Konzularne misije
-
Upload
morethanwords -
Category
Documents
-
view
238 -
download
0
description
Transcript of Konzularne misije
1. UVOD
Naziv teme koja će biti obrađena u ovom seminarskom radu je Konzularne misije, i biće
obrađena u okviru predmeta Međunarodno javno pravo. Pri izradi ove teme korištene su
najviše historijska i komparativna metoda. Kroz seminarski rad biće riječi o tome šta su
konzuli, konzularni odnosi, imenovanje konzula, povlastice i imuniteti konzula..
Najviše je korištena literatura pod nazivom „Diplomatski ceremonijal i protokol“
(J.R.Wood/J.Serres).
Dakle u temi će biti objašnjen jedan od organa međunarodnih odnosa. Konzul je
dužnosnik poslan u unaprijed određenu stranu zemlju u kojoj predstavlja autoritet
državljanima svoje države koji u njoj borave. Njegov je zadatak pomoći državljanima
svoje zemlje, osigurati im zaštitu te bdjeti nad poštivanjem trgovačkih, ekonomskih,
kulturnih i drugih sporazuma. Konzul je administrator i promatrač.
1
2. KONZULI
Međunarodni propisi o konzularnim odnosima razvijali su se počevši od srednjeg vijeka
putem običajnog prava, a dopunjavali su se mnogobrojnim dvostranim ugovorima u
kojima su države ugovornice mogle sporazumno odrediti te odnose prema svojim željama
i potrebama i tako izmijeniti propise općeg običajnog prava. Tek u najnovije doba
pristupilo se pod okriljem Ujedinjenih naroda kodifikaciji propisa o konzularnim
odnosima. Na konferenciji u Beču 1963. g. Prihvaćena je Konvencija o konzularnim
odnosima kojom su dotadašnji propisi običajnog prava znatno izmijenjenii dopunjeni.
Glavna značajka u Konvenciji unesenih novosti je jačanje uloge i položaja konzularnih
funkcionara i drugih članova konzulata.1
Konzul je duznosnik poslan u unaprijed određenu stranu zemlju u kojoj predstavlja
autoritet državljanima svoje drzave koji u njoj borave.Njegov je zadatak pomoći
državljanima svoje zemlje,osigurati im zaštitu te bdjeti nad poštivanjem
trgovaćkih,ekonomskih,kulturnih i drugih sporazuma.Konzul je administrator i
promatrac.
Funkcije konzularnih dužosnika razlikuje se od funkcije diplomatskih agenata.Konzuli
nemaju mogućnost predstavljanja svoje drzave; to je pravo koje zadržavaju samo
veleposlanici.Šefovi misija predstavljaju državu šiljateljicu u državi primateljici i njihove
su funkcije i moć posvuda jednaki.Jedino su oni osposobljeni za sudjelovanje u
političkim odnosima između dviju država.Konzuli su pak zaduženi za obavljanje
zadataka vezanih za državljane države šiljateljice koji trajno borave ili prolaze kroz
državu u kojoj konzulat djeluje.Svaka država slobodno određuje status konzula,ali
funkcije i ovlasti konzularnog tijela i autoritet konzula provede se u mjeri u kojoj to
dozvoljava država primateljica.Autoritet konzula ograničen je dakle primjenom zakona
dviju država ili konvencionalnim režimom.Ako konzuli u obavljanju svoje dužnosti
izravno ovise o ministarstvu vanjskih poslova,oni se formalno smatraju dijelom
diplomatske misije u obavljanju zadatka na koje se suradnja odnosi.
Različitim zadaćama koje konzuli obavljaju s vremena na vrijeme,njihova je uloga
postala značajna.U ne tako davnoj prošlosti konzularne su funkcije regulirali bilateralni
sporazumi među državama.Povećanje broja nezavisnih država ukazalo je na potrebu
1 J. Andrassy, Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1976, 294.
2
određivanja obaveza konzula,uvjeta rada te povlastica i imuniteta koje im se moraju
priznati kako bi uspješno mogli obavljati svoju dužnost.U tu se svrhu najpogodnijim
rješenjem činilo sklapanje multilatiralnog sporazuma koje bi omogućio
pojednostavljivanje i unificiranje konzularne prakse.
Upravo je to bio cilj Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24.travnja
1963.godine koja je izrađena u skladu s međunarodnim pravom,a pod pokroviteljstvom
Ujedinjenih naroda.Tu konvenciju potpisala je pedest i jedna,a ratificirala dvadest i jedna
država.Na snagu je stupila 19.ožujka 1967.godine u skladu sa člankom 77.Članak 73.
navodi da konvencija ne poništava već slopljene bilateralne sporazume i ostavlja
državama slobodu da i dalje sklapaju sporazume s drugim državama.Ta konvencija
učvrstila i poboljšala postojeću praksu. Bečka konvencija obuhvaća dva potpisana
protokola.Jedan se odnosi na obavezno riješavanje sporova,a drugi na dobivanje
državljanstva zemlje primateljice za konzularne dužnosnike i njihove obitelji.2
3. KONZULARNI ODNOSI
2 J.R.Wood/J.Serres, Diplomatski ceremonijal i protokol, Mate d.o.o., Zagreb 2004, 50-51.
3
Konzularne odnose i konzularne poslove uredila je Bečka konvencija koja je usvojena
24.travnja 1963.godine,a stupila je na snagu tek 17.ožujka 1967.godine kad su je shodno
čl.77.Konvencije ratificirale 22 države.Konzularnu sposobnost, tj. Međunarodnopravni
legitimitet za uspostavu konzulata imaju samo države,a ne i drugi međunarodnopravni
subjekti.Delegacija Evropske unije u nekoj državi nije habilitirana obnašati konzularne
poslove,nap.izdavanje viza ,već to čine konzularne sekcije država članica Evropske unije
koje su akreditirane u dotičnoj državi.Bečka konvencija o konzularnim odnosima ne dira
u druge međunarodne sporazume u konzularnoj ingerenciji koji ostaju na snazi između
država potpisnica takvih multilatirelanih sporazuma ( Havanska konvencija iz
1928. ,Europska konvencija o konzularnim funkcijama iz 1967., Haška konvencija o
građanskom postupku iz 1954.)
Koliko su važni konzualrni odnosi pokazuje činjenica da Bečka konvencija o
diplomatskim odnosima ima samo 53 člana,dok ih Bečka konvencija o konzularnim
odnosima ima ukupno 79.Konzuli su službene osobe država koja šalje/šiljateljice u državi
primateljici čija je funkcija/dužnost zaštititi interese same države koja
šalje/šiljateljice,njezinih državljana ,drugih pravnih subjekata,bdjeti nad provedbom
potpisanih međusobnih ugovora iz područija zračne i pomorske plovidbe,trgovine,kulture
itd.na područiju primateljice.Konzularni odnosi su neovisni od uspostave diplomatskih
odnosa.Mogu im predhoditi,mogu biti samostalni,a mogu i opstati i poslje prekida
diplomatskih odnosa.Konzularni poslovi se uglavnom vežu za konzulate/konzularne
urede. No, Bečka konvencija o diplomatskim odnosima ništa ne spriječava da i pri
diplomatskoj misij/predstavništvu djeluje konzularna sekcija/odjel.Konzularne
funkcije/dužnosti mogu obnašati i diplomatske misije/predstavništva .Imena diplomatskih
prestavnika koja su dodjeljena konzualrnoj sekcij/odjelu notificiraju se ministarstvu
vanjskih poslova države primateljice.U tom slučaju diplomatski prestavnik u funkcij
konzularnog službenika može se izravno obračati mjesnim vlastima konzularnog
područija ili pak centralnim /središnjim vlastima države primateljice ukoliko je to
dopušteno i regulirano nekim drugim međunarodnim sporazumom.Diplomatski
prestavnik u svojstvu konzularnog službenika i nadalje uživa privilegije i imunitete
predviđene Diplomatskom konvencijom.3
3 S. Lapenda, Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split 2007, 67-70.
4
4. KATEGORIJA KONZULA
Bečka konvencija (član 9.) dijeli konzule u četri kategorije: generalni
konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih ureda.Generalni konzulati obično se
otvaraju u važnijim centrima nego konzulati.Vicekonzulati se otvaraju u konzularnom
područiju generalnih konzulata ili konzulata,a vicekonzulati,koji je karijerni
konzul,podređen je konzulu.Konzularni uredi otvaraju se uglavnom u lukama,a njihovi su
voditelji državljani zemlje šiljateljice ili zemlje primateljice.Konzularni uredi obično su
nadleženi za trgovačka i pomorska pitanja,a njihove voditelje imenuje konzul u čijem se
konzualrnom područiju nalaze.Nazivi određeni Bečkom konvencijom smatraju se
obaveznim,a mi ćemo se u daljnjem tekstu osvrnuti i na konzularne dužnosnike koje
razmjenjuju zemlje članice Commonwealtha.Njih nazivamo zamjenicama visokog
prestavnika.Ministar zadužen za odnose s ostalim zemljama članicama Commonwealtha
uručuje im pismo za svog kolegu ministra u državi primateljici.Država primateljica ne
izdaje im egzekvaturu(odobrenje za obnašanje službe).Zamjenik visokog prestavnika i
njegovi zaposlenici uživaju povlastice i imunitete na koje strani konzuli imaju pravo,a
određeni su zakonom zemlje članice Commonwealtha u koju su poslane.4
5. OSNOVNI POSLOVI KONZULARNE SLUŽBE
U skladu sa članom 1.Bečke konvencije koji određuju uporabu naziva za različite
kategorije konzularnih dužnosnika i ostalog osoblja,prvo se poglavlje bavi konzularnim
4 J.R.Wood/J.Serres, 51.
5
odnosima.Član 2. kaže da uspostava diplomatskih misija među dvjema državama
podrazumjeva suglasnost za uspostavu konzularnih odnosa,osim ako se izričito ne navede
suprotno.Takvi se odnosi uspostavljaju međusobnim dogovorom.Navodi se također da
prekid diplomatskih odnosa ne znači ipso facto i prekid konzularnih odnosa.
Otvaranje konzulata,njegov razred,sjedište i područije (konzularni distrikt) određuje
država koja otvara konzulat,te za te odredbe traži suglasnost države primateljice.Nikakve
promjene ne mogu biti učinjene bez njezine suglasnosti,pogotovo kad država koja otvara
konzulat želi promjenjiti razred ili konzualrno područije (Bečka konvencija iz
1963.godine,član 4.,tačka 2), otvoriti vicekonzulate ili konzularne urede u konzularnom
područiju ili kad želi otvoriti urede izvan sjedišta konzulata.Odredbe člana 20. novitet su
koji dozvoljava državi primateljici zahtjev da broj službenika konzulata bude u
granicama razumnog i normalnog.
Član 5.Bečke konvencije sadrži sažetak poslova konzularne službe vodeći računa o
potrebama konzualrnog mjesta.Poslovi konzualta su:
Štititi fizičke i moralne interese države koja ih je uspostavila,pogotovo pravo na
izdavanje putovnica i viza,obavljati poslove bilježnika ili matičara kad za to postoji
potreba,zaštiti prava svojih državljana na nasljedstvo mortis causa,štiti maloljetnike i
druge osobe,osigurati zastupanje pred sudom,prosljeđivanje pravne i druge
dokomente,kontrolirati i pružati pomoć brodovima i zrakoplovima svoje države i
njihovom osoblju;u obavljanju ovih ili bilo kojih poslova koji su u nadležnosti
konzularnog ureda,a nisu zabranjeni zakonom ili propisma države primateljice,od
konzula se moze zatražiti da djeluje i u interesu državljana zemlje primateljice ili drugih
stranih državljana
Na zakonit način pratiti i izvješćivati o gospodarskom životu u zemlji,poticati razvoj
gospodarskih,trgovačkih,kulturnih i znanstvenih odnosa,obavljati sve dobivene poslove
koji su u skladu sa zakonima države primateljice. Za obavljanje dužnosti izvan
konzularnog područija,bilo da je u pitanju teritorij države primateljice ili teritorij treće
države,potrebna je suglasnost države primateljice.5
6. IMENOVANJE KONZULA
5 Ibid., 51-52.
6
Imenovanje konzula regulirano je člancima 10- 15.Bečke konvencije.Kako konzuli imaju
posebne ovlasti u pitanjima koja se tiću državljana njihove zemlje,a ponekad i u
poslovanju s državljanima zemlje u kojoj je konzulat otvoren,za njihovo je imenovanje i
početak rada potreban sporazum među državama.Te je problem u praksi riješila Bečka
konvencija,osim nekoliko izuzetaka koje ćemo usput spomenuti.
Dva su administrativna akta neophodna da bi konzul mogao obavljati svoje
dužnosti.Država koja ga šalje daje mu dokument sličan punomoći koji ponekad nazivamo
„konzularnom punomoći“ ili „patentom“. Taj dokument određuje konzualarov status i
ukratko određuje njegovo područije djelovanja.Država primateljica dozvoljava mu
egzekvaturom slobodno obavljanje zadaća u skladu s mjesnim zakonima i konvencijom o
konzualrnim dužnostima,te omugućava uživanje povlastica i imuniteta na koje mu njegov
položaj daje pravo.
Država može odbiti konzula.Štoviše,prema članu 12. Bečke konvencije država
primateljica nije dužna navesti razlog odbijanja.
U očekivanju egzekvature šef konzualrne misije može privremeno obavljati svoju
dužnost ako ga je osobno predstavio njegov prethodnik.
Ovlasti konzula ograničava primjene dvaju zakona.Ako su im prilikom imenovanja dane
puno ovlasiti u skladu sa zakonima države koja ih šalje,njihova je primjena ograničena
zakonima države primateljice.Član 18. Bečka konvencija dozvoljava konzulu obavljanje
konzularnih dužnosti u ime više zemalja uz saglasnost države primateljice.Član 15.
navodi u detalje pravila imenovanja privremenog konzularnog agenta i uvjeta u kojima
uživa povlastice i imunitete na koje mu njegovo radno mjesto daje pravo.U skladu sa
članom 17. Bečke konvencije konzulati mogu obavljati diplomatske poslove u zemljama
u kojima država nema diplomatsku misiju.Taj status otpravnika poslova ne daje konzulu
pravo na diplomatske imunitete.Isti članak konzulu daje pravo da predstavlja državu koja
ga je imenovala u nekim međunarodnim vladinim organizacijama te određuje imunitete
kojima se može koristiti.6
7. ŠEFOVI KONZULATA/ KONZULARNIH UREDA I KONZULARNO OSOBLJE
6 Ibid., 53.
7
Novoimenovanog šefa konzulata/konzularnog ureda država koja šalje/šiljateljica
opskrbljuje dokumentom/ispravom u obliku patentnog pisma kojim se potvrđuje svojstvo
šefa konzulata/konzularnog ureda,navodi se njegovo ime i prezime,kategorija i
klasa/razred,te sjedište i konzularno područije.Patentno pismo se dostavlja diplomatskim
putem.Može imati i neki drugi sličan oblik.Tek primitkom egzekvature od strane države
primateljice,novoimenovani šef konzulata/konzualrnog ureda može započeti svoju
konzualarnu funkciju/dužnost.U slučaju odbijanja egzekvature,država primateljica nije
dužna obrazložiti takvo odbijanje.U čekanju izdavanje egzekvature može se izdati
novoimenovanom šefu konzualta/konzualrnog ureda privremena dozvola.Privremena
dozvola obavezuje državu primateljicu na primjenu odredbi Konzularne konvencije.Bez
obzira na status-konačni ili privremeni,država primateljica će tu činjenicu notificirati
svim organima/tijelima konzualrnog područija.Šefovi konzualta/konzularnog ureda imaju
rang u svakoj klasi/razredu prema datumu/nadnevku izdavanje egzekvature.Vršitelju
dužnosti teče red prevenstva od datuma/nadnevka izdavanja privremene dozvole
rada.Počasni konzularni fukcinari/dužnosnici kao šefovi konzualta/konzualrnog ureda
imaju rang u svakom razredu poslije karijernih konzula.Ukoliko država primateljica
nema diplomatske odnose s trećom državom,konzularni funkcioneri/dužnosnik može uz
saglasnost države primateljice,obavljati određene diplomatske radnje,ali nema pravo na
diplomatske privilegije i imunitete.Konzualrni funkcionar/dužosnik,uzimajući
načelno,ima državljanstvo države koja ga šalje.No,može imati i državljanstvo države
primateljice ali samo uz njenu izričitu saglasnost koju država primateljica može povući
bilo kada.7
7.1. Konzularni dužnosnici
Prema Bečkoj konvencij pojam konzularni dužosnik obuhvaća sve osobe ,uključujući i
šefa konzularne misije,kojima je povjereno obavljanje konzularnih poslova u
konzulatu.Generalni konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih uvjeta dio su te
grupe.Oni uglavnom moraju biti državljani zemlje šiljateljice,no neovisno o tome radil se
7 S. Lapenda, 71-74.
8
o državljanima zemlje šiljateljice ili neke druge države,potrebno je zatražiti suglasnost
države primateljice za njihovo imenovanje kako bi se utvrdilo jesu li persona non
grata.Bečka konvencija osigurava dobivanje egzekvature dužnosnicima koji obavljaju
svoje dužnosti izvan sjedišta konzulata,vicekonzulata ili odvojenog konzularnog ureda,ali
istovremeno ostaju pod upravom šefa konzualrne misije.Država šiljateljica mora
obavijestit državu primateljicu o svim članovima konzualrne misije,njihovom
dolasku,odlasku i svakoj promjeni njihovog statusa.Ta se odredba odnosi i na članove
njihovih obitelji i posluga,kao i zapošljavanje i otpuštanje osoba koje borave u državi
primateljici,a imaju pravo na konzualrne povlastice i imunitete prema bilo kojoj osnovi.
Čim je šefu konzualrnog područija odobreno obavljanje dužnosti,pa makar i
privremeno,država primateljica mora o tome obavijestit vlasti konzualrnog područija
kako bi novoimenovani konzualrni dužnosnik mogao neometano obavljati svoje dužnosti
i uživati pripadajuće povastice i imunitete.
Bečka konvencija pomno objašnjava postupak koji je potrebno slijediti kad konzul ili
član konzularne misije nije više poželjan u zemlji priamteljice,bez obzira je li državljanin
zemlje šiljateljice ili ne.Država šiljateljica dužna ga je opozvati ili osloboditi dužnosti.Za
razliku od prakse koju slijede bileteralni sporazumi,država primateljica nije,prema
Bečkoj konvencij,dužna otkriti razloge svog zahtjeva.8
8. KONZULARNA SLUŽBA DIPLOMATSKE MISIJE
Diplomatske misije uvijek imaju pravo riješavati konzualrna pitanja s ministarstvom
vanjskih poslova.U zemljama gdje je zajednica njihovih državljana vrlo mala ili interesi
nedovoljni da bi opravdali otvaranje konzulata,vlade često zadužuju diplomatske misije
za obavljanje konzualrnih poslova.Član 70.nalaže da se tačno odredi konzularno
8 J.R.Wood/J.Serres, 53-54.
9
područije za koje je misija zadužena,kao imena članova misije koji rade u konzularnom
odsjeku te da se ti podaci dostave ministarstvu vanjskih poslova.Nakon što je to
učinila,diplomatska misija može surađivati izravno s vlastima konzualrnog
područija.Članovi misije zaposleni u konzualrnom odsjeku i dalje uživaju diplomatske
imunitete.
Unutarnji poslovi i praksa svake države određuje kategoriju poslova koje će mjesne vlasti
rješavati neposredno s konzualtima,kao i one koje moraju rješavati posredstvom
diplomatske misije i mistarstva vanjskih poslova.Općenito govoreći,mjesne vlasti
surađuiju izravno s konzulima u problemima pojedinaca kao što su administrativni
zahtjevi,boravak,zapošljavanje i pomoć,potraga za članovima obitelji,inormacije o
obitelji itd.
9. POVLASTICE I IMUNITETI KONZULA
Država prijema pruža sve olakšice koje su potrebne za obavljanje funkcija konzulata.
Država odašiljanja ima pravo upotrebe svoje nacionalne zastave i grba kako na zgradi
konzulata tako i na zgradi u kojoj stanije šef konzulata i njegovim prevoznim sredstvima.9
9 S. Softić, Međunarodno pravo, DES d.o.o., Sarajevo 2012, 114-115.
10
Od trenutka kad je službeno priznala njegov status,država primateljica dužna je konzulu
osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih dužnosti.Bečka
konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim
konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo
nediskrriminacije među državama.Sva konzularna mjesta koja pripadaju istoj kategorij
moraju se jednako ponašati.Dozvoljeno je i sklapanje dodatnih bilateralnih sporazuma.
Sloboda kretanja.Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu
komuniciranja i posjeta njihovim državljanima.Konvencija također daje konzulima pravo
da posjete svoje državljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme
potrebne korake za organizaciju njihove odbrane pred sudom.Država primateljica dužna
je,ako je potrebno izmijeniti svoje zakone i propise kako bi omogućila potpunu provedbu
ovih odredbi.Konzualrnim dužosnicima zajamčeno je slobodno kretanje državom
primateljica,osim u područijma kojima je pristup zabranjen ili ograničen zbog nacionalne
sigurnosti.Isto tako im je zajamčeno sloboda komunikacije.Konvencija pomno razrađuje
sustav konzualrne valize sto je uistinu novitet.
.Prema Bečkoj konvencij mjesne su vlasti dužne obavjestiti konzula o smrti njegovih
državljana,o postavljanu tutora ili skrbnika te o svakom potapanju i nesreći trgovačkih
brodova u teritorijalnim vodama države primateljice.
Korisnici imuniteta koje ćemo navesti u daljnem tekstu,dužni su zauzvrat poštivati
zakone i propise zemlje primateljice,ne smiju se miješati u njezine unutarnje poslove niti
koristiti prostorije konzulata u svrhe koje nisu u skladu s njihovim dužnostima.Pogotovo
moraju poštivati zakone o osiguranju protiv automobilskih,pomorskih i zrakoplovnih
nesreća.10
9.1. Povlastice i imuniteti karijernih konzula i konzularnog osoblja
Bečka konvencija razlikuje imunitete koje uživaju karijerni konzuli,počasni konzuli i
voditelji konzularnih ureda.Vlasti zemlje primateljice moraju u skladu s članovima 28. i
30.osigurati sve što je potrebno za rad konzualta,olakšati pronalazak odgovarajućih
prostorija ili pomoći u organizaciji neke druge vrste smještaja.Osoblje i prostorije
konzualrne misije uživaju mnogobrojne imunitete.
10 J.R.Wood/J.Serres, 55-56.
11
Nepovredivost.Osnovni je uvjet omogućiti konzulu da neometano obavlja svoje dužnosti
bez uplitanja mjesnih vlasti.Sve su konzualrne konvencije jamčile nepovredivost osobe
konzula,iako su neke dozvoljavale njegovo uhićenje ako je počinio zločin ili bio uhvaćen
in flagranti.U skladu s članom 40.Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz
1963.godine,država primateljica mora postupati prema konzulaima s dužnim
poštovanjem te spriječiti sve napade na njihovu osobu,slobodu i čast.Član 41.jamči da
konzularni dužosnici neće biti uhićeni prije suđenja,osim u slučaju teškog zločina i prema
odluci nadležnih sudbenih vlasti.Konzul se sam mora predati vlastima,ali se postupak
mora voditi s dužnim poštovanjem prema njegovom rangu i na način na koji će ga što
manje ometati u obavljanju dzžnosti.U slučaju uhićenja člana konzualrnog osoblja ili
pokretanja krivičnog postupka protiv konzularnog dužosnika,država primateljica mora o
tome obavijestiti šefa konzulata.Potrebno je naglasiti da su u Sjedinjenim Američkim
Državama za karijerne konzule nadležni samo savezni sudovi.
Nepovredivost prostorija konzulata.Nepovredivost prostorija konzualta oduvijek je
priznata,a Bečka konvencija ju je samo potvrdila.Uključuje rezidenciju konzula,kao i
urede konzulata.Konzuli smiju iznad vrata vlasitiog ureda i stana staviti grb države
šiljateljice i razviti njezinu zastavu (član 29.) isto tako dozvoljeno im je istakniti zastavu
na automobilu pri poslovnim putovanjima.Vlasti moraju osigurati da mjesno stanovništvo
poštuje zastavu i grb.Za svaki propust potrebna je isprika,a ponekad i plačanje
odštete.Nepovredivost prostorija konzulata jamči član 31.U njemu je navedeno da država
primateljica mora štiti prostorije konzulata od provale i oštečenja te spriječiti narušavanje
mira ili časti konzualta.Takođe možemo reči da konzularni dužosnici ne plačaju porez na
dohodak
Svjedočenje na sudu.Bečka konvencija dozvoljava pozivanje konzula kao svjedoka na
sudu(član 44.).Naglašava se da nisu dužni svjedočiti o stvarima koje se tiću obavljanja
njihovi dužnosti niti stavljati na uvid službenu poštu i dokumente.Također mogu odbiti
svjedočenje u svojstvu stručnjaka za zakonodavstvo države šiljateljice.
Porezi i carine.Bečka konvencija članom 32.predviđa oslobođenje konzualrnih
prostorija(rezidencije i ureda konzula) od uobičajnih davanja.Član 49.oslobađa karijernog
konzula i njegovo osoblje od poreza na dohodak i,uz neke iznimke,izravnih i neizravnih
12
poreza.Oni se također oslobađaju carina prilikom slobodnog uvoza razumne količine
predmeta potrebnim za konzualrne dužosnike.
Razne povlastice.Članovi konzulata i njihove obitelji oslobođeni su formalnosti prijave te
boravišnih i radnih dozvola u zemlji primateljici.Njihovo pokriće,kao i pokriće njihove
posluge u socijalnom osiguranju potanko je rarađeno.Članovi konzulata oslobođeni su
vojnih obaveza kao što su rekvizicija,vojni doprinosi i davanje smještaja vojnim licima.
Gore navedeni imuniteti stupaju na snagu ulaskom konzualrnog dužosnika na teritorij
države primateljice,a prestaju njegovim odlaskom.Imuniteti članova obitelji u skladu su s
imunitetom dužosnika.Daju se samo osobama koje ne obavljaju poslove od kojih imaju
osobnu korist (član 57.).Samo imunitet od jurisdikcije za postupake konzualrnog
dužosnika prilikom obavljanja službenih konzualrnih dužnosti nema vremensko
ogrančenje.Potrebne imunitete konzualrnih dužosnika može osigurati i treća država dok
prolazi njezinim teritorijem.
Konzularno osoblje-državljani zemlje primateljice.Smatramo potrebnim posebno
razmotriti položaj,povastice i imunitete državljana zemlje primateljice koji su dio
konzularnog osoblja.Imunitet od jurisidikcije i nepovredivost osobe priznaju se samo
konzualrnim dužosnicima,i to za djelovanje u okviru službenih dužnosti. .11
9.2. Povlastice i imuniteti počasnih konzula i njihovih konzulata
U većini je zemalja uobičajno s počasnim konzulima postupati jednako kao i s
karijernim.Bečka konvencija u nekim člancima jasno određuje postupak prema počasnim
konzulima čija je brojnost zahtjevala regulativu.Država primateljica dužna je osigurati
zaštitu počasnih kao i karijernih konzula.Počasni konzuli koji se ne bave lukrativom ili
tgovačkom djelatnošću ne moraju poput ostalih državljana tražiti dozvolu boravka ili
registrirati svoje automobile,oslobođeni su osobnih davanja,ali povlastice i imuniteti koji
uživaju ne uključuje i članove njihove obitelji,kao što je to slučaj s karijernim
konzulima.Izuzeće od plaćanja poreza odnosi se na plaću i objekte koji posjeduje ili je
unajmila država šiljateljica.
10. KONZULARNI UREDI
11 Ibid., 56-58.
13
Prema članu 69.Bečke konvencije poslovi konzualrnih ureda te povlastice i imuniteti
njihovi zaposlenika moraju se odrediti izravnim sporazumom među državama koje će se
rukovoditi postojećim konzualrnim konvencijama. Svi šefovi konzularnog ureda u
jednom gradu čine konzularni zbor, koji predvodi doyen (duajen), prilikom
ceremonijalnih funkcija.12
11. NASTUPNI POSJETI
Nakon dolaska u državu primateljicu,strani konzuli koji je prvi puta preuzimaju dužnost i
kojima je egzekvaturom ili nekim drugim postupkom odobren rad,pismenim putem
obavještavaju vlast svog konzualrnog područija i sve ostale konzule o početku svog
djelovanja.
Konzul odmah posjećuje šefa najviše adminstartivne vlasti grada u kojem boravi,a on mu
uzvraća posjet.Kako se brz uzvratni posjet smatra znakom uvažavanja,nastupne je posjete
potrebno obaviti u što kraćem roku.Ustaljeno je pravilo da se posjet uzvrati unutar
dvadest i četri sata.Konzul najprije posjećuje kolege istog ili višeg ranga,a kolege nižeg
ranga posjećuju njega.Konzulova supruga mora što prije posjetiti suprugu najvišeg
prestavnika mjesne vlasti,a zatim supruge kolega svojega supruga.
Ostali konzularni dužosnici koji po prvi put dolaze u novu rezidenciju moraju obaviti
određen broj posjeta.Od njih se očekuje da posjete ostale konzule i kolege istog i višeg
ranga te mjesne vlasti s kojima će sarađivati.Šef konzulata ne mora pratiti svoje kolege
prilikom nastupnih posjeta,osim ako on sam ne odlazi.U tom će slučaju osobno
predsaviti osobu koja ga privremeno zamjenjuje.
260.Opće je pravilo da će dužosnici koji žele dobro obavljati svoj posao smatrati
prednosću druženje s najvišim slojevima društva u gradu u kojem borave.Poštovanje
važnosti njihovog radnog mjesta otvorit će im sva vrata.Neophodno je raspitati se o
mjesnim običajima.
12.ODSUSTVO KONZULA
Konzul o duljini svog odsustva mora obavijestiti mjesne vlasti i predstaviti im osobu koja
će ga privremeno zamjenjivati.
12.1. Odsustvo konzularne misije
12 V-Đ, Degan, Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28, Zagreb 2011, 327.
14
Konzularna misija može biti prekinuta zbog različitih razloga,uglavnom zbog
premještanja dužosnika,vanjskih događaja ili,rjeđe,zato što je konzul proglašen kao
persona non grata.Bečka konvencija donekle određuje postupak povlačenja egzekvature
članom 23.Konzul napušta svoje radno mjesto brzo kako je i došao.
Prekid konzularnih odnosa.U skladu s članom 27.Bečke konvencije država primateljica
dužna je poštovati i štiti prostorije,vlasništvo i arhiv konzulata.Njihovu zaštitu može
preuzeti i treća država kojoj država šiljateljica može provjeriti i zaštitu svojih interesa te
interesa svojih državljana.Bečka konvencija predviđa zaštitu prostorija,vlasništva i arhiva
i u slučaju konačnog zatvaranja konzulata.
U slučaju oružanog sukoba,država primatljica u skladu s članom 26.Bečke konvencije
mora članovima konzualrnog osoblja dati dovoljno vremena da pripreme svoj odlazak iz
zemlje te im staviti na raspolaganje potrebna prijevozna sredstva.13
12.2. Konzularni azil
Institut konzularnog azila vezan je uglavnom za partikularno međunarodno pravo država
Latinske Amerike.To se pravo sastoji u činjenici da politički bjegunci zatraže utočište u
nekom stranom konzularnom predstavništvu.Osim slučajeva davanja azila iz čisto
političkih i humanitarnih razloga,to se pravo često zloupotrebljavalo i pokušavali su ga
koristiti razni avanturistički i krimogeni elementi.Upravo izričita odredba
čl.55;st.1.Bečke konvencije o konzualrnim odnosima obavezuje sve osobe koje uživaju
privilegije i imunitete da poštuju zakone i propise države primateljice i da su dužne
susdržavati se od miješanja u unutarnje poslove države primateljice.Konzualti/konzualrni
uredi nemaju pravo davanja azila ni u državama Latinske Amerike.No, mjesna praksa i
očiti humanitarni razlozi bivali su razlogom nekim državama da povremeno pribjegavaju
davanju azila u svojim konzularnim predstavništvima.14
13. ZAKLJUČAK
Dakle, ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovačkim gradovima Italije,Španije I
Francuske.Tamo su trgovci između sebe birali jednog ili više „konzula sudaca“ ili („konzula trgovaca“)
kojisu u svojstvu arbitara presuđivali njihove trgovačke sporove. Dakle, konzuli su važni u
funkcionisanju svake držžave I svaka država ima pravno da ima svog konzula.
13 J.R.Wood/J.Serres, 58-60.14 S. Lapenda, 83.
15
Od trenutka kad je službeno priznala njegov status,država primateljica dužna je konzulu
osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih dužnosti.Bečka
konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim
konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo
nediskrriminacije među državama.
Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu komuniciranja i posjeta
njihovim državljanima.Konvencija također daje konzulima pravo da posjete svoje
državljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme potrebne korake za
organizaciju njihove odbrane pred sudom.
Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo značajne za
održavanje međudržavnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u:
- zaštiti interesa države šiljateljice u državi primateljici, a posebno interesa
njenihdržavljana (fizičkih i pravnih osoba) u granicama koje dopušta međunarodno pravo;
- unapreñenju trgovačkih, ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa države šiljateljice i
države primateljice i u unapreñenju uzajamnih prijateljskih odnosa;
- izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje žele putovati u državu šiljateljicu;
- zaštiti raznovrsnih interesa vlastitih državljana u državi primateljici(iseljenika,radnika
naprivremenom radu,turista idr.)
- pravu nadzora i inspekcije nad morskim i riječnim brodovima,nad zrakoplovima,
koji imajupripadnost drževe šiljateljice.
14. LITERATURA I IZVORI
1. Andrassy, Juraj: Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1976
2. Degan, Vladimir-Đuro: Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28,
Zagreb, 2011.
3. Lapenda, Stjepan: Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split, 2007.
16
4. Softić, Sakib: Međunarodno pravo, DES doo, Sarajevo, 2012.
5. Wood, R. John; Serres, Jean: Diplomatski ceremonijal I protokol, Mate d.o.o., Zagreb,
2004.
17