___________________________________________________________________________ dreznica.ba 1

Lidija Fekeža

TRASA SREDNJOVJEKOVNOG PUTA OD MOSTARA KA KONJICU

UVOD

Nedavno su stručnjaci Zemaljskog muzeja, na poziv Turističke zajednice općine Mostar-Sjever, pregledali nekropole stećaka. Administrativna općina Mo-star-Sjever proteže se od Vrapčića na jugu prema visoravni Pločno, na istoku obuhvata istočne obronke Velikog Ruj išta, prolazi između Crne Gore i Ruj išta, zatim uključuje Porim i dijelove Prenja, te otprilike u visini Aleksina Hana skreće ka Neretvi. Sjeverna granica ide nešto iznad Aleksina Hana i Dive Grabovice. Tu je obuhvaćen dio doline Drežanke između Čvrsnice na sjeveru i Čabulje na jugu, te se lijevom obalom Neretve spušta na Vrapčiće. Pri posmatranju terena lijeve (istočne) obale Neretve i njenog zaleđa, okruženog velikim brdom Porim (1.178) i uzimajući u obzir činjenicu da se sa istočne strane Porima nalazi Zijemlje, sa nekoliko vrlo bogatih nekropola stećaka, kao i raspored stećaka uz nalaze iz ranijih epoha, odmah je bilo jasno da se radi o dvije trase starih puteva. Praistori-jski, antički i srednjovjekovni tragovi života koncentrirani su u današnjim naseljima uz trase oba puta, što znači da su ovi drumovi nastali još na praistorijskoj osnovnoj trasi.

Prvi savremeni kolski put probijen je dolinom Neretve 1868. godine, tako da danas putnik teško može zamisliti uslove putovanja i kretanja kroz praistorijske i kasnije periode. U ranija vremena na ovom području bile su dvije trase puta: jedna od Mostara, lijevom obalom Neretve do ušća Drežanke u Neretvu i druga, koja se od tog pravca odvajala u Potocima i preko Porima i Hanskog polja (Gornjeg Zijemlja), Bahtijevice i Lipeta vodila dalje ka Konjicu i Sarajevu (Bojanovski 1978, 53-57; Andelić, 1957, 169). To je bio ujedno i pravac "Mostarske džade" ili "Velikog mostarskog puta", naročito poznatog u osmansko doba, kada su se Sarajevo i Mostar počeli naglo razvijati kao jači privredni i politički centri. Put je od Sarajeva vodio preko Hadžića, Ivan-planine, Bradine, Podorašca, dolinom Trešanice u Konjic; odakle je preko Bijele, grada Vrapca išao na Boračko polje i Boračko jezero, zatim oštrim usponom "uz Vlah", te na selo Kula. Iza Kule se opet oštrim usponom penjao uz Lipetu (najistočniji obronak Crne Gore) skretao ka jugozapadu, te se preko Bahtijevice spuštao u kraško polje Gornje Zijemlje (Hansko polje), iza kojeg slijedi lagani uspon na Porim, planinsko selo između masiva Prenja i Veleža. Sa Porima put se naglo spušta preko Humilišana u Potoke, tj. u Mostarsku kotlinu (karta 2, 3). Iako ova relacija spada u red najtežih, očito je bila korišćena od praistorijskog doba, o čemu svjedoče razne gradine i tumuli. Odmah nakon definitivne pacifikacije Ilirika, Rimljani su u I stoljeću izgradili dijelove trase ovog puta, prilagodivši ih svojoj tehnici i svojim potrebama. O tome svjedoče miljokazi nađeni uz trasu puta kod Konjica, na Maloj Poljani kod karaule na Lipetama. Glavna trasa rimskog puta vodila je iz Narone, preko Dubrava i Nevesinjskog polja i na Velikoj poljani kod Lipeta vezala na gore opisanu trasu ka Konjicu i Sarajevu. U Potocima je bila raskrsnica dva antička i srednjovjekovna priključna puta na glavnu antičku trasu. Međutim, prateći ono malo dokumenata koji se odnose na ovo područje, očito je da se i ovim, poznatim humskim putem, odvijao živ

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 2

promet te da se roba, bez obzira na teške uslove puta, njime vrlo intenzivno prevozila.

Malo je historijskih dokumenata iz razdoblja srednjeg vijeka koji se odnose na ovo područje. Oni su djelomično obrađeni, onoliko koliko je to dopuštao nivo proučenosti arhivske građe. Problem je načeo Dinić, a dalje razradio Anđelić (Dinić, 1940,184-188; Anđelić, 1976,259-279). Kroz cijeli srednji vijek, a kao što se zna i sve do danas, područje je usko povezano sa Mostarom.

Ovaj teritorij, zajedno sa područjem Drežnice, ulazio je u granice ranofeu-dalne župe Večenike ili Večerić (karta 4). Prvo spominjanje župe Večenike javlja se u Ljetopisu Popa Dukljanina, čija je konačna redakcija završena polovinom XII stoljeća (Anđelić, 1976, 260-261). Kasnije, na prelazu iz XIV u XV stoljeće, jedinstvena se teritorijalno politička jedinica raspala na manje upravne kotare -knežije. Proces se jasno može uočiti iz teksta povelje kralja Ostoje iz 1408. godine, u kojem su nabrojani posjedi od Cetine do Neretve, darovani braći Radivojevićima (karta 5, Anđelić, 1974, 264-265). Među inim posjedima navedene su "provincije" Večenike i Drežnica, "cum omnibus iuribus et territorris", tj. nema spominjanja nekog utvrđenja u njima, te "oppidum na Poglich et ipsa Poglia". Na teritoriji općine Mostar-Sjever, nalazile su se knežije Polja i Drežnica, vjerojatno seoske općine, čije se granice više ili manje poklapaju sa današnjim administrativnim granicama općine, koje su reducirane, naročito južna granica Drežnice, radi određenih izmjena, kao posljedica rata 1992-1995. godine. Sto se tiče Polja, očito je da grad i njegova knežija Polja čine jednu cjelinu. U području nekadašnje ranofeudalne župe Večerić takav teritorij predstavlja jedino Bijelo polje, sjeverno od Mostara. Trag srednjovjekovnog grada može se pretpostaviti samo u imenu sela Prigradani i mjesnoj tradiciji, jer nisu provođena detaljnija arheološka istraživanja. U Prigrađanima, koji su smješteni na obodu uz malo proširenje u dolini Neretve, konstatirana je samo jedna mala porodična nekropola stećaka, na kojoj se ističe jedan primjerak ukrašen mačem. Vjerojatno se radi o maloj porodičnoj nekropoli nekog pripadnika sitne vlastele.

U kasnijim poveljama iz sredine XV stoljeća, koje se odnose na posjede Kosaca, ove se knežije - contato više ne spominju, već samo grad Nebojša, na lijevoj obali Neretve, u knežiji Večenike. Vjerojatno je u njegov sastav ušlo i područje ranije knežije Polja, odnosno područje Bijelog polja (Anđelić, 1976,275). Kroz XV stoljeće cijelo ovo područje pripadalo je Kosačama, sve do snažnog prodora Osmanlija i njihovog konačnog osvajanja ovog područja 1465. godine. Malobrojna su dokumenta koja se odnose na ovaj odsjek srednjovjekovnog humskog druma. U Dubrovačkom arhivu nalazi se i tužba jednog dubrovačkog vlastelina iz 1308. godine, kojemu je u Večericu otet tovar sa tekstilom. U pljački su učestvovali Poznan Purčić iz Nevesinja, Dražen Bogopenac i Aljen Bogavčić, svi sa svojim ljudima. Sva trojica su iz vrha najmoćnije humske vlastele sa početka XIV stoljeća. Za Purčića se izričito kaže da je iz Nevesinja, a posjedi Bogopenaca, kasnijih Sankovića, bili su između Konjica i Nevesinja, teBogavčića-Radivojevića, spomenutih u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine, između Neretve i Cetine. Dodirna linija triju feudalnih oblasti bila je negdje oko Bijelog polja ili na širem prostoru od Bišća do Porima i Zijemlja. Kako je izvršena pljačka trgovačke robe koja je cirkulirala ustaljenim putem, to nas zaključak navodi na

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 3

srednjovjekovni put Bišće - Bijelo polje - Porim i dalje ka Konjicu. Vjerojatno je tim putem išao najveći dio dubrovačke trgovine u srednju Bosnu (Anđelić, 1976, 261-262).

U Dubrovniku je 1336. godine podnesena tužba zbog pljačke nad trgovcem koji je "išao po stoku koju je vratio ban Bosne". 1 ovaj podatak indicira da se radi o nekom ustaljenom trgovačkom putu od Porima do Bišća, ali se isključuju i Porim i Bišće, jer su to Dubrovčanima bila poznata mjesta i oni bi ih sigurno tačno izričito naveli (Anđelić, 1976, 263).

Konstantin Jireček (1959,293-294, napomena 20) navodi nekoliko instruk-cija dubrovačkim poslanicima sa kraja XIV i iz prve polovine XV stoljeća (1382, 1384,1403. i 1431.) koje se odnose na kretanje ovim putem preko Porima. Navodi: "Kretalo se uz Neretvu sve do ušća Bune pa u BiŠće polje ispod Blagaja. Iz okoline Blagaja dolazilo se na brdo Porim (1.246 m) koje je opšte smatrano granicom između Huma i Bosne, iako se prava politička granica nalazila s one strane teškog planinskog prelaza kod Konjica."

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 4

Kratak pregled srednjovjekovnih lokaliteta sa područja dolina rijeka Drežanke i Neretve Dolina rijeke Drežanke

Ova dolina je donedavna predstavljala izolirani teritorij od nekoliko sela, smješten u krašku dubodolinu između obronaka Čvrsnice i Čabulje. Prema dosada poznatim, sporadičnim arheološkim nalazima, dolina rijeke Drežanke sa okolnim obroncima pomenutih planina bila je naseljena još od praistorije. O tome svjedoče imena pojedinih lokaliteta "gradina" i rijetki, slučajni arheološki nalazi. Sigurno je utvrđena trasa antičkog puta dolinom Neretve, lijevom obalom, koja je Drežnicu povezivala sa jugom (karta 2). Od ušća Drežanke do ušća Rame nije bilo uslova za trasiranje puta, tako daje ovo područje bilo povezano sa zapadnim krajevima preko Duvna (Delminiuma), a sa južnim kroz dolinu Neretve (Bojanovski, 1988,130, sa ostalom literaturom). Međutim, na području Drežnice nisu dosada konstatirani nalazi iz antičkog doba. Najvjerojatnije je to posljedica neistraženosti. Sa arheološkog stanovišta ovaj bi kraj trebalo detaljnije rekognoscirati.

U ranofeudalno doba područje doline Drežanke pripadalo je velikoj

ranofeudalnoj župi Večenike (Večerić) i oduvijek je graničilo sa župama Rama i Duvno (karta 4). To je ujedno i jedini podatak iz tog razdoblja. Iz ranog srednjeg vijeka potiče samo jedan nalaz. U Gornjoj Drežnici je bila nađena, a kasnije je izgubljena, ostava bizantskog novca sa oko 300 zlatnika, kovanih za vladavine bizantskog cara Romanusa III Argira iz prve polovine 12. vijeka (1028-1034, Patsch, 1900, 543-573). Ostali nalazi, kao što su grobovi ili naselja, nisu zasada konstatirani.

Iako malo po teritoriju i broju stanovništva, područje doline rijeke

Drežanke imalo je u kasnom srednjem vijeku određenu upravno-političku autarhiju, upravo zbog geografske izolacije. Procesom raspada ranofeudalnih župa, Drežnica stiče početkom XV st. status upravne jedinice - knežije, a u najranije doba osmanske vladavine za kratko vrijeme postaje nahija, koja egzistira uporedo sa nahijom Mostar sve do polovine XVI stoljeća. Otada ulazi kao nahija u sastav kadiluka Mostar (Anđelić, 1976, 270, karta 5). Historijski izvori iz kasnog srednjeg vijeka koji se odnose na Drežnicu su malobrojni, ali značajni. To su: natpis na stijeni Mestana Bubanjića (Anđelić, 1982, 79-89, sa ostalom literaturom) i povelje: kralja Ostoje iz 1408. godine, izdata u korist gospodara zapadnog Huma, te braće Radivojevića, u kojoj se spominje Drežnica kao kasno feudalna župa (Anđelić, 1976,265).

Tragovi iz ovog razdoblja su na području Drežnice brojni, osobito s obzirom na veličinu teritorija. Među njima se važnošću ističe natpis Mestana Bubanjića, uklesan u stijenu na ušću Drežanke u Neretvu, te nekoliko nekropola stećaka. Osmanlije su osvojile Drežnicu vjerojatno 1465. godine, sudeći prema

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 5

popisu iz 1468/9. godine (Aličić, 1982, 3, 4). Ovaj popis je važan jer su u njemu, između ostalog, navedena imena ondašnjih sela: Knežluk, Striževo i Vrhpolje (karta 6).

Selo Knežluk iz deftera 1468/9 spominje se u defteru iz 1521. godine pod

imenom Luka (Aličić, 1982, 3, 11), danas zaselak Donjeg sela u Donjoj Drežnici. Toponim Luka danas se odnosi na manji kompleks obradivog zemljišta uz koje su kuće Omerovića i Bobica (Niškanović, 1983, 20). Od Sritnih Njiva - sada potopljenih - do Žliba nalazio se prvi veći kompleks obradivog zemljišta uz Drežanku. U to područje spadaju Donje Selo i Knežluk.

Striževo se nalazi otprilike na sredini toka Drežanke. U njemu je drugi kompleks većih obradivih površina, nekada poznat kao Velike Njive (Niškanović, 1983, 24). Vrhpolje je obuhvatalo današnja sela Bunčiće, Zagreblje i Poglavice u Gornjoj Drežnici. Ova sela se nalaze na sjevernom rubu Polja i jedno su od tri proširenja sa većim kompleksima obradivog zemljišta na području Drežnice. Svi ostaci ranijih kultura u Gornjoj i Donjoj Drežnici nalaze se na navedenim plodnim područjima ova tri sela. Selo Poglavica, zajedno sa Bunčićima i Zagrebljem, pripada Vrhpolju, jednom od tri sela spomenuta u prvom osmanskom popisu iz 1468/69. godine.

Na lokalitetu Zmaj lovac, na kojem se nalaze škola, džamija i mezarje,

postoji prema mjesnoj tradiciji mjesto koje se imenuje kao Grad (Niškanović, 1983., 26, 28). Danas su tu oranice, šume i pašnjaci. Naziv lokaliteta je indikativan jer upućuje na postojanje srednjovjekovnih građevina. Jedna od oranica se naziva Zidine. Očito je da su ova dva toponima povezana. Lokalitet nije ispitan, ali bi ga trebalo obići i vidjeti da li se izorava kakvo kamenje. Poznato je da je u kasnom srednjem vijeku svaka, pa i manja teritorijalna društvenopolitička jedinica, u ovom slučaju seoska općina, gradila neku vrstu odbrambenog kompleksa, najčešće grad. Drežnica se spominje u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine kao "Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis" - knežija Drežnica sa svim pravima i teritorij ama), ali grad se ne spominje. U selu je postojao i lokalitet Greblje, koji je za potrebe poljoprivrede raskrčen. Na njemu je zabilježeno 7 stećaka u međama oranica, ogradama i na putu (Niškanović, 1983, 28).

Između Bunčića i Zagreblja blizu trase puta nalazila se nekropola Grebine.

U njenom središnjem dijelu podignuta je prodavnica mješovite robe, a dio nekro-pole je uništen gradnjom puta. U okolnim voćnjacima leži pokoja utonula ploča (Niškanović, 1983,28).

U arealu Strižcva se nalazi jedno od tri veća obradiva proširenja u dolini

Drežanke pod imenom Velika Njiva (Niškanović, 1983, 24). Pri obilasku terena 1953-4. godine Bešlagić je u Striževu, pored križeva u Sveci, nabrojao još 35 stećaka. U kasnijim obilascima i podacima između 1973. i 1980. godine njihov broj je smanjcm. Na lokalitetu Gaćice je nekropola od 12 stećaka u njivi vlasnice Ramize Hodžić, oko 200 m lijevo od puta, tj. između puta i lijeve obale rijeke Drežanke. U ograđenom travnatom prostoru nalazi se 11 stećaka, od kojih je četiri ukrašeno frizovima i bordurama od cikcak-linija, te motivima mača, polumjeseca, rozete, "vodenice" i "svastike" (si. 1,2). Jedan spomenik je izvan ove njive, uz njenu ogradu, reljefno ukrašen isklesanim motivima mača i

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 6

polumjeseca (si. 3). (AL, tom.3, str. 306, br. 24/354 lokalitet naveden pod nazivom Striževo, kako gaje naveo i Bešlagić, 1971,342, br. 32 Striževo.) Stotinjak metara sjeverno od ove nekropole, bliže putu, nalazi se skupina od četiri sanduka. Između ove dvije grupe stećaka nalazi se - momentalno suho - korito nekog potoka, u kojem se nalazi još jedan stećak u obliku velike ploče. Znači, u drugom dijelu se nalaze ukupno 4 stećka. To odgovara podacima Bešlagića (1971, 342) o 16 stećaka u Striževu. Niškanović Natpis Mestna Bubanjića na stijeni u Donjoj Drežnici nalazi se na manjoj prirodnoj stijeni, koja se veže na višu stijenu vidljivu sa magistralnog puta. Kompleks se nalazi na lokalitetu Toplo ili Zaušje, na ušću Drežanke u Neretvu, odmah pri silasku sa mosta preko Neretve, uz put ka Donjoj Drežnici. Vrlo je pristupačan i lijep lokalitet. Ispod stijene na kojoj je natpis je terasasto zemljište, na kojem je bilo srednjovjekovno naselje. Njegovo zaleđe je prirodno štićeno stijenama, na čijem krajnjem izdanku se nalazi i natpis.

Natpis je uklesan na visini od oko 2 m, dimenzija: 110 x 75 cm. Pisanje na

bosanskoj ćirilici ili bosančici. O natpisu su napisane dvije studije (Bešlagić, 1955, 67-80; Andelić, 1982, 79-89) ijedan prilog (Vego, 1961, 262-263). Datiranje precizno u razdoblje između 1356. i 1466. godine, kada je Hum bio izvan vlasti bosanskog bana (si. 10). Natpis glasi: U ime oca i sina i svetoga duha. Ovdje je obitavalište - dvor (grobnica, Vego 1961, 263) vojvode Mstna i njegovih sinova Radoslava i Miroslava. Ovo je pisao sluga Božji i sv. Dimitrija, u doba gospodina kralja ugarskoga Lajoša I i gospodina bana bosanskoga Tvrtka. Tko ovo otre, neka je proklet, u ime oca, sina i svetoga duha (Vego, 1961, 263; Vego, 1962, 32-33, br. 15).

Neposredno ispod stijene i na okolnim terasama, na području poznatom pod lokalnim nazivom Toplo, izvršena su arheološka ispitivanja manjeg obima. Nađeni su ostaci srednjovjekovnog naselja, tragovi kuća i podzida uz stijene. Po svoj prilici su kuće bile drvene, jednom stranom prislonjene uza stijene. U dva pripećka uz stijene ispod uklesanog natpisa, nađeni su tragovi ognjišta i srednjovjekovna keramika. Nalaz nije objavljen, a istraživanja su vršena povodom izgradnje hidrocentrale Salakovac. (V. Atanacković-Salčić, AL, tom 3, regija 24, str. 307, broj 368).

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 7

Dolina Neretve od ušća Drežanke do Potoka

Za područje lijeve obale Neretve i njenog zaleđa, od ušća Drežanke do Potoka, postoje neki arheološki podaci, ali su potrebna još detaljnija terenska istraživanja. Na lokalitetu Crkvina (Pod), koji se nalazi oko 500 m južno od ušća Drežanke u Neretvu, uz lijevu obalu Neretve, otkriveni su temelji kasnos-rednjovjekovne crkve, dimenzija 13,30 x 6,80 m. Crkva je bila jednobrodna, sa pravougaonim brodom i pravougaonom apsidom, vjerojatno gotičke osnove iz XIV ili XV stoljeća (si. 11). Oltami prostor je odvojen od prostora za vjernike oltaraom pregradom. OrijentiranajeZ-I. Na nekropoli je 17 stećaka u obliku ploča i sanduka (Atanacković-Salčić, 1980, 152-154).

Gore je spomenuto da ime Prigradani asocira na postojanje nekog grada,

vjerojatno u srednjem vijeku. Teren nije podrobno rekognosciran, pa još nije otkriven lokalitet na kojem bi se taj grad mogao nalaziti. Andelić pretpostavlja da je tu negdje bio centar manje upravne jedinice Polja, sa Gradom u Poljima koji se spominje u povelji iz 1408. godine (Anđelić, 1974, 273).

Na malom uzvišenju između ceste i Neretve, oko 1,5 km južno od naselja,

na lokalitetu Borine, evidentirana je nekropola sa 5 dobro obrađenih stećaka, tj. 3 ploče i 2 sanduka. Orijentirani su u pravcu zapad-istok. Jedna ploča je ukrašena "vodenicom", okruženom tordiranim vijencem. (Bešlagić, 1971, 338).

Na Gradini u Podgoranima nalaze se ostaci neke antičke utvrde, u čijoj se

blizini nalaze ostaci građevina sa zidovima radenim u suhozidu. Ostatak zidova utvrde, širine oko 2,4 m, dug je oko 150 m. Kamen je vezan malterom. Ispod Gradine je bio kamenolom u kojem je nađen jedan stećak, stoje dokaz da su stećci u samom kamenolomu i obrađivani te gotovi prenošeni na odgovarajuća groblja.

U selu ima još tri poznata lokaliteta stećaka. Uz put za Rošca s desne strane nalazi se lokalitet Okrugla sa 16 stećaka (vlasnici Meho i Kasim Mujan). Sa lijeve strane puta, u neposrednoj blizini prve nekropole, nalazi se lokalitet Grebnice (vlasnik Huso Mujan), mala nekropola sa četiri stećka. Svi spomenici su dobro obrađeni.

U zaseoku Mejdan, iza posljednjih kuća u brdu, nalaze se dvije skupine stećaka koje pripadaju jednoj nekropoli, ali je prva poremećena, a neki komadi su pali u rupu nastalu vađenjem kamena. U profilu se vide kasnosrednjovjekovni grobovi. Prvu grupu čine 4 velika stećka, dvije ploče i dva sanduka. Sanduci su niski a ploče visoke. Stećci su masivni. Jedan je ukrašen bordurom sa kosim crtama a u sredini ima dvije antitetno postavljene spirale. U drugoj skupini, na dužini od 100 m, pruža se 12 masivnih stećaka. Na jednom je isklesan mač. Veliko selo Humilišani proteglo se uz trasu gore opisanog puta iz Potoka za Porim. U njemu je bila praistorijska Gradina, zatim vjerojatno crkva iz kas-noantičkog doba (AL, tom 3, 300-301, br. 222).

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 8

Iz kasnog srednjeg vijeka potječe najveća nekropola na cijelom području. Sa obje strane puta za Ruj ište, koji je ranih osamdesetih XX stoljeća proširen i asfaltiran, oko 3 km od magistralnog puta M-17 na sjever, nalazi se nekropola stećaka razasuta na nekoliko mjesta. Mještani taj lokalitet zovu Greblje. Najzapadnije se nalaze 2 stećka, uz sami put, koji su i najugroženiji od savremene gradnje privatnih kuća. U središnjem dijelu je centralna skupina, koja se sastoji iz dvije manje: sa lijeve strane puta je sedam stećaka, od kojih su dva spomenika u obliku . sanduka, sa pripadajućim križevima (si. 12). Uz njih je još pet spomenika u obliku sanduka i visokih ploča. U trećoj skupini, na desnoj strani puta, nalazi se 57 stećaka. Približno isto brojno stanje je navedeno i kod Bešlagića (1971, 338, br. 6). Već pri prvom pregledu, prije četrdesetak godina, ustanovljeno je da su neki stećci skliznuli sa prvobitnog položaja. Okrenuti su u pravcu zapad - istok i svrstani u redove. Glavnina stećaka je dobro obrađena. Pored dvije krstače sa pripadajućim visokim pločama, ima 56 sanduka i tri ploče. Jedna krstača i 6 sanduka su reljefno ukrašeni. Ističe se jedna visoka ploča, čija je gornja površina ukrašena reljefno: bordura je od cikcak-linija, na donjem kraju su rozete, a u sredini je prikazana ljudska figura sa mačem u desnoj i štitom u lijevoj ruci (si. 13, Wenzel, 1964, T. LXXV, 9, str. 285). Najednom stećku u obliku sanduka je natpis. Stećak, dimenzija: duž. 1,32 m, šir. 0,68 m, vis. 0,25 m, sa ukrašenom gornjom površinom (motivom rozete) i pročelnom stranom sa spiralama. Oko vrha svih vertikalnih strana je bordura od kosih paralelnih crta, koja imitira tordirano uže. Na bočnoj strani je natpis u dva reda, pisan bosančicom, koji kazuje daje ovdje sahranjena "divica Vladislava", tj. neudata (Vego, 1962, str. 36-37, br. 17; Isti, 1961, 279, si. 14). Natpis nema elemenata za bliže datiranje unutar razdoblja kasnog srednjeg vijeka. Kod centralne, najbrojnije skupine stećaka, u prosječenom profilu nastalom pri proširivanju ceste, vide se grobovi ispod stećaka. Na lokalitetu Milavino Groblje nalazi se 7 stećaka u obliku ploča i sanduka, okrenutih u pravcu zapad - istok (AL, tom 3, 303, br. 24, 268).

Između lijeve obale Neretve i magistralnog puta M-17, oko 1 km zapadno od sela Željuša, na lokalitetu Borine, čini se na praistorijskom tumulu, nalaze se ostaci uništene nekropole. Šezdestih godina XX vijeka evidentirana je na ovom lokalitetu nekopola sa 31 stećkom. Od toga je bilo 2 sljemenjaka i 29 sanduka. Spomenici su i tada bili raspoređeni u tri skupine. Orijentirani su zapad - istok, a nekoliko primjeraka je postavljeno po pravcu sjeverozapad -jugoistok (Bešlagić, 1971,339).

Pri sadašnjem obilasku konstatirano je daje na ovom terenu vjerojatno bila šljunkara, a zatim odlagalište smeća. Danas je teren prilično očišćen i na njemu u prvobitnom položaju stoje isto tri skupine stećaka. Polazeći od juga ka sjeveru, prva se sastoji od 2 ploče. Druga je od prethodne udaljena oko 300 m sjeverno. Sastoji se od 2 sljemenjaka i jedne ploče (si. 15). U trećoj, koja je 200 m sjeverno od prethodne, leže "in situ" 4 spomenika: dvije ploče i 2 sanduka. Od 31 stećka "in situ" danas je u tri skupine ostalo desetak spomenika. Očito je centralnom dijelu nekropole pripadala skupina sa dva sljemenjaka sa postoljem, koji su po rubovima između krova i sanduka ukrašeni nizom spirala.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 9

Potoci su centralno naselje ovog područja. Arheološki je vrlo bogato, ali je dosta toga uništeno intenzivnim naseljavanjem, gradnjom kuća i puteva, te eksploatacijom šljunka i izgradnjom vodovodnog sistema, jer je ovo naselje bogato vodom. Pored praistorijske Gradine na Orlovom Kuku i tumula, tu su brojni ostaci značajnog antičkog naselja u kojem se u IV stoljeću poštovao Mitrin kult, a kasnije, u V stoljeću je izgrađena crkva (AL, tom 3, 298, br. 24.161; 295, br. 24.113; Radimskv, 1890, 338; Patsch, 1904, 33-59; Miletić, 1962, 153-157).

Iz srednjovjekovnog razdoblja je razasuto nekoliko nekropola stećaka. Na lokalitetu Antelja Ograda u Potocima sačuvana su dva stećka u obliku ploče i sanduka (AL, tom 3, str. 296, broj 24.2). Lokalitet nije pregledan. Na lokalitetu Bara, na praistorijskom kamenom tumulu i oko njega, nalazi se nekropola sa 29 stećaka u obliku ploča i sanduka. Uz njih ima i nekoliko amorfnih kamenih blokova (AL, tom 3, 290, broj 24.7).

Na lokalitetu Omiš, na zemljištu Mare Ravlić (podaci iz 1959.), pored

glavnog puta u Potocima, pri eksploataciji šljunka otkriveno je srednjovjekovno groblje iz XIV-XV stoljeća. U grobovima su nađena svega dva koplja, ali su prema njima bliže datirani grobovi u razdoblje između XIV i XV stoljeća. Krajem XIX stoljeća sa ovog lokaliteta su odvučeni stećci za gradnju glavnog puta prema Mostaru. Prema saopštenju mještana stećci su bili i na pravoslavnom groblju iza crkve, na desnoj strani glavnog puta. Bešlagić je kasnih šezdesetih godina XX stoljeća zabilježio još jedan stećak na tumulu oko 150 m sjeverozapadno od pravoslavne crkve u Potocima (1971,339, br. 13). Pri posljednjem obilasku, u martu 2003. godine, više ni tog stećka nije bilo, a tumul je djelomično razoren. Nedaleko od Vrela, na Crkvini, nalazi se nekropola sa 15 stećaka. Najednom spomeniku prikazanje lov na jelena (Wenzel, 1964, T LXXXIX, 6) i stilizovani križ (T. XXIV, 11; AL, tom, 3, str. 292, br. 24/41).

U zaseoku Bošnjaci, na lokalitetu Ograda, koji se nalazi blizu Aćimovića kuće, oko 1.000 m istočno od ceste ka Humilisanima, Beslagićje zapisao da se u rijetkoj šumici nalazi nekropola sa 10 raštrkanih stećaka u obliku sanduka: obrada dobra, stanje osrednje. Orijentacija SZ-JI, osim jednog primjerka koji leži okomito na taj pravac. Jedan manji sanduk sa odvojenim postoljem - sanduk: duž. 0,98, šir. 0,58, vis. 0,68 m; postolje: 1,8 mx 0,85 m vis. 1 m-ukrašen je sa svih pet vidljivih strana (si. 16). Na bočnim stranama su prizori lova sa konjanikom koji sa kopljem juri za jelenom, za kojim trči i pas; na drugoj strani su dva suprotstavljena konjanika, naoružana kopljima, a između njih je žena sa uzdignutim rukama (si. 17). Na jednoj od užih strana su dvije osobe koje se drže za ruke (plešu?), a na drugoj je stilizovan krst sa sidrom. Na gornjoj površini je predstavljen čovjek sa štitom u desnoj i mačem u lijevoj ruci (si. 18) - (Bešlagić, 1971, 339, Potoci, br. 12). Muzej Hercegovine je vršio iskopavanja 1966. godine ispod ukrašenog stećka, a spomenik je prenesen u Mostar. Ispod stećka je bila ukopana odrasla osoba. Grob nije imao zaštitni okvir. Pokojnik je ležao na leđima sa ispruženim rukama i nogama (T. Andelić, 1966, 166). Danas je ovaj lokalitet prilično oštećen eksploatacijom šljunka. Grobnice vire iz profila. Jedan stećak se nalazi na zemlji koja je izvožena sa mjesta eksploatacije. Sedam stećaka je na prvobitnom mjestu, na vrhu brežuljka koji nije poremećen vađenjem šljunka.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 10

Lokalitet Omanovića Avlija nalazi se iznad suhog potoka, blizu džamije u Potocima. Od tri preostala stećka izmještena su 2, a jedan, na kojem je plastično isklesan mač, ostao je na prvobitnom mjestu.

Na lokalitetu Kraljevina u Vrapčićima, unutar pravoslavnog groblja i oko njega, nalaze se ostaci nekropole sa osam stećaka. Kod grobne kapele stoji visoka krstača, ukrašena rozetom u sredini krsta i krugovima na krakovima. Na ulazu u groblje su dvije ploče, a tri ploče i dva mala sanduka su unutar groblja. Spomenici su okrenuti zapad - istok. Najednom stećku je motiv mača i štita (AL, tom 3, 300, br. 24.221).

Kuti se nalaze istočno od Potoka. Na lokalitetu Crkvina je medu

ruševinama osamdesetih godina XX stoljeća stajao veliki torkular (presa za tještenje maslina), obrađeno kamenje, te komadi rimske cigle i keramike. Pri manjim arheološkim istraživanjima otkrivenje polukružni bazen krstionice, popođen malterom, stoje indicija da se ovdje vjerojatno nalazila kasnoantička crkva. U kasnom srednjem vijeku su na Crkvini upotrebljene kamene ploče rimske provenijencije. Tu su antičke spolije sekundarno upotrebljene, a uz njih je nađen i reljef sa figurom u svećeničkom ornatu i sa biskupskim štapom. Istraživanja je vršila V. Atanacković-Salčić. Nalaz nije objavljen (AL, tom 3, 292, 24.39).

Na Ledinama ili Redžinoj Njivi, sa lijeve strane savremenog puta Kuti -

Livac, oko 100 m udaljena od njega, na zarasloj ledini nalazi se netaknuta nekropola od tridesetak stećaka. Na lokalitetu ih je izbrojano 27 komada, ali pošto je sve zaraslo u grmlje, teško je ustanoviti tačan broj. Između stećaka se nalaze i grobovi na površini, omeđeni kamenjem. Konstatirana su 4 takva groba, mada ih može biti i više. Najviše ima većih masivnih sanduka, nekoliko manjih i nekoliko sljemen-jaka. Ukrašeno je nekoliko sanduka i sljemenjaka jednostavnim ukrasnim motivima: bordurom od kosih paralelnih crtica, spiralom, mačem i polumjesecom.

Zapažaju se neke opće karakteristike stećaka sa ovog područja. Brojnost

spomenika na 16 evidentiranih nekropola, osim veće nekropole u Humilišanima, koja broji preko 60 spomenika, kreće se od 15 do tridesetak, no svega 5 su nekropole. Sve ostale su male, vjerojatno jedne porodice sa nekoliko spomenika (od 2 do 10). Međutim, u svim slučajevima, kao stoje vidljivo, mora se računati sa uništavanjima značajnih razmjera.

Sanduci su najviše zastupljeni. Sljemenjaka ima vrlo malo, kao i ploča. Na

dva lokaliteta stoje krstače, svega 3 primjerka, koje su masivne i ukrašene. Uz njih su postavljene pripadajuće masivne ploče (SI. 12). Stećci su uglavnom masivni, naročito sanduci i ploče. Vrlo su široki, ploče su visoke, a sanduci niski. Mali broj spomenika je ukrašen. Nekada su to samo bordure (od kosih, paralelnih crtica, spiralica, tordiranog užeta). Na nekim stećcima su razne kombinacije simboličnih i ukrasnih motiva (rozete, polumjesec, svastika, koja se susreće na stećcima u dolini Drežnice (si. 2, 6). Međutim, pored raznih bordura, rozeta, vodenica, polumjeseca, srazmjerno brojno su zastupljeni motiv mača (na 6 spomenika, si. 3), viteza sa oružjem, mačem i štitom (si. 13, 18), lova na konju ili bez njega, te dva prikaza turnira (si. 16,17). Ističe se jedan mali sanduk iz

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 11

Bošnjaka u Potocima, ukrašen sa svih strana, što je rijetkost, na kojem su isklesane prizori lova i turnira te vitez sa oružjem (si. 16, 18).

U Potocima se nalaze 3 nekropole sa očito statusnim simbolima, tj. sa prikazima lova, turnira, viteza sa oružjem ili samog mača (na Crkvini, u Bošnjacima i na Omanovića Njivi, a u Željuši, Humilišanima, Podgoranima i Drežnici po jedna). Može se pretpostaviti da se radi o manjim porodičnim ili većim rodovskim grobljima na plemenitim baštinama, mada se to nigdje izričito ne navodi. Izuzetak je nekropola u Humilišanima, sa preko 60 stećaka. Na njoj je, pored krstača, spomenika sa statusnim oznakama, ijedan natpis, jedini u cijelom području, ali iz kojeg se - osim imena pokojnice - ništa više ne može saznati (si. 14).

Sa oblikovnog i stilskog stanovišta spomenici na ovom području su homo-

geni. Njima se pridružuju i spomenici sa nekropola stećaka u Zijemlju, koje je bilo granični kraj između Nevesinja i ovog područja. Kratice AL - Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Zemaljski muzej BiH, 1988. Literatura: Aličić, 1982 - Aličić, S. Ahmed, Nahija Drežnica pod osmanskom upravom. Glasnik Zemaljskog muzeja (Etnologija), n. s., sv. 37/1982, Sarajevo, 1982, 3-14. Anđelić, 1957 - Anđelić, Pavo, Turski put od Ivan-planine do Porima. Naše starine IV, Sarajevo 1957, 169-179. Anđelić, 1974-Anđelić, Pavo, Srednjovjekovna župa Večenike-Večerić i postanak Mostara. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), n. s., sv. XXIX (1974), Sarajevo, 1976., 259-279. Anđelić, 1982 — Anđelić, Pavo, Mesnovići, Masnovići, Bubanj ići humska i bosan-ska vlastela. Hercegovina 2/1982, Mostar 1982, 79-89.' Andelić, T., 1966 - Anđelić, Tomo, Potoci-Mostar-Srednjevekovnigrob, Arheloški pregled 8/1966, Beograd 1966, 165-166. Atanacković-Salčić, 1980 - Atanacković-Salčić, Vukosava, Crkvina, Donji Jase-njani, Hercegovina — ostaci srednjovekovne crkve i nekropole stećaka. Arheološki pregled 21/1979, Beograd, 1980, 152-154. Ballif, 1893 - Ballif, Philip-Patsch, Karlo, Romische Strassen in Bosnien und der Herzegowina. Herausgegeben von Bosnisch-Herzegowinischen Landes-museum, I Teil. Wien 1893. Bešlagić, 1955 - Bešlagić, Šefik, Mastan Bubanjić. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, VIT/1955, Sarajevo, 1955, 67-80. Vego, 1961 - Vego, Marko, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), n. s., sv. XV-XVI/1960-1961, Sarajevo, 1961,259-286.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 12

Vego, 1962 - Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Herce-govine, I. Sarajevo 1962. Wenzel, 1964 - Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na steccima. Sarajevo, 1964.