KRŠĆANSKI POGLED NA

PREDBRAČNI SPOLNI ODNOS

Mihael Hertarić

Zagreb, 2014. godine

2

SADRŽAJ

UVOD ................................................................................................................................................3

PROBLEMATIKA PREDBRAČNOG SPOLNOG ODNOSA ............................................................4

MOTIVI PREDBRAČNOG SPOLNOG ODNOSA ............................................................................5

HEDONISTIČKI SPOLNI ODNOSI ................................................................................................5

SVETO PISMO I CRKVENI NAUK O PREDBRAČNIM SPOLNIM ODNOSIMA ..........................7

SVETO PISMO ...............................................................................................................................7

CRKVENI NAUK ............................................................................................................................8

ZAŠTO NIJE „DOPUŠTEN“ PREDBRAČNI SPOLNI ODNOS .......................................................8

KAKO ODGOVORITI NA PROBLEM PREDBRAČNIH SPOLNIH ODNOSA .............................. 10

SPOLNOST ................................................................................................................................... 10

LJUBAV........................................................................................................................................ 11

BRAK............................................................................................................................................ 12

ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 14

LITERATURA ................................................................................................................................. 15

3

UVOD

Tema spolnih odnosa danas je vrlo aktualna, ali se na žalost na krivi način. Skoro sve

dnevne novine i svi časopisi su puni erotskih sadržaja, te imaju redovite rubrike savjetovanja

o spolnim odnosima. Mladi danas imaju puno informacija, ali te informacije ne služe

čovjekovu razvoju, nego da mu se zatrne tradicionalni moral i da se nametnu neki drugi

svjetonazori koji pogoduju određenim skupinama. Niti u školama se ne mogu dobiti prave

informacije, što nam i svjedoči novi zdravstveni odgoj koji pogoduje određenim skupinama

da mogu preodgajati djecu. Danas po tim nekim novim normama čovjek više ne zna da li je

muško ili žensko. Barem tako uče djecu. Crkva odnosno katehisti moraju ozbiljno prionuti

odgoju mladeži za prave vrijednosti. Oni sami moraju to živjeti jer se danas najviše može

odgajati tako da se daje primjer, a ne da se samo lijepo o nečem govori. U ovom radu iznijet

ću problematiku predbračnih spolnih odnosa, te kako na to gleda Crkva i kako pristupiti tom

možda najraširenijem problemu danas.

4

PROBLEMATIKA PREDBRAČNOG SPOLNOG ODNOSA

Prema istraživanju danas se u spolne odnose prije braka upušta oko 90% mladića i oko

50% djevojaka1, te se stoga spolni odnosi među mladima generaliziraju. Na spolne odnose

tolerantnije gledaju školovaniji i ekonomski dobro stojeći mladi, te oni koji žive u urbanim

sredinama, ali se taj „problem“ polako širi na sve dobne, materijalne i geografske skupine.

Čak se danas zabrinutost starijih smanjuje, te ne govore o tome sa svojom djecom, nego im

daju otvorene ruke da čine što žele, samo da im se ne dogodi neželjene trudnoća ili neka

bolest.

Mladi koji su zaručeni smatraju da je spolni odnos normalno ponašanje i oni koji ga ne

prakticiraju su zaostali i nenormalni. Zbog svega toga danas je u krizi i brak i tradicionalni

moral. Za drugačiji pogled na seksualnost pridonosi ozračje društva u kojem je moralni

standard jako pao, pa se tako o seksualnosti otvoreno govori u svim mediji, ali ne sa pozitivne

strane da bi informirao mlade i dao im do znanja da spolni odnos nije samo užitak nego

prožima cijelo biće: tijelo, duh i dušu, nego im se daje do znanja da je spolni odnos normalna

stvar koju treba sasvim otvoreno prakticirati, često na hedonistički način, bez ikakvih

osjećaja. Od tog medijskog bombardiranja mladi se pitaju: „Čemu zabrane na seksualnom

području? Zašto bi seksualni odnos trebao biti izraz potpune i neopozive osobne odluke

muškarca i žene? Zašto dvoje zaljubljenih ne smije iskazivati i živjeti međusobno ljubav i na

genitalnom planu? Zašto bi bio nemoralan i nedopušten seksualni odnos u jedno prigodnom

ljubavnom susretu namjerno prolaznom? Zašto se seks ne može živjeti jednostavno i kao

zabava? Zar ne ovisi o partnerima koji će smisao i važnost dati seksualnom susretu i odnosu?

Zašto seksualnost ograničavati institucijom, tj. brakom i prokreativnošću? Zar život nije

mnogo bogatiji od institucije? Ima li uopće ikakva smisla religiozno-crkveno sklapanje braka?

Odakle društvu i Crkvi pravo da ulaze u čovjekovu intimnu sferu, osobitu seksualnu? S kojim

pravom i na temelju čega može utvrditi da određena seksualna ponašanja isključuju iz

kraljevstva nebeskoga? Zar Crkva nije u prevelikom zastoju u pogledu čovjekove

seksualnosti?“2 Sva ta pitanja mladi danas postavljaju, ali često ne dobivaju konkretne

odgovore na njih. Sam naš novi zdravstveni odgoj daje iskrivljeni pogled na ljudsku

seksualnost te se od malena na krivi način odgaja djecu za normalan i zdrav seksualni život. O

načinu prikladnog odgoja govorit ću nešto kasnije.

1 Istraživanje Kinsijevog instituta 2 Šolić, Petar, Kršćanski pogled na seksualnost, CUS (22) 1, 1987, str. 20.

5

MOTIVI PREDBRAČNOG SPOLNOG ODNOSA

Motivi koji mlade potiči na predbračni spolni odnos su različite naravi i o njima bi se

mogla napraviti doktorska radnja. Ja ću tu spomenuti samo neke koje je Petar Šolić naveo u

svojem članku.

Kao što sam već prije naveo jedan od motiva za spolni odnos je i nedovoljna ili loša

informiranost, pa tako često mladi ne shvaćaju u što se upuštaju i koje posljedice može imati

za njih, od neželjene trudnoće, pa do toga da netko bude povrijeđen, što se često događa kod

djevojaka jer njima nije dovoljan samo užitak, nego i trebaju nešto više – ljubav. Djevojke se

često osjećaju kao predmet požude. Prvu informaciju o seksualnosti bi mladi trebali dobiti od

stariji odnosno roditelja, ali kod njih nerijetko je to tabu tema. Isto tako se često u školama

dobiva nedovoljna informacija jer se seksualnost obrađuje samo na području biologije, a ne

govori se o djelovanju na ljudsku psihu i dušu.

Jedan od motiva je i društvo gdje se mladići preko spolnog odnosa „afirmiraju u

društvo“, te na to gledaju kao na „uspjeh“. Često se događa da mladi vele „svi to čine“, pa

moraju i oni jer neće biti prihvaćeni u društvu, te će ih svi ismijati. Samo društvo je srušilo

sve tabue na području seksualnosti, te je uništilo sve moralne vrijednosti i ograničenja.

Danas više nema strahova u području spolnih odnosa. Nekada su se ljudi bojali

zaraznih bolesti i neželjene trudnoće. Danas postoje različita kontracepcijska sredstva, pa se

spolnom odnosu pristupa lako i bez ikakve bojazni, jer se danas sve može riješiti, ne

razmišljajući o drugim posljedicama na bazi psihe i duše.

Seksualnost je danas potpuno odjeljenja od Boga i u potpunosti je sekularizirana, te se

time i umanjuje vrijednost sakramenta ženidbe. Mladi seks odvajaju od ljubavi i

prokreativnosti, te se njemu pristupa kao sredstvu za zadovoljenje osobnih potreba, jer je

spolni nagon jedan od najjačih nagona u čovjeku i ako se to ne kontrolira, dolazi do

obezvrjeđenja samoga sebe, a i druge osobe.

HEDONISTIČKI SPOLNI ODNOSI

Najgori oblik spolnog odnosa je onaj čisto hedonistički u kojem je jedini motiv

seksualna naslada. Takvi se odnosi najčešće događaju među mladima, ali u današnje vrijeme

ima i sve više kod zaručnika i bračnih drugova. Ljudi koji na takav način upražnjavaju spolne

odnose, često zapadaju u to da im takav stil života postane cilj, te se time blokira razvoj

6

sposobnosti čovjekovog darivanja nekome. Osobe u hedonističkom spolnom odnosu tretiraju

jedna drugu kao predmete kojima će postići seksualnu nasladu, a ako kojim slučajem jedna

osoba taj spolni odnos ne smatra čisto hedonistički, javlja se često depresija i osjećaj

iskorištenosti. Takvi spolni odnosi su apsolutno nemoralni i nedopušteni jer uništavaju

ljudsko dostojanstvo.

Spolni odnos se mora ostvariti na način da se u drugoj osobi gleda poštovanje, dijalog,

ljubav, te se mora ostvariti najdublji mogući međusobni odnos i jedinstvo. Hedonistički spolni

odnosi u čovjeku stvaraju duboku podvojenost između duha i tijela. U hedonističkim spolnim

odnosima dvije osobe darivaju jedna drugoj vlastito tijelo, ali ne i duh, ne komuniciraju jedno

drugome sebe, već ostvaruju samo tjelesno jedinstvo, a to narušava čovjekovu osobnost.

Čovjek u takvim spolnim odnosima uvijek teži da ih ima s različitim osobama, jer te

osobe gleda kao predmete i sredstva za postizanje spolnog užitka. U takvim odnosima dolazi

do depersonalizacije partnera, a i samoga sebe. Tko je u mladosti navikao na ovakav spolni

život, teško će ostvariti sretan i uspješan brak.

7

SVETO PISMO I CRKVENI NAUK O PREDBRAČNIM SPOLNIM

ODNOSIMA

SVETO PISMO

Najznačajniji i najvažniji tekst koji govori o spolnim odnosima prije braka nalazi se u

Dekalogu u šestoj Božjoj zapovijedi: „Ne učini preljuba“ (Izl 20,14). Tu zapovijed trebamo

gledati u širem smislu jer u užem govori samo o onima koji su već u braku. Sam Ponovljeni

zakon (22,13-29)3 naglašava vrijednost djevičanstva kao i knjiga Izlaska (22,15-16)

4. Stari

zavjet nam donosi da se gubitak djevičanstva treba kazniti i to kamenovanjem ili gubitkom

časti, ovisno da li je djevojka bila zaručena ili ne. Kod židova su se zaruke smatrale prvom

fazom braka, ali nije bilo dopušteno imati za to vrijeme spolne odnose.

U Novom zavjetu na nekoliko mjesta sam Isus govori o preljubu (Mt 5,27-28) i

bludništvu (Mt 5,31-32). Kada govori o preljubu nadopunjuje starozavjetni govor o preljubu

te veli da ako netko pogleda ženu sa požudom s njome čini preljub u srcu, te time naglašava

unutarnju čistoću. Sveti Pavao na više mjesta u svojim poslanicama osuđuje spolno općenje

izvan braka, te oštro osuđuje bludnost i svaku vrstu nečistoće. U tome smislu onda osuđuje i

3 „Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: ‘Oženih

se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva’ – neka tada djevojčin otac i majka uzmu

dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. Potom neka progovori starješinama

djevojčin otac: ‘Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. Stoga joj pripisuje svašta ružno i

tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!’ I neka razastru

plahtu pred gradskim starješinama. Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; neka ga, zato što

je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I

neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. Ali ako optužba – da se na mladoj ženi nije

našlo djevičanstvo – bude istinita, neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina

grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako

ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i

sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu

sretne drugi čovjek i s njom legne, oboje ih dovedite do vrata toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru:

djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo

iz svoje sredine. Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo

taj što je s njom legao; a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da

navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala,

nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć. Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s

njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset

srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.“ 4 „Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za

ženu. Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za

djevojku.“

8

predbračne spolne odnose među zaručnicima. Među biblijske istine spada da je jedino mjesto

za spolne odnose u braku i da ima za cilj prokreaciju. Biblija nam govori da se predbračni

život mora živjeti u djevičanstvu i čistoći.

CRKVENI NAUK

Kršćanska tradicija nam oduvijek govori da se spolno sjedinjenje ostvaruje samo u

braku između dviju osoba koji tu svoju seksualnost usmjeruju prema tome da začnu dijete

koje će odgajati, a to je samo moguće ako su u stabilnoj životnoj zajednici odnosno u braku.

Kroz povijest se često raspravljalo kada je brak sklopljen, da li privolom ili spolnim

sjedinjenjem. Papa Aleksandar III. u 12. stoljeću je riješio taj problem rekavši da se brak

stvara međusobnom privolom, a spolno sjedinjenje mu daje apsolutno nerazrješivost. To

vidimo danas i u kanonskom pravu.

Katolička tradicija je oduvijek osuđivala spolne odnose izvan braka i to se vidi kroz

kršćansku tradiciju. Motivi za to su osim onih u Svetom pismu i ovi: „nema garancije za

dobar odgoj djeteta, predbračni spolni odnosi često ne vode u brak, njima je minirana osoba,

obitelj i društvo, štetni su za zdravlja, itd.“5.

Drugi vatikanski sabor samo ukratko govori o toj problematici i potvrđuje prijašnja

stajališta na tu temu. Najjasnije se o tome izjasnila Kongregacija za nauk vjere u Persona

humana (29. Prosinca 1975.), koja govori o nedopuštenosti predbračnih spolnih odnosa, te da

se on mora dogoditi kod muškarca i žene koji su sklopili zajednicu života, te im to nije neki

oblik zabave i zadovoljavanja požude, nego imaju za cilj prokreaciju.

ZAŠTO NIJE „DOPUŠTEN“ PREDBRAČNI SPOLNI ODNOS

Sklapanjem braka muškarac i žena stupaju u potpuno zajedništvo na raznim razinama

kao što su: tjelesna, afektivna, duhovna, društvena. Prije sklapanja braka njihov zajednički

život je nepotpun i djelomičan, te njihova ljubav još nije sazrjela, pa tako ne bi trebalo biti ni

spolnog odnosa dok ta ljubav ne bude potpuna, da oni mogu reći da su jedno tijelo i jedna

duša.

5 Šolić, Petar, Kršćanski pogled na seksualnost, CUS (22) 1, 1987, str. 26.

9

Predbračni spolni odnosi vrlo lako mogu dovesti do toga da se sklopi brak iako možda

nisu jedno za drugo, pa se to kasnije odrazi na cijeli njihov bračni i obiteljski život. Danas se

često događa da mladić od djevojke traži potvrdu ljubavi u seksu, ali čemu dokazivati ako se

istinski vole. „Prava ljubav ne traži dokaze, ona se dariva, a ne traži sebe i svoje.“6

U mnogo slučajeva se ide za tim da se provjeri seksualna usklađenost, jer ona

pridonosi uspješnosti bračnoga života. To su čiste besmislice jer iako je seksualna usklađenost

vrlo važna ona se postiže postupno tijekom bračnog života, te neki pokusi nisu autentična

ljubav.

Stupanjem u predbračne spolne odnose izlaže se opasnosti da se kasnije bračni život

gleda kroz prizmu užitaka i da se na taj način u njima javlja sebičnost jer se ide za tim da se

zadovolji samog sebe. Tu se šteti ne samo sebi nego i bračnom i obiteljskom životu, a i pati

društveni život. Bit takvog spolnog odnosa je ugoda, a ne prokreacija, koja nekad zahtjeva i

određena odricanja, žrtve i napore.

Prakticiranje spolnog odnosa prije braka može dovesti do toga da dvoje mladih ima

osjećaj kao da su u braku i ne upoznaju se dovoljno na drugim razinama. Muškarac često u

takvim situacijama djevojku gleda kao predmet kojim postiže seksualnu nasladu, a djevojka

se u toj situaciji osjeća frustrirajuće jer se njezino majčinstvo promatra banalno, a to sve može

ostaviti duboke posljedice na kasniji bračni i općeniti život. Sklapanjem braka muž i žena

počinju težiti tome da dobe potomstvo i njihov spolni odnos nije samo radi užitka, iako u

današnje vrijeme se često događa da se osnivanje obitelji odgađa što je više moguće, pa i sami

spolni odnos nema svoju prvu i osnovnu svrhu.

Mlade se treba educirati o seksu jer su bombardirani raznim informacijama kojima nije

cilj dobro ljudi, nego da se dobije neka korist (prodaja seksa), te tako mladi često gube

moralni osjećaj u pogledu života, prokreacije, ljubavi i seksualnosti.

6 Šolić, Petar, Kršćanski pogled na seksualnost (II), CUS (22) 2, 1987, str. 142.

10

KAKO ODGOVORITI NA PROBLEM PREDBRAČNIH SPOLNIH

ODNOSA

U prijašnja vremena obiteljska zajednica je bila temelj odgoja mladih, ali kako je

danas obitelj sve više u krizi, neki drugi trebaju preuzeti taj temeljni odgoj. Prvenstveno

smatram da bi taj odgoj trebala preuzeti Crkva preko svećenika i katehista, jer se u škole

polako uvode neki programi koji su moralno sumnjivi. Kada se mlade, a danas i starije,

priprema za brak treba im dobro objasniti sve vidove braka, obitelji, zajednice, djece, pa i

spolnih odnosa. Crkva vođena Duhom Svetim bi trebala poticati roditelje da svojim životom

uče djecu odgovornom ponašanju na svim područjima života, jer kako se veli: „Kakav otac,

takav sin“.

Ante Komadina u svojem članku govori o tri bitna elementa koja trebaju katehisti

proći sa mladima da bi ih dobro pripremili za odgovorni spolni život i brak, a to su: 1.

spolnost, 2. ljubav, 3. brak kao sakrament.

SPOLNOST

„Seksualnost je bitna komponenta koja određuje čovjeka ne samo u biološkom nego i

u psihološkom i duhovnom pogledu. Seksualnost je snaga, sposobnost koja obuhvaća, utječe i

uvjetuje, razumije se ne uvijek istim intenzitetom, svaki čovjekov čin.“7 Na ovaj način

Komadina definira seksualnost. Ona mora uvijek biti u službi ljubavi, koja je opet u službi

prokreacije.

Danas je seksualnost pogođena određenom revolucijom, te se ona često stavlja u

službu samo zadovoljstva. Katehisti danas trebaju mladima protumačiti što je to pravilno

kršćansko shvaćanje spolnosti, gdje je njezin cilja prokreacija. To možemo vidjeti već na

samom početku Biblije u knjizi Postanka gdje Stvoritelj ne želi da čovjek bude sam, nego da

kroz ljubav osnuje zajednicu kojoj će biti cilj rađanje djece. Možemo reći da je seksualnost

„sposobnost-težnja-potreba osobnog „Ja“ da uspostavi intimni kontakt s određenim „Ti“

darivajući sebe potpuno i prihvaćajući drugu osobu u svoj složenosti njezine bogate

osobnosti“8.

7 Komadina, Ante, Kršćanski pristup ljubavi, spolnom životu i braku, CUS (18) 3, 1983, str. 237.

8 Isto, str. 238.

11

Mladi čovjek treba prihvatiti svoju spolnost kao dio sebe odnosno ono što je

ukorijenjeno u dubinama njegove ličnosti, te se time on mora dokazati i realizirati. Spolnost je

jedan od najjačih načina da se muškarac i žena jedno drugom daruju u ljubavi. Seksualnost je

u službi ljubavi koja mora biti duboka te se iz nje mora vidjeti zadivljenost i moraju težiti da

budu „jedno srce i jedna duša“. Spolnost ne ispunjava svoju svrhu ako se ne integrira i ne

sinkronizira sa razumom, voljom i čuvstvenim životom, te ako ne stoji u službi ljubavi.

Ljubav nije prava ako ima svoje neke faze i različiti intenzitet. Spolnost bez prave ljubavi je

čisto zadovoljenje seksualnog impulsa. Spolnost mora rasti zajedno sa svim čovjekovim

sposobnostima i vrednotama.

Kada se čovjeka odgaja u spolnosti nije dobro ako mu se samo ulijevaju neka nova

strana znanja, nego treba mu sa razumijevanjem govoriti o tome na način da se sagleda

realnost i na temelju toga da se odgaja i to najčešće primjerom svoga života. Mladome se

čovjeku mora dati do znanja da treba razvijati obavezu autokontrole, odnosno vladanja samim

sobom. Zdrava autokontrola je temelj kršćanskog poimanja seksualnosti, ljubavi i bračnog

života. Spolni život nije čista fiziološka funkcija nego je povezan s osjećajima, s mišlju, s

idealima, s ljubavlju i s duhovnim životom. On je povezan sa cijelim ljudskim bićem na svim

dijelovima.

LJUBAV

Spolnost kod čovjeka se postepeno aktivira i razvija, te ako nije u službi ljubavi onda

je neuredna i nemoralna, iako to po biološko-fiziološkom ili juridičkom smislu nije. Ljubav

između dvoje ljudi ne nastaje odmah, nego se postepeno razvija te ima dugu evoluciju.

Komadina definira ljubav kao međusobni susret u darivanju između Ja i Ti, te se oni zajedno

slivaju u zajednicu ljubavi Mi.

Da bi čovjek mogao osjetiti pravu ljubav, a i prijateljstvo, mora izaći iz samoga sebe i

darovati se potpuno drugome. Danas se često govori da je ljubav kada zajedno hodamo neko

vrijeme, ali to nije tako. Da bi ljubav bila prava čovjek mora stati nasuprot svojeg Ti i

potpuno mu se otkriti, te se polako početi prilagođavati i suživljavati. Ja i Ti se moraju sasvim

prihvatiti sa svim pozitivnim i negativnim osobinama, jer bez toga nema ljubavi.

U ljubavi nema individualnosti, jer je ona po svojoj naravi bilateralna. Ja i Ti u ljubavi

moraju težiti da stvore zajedničko Mi. „Ako nemam pri ruci kitu cvijeća, onda se mogu snaći i

12

pružiti nešto drugo što će biti znak moje ljubavi. Ali Ja, tj. sebe samoga, ne mogu zamijeniti

ničim. Bez totalne i neprestane recipročnosti u darivanju između Ja i Ti ne može se govoriti o

istinskoj ljubavi“9.

Po ljubavi polako Ja i Ti stvaraju Mi i kada to Mi postigne stupanj zrelosti, odnosno

kada više u tom zajedništvu nema individualaca, tada su mladi spremni na zaručništvo i mogu

stupiti u brak. I u braku ljubav treba dalje rasti i razvijati se, te se supružnici moraju

dokazivati u ljubavi. Teško je danas dati mladima konkretan odgovor kada pitaju koji su

znakovi ljubavi. Ljubav nije neka simpatija ili tjelesna privlačnost, nije ni ljubakanje ili

avantura na nekoliko dana, nego je ljubav nešto slično kao prijateljstvo, samo je mnogo jača i

snažnija u izričaju i posjeduje erotsko-afektivnu dimenziju koju nema prijateljstvo.

Ljubav pobuđuje želju za totalnom stalnošću, odnosno za pripadnošću jedno drugom

cijelim svojim bićem. Ja i Ti se trebaju promatranjem prilagođavati jedno drugom, te se

korigirati da dođu do izražaja kvalitete i vrijednosti drugoga. Ljubav je ovisnost jedan o

drugome, vjernost, dijalog, obostrana odgovornost i spremnost na žrtvu.

BRAK

Razni tekstovi Staroga zavjeta nam govore o evoluciji braka, a razvoj braka se odvijao

pod utjecajem Božanske objave. Teologija braka temelji se na dva spasiteljska događaja: na

izvještajima o stvaranju (Post 1-3) i izvještaju o Savezu (Pnz 10,12-15). Vjera u Jahvu

pomogla je Izraelcima da svoje poimanje braka obrane od utjecaja okolnih naroda i kultura u

kojima je bila zastupljena poligamija i patrijarhalni odnosi u braku. Prvi govor o braku nam

donosi izvještaj o stvaranju gdje se vide karakteristike braka, a to su: monogamija,

nerazrješivost braka i plodna i recipročna ljubav.

Da bi proroci prikazali Božju ljubav služe se slikom braka i bračne ljubavi, te ona

postaje simbol Saveza kojemu je temelj zaručnička ljubav između Jahve i izabranoga naroda.

„Kao što je Savez izraz recipročne ljubavi Jahve i naroda, ljubav koja je jedinstvena i vječna,

tako i brak mora biti ozračje obostrane ljubavi, vjernosti, jedinstvenosti i nerazrješivosti.“10

Prvi koji se služio simbolikom braka da bi prikazao Savez bio je prorok Hošea (1-3).11

Sami

9 Komadina, Ante, Kršćanski pristup ljubavi, spolnom životu i braku, CUS (18) 3, 1983, str. 241.

10 Isto, str. 243.

11 Ostala mjesta kod proroka koja govore o Savezu kao braku: Iz 5,1-7; 40-55; Jer 2,20-25; 31,21-22; Ez 16; 23

13

proroci su oštro govorili protiv poligamije i monogamijski brak prikazivali kao ideal kojemu

je temelj ljubav i vjernost.

Po Kristu brak dobiva novu dimenziju, te mu se pridodaje sakramentalnost. Sam Isus

je govorio o braku kada su ga pitali za otpuštanje žena gdje on jasno ističe nerazrješivost

braka, te veli da svatko tko otpusti ženu čini preljub isto kao i onaj koji sa požudom pogleda

neku drugu. U Novom zavjetu se vidi nova slika gdje se Krista naziva Zaručnikom, a Crkvu

Zaručnicom. Između njih se vidi neizmjerna ljubav koja mora biti temelj svakog braka, kako i

sam Pavao poziva zaručnike u svojim poslanicama.

Ljubav bračnih drugova nije vremenski ograničena, niti situacijski uvjetovana. Ona je

obećanje, obostrani zavjet, obveza koja ne prestaje, duhovna vrijednost, koju, zato jer je

ljudska treba iz dana u dan njegovati, obnavljati, za nju se odlučivati. Ona obvezuje i u sreći i

u nesreći.

14

ZAKLJUČAK

Iz svega rečenog jasno se vidi da današnje društvo ima velikih problema u poimanju

predbračnog spolnog odnosa. Često se seks svodi na čisto hedonistički pogled, a ne razmišlja

se kakve sve posljedice kasnije može takav spolni odnos donijeti. Na svima nama je dužnost

da se pobrinemo za mlade oko educiranja o spolnosti, te mi kršćani ne smijemo dopustiti da se

preko medija i škola mlade preodgaja i ruši im se moralni kriterij. Ako se spolnosti ispravno

živi prije braka, onda će i kasnije brak bolje funkcionirati i neće biti toliko nastranosti.

Ne smijemo mlade osuđivati što ne žive u djevičanstvu i čistoći jer smo sami jednim

dijelom krivi za to. Uz Božju pomoć preko Duha Svetoga iskreno se nadam da će se polako

početi vraćati moral koji smo imali prije, te će se ozbiljnije pristupati braku i spolnosti.

15

LITERATURA

Članci:

1. Šolić, Petar, Kršćanski pogled na seksualnost, CUS (22) 1, 1987, str. 19-31.

2. Šolić, Petar, Kršćanski pogled na seksualnost (II), CUS (22) 2, 1987, str. 140-150.

3. Komadina, Ante, Kršćanski pristup ljubavi, spolnom životu i braku, CUS (18) 3, 1983, str.

236-247.

Knjiga:

4. West, Christopher,Teologija tijela za početnike, Verbum, 2011.

5. Jeruzalemska biblija, Kršćanska sadašnjost, 2007.