Konjunktiv je poseban glagolski nain, kojim se u nezavisnoj reenici izrie subjektivno raspoloenje osobe koje govori: elja ("itao bih"), poticaj ("itajmo!"), zapovijed ("neka ita!"), zabrana ("da nisi itao!"), kolebanje ("da itam?"), mogunost ("mogao bih itati"), doputenje ("makar itao").

U zavisnoj reenici konjunktiv radnju zavisne reenice "povezuje" s glagolom glavne reenice, pa mu otuda i naziv (coniungre "povezati"). Td s n prvdi nim binim indiktivm.

TVORBA:

Konj. prezenta aktiva i pasiva: prezentska osnova + -- (1. konj.) / -- (2., 3. i 4. konj) + lini nastavci (aktivni za aktivni konjunktiv, pasivni za pasivni konjunktiv)

Konj. imperfekta aktiva i pasiva:prezentska osnova + -r- + lini nastavci, aktivni za aktivni konjunktiv, pasivni za pasivni konjunktiv (tj. infinitiv prezenta aktiva + lini nastavci)

Konj. perfekta:aktivni: perfektna osnova + -ri- + lini nastavci za aktivpasivni: particip perfekta pasiva + konj. prezenta glagola esse

Konj. pluskvamperfekta:aktivni: perfektna osnova + -isse- + lini nastavci za aktiv (tj. infinitiv perfekta aktiva + lini nastavci)pasivni: particip perfekta pasiva + konj. imperfekta glagola esse

Glagol esse:prezent: sim, sis, sit; simus, sitis, sint;imperfekt: essem, esses, esset; essmus, esstis, essent;perfekt: furim, furis, furit; fuermus, fuertis, furint;pluskvamperfekt: fuissem, fuisses, fuisset; fuissmus, fuisstis, fuissent.

UPOTREBA:

1. adhortativni konjunktivznaenje: poticanjenegacija: nenapomena: samo konjunktiv prezenta u 1. licu mnoineprimjer: Legmus! "itajmo!"

2. jusivni konjunktivznaenje: zapovijednegacija: nenapomena: samo konjunktiv prezenta u 2. i 3. licu jednine i mnoineprimjer: Legat! "Neka ita!"

3. prohibitivni konjunktivznaenje: zabrananegacija: nenapomena: konjunktiv prezenta za obinu, a konjunktiv perfekta za strogu zabranuprimjer: Ne id facias! "Ne ini to!", Ne id fecris! "Da sluajno nisi to uinio!"

4. koncesivni konjunktivznaenje: doputenje da se unato zapreci vri radnjanegacija: nenapomena: konjunktiv prezenta za sadanjost, konjunktiv perfekta za prolostprimjer: Multum labres, at pauper sis. "Premda mnogo radi, ipak si siromaan.", Ne furit magna Graecia, tamen clros potas dedit. "Makar Grka nije bila velika, ipak je dala slavne pjesnike".

5. dubitativni ili deliberativni konjunktivznaenje: sumnja i kolebanjenegacija: nonnapomena: konjunktiv prezenta za sadanjost, konjunktiv imperfekta za prolostprimjer: Quid dicam? "to da kaem?", Quid dicrem? "to je trebalo da kaem?", Ego tibi donum non dem? "Zar ja da ti ne dam dar?"

6. potencijalni konjunktivznaenje: mogunostnegacija: nonnapomena: konjunktiv prezenta ili perfekta za sadanjost, konjunktiv imperfekta za prolostprimjer: Homrus sine dubio optmus poetrum voctur. "Homer bi se bez dvojbe mogao nazvati najboljim od pjesnika."; Cicernis eloquentiam facle laudavertis. "Ciceronovu rjeitost biste lako pohvalili."; Id sine ullo dubio confirmrem. "To sam bez ikakve dvojbe mogao potvrditi".

7. irealni konjunktivznaenje: neostvarenostnegacija: nonnapomena: konjunktiv imperfekta za sadanjost, konjunktiv pluskvamperfekta za prolost; najee stoji u pogodbenim reenicamaprimjer: Quos Caesar servavisset, tu crudelissme trucidavisti. "One koje bi Cezar bio sauvao ti si najokrutnije smaknuo."

8. optativni konjunktivznaenje: eljanegacija: nenapomena: (a) konj. prezenta za ispunjivu elju u sadanjosti; (b) konj. imperfekta za za neispunjivu elju u sadanjosti; (c) konj. perfekta za ispunjivu elju u prolosti; (d) konj. pluskvamperfekta za neispunjivu elju u prolosti; uz ovaj konjunktiv najee stoje uzvici o si! "o da" i utnam! "kamo sree da!"primjer: (a) Vivat rex! "Neka ivi kralj" (= "ivio kralj!"); O si felix sis! "O da bude sretna"; (b) Utnam plures amcos habrem! "Kamo sree da imam vie prijatelja!" (a nemam); (c) O si hoc recte fecrim! "O da sam ovo ispravno uinio!" (a ne znam jesam li); (d) Utnam ne id malum fecissmus! "Kamo sree da nismo uinili to zlo!" (a jesmo)

VJEBA

1. Utnam linguam Latnam scirem!2. Qui dedit beneficium, taceat; narret, qui accpit!3. Dicat quis: "Ubi bene, ibi patria".4. Utnam ne Gracchi interfecti essent!5. Auditur et altra pars!6. Vivmus atque ammus!7. Quid sit optabilius sapienti, quid praestantius, quid melius?8. Nemnem cito accusavris, nemnem cito laudavris!9. Ab aliis laudris, ab aliis moneris, at semper virtti studbis.10. Utnam Athnis diutius manuissmus!11. Quod exemplum sequrer? Quem imitrer?12. Homo credlus cuique omnia credidrit.13. Superbi ne fuertis!14. Omnes taceant, at ego verum dicam.15. Quis umquam haec mendacia machinartur? (machnor 1. machintus sum "izmisliti")

LATINSKI JEZIK DRUGA GODINA UCENJA

CAS III , IV;

NEZAVISNI KONJUNKTIVI, KONJUNKTIV PREZINTA I IMPERFEKTA AKTIVA

KONJUNKTIV PREZINTA I IMPERFEKTA PASIVAKonjunktiv je nacin kojim se, razlicito od indikativa, izrazava zamisljena ili nameravana radnja

koja moze ali ne mora biti izvrsena.

Naziv nacina coniunctivus potice od glagola coniugere(vezivati) I ukazuje na povezanost konjunktiva u zavisnoj recenici sa predikatom glavne recenice.

Medjutim, konjunktiv moze stajati I u nezavisnkoj recenici, tzv. Nezavisni konjunktiv.

U tom slucaju pored osnovnog znacenja izrazava I subjektivno respolozenje lica koje govori, zelju da se rednja izvrsi, podsticaj, zapovest, zabranu, mogucnost, I dopustanje.

Konjunktiv prezenta moze se prepoznati po samoglasnilku koji se dodaje direktno prezentskoj

osnovi.

Prva konjugacija E

Druga, treca I cetvrta A

Pomocni glagol I neki nepravilni glagoli I

Amem, ames, amet, amemus, ametis, ament.

Amer, ameris, ametur,amemur, amemini, amentur.

Moneam, moneas, moneat, moneamus, moneatis, moneant.

Monear, monearis, moneatur,moneamur, moneamini, moneantur.

Legam, legas, legat, legamus, legatis, legant.

Legar, legaris, legatur, legamur, legamini, legantu.

Puniam, punias, puniat, puniamus, puniatis, puniant.

Puniar, puniaris, puniatur, puniamur, puniamini, pluniantur.

Sim, sis, sit, simus, sitis, sint.

Konjunktiv imperfekta aktiva I pasiva gradi se od infinitiva prezenta aktiva I licnih nastavaka za

aktiv, odnosno pasiv.

Amarem, amares, amaret, amaremus, amaretis, amarent.

Amarer, amareris, amaretur, amaremur, amaremini, amarentur.

Monerem, moneres, moneret, moneremus, moneretis, monerent.

Monerer, monereris,moneretur, moneremur, moneremini, monerentur.

Legerem, legeres, legeret, legeremus, legeretis, legerent. Legerer, legereris legeretur, legeremur,legeremini, legerentur.

Punirem, punires, puniret, puniremus, puniretis, punirent. Punirer, punireris, puniretur, puniremur, puniremini, punirentur.

Essem, esses, esset, essemus, essetis, essent.

NEZAVISNI KONJUNKTIVIKonjunktivom prezenta moze da se izrazi : zapovest, potsticanje, zabrana, zelja, mogucnost,

dopustanje.

Konjunktivkom imperafekta se izrazava irealna zelja ili radnja u sadasnjosti ili kolebanje za proslost.LATINSKI JEZIK DRUGA GODINA UCENJA

CAS V , VI

KONJUNKTIV PERFECTA I PLUSKVAMPERFEKTA AKTIVA I PASIVA gradjenje

Konjunktiv perfecta gradi se od perfekatske osnove i zavrsetaka. Aktiv;

l. laudaverimus

2. laudaveritis

3. laudaverint

Konjunktiv pluskvamperfekta se gradi od pervekatske osnove i zavrsetaka.

l. laudavissemus

2. laudavissetis

3. laudavissent

Konjunktiv perfeka i pluskvamperfekta pasiva slozeni su oblici. Grade se od participa perfecta pasiva glagola koji se menja i konjunktiva prezenta odnosno konjunktiva

imperfekta pomocnog glagola.

Laudatus, a , um sim

Sis

Sit

Laudati, ae, a simus

Sitis

Sint

NEZAVISNI KONJUNKTIVIA)KONJUNKTIV PERFEKTA

1. Ako se zeli ostvarenje ispunjive zelje U PROSLOSTI, upotrebljava se konjunktiv perfecta.

Pr.Utinam recte dixerim! Daj boze da sam tacno rekao!2. Mogucnost ili blaza tvrdnja takodje izrazava se konjunktivom perfecta. Prevodi se nasim kondicionalom ili opisno glagolom moci i infinitivom.

Pr. Dicat aliquis. Neko bi mogao da kaze.

3. Konjunktivom perfekta takodje moze da se izrazi dopustanje.

Pr. Ne fuerit Graecia magna, tamen plurima it clarissima inenia genuit.

Ma i ne bila velika , grcka je ipak iznedrila veoma mnogo nadasve slavnih talenata.

B)KONJUNKTIV PLUSKVAMPERFEKTA

Konjunktivom pluskvamperfekta izrazavamo neispunjivu zelju ili radnju u proslosti.

Pr. Utinam ne hoc malum fecissem.

Kamo srece da nisam ucinio ovo zlo.

Si tacuisses, philosophus mansisses.

Da si cutao ostao bi filozof.

Pluskvamperfekatlaudatus, a, um essem

laudati, ae, a essemus

esses

essetis

esset

essent