KYOTO PROTOKOL - fmpe.edu.bafmpe.edu.ba/images/nastava/944/Ekonomija_okoliša_Kyoto_protokol.pdf ·...
Transcript of KYOTO PROTOKOL - fmpe.edu.bafmpe.edu.ba/images/nastava/944/Ekonomija_okoliša_Kyoto_protokol.pdf ·...
Vodena para (H2O), ugljen dioksid (CO2), metan (CH4) i diazot
oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim
aktivnostima i oni, izmiješani u
cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko
Zemlje.
Taj omotač sprječava gubitak toplinske
energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za
život.
Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30°C hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa
bida, hladna i beživotna.
Sunce zagrijava površinu Zemlje.
Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje.
Na taj način zemljina površina reflektira oko 70% sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu.
Staklenički plinovi u atmosferi apsorbuju dio tog zračenja, čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva 'učinak staklenika'.
Kao rezultat takvog procesa, Zemljina površina održava
klimu koja je povoljna za živa bida.
Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa
šuma uzrokuju povedanje količine
ugljen dioksida (CO2) u atmosferi.
Ljudi svojim aktivnostima
ispuštaju i druge stakleničke plinove,
kao što su metan (CH4) i diazot oksid
(N2O).
Staklenički plinovi nastali ljudskim
aktivnostima utiču na cijeli sistem dovodedi
do dodatnog globalnog
zagrijavanja.
U proteklih 100 godina globalna temperatura je
porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 °C.
Kyoto Protokol je predviđen da smanji
globalne emisije stakleničkih plinova s
ciljem postizanja njihove stabilizacije, što de
spriječiti opasne antropogene
promjene klimatskog sistema.
Cilj Kyoto Protokola je bio da ustanovi legalno obavezujudi
međunarodni sporazum, u kome se sve nacije
koje učestvuju, obavezuju da se bave pitanjem globalnog
zagrijavanja i emisije stakleničkih plinova.
Pet principa Kyoto Protokola su:
1. Obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova, koji su legalno obavezujudi za 37 industrijaliziranih zemalja (zemlje Aneksa I), kao i obaveze za ostale potpisnice sporazuma;
2. Priprema politika i mjera koje smanjuju emisiju stakleničkih plinova, kao i korišdenje svih dostupnih mehanizama, kao što su zajednička implementacija, mehanizam čistog razvoja, trgovanje emisijama koji de biti nagrađeni kreditima koji dozvoljavaju više emisija u svojoj zemlji
3. Minimiziranje uticaja na zemlje u
razvoju ustanovljavanjem
fonda za adaptaciju klimatskih promjena
4. Računovodstvo, izvještavanje i revizija, u cilju
osiguranja integriteta Protokola
5. Oformljavanje komiteta koji de
osiguravati integritet Protokola.
Po Protokolu “zemlje Aneksa I” obavezale su se na smanjenje četiri staklenička plina (ugljen dioksid, metan, azot oksid, sumporheksaflorid) i dvije grupe plinova (fluorougljikovodonici i perfluorokarbonska jedinjenja) koje proizvode.
Zemlje Aneksa I su se sporazumjele da smanje svoju ukupnu emisiju stakleničkih plinova za 5.2% od nivoa na kom su oni bili 1990. godine.
Prema odredbama Protokola, svaka od Zemalja Aneksa I je obavezna da preda godišnji izvještaj o svim emisijama stakleničkih plinova i njihovim izvorima, kao i o načinima za njihovo reduciranje po Kyoto Protokolu.
Po Protokolu, Zemlje Aneksa I su se obavezale na nacionalne ili zajedničke ciljeve smanjenja koji iznose:
8% zajedničkog smanjenja za EU i druge,
7% za USA (ovo nije bilo obavezujude, jer USA nije bila potpisnica),
6% za Japan i
0% za Rusiju.
Sporazum dozvoljava povedanje emisije za Australiju od 8% i 10% za Island.
Protokol obezbjeđuje nekoliko fleksibilnih mehanizama koji omogudavaju zemljama Aneksa I da postignu ciljne emisije stakleničkih plinova, tako što de skupljati emisione kredite.
Krediti se mogu prikupiti finansiranjem projekata koji smanjuju emisije u zemljama koje nisu potpisnice Aneksa I ili u drugim zemljama Aneksa I ili kupovinom kredita od zemalja Aneksa I i zemalja koje nisu potpisale Protokol.
U ove mehanizme spadaju trgovina emisijama, mehanizam čistog razvoja i zajednička implementacija.
U praksi ovo znači da zemlje koje nisu potpisnice Aneksa i nemaju restrikcije u
vidu nivoa emisije, dobijaju finansijske podsticaje da razvijaju projekte , koji utiču na smanjenje
emisije stakleničkih plinova, da bi dobili emisione kredite koji se mogu prodati
zemljama Aneksa I, podržavajudi održivi razvoj.
Fleksibini mehanizmi dozvoljavaju Zemljama Aneksa I sa efikasnim industrijama, koje
emituju male nivoe stakleničkih plinova i imaju visoke ekološke standarde, da kupuju emisione
kredite na svjetskom tržištu, umjesto da smanjuju emisije u zemlji.
Najvedi dio prošlih i trenutnih globalnih emisija stakleničkih
plinova potekao je iz razvijenih zemalja;
Emisije po glavi stanovnika u
zemljama u razvoju su još uvijek na niskom nivou;
Dio globalnih emisija koje potiču iz
zemalja u razvoju de porasti u skladu sa
društvenim i razvojnim
potrebama;
Kina, Indija i ostale zemlje u razvoju nisu uključene u bilo koja numerička ograničenja Kyoto Protokola, zato što one nisu glavni doprinosioci emisiji stakleničkih plinova u periodu industrijalizacije prije potpisivanja sporazuma.
Kina je od tada postala najvedi izvor stakleničkih plinova.
Protokol reafirmira princip po kom razvijene zemlje moraju
da pladaju milijarde dolara i da dopremaju tehnologiju drugim zemljama za
istraživanja i projekte vezane za proučavanje
klimatskih promjena.
Izvor ovih kredita su:
Clean Development Mechanism (CDM) tj mehanizam čistog
razvoja i
Joint Implementation (JI),
tj. projekti zajedničke
implementacije.
Razlog za kupovinu ovih kredita su penali
u slučaju neispunjenja obaveza
iz Protokola:
1. Zemlja koja nije ispunila svoju
obavezu se dodatno obavezuje za
smanjenje od 30% i da nadoknadi razliku
koju u prethodnom periodu nije ispunila;
2. Zabranjuje joj se da trguje kreditima dok ovaj penal ne
podmiri
Negativne kritike na Kyoto Protokol potiču od stručnjaka iz oblasti ekonomije iz USA i uglavnom usmjerene na negativan uticaj na cjelokupnu industriju, uključujudi postrojenja za obradu i pravljenje
aluminijuma i gvožđa, proizvodnju papira, preradu nafte, automobilsku industriju.
Postoje zagovornici toga da Protokol ne preduzima dovoljno da bi kriva emisije stakleničkih plinova dovela na željeni nivo.
Drugi smatraju da cijena Kyoto Protokola prevazilazi korist koja se od njega dobija.
Tredi smatraju da su standardi koje postavlja previše optimistični.
Država Udio u ukupnoj emisiji (%)
Kina 22,2
USA 17,8
Indija 5,5
Rusija 5
Japan 4,1
Njemačka 2,4
Kanada 1,8
Velika Britanija 1,7
Južna Koreja 1,6
Iran 1,5
Italija 1,4
Meksiko 1,4
Južna Afrika 1,4
Saudijska Arabijs 1,4
Brazil 1,3
Francuska 1,2
Indonezija 1,1
Australija 1,1
Španija 1,1
Poljska 1
Ostali 23,7
Inicijalni izvještaj BiH za UNFCCC pokazuje da je
najznačajniji izvor emisije CO2 u Bosni i Hercegovini
energetski sektor, koji doprinosi sa 70% ukupnih
emisija CO2.
Sektorski izvori ostalih emisija uključuju
poljoprivredu (12%), industrijske procese (11%) i otpad (3%).
U energetskom sektoru, čvrsta goriva
– ugalj čine najvedi udio (77%), nakon čega slijede tečna goriva (17%) i gas
(6%).
Najvedi izvor CO2 u industrijskim procesima su
proizvodnja željeza i čelika, sa više od
67%.
Glavni izvori metana u Bosni i
Hercegovini, prema Inicijalnom
izvještaju, jesu poljoprivreda (uzgoj stoke),
nekontrolisane emisije iz rudnika uglja i odlaganje
otpada.
Najvede količine emisija N2O dolaze iz poljoprivrednog
tla zbog obrađivanja i uzgoja usjeva.
Male i srednje hidroelektrane
Korištenje solarne energije
Korištenje snage vjetra
Proizvodnja biodizela
CDM projekti u BiH imaju svoju šansu u niskoj energetskoj efikasnosti zemlje, mogudnosti dobivanja energije iz obnovljivih izvora, te upravljanju otpadom.
Obnovljivi izvori energije na koje se računa su: