Lazar Maturski Rad
-
Upload
lazar-ristic -
Category
Documents
-
view
367 -
download
6
Transcript of Lazar Maturski Rad
GIMNAZIJA "SVETOZAR MARKOVIĆ" – NIŠ
TEMA
Prirodne i privredne odlike
Egipta
-MATURSKI RAD-
Mentor: Učenik:
Matić Violeta Ristić Lazar
IV/ 7
Niš, maja 2003.god.
Sadržaj:
Uvod.............................................................................
................3
Prirodne i privredne odlike
Egipta...............................................6
prirodne
odlike............................................................................6
reljef.........................................................................
...............6
klima......................................... ...............................
.............11
privreda........................................................................
.............12
zemljoradnja.............................................................
............13
stočarstvo................................................................
.............16
ribarstvo..................................................................
.............16
rudarstvo................................................................
..............17
energetika...............................................................
.............17
automobilska
industrija.......................................................17
hemijska
industrija..............................................................18
saobraćaj................................................................
..............18
turizam...................................................................
..............20
perspektive novog
Egipta..............................................................21
literatura..........................................................................
..............23
Uvod
Naziv Egipat potiče iz Grčkog jezika (Aigyptos). Staro egipatsko
ime zemlje je bilo Kemet, a semitski narodi su upotrebljavali
naziv Misr. Odatle je preko Biblije dosao naš naziv Misir.
Arapska Republika Egipat (arap. El Qutr et Masri) se nalazi
na severozapadnom delu Afrike. Južna granica se pruža uglavnom
duž 22º paralele, a zapadna duž 25º meridijana. Severnu granicu
zapljuskuje Sredozemno more istočnu Crveno more, od Azije mu
pripada Sinijsko poluostrvo.
Površina Egipta iznosi 994.300 km². Najveći deo njegove
površine čine pustinje (96,4%) koje se prostiru zapadno od reke
Nila. U njima živi 2% njegovog stanovništva, koje se nastanilo u
oazama ili trazi oskudne pašnjake u nekim polupustinjskim
krajevima. Ostalo t.j. 3,4% površine Egipta nalazi se duz doline i
delte Nila, a na tom malom prostoru od 34800 km² prema popisu
stanovništva iz 1999 živi 58.300.000 stanovnika.
Od ukupno aktivnog stanovništva (12.857.000) po popisu iz
1985 poljoprivredom se bavi 42%, u industriji, rudarstvu i
građevinarstvu radi 20,9%, u usliužnim delatnostima 36,4%.
Iz popisa iz 1976. godine može se zaključiti da je stanovništvo
mlado jer od:
-0 do 19 godina bilo je 18.621.201 stanovnika (50,8%)
-20 do 60 godina 15.717.696 stanovnika (42,9%)
-a u dobi od 60 i više godina 2.287316 stanovnika (6,3%)
Ukupan broj:
-muškog stanovništva (1976) bio je 18.647.289 (50,9%), a
-ženskog 17.978.915 (49.1%)
Nepismenost je veoma zastupljena jer je preko 46%
stanovištva nepismeno.
Stanovništvo Egipta sastoji se od felaha i kopta. I jedni i drgi
govore arapskim jezikom. Felasi su primili islam, dok su kopti kojih
ima oko milion i žive u gradovima Srednjeg Egita su hrišćani, koji
su u svojoj liturgiji zadržali stari egiptaski jezik. Od stranaca
najbrojniji su Grci, koji su trgovci u velikim gradovima, zatim
Italijani, Francuzi i Englezi. U Egiptu živi i nekoliko hiljada
jugoslavena.
Glavni grad Egipta je KAIRO (El Kahire – Al Qahira) u kome je
po popisu iz 1985 zivelo 6.205.000 stanovnika. U Kairu se
ukrštaju brojni važni putevi, tu je bio centar najstarije egipatske
civilizacije, gde su u GIZEHU
uz velike napore stotine hiljada robova podignute veličanstvene
piramide. Danas, s razvojem privrede u Delti, Kairo je centar
Egipta. Nalazi se na desnoj strani Nila na najnižeim padinama
Džebe Makatana, i to je najveći grad na afričkom kontinentu, a
deli se na stari arapski deo, sa krivudavim i strmim ulicama
orjentalnog izgleda i novi deo pokraj samog Nila sa moderno
građenim,ulicama i parkovima.
Prema Ustavu prihvaćenom 11.9.1971. i dopunama iz 1973,
1976, 1981 Arapska Republika Egipat je demokratska
socijalistićka unitarna republika. Šefa države, presednika
Republike bira narod, na predlog Skupštine sa mandatom od 6
godina koji se može obnoviti. Zakonodavno telo je Narodna
skupština sastavljena od 454 delegata (444 bira narod a 10 šef
države).
Novčana jedinica Egipta je Egipatska funta = 100 pijastra =
1000 milijema.
Egipatsak funta
Prirodne i privredne odlike Egipta
Prirodne odlike
Reljef:Egipat se sastoji od doline Nila dužine 1.200 km, širine
do 25 km i njene delte (24.000 km²) koji zahvataju 3,6% njene
teritorije i pustinjske ploče koja se od doline Nila pruža prema
istoku i zapadu i zauzima površinu od 96% teritorije.
Pustinjske ploče građene su od kristalnih škriljaca i
paleozoitskih naslaga koji su pokriveni pločastim krečnjacima i
peščarama, a mestimično i okeanskim krečnjacima. Pod njima se
zapadno od delte Nila nalaze naslage krede i nubijskih peščara.
Kristalna podloga pojavljuje se u građi dela Ša'ib al Banat
(2.184m) i u delu Sinai (Katrinah, 2.641m). Raspadanjem u
pliocenu (mlađi tercijer) nastala je dolina Nila u koju je prodrlo
more, a za vreme pleistocena (najmlađi pluocen) more se povuklo.
Dolina Nila pokrivena je rečnim nanosima. Spuštanjem tla nastale
su u Libijskoj pustinji (As Sahra' al Libiyah) depresije s Dalarna
Munhafad al Oattarah (-133 m), Sivah, Dahilah, Bahariyah i
Harigah.
Na njemu ima skupina manjih oaza, koje se prostiru gotovo u
jednoj liniji u smeru jugoistok-severozapad. Najbliže dolini smestila
se skupina oaza Kharga, vezana sa dolinom železničkom prugom;
dalje se nalaze skupine oaza DakhIa, Fanafra i Baharija, a blizu
libijske granice proteže se, na rubu depresije Qatara (Katara),
skup oaza Siva.
Primorje Sredozemnog mora omogućava život nomadskim
pastirima svojim stepsko-pustinjskim pojasom, a na nekim
mestima nalaze se i polja zasejana ječmom. Na obali su manja
mesta Solum, Marsa Matruh i E1 Alamein, preko kojih se vrši
promet sa oazama. Uz obalu vodi danas železnicka pruga i dobar
put iz Aleksandrije čak do Libije. I jedna i druga nisu jako
frekventne, ali su za vreme Drugog svetskog rata igrale veliku
ulogu.
Kraj istočne doline Nila nalazi se brdovita i kamenita
Arapska pustinja; tu u vadima nomadi pasu svoju stoku, a tuda od
davnina prolaze i karavanski putevi ka Crvenom moru.
Poluostrvo Sinaj takođe spada u pustinjski kraj, sličan
Arapskoj pustinji. U istočnom delu na platou Masas, žive
nomadskim životom stočari, dok se u Vadi Arisu, koja se spušta na
nivo Sredozemnog mora, nalazi i nekoliko oaza. Na zapadnoj
strani Sinaja nalaze se ostaci starih egipatskih rudnika bakra i
tirkiza, naročito kod Ain Muse, a nedaleko od Sueza nalaze se
termalne »Kupke faraona«. U zapadnom primorju ima i dosta
nafte, koja se odvozi u Suez i Port Said.
Primorje Crvenog mora, kao i primorje Sinaja, građeno je od
koralnih grebena, a na obali se nalaze ribarska naselja. U primorju
Crvenog mora ima i rudnih ležista fosfata i nafte, koja se
eksploatišu.
Dolina Nila. Duga i uska crta zasekla se u pustinji kroz čitav
Egipat. To je »crni kraj« (Ehem), crn od plodne zemlje, i
upoređujući ga sa svetlim i golim stenama njegovih rubova.
Gornji Egipat. Se prostire od granice Egipta pa nizvodno do
Qene (Kene) dolina Nila, koja je prilično široka i sastavljena od
više basena. Tu su se nalazila vrata Egipta prema Nubiji i Sudanu,
tu su se sekli karavanski putevi s Crvenog mora, iz oaza i iz
Sudana. Daleko na jugu uklesani su u stenama kipovi faraona, a
dolinom se prostiru ruševine hramova i palata, među kojima se
ističu ruševine nekadašnjeg grada Tebe i Dolina faraona kod
Luksora. Usled podizanja nivoa vode izgradnjom brane Asuana,
mnogi su stari spomenici potopljeni. Danasnji život je važniji nego
starine, jer navodnjavanje omogućuje da izraste hrana za milione
ljudi. Za vreme zime u Gornjem Egiptu ima mnogo turista, a
centar im je Luksoru, nasuprot staroj Tebi, koja ima u zelenilu
parkova lepo uređene hotele i vile. Do Asuana (koji ima 218.400
stanovnika) plove i danas mnoge lađe, a do tog mesta sagrađena
je i železnička pruga. Tu se preko brane prekrcavaju ljudi i
materijal pa mogu ploviti dalje uz Nil do Vadi Halfe u Sudanu, gde
je početak sudanske železnice. .
Srednji Egipat. Idući nizvodno od stare Tebe, a kod današnjeg
grada Qene (Kena, 47.700. st.), gde se Nil približio Crvenom moru
na samih 120 km, počinje Srednji Egipat, koji se proteže do samog
glavnog grada Kaira. Taj je kraj za vreme faraona i rimske
vladavine bio centar države i glavni most prema Crvenom moru za
sve karavane, koje su dolazili iz Arabije i Afrike. Od Qene pa do
nekada važne luke na Crvenom moru Koseira bio je napravljen
dobar put, kojim su se iz Arabije, pa čak i iz Indije, prenosile u
Egipat skupocene tkanine, dragulji i drugi materijali. I za vreme
Arapa ovaj kraj je zadržao svoju važnost, a izgradnjom brane kod
Asuana, u samom Srednjem Egiptu kod Asyuta (Asiut) , dolina se
preporodila, pa je danas najbogatiji deo Egipta. Asyut (10.0.00
st.) je njen najveći grad. Od njega se odvaja i rukav Nila, kojim se
daleko prema severu odvodi voda u Faiyum (Faijum).
Faiyum je najbliža depresija prema dolini Nila. Ona bi bila što i
ostale depresije pustinje, da ne postoji spomenuti rukav Nila, Bahr
Jusuf koji se jednim rukavom izliva u depresiju (drugim teče voda
do blizu Kaira). U depresiju teče voda brzim potocima, od kojih se
odvajaju kanali za natapanje zemljišta, a višak se uliva u jezero,
koje je za vreme niskog vodostaja 44 m ispod morske površine. I u
oazi Faiyum, kao i u ostalom Egiptu, uzgajaju pamuk i ostale
egipatske kulture, a na rubovima ima maslinka, nasada i agruma,
dok brojne datulje rastu, kao i u dolini Nila, uz kuće. U oazu vodi i
železnička pruga od glavnog grada Faiyuma (84.800stanovnika).
Kairo. Idući Srednjim Egiptom nizvodno, dolazimo do basena
glavnog grada Egipta, do Kaira Hi El Kahire, koji spaja Srednji
Egipat s Donjim. U basenu se ukrštaju putevi, koji vezuju Srednji i
Donji Egipat s putevima, koji od davnina iz Azije vode ovamo i
nastavljaju prema Cirenaiki i atlaskoj Africi, izbjegavajući nekad
močvarnu i neprolaznu Deltu. Tu je bio centar najstarije egipatske
civilizacije. Danas, s razvojem privrede u Delti, Kairo je centar
Egipta. Nalazi se na desnoj strani Nila na najnižim padinama
Dzebel Maikatana. Grad ima već gotovo 2,5 miliona stanovnika,
pa je najveći grad na africkom kontinentu, a deli se na stari
arapski deo, s krivudavim i negde strmim ulicama orientalnog
izgleda, i novi deo pokraj samog Nila, sa moderno građenim
ulicama, zgradama i parkovima.
Donji Egipat ili Delta bila sve do početka ovog veka močvaran
i pust kraj, sa razmerno malo stanovnika. Izgradnjom sistema
brana i izgradnjom kanala osposobljeno je toliko povrsina za
obrađivanje, da Donji Egipat ima danas dve trećine obradive
zemlje Egipta. Tu je centar uzgoja pamuka, pa je njime zasađeno
20% površine. Na nekim se mestima taj procenat penje i na 50%.
Danas je Donji Egipat vrlo gusto naseljen i ima 20 gradova, koji
broje preko 20.000 stanovnika. Delta je naseljena do laguna na
morskoj obali dugoj 250 km, ali je ostala isključivo kontinentalni
poljoprivredni kraj. Pomorska trgovina i parobrodarstvo Egipta
skoncentrisani su isključivo na krajnjoj zapadnoj tački Delte, u
Aleksandrji, najvećoj luci Egipta, preko koje ide gotovo isključivo
sav izvoz i uvoz. U staro doba bio je žariste kulture, znanja i
umetnosti Starog sveta. Dolaskom Turaka i prekidanjem veze
izmedu Evrope i Egipta, a i prenošenjem saobraćaja na Atlantski
ocean nakon otkrića Amerike, luka je propala, pa je krajem 18.
veka imala samo 4.000 stanovnika. Od dolaska Napoleona u
Egipat i vezivanja s Evropom luka se naglo razvila, pa je broj
stanovnika do danas porasao na oko milion stanovnika.
Nil jedina egipatska reka, donosi vodu iz vlažnih tropa i teče
celom dužinom zemlje. Tekući kroz pustinju gubi vodu, no ipak u
more donosi godišnje 120 milijarda m³ vode. Uz to nosi velike
količine mulja. Pre uvođenja savremenog navodnjavanja ostavljao
je na kvadratnom metru metru površine oko 1,5 kg mulja.
Nil se uliva u Sredozemno more prostranom deltom, koja
obuhvata 23.000km². Reka se ovde grana na veći broj rukavaca,
od kojih su od davnina bili najvažniji Peluzijski i Kanopski, a danas
rukavci Rashid i Dimyat. Nanošenjem mulja delta raste u more
prosečno 4 m godišnje, a morska struja prenosi deo materijala na
istok prema sirijskoj obali. Od toga materijala oblikovali su se duž
obale delte prudovi, kojima su odvojeni delovi mora pa su nastala
lagunska jezera (Mary lit, Burullus, Manzala).
Za život egipatskog stanovništva oduvek je bila vrlo važno
kolebanje vodostaja u Nilu. Vodostaj počinje da raste nadolaskom
Plavog Nila, i to kod Aswana u junu, a u donjem Egiptu sredinom
jula. Najviši vodostaj javlja se kod Aswana početkom avgusta, a u
donjem Egiptu početkom
Godišnje kolebanje vodostaja Nila kod Kaira
oktobra. Posle toga voda počinje opadati pa najniže stanje
dostiže u maju. Kolebanje vode iznosi kod Kaira 7,9 m. Visoka
voda nastupa veoma pravilno. Vec pre 6000 godina bio je 19. VII.
označen u Memfisu kao dan, kad počinje porast vade, pa je uzet
kao početak nove godine. Poplave su od davnina iskorisćavaju za
navodnjavanje zemljišta. U područjima izvan poplava voda se
podiže na veću visinu pomoću ljudske i životinjske radne snage pa
se razvodi kanalima. U novije vreme koriste se savremene pumpe.
Da se voda što duže zadrži na poljima, izgradeni su uzdužni i
poprečni nasipi, i njima je tlo razdeljeno na bezbrojne kasete od
1000 do 10.000 ha površine, u kojima stoji voda za poplave 0,5m
do 1 m visoko. Voda ostaje u njima više dana i tada se odvodi u
druge kasete.
U novije vreme trajno se navodnjava, 24.000 km². Od 1884
izgrađeno je 6 dolinskih brana i rezervoara, i to kod Zifta na
rukavcu Dimyat, na početku delte kod Qalyuba, kod Asyuta, Nag
HaITimadia, Esna i Aswana. Najveća je asuanska brana, duga 2
km. Iza nje je ujezerena rijeka na dužini od 300 km, i tu je
zaustavljeno 5 i po milijarda m³ vode. Osim toga izgrađeno je
19.000 km kanala. Time je povećavana navodnjavana površina za
5000 km². Znatni su kompleksi obradivog zemjišta dobijeni
isušavanjem močvarnih delova delte. Savremeni oblik
navodnjavanja omogućio je jak porast stanovništva.
Na primorju Crvenog mora nalazi se planinsko uzvišenje Džebel
Šaib (2187 m), a na pustinjskom Sinajskom poluostrvu nalazi se
najviši vrh Egipta Džebel Katarin (2637 m).
Klima: Klima Egipta je subtropsko pustinjska s prelazom na
sredozemnu u primorju Sredozemnog mora. Srednja januarska
temperatura u Aleksandriji je 14ºC, u Kairu 12ºC, a u Asuanu
15ºC. Srednja julska u Aleksandriji je 26ºC, u Kairu 28ºC, a u
Asuanu 33ºC. Padavine su neznatne u Kairu 30 mm godišnje, u
Aleksandriji 190 mm, a u Asuanu 3 mm. U proleće sa juga i
jugozapada duva pustinjski vetar hamzin koji donosi velike
količine pustinjske prašine.
Privreda
Do revolucije 1952. godine Egipat je bio poljoprivredna država
sa nedovoljno razvijenom industrijom, u polukolonijalnoj zavisnosti
od Velike Britanije. Nacionalna revolucija, likvidacija monarhije i
osnivanje nezavisne republike ubrzali su dekolonizaciju i razvitak
proizvodnih snaga. 26. jula 1956 godine sprovedena je
nacionalizacija Suecke kanalske kompanije i njenih postrojenja na
kanalu, u Port Saidu i Suecu, a 15. januara 1957. nacionalizovane
su sve engleske i francuske banke i osiguravajuća društva, kao i
razne inostrane trgovinske kompanije i preduzeća, zatim je 1960-
1962 izvršena nacionalizacija gotovo celokupne industrije (95%),
banaka, osiguravajućih društava, izvozno uvoznih i transportnih
kompanija i dr., a 13. aprila 1963 građevinarstva, ostataka krupne
industrije, saobraćaja i trgovine i svih inostranih i domaćih
kompanija za izvoz pamuka, glavnog izvoznog artikla, umesto
kojih je opšte osnovno egipatsko privredno preduzeće za pamuk,
sa isključivim monopolom u trgovini i izvozu pamuka. Na taj način
izgrađen je snažan društveni sektor privrede, koji je znatno
proširen uporedo s daljom industrijalizacijom, glavnim
dostignućem planskog razvoja zemlje počev od 1956. godine.
Istovremeno, sprovođenje agrarne reforme u poljoprivredi 1952 –
1969. i razvoj zadrugarstva imali su za cilj likvidaciju polufeudalnih
i kapitalističkih i u izgradnju novih društvenih odnosa na selu. Kao
posledica promena nastalih u egipatskoj unutrašnjoj i spoljnoj
politici početkom 70-tih godina došlo je do aktiviranja domaćeg
privrednog kapitala i jačeg učešća stranog u razvoju industrije i
dr., što je vrlo ograničolo državni sektor privrede, a izmenama
Zakona o agrarnoj reformi omogućeno je uspostavljanje i snaženje
krupnog poseda u poljoprivredi.
Kao agrarna industrijska zemlja u Egiptu je 30% stanovništva
zaposleno u industriji i rudarstvu, 62% se bavi poljoprivredom,
stoga je poljoprivreda glavna privredna grana egipta.
Industrijalizacija je otpočela već 1952., a naročito sprovođenjem
plana industrijskog razvoja 1956 – 1960 kada je izgrađeno oko
200 novih industrijskih preduzeca među kojima su najznačajnija
velika čeličana u Heluanu kod Kaira, zatim tekstilna i petrolejska,
kao i početak izgradnje Asuanske brane i hidrocentrale koja je
završena 1971. godine. Petogodišnjim planom 1961 – 1965 i
kasnijim, nastavljena je industijalizacija: proširenje Heluanskog
metalurškog kombinata (500.000 tona sirovog gvožđa i 1,5
miliona tona čelika), kao i valjaonice čelika (od 200.000 tona na
750.000 tona), izgradnja livnice, koksare, indusrije aluminijuma
koja je proizvodila 100.000 tona aluminijuma godišnje, metalnih
konstrukcija, brodogradilišta, aviona i automobila, vagona,
traktora...,industrije petrohemije sa 4 rafinerije nafte.
Pored teške industrije razvijene su i druge grane industrije kao
što je kožna, industrija duvana, gume, cementa, građevinskog
materijala.
Do 1952. godine vladali su polufeudalni odnosi: 6%
zemljoradnika držalo je 2/3 poljoprivredne površine koju su davali
u zakup felasima, a 94% sa posedima do 5 fedana (2ha)
raspolagalo je svega 1/3 zemljista. Prvom agrarnom reformom od
9.septembra.1952.godine likvidirana je krupna
klasnadiferencijacija u poljoprivredi. Bio je predviđen agrarni
maksimum od 200 fedana (84 ha). Do kraja sedmogodišnjeg
perioda njenog sprovođenja podeljeno je među 180.000 seljaka
oko 210.000 ha veleposeničke i vakufske zemlje. U drugoj fazi
Zakonom od 25.jula.1961.godine određen je novi maksimum o
100 fedana (42ha) i produžen rok isplate za eksploatisanu zemlju
na 50 godina. Trećim zakonom od jula.1969 smanjen je maksim za
pojedince na 50 fedana, a za porodice na 100 fedana, tako da je
1970 podeljeno daljih 300.000 ha, čime je agrarna reforma
praktično završena. Njom se koristilo oko milion siromašnih
seljaka i bezemljaša. Uporedo se razvio kooprativnji pokret na selu
i formirao državni sektor. Međutim od 1970. godine, izmenama
Zakona o agrarnoj reformi, menjaju se odnosi u korist većih
poseda.
Najvažnija kolturna biljka je pamuk, kojim je zasejana 1/3
obradivog tla, najviše u delti Nila. Poljoprivreda je uvedena 1820
godine, a ubrzo je egipatski pamuk poznat po kvalitetu i dužini
vlakna. Danas je Egipat po proizvodnji pamuka na 4 mestu u
svetu. Godišnje se u egiptu proizvede i do 1,5 miliona tona
pamuka. Iako je industrija Egipta u povoju za pamučnu industriju
se to ne može reći, jer se u Egiptu nalazi veliki broj predionica i
tkačnica. U brojnim fabrikama se proizvodi ulje od pamukovog
semena koje je važni izvozni artikal zajedno sa pamučnim
semenom.
Ukupna površina obradivog zemljišta iznosila je 99.545.000 ha
(1984), Oranice i voćnjaci zauzimaju površinu od 2.474.000 ha ili
2,4% obradivog zemljišta, šume 2000 ha ili 0,002%, neobrađeno i
neplodno zemljište zauzima površinu od 97.069.000 ha ili 97,5%.
Navodnjava se ukupno 2.475.000 ha zemljišta. Žita pokrivaju
2,1% obradivog zemljišta (2.051.000 ha, 8.968.000 tona).
U privrednom pogledu od važnosti je samo dolina Nila, a ne
Egipat u celini. Nil svake godine od juna do septembra plavi dolinu
i ostavlja veoma plodan mulj, tako je poplavljen mali deo zemlje
(400.000 ha) dok se ostalo tlo(1.400.000 ha) u Nilskoj dolini
veštački natapa. Podignute su velike brane (Aswan, Isna,
Nag'Hamadi, Asyut, Zifta i gatovi na delti) koje zadržavaju vodu i
pohranjuju je za vreme niskog vodostaja u Nilu. Velika brana, 6
km uzvodno od Aswana povećala je površinu navodnjenog
zemljišta za 800.000 ha, Sada se ukupno navodnjava 3.090.000
ha zemljišta.
Naserovo jezero je od brane dugačko oko 450 km i široko
oko 4 km, a prostire se i u Sudan. Uz vlagu i obilnu toplotu postižu
se tri žetve godišnje; šitui (zimska), sefi (letnja) i nili (nilska,
jesenjska). Zimska daje: pšenicu, ječam, bob, luk, lan i drugo.
Letnja daje: pirinač, pamuk, kukuruz, proso, sirak, šećernu trsku,
arašide i sezam. Nilska (jesenska, poplavna): pirinač, kukuruz,
proso i drugo. Kako se povećavaju površine navodnjene vodom iz
veštačkih jezera, tako se smanjuje površina koju Nil poplavljuje,
Ukupni prinosi iznose (1985): pamuk (425.000 ha, 460.000 tona
vlakna i 750.000 semenki), pšenica (498.000 ha, 1874.000 tona),
kukuruz (900.000 ha, 3.982.000 tona), ječam (56.000 ha, 150.000
tona), pirinač (422.000 ha, 2.312.000 tona), krompir (72.000 ha,
1.300.000), šećerna trska (115.000 ha, 9.140.000tona). Od
uljarica: lan (18.000 ha, 18.000 t semenki i 15.000 t vlakna),
maslina (7.000 t), sezam (22.000 ha, 21.000 t) i arašidi (12.000
ha, 23.000 t). Od povrća: bob (140.000ha, 307.000 t), paradjz
(135.000 ha, 2.800.000 t). pasulj (7.000 ha, 16.000 t). Od voća:
narandža (1.200.000 t), mandarina (131.000 t),limun (150.000 t),
grapefruit (2.000 t), datulja (450.000 t), banana (150.000 t),
jabuka (30.000 t), kruška (56.000 t). breskva (11.000 t), marelica
(22.000 t) i grožđe (28.000 ha, 320.000 t).
Za stočarstvo nema naročitih uslova. Stočni fond broji:
2.800.000 goveda, 2.415.000 bivola, 160.000 kamila, 55.000
svinja, 2.500.000 ovaca, 2.650 kala, 1.850.000 magaraca.
Godišnje se proizvode se 597.000 t mesa, 960.000 t mleka,
306.250 t sira, 79.600 t maslaca, 2.950 t vune, 50.950 t kože,
Svilarstvo daje 7 t sirove svile.
Zbog nedostatka plodnog zemljišta šume su retkost (brojne
šume duž reke Nil su uništene). Ima nešto malo šuma i drvoreda
od akacija i australijskog eukaliptusa, palmi, urmi, papirusovog
drveta, maslina, narandža, mandarina, banana, ...
Ribarstvo je u Egiptu slabo razvijeno,domoroci se vrlo malo
bave ribolovom, pa zato grčki ribari dolaze svake sezone da love.
Najveći značaj za egipatsko ribarstvo ima Nil sa svojim pritokama i
kanalima za navodnjavanje, jezerima u području delte Nila s
lagunarnim tipom vode.
Od plavih riba selica najviše se love sardele.
U jezerima se love cipli, i to 3 vrste: Mugil aphaills, M. capito i
M.saliens, zatim jegulja (Anguilla vulgaris), list (Solea solea),
lignje, raže...
U području Aleksandrije do Solluma nalaze se najbogatija
nalazišta sunđera na svetu, a vode u području ušća Nila obiluju
rakovima i školjkama.
Glavne vrste riba, koje se love u Crvenom moru, jesu: sardele,
cipli (Mugil capito), skuše, tunj i morski psi; od rakova: jastozi,
račići i velike kozice.
Prema statističkim podacima FAO, koji su zabeleženi prema
proceni, ukupan ulov Egipta iznosi 57.000 t; od toga otpada na
morski ribolov 13.500 t (srdela 4.000 t; priobalni ribolov 3.500 t i
ribolov kočom (6.000t), na ribolov u jezerima 15.000 t i na rečni
ribolov 28.350 t. (podaci iz 1984.godine).
Od energetskih sredstava Egiptu potpuno nedostaje ugalj ali je
zato proizvodnja nafte dostigla 32 miliona tona (rezerve su 600
milijardi tona). Ona je u novije vreme znatno povećana jer su,
pored naftonosnih polja na Sinaju, otkrivena nova bogata polja
kod El Alamajena, zapadno od Aleksandrije, i na zapadnoj obali
Suetskog zaliva. Zahvaljujući tome izgrađen je naftovod Suec –
Kairo – Aleksandrija. Ostala rudna blaga čine prirodni gas u delti
Nila (1,5 milijardi m³), fosfati (640.000 tona, rezerva 1milijarda
tona), gvozdena ruda (1,5 miliona tona), nikl, mangan, bakar, so,
gips, i dr.
Instalirana snaga električne energije iznosi 4.500 MW, od čega
hidro-elektrane proizvode 2.500 MW. Najveći i najznačajniji
energetski objekat je Asuanska hidro-elektrana podignuta 1960 –
1971 godine. U planu je izgradnja velike hidro-elektrane sa
godišnjom proizvodnjom od 3.milijardi kWh električne energije,
koja bi kao akomulacioni basen koristila veštačko jezero stvoreno
potapanjem depresije El Katara.
Automobilska industrija je u razvoju (godišnje se proizvede
16.500 putničih automobila i 5.900 kamiona).
Hemijska industrija je veoma dobro razvijena, godišnje se
proizvede 482.000 tona super fosfata, 47.000 tona sumporne
kiseline, 6.700 tona hlorovodonižčne kiseline, 708.000 komada
automobilskih guma, a u rafinerijama nafte proizvodi se 18,2
mililona naftnih derivata.
Izvozi se: nafta i naftni derivati, pamuk i pamučni proizvodi,
pirinač, mineralna ulja i dr.
Od celokupnog uvoza na SAD otpada 16,1%, SR Nemačku
10,6% i.t.d.
Od celokupnog izvoza na Italiju otpada 18,1%, Francusku 9,5%
na SSSR 7,3%, na SAD 6,6% i.t.d.
Od saobraćaja je najrazvijeniji rečni duž reke Nil i pomorski,
zatim plovidba Suetskim kanalom.
Suecki kanal: Već u doba faraona postojao je kanal, koji je
spajao severozapadni zaliv Crvenog mora s Nilom, a time i sa
Sredozemnim morem. Kanal je više puta bio zapušten i ponovno
obnavljan, i u vreme faraona i za vreme rimske i bizantinske
vladavine, kao i u prvo vreme arapske, sve do godine 776., kada
ga je kalif Aben Jafar naredio da se zatrpa iz nekih verskih razloga.
U Novom veku su kroz vekove traženi putevi za Indiju. Nađen je
put oko Afrike, što je bio veliki događaj u tadašnjem pomorstvu, ali
je put bio dugačak i pun opasnosti. Kasnije, početkom 19. veka,
došlo se na misao, da se uska prevlaka izmedu Afrike i Azije
prokopa. Na tom planu polovinom prošlog veka radio je uporni
francuski diplomata u Kairu Lesseps, kome je tadašnji egipatski
potkralj Muhamed Said dao koncesiju, da u tu svrhu osnuje
društvo. Ferdinand de Lesseps započeo je radove na iskopavanju
kanala 25. IV 1859, a prema projektu austrijskog inženjera Aloisa
Negrelija. Kanal je prvobitno bio 8 m širok, sa širinom dna od 22
m, ali je postepeno proširivan i produbljivan. Medunarodnom
konvencijom sklopljenom u Carigradu 29, X 1888, kanal je
slobodan i otvoren svima u miru i ratu, Kanalom je upravljala
Compagnie Universelle de Canal Maritime de Suez, sa sedištem u
Parizu, kojoj je koncesija istekla 17. XI. 1968.godine. Egipat, je 26.
VII. 1956.godine proglasio nacionalizaciju kanala. U VI mesecu
1968, vlada je s drustvom sklopila nagodbu kojom se obavezuje
da će se kroz 6 godina plaćati ošteta od 28 mil. funti sterlinga
godišnje. Kao posledica izraelsko-arapskih ratova, Suecki kanal bio
je zatvoren za sav promet od 3.XI.1956, do 10.IV.1957, i od
6.VI.1967. do 5.VI.1975. Egipatsko-izraelskim sporazumom o
Sinaju i Sueckom kanalu, sklopljenom u Ženevi (4.IX.1975),
priznato je pravo prolaska kroz Sueski kanal svim izraelskim
brodovima, kao i teretima što prolaze iz Izraela ili su na putu za
Izrael.
Prosečni godišnji promet kroz kanal iznosi 250 miliona. t.
Sadasnje plovidbene mogućnosti
zasnivaju se na sledećim tehničkim
osobinama:
-dužina puta Bur Sa"id –
Bur Tawfiq 104,5 NM
-dužina kanala Bar Sa"ld –
Bur Tawfiq 87,7 NM
-dužina kanala Bar Sa"id –
AI Isma'TlTya 42,4 NM
-dužina kanala AI Isma'ilTyah –
Bur Tawfiq 5,3 NM
-dužina dvostrukih prolaza u kanalu
5,9 NM
-širina kanala 300 do 350 m
-širina kanala izmedu plutača 180 m
-maksimalno dozvoljena gazivost broda 16 m
-maksimalno dozvoljena brzina broda 14 km/h
Glavne luke su Allskandariyah, Bur Sa"id i As Suways,
Trgovačka mornarica je imala 422 broda s ukupno 1.484.890 dwt;
od toga 46 tankera nosivosti 98.141 t (1986).
Ukupna dužina putne mreže iznosila je 30.069 km (1983): bilo
je registrovano 597.869 putničkih automobila i 227.224 kamiona i
autobusa (1984).
Ukupna dužina železničke mreže iznosila je 4.346 km (1984);
ostvareno je 24.103 miliona putničkih km i 2.597 miliona teretnih
km t (1984)
Međunarodni aerodromi su AI Qahirah, AI Iskandariyah, AI
Uqsur, Sawhag i Marsa Matruh; ostvareno je 4.385 miliona
putničkih km i 88.243 miliona teretnih km t (1984).
Godine, 1983. ostvaren je turistički promet od 285 miliona US
$; Egipat je posetilo je ukupno i 560.460 turista (1984). Danas je
broj turista znatno veći zahvaljujući razvijenijoj putnoj mreži i
kvalitetu usluga koji se pružaju u hotelima duž sredozemne obale i
nekih većih gradova.
Istorijsko blago Egipta je veliko i zato turisti prosto hrle u
prestonicu stare Egipatske civilizacije da vide piramide vladara IV
dinastije (Keops, Kefren, Mikerinos) koje vrhunska ostvarenja
Egipatske arhitekture, zatim svingu, mumije, pećinske grobove,
hijeroglife........
Perspektive novog Egipta
Odmah nakon izvršene revolucije godine. 1953. izdan je zakon
o agrarnoj reformi, po kojem je 1/12 agrarnog stanovništva dobila
zemlju. Ali, time je samo načeto pitanje pravedne podele zemlje,
jer je agrarni maksimum ostao u prvo vreme iz raznih razloga
velik, i iznosio je 200 fedana ili oko 80 ha. Da se zadovolji još
jedan deo agrarnih interesenata, ide se za tim, da se stvore nove
obradive površine osvajanjem delova pustinje, pogodne za
navodnjavanje. Izrađen je plan, da se 400.000 ha pustinje na pola
puta izmedu Kaira i Aleksandrije pretvore u plodno tlo.
U toku od 15 godina nastaće na tom mestu nova provincija,
koja je dobila ime EI Tahir - Oslobodenje. U njoj će moći živeti
milijon ljudi. Pustinja je već 1953. postala veliko gradilište, pa se
postepenim osvajanjem pustih krajeva vrši i naseljavanje mladih i
zdravijih felaha, koji pre doseljenja moraju završiti kurs iz
poljoprivrede.
Postoji drugi plan. Brane na Nilu zadržavaju samo 10% vode
Nila, a ostala voda odlazi beskorisno u more. Da se dobiju sto veće
količine vode za navodnjavanje, započela je nedavno nedaleko od
stare brane kod Asuana gradnja nove brane Sad-el-Ali (Velika
brana), koja će zadržavati 150 milijardi kubnih metara vade, dakle
30 puta više nego dosadašnja kod Asuana. Brana bi trebala da
bude završena za 20 godina, pa bi se tada mogla povećati
površina obradive zemlje Egipta za 40%.
Uz planove osvajanja pustinjskih površina, postoje planovi i za
podizanje industrije i za elektrifikaciju. Nacionalno veće proučava
mogućnost za podizanje jedne veće železare, koja bi proizvodila
godišnje oko 220.000 tona gvožđa i čelika. Planira se i podizanje
fabrike jute, papira, električnih kablova, gume, ulja, i dr. Brana
Sad-el-Ali ne će zaustavljati vodu samo za navodnjavanje, već će
omogućiti da se izgradi veliki hidroenergetski sistem od 8
hidroelektrana, koje će davati 425 milijardi kilovat sati godišnje
dok današnja proizvodnja iznosi 2,5 milijardi. Postepenim
dobijanjem elektroenergije moći će se podizati industrija i
povećati eksploatacija rudnih bogatstava zemlje.
Izgradnjom naftovoda Suez-Kairo moći će se u Kairu podići
predviđena rafinerija s kapacitetom od milijon tona godišnje, a
predviđena je izgradnja rafinerije u Suezu, s kapacitetom od 1,5
milijona tona, dok će dosadašnja povećati kapacitet na 300.000
tona nafte. Vojnoj industriji posvećuje se naročita pažnja, pa će ta
industrija biti prilagođena i za izradu artikala za civilne potrebe. S
obzirom na važni geografski položaj Egipta, potrebna je izgradnja
većeg broja aerodroma, koji će donositi veliku korist. Aerodromi
će se izgraditi u Aleksandriji, Port Saidu, Matruhu, Asuanu i jos
nekim gradovima. Postoje planovi za izgradnju puteva,
elektrifikaciju željeznica, modernizaciju luka u Aleksandriji i Port
Saidu, izgradnju bolnica, zdravstvenih, higijenskih i socijalnih
ustanova, izgradnju vodovoda u egipatskim selima, stanova i.t.d.
Izvršenju tih radova pristupa se planski, poziva se domaci i strani
kapital, da učestvuje u izgradnji, pa su u tu svrhu izdani propisi o
mogućnosti iznošenja iz zemlje profita dobijenog na uloženi
inostrani kapital.
U Egiptu je do revolucije bilo 70% nepismenih. Tek nakon
sprovedene revolucije uvedeno je obavezno školovanje za svu
decu, pa se naročita briga poklanja gradnji škola i obrazovanju
učiteljskog kadra.
Jednom rečju čini se sve da se zemlja podigne iz privredne i
kulturne zaostalosti.
Literatura
1. Mala Enciklopedija Sveta,¨Prosveta¨, opšta
enciklopedija, četvrto izdanje, Beograd 1986, grupa
autora
2. Atlas Seta, jugoslovenski leksikografski zavod
¨Miroslav Krleža¨ šesto izdanje, Zagreb 1988, grupa
autora
3. Nova LAUROUSSE Enciklopedija, JRJ Zemun 1999,
grupa autora
4. Pomorska Enciklopedija, Leksikografski zavod
FNRJ Zagreb 1955, grupa autora
5. Geografija Sveta, ¨Sloga¨, drugo izdanje, 1958,
grupa autora