.a
državno—15. mjesto
Talijanski Luka Violić 8.c
županijsko—3. mjesto
Njemački Silvijo Mihajlović 8.b
županijsko—1. mjesto
Povijest Niko Glavinić 7.a
županijsko—1. mjesto
Kemija Niko Glavinić 7.a
županijsko—1. mjesto
Maroje Kekez 8.c
županijsko—2. mjesto
Luka Musladin 8.c
županijsko—1. mjesto
Biologija Mia Aleksić 8.b
županijsko—1. mjesto
Geografija Sanja Ćuić 5.b
županijsko—2. mjesto
Likovni Nora Radoš 6.c
županijsko—1.
mjesto
Islamski vjeronauk Tarik Škaljić, 5.c
županijsko—1. mjesto
Jasmin Čustović, 5.c
županijsko—3. mjesto
Isan Kacić, 5.c—sudjelovao
na državnom natjecanju
Hadžović Hannan, 5.b —
sudjelovao na državnom
natjecanju
Učenička
zadruga županijska smotra
Adna Hebib, 7.a
Andrea Kilibarda,
7.a
Sanja Ćuić, 5.b
Košarka djevojčice, 2. mjesto
na županijskom
natjecanju
Dalija Stabile 6.c
Mihaela Fiorović 5.d
Dora Gruić 5.b
Tia Kovačević 5.b
Ella Majstorović 4.b
Ilma Šarotić, 4.b
Iva Tokić, 2.c
Una Majstorović 1.c
Ani Kisić, 1.c
Badminton 1. mjesto na
županijskom, držav-
nom i dalmatinskom
natjecanju
Barbara Jančić, 8.c
Nikolina Kabiček, 8.c
Mara Palfi, 8.c
Maja Makivić, 6.c
Plivanje 3. mjesto na županijskom natjecanju
Ives Njavro, 5.a
Adriana Marinović, 7.c
Katarina Nenadić, 5.d
Lara Kakarigji, 6.b
Lea Lučić, 7.c
Katarina Benić, 3.c
Nika Sebastijan 7.c
Nogomet 2. mjesto na županijskom natjecanju
Dubravko Vodopivec, 5.c
Hrvoje Šijaković, 5.c
Antonio Perušina, 6.c
Maroje Glegj, 6.b
Dominik Mišeta, 6.a
Ivan Kisić, 6.a
Ivan Capurso, 6.a
Zlatko Tokić, 6.a
Nino Gjaja 6.a
Borna Padova, 6.a
Nikola Šoletić, 6.a
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 19
PUT PUTUJEMO
MOJA BOŽIĆNA AVANTURA
Putovanje po Americi
Ploveći grad Za božićne praznike otputova-
la sam u Ameriku. Putovanje
je trajalo jedan dan avionom.
Tamo sam tri tjedna boravila
na oceanskom putničkom
brodu. Začudila me njegova
veličina i predivne prostorije
kao što je primjerice, kazališ-
te. Mnogo vremena sam pro-
vodila na bazenima i u kam-
pu za djecu. U druženju s dru-
gom djecom stekla sam nova
prijateljstva.
Doček Nove godine Novu godinu smo dočekali s
posadom broda uživajući u
ukusnoj večeri. Puštali smo
balone koji su bili ispunjeni
papirićima na kojima smo
napisali svoje novogodišnje
želje. Plesali smo i zabavljali
se do dugo u noć. Osjećala
sam se radosno.
Kuda plovi ovaj brod? Na putovanju brodom posjeti-
la sam: SAD (Miami, Key
West), Mexico (Consumel) i
Bahamas (Nassau). Ljepotu
Miamija čine visoke palme,
predivne plaže i nasmiješeni
ljudi. U Key Westu uživala
sam šetajući i promatrajući
šarene kuće. Činilo se kao da
se cijeli grad smiješi svojim
vedrim izgledom. Na Bahami-
ma sam posjetila
jedan od najpoz-
natijih hotela na
svijetu, Atlantis. S
jedne strane Ba-
hama izgrađeni su
luksuzni hoteli, a s
druge strane vidi
se skromni život
ljudi. Oni žive u
drvenim kućama.
U Mexicu su ceste
drugačije nego
kod nas. Zabavila
sam se šećući
prostranim staza-
ma.
Zaljubljena u dupina Moj najveći doživljaj bio je
plivanje s dupinima. Kad sam
zaplivala s dupinom, preplavi-
o me osjećaj sreće. Imala
sam dojam da bismo moj
ljupki dupin i ja mogli prep-
livati sva svjetska mora. Na
kraju našeg druženja dobila
sam poljubac od dupina koji
ću zauvijek pamtiti.
Doživljaj i slike
putovanja
Putovanje kao da i nije zavr-
šilo. U njegovu ljepotu me
vrate uspomene kada zaklo-
pim oči, dok listam slike ili
dok svojim prijateljima pripo-
vijedam o tome.
Dora Vicelić, učenica 3. a razreda, podijelila je s nama svoje iskustvo putovanja
Amerikom i otkrila nam je u koga se ondje zaljubila.
Tekst i fotografije: Dora Vicelić, 3.a
Zagrljaj s dupinom
20 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
PUT PUTUJEMO
Da se ne zaboravi!
PUT U VUKOVAR
O svanulo je i to jutro. Obična, sun-
čana nedjelja. Za druge ljude mo-
žda ni po čemu posebna, no za nas
osmaše itekako je bila. Nekima 1. dan
škole, a nama put za Vukovar.
Skupili smo se u gruškoj luci i kre-
nuli autobusima na trinaestosatnu, ali
vrlo zabavnu vožnju. Odsjeli smo u
hostelu „Dubrovnik“ koji nosi ime po
našem gradu, gradu slobode. Kroz ta
tri dana posjetili smo dvorac Eltz, stari
Muzej vučedolske kulture, Ratni mu-
zej, staru bolnicu, groblje i Ovčaru.
Prošli smo i Trpinjskom cestom, zna-
nom kao „Groblje tenkova“, a vidjeli
smo i replike nekih mina te Vodoto-
ranj. Osim toga, posjetili smo i trgovač-
ki centar „Golubica" i disko.
Sve je to uglavnom lijepo izdaleka
vidjeti, ali doći tamo i osjetiti tu bol…
Bez toga je posjet Vukovaru beskoris-
tan. Bolnica je bila uvod u taj splet
osjećaja i, onako razrušena, svjedok
ratnih zločina. Međutim najviše su
dojmova u nama probudili groblje i
Ovčara. Zašto? Što se tamo ima vidjeti
osim lijepog okoliša, križeva i nekakvih
natpisa na njima? Upravo kad pročita-
te te natpise, bit će vam jasno. Kada
shvatite da svaki križ, svaki zasađeni
grm, znači jedan život. Oduzeti život.
Prekinuti život. Nečijeg oca. Brata.
Muža. Kada u srcu čujete žalosno do-
zivanje djeteta, koje polako gubi nadu
u bolje sutra, ženu koja očajno traži
smisao ovih patnji, kada vidite suze
stare majke koje poput kapljica kiše
klize niz obraze, u čežnji da samo na
trenutak vrate vrijeme... Zahvalite im.
Zahvalite jer su dopustili da njihovi
bližnji podnesu najveću žrtvu koju su
mogli podnijeti, a sve zbog nas. Da
bismo svi mi jednog dana imali slobo-
dnu Hrvatsku. Sve njene ljepote i obi-
čaje. Hrvatsku narodnost i hrvatsko
ime. Do tada mnogi od nas nisu ni bili
svjesni kolika je vrijednost slobode,
krvave slobode.
Svoje smo znanje o Vukovaru po-
kazali u kvizu u kojem je naša škola
osvojila prvo mjesto. Ubrzo nakon kvi-
za uslijedio je povratak.
U Dubrovnik smo došli u ranim
jutarnjim satima, puni dojmova. Osim
što smo se dobro zabavili, znali smo
da cilj ovog izleta ipak nije bila samo
zabava, nego i vječna pouka o Gradu
Heroju: Da se ne zaboravi!
Tekst: Ana Ljubičić, 8.a i Hana Duvnjak, 8. c
Fotografije: Nikolina Soko
22 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
STVARAMO UMJETNOST
Božićna pjesma
Božićno je vrijeme blago,
Svima slatko, svima drago.
No, zašto srce toliko topline ima,
Koju svima radosno daje i prima?
Nije to zbog ukrasa, okićenog bora,
Niti skupih poklona i blagdanskog stola.
U tome spokoju ima nešto više,
Što sve svađe i razlike briše.
U hladnu zimsku noć, sve dok pada mrak,
Jedna zvijezda Danica daje nam znak
Da u jednoj prostoj, Betlehemskoj štali
Noćas nama dolazi Isus mali.
Ana Ljubičić, 8.d
Sveti Vlaho
Svetac moćni
na mirima grada,
Božji vojnik,
naš zagovornik.
Brižno drži grad,
u kojem furešti guštaju sad.
Kad feštamo na Tvoj dan
čuje se: „Pomozi sveti Vlaho i daj!“
Je li užanca ili od srca, ne znam.
Znam da parac blagi
zaštitu nam nesebično i zdravlje grla daje
i da to već stoljećima tako traje.
Katarina Nenadić, 6.d
Svetom Vlahu
Sveti Vlaho, zaštitniče
našega grada,
daj da našim ulicama
mir zauvijek vlada.
Ne daj da nas ikad više
topovi tuku,
zaštiti nas od zlih
nezasitnih ruku.
Naša snažna grla
snagom svijeće brani
da nas nikad ne zabole
dok te pjesma te slavi.
Luka Butigan, 6.d
Sjećanje na one koji više nisu s nama
U ove dane, kada su police pune lampiona, svježeg i umjetnog cvije-
ća, osjećam tugu i kako mi nedostaju oni kojih više nema. Moja baka Lile
bila je lijepa, pametna i dobra osoba. Voljela je cvijeće pa je tako naš vrt
uvijek bio pun cvijeća. Najviše je voljela margarićele, stoga moja mama i ja
svake godine u spomen na baku Lilu posadimo u mali pitar na ogradi bijelu
margarićelu. Umrla je od teške i neizlječive bolesti, a ja sam tada imala 5
godina. Bila sam mala pa u to vrijeme nismo imale nekih velikih tema za
razgovor, ali sada mi nedostaje, najviše kad se ponekad naljutim na mamu
da mogu otrčati baki u zagrljaj i utješiti se.
Voljela bih kad bi oni koji su nas napustili mogli ponekad sići s neba
da ih zagrlimo, poljubimo i prisjetimo se njihovog mirisa. Ali, znam da je to
nemoguće pa mi ostaje da kad mogu, posjetim njihovo posljednje počivališ-
te, ponesem cvijeće i upalim lampione da im svjetlost vječno svijetli.
Mara Machiedo, 5.d Likove radove
prikupila: Ana Marija Markežić
Lea Katušić, 8.b
Mirela Sefer, 8.b
Mirela Sefer, 8.b
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 23
STVARAMO UMJETNOST
Jesen
Došla je jesen žuta,
crvena,
narančasta…
Donijela je plodove jeseni:
Naranče,
Limune, šipak,
grožđa…
Vjetar puše jako,
Nosi lišće.
Mihael Capurso, 6.c
SVI
SVETI
Jesenske večeri tihe
Pod prekrasnim sjajem zvijezda,
Na putovima naših dragih
Što napustili su Zemlju kao ptići gnijezda
Spokoj i tišina vlada,
Šapat i molitva se čuje,
Svjetlost vatre lampiona
I njihovi poklopci što lagano zuje.
Čuje se pjev noćnih ptica
I molitva ljudi što Bogu klica!
Spomenici se dižu tamni i tromi,
njihovu strogost tek ljudski plač lomi.
Ljudi ususret dragima kreću,
Noseć' lampione i svijeću…
Mir i spokoj zrakom lete,
Slave naše drage Svi svete!
Manuela Zegnal, 7.b
Božo Vuić, 6.d
Kiara Tenžera, 6.d
Mateo Zec, 6.d
24 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
ĐIRATA TRADICIJOM
5. a 1M 1 Ž 5. b 1M 5. c 1 Ž 5. d / 2 Ž i 2 M
6. a / 6. b / 6. c / 6. d 2Ž 2 Ž
7. a 2 M i 2 Ž 7. b / 7. c 2 Ž 4 Ž i 2 M
8. a 1 M 8. b 2 M 8. c 2 Ž 8. s 3Ž 5 Ž i 3 M
PREDMETNA NASTAVA: 13 Ž i 7 M
RAZREDNA NASTAVA (skupina profesorice Anite Soče): 17 Ž i 5 M
UKUPNO: 42 (30 ž I 12 M)
Koliko linđovaca imamo u školi?
N a početku školske godine našu
školu posjetio je Folklorni an-
sambl Linđo. Osim što se predstavio
svojim točkama u kojima smo svi uži-
vali, pozvao nas je da zaplešemo, zap-
jevamo ili zasviramo u FA Linđo i nje-
gujemo svoju tradiciju. Zanimalo nas
je koliko se učenika uistinu odazvalo
tome pozivu, tj. koliko linđovaca ima-
mo u školi. Detaljne rezultate našega
istraživanja možete vidjeti u tablici.
Matea Franušić, 7.a
Ja idem na linđo jer mis-
lim da je to važan dio
dubrovačke kulture i
zato što ide i moja stari-
ja sestra. Jako ga volim i
nadam se da ću plesati
još dugo vremena.
Marija Miljević, 6.b
Idem na linđo jer mi se
to sviđa. Uživam u to-
me. Volim plesati i pje-
vati. Sviđa mi se druš-
tvo. Uvijek je zabavno.
Nina Mirović, 6. d
Na linđo idem jer volim
plesati, ali i zbog druš-
tva. Upoznala sam mno-
go prijatelja i nadam se
da će naše prijateljstvo
trajati cijeloga života.
Uvijek se dobro zaba-
vim. Svima bih preporu-
čila da se upišu.
Zašto idem na linđo?
A nketirali smo petnaest
linđovaca kako bismo
saznali zašto idu na linđo.
Svi su odgovori bili jednog-
lasni: zbog plesa i dobre
zabave. Neki od zanimljivi-
jih dijelova odgovora, koji
su htjeli ostati anonimni,
bili su: „Idem zbog simpati-
je. S njim nekad plešem.“;
„Idem jer volim narodne
nošnje i taj stari nakit.“;
„Idem jer želim putovati.
Linđovci stalno nekamo
putuju.“ Kako bilo, svatko
ima svoje razloge. Imate li
vi dovoljno dobar razlog
zašto ne biste zaplesali,
zasvirali ili zapjevali linđo?
Tekstovi: Đivo Kulaš, 6. b
Fotografija: školski portal i
Jelena Matković
FA Linđo u školi
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 25
ĐIRATA TRADICIJOM
BRZI KVIZ POZNAVANJA DUBROVAČKOGA GOVORA
Koliko umiješ spjegati naškijem
dubrovačkijem govorom? 1. Uz navedene riječi dubrovačkoga govora napiši njihovo značenje.
a) namuran ______________
b) đelozan ________________
c) kundurovati _____________
d) koltrina _________________
e) kikara __________________
2. Istaknute riječi dubrovačkoga govora zamijeni standardnim/književnim riječima.
Nisam obadala ________________ što je imala na sebi.
Lijepo na tebi figura __________ ta vesta ___________.
Libri ___________ su u bursi ___________.
Svaka točna riječ nosi jedan bod. Rješenja su na dnu stranice.
Do 2 netočna odgovora – Izvrstan si poznavalac dubrovačkog govora. Svaka ti čast!
Od 3 do 5 netočnih odgovora – Dobro poznaješ svoj govor, ali mogao /mogla bi i bolje.
Više od 5 netočnih odgovora – Ne poznaješ baš svoj mjesni govor. Šteta.
RJEŠENJA 1. a) zaljubljen, kome se nešto sviđa; b) ljubomoran; c) tračati, pričati o drugima; d) zavjesa; e) šalica; 2, a)
obraćala pozornost; b) stoji ili izgleda, haljina; c) knjige, torbi ili vrećici.
L inđo je naš narodni ples. Pleše se
uz lijericu i u nošnjama. Kako bi se
očuvao, treba ga njegovati. Nina Miro-
vić, linđovka i učenica 6.d razreda,
opisala nam je kako izgleda trening
linđa. Oni koji se tek upišu na linđo,
najmanji su sastav, tj. d. Najviši je
sastav a. Dakle, postoje a, b, c i d sku-
pina. Na trening linđa djevojke dolaze
u tajicama i u bijelim linđovim majica-
ma. Trebaju imati ravne tenisice i za-
vezanu kosu (da im ne smeta dok ple-
šu). Prvo se zagrijavaju dok harmonika
i lijerica sviraju. Nakon dobrog zagrija-
vanja, trener im pokazuje korake, a
zatim ih svi vježbaju. Kad nauče do-
voljno koraka za jedan ples, spoje ko-
rake u koreografiju. Nakon što se ko-
reografija dovoljno izvježba, spremni
su za nastupe.
Linđov trening
Folklorna skupina Anite Soče na svečanoj školskoj priredbi povodom Godine sv. Vlaha
Tekst: Nina Mirović, 6. d
26 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO
Vrlo dobar (1) Kako je ocjena vrlo dobar (4) dobila status loše ocjene, zašto je do
toga došlo i koje su posljedice.
S vi smo čuli za izraz odličan (2)
kojim neki učenici izražavaju svo-
je zadovoljstvo dovoljnom ocjenom. S
novim vremenima stižu nam nove
pojave. Uočili smo da se današnje
razmišljanje o
školi i o ocjena-
ma uvelike razli-
kuje od onoga
kakvo je bilo u
prošlosti i kakvo
bi zapravo tre-
balo biti. Danas gotovo svaki razred
ima učenika koji plače kada dobije
vrlo dobru ocjenu (jer bi htio peticu)
kao da je dobio nedovoljnu ocjenu.
Mnoga djeca pod pritiskom roditelja
tuguju zbog zaslužene ili čak poklo-
njene vrlo dobre ocjene. Neki ju žele
ispraviti, iako možda ne mogu doseg-
nuti znanje odlične ocjene.
Moje dijete ima bolje ocjene od
tvog djeteta Kao što su se nekoć djeca natjecala
očinskom snagom („Moj je tata jači
od tvoga tate“), tako se danas neki
roditelji imaju potrebu natjecati ocje-
nama svoje djece („Moje dijete je
dobilo pet. A tvoje?“ ciljano pitaju
roditelja čije je dijete dobilo slabiju
ocjenu.). Takvi roditelji smatraju da je
ocjena stvar prestiža. Žele pokazati
da je njihovo dijete bolje od ostale
djece i učiniti druge roditelje ljubo-
mornima. Zbog takvih se situacija na
djecu vrši pritisak da budu bolja nego
što u tom trenutku jesu, da budu bo-
lja nego što mogu biti, da budu bolja
od ostalih učenika u razredu. Nerijet-
ko se na putu iz škole prema kući
može čuti razgovor učenika i roditelja
u kojemu roditelji pitaju za
tuđe ocjene kako bi ih uspo-
redili s ocjenama svoga
djeteta i uvidjeli u kakvom
su položaju u odnosu na
druge roditelje.
Svi u gimnazije Neki roditelji smatraju da će njihovo
dijete biti uspješnije ako upiše gim-
naziju. Izgleda kao da je gimnazija
postala obavezan dio školovanja. Na
TV-u možemo čuti kako se otvaraju
novi gimnazijski razredi i programi, a
kako je sve manje
strukovnoga kad-
ra. To nije slučaj-
nost u vremenu u
kojemu živimo.
Roditelji ne razmi-
šljaju o svome
djetetu—o njego-
vim interesima, željama i snovima, o
srednjoj školi koju ono želi upisati, što
ono želi raditi u životu... Zaboravljaju
da se uspjeh ne mjeri samo ocjena-
ma i fakultetima, već zadovoljstvom
u onome što se radi.
Prazne petice, prazne glave
Roditeljski pritisak prelazi i na učite-
lje. Vrlo dobre ocjene se žele pošto-
poto podignuti na odlične. Ako to nji-
hovo dijete ne može, krivi se učitelj.
Međutim, posljedice „praznih“ petica
se očituju u „praznim“ glavama djece.
Često se događa da učenici koji su
imali odlične ocjene u osnovnoj ško-
li— „propadnu“ u srednjoj školi. Zna-
nje koje se bez razumijevanja na brzi-
nu stekne samo da bi se dobila petica
nije vječno. Rezultat takvog učenja je
zaboravljanje naučenoga nakon dobi-
vene ocjene.
Važno je znanje „Prazna“ ocjena ne vrijedi ništa, važ-
no je znanje. Pravo znanje ne „ispari“.
Nekad se pokaže da nečija dobro
naučena trica vrijedi više nego nečija
nabubana petica. Svi znamo primjere
učenika koji su osnovnoj školi bili
prosječni, a u srednjoj
školi ili na fakultetu
briljirali. To se dogodi
jer većina učenika u
osnovnoj školi još uvi-
jek ne zna tko su i što
žele u životu, dok u
srednjoj školi i na fa-
kultetu uče ono što je u skladu s nji-
hovim interesima. Ako se radi ono što
se uistinu voli, radi se temeljito, a ne
namješta se unaprijed rezultat. Kada
bi roditelji i učenici shvatili da im u
životu neće biti važna ocjena koliko
će im trebati znanje, bilo bi više zado-
voljstva i uspjeha i u učenju, i u školi i
u životu.
KAD ZNANJE VIŠE NIJE BITNO
Danas gotovo svaki razred
ima učenika koji plače kada
dobije vrlo dobru ocjenu
kao da je dobio nedovoljan.
Roditeljski pritisak prelazi i na
učitelje. Vrlo dobre ocjene
žele se podignuti na odlične.
Ako to njihovo dijete ne može,
krivi se učitelj.
Šarena zebra
P očetkom studenoga je pješačka zebra
iznad naše škole uz crnu i bijelu dobila
narančaste, crvene, žute i zelene pruge. Cilj je
bio dodatna sigurnost pješaka. Takve zebre
postoje u svjetskim gradovima, Medulinu i u
Istri. Promjenu smo s oduševljenjem prihvatili,
ali promjena je bila kratkog vijeka. Zbog zakona
zebra je vraćena u crnu i bijelu boju. Ispitano je
pedeset učenika naše škole koja im je zebra
bolja i odgovor je bio jednoglasan – šarena.
Tekst: Lea Katušić, 8. b
Tekst: Ana Jadrušić, 6. d
Fotografija: školski arhiv Vesela zebra
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 27
MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO
Napali su nas klaunovi!
O d listopada ove školske godine
prestali smo klaunove povezivati
samo sa zabavom i smijehom. U tome
razdoblju riječ „klaun“ i na našim je
školskim hodnicima rezultirala pani-
kom i jezom. Naoružani klaunovi
(sjekirama, pištoljima, motornim pila-
ma, palicama…) prvo su počeli strašiti
i napadati učenike, djelatnike i rodite-
lje ispred američkih osnovnih škola.
Ta se pojava proširila na europske
škole pa tako i na dubrovačke.
I ispred naše škole viđeni su klau-
novi! Jedne su subote kružili po škol-
skom igralištu. Učenici koji su bili u
školi su se razbježali u potrazi za po-
moći. Intervencijom odraslih i policije
uspostavilo se da su to bili zapravo bili
bivši učenici željni pozornosti i zabave.
Mi nemamo vremena za djetinjstvo!
„O d kolijevke pa do groba najljepše
je…“ Meni nije! To je možda prije
bilo tako. Što je to lijepo u „đačkom“
dobu? Zadaci za domaći? Deset zada-
taka na ovoj stranici, pa dvadeset na
onoj, pa napiši sastav, pa odgovori na
pitanja, pa riješi radnu bilježnicu, pa
nacrtaj tablicu, pa pročitaj lektiru od
sto stranica, pa napravi pokus… Toliko
predmeta, samo dvije ruke, dan od
samo dvadeset četiri sata. Uz to dođi
na dodatnu ili dopunsku, upiši ovu gru-
pu, upiši onu grupu, hajde na natjeca-
nje iz ovog i onog predmeta…
Preživim školu, a kod kuće me um-
jesto odmora dočeka: maraton na tre-
ning nekog sporta („U zdravu tijelu
zdrav duh.“), pa plesa („Treba imati
ritma.“), možda i u muzičku školu
(„Zašto ne bi nešto i svirala?“), strani
jezik („Potreban ti je dodatni strani je-
zik, možda i dva!“). Napokon se nave-
čer vratim
doma, spa-
vam na
nogama, a
trebam
učiti za
test. Ubi-
jem se od
učenja do
kasno u
noć. Poče-
tak školske godine nije bio sjajan,
imam nekoliko loših ocjena. Džaba mi
učenje ako će mi profesorica „virnuti“ u
druge ocjene. Zna se dogoditi da netko
tko ima petice iz drugih predmeta dobi-
je malo veću ocjenu (da mu se ne bi
spustio prosjek), a netko tko ima jedini-
ce iz drugih predmeta dobije lošiju oc-
jenu nego što je zaslužio (jer je ove
godine „propao“). Pa ti jedinicama
ispravljaj ocjene!
Dobijem lošu ocjenu, dođem doma:
„Pa kakve su ti to ocjene??? Kako to
nisi naučila?“ Možda jer nisam sve stig-
la… „A koliko je Iva dobila? 5? Eto, vidiš
kako je Iva sve stigla, a ona i radi do-
ma, pomaže roditeljima.“ Međutim, kad
Iva dobije lošiju ocjenu od mene, onda
bude: „Ne zanima me Iva, ona nije mo-
je dijete!“
Lako je odraslima
govoriti o ljepoti đač-
kog doba. To vrijeme
je bilo lijepo kada su
oni bili mladi jer su
imali drugačije oba-
veze. Mi danas nismo djeca, mi smo
mali poslovni ljudi (ili mali projekti) s
dobro isplaniranim dnevnim rasporedi-
ma u koje ni slovo više ne stane. Ne
stignemo biti djeca!
KOLUMNA JEDNE UČENICE
Saznali smo kako izgleda učenička svakodnevnica, zbog čeka djeca vi-
še ne uživaju u djetinjstvu i tko je za to kriv.
Mi danas nismo
djeca, mi smo
mali poslovni
ljudi .
„A koliko je Iva dobila? 5?
Eto, vidiš kako je Iva sve
stigla, a ona i radi doma,
pomaže roditeljima.“ Me-
đutim, kad Iva dobije loši-
ju ocjenu od mene, onda
bude: „Ne zanima me Iva,
ona nije moje dijete!“
Tekst: Ana Jadrušić, 6. d
Tekst: Ana Jadrušić, 6. d
28 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO
Kako smo učili na jeziku koji nismo
razumjeli?!
INOJEZIČARI
U našoj školi ima petnaestak inojezičara, učenika koji su se doselili iz
neke druge zemlje i kojima hrvatski jezik nije materinski. Donosimo
vam intervjue s dvoje od njih.
Djevojčica iz Kosova
Gdje si prije živjela?
Živjela sam na Kosovu u Lipjanu.
Kada si se doselila u Hrvatsku?
Doselila sam se prošle godine.
Jesi li znala ijednu riječ hrvatskoga
jezika prije dolaska u našu školu?
Nisam znala ni jednu riječ na hrvats-
kom jeziku.
Jesi li otprije poznavala ikoga iz naše
škole?
Znala sam samo svoju rodicu koja se
doselila jednu godinu prije mene. Ona
mi je rekla da će mi biti teško, ali da
će mi pomoći.
Kako si se osjećala prvi dan u Školi?
Grozno. Bilo me strah i bila sam jako
nervozna.
Opiši kako izgleda biti dio razreda čiji
govor ne razumiješ i koji tvoj govor ne
razumije.
Bilo je teško. Nisam ništa razumjela.
Nisam znala zašto se smiju, zašto su
tužni. Nisam znala smiju li se meni.
Htjela sam se i ja smijati šalama. Ka-
da sam pokušavala nešto reći, nisu
me razumjeli. U početku smo komuni-
cirali rukama, a nekad smo zvali moju
rodicu da nam prevodi.
Nakon koliko je osjećaj nugodnosti
nestao?
Kada sam upoznala djevojke, kada
smo postale prijateljice i kad sam na-
učila hrvatski jezik
Kako su se prema tebi u
početku odnosili profeso-
ri?
Bili su dobri. Jako su mi
pomagali. Neki su mi da-
vali pitanja što sve trebam
naučiti pa mi je bilo lakše.
Kako su se prema tebi
odnosili učenici?
Pomagali su mi i nisu me
zezali.
Kako je bilo učiti matema-
tiku i povijest na hrvatsko-
me, tj. na nepoznatome
jeziku?
Matematiku mi je bilo lak-
še jer je svugdje ista i ne
moraš ništa pričati. Povi-
jest, Geografija i Hrvatski
su bili najteži jer u početku
nisam ništa razumjela,
čak ni na testovima i na
ispitivanjima.
Kako si rješavala problem
nepoznatih riječi?
Pitala sam tatu i rodicu da mi ih preve-
du. Sada kada znam jezik pitam raz-
red u grupi na viberu. Baš sam bila
sretna kada su me dodali u grupu.
Imaš li savjet za druge učenike koji će
se naći na tvome mjestu?
Imam, da uče i da se ne boje. Jezik će
s vremenom naučiti.
Altina Grajčevci učenica je 6. d razreda koja se prošle godine doselila
u Dubrovnik iz Kosova. Razgovarala sam s njom i saznala kako joj je
bilo u početku.
Tekst:: Marlena Stagl Škaro, 6.b
Fotografija: Jelena Matković
Altina u školi
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 29
MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO
Dječak iz Bolivije
Naša PŠ Šipan ove je školske godine u četvrti razred dobila novog uče-
nika, Luku Lešinu. U razgovoru Skypeom otkrila sam puno o dječaku
koji je pobudio veliko zanimanje ostalih učenika.
Gdje si se rodio?
Rodio sam se u Boliviji i tamo sam
proveo najveći dio svoga života.
Kada si se doselio u Hrvatsku?
Doselio sam se ovoga ljeta.
Jesi li već prije bio u Hrvatskoj?
Dolazio sam prije s roditeljima. Na
Šipanu mi žive djed i baka.
Jesi li prije dolaska u školu znao ne-
ku riječ na hrvatskom jeziku?
Znao sam reći: „Kako si?“
Kako si se osjećao prvi dan u školi?
Osjećao sam se dobro. Nisam se boja-
o i veselio sam se novim prijateljima.
Kakav je bio tvoj prvi susret sa učite-
ljicom?
Bio je super. Odmah mi se svidjela
učiteljica i osjećao sam da je dobra.
Jesi li poznavao nekoga iz škole?
Da, Luku iz petog razreda.
Sviđa li ti se hrvatski jezik?
Sviđa mi se hrvatski jezik, ali je jako
težak.
Na kojem jeziku razmišljaš?
Razmišljam na španjolskom jeziku jer
mi je tako lakše.
Kako se snalaziš kada nešto ne razu-
miješ?
Često ne razumijem smiješne izraze i
rečenice. Tada mi pomažu učiteljica i
prijatelji.
Koji ti je predmet najdraži?
Najdraža mi je Matematika jer sam
odličan matematičar. Učiteljica mi sve
objasni.
Zna li učiteljica španjolski?
Moja učiteljica zna malo riječi koje
sam je ja naučio. To su riječi: „dobro“,
„škola“, „tako-tako“, „učiteljica“ i slič-
no.
Što ti je najljepše na otoku?
Volim loviti ribu i igrati nogomet s os-
talom djecom.
Hoćeš li ponovno posjetiti Boliviju?
Ne znam. Tamo mi je mama.
Gdje imaš više prijatelja u Boliviji ili
na Šipanu?
Imam više prijatelja u Boliviji nego na
Šipanu. S prijateljima u Boliviji se ri-
jetko čujem. Svi su moji prijatelji jako
dragi.
ŽIVOT NA OTOKU
Ja sam jedini učenik u razredu
Bili smo u PŠ Kalamota i saznali kakav je
osjećaj biti jedini učenik u razredu.
M oj brat, Paulo Stagl Škaro,
jedini je učenik područne
škole Kalamota. Učenik je četvrtog
razreda. Zbog takve situacije sva-
koga ponedjeljka dolazi u grušku
školu kako bi se upoznao s razre-
dom i vidio kakav je to osjećaj biti
dio višečlanog razreda, 4.a. Kako
je upoznat s objema situacijama,
zanimalo nas je koje su prednosti i
mane obaju oblika rada i što bi
odabrao za stalno kada bi mogao.
Biti jednini učenik u školi ima
prednosti i mane. Prednost je što
mu je lakše nešto naučiti i shvatiti
jer mu učiteljica može posvetiti više
pozornosti. Još jedna dobra činjeni-
ca je da odmor traje pola sata. Ne-
dostatak je što mu bude dosadno
jer nema društva.
Biti dio većega razreda također
ima prednosti i mane. Prednost je
što ima društvo, a nedostaci su
buka, učiteljica mu se ne može
puno posvetiti i kraći odmor, otkrio
nam je Paulo.
Zanimljivo je da bi, kada bi bira-
o između toga da uvijek bude dio
većega razreda ili da ima individu-
alnu nastavu, odabrao individualnu
nastavu jer tako lakše i bolje uči.
Paulo u školi
Tekst: i fotofrafija: Marlena
Stagl Škaro, 6.b
Tekst: Lucijana Tapalović, 3.c
30 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
MEDIJI I TEHNOLOGIJA
MEDIJI I ŠKOLA
Slikaj nam domaći u grupu! Istražili smo koje su društvene aplikacije popularne u našoj školi i
koriste li se njima učenici i za školske potrebe.
P ametni telefoni postali su neizos-
tavan dio svakodnevice. Gotovo
da nema učenika koji ne posjeduje
vlastiti mobitel. Nakon svakoga zvona
učenici vade svoje mobitele i odlaze
na društvene mreže. Katkad se dogo-
di da to naprave kriomice preko nas-
tavnoga sata, iako je to kršenje Kuć-
noga reda škole i za to postoji sankci-
ja uzimanja mobitela i odnošenja
stručnoj službi.
Društvo je na mreži Anketirali smo učenike šestih, sed-
mih i osmih razreda i istražili kojim se
društvenim aplikacijama koriste i
zašto. Društvene se aplikacije najviše
koriste za dopisivanje s prijateljima,
za dobivanje raznih informacija i za
zabavu. Neke su isključivo za zabavu
i služe objavljivanju fotografija i video-
uradaka (Instagram, Snapchat, Mu-
sic.ly), dok se na nekima više razgo-
vara (Viber, WhatsApp).
Grupe na Viberu Za sada je najpopularnija društveba
aplikacija Viber. Nema razreda koji na
Viberu nema svoju grupu. U toj grupi
prenose se važne informacije, ali kat-
kada i one koje ne bi trebale. Iz povjer-
ljivih izvora saznali smo da se u grupa-
ma dijele domaće zadaće, lektire, pita-
nja iz testova i mnogo
toga što ne bi trebalo.
Kontrola roditelja
Zanimalo nas je koliko
roditelji kontroliraju dje-
čje mobitele i iznenadilo
nas je da samo 5 % rodi-
telja pazi na to kojim sadr-
žajima na mobitelu pristu-
pa njihovo maloljetno dije-
te i koje sadržaje dijeli.
Samo 5 % roditelja pazi
na to kojim sadržajima
na mobitelu pristupa
njihovo maloljetno dijete
i koje sadržaje dijeli.
Koje TV programe najviše gledamo?
30 San, br. 6, šk. god. 2016./2017
Tekstovi i grafikoni:
Đivo Kulaš, 6. b
Jelena Matković
Rezultati ankete 6., 7., i 8. razreda
Rezultati ankete 6., 7., i 8. razreda
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 31
MEDIJI I TEHNOLOGIJA
FESTIVAL O PRAVIMA DJECE U CINESTARU
Oduševio nas horor o domaćoj zadaći
P ovodom Festivala o pravima djece
učenici naše škole bili su na mati-
neji Dječje stvaralaštvo u Cinestaru u
Lapadskim dvorima (11. listopada
2016.). Pogledali su dvanaest kratko-
metražnih filmova koje su snimili njiho-
vi vršnjaci. Filmovi su bili različitih žan-
rova (dokumentarni, TV reportaža, ani-
mirani i igrani film).
Najveću je pozornost privukao film
Zadaćaaa učenika OŠ Skakavac. U
filmu se na duhovit način govori o pro-
blemima koji nastaju ne pisanjem do-
maće zadaće, a u radnju su ubačeni i
zombiji. Osim upoznavanja sa stvarala-
štvom svojih vršnjaka, potiče se na
razmišljanje o prijateljstvu, različitosti,
nacionalnim manjinama, ekologiji, dru-
štvenim mrežama.
Festival o pravima djece slavi stva-
ralaštvo, filmsku umjetnost, pisanu
riječ, dječja prava – ponajviše pravo na
izražavanje, sudjelovanje, dostupnost
svih kulturnih sadržaja svima, zajedniš-
tvo i jednakost. Matineja je održana u
18 hrvatskih gradova.
VIDEOIGRE
Računalo vs. konzola D anašnje videoigre razvijaju se
velikom brzinom. Igre poput
„Grand Theft Auto V˝ i „Tom Clancy's
Rainbow Six: Siege˝ trebaju (ako se
igraju na računalu) dosta jaka računa-
la i to je skupo. Zato su izumljene kon-
zole. Najpoznatija konzola na svijetu je
PS4 (Play Station 4). Konzole su jako
jednostavne, ne treba kupovati nikak-
ve dodatne komponente. Samo treba
uključiti u struju, ubaciti CD i igrati.
Jeftino je i jednostavno.
Međutim, računala su mnogo bolja
i naprednija od konzola. Primjerice, na
računalu imamo tipkovnicu i miš, koji-
ma je mnogo je lakše upravljati nego
„controllerom˝. U FPS igrama važna je
preciznost, a ne jednostavnost.
Moderna katastrofa
I gračima je najvažnije kako je igrica
složena i na temelju čega je složena.
Nije važno je li moderna, važno je da je
kvalitetna. Često se dogodi da se poku-
šajem modernizacije igrica uništi.
RIP CoD Najpoznatija FPS franšiza su „Call Of
Duty“ serijali. Prvi je bio CoD 1, jednos-
tavna igrica s malo lošijim izgledom, ali
zabavnom tematikom – svjetskim ra-
tom. Zatim je stigao CoD 2, jedan od
ljudima najdražih, iako star. Daljnjim
razvijanjem igre (CoD BO, CoD BO2,
CoD BO3, CoD BO3) kvaliteta igre je
opadala, broj igrača se smanjivao i na
kraju je ta igra „umrla˝. Posljednji Cod
IW također je doživio neuspjeh. Želeći
usavršiti igricu i modernizirajući je, uni-
štili su je. Tako je nastala poznata reče-
nica RIP CoD.
Tom Clansy's Rainbow Six „Tom Clancy's Rainbow Six“ serijali
doživjeli su jednak pad. Prvi serijal je
„Tom Clancy's Rainbow Six 1961“. Na-
predovao je sve do „Tom Clancy's
Rainbow Six: Siege“, što je bio Ubisof-
tov najveću uspjeh. Zatim je izbacio
„Tom Clancy's The Division“, koji je
doživio potpunu neuspjeh.
Iako videoigre brzo napreduju, kori-
snici često nisu zadovoljni. U jurnjavi za
nadogradnjom, uništava se kvaliteta.
San, br. 6, šk. god. 2016./2017 31
Tekst: Dora Grujić, 6. b
Tekstovi: Antonio Cetinić, 6. b
32 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
MEDIJI I TEHNOLOGIJA
ROBOTIKA
2. Kolo Croatian Makers lige
U čenici naše škole sudjelovali su
na 2. kolu Croatian Maker Lige
koje se održalo 14.12.2016. u regio-
nalnom centru u Podgori. Pokazali su
kako uspješno programirati svog robo-
ta da odradi dobiveni zadatak. Za us-
pješno rješenje zadatka trebali su se
koristiti znanjem s 1. kola Lige o up-
ravljanju motorima robota i samostal-
nom kretanju. Staza je bila kombinaci-
ja nekoliko zadataka, sve je teklo glat-
ko i zanimljivo, a kao nagradu za rad
imali smo osigurane slatke i slane gric-
kalice te sokove.
Ovo je natjecanje na 32 lokacije u
Republici Hrvatskoj okupilo oko 320
škola, udruga, knjižnica i drugih usta-
nova te više od 1700 učenika s jedna-
kim interesom i željom za pokaziva-
njem svoga znanja o robotici, druže-
njem i učenjem jednih od drugih.
Tekst: Đivo Kulaš, 6. b
Kršite li autorska prava?
R adeći školske referate, plakate i slično, često se koristi fotografijom s interneta, a da se u svom radu ne navede
njezinog pravog autora, tj. odakle je preuzeta.. To je kazneno djelo, kršenje autorskih prava, te se za takve postup-
ke mogu snositi velike novčane kazne. Da bismo utvrdili znate li prepoznati kršenje autorskih prava, osmislili smo za-
datak: U školskome listu nalaze se dvije fotografije bez potpisa koje su preuzete s interneta. Možete li ih naći?
Rješenja su na dnu stranice.
ZADATAK Fotografija Justina Biebera na 33. str. Preuzeto s: http://www.24sata.hr/media/img/19/fb/
f6502040f9ad1f5b953a.jpeg; Fotografija CoD-a na 30. str. Preuzeto s: https://media.playstation.com/is/image/SCEA/
call-of-duty-ghosts-gold-edition-screenshot-02-ps4-us-19mar15?$MediaCarousel_Original$
Naši mladi robotičari
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 33
GLAZBA
Kakvu glazbu slušamo?
BIEBEROV KONCERT U ZAGREBU
Jedva čekam opet vidjeti Biebera!
Kako je Bieber podigao prosjek
nekih učenika Iz Osnovne škole Ivana Gundulića na
koncert je otišlo desetak učenika (u
dobi od devet do četrnaest godina), a
većina su bile djevojčice. Mnogi su
roditelji taj koncert iskoristili
na početku školske godine
kao kako bi motivirali svoju
djecu da više uče. Dogovor s
mojom majkom glasio je:
„Ako ne popravim svoje oc-
jene, ne mogu otići na koncert, a ma-
ma će prodati karte.“ Naravno da sam
ispoštovala dogovor.
Borba za karte Karte za koncert su se počele proda-
vati u prosincu 2015. godine. Mogle
su se kupiti sa-
mo u Zagrebu,
zbog čega sam
„natjerala“ svoju
prijateljicu Bar-
baru, koja živi u
Zagrebu, da ih otiđe kupiti kako bih
dobila dobra sjedala. Nakon dvosat-
nog čekanja u redu uspjela je kupiti
dobre karte.
Žrtveno putovanje Do Zagreba sam dan prije koncerta
putovala avionom, što nije bilo tako
zabavno jer se bojim letenja. Ni u jed-
nom trenutku nisam pomislila odusta-
ti, samo sam mislila o koncertu i pre-
živjela sam.
Koncert Justina Biebera
u Zagrebu vjerojatno je
najveća glazbena sen-
zacija desetljeća za os-
novnoškolsku generaci-
ju. Naša novinarka Lea
Katušić pratila je kon-
cert od same najave u
2015. godini do izvedbe
u prosincu 2016. godi-
ne i podijelila s nama
svoj doživljaj.
Ako ne popravim svoje
ocjene, ne mogu otići na
koncert, a mama će pro-
dati karte.
Rezultati ankete 6., 7., i 8. razreda
34 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
GLAZBA
Sezame, otvori se! Napokon je došao dan koji sam čeka-
la godinama: 9. prosinca 2016. - dan
kada se u Zagrebu napokon održavao
koncert Justina Biebera. Na koncert
sam išla sa
svojom rodi-
com jer mlađi
od 16 nisu
smjeli ići bez
pratnje. Do
Arene smo
stigli u 17 sati.
Sat smo vre-
mena vreme-
na čekali na
otvaranje ula-
za. Osiguranje
je pregledava-
lo svaku oso-
bu i provjera-
valo kartu i
unosi li se koji
nedopušteni
uređaj. Kasni-
je sam na
YouTubeu ot-
krila kako su
neki zbog guž-
ve uspjeli pro-
trčati pokraj
osiguranja i
ući bez karte.
Shopping Iza osiguranja
nalazio se
Justin Bieber
Purpose Tour
Merchandise
štand gdje je
svatko mogao
kupiti neki
odjevni predmet. Nakon što sam kupi-
la dvije majice i narukvicu (na što sam
potrošila oko 700 kn) krenuli smo
prema sjedalima.
Generacijski miks U Areni se nalazilo oko 17 tisuća ljudi
dobnih skupina od 5 do 50 godina jer
su išla mala djeca i roditelji. Otprilike
70% ljudi bile su žene. Budući da je
koncert trebao započeti u 20:00 sati,
Justin je imao dvije predgrupe. Prvo je
nastupao bend zvan Mic Lowry, a po-
tom je nastupao bend The Knocks.
Spektakl Napokon se na pozornici pojavio Jus-
tin. Nalazio se unutar staklene kutije u
koju je pisao stvari koje su njemu bit-
ne u životu. Tijekom koncerta Justin
je imao mnoga iznenađenja za nas, a
jedno od njih bio je trampolin poviše
publike na kojem je sa svojim plesači-
ma nastupao. Pjevao je neke od svojih
najvećih hitova poput Baby, What do
you mean, Boyfriend i Love yourself.
Iako je bilo mnogo sretnih pjesama,
bilo je i onih koje su dovele i publiku i
Justina do suza. Nekim ljudima je
zbog velike gužve dolazilo slabo pa ih
je osiguranje odvodilo iza pozornice.
Na jednom dijelu koncerta Justin je
imao Q&A gdje su mu fanovi mogli
postavljati pitanja. Neki su ga zamolili
da otpjeva neke od svojih starih pjesa-
ma, što je rado učinio. Tijekom kon-
certa se također presvlačio u različite
odjevne kombinacije. Nakon posljed-
nje pjesme Sorry, Justin se malo smo-
čio i zatim izjavio kako voli svaku oso-
bu unutar Arene i da će se jednog da-
na vratiti.
Vidimo se opet Arenu sam napustila u suzama ne
vjerujući da se moj san stvarno ostva-
rio. Prema novinama ovaj koncert je
bio događaj godine. Nadam se da ću
ga uskoro ponovno doživjeti.
Već s 22 godine Justin Bieber
postigao je nevjerojatna dosti-
gnuća. Osvojio je 216 nagrada
od ukupnih 389 nominacija,
srušio je brojne rekorde, a neki
od njih ušli su u Guinnessovu
knjigu rekorda. 2016. godine
osvojio je svoj prvi Grammy, a
u 2017. je nominiran za još
četiri Grammyja.
San, br. 6, šk. god. 2016./2017 33
U iščekivanju
Selfie s koncerta
Tekst i fotografije: Lea Katušić, 8. b
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 35
SPORTSKE STRANICE
Obilježen Europski školski sportski dan
Koji su razredi najbolji u odbojci, a
koji u nogometu?!
Europski školski sportski
dan je manifestacija kojoj
su se ove godine prvi put
pridružile sve hrvatske os-
novne i srednje škole s ci-
ljem isticanja važnosti tjele-
sne aktivnosti za zdravlje i
sa zadatkom da što više
djece bude tjelesno aktivno
u minimalnom trajanju od
dva sata.
E uropski školski sportski dan
(30. rujna 2016.) u našoj je
školi dostojno obilježen – raspo-
red je prilagođen kako bi mogao
omogućiti najmanje dvosatnu tje-
lesnu aktivnost učenika. Učenici
razredne nastave većinom su imali
terensku nastavu (u Uvali Lapad,
na Lokrumu i na Babinu kuku),
dok je ostatak u školskom dvorištu
imao aerobik. Učenici predmetne
nastave odmijerali su svoje sposo-
bnosti u sportovima koje su sami
izabrali – djevojčice u odbojci, a
dječaci u nogometu. Odbojka se igrala
u dvorani, a nogomet na školskom
igralištu. U odbojci su prvo mjesto os-
vojile učenice 5.b, 6.d, 7.b i 8.d razre-
da, a u nogometu učenici 5.a, 6.c, 7.a
i 8.c razreda.
odbojka
aerobik
nogomet
Tekst i fotografije: Lea Katušić i
Mirela Sefer, 8. b
36 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
SPORTSKE STRANICE
5 DANA U NOGOMETNOM KAMPU REAL MADRIDA
Kad snovi postanu stvarnost Borna Brčić, učenik 6.b razreda, objasnio nam je kako mu se ostvario
životni san i prepričao svoje iskustvo igranja za Real Madrid.
O vog ljeta igrao sam nogomet u
kampu Real Madrida u Dubrovni-
ku. Nedugo nakon toga ostvario mi se
životni san - bio sam pozvan na nogo-
metni kamp u Madrid! Mojoj sreći nije
bilo kraja. Sa svojim obitelji zaputio
sam se prema Madridu 5. siječnja
rano ujutro. Sjećam da je bilo točno
četiri sata i da mi se nije bilo teško
dići iz toplog kreveta. Put je trajao
dugo, čak jedanaest sati. Čekanje na
aerodromima činilo mi se kao vječ-
nost, ali se isplatilo. Samo sam priželj-
kivao da stignemo u grad mog omilje-
nog nogometnog kluba, Real Madrida.
Putem sam razmišljao o tome kako ću
se provesti, što će mi treneri reći kada
vide kako igram, hoću li ispuniti očeki-
vanja ostalih te hoću li vidjeti i upoz-
nati igrače Real Madrida.
Hotel i parada Odsjeli smo u Hotelu Asset de Torre-
jon, koji je odličan hotel s četiri zvjez-
dice. Visok i, što je meni najbitnije,
soba je bila prostrana. Bili smo smješ-
teni na petom katu pa mi se stubište
činilo ogromno, a penjanje kao vječ-
nost. Zašto sam se trebao penjati do
petog kata u hotelu s četiri zvjezdice?
Jedno od dizala bilo je u kvaru, a dru-
go je bilo premalo da svi u
njega stanemo u isto vrijeme.
Tu se večer pokraj hotela
održavala blagdanska parada
kojom se obilježavao dolazak
Sveta tri kralja. Izgledala mi
je poput maškarane povorke
jer je bilo puno okićenih pok-
retnih platformi s glazbom.
Djeci koja su gledala paradu
bacali su slatkiše.
Treninzi na
Valdebebasu Prvi dan rano ujutro spremio
sam se za trening na Valde-
bebasu. Ustao sam ranije jer
sam bio sam smješten pola
sata vožnje od kampa, a ni-
sam htio kasniti. Takvu ras-
koš još nisam vidio, oduševila
me. Sve je bilo uredno, lijepo
održavano. Bilo je dosta dje-
ce. Iako smo bili iz Crne Gore,
Bosne i Hercegovine i Hrvats-
ke, brzo smo se uklopili i osjećao sam
se kao da se već dugo znamo. Kad
smo izašli na teren, upoznali smo se s
trenerom, Španjolcem, koji je bio uz
nas cijelo vrijeme našega boravka u
kampu. Bio je jako pristupačan, čak
se trudio izgovoriti neke riječi na hr-
vatskom jeziku (žuta, bijela, timski rad
– trebale su nam za igru). Vježbe su
bile kvalitetne i kroz njih nas je učio o
važnim osobinama nogometa, a to su:
disciplina, trud, upornost, timski rad,
otvaranje u prostor. Trening je trajao
dosta dugo, ali se meni nije činilo ta-
ko, već mi je vrijeme proletjelo. Svidje-
lo mi se to što smo imali treninge dva
puta dnevno, ujutro i popodne. Ukup-
no smo imali 5 treninga i 2 utakmice.
Dojmovi utakmice Real
Madrid : Granada Bio sam preuzbuđen. Po dru-
gi put sam vidio Ronalda i ostale igra-
če Real Madrida. Ulice oko stadiona
Santiago Bernabeu bile su zatvorene
zbog utakmice. Puno je ljudi dolazilo
na utakmicu između Reala i Granade
toga dana. Tata i ja bili smo visoko
gore na tribini, ali pogled je još uvijek
bio dobar. Real je pobijedio 5:0. Prije
dvije godine također sam gledao utak-
micu između ovih dvaju klubova kada
je Real Madrid pobijedio 9:1. Ovih 90
minuta uživao sam kao nikad do sad.
Stalno sam govorio o utakmici, želio
sam da traje vječno i bio sam sretan
što to mogu ponovno doživjeti.
SPORTSKE ŠKAKLJIVE SITUACIJE
O vog ljeta
bio sam
na utakmici
Dinamo—
Hajduk koja
se igrala u
Splitu na
Poljudu. Trebao sam ići s BBB Mokoši-
ca na južnu tribinu gdje su bili smješ-
teni navijači Dinama. To je otkazano u
zadnji tren. Sva sreća da mi sestra živi
u Splitu. Na utakmicu sam išao s njom
i njezinim dečkom. Budući da je on
član Torcide, karta mu je jeftinija, ali
smo morali ići na sjever s Torci-
dom. U 17. minuti naši (Dinamo)
su zabili gol. Kako sam bio s Tor-
cidom, nisam se mogao veseliti.
Pred kraj utakmice bilo je 4:0 za
nas. Izvadio sam mobitel da snimam,
a na njemu je bila naljepnica BBB Mo-
košica. To je vidjela grupica muškara-
ca koji su me počeli vrijeđati. Od tada
pazim na takve sitnice.
Pogled na utakmicu
sa suparničke tribine
Tekst : Marko Vareškić, 8,b
Fotografija: Jelena Matković
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 37
SPORTSKE STRANICE
Razgledavanje stadiona
Santiago Bernabeu Predivan teren i pogled. Bili smo u muze-
ju gdje su bili izloženi svi trofeji, prolazili
smo kroz svlačionice Real Madrida. U
njima sam vidio i jacuzzije, stol za masa-
žu... Slikao sam se na njihovoj klupi koja
je luksuzna, s mekanim i udobnim sjedali-
ma, a ne kao ostatak. Nakon razgledava-
nja imali smo malo slobodnog vremena.
U trgovini Real Madrida Trgovina je bila nezaobilazna jer je poput
rudnika dresova, trenerki, kopački i suve-
nira. Htio sam kupiti što više stvari jer mi
se sve sviđalo. Sve što sam kupio bilo je
posebno. Nisam mogao odoljeti pa sam
kupio: dva dresa, trenerku, torbu, štucne i
suvenire za rođake i prijatelje. Na stadio-
nu se nalazio ,,kutak za navijače''. Tata je
tada odlučio učlaniti me u klub navijača
Real Madrida. Trebao je dati sve moje
podatke da gospođa izradi fan iskaznicu.
Zbog toga sam dobio i fotografiju ekipe
Real Madrida s potpisima svakog od igra-
ča, što me oduševilo.
Prijateljske utakmice Ja i ,,moj“ tim smo igrali dvije utakmice.
Prvu smo odigrali 1:1, a drugu izgubili
1:0. Za svoju ekipu postigao sam gol za
vodstvo. Baš sam bio ponosan. Nažalost,
suparnici su izjednačili. Na treninzima i
na utakmicama bilo je nekoliko ozljeda
poput udarca u leđa, udarca u zglob, pa-
da na ruku, istegnutoga vrata… Zbog toga
nismo odustajali, već smo išli dalje. Ja
sam dobio manji udarac u potkoljenicu i
udarac u leđa, ali sam nastavio igrati.
„Ako hoćemo biti tim moramo i igrati kao
tim!“ Sve me je to potaknulo da još više
radim na sebi.
Ja bih opet! Uvijek treba biti uporan i strpljiv, a rezul-
tati će se pokazati! Tih dana sam se pro-
veo kao nikada u životu. Nadam se da će
biti još ovakvih prilika i događaja, iako
znam da se ovakve prilike ne pružaju čes-
to. Nastavit ću se truditi i priželjkivati nas-
tavak ove avanture.
Tekst i fotografije: Borna Brčić, 6. d
38 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
NAŠI KUĆNI LJUBIMCI
I ako nije često, zna se
naći zmija kao kućni ljubi-
mac. Moja mama oduvijek voli neo-
bične životinje pa je
tako
umjesto psa ili mačke odlučila za
kućne ljubimca imati kraljevske
pitone. Zasad smo vlasnici dvaju pito-
na - Hadda i Taffa.
Pitoni su zmije koje nemaju otrov
u sebi, već plijen savladavaju svojim
mišićima. Čeljust im nije povezana
tako da mogu gutati i veći pli-
jen od sebe. Kako su iz toplih i
vlažnih krajeva Afrike, osigurali
smo im veliki terarij
(zatvoreni pros-
tor koji imiti-
ra
stvarni okoliš životinje) u kojem će se
osjećati ugodno. Terarij je odijeljen na
dva djela i u svakom dijelu imamo
zemlju, biljke, vodu, ukrase i pomaga-
la koja stvaraju vlagu i toplinu. Tem-
peratura terarija mora biti od 24 do
35 stupnjeva kroz cijelu godinu, a
vlaga od 70% do 90%, naročito u
vrijeme njihovog presvlačenja kože
(koje se odvija jedanput mjesečno).
Pitoni su zahvalni kućni ljubimci
što se tiče i hranjenja, higijene i buke.
Hrane se miševima i štakorima i mo-
gu biti bez hrane oko godinu dana. Mi
im miševe i štakore kupujemo u Zoo
trgovini jedanput mjesečno. Mama ih
je od malena naučila na ruke tako da
ih bez problema diramo.
Uči se da su zmije opasne i da
predstavljaju nešto loše. ali iz našeg
iskustva to uopće nije istina. Ljudi se
trebaju informirati prije nego što odlu-
če slušati svakakve priče. Nadam da
će se ljudi prestati bojati zmija, za
početak barem ovih mojih.
M oji kućni ljubimci su 3 kornjače
čančare. Dobio sam ih kad su
bile jako male prije tri godine. Tad su
bile prestrašene, nisu voljele da ih
di-
ram. Sad je sve drugačije, one oboža-
vaju maženje. Naučile su se ići za
mnom po balkonu kad žele jesti.
Kornjače nisu zahtjevni kućni lju-
bimci. Potrebna im je svježa voda,
puno trave, voća i povrća, prostor za
šetanje i spavanje. Ljeti jedu puno s
obzirom na njihovu veličinu, a zimi
jako malo. Najhladnije mjesece u go-
dini prespavaju. Moje kornjače će
uskoro biti dovoljno velike da mogu
cijelu godinu boraviti slobodne u vrtu.
Kornjače su zanimljive životinje. U
našem kraju ih ima dosta u vrtovima i
u prirodi. One su zaštićene. Najveći
neprijatelji su im ljudi koji ih uzimaju
iz prirode i promet.
Nešto o mom kućnom ljubimcu...
Pitali smo vas da nam napišete nešto o svojim kućnim ljubimcima.
I TO JE LJUBAV...
Pitoni Hadd i Taff
Smrtonosan zagrljaj
Tekst i fotografija: Tia Maria Kovačević, 6. b
Tri kornjače
Tekst i fotografija: Nikola Benić, 6. d
Jedna od kornjača u šetnji vrtom
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 39
NAŠI KUĆNI LJUBIMCI
I mam psa Charlieja, King Charlesa
Cavaliera koji je prije 8 godina
obogatio moj život i postao novim
članom moje
obitelji. Živi u
Dubrovniku,
u strogom
centru stare
gradske jez-
gre i po do-
lasku je pos-
talo jasno da
je svojim pre-
krasnim izra-
žajnim očima
ne samo ote-
o naša
srca, već
da se uvu-
kao pod kožu
svim stanovnicima i postao popula-
ran. Osim svojom ljepotom, plijeni
pažnju svojom odanošću i maznoš-
ću. On je nježan, prijateljski raspo-
ložen, voli djecu i druge pse. Nije
sklon lajanju, no upozorit će ako se
netko približi vratima. Jako je osje-
ćajan i ima izraženu empatiju, što
se kod naše obitelji posebno očito-
valo kod čuvanja bolesnog oca i
spavanja uz njegov krevet. Ne voli
čuti plač, a osobu koja trpi bol ili
plače mazi i liže. Osjeća tuđe osje-
ćaje i svojim
ponašanjem
djeluje na ras-
položenje koje
se, bez obzira
na brige i umor,
popravlja. Sa-
mim dočekom
na kućnom pra-
gu i bezuvjet-
nom ljubavlju
koju pruža (kao
da vas nije vidi-
o godinu dana,
a prošlo je sve-
ga nekoliko
radnih sati)
stvara beskrajnu sreću.
Voli ići u šetnje, energičan je,
uživa u plivanju. Neoprezan je u
prometu i ne boji se automobila pa
ga je potrebno držati na uzici. U ku-
ći nije zahtjevan, voli spavati i uži-
vati na kauču ili, još bolje, valjati se
po krevetu uz kakav dobar jastuk.
Za stolom je izrazito pristojan
sugovornik. Rado sudjeluje u svim
razgovorima sjedeći na svojoj stoli-
ci, pritom ne dirajući ništa što je
izloženo na stolu. Ako mu se da što
da sa strane, ne odbija. Voli poslas-
tice više od ičega i za svoje kolačiće
bi napravio čak i pokoji trik. Nije
ljubitelj kupovne hrane, više voli
kuhano, ali povremeno se pomiri s
činjenicom da je suha pseća hrana
zdrava za njega.
Uživa u sređivanju i češljanju
svega osim ušiju. Kada dođu na
red, bježi glavom bez obzira. Kod
svoje omiljene veterinarke odlazi
bez straha. Izrazito je inteligentan,
brzo uči i pamti. Ponekad me zaista
zapanji svojim ponašanjem da se
zapitam je li on reinkarnacija neke
osobe i samo čekam dan kada će
progovoriti. Charlie je definitivno
dar koji se ne može izmjeriti nov-
cem jer ljubav i radost koje je unio
u moju obitelj su nemjerljive. Naši
životi obogaćeni su na način koji
želim svim ljudima da iskuse.
Pas Charlie
Tekst i fotografija: prof. Nikolina Soko
Charlie pozira za stolom
Pas Ari
I mam nekoliko kućnih ljubi-
maca, ali najdraži mi je pas
Ari, američki stafford terijer. Imam ga
dvije godine. Iako stafordi glase za
opasne i agresivne pse, Ari je zapravo
velika mazilica. Tome svjedoči činje-
nica da obožava druge životinje! Moj
Ari ne naganja mačke, već se s njima
igra. To ne znači da nije loš čuvar,
upozori nas ako netko dolazi, nego
jednostavno nije ratoboran.
Voli svu hranu, a posebno pse-
će poslastice (keksiće). Ima nekoliko
igračaka, a najdraži mu je medo. Luc-
kast je. Obožava šetati, ali zbog vese-
le naravi mora biti na povodcu. Sre-
tan je kada vidi djecu.
Tekst i fotografija: zaštitar Željko
Ari pozira
40 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
ŠKOLSKA MODA
Svoj bih modni stil nazvala:
razigranim i lepršavim.
Omiljeni odjevni predmet: to
su svakako suknje različitih
boja i krojeva.
Cipele: volim cipele s potpeti-
com, za tenisicama baš ni-
sam „luda“.
Modni dodatci: cvjetići, ogrli-
ce, vrpce, narukvice...
Nikada ne bih odjenula: popu-
larne „crocsice“.
U školu volim nositi: torbu na
kojoj je oslikan „Mali princ“.
Modno pravilo: loše raspolo-
ženje popraviti odjećom vese-
lih boja.
Što je IN?
Moj stil Razgovarali smo s profesoricom Majom
Bezina o njezinu stilu odijevanja. Profesorica
je dopunila rečenica i otkrila nam ponešto o
svome odijevanju.
Dvije pletenice
Odjevni predmeti na „stezanje“
Mali ruksaci
Chookeri
Torba na „Malog princa“ i narukvica
Tekst : Nika Brajević, 6.b
Fotografija: Maja Bezina
Fotografije: Jelena Matković
San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 41
ŠKOLSKA MODA
Želimo li školske uniforme?!
Školske uniforme, školska odjeća ili školski dress code.
Školske uniforme svakodnevnica su
većine europskih zemalja, a pomalo
se počinju uvoditi i u hrvatske škole.
U većini hrvatskih škola, pa tako i u
našoj, još uvijek vlada samo školski
dress code, tj. pravilo pristojnoga
odijevanja. To znači da se u školu ne
smije dolaziti u kratkim majicama ili u
majicama bez rukava, u hlačama ili
suknjama iznad koljena, u poderanim
hlačama… Odjeća treba biti pristojna
i čista.
U zadnje vrijeme „šuška“ se o
tome hoće li se školske uniforme
uvesti i u našu školu. Pitanje koje se
nakon malo istraživanja postavlja jest
je li to što nam se nudi uistinu škol-
ska uniforma. Pod školskom unifor-
mom nude nam se pamučne polo
majice i donji dio trenirke. Nekim
drugim školama u Hrvatskoj nudile su
se samo majice. Pojam školska uni-
forma, s jedne strane, podrazumijeva
potpuno jednaku odjeću (hlače, suk-
nje, košulje, sakoe, kravate/marame,
čarape…) koju obavezno trebaju nosi-
ti svi učenici određene škole. Pojam
školska odjeća se, s druge strane,
odnosi uglavnom na samo jedan,
obično gornji odjevni predmet
(majicu, košulju), koji učenik slobod-
no kombinira sa svojom odjećom.
Prema tome, nekim školama nudi se
školska odjeća, a nekima se nudi
školska uniforma.
Laganim koracima Prva OŠ u Hrvatskoj koja je prije ne-
koliko godina za svoje učenike uvela
majice identičnih boja (školsku odje-
ću) je šibenska škola Jurja Dalmatin-
ca. Slijedile su je OŠ Zmijavci i osječ-
ka OŠ Antuna Mihanovića. Osječka je
škola s projektom krenula postepeno
- školska odjeća uvela se samo prva-
šima koji ju onda nasljeđuju i preno-
se u više razrede, što znači da će tek
nakon osam godina cijela škola biti
„uniformirana“. Laganim tempom sve
se više škola opredjeljuje za školske
majice i školske uniforme.
Zašto da, a zašto ne Neki od najčešćih argumenata „za“
školske uniforme (ili školsku odjeću)
su: jeftinija opcija za roditelje; uma-
njenje zadirkivanja i zlostavljanja me-
đu učenicima; onemogućivanje proc-
jenjivanja učenika po odjeći koju no-
si; manji svakodnevni pritisak što
odjenuti... Najčešći argument „protiv“
uniformi je umanjenje individualnosti.
Kontraefekt Jesu li školske majice uistinu jeftinija
opcija za roditelje? Majice nisu jefti-
ne, troše se jer se dobiju u ograniče-
nim količinama, nose se na golo tije-
lo, svakodnevno se peru... Pitanje je
koliko bi „školskih majica“ roditelj
trebao kupiti kako bi se udovoljilo
minimalnim higijenskim zahtjevima
djeteta tijekom tjedna u školi da bi
biločisto. Zatim se nameće problem
nasljeđivanja školske majice – djeca
rastu brzo i roditelji će često trebati
ponovno investirati u novu majicu.
Cilj uvođenja školske odjeće ili
uniforme jest izbjegavanje vidljivih
socijalnih nejednakosti među dje-
com. Uspijeva li se taj cilj ostvariti
ako se razlike, koje se žele spriječiti,
mogu izraziti i drugim dopuštenim
odjevnim predmetima (hlačama/
suknjama—ako je riječ o školskoj ma-
jici, obućom, nakitom, mobitelima…).
Napomenut ćemo da će učenici uvi-
jek pronaći način da izraze svoju oso-
bnost, pa bi to zbog ograničenja odje-
će moglo dovesti do negativnih oblika
ukrašavanja tijela, poput bojanja ko-
se, piercinga, tetovaža…Jesu li nam
školske majice i školski dresovi stvar-
na potreba, osim što mogu nadopuni-
ti školski imidž?
Žele li naši učenici uniforme? Zanimalo nas je što učenici naše ško-
le misle o školskim uniformama pa
smo ih pitali. Anketirali smo 100 uče-
nika od 5. do 8. razreda nasumično
na školskom hodniku. Na pitanje bi li
htio/htjela školske uniforme u našoj
školi dio se učenika (55 %) oduševio
mogućnošću uvođenja uniformi u
naše škole, dok je nešto manji dio
učenika (45 %) rekao da ih ne želi jer
im to ograničava stil i osobnost. Slje-
deće pitanje bilo je: „Kako zamišljaš
školsku uniformu?“ Gotovo svi (89 %)
zamišljaju djevojčice u suknjama i
dokoljenkama, a dečke sa košuljama
i kravatama (uniforme kao u američ-
kim ili britanskim školama te u
Harryiju Potteru, kako su točnije opi-
sali). Zbog toga su se gotovo svi (97
%) razočarali trećim pitanjem („Ako ti
kažemo da bi školska uniforma naše
škole bila kao obični pamučni dres,
mijenja li ti se mišljenje?“) i odgovorili
da ne žele takvu uniformu.
Bit će kako odluče roditelji Koliko saznajemo, na provedenoj
predanketi roditelji naše škole su se
izjasnili da nisu za učeničke unifor-
me. Na temelju učeničke ankete i
predankete roditelja školske trenerke
koje se nazivaju uniformama nisu
poželjne u našoj školi. Bit će kako
odluče roditelji.
DA ILI NE
Školske majice OŠ Antuna Mihanovića
Tekst: Nika Vuličević, 8.b
Fotografija preuzeta s: http://cdn
vps.osijek031.com/slike novosti_2013
_03/2013_03_09_antuna_mihanovica_
uniforme_4_400.jpg
ZABAVLJUTAK
REBUS
KRIŽALJKE
1. Sedmi mjesec u godini
2. Mladunče lava
3. Voli ga medvjed
4. Najljepši kukac
5. Čovjek koji čuva ovce
6. Lokomotiva s vagonima
7. Kruže oko Sunca
8. Kontinent koji je otkrio Kolumbo
9. Krojač ih je ubio 7 jednim udarcem
10. Gradić pokraj Splita – rimske ruše-
vine
KAO RJEŠENJE, U OZNAČENIM POLJIMA OBIJU KRIŽALJKI DOBIT ĆE SE IME ZAŠTITNIKA GRADA
DUBROVNIKA.
1. Brdo poviše Dubrovnika
2. Tvrđava u Dubrovniku s istočne stra-
ne ulaska u Stari grad
3. Jedan je mjesec na čelu Dubrovačke
Republike
4. Najpoznatija dubrovačka ulica
5. Zapadni ulaz u Stari grad
6. Tvrđava na stijeni poviše Pila
7. Istočni dio Dubrovnika
8. Velika i ……… Onofrijeva fontana
9. Pomorac i trgovac Pracat
10. Lijepa dubrovačka građevina
(nekada carinarnica… - sada arhiv)
Tekst i fotografije: Mladi enigmatičari
42 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.
ZABAVLJUTAK
PROFESOR: Napisala je autobiografiju…
UČENIK: Zašto pisati autobiografiju ako nisi umro?
PROFESOR: Koliko je prosječno duboko Jadransko more?
UČENIK: 10 m.
UČENIK 1: Znaš li koju provalu?
UČENIK 2: Stvarno ne znam da je itko provalio u banke.
PROFESOR (učeniku koji puno priča): Jezično si nadaren-imaš dug jezik!
PROFESOR: Kako je umro Paris (u Romeu i Juliji).
UČENIK: Skočio je s Eiffelova tornja.
PROFESOR: Odakle se vidi Dubrovnik?
UČENIK: S Eiffelova tornja.
PROFESOR: Kupujem, kupuješ, kupuje, kupujemo, kupujete, kupuju...
Koje je to vrijeme?
UČENIK: Vrijeme rasprodaje!
PROFESOR: Kada pišemo veliko slovo?
UČENIK: Kada netko ne vidi dobro.
PUN POGODAK
Učili u školi slovo „A". Učiteljica napiše na ploči slovo A i kaže:
- Možete li pogoditi ovo slovo?
Perica skine kapu i baci je prema tabli
- Ja sam pogodio!
DVOJKAŠ I ODLIKAŠ
Koja je razlika između dvojkaša i
odlikaša?
- Gotovo nikakva...
- Dvojkaš sve zaboravi 5 min prije
testa, a odlikaš sve zaboravi 5 min
poslije testa.
SITUACIJA U ŠKOLI
Pita Mama Pericu:
- Ima li petica u školi?
- Ima, dobivaju djeca.
SREĆA
Pričaju 2 gimnazijalca:
- Nema mi roditelja doma ovaj vikend!"
- Bože, pa koje si ti sreće! Možeš učiti naglas!
DŽABA
Sin: Tata,koja je razlika između besplatno i džaba?
Tata: E sine ti ideš u školu besplatno, ali džaba!
UČITELJICA NE ZNA
Krenuo Perica u prvi razred. Poslije prvog školskog dana upita ga
mama:
- Šta je Perice, zašto si tako ljut?
- Užasno, učiteljica ništa ne zna, sve nas je pitala!
Provale Izdvojili smo neke od vaših mnogobrojnih
svakodnevnih provala. MODERNA VREMENA
Pozvao učitelj u školu oca jednog uče-
nika pa mu govori:
- Dragi gospodine, vi čini se imate
nekakve moderne metode u odgoju
djece, ali znajte, batine katkad znaju
biti korisne. Jeste li ikad istukli svoje
dijete?
- Jesam jednom, ali u samoobrani!
Školski vicevi
Prikupio: Đivo Kulaš, 6.b