Kontradikcije u Kur_anu

7/24/2019 Kontradikcije u Kur_anu

http://slidepdf.com/reader/full/kontradikcije-u-kuranu 1/122

Kontradikcije u Kur'anu

1. Tko je na gubitku ako je Muhamed u zabludi?

Sura 34:50 zapovijeda Muhamedu da kaže: „Reci: 'Ako ja zalutam na krivi put, zalutao samna svoju štetu“ – a to je ozbiljna činjenična greška u Kur'anu, i proturječi brojnim drugim

stihovima. Navest ću stih koji govori kako će oni koji slijede pogreške otaca svojih dobit

kaznu:

Sura 11:109 – „Zato ne sumnjaju u to što će biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se

klanjaju onima kojima su se još prije klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista ono što su

zaslužili – bez odbitka dati!“

Muslimanima je u Kur'anu zapov jeđeno da uzmu Muhameda kao uzor po kojem će krojit svoje

živote. Muslimani kopiraju čak i najmanje detalje njegova života. Oblače se kao Muhamed, peru zube

kao Muhamed itd… Ako je Muhamed bio u krivu – to bi značio život pun nepotrebnih zamaranja za

milijune muslimana.

Drugo, ako je Muhamed bio na krivom putu, ako su njegove uredbe i poruka pogrešni, on je

podvrgao milijune muslimanskih žena na život pun bijede i opresije za što one neće dobiti niti

najmanju nagradu! I još više, ne samo da će biti na gubitku oni koji su slijedili Muhameda, nego i oni

milijuni takozvanih 'nevjernika' koji su patili ili zato što su ih muslimani ubili zbog nevjere, ili zato što

su zbog Muhamedovih odredbi bili podvrgnuti tome da žive kao drugo-razredni građani. Ironično,

mnogi životi su bili uništeni u napadima muslimana na nev jernike, tako da ovaj ajet nije samo

nelogičan, nego i pogrešan u činjeničnoj povijesti.

Kada se ostave po strani sva zvjerstva i patnje u ovom životu koje su rezultat Muhamedovih učenja,

namjera ovog stiha je bila da govori o gubitku u vječnosti, odnosno da li će ljudi biti kažnjeni ili

nagrađeni na Danu Sudnjem zbog prihvaćanja ili odbacivanja Božje poruke.

Pod pretpostavkom da je Muhamed bio istiniti poslanik, oni koji su bili ubijeni kao nevjernici zato

što nisu prihvatili njegovu poruku čim je bila ponuđena, nisu samo izgubili svoje živote, nego i priliku

da postanu uvjereni u istinu islama proučavajući islam u dubinu. S obzirom na to, mnogi ljudi su

izgubili svoje živote na zemlji, i izgubit će i vječni život zato što su odbili Božju poruku, tako da mnogi

nevjernici će izgubiti vječnost ako je Muhamed bio u pravu. Iako će muslimani reći da je pogled

Kur'ana opravdan, neupitno je da su ljudi ispatili privremeni i vječni gubitak zbog nasilne prirode

islama.

Ako je, u drugu ruku, Biblija istinita i Muhamed lažni prorok, broj onih koji će trpjeti vječni gubitakse puno umnaža:

1. Nevjernici (idolopoklonici, ateisti) koji su bili ubijeni zato što su s pravom odbili islam, izgubili

su priliku da čuju, razumiju i prihvate pravu poruku od Boga.

2. Milijuni i milijuni muslimana koji su odbili autentično Evanđelje Isusa Krista zbog

Muhamedove poruke bit će izgubljeni zauvijek zato što su odbili spasenje od svojih grijeha

koje je Bog ponudio kroz Isusovu smrt na križu.

Tako, ogroman broj ljudi će trpjeti i zemaljski i vječni gubitak ako je Muhamed bio u krivu, u

žestokoj kontradikciji suri 34:50



Da li Bog čini greške? Da li bi Bog inspirirao izjavu kao što je ta? Ta izjava razotkriva ljudsku prirodu

Kur'ana. Očigledno nije došla od Boga nego od samog Muhameda.

I napokon, jednostavno gledajući kako se Muhamed obračunavao sa onima koji su propagirali

poruku drugačiju od islama ili kritizirali islam – otkriva da ni sam Muhamed nije vjerovao u tu izjavu iz

Kur'ana. Muhamedove instrukcije su: „Tko god izađe iz islama, ubij ga!“ (Sahih Buhari 4260) – Ni u jednoj islamskoj zemlji pod Šerijatom nije dozvoljeno otvoreno propovijedanje neke druge religije.

Zašto ako ljudi to čine na svoj vlastiti gubitak? Zašto ubiti čovjeka koji izađe iz islama ako to čini na

svoj vlastiti gubitak? To samo pokazuje da ni Muhamed, a niti muslimani ne vjeruju u tu izjavu

Kur'ana.

2. Allah, Adam i anđeli. Postoji veliki broj problema i nekonzistentnosti između nekoliko

izvještaja o stvaranju Adama, Allahovoj zapovijedi da se pokloni Adamu, Sotoninom odbijanju itd.

Sura 2:30-38 „A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika

postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krvproli jevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja

znam ono što vi ne znate." I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči

melekima i reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen neka si" -

rekoše oni - "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." "O

Ademe," - reče On - "kaži im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah

reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam

ono što javno činite i ono što krijete!" A kada rekosmo melekima: "Poklonite se

Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I Mi

rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god

želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdunanesete!" I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su

bili. "Siđite!" - rekosmo Mi - "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete

boraviti i do roka određenoga živjeti!" I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga,

pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz

njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili -

ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ (Korkut)

Ovi stihovi donose nekoliko pitanja. Prvo, kako su anđeli mogli znati kakav će čovjek biti prije nego je bio stvoren? Odakle im ideja da će čovjek biti nasilno biće? Tko im je rekao? Tekst nigdje ne govori

da im je Allah dao tu informaciju. Jesu li anđeli sveznajući?

Drugo, Allah potajno uči Adama neodređenim imenima da bi utišao anđele zato što su se žaliliprotiv čovjeka. Nije bilo nepravedno da Bog nauči Adama imenima, pa zatim da izazove anđele daučine isto? Mora li Allah koristiti obmanu i žali da bi opravdao sam sebe protiv optužbi koje su anđeliiznijeli protiv Adama (optužbe koje su ispale ispravne)? Zar ne bi Adam bio u neznanju kao i anđeli daga Allah nije naučio? Kakvo opravdanje ima Adam ako je znao ta imena samo zato što ga je Allahnaučio, dok su anđeli bili u neznanju samo zato što im Allah nije rekao te stvari? Nikakvog smislanema.

Kako to da imenovanje stvari opravdava stvaranje čovjeka unatoč svemu zlu i nasilju koje ćepočiniti? Nakon svega, ako postoji neka vrijednost u čovjeku koja opravdava njegovo stvorenje

unatoč njegovoj nasilnom i grešnom ponašanju, onda bi to trebalo jasno reći – a ne koristiti



prevarantske trikove koji ničim ne pokazuju čovjekovu vrijednost. Allah je mogao ta imena reći bilokome, i to ne pruža dovoljan razlog zašto bi ljudi trebali biti stvoreni unatoč tome što će prolijevatikrv. Allah je mogao reći imena životinja anđelima, i onda bi životinje mogle biti poznate bezkrvoprolića. Mislim, koja je svrha priče, stvarno?

Treće, nakon što je prevarantski ušutkao anđele, Allah nastavlja sa zapovijeđu anđelima da sepoklone čovjeku. Ta zapovijed da se obožava čovjek je očigledno rezultat toga što je čovjek pobijedioanđele u imenovanju životinja, u čemu mu je potajno pomogao Allah. Moramo pitati – zaštozapovjediti anđelima da štuju Adama zato što je uspio imenovati te stvari kada je to čovjek uspiosamo zato što mu je Allah to rekao?

Četvrto – zašto Allah zapovijeda anđelima da se poklone Adamu, stvorenju, kada je to apsolutno

zabranjeno u islamu? Ako ćete reći da klanjanje čovjeku znači samo poštovanje, a ne i obožavanje –

zašto su onda takvi činovi poštovanja zabranjeni u islamu danas? Očigledno je da za razliku odpravoga Boga, Boga Biblije, Allah uvijek mijenja svoje mišljenje i zapovijedi kako vrijeme teče.

Peto, Iblis ili Sotona je okrivljen što nije obožavao Adama iako je zapovijed dana samo anđelima.Prema Kur'anu, Iblis nije anđeo – nego džin (Sura 18:50)

Zašto bi Allah krivio Iblisa zato što nije poslužao zapovijed koja je upućena direktno anđelima, a ne idžinima?

Objašnjenje dr. Zakira Naika je da je u pitanju gramatika arapskog jezika. Naime, postoji pravilo uarapskom jeziku poznato kao 'taglib' prema kojemu – ako se obraća većini, uključena je i manjina.

Ako na primjer razredu od stotinu djece od kojih je 99 dječaka i 1 djevojčica kažem da ustanu, touključuje i djevojčicu. Ne moram ju spominjati odvojeno. Slično je i za Iblisa u Kur'anu.

Zakirovo objašnjenje je slabo i forsirano je na tekst zato što je Iblis druga kategorija bića. Anđeliprema islamskoj teologiji nemaju slobodnu volju i zato nema smisla da se Iblis našao prozvan ako jeBog to zapovjedio anđelima. To je isto kao da u razredu sjede roditelji i direktor škole, a učitelj kažedječacima da ustanu – roditelji i direktor neće ustati zato što nisu prozvani. Da je Kur'an rekao da jezapovijed dana svim nebeskim bićima da se poklone, onda ne bismo imali problema. Zakir Naik ovdje

čini grešku lažne analogije.

Šesto, prema tim stihovima – čini se da je vrt u kojem su Adam i Eva bili bio na nebu. Zbog togaimamo problem zato što piše da je Bog stvorio čovjeka od blata, od zemlje ustajale, od gline, odpraha pa od ilovače itd. – i to još dok je bio na nebu. Kako to da raj kao duhovno kraljevstvo sadrži te

materijalne elemente?

Sura 38:76-77 „Bolji sam od njega“ – rekao je on – „mene si stvorio od vatre a njega odilovače.“ – „E, izlazi onda iz Dženeta! – reče on – „proklet da si!“

Zbog ovoga imamo još poteškoća. Ako je Allah izbacio Iblisa iz Dženeta kako to ovaj stih govori,kako se onda Iblis vratio u raj da kuša Adama i Evu i bude zbačen i po drugi put? Je li se to Allah nedrži svoje riječi?

3. Tko je bio prvi musliman? Prema 6:14 i 6:161-163 i nekim drugim stihovima to je bio

Muhamed. Prema 2:131 Abraham je bio prvi musliman. Prema 7:143 Mojsije je bio prvi musliman.Prema 26:51 neki Egipćani su bili prvi muslimani. Prema 2:37 Adam je bio prvi musliman.



Ovo da je Gabriel spomenuo Egipćane ima smisla zato što su antički Egipćani štovali Boga Ozirisakao svoje glavno božanstvo. Nakon smrti ih je sudio Oziris, koji im je sudio prema vagi dobrih i lošihdijela. Egipćani su štovali demone, to su doktrine demona.

Ne možemo imati dva 'prva'. Ili je Muhamed bio prvi vjernik ili je Mojsije bio prvi. Neki muslimani

savijaju tekst pa kažu da su Muhamed i Mojsije bili prvi koji su povjerovali u svojoj generaciji ili usvojem narodu. – Ali obadvije tvrdnje ne mogu biti točne zato što ih Kur'an pobija tako što kaže da jeMojsijeva majka prva primila objavu i poslušala (Sura 28:7)

Da stvar bude i gora, tvrdnja da su neki faraonovi mađioničari povjerovali u Mojsija proturječi Suri10:83 koja kaže da nitko nije povjerovao u njega osim nekih Mojsijevih ljudi.

Sura 22:78 kaže: „…Allah vas je odavno muslimanima nazvao“ – Ako je slučaj takav da je Allahnazvao ljude muslimanima, onda imamo još nekoliko kontradikcija. Ako je je Abraham bio nazvanprvim muslimanom – to proturječi izjavi da su Mojsije ili Muhamed bili prvi vjernici/muslimani. To

također proturječi činjenici da su postojali drugi poslanici prije Abrahama kao što su Adam i Noa –

koji su očigledno bili vjernici jer inače ne bi mogli biti Allahovi glasnogovornici. Naravno, Noa i drugiprije Abrahama i jesu bili vjernici, ali njihova religija nije bila islam. Imali su drugu religiju.

4. Može li Allah biti viđen i je li Muhamed vidio svojeg Gospodara? Sura 53:1-18 i 81:15-19

kažu da je Muhamed vidio Allaha, dok Sure 6:103 i 42:51 govore da nitko ne može vidjeti Allaha.

Sura 53:1-18

1. Tako Mi zvijezde kad zalazi,

2. vaš drug* nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao!

3.

On ne govori po hiru svome -

4. to je samo Objava koja mu se obznanjuje,

5. uči ga Jedan ogromne snage,

6.

razboriti, koji se pojavio u liku svome

7.

na obzorju najvišem,

8. zatim se približio, pa nadnio -

9.

blizu koliko dva luka ili bliže -

10.

i objavio robu Njegovu ono što je objavio,

11. srce nije poreklo ono što je vidio,

12.

pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?



13. On Ga je i drugi put vidio,

14. kod Sidretu-l-muntehaa,

15.

kod kojeg je džennetsko prebivalište,

16. kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo -

17. pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,

18.

vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.

Muslimani se jednoglasno slažu da se ajeti iznad odnose na Muhameda. S obzirom na to da se u

ajetima spominje kako je 'njemu' dana objava, jasno pokazuje da se govori o Allahu i Muhamedu, da

se Allah pojavio pred Muhamedom da mu preda objavu. Tekst ne može reći da se Gabriel pojavioMuhamedu jer bi to značilo da je taj koji se pojavio bio Gabrielov sluga.

Ako je to slučaj, onda imamo još jednu referencu za to da je Muhamed vidio Allaha, Sura 81:15-19

19. Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog,

20.

moćnog, od Gospodara svemira, cijenjenog,

21.

kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!

22. A drug vaš nije lud:

23.

on ga je na obzorju jasnom vidio

Kur'an također kaže da nitko ne može vidjeti Allaha:

Sura 6:103 „Pogledi do njega ne mogu doprijeti, a on obuhvaća pogledom sve.“

Sura 42:51 „Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina:nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što Onželi…“

- S obzirom na ovo poricanje da bilo tko može vidjeti Allaha, nije iznenađujuće pronaći hadise

koji govore da Muhamed nikada nije vidio svojeg Gospodara:

Sahih Buhari vol. 6, knjiga 60, broj 378 „Niti jedna duša ne može znati što će imati sutra. I tko godkaže da je on sakrio (neke od Allahovih zapovijedi) – taj laže. Zatim je pripovijedala: „O poslaniče!Proglasi poruku koja ti je dana od tvojega Gospodara!“ Ajša je dodala: „Ali prorok je vidio Gabriela unjegovom pravom obliku dva puta.“

Sahih Muslim knjiga 001, broj 0334 – „Pripovijedano je prema autoritetu ibn Abasa da je svetiprorok vidio Allaha sa svojim srcem.

Sahih Muslim knjiga 001, broj 0335 – „Pripovijedano je prema autoritetu ibn Abasa: „Srce ne

laže ono što je vidio, i zasigurno, vidio je Njega u još jednom slučaju.“ – Implicira da jeMuhamed vidio Allaha dva puta sa svojim srcem.



Mnoge pouzdane naracije iz kanoniziranih hadisa u oštrom su kontrastu u vezi toga da li je

Muhamed vidio Allaha ili nije. Ibn Abas kaže da jeste, dok ibn Masud, Ajša, Abu Huraira i Abu Darkažu da nije. Ako oni koji su bili najbliži Muhamedu nisu znali nit su se mogli složit u vezi toga, kako

bilo koji musliman danas to može znat?

Ako je Allaha nemoguće vidjeti, koga je to Muhamed vidio a koji je „Jedan ogromne snage“ ?

5. Jesu li bili dani poslanici cijelom čovječanstvu prije Muhameda? Allah je navodno poslaoupozoritelje svim ljudima (10:47, 16:35-36, 35:24), Abraham i Jišmael su specijalno bili posjetili Mekui izgradili Kaabu (2.125-129). A Muhamed je navodno bio poslan ljudima koji nikada prije nisu imali

poslanika (28:46, 32:3, 34:44, 36:2-6). Taj članak podiže i druga pitanja: Što za Huda i Saliha koji su

navodno bili poslani Arapima? Što za knjigu koja je navodno bila dana Jišmaelu?

Dakle, ako su Abraham i Jišmael izgradili Kaabu, onda su zasigurno bili primili i instrukcije za rituale

koji bi se obavljali tamo (naravno, to je samo prema mišljenju i vjerovanju muslimana, to nijeosnovano na stvarnim povijesnim činjenicama). I ako su Jišmael i Abraham primili knjige, zar ne bi onipodijelili te knjige sa ljudima s kojima su živjeli?

Sura 7:65 „A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi

drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

Pisac Kur'ana je pretpostavljao da čitači/slušatelji Kur'ana već z naju priču i sudbinu Hudinih ljudi.Zato nije osjećao da je potrebno objasniti tko su oni bili, odakle su bili itd.

Jusuf Ali u komentaru na 7:65 daje dodatne detalje za nas koji smo ostavljeni u mraku u vezi toga:

„Ljudi Ada sa svojim prorokom Hudom su spomenuti na mnogo mjesta… Ta priča pripada arapskojtradiciji. Njihov pred Ad je bio četvrti u generaciji od Noe, bio je sin Ausa, sin Arama, sin Sama i sinNoe. Zauzimali su veliko područje Saudijske Arabije, ulaza u Perzijski zaljev do Jemena na južnomkraju Crvenog mora.“

Prema islamskoj teologiji, poslanik (rasul) je onaj koji prima knjigu, dok proroci (nabi) ne primaju

knjige, nego samo bivaju poslani da opominju ljude da slijede ono što je bilo prije objavljeno.

Kur'an, u drugu ruku tvrdi drugačije. Sura 2:213 govori o tome kako je Allah slao proroke saknjigama da upozori l jude. Sura 3:79 također.

S toga, uzimajući Kur'an i islamsku teologiju u obzir, Jišmael, Hud i Salih (26:142-143) su bili proroci

i poslanici koji su primili knjige za svoje zajednice. Drugim riječima, svi navedeni stihovipretpostavljaju da je čak i prije Muhameda Allah slao proroke i poslanike svakoj naciji što očiglednouključuje i Arape, naročito Arape iz Meke za koje muslimani tvrde da su Jišmaelovi potomci.

Sve to je kontradiktorno sa:

Sura 28:46 „Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost

Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, dabi se opametili…“



Sura 32:3 „a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješnarod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.“

Sura 34:44 „A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo biliposlali nekoga ko bi ih opominjao.“

Ovi ajeti se slažu sa Biblijom, jer prema Bibliji niti je Abraham vidio Meke, niti je Jišmael vidioMeke, niti su mogli izgraditi Kaabu, niti su dobili neke knjige, niti je Jišmael bio prorok od Jahve.

Što onda za Jišmaela, Saliha i Huda koji su bili poslani arapskim nacijama kao poslanici, što je udirektnoj kontradikciji sa Surom 34:44? Nadalje, eksplicitno je rečeno da je Jišmael primio knjigu uSuri 6:89, ali Sura 34:44 kaže da Arapi nisu primili knjige prije Muhameda.

Ostavljamo muslimanima da se misle je li istina da je Jišmael primio knjigu kao što kaže Kur'an, ili

nije, kao što kaže Kur'an.

6. Što će biti hrana ljudima u paklu? Prema Suri 88:6 to će biti ništa osim trnja. Prema Suri69:36 neće jesti ništa osim krpa kojima se čiste rane, dok Sura 37:66 kaže da će jesti sa drvetaZekkum. Zajedno, ova tri ajeta sačinjavaju tri kontradikcije.

Ne bi bilo kontradikcije da Kur'an izričito ne govori da će to biti jedina hrana. Vrlo je jasno:

Sura 88:6 - „kada drugog jela osim trnja neće imati“

Sura 69:36 – „ni drugog jela osim pomija“

Žalosno je vidjeti kako muslimani vole tvrditi: „Naš Kur'an nema niti jedne jedine kontradikcije“

7. Mogu li anđeli usmrtiti ljude? Kur'an napada ljude koji obožavaju bilo koga osim Boga(anđele ili proroke) zato što oni niti mogu stvoriti niti dati život, niti ubiti bilo koga (25:3). A opet,Kur'an izričito govori da anđeli ili nekoliko anđela je ubilo neke ljude (Sura 4:97, 16:28, 32:11)

Sura 25:3 „Neki pored Njega božanstva prihvaćaju koja ništa ne stvaraju, a koja su samastvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja

nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti.“

Kur'an također upozorava individue koji obožavaju i zazivaju anđele, što pretpostavlja to da su ljudiobožavali anđele:

Sura 3:80 „On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vamnaredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?

S obzirom na to, Kur'an ukorava nevjernike što štuju bića koja ne mogu stvoriti, posredovati, datiživot ili uzrokovati smrt. Neki od tih entiteta uključuju anđele, što implicira da anđeli ne moguposredovati, stvoriti život niti oduzeti život.

Iako je to navodno tako, Kur'an jasno uči da anđeli donose smrt i time proturječi sam sebi:



Sura 4:97 „kojima su meleki dušu uzeli u času kad su nevjernici bili…“

Sura 32:11 „Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete seGospodaru svome vratiti."

Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6395 ide toliko daleko da čak kaže da su anđeli korišteni da se stvoriduša dok je čovjek u majčinoj utrobi.

„Abu Tufail propovijeda: „Posjetio sam Abu Sariha Hudaifu b. Usaida al-Gifarija koji je rekao: 'Slušaosam sa ova svoja dva uha Allahovog poslanika (mir bio nad njim) kako govori: 'Sjeme ostaje u utrobi

četrdeset noći, zatim anđeo dolazi i oblikuje ga.' Zubair je rekao: 'Mislim da je rekao: 'Onaj kojiodlučuje hoće li biti žensko ili muško. Zatim anđeo kaže: 'Hoće li mu udovi biti hromi ili savršeni?' Izatim ih Gospodar učine savršenima ili inače kako god želi. Zatim on kaže: 'Moj Gospodaru, a što zanjegov život, njegovu smrt i narav?' I zatim Gospodar odredi njegovu sreću i nesreću.“

Još više, Kur'an i hadisi uče da anđeli zapravo posreduju - Sura 21:25-28 :

25.

„Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim

Mene, zato se Meni klanjajte!"

26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.*

27.

Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

28. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljanzauzimati, a oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.

Sura 40:7-9

7. Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i

mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću iznanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje uvatri!

8. Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove ipotomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.

9. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela - Ti

si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!"

Sura 42:5 „Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvaleGospodara svoga i mole oprosta za one koji su na Zemlji. - Allah je, zaista, taj koji prašta i koji jemilostiv.“

Da zaključimo:

1. Kur'an kaže da bića koja nevjernici zazivaju ne mogu posredovati, niti stvoriti ništa, niti donijetismrt.

2. Neka od tih bića koje nevjernici štuju uključuju anđele.



3. Kur'an, očigledno zaboravljajući da je to sve rekao ranije, tvrdi da anđeli mogu donijeti smrt.

4. Određene islamske naracije izjavljuju da Allah koristi anđele da stvori dušu u čovjeku, i da gaoblikuje u majčinoj utrobi. Također uče da anđeli posreduju za druge.

5. Nevjernici su s toga opravdani što štuju anđele čak i prema kriteriju Kur'ana, jer oni su svjesna bićakoja mogu stvoriti život i donijeti smrt.

6. Otuda ne samo da hadisi proturječe Kur'anu, nego i Kur'an proturječi sam sebi.

8. Konfuzija u vezi identiteta Duha Svetoga i Gabriela. Prijevod koji ću predstaviti je direktanprijevod sa arapskog. Domaći prevoditelji nisu preveli ispravno.

Sura 16:101-103 „Kada zamijenimo jednu objavu drugom – Allah zna najbolje što objavi, - oni kažu:

'Ti samo izmišljaš!' – Ali većina od njih ne razumije. Reci im: 'Duh Sveti je snio objavu od tvojegaGospodara u istini, da bi ojačao one koji vjeruju, i kao vodstvo i dobra vijest muslimanima. Mi znamozaista da oni kažu: 'Podučava ga čovjek. Jezik njegov je stran!' Ali ovo je Arapski, čisto i jasno.

Sura 2:97 „Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? - a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an - koji

potvrđuje da su i prijašnje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.“

Ovo nam daje tri kontradikcije:

Prvo – 2:97 kaže da je anđeo Gabriel taj koji donosi objave od Allaha Muhamedu, dok 16:102 kažeda je to Duh Sveti. Zbog ova dva stiha muslimani inače Gabriela identificiraju kao Duha Svetoga i kažu

da je to samo još jedno od Gabrielovih imena. Kakogod, u drugom kontekstu oni su zaboravili da suveć napravili tu identifikaciju, jer oni TAKOĐER žele da Muhamed bude Duh Sveti i Tješitelj kojeg jeobećao Isus (Ivan 14-16) da bi u očaju pronašli proročanstvo za Muhameda kao što to nalaže Sura61:6. Ali očigledno, Duh Sveti ne mogu biti obadvojica, on ne može biti Gabriel i Muhamed u istovrijeme. Jedino ako muslimani vjeruju da je Muhamed zapravo Gabriel.

Drugo, u Suri 2:97 Kur'an tvrdi da je potvrda ranijih objava (kao i u mnogim drugim stihovima), dok

u Suri 16:101 Kur'an je viđen kao zamjena ranijih objava. I ljudi ga zovu krivotvoriteljem upravo zatošto se ne uklapa u potvrđenu Božju Objavu.

Koji je Muhamedo odgovor na to? – „Oni to jednostavno ne razumiju…“ (stih 101)

Treće, unatoč činjenici da 16:103 kaže „ovo je arapski, čisto i jasno“ – izjava koja navodno

opovrgava one koji kažu da je Muhamed naučio svoju poruku od ljudskog učitelja koji nije pričaofluentno arapski – Kur'an sadrži riječi i fraze koje pripadaju drugim jezicima. Evo samo dva primjera:

„Faraon“ – dolazi iz egipatskog jezika i znači 'kralj' ili 'moćnik' – riječ za 'kralj' je u arapskom drugačija.

„Indžil“ – to znači 'Evanđelje' – to znači 'Dobra Vijest' – dolazi iz grčkog jezika. Ispravna arapska riječ je 'bisharah'

Čitao sam da muslimani vjeruju da su sve objavljene knjige točne kopije ploča koje se čuvaju na

nebu kod Boga (prema islamskoj tradiciji). Ako Bog nadograđuje knjige, čovjek se zapita da li



nadograđuje i ploče na nebu? I kako Bog može biti savršeno biće ako mora nadograđivati svoju riječ imijenjati jednu objavu drugom?

S druge strane, kako Gabriel može biti Duh Sveti kad Kur'an tvrdi da je Allah koristio više anđela dadonese objavu, pa tako kaže:

Sura 16:2 „On šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće:"Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!"

Ovi stihovi govore da su Duh Sveti, Gabriel i anđeli (množina) svi donijeli Kur'an. U svjetlu toga,pošto postoji više od jednog entiteta koji je navodno donio inspiraciju Muhamedu, na osnovu čegaautor može pretpostavljati da je Gabriel vjerodostojan duh?

Muslimanski apolozi će reći da riječ koja je korištena za Duha Svetoga u tom ajetu je „Ruh“ – a riječ'Ruh' može imati šire značenje. To ne objašnjava ništa, jer nigdje u Kur'anu nije rečeno da je Gabrielzapravo taj 'Ruh'.

9. Pravila čekanja za razvedene žene i udovice se čine proizvoljna i nekonzistentna

Kao opće pravilo, kada brak završi – bilo to razvodom ili smrću muža – islam propisuje period

čekanja za ženu prije nego se može udati ponovo.

Sura 2:228 „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.“

Sura 65:4 „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu nidobile, one trebaju čekati tri mjeseca,* ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode.“

Sura 2:234 „Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. Ikada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, pozakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono što vi radite.“

Žena koja je razvedena od svojeg supruga mora čekati (najmanje) tri mjeseca i žena čiji je mužumro mora čekati (najmanje) četiri mjeseca i deset dana prije nego se smije udati ponovo. Glavni ciljovakvih uredbi je da ne bude sumnji oko toga tko je otac djeteta ako je žena trudna. U roku tog

perioda treba da postane uočljivo da li je žena trudna. Ako ispadne da je trudna, onda je njezin

period čekanja sve dok ne rodi dijete, inače je slobodna d se preuda nakon tri mjeseca.

Moramo se zapitati zašto udovica mora čekati duže od rastavljene, to se čini nepravedno inekonzistentno, ali nećemo se time baviti u ovom članku.

Zanimljivije od toga je to što Kur'an čini eksplicitnu iznimku tom pravilu za razvedene žene:

Sura 33:49 „O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos,pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ihotpremite.“

Drugim riječima, ako brak nije još bio konzumiran, odnosno ako još nije bilo seksualnog odnosa, nemože postojati nerođeno dijete. U tom slučaju, žena ne mora čekati 3. mjeseca, i muž kojemu se ne



sviđa može ju (iz bilo kojeg razloga) otpustiti, ne mora joj plaćati troškove još 3. mjeseca, što bi inačebila njegova obaveza (Sura 65:6-7)

Kakogod, ta iznimka je napravljena samo za razvedene žene, a ne i za udovice. Tema ovog članka jeda se obračuna sa tom nekonzistentnošću.

Postoje dvije nekonzistentnosti. Kada je brak završen prije nego je konzumiran, žene su tretiranepotpuno različito. Razvedenica se može udati odmah, ali udovica mora čekati najmanje 4. mjeseca i10. dana. U Kur'anu, postoje dvije iznimke normalnom periodu čekanja razvedenih žena (ako jetrudna, može se udati tek čim rodi; i ako brak nije konzumiran – nema čekanja). Muslimanskikomentatori primjenjuju jednu iznimku koja je dana razvedenicama i na udovice na osnovu analogije

(ako je udovica trudna, slobodna se udati čim rodi), ali odbijaju primijeniti i drugu iznimku iako jemoguće koristiti istu analogiju.

Uzmimo za primjer ilustraciju, zamislite dva slučaja: Abdulah i Džumhur se ožene na isti dan,Abdulah se odmah nakon vjenčanja posvađa sa ženom i odmah se razvede prije nego su konzumirali

brak, žena mu je slobodna preudati se. Ali Džumhur je bio slabog srca, jadan, umro par sati nakonvjenčanja i njegova udovica mora čekati 4. mjeseca i 10. dana.

U slučaju razvedenice imamo svjedočanstvo njezinog bivšeg muža, odnosno svjedočanstvomuškarca da se snošaj nije dogodio. U slučaju udovice imamo samo njezino svjedočanstvo.

Može li razlog drugačijeg tretmana biti to što ženino svjedočanstvo nije dovoljno?

10. Postoji li minimalna dob za brakove sa djevojčicama?

Kur'an, barem u jednom stihu pretpostavlja da postoji dob koju djevojčica mora dosegnuti prijenego se može smatrati udavačom.

Sura 4:6 „I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručiteim imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan -

neka se uzdrži, a ko je siromašan - neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodnotroši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom računpolagati.“

Primijetite izraz: 'dok ne stasaju za brak, pa ako ocijenite da su zreli' – uzima zdravo za gotovo da

postoji dob koju djevojčice moraju doseći prije nego ih čovjek može oženiti. Vjerojatno, ta dob bi biopubertet, to je točka prihvaćena od mnogih muslimanskih teologa.

Citirat ćemo tri velika islamska teologa i komentatora:

Tafsir ibn Abas: „Testirajte inteligenciju siročadi dok ne dosegnu dob za brak, dob puberteta“

Al-Šafi: „Iskušajte, testirajte siročad, prije nego dosegnu zrelost u religiji i prije nego se nauče brinutio sebi, dok ne dosegnu dob za brak, to jest dok ne postanu sposobni za brak kroz pubertet ili legalnu

dob koja je završavanje 15-ste godine života. (Tafsir Al-Jalalain)

Prema većini akademika pubertet nastaje kada dijete ima svoj prvi mokri san. Ebu Davud jeizvjestio da je čuo te riječi od Allahova poslanika.



Tafsir ibn Katir: „Pero ne zapisuje djela triju osoba: djeteta do doba puberteta, čovjeka koji spavadok se ne probudi i senilnog koji nije mentalno zdrav. Dob od 15. godina se smatra dobom

adolescencije.“

Sva tri od ovih komentatora se slažu da je pubertet prava dob za djevojčicu da uđe u brak. Ibn Katir

i al-Šafi stavljaju tu dob na 15. godina. Al-Šafi se smatra jednim od najvećih islamskih akademika i čak je jedna škola islamskog prava imenovana po njemu.

Još jednom, Muhamed je prekršio svoju vlastitu zapovijed i odredbu jer je oženio djevojčicu kojoj jebilo samo 9. godina:

Sahih Buhari vol. 5, knjiga 58, broj 234 – Pripovijeda Ajša: 'Prorok se zaručio sa mnom kada

sam imala 6. godina. Otišli smo u Medinu i ostali doma. Zatim sam se ja razboljela i otpala mi je kosa. Poslije je moja kosa narasla opet, i moja majka Um Ruman je bila došla dok sam seigrala na ljulji sa svojim prijateljicama. Pozvala me je i otišla sam do nje, i kada mi se disanjesmirilo, uzela je nešto vode i protrljala mi lice i glavu sa vodom. Zatim me je odvela u kuću. U

kući sam vidjela Ansari žene koje su rekle: „Najbolje želje i blagoslovi Allahovi i dobra sreća!“Zatim me je predala njima i pripremile su me (za brak). Neočekivano, Allahov poslanik jedošao k meni poslije podne i moja majka me je predala njemu. Tada sam imala 9. godina.“

Muslimani mogu reći da naprotiv mišljenju ibn Katira i al-Šafija, dob puberteta se ne može fiksirati

na 15. godina jer neke djevojčice dosegnu tu dob ranije. Mogu se dalje prepirati da je Ajša već bilaušla u pubertet sa 9. godina, što znači da je bila zakonita za Muhameda. Problem sa tom tvrdnjom jetaj što proturječi specifičnim islamskim izvorima koji kažu da Ajša nije bila dosegla pubertet kada jeMuhamed konzumirao brak s njom:

Sahih Muslim knjiga 008, broj 3311 – Ajša (Allah bio zadovoljan s njom) je izvijestila da ju je

Allahov poslanik (mir bio nad njim) oženio kad je ona imala 7. godina, a pro rok je umro kada je ona imala 18. godina.

Problemi za muslimane tek počinju. Drugdje u Kur'anu muškarcima je dopušteno ženiti i razvoditise od mladih djevojčica koje još nisu seksualno sazrele:

Sura 65:4 „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni

dobile, one trebaju čekati tri mjeseca,* ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode. -

A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.“

One koje nisu još menstruirale su one koje još nisu niti ušle u pubertet. Kur'an kaže da nema

perioda čekanja za žene čiji brakovi nisu bili konzumirani:

33:49 „O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite,one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ihotpremite.“

To znači da 65:4 se odnosi na mlade pred-pubertetske djevojčice (koje nisu seksualno sazrele), kojesu se udale i razvele nekada a da nisu konzumirale brak!

Svi muslimanski komentatori se slažu da su u pitan ju djevojčice koje su ušle u brak prije nego sudobile prvu menstruaciju, pa tako i kasni muslimanski komentator Said Abu-Ala Maududi u vezi tog

stiha piše:



„One možda nisu menstruirale zbog mlade dobi, ili zbog toga što menstruacija kasni, kao što se todogađa u nekim slučajevima u žena, ili ako žena nema menstruaciju uopće kroz čitav život, kao što jeslučaj – iako rijedak – kod nekih. U svakom slučaju, period čekanja za takvu ženu je isti kao i kod ženekojoj je menstruacija prestala, a to je tri mjeseca nakon što je proglašen razvod.

Imam al-Buhari je koristio Ajšin primjer kao ilustraciju za pred-pubertetske djevojčice koje su seudale, podupirući time činjenicu da Sura 65:4 dopušta muškarcima da se žene sa pred-pubertetskim

djevojčicama:

Sahih kolekcija od al-Buharija, poglavlje 70, knjiga o braku: - 4840 – Preneseno je od Ajše da je prorok, Allahov blagoslov bio nad njim i dao mu mir, oženio ju je kada je imala 6. godina ikonzumirao je brak kada je imala 9, i bila mu je žena kroz 9. godina.

Sada imamo kontradikciju između dvije direktive Kur'ana, jedna da pretpostavlja dob za udaju zadjevojčice i druga koja ne stavlja granicu dobi u kojoj bi se djevojčica smjela udati!

S toga, bez obzira iz kojeg ugla muslimani ovo budu istraživali, Muhamed ispada kriv što je kršiosvoje vlastite uredbe i zapovijedi, i što je uveo kontradiktorna učenja u svojem takozvanom čudu,Kur'anu.

11. Oženiti se ili ne oženiti? – Kur'an zabranjuje vjernicima da ožene žene idolopokloničke(Sura 2:221), i zove kršćane idolopoklonicima i nevjernicima (9:28-33), ali s druge strane dozvoljava

muškarcima da žene kršćanske žene (5:5)

Kur'an zabranjuje muslimanskim muškarcima da žene nevjernike, govoreći da im je bolje da ožene

ženu vjernicu:

Sura 2:221 „Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja -

vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice zamnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vamse i dopadao.“

Riječ koja se prevodi kao 'mnogoboškinje' ovdje dolazi od arapske riječi 'mushrik' od čega dolazi'širk' – što doslovno znači 'onaj koji pripisuje partnere Allahu.

Zapravo, pravi vjernici su prema muslimanskim pismima samo oni koji vjeruju u Allaha i Muhameda

kao njegova poslanika:

24:62 „Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju“

Sljedeći tekst zapovijeda muslimanskim muškarcima da ne ostanu oženjeni sa nevjernicama:

Sura 60:10 „…U braku mnogoboškinje ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka ione traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama - a Allah sve zna i mudar

je.“

Riječ za nevjernicu ovdje dolazi od arapske riječi 'kafir' – što se odnosi na one koji čine 'kufr'. Prema

Kur'anu, židovi i kršćani, a naročito kršćani padaju pod kategoriju 'mushrik' i 'kafir'.



A opet – sljedeći stih kaže da muslimanski muškarci smiju oženiti žene koje su kršćanske i židovke:

Sura 5:5 „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data

Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne

da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate…“

12. Hoće li dobra djela biti prihvaćena ili neće?

Kur'an kaže da će Allah prihvatiti pravedna djela vjernika:

Sura 21:94 „Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.“

Kur'an stavlja židove i kršćane u tu kategoriju:

Sura 2:62 „Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, kršćani i sabijci – ko god u Allaha i u onaj svijet

vjeruje i dobra djela čini - doista čeka ga nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni nećebojati i ni za čim neće tugovati.“

Sura 5:68 Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavaliTevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš." A to što ti objavljuje Gospodartvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog

naroda koji neće da vjeruje.

Sura 5:69 „ Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, i sabijci, i kršćani - oni koji u Allaha i u onajsvijet vjeruju i dobra djela čine - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“

Ovi stihovi su jasni kao suza, židovi i kršćani nisu obavezni postati muslimani da bi bili spašeni.Jednostavno moraju vjerovati da Bog postoji, da postoji Dan kada će uskrsnuti čovječanstvo i bitisuđeno, i moraju činiti dobro.

Ali opet, sljedeće izrazito proturječi drugim izjavama koje kažu da je islam jedina prihvatljiva vjera ičak otvoreno se govori protiv prihvaćanja židovske i kršćanske vjere:

Sura 2:111-113 „Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. - To su

puste želje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"

A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagradakod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.

Jevreji govore: "Kršćani nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na Pravomeputu!" - a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah će im na

Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se oni ne slažu.“

Sura 3:19 „Allahu je prava vjera jedino - islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš

onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi nebudu vjerovali Allah će se brzo obračunati.“



Sura 3:83-85 „pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!

Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu,i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od

Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemuklanjamo."

A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetunastradati.

Nadalje, Kur'an kaže da su židovi i kršćani osuđeni što vjeruju u božanstvo Božjeg poslanika Isusa iEzre:

Sura 9:30 „Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je - Allahov sin."* To

su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – prokleti bili! Kuda se

odmeću?

Naši prevodioci sa 'ubio ih Allah' prevode ono što na arapskom u Kur'anu piše: 'neka su prokleti'

U svjetlu svega toga, kako može Kur'an obećati kršćanima i židovima nagradu od njihovaGospodara zato što vjeruju u njega i čine dobro, kad nisu muslimani i vjeruju u božanstvo specifičnihproroka?

Da bi zaobišli problem, neki muslimani teže uzimati riječ 'islam' ne kao religiju, nego kao referencuza podčinjavanje, što je doslovno značenje. U tom smislu – bilo tko da se podčine Bogu bi biomusliman čiji put u osnovi islam, čak i ako sebe nazivaju kršćanima i židovima.

Glavni problem sa tom tvrdnjom je to što to nije način na koji Kur'an definira islam, a definira gakao distinktivnu religiju od judaizma i kršćanstva, kao što 2:111 i 3:67 jasno pokazuju.

Kur'an vjeruje da su čak i prije Muhamedovog vremena proroci i vjernici bili identificirani sa riječju'musliman'! Drugim riječima, njihova religija nije bila judaizam niti kršćanstvo, nego islam, i zato su

bili nazvani muslimanima. To također objašnjava zašto 3:67 identificira Abrahama kao muslimana i

pokazuje to da Kur'an ne definira riječ islam samo općenito u smislu da svatko tko se podčine Bogu jeu realnosti musliman – nebitno bila ta osoba kršćanin ili židov, hindu itd…

Neki će reći da se to odnosi samo na kršćane i židove koji izjašnjavaju apsolutni monoteizam, ili

islamski koncept božanskog jedinstva, a ne one koji prihvaćaju božanstvo proroka kao što je bio Isus.Problem takve tvrdnje je taj što Kur'an ne pravi takvu distinkciju, Kur'an ne govori da će samo kršćanii židovi koji prihvaćaju islamski tavhid primiti nagradu od Gospodara. Osim toga, povijesna ječinjenica da da i židovi i kršćani biblijske teologije svjedoče za jedinstvo Boga, iako muslimani nisuzadovoljni takvim monoteizmom.

Kako može Allah obećati da ti ljudi neće imati straha i da će primiti nagradu od njega, nakon svihovih stihova?

Sura 9:17 „Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da sunevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“



13. Hoće li Allah nagraditi dobra djela od nevjernika? Sura 9:17 i 9:69 jasno kažu da neće.Ali Sura 99:7 implicira da hoće. I još više, Sura 2:62 obećava kršćanima nagradu za njihova dobradjela. Ali Sura 9:28-33, 5:17, 72:73 zove kršćane idolopoklonicima, i Sura 9:17 je vrlo jasna da

idolopoklonici neće imati nagrade.

21:94 „Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jersmo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.“

Taj stih obećava muslimanima da Allah neće njihova dobra djela odbaciti. U drugu ruku, to stanje

uključuje i to da oni koji nisu vjernici (nemuslimani) – su najmanje u riziku da njihova dobra djela nećebiti prihvaćena. Da je to tako, postoje mnogi drugi stihovi koji tako govore.

Nevjernici, tj. oni koji odbiju Muhamedovu poruku, ne mogu se nadati da će njihova dobra djelaprimiti nagradu od Boga:

Sura 9:17 „Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su

nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“

Sura 9:69 „Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkimživotom su živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su oni prije vas živjeli; i vi seupuštate u nevaljaštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela biti poništena i naovome i na onome svijetu; njima propast predstoji.“

Sljedeći stih sadrži nešto slično, ali ovaj puta kontekst se obračunava sa specifičnim slučajemmuslimana koji izađu iz islama. Čini se nebitno da li oni postaju politeisti, ateisti ili kršćani:

Sura 2:217 „Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu

mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela bićeponištena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu ćevječno ostati.“

S druge strane, govoreći o posljednjim danima Božjeg posljednjeg Suda, Sura 99 kaže:

„Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje, a i

čovjek uzvikne: "Šta joj je?!" - toga Dana će ona vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvojnarediti. Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko budeuradio koliko trun dobra - vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga.“

Cijela ta Sura je potpuno općenita, nema ograničenja na muslimanske vjernike, nego kaže u 7-dmom stihu da će svaki koji čini dobro, čak i malo dobra – vidjeti to dobro, i to sigurno donosi i neku

nagradu. Stih 6. govori o cijelom čovječanstvu. To općenito obećanje je ponovljeno u Suri 4:40

Sura 4:40 „Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“

Pošto Sure 99:7 i 4:40 daju apsolutne izjave koje se primjenjuju na sve ljude, one proturječe onimstihovima koji eksplicitno govore da neće biti nikakve nagrade za dobra djela nevjernika.

Osim tih općih izjava, Kur'an također daje kršćanima i židovima eksplicitno obećanje nagrade za

njihova dobra djela:





Domaći prijevodi ovaj ajet iznad prevode u prošlom vremenu, ali u izvornom arapskom riječ je o

sadašnjem vremenu. Ne čudi što se u posljednjih 100 godina samo, 400 milijuna muslimana obratilona kršćanstvo samo u Africi. Većina afričkih zemalja standardno poznaje arapski jezik i pismo.

Neiskrenost prevodioca je ono što koči naše muslimane da vide istinu.

Taj stih obećava još i više. Kaže da se neće bojati niti će tugovati, a to može jedino značiti da će otićiu raj, a ne u pakao, što je i više nego dobra nagrada za neka dobra djela.

Kao što postoji mnoštvo muslimana koji ne vjeruju potpuno i ne žive prema pravilima islama, takoima i mnoštvo onih koji smatraju sebe kršćanima i židovima, a ne žive istinski prema učenjima Biblije,niti žive prema moralnim standardima. S toga, ima smisla da Kur'an daje neke minimalne zahtjeve: 1.

Vjera u Allaha, 2. vjera u Posljednji Dan (Sud), 3. činjenje dobrih dijela. Tko god ispuni ta tri kriterija

među muslimanima, židovima ili kršćanima ili sabijcima – imat će svoju nagradu na nebu za svojadobra djela. Čak i više, neće se ničega bojati niti će tugovati u vezi života koji dolazi.

Sama činjenica da je taj stih formuliran kako jeste, pretpostavlja da – prema Kur'anu – židovi ikršćani vjeruju u istoga Boga kao i muslimani. Uvjeti od 1-3 samo naglašavaju da to obećanje važisamo za one koji su ozbiljni u vezi svoje vjere i žive prema učenjima svojih pisama. Ljudi religija koještuju druge bogove nisu uključeni.

Da sumiramo, Kur'an daje sljedeće izjave:

1. Kršćani će imati nagradu za svoja dobra djela i neće se imati čega bojati u životu koji dolazi (2:62)

2. Kršćani su mušrikuni i kafiri (9:28-33, 5:17, 72-73)

3. Muškrikuni neće imati nikakve nagrade i živjet će zauvijek u paklu (9:17)

- Kontradikcija je kristalno jasna.

14. Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne?

Muhamed je rekao da je rat obmana. Sahih Buhari vol. 4, knjiga 52, broj 267; - Pripovijeda AbuHuraira: „Prorok je rekao: 'Kosrau će biti uništen, i neće postojati više, i Cezar će zasigurno bitiuništen i neće biti Cezara nakon njega, vi ćete potrošiti njihovo blago na Allahovom putu.“ Rekao je:'Rat je obmana.'

Pripovijeda Jabir bin Abdullah: „Prorok je rekao: 'Rat je obmana.'“ – Sahih Buhari, vol. 4, knjiga 52,

broj 269.

To u osnovi znači da muslimani smiju koristiti laži i obmanu kada osjećaju da su u ratu protivnevjernika. Nema većeg dokaza za to od onog koji pronalazimo u Kur'anu.

Na primjer, Kur'an dopušta muslimanima da prihvate mirovni sporazum s nevjernicima protiv kojihse bore:



Sura 8:61 „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve

čuje i sve zna.“

To direktno proturječi sljedećem ajetu:

Sura 47:35 „I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vasneće nagrada za djela vaša lišiti.“

To je besramna kontradikcija sa Surom 8:61!

Da bi pomirili očiglednu kontradikciju između dvije konfliktne izjave, neki muslimani su posegnuliza doktrinom abrogacije stihova (ukidanja), govoreći da je Sura 8:61 ukinuta.

Abrogacija je ništa više do priznanje da je Kur'an kontradiktoran u sebi.

Drugi muslimanski akademici kažu da kontradikcija ne postoji, nego se jedan stih primjenjuje kada

su muslimani malobrojniji od neprijatelja, a nasilni stih se primjenjuje kada su veći u broju od infidela.Takvo islamsko učenje uništava vjeru u bilo kakav mir sa muslimanima. Muslimani ne teže za mirom,nego teže da nadjačaju protivnika u broju, pa da onda napadnu. Iz tog razloga islam ne poznaje što jeto mirni sporazum sa nemuslimanima, tj. mirni sporazum koji završava rat jednom zauvijek, negosamo privremeno primirje koje se može prekršiti u bilo koje vrijeme. Nije nikakvo čudo što jeMuhamed rekao da je rat obmana!

Muslimanski mir je obmana. Sva ta priča o islamu kao 'religiji mira' je obmana muslimana zato štooni ne traže pravi i trajni mir koji uključuje sigurnost svih nemuslimana, naročito slobodu religije,nego oni samo traže da kupe vremena i priliku da se regrupiraju i dobiju snagu dok nisu dovoljno jakida podčine sve infidele i prisile ih da se pokore vladavini islama. To se ne može zvati religija mira.

15. Boriti se protiv svih ljudi dok ne učine što?

Kur'an zapovijeda muslimanima da se bore protiv nevjernika:

Sura 9:29 „Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj

svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju

istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.“

Svi su uključeni u taj stih, hindusi, budisti, ateisti, kršćani, židovi, agnostici – jer sve te skupine nezabranju ju on što je Muhamed zabranio, niti vjeruju u islam, takozvanu 'religiju istine'. Taj stih neograničava uzimanje glavarine samo od kršćana i židova, nego je jasno da se uzimanje džizijeprakticira nad svim skupinama koje su navedene.

Reći, kao što neki pokušavaju, da se taj stih odnosi samo na židove i kršćane – nema nikakvog

smisla kada se uzme u obzir da te skupine vjeruju u Allaha i Posljednji Dan, kao što Kur'an svjedoči:





Ova posljednja referenca pretpostavlja da židovi i kršćani vjeruju u Allaha i posljednji dan. Kako

onda mogu židovi i kršćani biti obilježeni kao oni koji ne vjeruju u postojanje Boga i posljednji Sud?

To proturječi drugim stihovima iz Kur'ana, kao i specifičnim islamskim naracijama koje zahtijevajuda oni koji tvrde da Allah ima sina ili jednake partnere moraju umrijeti ili se obratiti na islam:

Sahih Buhari vol. 1. knjiga 2. br. 24. – Pripovijeda ibn Omar: „Allahov poslanik je rekao:'Naređeno mi je (od Allaha) da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nitko nema pravoda bude obožavan osim Allaha i da je Muhamed njegov poslanik, i dok ne ponude molitve i

dadnu obaveznu milostinju. Ako učine to, spasit će svoje živote i imovinu od mene…'“

Sahih Buhari vol. 1. knjiga 8. br. 387 – Pripovijeda Anas bin Malik: Allahov poslanik je rekao:

'Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne kažu: 'Nitko nema pravo da bude obožavanosim Allaha.' I ako to kažu, i ako se budu molili kao mi okrenuti prema Kibli i ako budu ubijalikao što mi ubijamo, onda će njihova krv i vlasništvo biti sveti nama i nećemo se miješatimeđu njihove poslove osim legalno.'

Tako čak i židovi i kršćani, ne samo pogani Arapi – moraju se obratiti na islam, inače će ihmuslimani morati ubiti ako ne žele.

Islamske kanonizirane naracije Muhamedovih sljedbenika izričito govore da se protiv ljudi moraboriti dok ne svjedoče da je Allah Bog i da je on njegov poslanik, što ne samo da proturječi Kur'anu,nego i drugim naracijama koje govore da su muslimani dozvolili poganima kao što su bili Perzijanci daostanu u svojoj religiji ako plate glavarinu.

16. Prisiliti ljude u islam ili ne?

Kur'an opetovano upozorava Muhameda protiv prisiljavanja ljudi da prihvate njegovu poruku, jer

njegova jedina odgovornost je da propovijeda, a Allah će riješiti ostalo:

Sura 13:40 „Bilo da ti pokažemo dio onoga čime im prijetimo bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa.“

Sura 16:82 „A ako oni okrenu glave, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ.“

Sura 24:54 „

on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje,pa ako mu budete poslušni, bićete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasnoobznani.“

Sura 88:21-22 „Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš, ti vlast nad njima nemaš!“

Razlog koji Kur'an daje da se ne prisiljava ljude u islam je taj da Allahova volja nije da svi postanu

muslimani. Islamska pisma svjedoče da kad bi Allah želio – mogao je prouzročiti da svi povjeruju uMuhamedovu religiju, ali to nije njegova želja jer je odlučio da mnogi ne povjeruju da bi mogli završitiu paklu:



Sura 4:88 „Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike

zbog postupaka njihovih! Zar želite da na Pravi put uputite one koje je Allah u zabludiostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nikada nećeš na Pravi put uputiti.“

Sura 6:107 „Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom

njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.“

Sura 10:99-100 „Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti danagoniš ljude da budu vjernici? Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kažnjavaone koji neće da razmisle.“

A onda Kur'an nastavlja da proturječi tim učenjima zapovijedajući Muhamedu i njegovoj hordi dase bore protiv ljudi zato što ne vjeruju u njegovu religiju:


svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju


Sura 9:73 „O Vjerovjesniče, bori se protiv nev jernika i licemjera i budi prema njima strog!

Prebivalište njihovo biće Džehennem, a grozno je on boravište.“

Sura 9: 123 „O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašustrogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.“

Muhamed se pojavio u Meki u ovčjem odijelu – „tebi tvoja vjera, meni moja“ – i svi miroljubivi stihovi

koje je dao, dani su u početku. Objavio je ove stihove pred kraj svojega života, Sura 9. je posljednjanjegova Sura, i prava je slika onoga na što je upozorio Isus u Matej 7:15-17

„Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako

svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.“

U svjetlu svih stihova iz Kur'ana koje sam naveo iznad, vidi se odvratna kontradikcija u

muslimanskom pismu. Kur'an kaže da nije Allahova volja da svi budu vjernici – to predstavlja veliki

problem unutar islamske teologije. Muhamed je jasno izjavio u Kur'anu da kad bi Allah želio – on bi

mogao učiniti da svi budu vjernici, ali Allah želi da odvede mnoštvo ljudi na krivi put da može ispunitipakao s njima. Zašto je onda naredio muslimanima da se bore protiv nevjernika ako ne mogu

prihvatiti islam osim ako im Allah ne pomogne da uzvjeruju? I zašto ubijati one koji izlaze iz islama

ako je Allah taj koji je okrenuo njihova srca od islama? Kako to Allah tretira ljude? Ponaša se premamuslimanima kao prema stoci za klanje - uzrokuje da postanu nevjernici, a onda naredi da ih se ubije.

Bog Biblije nikada nije dao naredbu da se ubijaju oni koji ne žele da mu daju svoju ljubav.

17. Mogu li ljudi ne povjerovati u Posljednji Dan i biti spašeni?

Kur'an je potaknuo Muhameda i njegove sljedbenike da oproste onima koji nisu vjerovali u dane

Allahove:



Sura 45: 14-15 „Reci vjernicima da oproste onima koji ne očekuju Allahove dane u kojima ćeOn nagraditi ljude za ono što su radili. Onaj koji čini dobro - sebi ga čini, a onaj ko radi zlo -

radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti.“

Općenito se vjeruje da se pod 'Allahovim danima' ovdje misli na Posljednji Sud. Značenje teksta je s

toga vrlo jasno: muslimani moraju oprostiti onima koji niječu da postoji posljednji dan u koji će Allahsuditi čovječanstvo.

Ali to je u izrazitoj kontradikciji sa sljedećom zapovijedi muslimanima da se bore protiv svakoga tkone vjeruje u posljednji dan:


svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju


Primijetimo blistajuću kontradikciju:

-

Sura 45:14 zapovijeda muslimanima da oproste onima koji niječu Allahove dane, štouključuje i Posljednji Dan.

- Sura 9.29 uči potpuno suprotno od toga, zapovijedajući muslimanima da se bore protiv onihkoji niječu posljednji dan sve dok ne plate glavarinu kao znak svojeg poniženja i podčinjenja.

Ne iznenađuje da su muslimanski teolozi morali posegnuti za doktrinom abrogacije da bi objasnili

ovu anomaliju.

Kako su se okolnosti oko Muhamedovog života mijenjale, diktirale su što će Allah poslati dolje, dote mjere da je Allah čak mijenjao svoje mišljenje i davao zapovijedi koje su proturječile jedne

drugima! Ipak, kada je Muhamed bio u Meki i višestruko malobrojniji od nevjernika, Allah je rekaomuslimanima da budu tolerantni i puni oprosta. Ali kada je Muhamed migrirao u Medinu i dobio

moć, Allah je promijenio svoje mišljenje i odlučio da zapovijedi muslimanima da se bore protiv onih

koji ne vjeruju u islam i u posljednji dan.

Drugim riječima, abrogacija (ukidanje) stihova je ništa više nego islamski način da se kaže da Kur'ansadrži nečuvene greške i besramne kontradikcije.

18. Trebaju li muslimani pokazati dobrotu svojim roditeljima? U jednu ruku, Kur'an

zapovijeda svim muslimanima da pokažu dobrotu svojim roditeljima, čak i ako su nevjernici (17:23-24, 31:14-15, 29:8). U drugu ruku, zahtijeva da se ne pokazuje niti ljubav niti prijateljstvo onima koji

se protive Muhamedu, čak i ako su njihovi roditelji (9:23, 58:22).

Sura 6:151 „Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa nepridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate - Mi i

vas i njih hranimo - ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam On preporučuje da bisterazmislili“

Sura 17:23-24 „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima

dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni:"Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima



pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smilu j im se, oni su mene, kad sam bio dijete,

njegovali!"“

Činjenica da je zapovijed da se poštuju roditelji zapisana odmah iza centralne zapovijedi islama –

da se štuje nitko osim Allaha – daje joj poseban naglasak, i može jedino značiti da se tu zapovijed

treba uzeti za ozbiljno. Nadalje, Kur'an ponavlja tu zapovijed na različite načine u više drugih stihovakao što su 31:14-15, 29:8, 46:15-17…

31:14-15 „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, anjeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim,

Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o

kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, aslijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onomešto ste radili obavijestiti.“

Interesantno je ovdje to što se posebno spominje činjenica da nečiji roditelji će biti nevjernici koji

će pokušati nagovoriti muslimane da ne slijede islam. Ali musliman mora, bez obzira na to – i daljebiti dobar prema svojim roditeljima.

Opet, sljedeće instrukcije direktno proturječe toj zapovijedi, i zabranjuje muslimanima da vole isprijateljuju se s nevjernicima, čak i ako su njihovi roditelji:

Sura 3:28 „Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to

čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća naSebe i Allahu se vraća sve!“

Sura 9:23-24 „O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više

vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji budu s njima prijateljevao, on se doistaprema sebi ogriješio. Reci: "Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rodvaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, ikuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na

Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima nećeukazati na Pravi put."

Kao da to nije bilo dovoljno reći da se ne uzimaju roditelji za prijatelje u Suri 9:23, Sura 58:22 ide i

korak dalje pa kaže da pravi vjernici ne vole svoje roditelje koji odbacuju Muhameda:

58:22 „Nećeš pronaći nijedne ljude koji vjeruju u Allaha i u Posljednji Dan, a da vole

one koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi,ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i

svjetlom Svojim ih osnažio…“

(Domaći prevodioci pogrešno prevode prvu rečenicu u ovom ajetu, u kontradikciji bro j 19. je

objašnjeno zašto)

Kako onda muslimani mogu poslušati prvi navedeni ajet da pokažu dobrotu svojim roditeljima akoim ne smiju biti ni prijatelji, niti ih smiju voljeti? Kakva je to dobrota koja zabranjuje muslimanu čakda voli, a kamoli bude prijatelj svojim roditeljima?

Primijetite kako Sura 58:22 kaže „…Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio…“ što implicira daoni muslimani koji ne vole čak ni svoje roditelje su pravi vjernici, a to je znak da je Allah usadio vjeru u



njihova srca. U osnovi, to znači da vjera u islam rezultira time da vjernik prima snagu i odlučnost damrzi svakoga tko se protivi Muhamedu, čak i ako je to najbliža rodbina. Zabranjuje im da vole,poštuju i druže se s njima.

Tako Muhamedova religija uništava vezu između djece koja se obrate na islam i njihovih roditelja

koji nisu muslimani.

19. Može li se vjerovati u Boga i u isto vrijeme protiviti Muhamedu?

Kur'an da je sljedeću izjavu:

Sura 58:22 „Nećeš pronaći nijedne ljude koji vjeruju u Allaha i u Posljednji Dan, a da vole one

koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braćanjihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih

osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječnoostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, aoni na Allahovo j strani će, sigurno, uspjeti.“

Primijetimo da prva rečenica u tom stihu nije zapovijed nego je formulirana kao izjava činjenice.Zapovijed nije manjkava postojanjem nekoliko ili mnogo ljudi koji je ne izvršavaju. Ali opća tvrdnjakoja nešto izlaže kao sigurnu činjenicu može biti pokazana pogrešnom ako se pruže primjeri zasuprotno.

Prva izjava u 58:22 je pogrešna zbog nekoliko razloga.

Teško mi je zamisliti da ne postoje obraćenici na islam (bilo to bivši kršćani, agnostici, ateisti,pogani ili neki drugi) koji sada iskreno vjeruju u Allaha i u Posljednji Dan, ali koji i dalje vole svoje

roditelje i sinove i braću koji ne vjeruju u islam, i odbijaju Muhameda kao poslanika Božjega. Uzetokao izjava činjenice o svim muslimanima, ta tvrdnja u Suri 58:22 je zasigurno bila pogrešna uMuhamedovo vrijeme koliko je pogrešna i danas. Iako su neki oštri i nemilosrdni koliko to muslimanimogu biti, većina muslimana su normalni ljudi i ova izjava ne može biti istinita za sve muslimane nanačin na koji je zapisana.

Svi koji poznaju kršćansku vjeru znaju da kršćani vjeruju u Boga i u Posljednji Dan. Postoje brojni

kršćani koji vole druge kršćane koji se opiru islamu. Da budem specifičan: moj otac je posvećenikršćanin koji voli mene, autora ovog članka, a ja se očigledno odupirem i protivim Muhamedu i

njegovoj poruci. I postoje i mnogi drugi kršćani oko mene koji me vole i prijatelji su mi. S toga, Sura58:22 je objektivno pogrešna.

Postoji činjenična greška u tom stihu.

Još više, ta izjava nije samo činjenično pogrešna, nego stvara i logičnu kontradikciju u Kur'anu zatošto Kur'an sam izjavljuje da su kršćani među onima koji vjeruju u Boga i u Posljednji Dan:



I Kur'an je tvrdoglav u svojim tvrdnjama da muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga:



Sura 29:46 I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima međunjima koji su nepravedni - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vašBog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo."

Neupitno je da prema Kur'anu kršćani pripadaju 'ljudima koji vjeruju u Boga i Posljednji Dan' i s

toga oni su dio ljudi na koji se odnosi Sura 58:22.

Kršćanima je zapovjeđeno da vole jedni druge (Ivan 13:34-35) i da vole čak i svoje neprijatelje(Matej 5:44). Iako mnogi ne slijede u potpunosti tu zapovijed, postoje mnogi kršćani koji se trude dažive po tim zapovijedima.

S toga, kršćani vole druge kršćane, i oni kršćani koji slijede Bibliju i vide kako islam proturječi Biblijiće se također oduprijeti i odbaciti Muhameda kao čovjeka koji je lažno za sebe tvrdio da je poslanikod Boga. Tako, postoje mnogi vjernici koji vjeruju u Boga i u Posljednji Dan i vole druge, a odbacuju

islam.

20. Koliko majki svaki musliman ima? Samo jednu (58:2 – ona koja ga je rodila), ili dvije (4:23,

uključujući onu koja ga je odgojila), ili najmanje deset (33:6)?

Kur'an kaže da je majka ona koja je rodila čovjeka:

Sura 58:2 „Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisudopuštene majke njihove - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih

rodile - oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu - a Allah, sigurno, briše grijehe i prašta.“

Jasno je, prema ovoj kur'anskoj definiciji riječi 'majka' – svi mogu imati samo jednu majku.

Namjera tog stiha je bila da se ukine određeni način razvoda u arapskom društvu. Slažem sekur'anskom osuđivanju takve vrste nepravednog razvoda. Kakogod, autor Kur'ana je otišao predalekoi učinio pogrešku tako što je koristio riječ 'majka' u ne-doslovnom smislu i kategorički isključio da sebila koja žene može nazvati majkom osim one koja je rodila čovjeka. Riječ 'majka' se ne smije koristitini u jednom drugom slučaju.

Iako smatram odgovor Kur'ana neprimjerenim, izjava u 58:2 je konzistentna sa kur'anskom

zabranom posvajanja djece:

33:4-5 „Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, odkojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio,* niti je posinke vaše sinovima vašimučinio. To su samo vaše riječi, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih

po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.* A ako ne znate imena očeva njihovih, pa,braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako tonamjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.“

Kur'an zaključuje da pošto posvojena djeca nisu biološki potomci roditelja koji su ih posvojili, nesmiju se brojati kao njihova djeca. Na osnovu tog stiha, islam zabranjuje posvajanje. Ponovo, djeca se

smiju zvati sinovi ili kćeri samo ako su vaša biološka djeca. To implicira i da se samo biološki roditeljismiju zvati ocem i majkom kao što to kaže Sura 58:2 iznad.



Do ove točke, citirani stihovi u Kur'anu su konzistentni. Kakogod, Kur'an na drugom mjestu govori

da osoba koja je dojila dijete treba da se smatra kao vlastita majka, i zbog toga je nezakonito oženitiženu koja je čovjeka dojila:

Sura 4:23 „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i

sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestrevaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od ženavaših s kojima ste imali bračne odnose - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda

vam nije grijeh - i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre - što je bilo, bilo je,Allah zaista prašta i samilostan je“

Islam zabranjuje čovjeku da majkom zove onu koja ga je odgojila u ljubavi kroz mnoge godine, a

samo par tjedana dojenja (kojih se dijete neće ni sjećati) ostavlja doživotne posljedice.

Rijetko će se dogoditi da će čovjek željeti oženiti ženu koja ga je dojila, ali zabrana da se oženiosoba koja je samo pila mlijeko od iste žene nema smisla, još i više ako je samo potomak od žene koja

je čovjeka dojila.

Arapski jezik ne udovoljava željama autora Kur'ana. Koristi formulaciju ' ommahatukumu allatee

ardaAAnakum' (doslovno: majke koje su vas dojile) za 'pomajke' – koristi izraz koji uključuje riječ'omm' (majka), iako se ne smije majkom zvati ta osoba prema Kur'anu. Drugim riječima, Kur'an kršisvoju vlastitu zapovijed. Naređuje da se majkom zove samo žena koja te je rodila, a zatim kaže:'majke koje su vas dojile' – iako se to lagano moglo reći 'žene koje su vas dojile'.

Postoji još jedna nekonzistentnost. Upravo smo vidjeli da jaka emocionalna veza između roditelja iposvojenog djeteta ne daje dovoljno temelja da se nekoga zove ocem ili majkom. Samo se biološkaveza broji. A opet, Kur'an izričito neke žene zove majkama ljudi koji nisu u biološkoj vezi s njima:

Sura 33:6 „Vjerovjesnik je bliži vjernicima nego njihovi robovi, a žene njegove su majke

njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira;prijatel jima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.“

Ponovo se vidi neiskrenost domaćih prevodioca koji ovaj ajet prevode onako kako oni misle da biKur'an to trebao reći. Da u Kur'anu piše „njegove žene su KAO majke njihove“ – onda tu ne bi bilo

problema, ali arapski piše „njegove žene SU majke njihove.“

Kakogod, kad Kur'an zove Muhamedove žene MAJKAMA vjernika, zar ne proturječi svojemvlastitom principu?

21. Muhamed matematičar

Sure 4:11-12 i 4:176 daju kur'anski zakon nasljeđivanja. Kada čovjek umre i ostavi za sobom trikćeri, svoje dvoje roditelja i svoju ženu, tri kćeri će dobiti 2/3, 1/3 roditeljima zajedno (prema 4:11) i1/8 prima njegova žena (4:12) što znači da je u raspodjelu uključeno više dobara nego što ih postoji.U ovom slučaju žena ne dobiva ništa ako će od tri trećine kćeri dobiti dvije, a roditelji jednu trećinu,koja osmina ostaje ženi?



Drugi primjer: čovjek ostavlja za sobom samo svoju majku, svoju ženu i dvije sestre. Majka će dobiti1/3 (4:11), žena će dobiti jednu četvrtinu (4:12) i dvije sestre će dobiti 2/3 (4:176), što kad se svezbroji ima 15/12 dostupne imovine.

Prema Kur'anu, Allah daje sljedeća pravila za raspodjelu nasljedstva.

Sura 4:11 „Allah vam naređuje da od djece vaše - muškom pripadne toliko koliko dvjemaženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima - dvije trećine onoga što je ostavio, a ako jesamo jedna njoj - polovina. A roditeljima, svakome posebno - šestina od onoga što je ostavio,ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, ondanjegovoj materi - trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi - šestina, pošto se

izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovivaši. To je Allahova zapovijed! - Allah, zaista, sva zna i mudar je.“

Sura 4:12 „A vama pripada - polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta,

a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju

su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imalidjeteta; a ako budete imali dijete, njima - osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvršioporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja nidjeteta, a budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti - šestinu; a ako ihbude više, onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporukakoja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! - A Allah sva zna i blag je.“

Sura 4:176 „Oni traže od tebe rješenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o ’kelali’": ako neko

umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina njegove ostavštine, a on ćenaslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima - dvije trećine njegoveostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema

ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.“

-

Recimo da sam ja udovac koji ima samo jednu kći. Kada ja umrem, moja kći dobiva polovinuprema stih 11. Što se događa sa ostalim?

- Slično je i u situaciji kada imam jednu kći, i jednu ili više žena; moja kći dobije ½ (4:11), moježene dijele 1/8 (4:12) – to znači da je pet osmina podijeljeno. Što se događa sa ostale triosmine imanja? Taj primjer se vidi i u situaciji Muhamedove smrti, ostavio je jednu kći(Fatimu) i više žena. Nevjerojatno, ali Muhamed se sam nije držao uredbi prema svojoj objavi.

Problem postaje jasniji kada dodamo brata. U Kur'anu, braća i sestre su spomenuti kao nasljednici jedino ako uminuli nema djece. U tom slučaju Suniti i Šiiti su otišli različitim putevima kada se pita što

učiniti sa ostatkom imovine. Šije sve daju kćerima, dok Suniti će ostalo dati najbližem rođaku, u ovomslučaju bratu. I jedni i drugi poštuju Kur'an po tom pitanju jer Kur'an ne govori što da se čini po tom ipo mnogim drugim pitanjima. Instrukcije nisu potpune, ili nisu završene.

Drugi primjer Šija/Suni razlika:

Ako čovjek ostavi za sobom ženu i dvoje roditelja. Šije će dati ženi jednu četvrtinu, zatim 1/3 majci i2/3 ocu, tj. svi oni će primiti jednu četvrtinu i jednu polovinu od imanja. Suniti će dati ženi jednučetvrtinu, majci 1/3 i ocu kao najbližem muškom rodu ostatak. To nije kontradikcija Kur'anu, jer niti

jedan stih nije prekršen s niti jednom od ovih metoda, ali pokazuje kako daleko da je Kur'an jasan uinstrukcijama.



Udovac ostavlja oca i jednu kći. Prema Kur'anu, otac prima 1/6, kći prima polovinu. Ostala 1/3 sedaje kćeri prema Šijama, dok otac prima sve ostalo prema Sunitskom pravu.

Šije će dati ženi 1/8, jedina kći 7/8, a sestrama ništa, dok Sunitsko pravo nalaže da se ženi daje 1/8,kćeri 1/2 i sestri kao univerzalnom nasljedniku 3/8.

Recimo da moja žena nema rodbine uopće (ako je bila siroče) i ona umre prije nego je rodila djecu.Prema stihu 12. ja dobivam pola vlasništva. Tko dobiva drugu polovinu? Samo pola nasljedstva je

regulirano prema Kur'anu.

Ista je situacija u obrnutom slučaju, ako ja umrem, moja žena dobiva 1/4. – A tko dobiva ostale 3/4

vlasništva?

I još jedna poteškoća, recimo da mi imamo djecu. Umrem ja i ostavim za sobom kći i ženu, alinemam druge rodbine, što znači da moja kći dobiva jednu polovinu, što je jednako sa 4/8 (stih 11) imoja žena dobiva 1/8 (stih 12) – to je ukupno 5/8, što znači da 3/8 idu nigdje. Allah nije računao na

to.

Može li se ostatak dati ženama ili možda više kćeri? Ali ako se učini to – onda se krši Kur'anskadirektiva. Čemu svrha takvim pravilima kad nema nikakvih instrukcija? Kakogod, dokle god svi dijeloviimovine kad se zbroje imaju sumu manju od 1, stvari se mogu riješiti 'relativno lako'.Na jproblematičnije je slijeđenje zasigurno česte situacije:

- Ako ja kao muško dijete obitelji umrem i ostavim iza sebe:

3 kćeri obadva roditelja ženu onda oni primaju

2/3 (2/9 svaka) 1/3 (1/6 svaki) 1/8

Stih 11 stih 11 stih 12

2/3 + 1/3 + 1/8 = 1 + 1/8

Odakle će doći ova dodatna 1/8? Hoće li lokalna muslimanska zajednica platiti za to ('Fond zabalansiranje naslijeđenih dionica kojih nema')? Ipak, kad bi oni sakupljali ostatke iz slučajeva gdje jesuma manja i gdje se ne zna što će se sa ostatkom u primjerima iznad, to bi bilo fer.

Šije rješavaju ovaj problem tako što plate ženi prvo, žena dobiva 1/8, što se oduzme drugima koji

trebaju dobiti ostatak. Sunitske škole prava smanje sve dionice proporcionalno. Obadvoji su pronašlinačin da zaobiđu oko ovog problema, ali u obadva rješenja – neki ili svi nasljednici ne dobivaju

dijelove koje je odredio Kur'an.

Znam da su muslimani pronašli načine da riješe probleme nasljeđivanja u životu. Ali ako se uzmuinformacije iz Kur'ana samo, onda je nemoguće uskladiti stvari. U najmanju ruku, instrukcije onasljeđivanju proturječe Suri 41:2-3 gdje čitamo: „Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga čiji suajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude koji znaju.“



Čak i kad ne bismo tražili standard savršenstva u vezi tih pravila, jer to se traži od objave od Boga,nego kad bismo mislili da je ta poruka izmišljena od Muhameda, jako je čudno da uspješni poslovničovjek zadužen za čitave karavane kroz više godina, nije znao ispravno zbrojiti par frakcija.

22. Koliko je anđela govorilo Mariji?

Kada Kur'an govori o najavi rođenja Isusovog djevici Mariji, SAura 3:42-45 govori o nekoliko anđela,dok u 19:17-21 piše da je to bio samo jedan anđeo.

Sura 3:42 „I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio…“

Sura 3:45 „A kada meleki rekoše: "O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest…“

Sura 19:17-18 „Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno

stvorena muškarca. "Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" - uzviknu ona.

Muslimanski prevodioci ubacuju Džibrila u svojim prijevodima, ali činjenica je da u originalnomarapskom nije spomenut Džibril u nijednom od izvještaja. To je pretpostavka. Riječ koja je korištena uoriginalnom arapskom je 'anđeo'.

Koliko anđela je bilo došlo Mariji? U Suri 3 arapski jezik koristi oblik množine, što znači da nije bilomanje od tri anđela, ali to znači da ih je moglo biti tisuće, milijuni itd.

Zašto se Marija utjecala Milostivome od samo jednog anđela, jer se obratila samo jednome u Suri19:18? Da je Marija vidjela više anđela, obratila bi se svima njima.

Ovaj problem je muslimanima puno teže riješiti od biblijskog za kršćane, jer Marija se obratila samo jednom anđelu, dok u Bibliji žene nisu direktno navele anđele, i s toga – nigdje ne piše da je bio samo jedan. Matej i Marko su spomenuli jednog koji je bio pričao, dok Luka i Ivan govore da su bila dvojica

tamo, a jedan od njih je sjedio unutra u grobnici tako da nije iz prve bio ni viđen.

Ako danas na ulici vidim predsjednika i kad se vratim doma kažem: Vidio sam predsjednika! Ništa utoj izjavi ne garantira da sam vidio i pod-predsjednika, i možda još ljudi s njima.

Bio bih sretan prihvatiti isto objašnjenje za Kur'an, ali nije uvjerljivo jer se Marija dva puta obratilasamo jednom od njih, i također – nije se bojala drugih anđela.

Neki muslimanski apolozi pokušavaju kontradikciju objasniti tako što će reći da su anđeli bili slanidva put. Ali to bi značilo da Marija nije povjerovala prvi put, i kako bi onda ona mogla zaboraviti tajtrenutak s anđelom, pa drugi put reći: „kako to može biti, nikada nisam bila sa muškarcem?“ Jer dva

puta je Marija rekla iste riječi anđelu, odnosno anđelima.

Al-Kadhi pokušava kontradikciju objasniti tako što je Gabriel kao kraljevski anđeo bio nazvanmnožinom 'anđeli' kao što to rade kraljevske obitelji za sebe, kada persiraju sami sebe, pa će reći 'Mi'umjesto 'ja'. Ali to objašnjenje ne drži vodu zato što na arapskom 'kraljevsko mi' uzima 'glagol' umnožini, a nikada 'imenicu u množini'. Isto je tako i na našem jeziku. Kada je na primjer premijerkaMargaret Thatcher najavila rođenje svojega unučeta, rekla je: „Postali smo baka.“ Ali nikada nije

mogla za sebe reći: „Postali smo bake.“ Isto je i na arapski. Samo glagol može biti u množini, ali ne iimenica. U tekstu iznad, imenica je u množini: 'anđeli'.



Drugo objašnjenje je to da autor govori da riječ koja je korištena tu zaista jeste 'anđeli' – ali oblik u

množini se koristi da se opiše samo jedan anđeo, specifično – anđeo Gabriel. Takvi konstrukti sukorišteni u arapskom jeziku kao simbol dostojanstva i poštovanja prema toj osobi. To je popularan

arapski gramatički konstrukt zvan "al-majaz al-mursal" koji spada u kategoriju gramatike arapskog jezika koja se zove 'Balaghah' o čemu ne možemo ovdje zato što to zahtijeva osnovno znanjearapskog i arapske gramatike. Dovoljno je reći da postoje najmanje dva objašnjenja za ovu stvar kojačak i ne-govornici arapskog mogu razumjeti. Prvi je da u prvim stihovima (46-48) piše: „Anđeli surekli… Marija je rekla… On je odgovorio“ što znači da govorimo o anđelu kojeg se opisuje kao 'on' a

ne 'oni'.

Drugo, Abrahamu se Kur'an obraća kao naciji, Sura 16:120 – „Zaista, Abraham je bio nacija poslušnaAllahu i nije bio politeista.“ – Znači li to da je Abraham bio doslovno par stotina ljudi? Ne. To jeKur'anski termin veličanja i uzdizanja Abrahama iznad drugih ljudi. Na isti način, status anđelaGabriela sa Bogom je slične prirode među anđelima.

Pogrešno ponovo zato što:

"Al majaz al mursal" znači 'riječ korištena na drugačiji način od originala kao kada se kaže: 'vatra je

pojela drva' – riječ 'pojela' nije u normalnoj upotrebi kao riječ 'jesti' zato što riječ 'jesti' se koristi zaljude i životinje. Imaju dvije vrste Majaza:

1. majaz akli 'logička metafora'

2. majaz lughavi 'lingvistička metafora'

'Majaz mursal' je drugi tip. Ako nema sličnosti između originalne riječi i riječi koja je korištena – tose zove 'majaz mursal'. Primjer bi bio: 'Popio sam jednu čašu'. Nema sličnosti između čaše i onoga što

je u njoj; i pijemo ono što je u čaši.

U originalnom tekstu Kur'ana jasno je da se 'On' odnosi na Boga. Al-Tabari u svojem komentaru na

stih 3:47 kaže: „Allah joj je rekao: 'Allah stvori što hoće.'“

Ali ako će se tekst odnositi na samo jednog anđela ovdje (protiv svjedočanstva al-Tabarija), onda

onda to znači da je taj odgovor na Marijino pitanje izrekao samo jedan anđeo, a drugi su možda bilitihi. Imenice u množini se i dalje ne mogu tumačiti tako da su u jednini.

To da se Abrahama zove nacijom u Suri 16:120 zasnovano je na tome što je korištena riječ 'Umma' na arapskom – ali to ne objašnjava kontradikciju zato što se Umma koristi za Abrahama i njegovopotomstvo, dok se riječ 'anđeli' koristi samo za Gabriela.

Al Kadhi nastavlja: Nalazimo da se u obadva stiha prema anđelu Gabrielu odnosi kroz popularni

arapski konstrukt poštovanja i uzvisivanja. U prvom je to demonstrirano upotrebom konstruktamnožine, a u drugom je pokazano time što je za Gabriela korištena službena titula 'Duh Sveti,' gdjevidimo da stih govori: „Mi (Bog) smo joj poslali (Mariji) Našega Duha (Gabriela)…“

-

Zašto onda Kur'an ne kaže: „Poslali smo joj Naše duhove?“ – Jer drugdje riječ 'malaak'(anđeo) u jednini postaje 'malaa'ika' (anđeli)? Odnosno – onoga sa najvećom čašću među

anđelima se ostavilo u jednini? -



Nadalje, piše samo 'Duh' – a ne i 'Duh Sveti.' Jasno je da gospodin Al-Kadhi zna više ouvježbanoj propagandi nego što zna arapski.

Ne, ne može se reći na arapski: „Poslali smo ih (njega)“ – Želim da mi pronađe barem jedanprimjer u arapskom gdje je netko rekao: „Poslali smo naše ambasadore“ – a da se misli samo na

jednog čovjeka. To je propagandni trik i jednostavno je pogrešno. „Donesi dokaz ako si istinit“ jeoptužba Kur'ana protiv tebe.

Čuo sam kako se individue obraćaju vođama, religijskim ljudima ili zaposlenicima vlade sa 'Vi' u

množini kao 'sie' na njemački, ili 'vouz' na francuski, ili 'vaše visočanstvo' u množini. Ali nikadanisam čuo nikoga da koristi treće lice u množini ako je treća osoba kralj ili predsjednik.

Upotreba množine kada se govori o anđelima u 3:42 i 45 nema nikakvog smisla osim ako Kur'anstvarno misli da je postojalo više anđela koji su pričali s Marijom. Stih 3:47 koristi glagol 'Qala' u

jednini koji se odnosi na jednog anđela.

23. Koliko godina traje Allahov dan?

Da li Allahov dan traje 1000 ljudskih godina (Sura 22:47, 32:5) ili 50 000 ljudskih godina (Sura 70:4)?

Koliko vrtova ima u raju?

JEDAN: 39:73, 41:30, 57:21, 79:41 ili

MNOGO: 18:31, 22:23, 35:33, 78:32

Množina 'vrtovi' mora značiti da ih ima više od tri, zato što u slučaju da ih je dva – arapski bi

koristio oblik imenice koji označava dva. S toga, imamo kontradikciju.

Objašnjenje muslimana:

- „Vrt“ je „vrt“ koji se sastoji od mnogo „vrtova“ od kojih se za svakoga može reći da je „vrt.“

Dobro. Mislim da je ovo dobar odgovor. Barem je dobar odgovor za kršćane. Ali me zbunjuje kada

čujem takvu vrstu razumijevanja od muslimana, jer to je jednako razumijevanje koje kršćani imaju oTrojstvu, koje je JEDAN Bog koji se objavio u TRI osobe, od kojih je svaka uistinu Bog (u svojoj prirodi)

(i za koju Biblija kaže da je svaki od Njih Bog). A to je upravo ono što muslimani odbijaju kaobesmislicu…

Koliko će skupina ljudi biti na Danu Sudnjem?

Sura 56:7 spominje tri skupine, sretni – nesretni i prvi!

Sura 90:18-19 spominje samo dvije, sretni i nesretni.



Sura 99:6-8 spominje također samo dvije skupine.

Postoje kontradiktorni izvještaji o tome tko uzima dušu kada čovjek umre.

Sura 32:11 „Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete seGospodaru svome vratiti."

- Specifični anđeo je dakle u pitanju.

Sura 47:27 „A kako će tek biti kada im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i poleđima njihovim!“

-

Ovo ponovo pretpostavlja da više anđela od jednoga će obaviti taj posao.

Sura 39:42 „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima jeodredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one kojirazmišljaju.“

-

Dakle, ovaj puta nema anđela, Allah sve obavlja sam.

Koliko je poslanika poslano faraonu?

Sura 73:15-16 kaže da je jedan poslanik poslan Faraonu, dok Sura 10:75 govori o dva (Mojsije i

Aron)

73:15 kaže samo 'poslanik' – ne naglašava da je bio samo jedan, ali usporedba tog poslanika sa

Muhamedom koji je na isti način poslan – daje čvrst slučaj da je bio poslan samo jedan, jerMuhamed je neupitno bio jedini u svoje vrijeme. I stih 16 potvrđuje to govoreći 'poslanik.'

Također, 7:103 govori da tu bio samo Mojsi je.

24. Koliko je dana trebao Allah da uništi ljude Ada?

Kur'an u mnogim stihovima govori o ljudima Ada, i o njihovom uništenju od strašnog tornada kaokazne od Allaha za njihovu neposlušnost.

Kur'an, kakogod, proturječi sam sebi u vezi toga koliko dana je puhao taj vjetar.

Sura 54:19 „Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao…“

Sura 41:16 „I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden…“

Sura 69:6-7 „…a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima, sedam

noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulinadebla vidio…“



Prema Suri 54:19, vjetar je puhao samo jedan dan, dok 41:16 koristi množinu indicirajućinajmanje tri dana, a 69:7 specificira točno osam dana.

25. Šest ili osam dana stvaranja?

Sura 7:54, 10:3, 11:7 i 25:59 jasno izjavljuju da je Bog stvorio nebo i zemlju za šest dana. Aliu 41:9-12 procedura detaljnog opisa stvaranja dodaje još dva dana, što znači osam.

Moderno doba dovelo je do 'rastumačivanja' Kur'ana prema željama muslimana da bi seKur'an prikazao kao neko znanstveno čudo. Nažalost, rani komentatori i hadisi blokiraju takvotumačenje, zato što je Muhamed zajedno sa ranim muslimanima na te periode gledao kao

dane od po 24 sata. Tako imamo:

Sahih Muslim knjiga 39, broj 6707 – Abu Huraira pripovijeda da je Allahov poslanik

(mir bio nad njim) uzeo njegove ruke i rekao: 'Allah, uzvišeni i veličanstveni, stvorio jeglinu u subotu, a zatim je stvorio planine u nedjelju i stvorio drveće na ponedjeljak,stvorio je stvari koje zahtijevaju rad u utorak i stvorio je svjetlo na srijedu, životinje učetvrtak i u petak je stvorio Adama (mir bio nad njim);

Sunen Ebu Davud, knjiga 3, broj 1041 & 1042 – Pripovijeda Avs ibn Avs: „Prorok (mirbio nad njim) je rekao: 'Među najizvrsnijim od svih vaših dana je petak, u petak jestvoren Adam, u petak je on umro, na petak će posljednja truba za trubiti, na taj danće se uzviknuti, tako da zazivajte blagoslove na taj dan, jer vaši blagoslovi će bitipredani meni. Ljudi su pitali: Allahov vjerovjesniče, kako to da će naši blagoslovi bitipredani tebi, a tvoje će tijelo trunuti? On je odgovorio: 'Allah uzvišeni je zabranio

zemlji da uništi tijela proroka.“

Sura 41:9-12 „Reci: "Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva dana

Zemlju stvorio - i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!"

On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezinena njoj odredio, sve to u četiri dana - ovo je objašnjenje za one koji pitaju,

zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemljirekao: "Pojavite se milom ili silom!" - "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su,

pa ih u dva dana, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebunalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nada njim Mi bdijemo. To jeodredba Silnoga i Sveznajućega.“

- Sve zajedno, to je osam dana.

Tafsir Al-Jalalain objašnjava ove stihove:

41:9 - 2 dana znači nedjelja i ponedjeljak

41:10 – 4 dana znači utorak i srijeda



(četvrti dan umjesto četiri dana? Jalalain to čita kao dva dana, jasno je zašto – da bi izbjegao

poteškoću ove kontradikcije. On vjerojatno misli da je Bog stvorio zemlju i sve što je u njoj za 4. dana,

kao što Jusuf Ali izvještava – što je opće mišljenje komentatora)

41:12 – 2 dana četvrtak i petak.

U svakom slučaju, vidimo da i hadis citiran iznad, kao i tafsiri ove dane shvaćaju doslovno,proturječeći nekoliko 'modernih' muslimana koji bi radije da te dane tumače kao periode ili epohe.Ali očigledno je da niti Muhamed, a niti rani komentatori to ne vide tako.

Dakle, dva dana za stvaranje zemlje, zatim četiri dana da ispuni zemlju i za planine, blagoslovi ibriga za sve stanovnike, i na kraju još dva dana da stvori nebo i da stvori zvijezde na nebu. To je2+4+2=8 dana u kontradikciji sa 6. dana koji se spominju u drugim stihovima.

Jusuf Ali započinje svoj komentar tih stihova sa: „Ovo je težak redak…“ prije nego je pokušaoobjasniti problem.

Da je prvi period bio 4. a drugi 2. dana, drugi je mogao biti uključen u prvi, pošto 'ispunjavanje

zemlje' je dio 'stvaranja zemlje' – ali pošto je obrnuto, nema smisla. Zemlja koja ne postoji ne možese ispuniti. Ali matematički je nemoguće uključiti četiri dana u dva dana.

Objašnjenje Jusufa Alija je:

„Komentatori razumiju ''4 dana'' u stihu 10. da uključuju i prva dva dana iz stiha 9, tako da je ukupanbroj dana stvaranja svemira 6. dana. To je razumno zato što proces opisan u stihovima 9. i 10. stvori

jednu seriju. U jednom slučaju to je stvaranje materije zemlje, a u drugom to je postepena evolucija

oblika zemlje, planina i mora, i životinja i biljaka, sa blagoslovima.“

Kao što sam objasnio, ne mislim da je ovo objašnjenje prihvatljivo. Ali pozdravio bih jasnijuprezentaciju na osnovu teksta od bilo koga tko bi je dao.

26. Brzo ili sporo stvaranje?

Allah je stvorio nebo i zemlju za šest dana (7:54), a mnogi muslimani žele moderan iznanstveni pogled i tih šest dana oni čine da budu šest eona, dok Sura 2:117 kaže da onstvara instantno: „Budi! I ono bude.“

Rani muslimanski komentatori govore da je Muhamed to razumio kao 6. dana. A i tradicije

ne dopuštaju da se kaže da je Allahu trebalo 6 perioda ili eona da stvori sve. Sahih Muslim br.6707 govori kako je stvorio glinu u subotu, planine u nedjelju, drveće u ponedjeljak itd…

Opet, Kur'an daje i drugu izjavu u vezi brzine Allahovog stvaranja:

Sura 2:117 „On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne:"Budi!” - i ono bude.“

Zar to ne znači da Bog stvara instantno? Zar to stvarno ostavlja prostora za milijarde godina

razvoja?



Šest dana je i dalje prilično brzo i prihvatljivo u okviru „Budi! I ono bude“ – s obzirom na ogromnu

veličinu svemira i kompleksnost života… ali ne bi li bilo previše razvučeno prevesti Suru 2.117 kao:„Budi! I kako je evolucija išla svojim putem, nakon oko 3. milijarde godina, Adam se rodio.“

Ponovo, to se može harmonizirati sa dozom dobre volje. Ova kontradikcija je za one muslimane

koji imaju malo dobre volje i koji inzistiraju na doslovnom čitanju Biblije samo da bi našlikontradikciju. S toga, inzistirajući na doslovnom čitanju Kur'ana, uspjeli smo učiniti isto.

27. Što je stvoreno prvo? Nebo ili zemlja?

Sura 2:29 „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu

usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.“

Sura 41:9-12 također daje detalje o procesu stvaranja i potvrđuje to da je zemlja bila stvorena

prvo, a zatim nebo. Ali zatim čitamo:

Sura 79:27-30 „A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, svod njegov visoko digao i

usavršio, noći njegove mračnim, a dane svjetlim učinio. Poslije toga je Zemlju poravnao.“

28. Spojio ih ili ih je razdvojio?

U procesu stvaranja zemlje i neba, imamo izvještaj da su prvo bili jedna cjelina pa ih je Bograzdvojio (21:30), a s druge strane imamo izvještaj da su bili odvojeno pa ih je spojio (41.11)

Sura 41:11 „zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu iZemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" - "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su,

Sura 21:30 „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi

raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?“

Jesu li nebo i zemlja bili jedan komad koji je Allah razdvojio, ili su od početka bili odvojeni entiteti?

„Muslimanski komentatori to objašnjavaju govoreći da riječ korištena u Suri 41:11 znači „dođiteobadvoje“ – i zatim ih je Bog tražio da se pokore. U Suri 21:30, arapska riječ znači „jedan komad.“ Da

sumiramo, samo loš prijevod može dati privid da je riječ o kontradikciji.“

29. Od čega je stvoren čovjek? Od krvnog ugruška (96:1-2), od vode (21:30, 24:45, 25:54), od

gline (15:26), prašine (3:59, 30:20, 35:11), od ničega (19:67), i to je zatim porečeno u 52:35, od zemlje(11:61), od kapljice zadebljale tekućine (16:4, 75:37)

Prva objava Kur'ana započinje sa davanjem sastojaka za kontradikciju:

96:1-2 „Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška!“



Osim činjenice da je stvaranje iz krvnog ugruška znanstveno pogrešno, pogledajmo kakve sve jošideje Kur'an ima u vezi toga kako je Bog mogao stvoriti čovjeka:

Sura 25:54 „On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini.“

Sura 24:45 „Allah sve životinje stvara od vode“

Sura 15:26 „Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog“

Sura 30:20 „Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi,svuda ima razasutih;“

Krvni ugrušak? Voda? Zemlja? Ilovača? Čini se da Kur'an nije baš siguran što je Bog koristio danapravi čovjeka, i čini se da Kur'an misli da je Bog samo uzimao sve što mu je bilo pri ruci. Ali ovo idalje nije sve u ovoj konfuziji:

Sura 3:47 „…Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ’Budi!’ - i onobude."

On samo kaže 'budi' – i ono bude, nema pravljenja nereda sa vodom, ilovačom, krvnim ugruškom ilizemljom… samo čisto 'eto ga'. Zar ne?

Sura 4:82 tvrdi da ne postoji nedosljednosti u Kur'anu.

Muslimanski apolozi to pokušavaju objasniti sa analogijom:

„Napravio sam tortu.

Napravio sam tortu od šećera.

Napravio sam tortu od jaja.

Napravio sam tortu od vode.

- Pitam se kako bi izgledalo da kažem: 'Napravio sam tortu od ničega' pošto sura 19:67 kaže:

Sura 19:67 „A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?“

Druga stvar je to da ti stihovi ne daju nikakvu indikaciju da je riječ o sastojcima, inače bi to bilonaznačeno. Ako ti ja danas kažem da sam napravio tortu od vode – ti mi ne bi vjerovao. Da ti nakon

10 dana kažem da sam napravio tortu od šećera, bilo bi ti čudno. Jer nitko ne može napraviti tortusamo iz šećera, niti samo iz vode. Ali ti ne bi automatski pretpostavio da voda i šećer idu zajedno.

Ipak, prošlo je mnogo vremena od kako sam ti rekao da sam napravio tortu od vode. A te sure suobjavljene ponekad i nekoliko godina jedna nakon druge. Muslimansko objašnjenje umjetnoobjašnjenje.

Što mislite da je bila istina u tim stihovima za muslimane koji su slušali Muhamedovu recitaciju?Oni nisu ni znali da ima više objava o tome, i da će biti više sastojaka. Za njih su te izjave bileapsolutne izjave, kao što se čine i nama danas.



30. Od čega su stvoreni džini?

Sura 15:26 „Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džineod vatre užarene.“

Sura 21:30 „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Miraskomadali, i Mi smo od vode stvorili sve što živi? I zar neće vjerovati?“

Sura 21:30 je pisana u prošlom vremenu a ne u sadašnjem. Ova dva stiha rezultiraju sa dvijekontradikcije u vezi teme stvaranja. U vezi stvaranja čovjeka, Kur'an zapravo sadrži višekontradiktornih izjava koje smo obradili u broju 29.

U vezi stvaranja džina, moramo pitati dva pitanja:

- Jesu li džini živa bića ili ne?

- Jesu li stvoreni od vatre ili od vode?

Tenzija između tvrdnje da su bili stvoreni od vode ili vatre je očigledna. Da bi izbjegli kontradikciju,mnogi muslimani će tvrditi da džini nisu uključeni u izjavu u Suri 21:30. Kakogod, taj stih daje jasnuizjavu jer govori: SVE što živi. Ne kaže: 'stvorili smo neke ili većinu od vode' – nego inzistira da je SVE

živo stvoreno od vode.

Kakogod, svjedočanstvo Kur'ana je jasno o tome da su džini živi. Nisu mrtvi kao kamenje, negočuju, pričaju, kreću se, stvaraju zajednice. Kao i čovječanstvo, oni primaju poslanike od Allaha, i moguodabrati da budu poslušni ili neposlušni volji Allahovoj. Džini mogu planirati zlo pa zavoditičovječanstvo da bude neposlušno Allahu. Čak se implicira da imaju i seksualne odnose.

Sve te izjave se ne mogu reći za džine ako oni nisu živi. S toga, džini zaista jesu 'živa bića' i premaSuri 21:30 'svako živo biće' je stvoreno od vode, što je u kontradikciji sa 15:27 i 55:15.

Postoje doslovno stotine muslimanskih web stranica na internetu (i također tiskanih publikacija)koje govore o znanstvenom čudu u Kur'anu u Surama 21:30, 24:45 i 25:54 koje se uzimaju kao dokaziza dva različita čuda u Kur'anu. Prva tvrdnja je da ti stihovi navodno uče da je sav život potekao odvode, i to je potvrđeno od moderne znanosti. Druga tvrdnja je da se svako živo biće sastoji većinomod vode; na primjer – ljudsko tijelo se sastoji 2/3 od vode.

Ibn Abas je, u drugu ruku, rekao sljedeće o Suri 21:30:

Tanwir alMiqbas min Tafsir ibn Abas: Zar nisu oni koji ne vjeruju u Muhameda (mir bio nadnjim) i u Kur'an znali da su nebo i zemlja bili jedna cjelina, Mi nismo poslali ni kap kiše niti dalivegetaciji da raste na zemlji koja je bila poravnata sa nebom, zatim smo ih razdvojili i odvojili

kroz kišu i biljke, i svako živo biće smo stvorili od vode, od muškoga i ženskoga, sve štozahtijeva vodu? Zar ljudi Meke neće povjerovati u Muhameda i u Kur'an?

Drugim riječima, taj stih niti uči da je život nastao iz vode, niti da je sve živo stvoreno od vode, nitida se tijela životinja i ljudi sastoje većinom od vode. Ti deseci muslimanskih propagandistaznanstvenih čuda u Kur'anu su u krivu. Ignoriraju on što Kur'an kaže tom formulacijom, ili su neiskreni

i namjerno izvrću značenje da bi krivotvorili navodno znanstveno čudo. Prema ibn Abasu, to samoznači da je svako živo biće primilo život seksualnim činom kojim se miješaju tekućine muškoga i

ženskoga. Takva izjava nije nikakvo znanstveno čudo kako god da se okrene, to je samo izjava zdravog



razuma i općeg znanja, čak i u Muhamedovo vrijeme. Taj stih ne govori o porijeklu života niti ostvaranju, niti o kemijskoj analizi naših tijela, nego o stvaranju života kroz seksualnu reprodukciju.

Iako bi kroz takvu interpretaciju izraz 'stvoreni od vode' iz 12:30 bio istinit za veliku većinu životinja,i dalje je problem jer govori: 'SVE što živi' – takve izjave su obično pogrešne jer se uvijek može naći

iznimka.

Zapravo, postoje mnogi problemi izazvani interpretacijom Sure 21:30.

Pošto se ne može reći da džini i anđeli nisu živa bića, da li Kur'an implicira da džini i anđeli surezultat seksualne reprodukcije? Zar ne bi većina muslimana bila užasnuta da kaže to za anđele?Seksualna reprodukcija džina je prihvaćeno:

Sura 18:50 „A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa,

on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega iporod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?“

Ali evo problema: da li džini umiru? Zar se ne uči da je Iblis još uvijek živ? Ako je tako, onda je onživo biće koje ne može biti stvoreno od vode kroz seksualnu reprodukciju, jer on je otac od svih džina

i s toga direktno stvorenje Allahovo (kao Adam, otac čovječanstva). S toga, Iblis je živo biće koje nijestvoreno od vode u kontradikciji sa Surom 21:30.

Što za biljke? Biljke žive i umiru, dakle – živa su bića. Ali ako voda predstavlja spermu od muškoga,

imamo problem sa biljkama. Pelin biljaka je više kao prašina i teško da se može nazvati vodom. Ali čaki kad bi uzeli da je pelin voda – mnoštvo vrsta se reproducira aseksualnim putem, kao što su raznegljive, amebe, jednostanični organizmi kao što su bakterije itd. Ali ako se ograničimo samo naživotinje, postoje anelidni crvi i morske zvijezde koje se mogu reproducirati fragmentacijom, što znači

da su mnogi crvi i morske zvijezde nastale tako da nisu stvorene od vode.

Kakogod, da li slijedili modernu interpretaciju ili klasičnu interpretaciju ibn Abasa, ostaje namkontradikcija. Ako se odlučimo slijediti modernu interpretaciju da je sve živo stvoreno od vode,imamo logičnu kontradikciju sa Surom 15:27 i 21:30. Ali ako prihvatimo interpretaciju ibn Abasa, taj

stih Kur'ana proturječi znanstvenim činjenicama jer postoji mnoštvo organizama koji se nereproduciraju na seksualni način.

S druge strane, Isus nije stvoren od vode – a i dalje je živ i kod Allaha, prema vjerovanju islama, i to je kontradikcija sa Surom 21:30.

31. Kako je poslan Kur'an, cijeli u komadu ili dio po dio?

U nekoliko mjesta Kur'an implicira da je bio poslan dolje jedne specifične noći.

Sura 2:185 „U mjesecu ramazanu poslali smo Kur'an kao vodstvo ljudima“

Sura 97:3 „Objavili smo ga u noći Kadr“

Sura 44:3 „Mi smo objavili Kur'an u Blagoslovljenoj noći“



Domaći prevodioci ovo pogrešno prevode da bi izbjegli kontradikciju, ali komentatori Kur'ana to nedopuštaju, pa tako Tafsir al-Jalalain piše:

„Objavili smo ga! Kur'an u cijelosti, poslali smo ga dolje na sačuvanim pločama na nebo ovogasvijeta, u blagoslovljenoj noći, tj. na noć velikih blagoslova.“

Izvor:

http://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=97&tAyahNo=1&tDisplay=yes&

UserProfile=0

A ti stihovi proturječe sljedećem tekstu:

Sura 17:106 „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljud ima malo-pomalo

kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.“

Sura 25:32 „Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to

odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajetobjavljujemo.“

Te kontradikcije uzrokovale su da muslimanski akademici izmisle ekspresno rješenje. Tvrdi se da jecijeli Kur'an bio poslan dolje od samoga Allaha na najniže nebo gdje je ostao. Odatle ga je Allah slaoGabrielu da bi ovaj objavljivao dio po dio Muhamedu kroz period od 23. godine!

Kao što renomirani Selefi akademik dr. Abu Ameenah Bilal Philips objašnjava:

„Prema Allahovim izjavama u Njegovoj Knjizi, postojale su dvije različite objave Kur'anakoje su se dogodile. Važno je to da su te dvije objave razumiju kako bi se objasnila navodna

kontradikcija iz Kur'ana i Sune u vezi objavljivanja Kur'ana. U jednu ruku, navodi se da jeKur'an bio čitav objavljen u ramazanu ili na noć Kadr, dok u drugu ruku – piše da je bioobjavljivan u segmentima sve do smrti proroka.

Prva objava

Allah je poslao Kur'an na zaštićenim pločama (al-Lavh al-Mahfuth) na kojima je zapisano

najniže nebo. U toj objavi sav Kur'an je bio poslan dolje odjednom na mjesto u najnižemnebu, u kuću časti i moći (Bajt al-'Izzah'). Blagoslovljena noć na koju se to dogodilo se zove'Lajlatul-Kadr' (noć dekreta), jedna od neobično-brojanih noći u posljednjih deset danamjeseca ramazana. Allah je rekao za to inicijalno objavljenje u Surama 44:1-3, 97:1, 2:185…

Ti stihovi se odnose na prvotnu objavu zato što je poznata činjenica da nije bio cijeli Kur'anobjavljen Muhamedu u jednoj noći na ramazan.

Ibn Abas je izjavio da se Kur'an odvojio od svojeg mjesta prebivanja u gornjem nebu i da je

bio stavljen u Bajt al-Izzah u najnižem nebu. Jedna verzija kaže da se to dogodilo na noćdekreta u ramazanu. Da je bila Allahova volja, Kur'an je mogao biti cijeli objavljen proroku u

jednoj noći. To je bila metoda kojom su sve ranije knjige bile objavljene. Ali Allah je odabraoda podijeli objavu u dva dijela. Prva objava između nebesa predstavlja najavljivanjestanovnicima neba da je posljednja objava poslana dolje posljednjem proroku.“

Drugi islamski izvor, Tanwir al-Miqbas min Tafsir ib Abbas kaže:

http://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=97&tAyahNo=1&tDisplay=yes&UserProfile=0







„Mjesec ramazan je mjesec u kojem je bio objavljen Kur'an, kada je Gabriel snio CIJELI

Kur'an sa prvoga neba, diktirao ga pisarima među anđelima (al-safarah) i zatim ga snio

Muhamedu nakon jednog dana, nekada objavljujući mu samo po jedan, dva ili tri stiha, aponekad cijelu Suru.“

Čitač može odmah uočiti problem sa ovom tvrdnjom. Kur'an nigdje ne govori da je bio objavljivan udvije faze, jedna u kojoj je cijela objava bila poslana u najniže nebo, i druga gdje su samo dijelovi bilidavani Muhamedu. To je jednostavno očajan pokušaj da se objasni grozna greška u muslimanskomPismu koje tvrdi u određenim mjestima da je Allah bio poslao cijeli Kur'an u određenoj noći, i timeproturječi onim stihovima koji govore da je Muhamed primao objave u segmentima.

Zapravo, jedan od stihova ekspresno kaže da je Kur'an bio poslan u mjesecu ramazanu kao vodstvoljudima:

Sura 2:185 „Ramazan je mjesec u kojem smo poslali Kur'an, kao vodstvo ljudima…“

Domaći prevodioci to naravno prevode prema vlastitim željama, onako kako oni misle da bi Kur'antrebao da kaže, odnosno – kako je prikladnije, dok se arapski komentatori bore da objasne

kontradikciju.

32. Istraživanje nerješivih problema sa objavom Kur'ana

Prema tradicijama, pravoslavni Suniti vide Kur'an kao poslan dolje u cijelosti u mjesecu ramazanu:

2:185 „Ramazan je mjesec u kojem smo poslali Kur'an, kao vodstvo čovječanstvu i jasan znak

za sud između pravog i krivog.“

Sura 97:1-5 „Poslali smo ga dolje u noći Kadr, treba li da te učimo šta je noć Kadr? Noć Kadr jebolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbogodluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“

Tafsir al-Jalalain: „Objavili smo ga! Kur'an u cijelosti, poslali smo ga dolje na sačuvanimpločama na nebo ovoga svijeta, u blagoslovljenoj noći, tj. na noć velikih blagoslova.“

Izvor:

http://altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=97&tAyahNo=1&tDispla

y=yes&UserProfile=0

U isto vrijeme, muslimansko Pismo tvrdi da je Kur'an bio 'objavljivan' Muhamedu u fazama, dio po

dio:

Sura 17:106 „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo

kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.“

Sura 25:32 „Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i toodjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajetobjavljujemo.“








Način na koji su muslimani tradicionalno objašnjavali ovu kontradikciju je to da su pretpostavljalida je Kur'an bio 'poslan dolje' u cijelosti na najniže nebo, a zatim odatle je bio objavljivan Muhamedukroz 23-godišnji period.

U svjetlu takvog učenja, pitali bismo sljedeća pitanja.

-

Ako je Kur'an bio 'objavljen' u cijelosti, kako onda muslimani objašnjavaju sve događaje irazgovore zapisane u njemu? Na primjer, kako muslimani razumiju te stihove koji su

sastavljeni u odnosu na Muhamedovog posvojenog sina Zejd i Zejdove žene Zejnab?

Sura 33:36-37 „Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemajupravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj jesigurno skrenuo s Pravoga puta. A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome sii ti dobro učinio: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će Allahobjelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom ž ivio i od nje

se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama

posinaka svojih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba biti.“

Klasični komentatori objašnjavaju 33:36 tako da je bila objavljena u vezi toga što je Zejnab upočetku bila odbijala da se uda za Muhamedovog sina Zejda, po naredbi Muhamedovoj, a 33:37 jedalo Muhamed potrebno opravdanje koje je trebao da oženi Zejnab nakon što se posvojeni sin rastaood nje.

I što sa Surom 24:1-22 – za te stihove se tvrdi da su 'poslani dolje' da riješe skandal u vezi Ajše, koja je bila ostavljena od strane muslimana, i na kraju ju je našao Safvan bin Muatal As-Sulami Adh-

Dakvania koji ju je doveo natrag u kamp muslimana. Prema vjerodostojnim naracijama i teologiji, ti

stihovi su dani da opravdaju Ajšu od optužbe za preljub, jer neki od Muhamedovih sljedbenika su

počeli širiti glasine da je Safvan učinio nešto nezakonito s njom.

Hoćemo li pretpostaviti da su ti incidenti i epizode već bili predodređeni i da svi sudionici u timincidentima nisu imali izbora nego da učine točno ono što je zapisano za njih? Drugim riječima, je liAllah odredio sudbinu Ajši da upadne u skandal i da se zbog toga u pitanje dovodi njezin integritet? Jeli Allah predodredio da će Zejd oženiti Zejnab tako da bi se kasnije bio prisiljen rastati tako da bi juMuhamed mogao imati, nakon čega je ukinuo posvajanje da bi skinuo ljagu sa sebe?

I ako je predodređenost istinita, kako to da onda ljudi imaju slobodnu volju? Jesu li ti ljudi mogli

odabrati da se ponesu drugačije nego što je propisao Kur'an, i time falsificirajući što je Allah 'objavio'?Ako ne, onda zar nije istina da ljudi nisu slobodni da čine što hoće, nego su programirani da čine

štočno ono što je zapisao Allah u svojoj nestvorenoj objavi?

Još važnije, zašto je Muhamedov bog zapovjedio njegovim hordama da budu oštri protivnevjernika? Nije li Muhamed shvatio da je besmisleno siliti ljude da prihvaćaju islam ako to Allah nijepredodredio? Ako su odabrani da postanu muslimani, onda bi sila bila potpuno nepotrebna, jer

propovijedanje poruke islama bi bilo dovoljno, jer Allah može jednostavno koristiti tu metodu da ihdovede u svoju religiju, umjesto što je doveo do toga da brojni ljudi budu poniženi, ubijeni, silovani,

opljačkani i porobljeni.

I što za abrogaciju stihova?

Sura 2:106 „Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji odnjega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?“



Sura 16:101 „Kada Mi ajet dokinemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje, -

oni govore: "Ti samo izmišljaš!" A nije tako, nego većina njih ne zna.“

Ako je Kur'an 'objavljen' odjednom, onda ukidanje i dokidanje stihova je 'poslano dolje' zajedno. I

još, muslimansko Pismo je navodno samo kopija onoga što je zapisano na nebeskoj ploči,

Sura 43:3-4 „Mi je objavljujemo kao Kur’an, na arapskom jeziku, da biste razumjeli, a

on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.“

Sura 85:21-22 „a ovo je Kur’an veličanstveni, na Ploči (l-Lauh Al-Mahfuz) pomno

čuvanoj!“

I pošto je Allah obećao da će očuvati svoju objavu,

Sura 15:9 „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“

…očekivali bismo da svi ukinuti i zamijenjeni stihovi budu očuvani u Kur'anu.

Ali to nije slučaj pošto postoje stihovi koji su izbačeni iz današnjeg Kur'ana, kao što je stih okamenovanju:

Sahih Muslim, knjiga 017, br. 4194 – Abdullah b. Abbas je izvijestio da je Omar b. Katab bio

sjeo na govornicu Allahovog poslanika i rekao: 'Zaista je Allah poslao Muhameda sa istinom i

poslao je Knjigu na njega, i stih o kamenovanju je bio uključen u ono što je bilo poslano

njemu. Mi smo recitirali taj stih, zadržavali ga u pamćenju i razumjeli smo ga. Allahov poslanik je dodijeli kaznu kamenovanja do smrti (oženjenom preljubniku ili preljubnici). Bojim se da suljudi zbog mnogo vremena koje je prošlo zaboravili taj stih i da mogu reći: 'Mi ne nalazimo

kaznu kamenovanjem u knjizi Allahovoj' – i da zbog toga odu u krivi put ne ispunjavajući tudužnost koju je Allah odredio. Kamenovanje je dužnost koja je dana u Allahovoj knjizi zaoženjene ljude i žene koji počinu preljub kada je dokaz pružen, ili ako postoji trudnoća, ilipriznanje.“

Kako su ti stihovi mogli biti izbačeni iz Kur'ana kad je Allah bio poslao čitavu knjigu zajedno saukinutim stihovima? Zar to ne dokazuje da Allah nije uspio sačuvati zemaljsku kopiju Kur'ana u

potpunosti? I zar to ne znači da Kur'an koji su muslimani zapisali i sačuvali nije savršena kopija onogašto je Allah poslao, jer ne sadrži sve što je pronađeno u nebeskom primjeru?

Ili trebamo pretpostaviti da je razlog zašto je Kur'an propustio dati neke ukinute stihove koji su u

nebeskom primjerku taj da je Allah htio spustiti Muhamedu samo one dijelove koji su koristilispecifičnim potrebama zajednice, dok je zadržavao stihove koji nisu bili potrebni? I u nekimsituacijama Allah je bio poslao pogrešan stih! Allah je 'objavio' ukinute stihove bez da se patio dapošalje stihove koji su ih ukidali, ostavljajući svoje sljedbenike u masovnoj konfuziji.

Može li biti da to dokazuje da je Allahovo znanje ništavno, i s toga podložno promjeni, i zbog toga

je originalno nebesko pismo sadržavalo i ukinute stihove, i one koji su ih ukinuli? Možda Allahovanamjera nikada nije bila da uvede doktrinu abrogacije (ukidanja stihova) jer su stihovi koji su ukinuti

ili koji su ih zamijenili bili poslani da se obračunaju samo sa određenom situacijom koja će proći.Drugim riječima, Allah je možda pogađao unaprijed za svaku situaciju koja će se dogoditi, i zapisaospecifične stihove koji će se obračunati sa svim varijantama te situacije. I kada je određena situacija

došla, Allah je onda objavio potrebne stihove svojem proroku.



Takvo objašnjenje odaje to da je Allah nesavršeno biće, i sugerira da on uopće nije predodrediodogađaje koji su zapisani u Kur'anu, i čovjek s toga mora imati slobodnu volju da bi utjecao na

okolnosti koje će odrediti kako će Allah djelovati u svojem stvorenju.

Ali Allah nije učinio dobar posao u kontroliranju toga što se dogodilo u zemaljskoj kopiji Kur'ana.

Mora da je Allahu omaknulo jer on nije samo bio poslao stihove koji su se ticali određene situacije,nego je slao i stihove koji nisu imali nikakve upotrebe u zajednici. To znači da je Allah morao izmislitiopravdanje za svoju grešku, i tako je dao određene stihove da objasni zašto je bio primoran ukinutisam sebe i svoju ri ječ i svoje pismo.

Kako god objasnili, ova točka ostaje jasna. Kur'an je knjiga sa masovnom konfuzijom i kaosom.Ostavljamo muslimanima da se obračunaju s tim neredom.

33. Je li pola Kur'ana već potpuno jasna slika svega?

Kur'an sadrži kontradiktorne izjave u vezi toga kako je navodno objavljen – je li to bilo odjednom

kao cijela knjiga, ili je došao dio po dio kroz 23. godine?

Vjerovanje da je Kur'an bio poslan dio po dio je osnovano na stihovima kao što su ovi:

Sura 17:106 „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-

pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.“

Sura 25:32 „Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav,i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve

ajet po ajet objavljujemo.“

Kakogod, ti stihovi nisu samo konfliktni sa drugim stihovima koji govore da je Kur'an bio objavljen

odjednom, nego su u tenziji sa stihom kao što je ovaj:

Sura 12:111 „U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’annije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, iobjašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“

Tvrdnja da je Kur'an detaljno objašnjenje svega je pretjerivanje do krajnje krajnjosti. Te tvrdnje su

jednostavno pogrešne. Kur'an nije knjiga koja objašnjava sve stvari. Kakogod, radi argumenta,

pretpostavimo na trenutak da je ta tvrdnja istinita u nekom smislu, tj. da Kur'an objašnjava sve što jepotrebno znati za pravu vjeru i pravo ponašanje vjernika.

Zašto su onda ti stihovi u konfliktu sa pretpostavkom da je Kur'an bio poslan u dijelovima kroz 23.godine?

Teorija 'djelomičnog objavljivanja Kur'ana' dolazi sa elaboriranim sustavom u kojem su Sure (ili čakmanji ajeti) bili objavljivanje u određeno vrijeme Muhamedovog života. Prema muslimanskimakademicima, Sura 12. i Sura 16. su obadvije bile objavljene u kasnom Mekanskom periodu. Drugim

riječima, kada su ta dva stiha bila objavljena, samo polovina Muhamedovog proročkog perioda je biloprošlo.



- Ako je Kur'an već bio detaljno objašnjenje svega u vrijeme kada su ti stihovi bili objavljeni,koja je svrha ostalih stihova? Zašto Kur'an nije bio finaliziran u to vrijeme? Što se još možedodati knjizi koja već objašnjava sve u detalje? Je li barem trećina Kur'ana samo nepotrebnoponavljanje jednog te istog?

-

Ako Kur'an nije još bio detaljno objašnjenje svega u vrijeme kada je izjavljen taj ajet, onda je

autor Kur'ana iznio tvrdnje koje su očigledno pogrešne. 'Bog je objavio' nešto što je bilopogrešno, barem je bilo pogrešno neko vrijeme, možda čak i nekoliko godina sve dok Kur'annapokon nije bio čitav i potpuno detaljan i objašnjenje svega. Drugim riječima, barem desetgodina je Kur'an sadržavao izjave koje su bile pogrešne sve dok ta knjiga nije na kraju bilazavršena.

Na primjer, Sure 2, 3, 4, i 5 su iz Medinskog perioda. Sve instrukcije o nasljeđivanju su u Suri 4.

Kako može mekanski dio Kur'ana sam biti 'detaljno objašnjenje svega' ako ne sadrži instrukcije onasljeđivanju? I još više – mekanski dio Kur'ana ne definira Kiblu. To je učinjeno u Suri 2:142-150.

Kako može Kur'an biti detaljno objašnjenje svega kada još nije bio rekao muslimanima u kojemsmjeru da se mole? Mnogi drugi primjeri o grijesima i kaznama se mogu zapisati ovdje, jer mnoge

druge legalne instrukcije koje su osnova islamskom pravu su pronađene u poglavljima koja suobjavljena u Medini,kada je Muhamed morao organizirati i regulirati muslimansku državu i zajednicu.

S toga, u vrijeme kada su Sura 12:111 i 16:89 bile navodno objavljene – bile su potpuno pogrešne.To je ozbiljan problem za teoriju da je Kur'an bio objavljivan u dijelovima.

Tvrdnja da je Kur'an 'detaljno objašnjenje svega' bi imala smisla u samo dva slučaja:

1. Ako je čitav Kur'an objavljen odjednom, što ima podršku Kur'ana.

2. U teoriji da je Kur'an bio objavljivan dio po dio, takav stih bi imao smisla kada bi bio objavljen na

kraju, mađu posljednjim stihovima koji su dodani u Kur'an.

Kur'an ne može tvrditi da objašnjava sve kad muslimanima nije rekao nikako se moliti, ni koliko seputa moliti, ni koje riječi moliti, kakve pokrete činiti prilikom molitve… a i zakoni o nasljeđivanjuimovine se ne mogu slijediti jer nije točno podijel jena imovina, i zapovijedi su nepotpune. U nekim

slučajevima čak i smrtna kazna je izvučena iz Muhamedovih izreka, a ne iz Kur'ana. Naročito kazna zakamenovanje preljubnika – pronađena je samo u hadisima, ne i u Kur'anu, i kazna za apostaziranje izislama odmara u hadisima. To je zapovijed koju je dao Muhamed, ali se ne može izvući samo izKur'ana. Postoje i mnogi drugi primjeri nedosljednosti i nedovršenosti Kur'ana, svi dokazuju da jeKur'an u krivu kada se hvali da 'sve objašnjava.'

34. Je li Kur'an potpuno detaljan i nije kompletan?

Kur'an tvrdi da je potpuno razumljiv u svojim instrukcijama, pošto je potpuno detaljan:

Sura 6:38 Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim letesvjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo ništa izostavili - i sakupiće se poslije predGospodarom svojim.“

Sura 10:37 „Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje istinitost prijašnjih

objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!“



Sura 12:111 „U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’annije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, iobjašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“

Sura 16:89 „A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog

svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih!* Mi tebiobjavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one

koji jedino u Njega vjeruju.“

Ništa ne može biti dalje od istine od toga! Kur'an ne daje mnoge važne detalje u vezi ključnihstihova. To ostavlja čitača zbunjenog u pokušaju da razumije kur'anske naracije ili specifične tvrdnje.

Kasni iranski akademik Ali Dashti kaže:

„Kur'an sadrži rčeenice koje su nepotpune i nisu potpuno razumljive bez pomoći komentara.Strane riječi, nepoznate arapske riječi, i riječi korištene sa značenjem koje nije prirodno,

prilozi i glagoli bez odnosa na muški ili ženski rod, nelogične i ne-gramatički primijenjenezamjenice koje se ponekada ne odnose na nikoga; i predikati koji u stihovima koji se rimuju

često nisu povezani s temom ajeta. Takva ili druga slična odstupanja ili nelogičnosti u jezikuKur'ana su dala vjetar u leđa kritičarima koji niječu tečnost Kur'ana, odnosno elokvenciju. Tajproblem također brine i posvećene muslimane. Primorao je komentatore da tražeobjašnjenja i vjerojatno je jedan od razloga u neslaganjima u vezi pogrešnih tumačenjaKur'ana. (Dashti u knjizi 'Dvadeset tri godine: Studija Muhamedove proročke karijere' Allen iUnwin, London 1985, stranica 48-49).

Na stranici 50. on piše: „Primijećeno je više od stotinu odstupanja od normalne strukture ipravila arapskog jezika u Kur'anu. Ne treba naglašavati, komentatori se bore da nađu

objašnjenja i opravdanja za takve nepravilnosti. Među njima je i veliki komentator i filologMahmud oz-Zamakhshari, za kojega je Moorish napisao: „Ovaj pedantan čovjek opsjednutgramatikom je počinio šokantnu grešku. Naš zadatak nije pročitati Kur'an prema arapskoj

gramatici, nego uzeti Kur'an kao cjelinu i učiniti arapsku gramatiku da se slaže s Kur'anom.“

Kao primjer takvih nedosljednosti i nerazumljivosti je kur'anski pogled na jaka alkoholna pića i vino.Kur'an je očito zbunjen u vezi intoksikacije, kao što sljedeći stih demonstrira:

Sura 16:64-69 „Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega serazilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. Allah vodu s neba spušta i njome životmrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju. Vi imate pouku i u

stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizinau buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju. A od plodova palmi i loze pripremate

piće (intoksikaciju - sakaran) i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti

imaju. Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i uonome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama

Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijekljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.“

Ovi stihovi daju impresiju da je intoksikacija nešto dobro, jer kontekst govori o znakovima idokazima o Božjoj brizi i proviziji za čovječanstvo. Ništa nije rečeno o negativnim efektimaintoksikacije ili da li je to dopušteno za vjernike.



Sura 4:43 „O vjernici, pijani (sukara) nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete

znali šta izgovarate, i kada ste džunubi - osim ako ste putnici - sve dok se ne okupate.

A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako

ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite ilica vaša i ruke vaše potarite. - Allah, zaista, briše grijehe i prašta.“

Ovaj stih zabranjuje muslimanima da dolaze na molitvu pijani. To daje impresiju da je opijanje prije

molitve dozvoljeno, ako se čovjek ne napije.

Sura 2:219 „Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku koristljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci:"Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili…“

Ovdje je vino (koje spada u kategoriju alkoholnih pića) okarakterizirano i kao grešno i kaoprofitabilno, ali je grijeh veći. Čak i taj stih nije uspio da zabrani konzumaciju vina.

Napokon:

Sura 5:90-91 „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari,

šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoćuvina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha iod obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“

Taj stih kaže da je vino djelo Sotonino! I tako Kur'an ide od objašnjavanja vina kao nečega što je

dobro, do nečega što je potpuno zlo.

Sada, muslimani mogu reći da su stihovi koji dozvoljavaju opijate ukinuti. A upravo je u tome i

stvar. Kako musliman može znati da su ti stihovi ukinuti? Gdje to Kur'an jasno kaže? Drugo, kakomusliman može da zna zasigurno koji su stihovi došli prvi? Da li Kur'an zapisuje datum kada je kojistih sišao tako da znamo koji je ukinut? Ipak, ja mogu tvrditi da je Sura 16:66-67 bila objavljena prva i

time ukinula Sura 2:219 i 5:90-91. Kako možemo biti sigurni?

Muslimani mogu reći da oni ne slijede samo Kur'an, nego se savjetuju i s hadisima. Ali čim sepozovete na hadise za objašnjavanje stihova – završite sa falsificiranjem Kur'ana. Kur'an se pokazujekao nepotpun i s toga lažno tvrdi da sve objašnjava.

35. Je li Kur'an potpuno jasan ili nijei?

Kur'an nedvosmisleno tvrdi da je jasno pismo,

Sura 11:1 „Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do

vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg,“

Sura 41:3 „Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude kojiznaju,“

Sura 16:89 „A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog

svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih!* Mi tebi



objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one


Implikacija ovih izjava je ta da su svi stihovi Kur'ana jasni i da muslimansko Pismo ne sadrži nikakveretke koji su sumnjivi ili teški za razumjeti.

A to je u kontradikciji sa sljedećim stihom koji kaže da postoje stihovi koji nisu potpuno jasni, čije jeznačenje poznato samo Allahu:

Sura 3:7 „On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi

su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede

one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u

nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo

razumom obdareni shvaćaju.“

Kako ćemo? U što muslimani treba da vjeruju u vezi prirode Kur'ana? Je li cijeli Kur'an jasan i

potpuno objašnjen, ili imaju dijelovi koji nisu jasni i čije tumačenje zna samo Allah?

Još više, zašto bi se Allah patio objavljivati stihove koje ne zna nitko osim njega? Kakva je korist

muslimanima da imaju stihove koje nitko ne može razumjeti osim njihovog božanstva? Što dobivajumuslimani od takvih opskurnih tekstova koji ničemu ne vrijeme u njihovim životima?

I napokon, kako musliman treba da zna koji su stihovi jasni, a koji su skriveni kada Kur'an nigdje ne

raščlanjuje jedne i druge? Je li ostavljeno inspiriranim muslimanskim akademicima da objasnemasama koji stihovi su jasni a koji su nejasni? Individue koje često proturječe i protive se jedandrugome u svojem tumačenju i svojoj teologiji, i značenjima i primjene Kur'ana i sune?

36. Jasnoća Kur'ana i misteriozna slova

Kur'an daje opetovane tvrdnje da je jasna knjiga koja potpuno objašnjava sve,

Sura 11:1 „Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do

vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg,“

Sura 41:3 „Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude kojiznaju,“

Sura 16:89 „A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednogsvjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih!* Mi tebi

objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one


Problem sa tim izjavama je taj da mnoga poglavlja Kur'ana započinju sa specifičnim arapskimslovima što nigdje nije objašnjeno:

- Alif Lam Ra – Sure 10, 11, 12, 14, 15.

-

Alif Lam Mim – Sure 2, 3, 29, 30, 31, 32.

-

Alif Lam mim Ra – Sura 13.- Ha Mim – Sure 40, 41, 43, 44, 45, 46.



- Ha Mim 'Ajin Sin Kaf – Sura 42.

- Sad – Sura 38.

- Ta Sin – Sura 27.

- Ta Sin Mim – Sura 26, 28.

-

Ta Ha – Sura 20.

-

Kaf – Sura 50.- Ka Ha Ya Ain Sad – Sura 19.

- Nun – Sura 68.

- Ja Sin – Sura 36.

Pozivanje na Sunu neće pomoći jer muslimanski akademici priznaju da nema izvještaja niti odproroka niti od njegovih najbližih suradnika koji bi objasnili značenje i svrhu tih misterioznih slova.Kasniji prevoditelj Kur'ana Muhammad Asad je bio iskren pošto je to uljudno priznao:

„Oko jedne četvrtine kur'anskih Sura započinju sa misterioznim simbolima zvanim'mukatta'at' ('nespojena slova') ili, ponekada 'favatih' (otvaranja) zato što se pojavljuju

na početku tih Sura. Od dvadeset i osam slova arapske abecede, točno jedna polovina – to jest – četrnaest njih se pojavljuje u tim pozicijama, ili samo slova, ili u različitimkombinacijama od po dva, tri, četiri ili pet slova. Uvijek su izgovarana kao jedno.

Značaj tih slova-simbola je zbunjivao komentatore od najranijih vremena. Nema

dokaza da je prorok ikada govorio o tim znakovima u bilo kojoj naraciji, niti ga je bilo

koji od kompanjona pitao za značenje. Bilo kako bilo, nema sumnje da su njegovikompanjoni, očigledno slijedeći njegov primjer smatrali mukatta'at kao integralnedijelove Sura u kojima prebivaju, i recitirali ih prema tome.

Neki kompanjoni i njihovi nasljednici kao i kasnji kur'anski komentatori su bili uvjereni

da su ta slova dijelovi određenih riječi i fraza koje se odnose na Boga i njegove osobine,i pokušali su ih rekonstruirati; ali pošto su kombinacije praktički neograničene, takveinterpretaci je su umjetne i s toga beskorisne… (Asad, Poruka Kur'ana).“

Nakon što je sumirao više različitih interpretacija, Asad iskreno priznaje.

„…moramo se zadovoljiti zaključkom da rješenje ovog problema i dalje ostaje iznadnašeg shvaćanja. To je bilo gledište i četvrtog Kalifa, sumirano riječima Abu Bakra: 'Usvakom božanskom pismu (kitab) postoji element misterije – a misterija Kur'ana je u

otvaranju Sura.'“

Ironija u tvrdnji da je Kur'an jasna knjiga je još veća kada vidimo da se ti znakovi nalaze na početkuSure koja govori da je Kur'an jasna knjiga:

Sura 11:1 „Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremenaobjavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg…“

Činjenica je da su ta nejasna slova koja se čitaju ili recitiraju svaki dan – eksplicitan su podsjetnik i

nedvosmisleni svjedok protiv Kur'anske tvrdnje da je jasan i potpuno detaljan. Ta tvrdnja je potpuno

pogrešna, ta kroz 1400 godina muslimani nisu uspjeli saznati značenje i svrhu tih stvari.

Mora se reći da u svjetlu svega toga – pravo čudo Kur'ana je to što je uspio uvjeriti muslimane da je

natprirodan u porijeklu, unatoč činjenici da je većina njegovog teksta nekoherentna i nerazumljiva, ipuna groznih grešaka i nepomirljivih kontradikcija.



37. Da li muslimani štuju istog Boga ili drugog Boga?

Prema Suri 109, Muhamed i nevjernici nisu štovali isto biće:

Sura 109:1-6 „Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni

vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima stese vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni- moja!”

Problem koji ova Sura daje treba da bude očit svima koji su upoznati sa Kur'anom i islamskimtradicijama. Prvi problem: Kome se ova Sura obraća?

a) Ljudima knjige (židovi, kršćani, možda sabijci?)

b) Mekanskim idolopoklonicima?

Sam Kur'an ne specificira kome se Muhamed treba obratiti na takav način.

Drugi problem: Bila to opcija (a) ili opcija (b), Sura 109 proturječi drugim stihovima Kur'ana koji

govore da obadvije skupine štuju istog Boga kao i muslimani.

Stihovi koji govore da skupina (a) štuje istoga Boga:

Sura 2:139 „Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar?Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru."

Sura 3:64 „Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i

vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim nesmatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni nepristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Sura 29:46 „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima

među njima koji su nepravedni - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama,

a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo."

Stihovi koji pokazuju da je skupina (b) također štovala istog Boga, iako su oni štovali mnoštvodrugih bogova i božica zajedno sa Allahom:

Sura 29:61-63 „A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesecpotčinio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću? Allah u izobilju daje

hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; - Allah, zaista, zna

sve. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno

će reći: "Allah!" - a ti reci: "Hvala Allahu!" - ali većina njih ne shvaća.

Sura 16:35 „Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: "Da je Allah htio, ne bismo

se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje,

ništa zabranjenim smatrali." Tako su isto i oni prije njih postupali. A zar su poslanicibili dužni što drugo već da jasno obznane?“

Pogani u prethodnom stihu u osnovi samo ponavljaju ono što je Allah navodno rekao Muhamedu:



Sura 6:107 „Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismočuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.“

I napokon:

Sura 39:3 „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njegauzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" -

Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako nećeukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.“

U retku iznad vidimo da je GLAVNI PRAVAC obožavanja pogana bio Allah, a drugi bogovi su bilisamo posrednici u svrhu boljem približavanju Allahu! Tako, Allah nije bio samo jedan od njihovihmnogih bogova, nego je on bio glavni i najviši među svim njihovim bogovima.

Zapravo, sama riječ najgoreg grijeha u islam, ŠIRK – znači 'udruživanje.' Udruživanje drugih bogovasa kim? Sa Allahom, naravno. Samo ime tog grijeha ne bi imalo smisla da su svi njihovi drugi bogovi

bili različiti od Allaha, odnosno da je to bio drugi Allah. Tekst pretpostav lja da je Allah bio jedan odnjihovih bogova.

Postoji još jedan redak koji se odnosi na neimenovane individue koji su vjerovali u Allaha,stvoritelja svih stvari:

Sura 31:25 „A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!"

- a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!" - samo što većina njih ne zna.“

Bilo da taj stih govori grupi A ili grupi B – ili obadvjema skupinama, jasno je iz toga da Kur'an

pretpostavlja da su Muhamedovi suvremenici znali i vjerovali u Allaha.

Da sumiramo:

1. Rečeno je da židovi i kršćani štuju Allaha.

2. Rečeno je da pogani i idolopoklonici također štuju Allaha, unatoč tome što štuju i hrpu drugihbogova.

S obzirom na to, kako može Sura 109 govoriti da nevjernici ne štuju ono što Muhamed štuje? To ječista kontradikcija.

Reći da se to odnosi na idole koje su pogani pogrešno štovali – ne rješava problem zato što:

1. Kako musliman može znati da se to odnosi na pogane? Gdje je to rečeno u tekstu?

2. Čak i ako se ovo odnosi na pogane, zar ne govori Kur'an da su pogani poznavali i obožavali Allaha, is toga su bili obožavatelji onoga što je Muhamed obožavao?

Može biti istina da Muhamed nije obožavao (većinu) njihove bogove, ali ostaje činjenica da su iMuhamed i pogani obožavali Allaha, i stoga pogani jesu obožavali ono što je Muhamed obožavao, uoštroj kontradikciji sa Surom 109:3.

Na primjer, Kur'an ima Muhameda koji govori da on ne obožava ono što su pogani obožavali osimAllaha:



Sura 10:104 „Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere - pa, ja se nećuklanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, koji ćevam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik“

Sura 40:66 „Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara

moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha, klanjate, a naređeno mi je da sepokoravam Gospodaru svjetova.“

Ti stihovi pretpostavljaju da su pogani obožavali Allaha zajedno sa vojskom drugih bogova. TakoMuhamed možda nije obožavao vojsku drugih bogova od pogana, ali oni su stvarno obožavali Allaha.

Neki prijevodi stavljaju Suru 109:3 u budućnost umjesto u sadašnje vrijeme, okrećući to uproročanstvo umjesto u izjavu o trenutnoj situaciji. Jusuf Ali, na primjer, prevodi ovako:

„Reci: O vi koji odbacujete vjeru! Ja se ne klanjam onome čemu se vi klanjate, nitićete se vi klanjati onome čemu se ja klanjam. I ja se neću klanjati onome čemu vi

želite da se poklonite, niti ćete se vi klanjati onome čemu se ja klanjam.“

Ni to nije rješenje. O kojem vremenskom okviru govorimo? Sljedeći mjesec? Sljedeća godina? Ili zaostatak njihovih života? Sura 109 se opće smatra ranom mekanskom Surom, većina stanovnika Mekesu bili pogani u to vrijeme, i većina komentatora je uvjerena da se Muhamed tada obraćaomekanskim idolopoklonicima. Mekanski pogani, kakogod, nisu nikada napustili klanjanje Allahu što bibilo potrebno da se 109:3 okrene u proročanstvo. Naprotiv, kako su bili neprijateljski raspoloženiprema islamu, eventualno je Muhamed osvojio Meku i skoro su se svi stanovnici obratili na islam, a

posljedica je bila ta da Allah više nije bio samo jedan od njihovih mnogih bogova, nego jedini objektnjihovog obožavanja. Uzmemo li vrijeme prije ili poslije njihovog obraćenja, Mekani su su se uvijek'klanjali onome čemu se i Muhamed klanjao.' Sura 109:3 ostaje u greški – bila tumačena kao prošlo ili

sadašnje vrijeme.

Neki mogu tvrditi da kada se govori o obožavanju ovdje, misli se o religijskim praksama, tj. da seMuhamed nije uključio u religijske prakse pogana i obrnuto. To je pogrešno iz najmanje dva razloga.Tekst NE govori da nevjernici 'ne obožavaju KAKO ja obožavam' ili 'NAČIN NA KOJI ja obožavam,' negoda oni 'ne obožavaju ONO ŠTO ja obožavam' (ili ne klanjaju se). Jasno je da je u pitanju 'objektobožavanja' a ne 'način obožavanja ili metoda.' Čak i ako dopustimo ovu prisiljenu interpretaciju, idalje nije točna, jer pogani su već izvršavali četiri od pet stupova islama prije Muhamedovogvremena.

38. Jesu li mekanski mnogobošci vjerovali da je Allah vrhovno biće, ili su ga smatrali samo jednim od mnogih bogova?

Kur'an tvrdi da su pogani Muhamedovog vremena vjerovali da je Allah bio stvoritelj i vlasnik

nebesa i zemlje:

Sura 23:84-89 „Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!" -

odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Upitaj: "Ko je Gospodar sedam

nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?" "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pazašto se onda ne bojite?" Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i

od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovoriće, a ti reci: "Pazašto onda dopuštate da budete zavedeni?"



Sura 29:61-63 „A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesecpotčinio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću? Allah u izobilju daje

hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; - Allah, zaista, zna

sve. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno

će reći: "Allah!" - a ti reci: "Hvala Allahu!" - ali većina njih ne shvaća.“

Sura 31:25 „A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!"

- a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!" - samo što većina njih ne zna.“

Kur'an kaže da je problem pogana bio taj što su pridruživali Allahu druga božanstva:

Sura 6:136 „Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pagovore: "Ovo je za Allaha" - tvrde oni - " a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što

je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno zaAllaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude!“

Kur'an dalje izjavljuje da je razlog zašto su oni štovali te druge bogove bio da se što više približeAllahu:

Sura 39:3 „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega

uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" -

Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako nećeukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.“

Nema referenci koje bi indicirale da nevjernici nisu vidjeli Allaha kao njihovog vrhunskog boga,

nego su vjerovali da je on samo jedan od mnogih božanstava. Na primjer, Kur'an tvrdi daMuhamedovi antagonisti nisu obožavali njegovog boga Allaha:

Sura 109:1-6 „Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni

vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste

se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni- moja!”

Muhamed je čak upozoren da ne vrijeđa njihove bogove da i oni ne bi vrijeđali njegovo božanstvo:

Sura 6:108 „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni

nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom

narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome

vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.“

Tekst iznad nema smisla ako je Kur'an točan u vezi toga da pogani nisu obožavali Allaha kaovrhovno božanstvo. Ipak, zašto bi oni vrijeđali vrhovnog boga njihovog panteona i kako bi oni moglibiti optuženi da ne služe Allaha, ako su zapravo vjerovali da je on bio stvoritelj svega i da oniobožavaju druge bogove samo da bi mu se približili?

Ti stihovi imaju smisla samo ako pogani nisu obožavali Allaha ili ga nisu vidjeli kao Vrhovno Biće,nego su vjerovali da je on samo jedan od mnogih drugih bogova rivala.

Sljedeća naracija daje dodatan dokaz da su pogani vidjeli Allaha kao samo jednog među mnogim

drugim bogovima:



Sahih al-Buhari, vol. 4, knjiga 52, br. 276. – Abu Sufijan reče: „Naša pobjeda danas jebalansiranje tvojoj pobjedi u Badru, a u ratu je pobjeda uvijek neriješena i zaraćenestrane se uvijek mijenjaju u redu, i pronaći ćeš neke od svojih ljudi unakažene, alinisam naredio svojim ljudima da to čine, ali ne žalim za tim što su učinili“ – Nakon

toga je počeo radosno recitirati: „O Hubale, budi visoko!“ – Na to je prorok rekao

kompanjonima: „Zašto mu ne odgovorite na to?“ Oni su rekli: „O vjerovjesničeAllahov, što da kažemo?“ On reče: „Recite, Allah je veći i moćniji!“ Zatim je AbuSufijan rekao: „Mi imamo Al-Uzzu (idola), a ti nemaš Uzzu!“ Prorok rečekompanjonima: „Zašto mu ne odgovorite?“ Oni su rekli: „O vjerovjesniče Allahov, štoda mu kažemo?“ On je rekao: „Recite im: Allah je naš pomagač, a vi nematepomagača.“

Ta tradicija daje još problema muslimanskom gledištu da su pogani vjerovali da je Allah bionadmoćniji od ostalih bogova. Abu Sufijanov komentar pretpostavlja da je Allah bio jedan od mnogo

božanstava – ili je bio strani bog kojega su drugi bogovi mogli pobijediti. Ipak, Abu Sufijan je pobjedu

nad Muhamedom pripisao svojem bogu Hubalu i božici Uzzi, što znači da barem u njegovom umu su

ti bogovi bili jednaki, ako ne i veći od Allaha. Abu Sufijan je izgleda osjećao da Allah može biti izazvan ipobijeđen.

Zar ovo ne podržava činjenicu da pogani nisu vidjeli Allaha kao njihovo vrhovno božanstvo?

Sa tim u perspektivi, zanimljivo je čitati zabavne komentare nekih muslimanskih polemista:

„Teško je vidjeti u čemu je problem u toj tradiciji za muslimane? Zapravo, ta tradicija jasnopobija tvrdnje misionara da su Allah i Hubal jedno te isto biće. Nadalje, Abu Sufijan, vođaQuraisha je postao musliman u 8. godini nakon Hidžre, samo par dana prije oslobođenjaMeke, nakon osobnog sastanka sa prorokom. Progutao je svoj ponos i priznao da:

'Mislio sam da u slučaju da postoji drugi Bog pored Boga, on bi mi pomogao.'

Drugim riječima, Hubal i Al-Uzza koje je Abu Sufijan držao za svoje bogove nisu mu pomoglida porazi muslimane. Zato je prihvatio Allaha kao jedinog vrhovnog Boga osim kojeg nema

drugih bogova. Nadalje, on je sam bio uključen u razbijanje idola od Al-Lat, jedne od

takozvanih kćeri Allaha. (Saifullah & Abdullah David).

Postoji više problema u tim navodima iznad. Prvo, pisac je zabunio pitanje o činjenici sa pitanjem onevažnoj stvari, jer Sufijanovo obraćenje je nevažno pitanju da li je on vjerovao da su Hubal i Uzzamogli pobijditi Allaha u borbi.

To nas vodi drugom problemu sa autorovom tvrdnjom. Nema ništa što je Abu Sufijan izjavio štoporiče da su pogani vjerovali da su drugi bogovi jednaki ili rivalitetni Allahu. U stvari, izjava koju je

dao da podupre svoju tvrdnju – zapravo podupire tvrdnju da nisu smatrali Allaha ništa većim oddrugih bogova, uopće. Abu Sufijanov zaključak da je Allah jedini bog zbog toga što mu njegovi bogovinisu pomogli – pretpostavlja da je prije vjerovao da su ti idoli jednaki Allahu, i da su mogli pomoćipoganima protiv Allaha i muslimana. Primijetite kako to izgleda:

- Abu Sufijan vjeruje da mu njegov bog može pomoći provi muslimana i njihovog boga Allaha. - Muslimani su porazili i nadjačali Abu Sufijana, što je dovelo do toga da on zaključuje da

njegovi bogovi ne postoje.



- To, s toga, pokazuje da dokle god je Abu Sufijan vjerovao da su njegovi bogovi postojali, nije

osjećao da je Allah veći od njih, nego je mislio da ta druga božanstva mogu poraziti Allaha injegove sljedbenike.

Napokon, autori su uspjeli donijeti na svjetlo dana još jednu dodatnu kontradikciju u islamskom

korpusu. Prema onom što su citirali, Abu Sufijan je došao do zaključka da bogovi koje su štovalimekani, kao što su bile kćeri Allahove koje su uključivale božicu Al-Uzzu – ne postoje. A prema drugim

naracijama, Muhamed je vjerovao da one postoje, i čak je poslao svoje sljedbenike da ubiju Al-Uzzu:

Prema ibn Humayd – Salamah – ibn Ishaq, koji je rekao: „Poslanik Božji je poslaoKalida b. al-Walida da se obračuna sa Al-Uzzom, koja je bila u Nakhlahu. Ona je bila u

hramu u kojem su je obožavali plemena Quraishi, Kinana, i all Mudar. Njezini čuvarisu bili Banu Šajban, divizija od Banu Sulajm, saveznici od Banu Hašim. Kada je čuvarhrama čuo da dolazi Kalid da se obračuna sa Al-Uzzom, uzeo ju je pod mač i popeo sena planinu blizu koje je Al-Uzza bila locirana. Kada se popeo, rekao je:

'O Uzza, napadni napadom koji ne udara na vitalna mjesta Kalida! Odbaci svoj veo. OUzza, ako danas ne ubiješ Kalida, neka ti kazna bude blaga, ili postani kršćanka!'

Nakon što je stigao do Al-Uzze, Kalid ju je uništio i vratio se poslaniku Božjem.

- Izvor – Al Tabarijeva povijest: 'Pobjeda islama' vol. 8, stranica 187-188.

Kako je Abu Sufijan mogao poreći postojanje tih bogova kad je njegov vlastiti prorok vjerovao da tibogovi postoje?

U zaključku, očigledno je iz svega ovoga da su i Kur'an i islamske tradicije u zabuni u vezi toga da li

su pogani obožavali Allaha ili nisu. Neki citati kažu da jesu obožavali Allaha i da su vjerovali da je onvrhovni stvoritelj svega, a određeni citati kažu da mu nisu služili niti su vjerovali da je vrhovni bog.Prije da su mislili da je Allah strani bog, ili jedan među mnogim drugim jednakim bogovima.

39. Posredovati ili ne posredovati? To je pitanje!

Kur'an ima mnogo da kaže o posredovanju na Danu Sudnjem. Zapravo, Kur'an kaže kontradiktornestvari u vezi posredovanja kao što sljedeći stihovi govore.

1. Neće biti posredovanja

a) Kur'an

Sura 2:47-48 „O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga

što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; i bojte se Dana kada niko ni za koga

neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkupneće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći;“

Sura 2:122-123 „O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga

što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko ni za koga

neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovorneće koristiti, i kada im niko neće moći pomoći!“



Ta dva ajeta jasno govore da se posredovanje neće prihvatit NI ZA JEDNU OSOBU, ne samo zaIzraelce, nego jasno kaže za nikoga. Inače bi rekao: 'za vas'

Sura 2:254 „O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego štodođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami

sebi čine nepravdu.“

Sura 4:123-124 „To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige;onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;

Sura 6:51 „I opominji Kur’anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojimsakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati - da bi se Allaha

bojali.“

Sura 6:70 „Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život naovome svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi

stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njeganikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani;njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.

Sura 9:51 „Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodarnaš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“

Sura 82:18-19 „i još jednom: znaš li ti šta je Sudnji dan? Dan kada niko nikome nećemoći nimalo pomoći, toga Dana će vlast jedino Allah imati.“

Kur'an pita:

Sura 39:19 „Zar ti da spasiš onoga koji je zaslužio kaznu, onoga koji će biti u vatri?“

Taj stih neizbježno implicira da Muhamed ne može spasiti nikoga od pakla.

b) Hadisi

Sahih Buhari vol. 4, knjiga 51. br. 16. Pripovijeda Abu Huraira: „Kada je Allah objaviostih: 'Upozorite najbližu rodbinu,' – Allahov poslanik je ustao i rekao: 'O Quraishi!

Otkupite se od vatre pakla, jer ja vas ne mogu spasiti od Allahove kazne; O Bani Abd

Manaf! Ja te ne mobu spasiti od Allahove kazne, O Safija, tetko Allahovog poslanika!

Ja te ne mogu spasiti od Allahove kazne; O Fatina bin Muhammad! Traži od mene bilokakvo bogatstvo, ali ja te ne mogu spasiti od Allahove kazne.“

Sahih Buhari vol. 9, knjiga 87, br. 145. Pripovijeda Karija bin Zejd bin Tabit: 'Um Al-

'Ala – žena ansarka koja je dala zakletvu vjernosti Allahovom poslaniku je rekla:„Osman bin Mazun je bio ušao u naše kada su Ansari odlučivali kako da raspodijele

emigrante koji su živjeli među nama, on se razbolio i čuvali smo ga i brinuli se onjemu sve dok nije umro. Zatim smo ga umotali u njegovu odjeću. I govoreći mrtvomtijelu rekla sam: „Neka ti se Allah smiluje, o Aba As-Saibe! Svjedočim da ti je Allah dao

čast.“ Prorok je rekao: „Kako to znaš?“ Rekla sam mu: „Ne znam, Allaha mi.“ On jerekao: „Što se njega tiče, umro je, smrt mu je došla i želim mu sve dobro od Allaha.

Allaha mi, iako sam ja Njegov poslanik, ne znam što će se dogoditi ni sa mnom, niti stobom.“



Ovi hadisi izjavljuju da Muhamed ne može i neće posredovati za muslimane.

Ovi hadisi i ajeti su doveli neke muslimane da poriču da će posredovanje proroka i poslanika bitidozvoljeno na Dan Sudnji.

2. Posredovanja će biti

a) Kur'an

Slijedeći ajeti proturječe navedenim ajetima u vezi dozvoljenosti posredovanja:

Sura 2:255 „Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemežni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred

Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i štaće biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi.Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je

Svevišnji, Veličanstveni!

Sura 10:3 „Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja

stvorio, a onda - upravljajući Aršom, svemirom zagospodario. Niko se neće moćizauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara vaš, pase Njemu klanjajte! Zašto ne razmislite?“

Sura 19:85-87 „Onoga Dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo, a

kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo, niko se ni za koga neće moći zauzimati,osim onoga kome Milostivi dopusti.“

Sura 20:109 „Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostividopusti i dozvoli da za nekoga govori.“

Sura 21:25-29 „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:

"Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" Oni govore: "Milostivi ima dijete!"

Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne

odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni ćese samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz

stahopoštovanja prema Njemu, brižni. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista,

pored Njega, bog!" - kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamomnogobošce.“

Sura 34:23 „Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I

kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: "Šta je to rekao Gospodar vaš?" -

"Istinu" - odgovoriće, On je uzvišen i velik.“

Sura 40:7-9 „Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvaleGospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima:"Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se

pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih uedenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo- one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela,

jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela - Ti si mu se smilovao, a to će,zaista, veliki uspjeh biti!“



Sura 43:86 „I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih,

On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti! Oni kojima se oni,

pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinupriznaju, oni koji znaju.“

Sura 53:26 „A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti odkoristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim jezadovoljan.“

b) Hadisi

Sahih Buhari vol. 2, knjiga 24, br. 553. – Pripovijeda Abdullah bin Omar: „Prorok jerekao: 'Čovjek je stalno zapitkivao druge za nešto dok ne dođe na Dan Uskrsnuća bezijednog komada mesa na licu.' Prorok je dodao: 'Na Dan Uskrsnuća, sunce će sepribližiti (ljudima) do te mjere da će ljudi znojiti čak unutar ušiju, i kad svi ljudi budu utom stanju, pitat će Adama za pomoć, zatim Mojsija, i zatim Muhameda.' Pod-

pripovjedač je dodao: 'Muhamed će posredovati kod Allaha da sudi među pravednimljudima. Nastavit će s tim dok ne bude imao prsten od vrata raja, zatim će ga Allahuzvisiti do Makam Mahmud (privilegije posredovan ja). I svi skupljeni ljudi će slavitiAllaha.

Sahih Buhari vol. 9, knjiga 93, br. 532. „…Zasigurno! Allah neće zakinuti nikoga ni zatežinu mrava, ali ako postoji bilo kakvo dobro djelo učinjeno, On će ga udvostručiti.Prorok je dodao: „Zatim će proroci i anđeli i vjernici posredovati, i Svemogući Allah ćereći: 'Sada ostaje moje posredovanje.' On će zatim držati vatru iz koje će izvući nekeljude čija su tijela gorjela, i oni će biti bačeni u rijeku na ulazu u raj, zvanu vodaživota…“

Sahih Buhari vol. 9, knjiga 93, br. 566. – „Pripovijeda Abu Huraira: „Allahov poslanik jerekao: 'Za svakog proroka postoji poziv koji će ispuniti Allah, i ja želim, ako je Allahovavolja, da moj posebni poziv bude da posredujem za moje sljedbenike na Dan

Uskrsnuća."

Sahih Buhari vol. 9, knjiga 93, br. 601. – „Pripovijeda Mabad bin Hilal Al'Anzi: „Skupilismo se s nekim ljudima iz Basre i otišli do Anasa bin Malika, otišli smo u društvu saTabitom A-Bunanijem da bi ga on pitao u vezi hadisa o posredovanju za nas. I gle,

Anas je bio u svojem mjestu, i došli smo u vrijeme molitve. Tražili smo dopuštenje dauđemo i dopustio nam je dok je sjedio na svojem krevetu. Rekli smo Tabitu: 'Nemoj

ga pitati za ništa drugo prije nego ga pitaš za hadis o posredovanju.' – On je rekao: 'OAbu Hamza! Ovo su tvoja braća iz Basre koja dolaze da te pitaju o hadisu oposredovanju.' Anas je zatim rekao: 'Muhamed nam je govorio: 'Na Dan Uskrsnuća,ljudi će se slijevati kao valovi, i zatim će doći Adamu i reći: 'Molim te posreduj za nas

kod Gospodara. On će reći: 'Ja nisam prikladan za to, bolje vam je idite do Abrahama jer on je Kalif benevalentnih.' Otići će do Abrahama i on će reći: 'Ja nisam prikladan zato, ali otiđite bolje kod Mojsija, jer on je onaj kojemu je Allah govorio licem u lice.' Pa

će otići do Mojsija i on će reći: 'Ja nisam prikladan za to, bolje vam je idite do Isusa jeron je duša koju je stvorio Allah i Njegova Riječ.' I otići će do Isusa i on će reći: 'Janisam prikladan za to, bolje vam je idite do Muhameda.'

Doći će do mene i ja ću reći: 'Ja sam prikladan za to.' Zatim ću ja tražiti od Gospodaradopuštenje, i bit će mi dopušteno, i onda će me on inspirirati da mu pjevam hvale



kakve niti ne znam sada. I slavit ću ga sa tim hvalama i past ću dolje i pokloniti mu se.

Zatim će se reći: 'O Muhamede, podigni svoju glavu i govori, jer će te se slušati; i traži, jer bit će ti ispunjeno; posreduj, jer tvoje će posredovanje biti prihvaćeno.' Ja ću reći:'O Gospodaru, moji sljedbenici! Moji sljedbenici!' I bit će rečeno:: 'Idi i izbavi sve one

koji imaju vjere koliko je zrno gorušičino u srcima.' Ja ću otići sa pjevanjem hvala

Allahu i vratiti se pjevanjem hvala, i past ću i pokloniti se pred njim. Bit će rečeno: 'OMuhamede, podigni svoju glavu i govori, jer će te se slušati, traži – i bit će tiispunjeno; i posreduj, jer tvoje će se posredovanje prihvatiti.' I ja ću reći: 'OGospodaru, moji sljedbenici!' Zatim će On reći: 'Idi i izbavi one koji u srcima imaju

najveću vjeru, najlakše gorušičino zrno. Izbavi ih iz vatre.' Ja ću otići i učiniti to.'“

Kad smo otišli od Anasa, rekao sam nekim kompanjonima: 'Prođimo pored Al-Hasana

koji se skriva u kući Abi Khalife i tražimo od njga da nam kaže ovo što nam je Anas binMalik rekao.' Pa smo otišli do njega i pozdravili ga, i primio nas je. Rekli smo mu: 'O

Abu Saide! Došli smo ti od brata Anasa Bin Malika i rekao nam je za hadis oposredovanju koji nisam nikada čuo.' On je rekao: 'Koji je to?' Zatim smo mu rekli za

hadis i on je potvrdio, nije dodao ništa na to. On je rekao: 'Anas mi je rekao za tajhadis prije dvadeset godina kada je bio mlad momak. Ne znam da li je bio zaboravio,

ili vam nije htio dati da zavisite o tome što je rekao.' Mi smo mu rekli: 'O Abu Saide!Reci nam!' On se nasmijao i rekao: 'Čovjek je stvoren žuran. Nisam spomenuo to, ali

želio sam vam reći.

Anas mi je rekao isto što i vam i rekao je da je prorok bio dodao: 'I vratio sam sečetvrti put i hvalio Allaha slično i poklonio mu se, i On mi reče: 'O Muhamede, podignisvoju glavu i govori, jer će te se slušati; traži i bit će ti ispunjeno; posreduj i tvoje ćeposredovanje biti prihvaćeno.' Ja ću reći: 'O Gospodaru, dopusti mi da posredujem zasve one koji su rekli: 'Nitko nema pravo da bude obožavan osim Allaha.' Zatim će

Allah reći: 'Tako mi moći moje i mojeg veličanstva, izvadit ću iz vater pakla svakogakoji je rekao: 'Nitko nema pravo da bude obožavan osim Allaha.'“

Sahih Muslim, knjiga 004, br. 2072. – „Abdullah b. Abas je izvijestio da je njegov sin

umro u Kudaidu. Rekao je Kuraibu da vidi koliko ljudi se bilo skupilo na njegov ukop.

Kuraib je rekao: 'I otišao sam i rekao mu o tome koliko se ljudi bilo skupilo tamo. On(ibn Abas) je rekao: 'Misliš li da ih je bilo četrdeset?' Kuraib je rekao: 'Da.' Ibn Abas jezatim rekao: 'Donesite njegovo mrtvo tijelo jer sam čuo Allahovog poslanika (mir bio

nad njim) kako govori: 'Ako bilo koji musliman umre i 40 ljudi koji ne pridružujunikoga Allahu se pomoli za njega, Allah će prihvatiti njihovo posredovanje za njega.'“

Sahih Muslim, knjiga 030, br. 5655. – „Abu Huraira je izvijestio da je Allahov poslanik(mir bio nad njim) rekao: 'Ja ću biti na Dan Uskrsnuća biti najistaknutiji među svimAdamovim potomcima, i ja ću biti prvi posrednik i prvi čije će posredovanje bitiprihvaćeno od Allaha.“

Ovi hadisi ne samo da govore da će Muhamedu biti dopušteno da posreduje, nego će mnogimuslimani koji nisu zaslužili raj biti izvađeni iz pakla zbog njegovog posredovanja.

Neki muslimani upiru na sljedeće ajete da dokažu da će Allah dopustiti posredovanje svojihproroka:

Sura 3:159 „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub,razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj



se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji seuzdaju u Njega.

Sura 14:41 „Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na

Dan kad se bude polagao račun!”

Sura 26:86 „i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih“

Sura 63:5 „A kad im se rekne: "Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti"-

oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.“ (4:64, 9:103, 24:62,

60:12)

Prvo, iako Kur'an zapovijeda prorocima i poslanicima da se mole za druge, imaju drugi ajeti koji

pokazuju da njihove molitve nisu uvijek prihvaćene od Allaha:

Sura 9:80 „Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im

neće oprostiti - zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazatina Pravi put nevjernicima.“

Sura 9:84 „I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani

njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici

oni umiru.“

Sura 11:46-48 „A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin

moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!”

"O Nuhu, on nije čeljade tvoje" - rekao je On - "jer radi ono što ne valja, zato Me ne

moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš." "Gospodaru moj," -

reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi neoprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."

Zanimljivo, sljedeći hadis pokazuje da Abrahamova navodna molitva za njegove roditelje u Suri14:41 i 26:86 neće biti prihvaćena:

Sahih Buhari, vol. 4, kn jiga 55, br. 569. „Pripovijeda Abu Huraira: „Prorok je rekao: 'NaDan Uskrsnuća Abraham će se sresti sa svojim ocem Azarom čije lice će biti tamno ipokriveno prašinom. Abraham će mu reći: 'Nisam li ti rekao da me slušaš?' Njegovotac će reći: 'Danas ću te slušati.' Abraham će reći: 'O Gospodaru! Obećao si mi da menećeš osramotiti na Dan Uskrsnuća; a što bi mi bilo sramotnije nego da moj otac

bude proklet i osramoćen?' Zatim će Allah reći: 'Zabranio sam raj za nevjernike.'Zatim će mu se reći: 'O Abrahame! Pogledaj! Što ti je to ispod nogu?' On će pogledati i vidjeti živodinju Dab, umrljanu krvlju, koja će biti uhvaćena za noge i bačena upakao.“

Taj hadis daje podršku tome da će posredovanje proroka biti uzaludno, iako se ovo odnosi nanevjernika. U isto vrijeme, to proturječi onim tradicijama koje govore da će posredovanje važiti.

Drugo, molitve u ovim situacijama se ne događaju na Sudnji Dan. Kao takve, ne mogu se koristiti da

se ustanovi da će Allah dopustiti prorocima i poslanicima da posreduju za druge.

I napokon, ovi redci samo dodaju još ulja na vatru konfuzije jer ne čine ništa da riješe problem.Samo daju još dokaza da postoje nepomirljive kontradikcije u Kur'anu.



Musliman može iznijeti dodatan argument da riješi ovo pitanje. Imaju, naime, dva proturječnaajeta jedan do drugog:

Sura 2:254-255 „O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego

što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici

sami sebi čine nepravdu. Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzimaGa ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se

može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo iprije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko

koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanjenjihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!

Muslimani mogu reći kako nema kontradikcije pokazujući ta dva ajeta, osim ako Allah ne dopusti.Čak i ako dopustimo takvo objašnjenje tih ajeta, vidjevši da su zapisani jedan do drugoga, to nerješava druge konfliktne ajete koji su daleko odmaknuti od drugih. Na osnovu zakona logike,

kontradikcija ostaje kontradikcija – bez obzira da li su izjave par poglavlja jedna od druge, ili u istom

paragrafu.

Takva blještava kontradikcija otežava bilo kojem inteligentnom čovjeku da ozbiljno uzme tvrdnje

Kur'ana da je Riječ pravoga Boga. Kur'an se ni sam nije odlučio da li će biti posredovanja ili neće,nekad mu se dopušta posredovanje, a nekad mu se ne dopušta. Toliko je kontradiktoran da se iznjega zaključak o posredovanju na Dan Sudnji ne može izvući.

40. Kako islamska doktrina o posredovanju potkopava to da Allah sve zna

Zna li Allah sve? U prošloj kontradikciji (39) smo izložili probleme i kontradikcije u vezi islamskogkoncepta posredovanja. Vidjeli smo kako Kur'an i islamska literatura proturječe sami sebi u vezi togada li će Allah dopustiti posredovanje ili neće. Dalje smo vidjeli to kako posredovanje potkopava

Allahovo jedinstvo, ili barem tradicionalnu islamsku poziciju Allahovog jedinstva.

Ovdje želimo pokazati kako posredovanje dovodi u pitanje Allahovo savršeno znanje. Na primjer,primijetimo što sljedeći citat govori u vezi između Allahovog znanja i posredovanja:

Sura 10:18 „Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu

kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." Reci: "Kako daAllahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!"

Neka je slavljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!“

Kur'an tu pretpostavlja da bi posrednik bio potreban jedino ako Allah ne bi znao za neku situaciju.

Kao što kasni muslimanski akademik Muhammad Asad primjećuju u vezi tog ajeta:

„…Tako, vjera u uspješnost bilo čijeg nekvalificiranog posredovanja kod Boga između čovjekai Njega – izjednačena je sa poricanjem Božjeg sveznanja, koje obuhvaća znanje o svimokolnostima grešnika i znanje o svim njegovim grijesima.“

Logika autora Kur'ana ide ovako: posredovanje je nepotrebno u svjetlu toga da Allah zna sve, jer

posredovanje podrazumijeva neznanje. Znajući da Allah zna najbolje i da zna sve, što to njemu jedan

posrednik može reći a da On već ne zna? Postoji li bilo što čega Allah nije svjestan što bi zahtijevaloposrednika da ga obavijesti i time omogući mu da sudi ispravno?



Autor(i) u osnovi informiraju vjernike da je njihova vjera u posredovanje direktan napad na

Allahovu savršenost jer bi to činilo idole i bića koja su obožavali jednakima Allahu po znanju. A poštoAllah zna sve, nije moguće da bilo tko posreduje pred njim.

Da bismo razjasnili ovu točku, pročitajmo sljedeću priču iz Kur'ana:

Sura 11:36-37 „Zar ovi da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh ćepasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete." I Nuhu bi objavljeno:

"Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato sene žalostite zbog onoga što oni stalno čine, I gradi lađu pred Nama i po Našemnadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika - oni će, sigurno, biti potopljeni!” I

on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugalebi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je on - "rugaćemo se i mi vama, onakokako se vi rugate, i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnojmuci biti." I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smorekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju - osim onih

o kojima je bilo govora - i vjernike!” - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I onreče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj,uistinu, prašta i samilostan je." I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh

zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s

nevjernicima!” - a on reče: "Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." -

"Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!” -

reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, ati, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planiniEl-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!" A Nuh je bio zamolio

Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” "O Nuhu, on nije čeljade tvoje" - rekao

je On - " jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti daneznalica ne budeš." "Gospodaru moj," - reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad nezamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."

Allah je u osnovi rekao Noi da se ne miješa posredovati za svojeg sina jer on ne zna o svojem sinuono što Allah zna. To razotkriva laž o posredovanju iz islamske perspektive.

Sura 10:18 implicira da ako pronađemo islamske reference koje sugeriraju da je posredovanje

mouće, da Allah dozvoljava da se posreduje pred njim, to bi značilo da islamsko božanstvo nijesveznajuće.

To objašnjava zašto postoje mnogi stihovi koji poriču bilo kakvu mogućnost posredovanja:

Sura 2:47-48 „O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga

što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; i bojte se Dana kada niko ni za koga

neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkupneće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći;“

Sura 2:122-123 „O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga

što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko ni za koga

neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor

neće koristiti, i kada im niko neće moći pomoći!“



Sura 2:254 „O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego štodođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami

sebi čine nepravdu.“

A ovdje leži problem za muslimane. Pronalazimo da Kur'an potvrđuje da posredovanje nije samo

dozvoljeno, nego se događa prema dopuštenju Allaha!

Sura 2:255 „Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemežni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može predNjim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i štaće biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi.Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On jeSvevišnji, Veličanstveni!“

Sura 3:159 „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub,razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj

se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji seuzdaju u Njega.“

Sura 47:19 „Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i zavjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.“

Muslimani su ostavljeni sa nekoliko dilema. Prvo, ako posredovanje implicira da je Allah nesavršenu znanju, kako onda Kur'an i određene islamske naracije mogu tvrditi da Allah odobravaposredovanje? Je li Kur'an i takozvani povjerljivi hadisi impliciraju da Allah nema savršeno znanje i daga treba obavijestiti o nečemu što već ne zna?

Drugo, ako posredovanje ne sugerira da je Allah nesavršen, onda koja je svrha Sure 10:18? Zašto jeMuhamed ili autor Kur'ana rekao nevjernicima da je njihova vjera u posrednika napad na Allahovu

savršenost, i time potkopavajući njegovo sveznanje? Jesu li Muhamed ili autor ili autori Kur'ana bilipogrešno informirani ili su koristili obmanu da bi odvratili nevjernike da se klanjaju bilo kome osimAllaha? Je li to bila samo taktika plašenja i maltretiranja, pokušaj da se uplaši vjernike, iako jeMuhamed znao da posredovanje ne negira Allahovo sveznanje?

Treće, što će muslimani učiniti sa svim tim odvratnim kontradikcijama u Kur'anu? Kako će pomiritite konfliktne izjave iz svojeg religijskog teksta, stihove koji ne mogu biti harmonizirani? Ipak, ako je

10:18 točno da posredovanje potkopava Allahovo sveznanje, onda su svi stihovi koji dopuštajuposredovanje pojedinaca pred Allahom zapravo napad na Allahovu savršenost, ili barem poriču da su

njegova mudrost i znanje kompletni. A ako se prihvati reference koje potvrđuju posredovanje, toznači da je 10:18 pogrešno, jer posredovanje ne uključuje Allahovo neznanje, i da su svi ti stihovi kojigovore da Allah neće dopustiti nikome da posreduje – u velikoj greški.

Vidjevši kako muslimanski polemičari imaju običaj napasti Bibliju, naročito kada ne mogu obranitirušenje svojih vlastitih uvjerenja, želimo se osvrnuti na moguću primjedbu ovdje za koju smo sigurnida će biti podignuta protiv naše pozicije. Muslimani se mogu prepirati da Biblija također uči da Bogdozvoljava posredovanje i da je često bio odgađao svoj gnjev i zadržavao uništenje zbogposredovanje njegovih inspiriranih i svetih proroka. Ako je argument koji smo podignuli protiv

islamskog glediša validan, zar to ne potkopava i poziciju Biblije?

Problem sa tim potencijalnim prigovorom je taj da Sveta Biblija, za razliku od Kur'ana nikada nijerekla da posredovanje potkopava savršenost znanja Božjega. Biblija izrazito uči da Bog uključuje



molitve svojeg naroda kao ispunjenje svojeg plana i svrhe za njegovo stvorenje. Zapravo, u nekim

mjestima čak i govori individuama da će im biti oprošteno zbog posredujućih molitava onih koje je onpostavio kao svoje predstavnike:

Postanak 20:1-7 „1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između

Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru,2 rekao je Abraham za svojuženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3 Ali Bog dođeAbimeleku noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je onažena udata." 4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: "Gospodine, zar ćešpravednika pogubiti? 5 Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama

rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio." 6 Bog mu

odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protivmene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu;prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćešumrijeti, ti i svi tvoji."

Job 42:7-10 „7 Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvojadva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj

sluga Job. 8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi

Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obziraprema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravogovorili kao moj sluga Job." 9 Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz

Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. 10 I Jahve

vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči onošto je posjedovao.“

Primijetite kako u obadva primjera Bog je taj koji je unaprijed najavio i propisao sredstva kojim će

biti odobren oprost, pokazujući da Bog ima savršeno znanje i da je već uključio molitve svojeg narodau izvršavanju svoje svrhe, i u donošenju iskupljenja za svoje odabrane.

Tako, bilo koji musliman koji pokuša podići optužbu protiv inspiriranog učenja Božje Riječi će samopočiniti grešku lažne analogije.

41. Gdje je Allah i gdje je Njegovo prijestolje?

Allah je bliže od žile kucavice (50:16), ali on je isto tako na prijestolju koje je iznad vode (11:7), a u

isto vrijeme je jako daleko, i treba oko 1000 – 50 000 godina da ga se dosegne (32:5, 70:4).

Sura 50:16 „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smonjemu bliži od vratne žile kucavice.“

Sura 57:4 „U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i ondasvemirom zavladao; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta seprema njemu diže, on je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.“

Je li Allahovo prijestolje kod vaše žile kucavice? To pitanje je budalasto, čini se. Očigledno, ovo semože razumjeti da je Allah blizu vas i blizu bilo koga jednako, jer on nije na nijednoj lokaciji naročito.

Allah je 'svugdje' i smislu da nema mjesta gdje on ne prebiva. Što za njegovo prijestolje? Prijestoljesimbolizira moć i suverenitet Allahovog vladanja. Ne treba ga razumjeti kao fizičku lokaciju. Zapravo,



Besim Korkut ne prevodi to kao činjenicu da Allah sjedi na tronu (što je doslovno značenje arapskog utom ajetu), nego kao metaforični izražaj njegove moći. Pa Besim kaže:

„U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao“

To bi riješilo pitanje, kada bi se svako spominjanje Allahovog prijestolja uzelo kao metafora. A štoonda da učinimo sa sljedećim ajetom?

Sura 11:7 „On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov

prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati…“

Je li voda isto metaforična? Iako možda nije jasno gdje je ta voda (ocean, kišni oblaci…?), čini se da je to jasna lokacija njegova prijestolja, i to više nije metaforično. Također, arapski je u prošlomvremenu, pa ostaje pitanje: 'Je li tron i dalje iznad vode, i ako nije, gdje se pomjerio? I zatim imamo

tri stiha:

Sura 32:5 „On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća udanu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.“

Sura 70:4 „k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje“

Ako je Allah nama bliže od žile kucavice, zašto anđelima i duhovima potrebno da uopće putuju dabi dosegnuli Allaha? Ima li bilo kakvo tumačenje od 32:5 i 70:4 koje ne uključuje fizičku udaljenostizmeđu zemlje i Allaha?

Sura 50:16 se može razumjeti da je Allah jednako blizu svuda, i da nema mjesta gdje se može ići damu čovjek bude bliže.

Zašto onda bilo tko ili bilo što mora putovati da dođe do Allaha?

42. Da li zlo dolazi od Sotone, od nas, ili od Allaha?

Sura 4:78 „Reci: "Sve je od Allaha!”

Sura 4:79 „Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam sizaslužio.“

Sura 4:82 „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne odAllaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“

Nesreća bez sumnje pada pod kategoriju 'SVEGA' i ako 'sve je od Allaha' – onda su i zle stvari od

Allaha također, i autor Kur'ana ne može prebaciti krivicu na nekog drugog kao što je učinio u stihu 79.

Zanimljivo je da je Muhamed proturječio sam sebi u dva ajeta koji su jedan do drugoga, ponovo, ionda je tri stiha poslije napisao da su proturječnosti znak da pismo nije od Boga.

Ali ova tema nije još završila:



Sura 38:41 „I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan mena zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

Sada imamo treću stranku koja se pridružila u natjecanje o odgovornosti. Je li zlo od nas? Ili je od

Sotone? Ili je od Allaha?

Bilo koje dvoje od tih proturječi jedno drugome, ali naročito prva dva (4:79, 38:41) koji proturječetrećem (4:78), jer Allah tvrdi da sve stvari dolaze od njega.

43. Koliko je milostiva Allahova milost?

Sura 6:12 „…On je Sebi propisao da bude milostiv…“

Sura 6:35 „…Da Allah hoće, On bi ih sve na Pravome putu sakupio…“

Ako je Allahova volja da neki nestanu, ako je njegova volja da neki nisu na pravom putu kao što6:35 jasno kaže, kako ajet 12. može biti točan? Je li milostivo voditi u propast kao što reče u:

Sura 14:4 „…A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće i ukazuje na Pravi put onomekome hoće…“

44. Je li Allah zapovijeda da se čini zlo? Ne (7:28, 16:90). Da (17:16). Dva primjera su dana

gdje Allah jasno zapovijeda činjenje neprimjerenih djela (2:229-230, 2:187).

Kur'an kaže da Allah ne zapovijeda nepristojnosti i grozote:

Sura 7:28 „A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da torade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružnadjela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"

Sura 16:90 „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjimaudjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas

savjetuje.“

Zapravo, Kur'an kaže da je Sotona taj koji čini:

Sura 2:168-169 „O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što jedopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj

očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što neznate.“

Kur'an dalje kaže da Allah ne uništava grad nepravedno:

Sura 6:131 „Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zulumanjihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.“

A s druge strane nam je rečeno da Allah zapovijeda opakost i neprimjerenost:



Sura 17:16 „Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikliprepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja

razrušimo.“

Egipatski kršćanski pisac i akademik dr. Labib Mikhail, komentirao je teološke posljedice teksta

iznad, i pokazuje kako je doslovno značenje tog stiha to da Allah zapovjeđuje ljudima da čine zlo da biih uništio:

„Moram reći da ja, koji sam čovjek koji je naučio arapski kao moj prvi jezik, i koji sam pročitaorazličite verzije Kur'ana – neki koji prevode Kur'an na engleski (a i na bosanski) nisu iskreni u

prevođenju. Oni pokušavaju prevariti engleskog (bosanskog) čitača. Evo par primjera njihovevarljivosti:

U Suri Al-Isra čitamo ovaj arapski stih u Kur'anu, gdje Allah govori:

Wa eza aradna an nohlika kariatan amarna motrifiha fafasako feha fahaqa Alliah alkowl

fadamarnaha (Surat Al-Isra 17:16)

Ispravan prijevod stiha bi bio:

„I kada Mi (Allah) odlučimo uništiti selo, Mi pošaljemo definitivnu zapovijed onima koji vodeluksuzan život u njemu da počinu bezzakonje, i tako će muka biti opravdana kazna koju će dobiti.Tada ih uništimo potpunom destrukcijom.“

To znači da kada Allah želi uništiti selo – on će zapovjediti eliti toga grada da počini odvratnegrijehe. Zatim će ih nakon toga kazniti jer su poslušali njegove zapovijedi.“ (Mikhail, Islam, Muhamed

i Kur'an: Dokumentirana Analiza)

Drugi kršćanski pisac, kasni 'Abdallah Abd al-'Fadi, u referenci za taj redak je rekao:

„Da li Bog želi da uništi ljude koje je stvorio? Da li bi On stvarno zapovjedio ljudima koji lagodnožive u određenom mjestu da čine bezbožnosti, da bi onda bili vrijedni kazne zajedno sa onima koji

žive siromašni među njima? Je li to kompatibilno sa Božjom pravdom, svetošću i vjernošću? Kako itkomože Bogu pripisati takvu bezbožnost, zloćudnost i nepravdu?

Osim toga, Kur'an proturječi toj izjavi na mnogim drugim mjestima…“ (Al-'Fadi , Je li Kur'an

Nepogrešiv )

Al-'Fadi je nastavio citiranjem istog teksta iznad. Pošto su obadva ova gospodina arapski kršćanikoji poznaju arapski, ne može ih se optužiti da nisu razumjeli ili ispravno protumačili arapski tekstKur'ana.

Kur'an ne pruža specifične primjere grijeha ili bezbožnosti koje bi Allah zapovijedio ljudima da čineako želi uništiti grad. Kakogod, stih iznad je jasna kontradikcija na apstraktnom nivou. Da li Bogzapovijeda da se čine neprimjerene stvari ili ne? Kur'an daje obadvije izjave.

Daljnje opservacije:

Prvo, jedna perverzna posljedica Sure 17:16 je da da su ljudi od tog grada na kraju bili kažnjeni i

uništeni zato što su poslušali Allahovu zapovijed, a ne zato što je nisu poslušali.



Drugo, gledajući u Toru u usporedbi sa Kur'anom, postoji barem jedno ponašanje koje je Sveti BogBiblije eksplicitno zabranio, koje je nazvao grozotom, ali za koje je Allah dao eksplicitnu zaposvijed

muslimanima da čine upravo to. Ovo je ono što kaže Biblija:

Ponovljeni Zakon 24:1-4 „1 Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom

na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napišeotpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, 2 a ona izađe iz njegove kuće,ode i pođe za drugoga 3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo,uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - 4 tada je,

pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijašeotpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju tiJahve, Bog tvoj, daje u baštinu.“

Jeremija 3:1-2 „Stavimo slučaj: Čovjek pusti ženu svoju. Ona ode od njega i pođe zadrugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnila? Smnogim si se prijateljima ti upustila i hoćeš li se opet vratiti k meni? veli Gospod.

"Podigni oči svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovimasi sjedio, čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju bludom svojim i

zloćom svojom.“

Ovdje, Bog Svete Biblije zabranjuje čovjeku da se ponovo oženi sa razvedenicom koja se bilapreudala, pa ostala ponovo razvedena ili udovica. Kontrast tome je sljedeća kur'anska zapovijed:

Sura 2:229-230 „Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijepnačin razvod dati.* A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste imdarovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako sebojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona

otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propisenarušavaju, nepravedni su. A ako je opet pusti,* onda mu se ne može vratiti što seneće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se

jedno drugome vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahoveodredbe, on ih objašnjava ljudima koji žele znati.“

Muslimanske tradicije idu toliko daleko još da kažu da žena mora konzumirati taj drugi brak sadrugim čovjekom prije nego se može vratiti svojem bivšem mužu, npr. Sahih Buhari, vol. 8, knjiga 73,br. 107.

Čovjek koji učini ženu zakonitom za njezinog bivšeg muža se zove Muhallil. Zato Arapi te brakove

zovu muhalil brakovi, u kojima se žena uda samo da ima seks za jednu noć da bi se mogla vrtitibivšem mužu.

Allah je učinio obavezom ono što je Jahve Bogu odvratno i grozota.

Evo još jedno mjesto gdje Allah dozvoljava nepristojnost, razvratnost:

Sura 2:187 „Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete (alrrafathu) sa

svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća...“

Riječ alrrafathu, koja dolazi iz korijena 'rafath' odnosi se na razvratno, nemoralno ponašanje. Ta

riječ je korištena na sljedeći način u sljedećem stihu:



Sura 2:197 „Hadž je u određenim mjesecima;* onom ko se obaveže da će u njimahadž obavljati nema snošaja (rafatha) sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe udanima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put,snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom

obdareni!“

Rafath znači seksualni odnos s jezikom ili prljavim riječima. Kasni komentator Maulana MuhammadAli je napisao:

„Tri stvari su zabranjene na hodočašću, rafath, fusuk i jidal . Rafath znači nepristojan riječnik iligovor. Fusuk , prema izrekama prorokovim predstavlja zlostavljanje. Jidal znači učestvovanje u svađi iliparničkom postupku.“

Sada, sam snošaj po sebi očigledno nije nemoralno ili grozno djelo kada se čini u granicama brakaizmeđu muža i žene. Bog je taj koji je stvorio ljude kao seksualna bića i odobrio seksualnu intimnost.Očigledno je onda da Kur'an ovdje dopušta razvratan seksualni čin, nemoralno seksualno ponašanje,

djelo koje je neprirodno i abnormalno. U tom stihu, Kur'an ne koristi uobičajenu riječ za snošaj,nikkah (Sura 230, 4:22, 33:53), nego rafath. Drugim riječima, Allah eksplicitno dozvoljavamuslimanskim muškracima da čine razvratna nepristojna djela sa svojim ženama!

Kao što sljedeći izvor kaže:

Istinstvo Vodstvo: Komentar na Kur'anske Stihove, 5 dio, stranica 40:41 – „Arapskariječ za rafath je od Abu Ubaida i drugih pouzdanih arapskih komentatora definirana

kao „činiti razvratnost.“ Ali su prevodioci na engleski (i na bosanski) bili pristrani.Originalni arapski stih ne koristi samo izraz: 'idite vašim ženama' nego jezgrovito ieksplicitno objavljuje: 'idite i činite razvratnosti sa vašim ženama.'

45. Treba li Muhamed biti plaćen ili ne treba?

Kur'an zapisuje riječi vjernika koji su savjetovali svojim ljudima da slijede poslanika koji nije tražionovac:

Sura 36:20-27 „I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj,slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge

bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti niod kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara

vašeg, čujte mene!" I reći će se: "Uđi u Džennet!’ - a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna zaštomi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

Stih pretpostavlja da pravi poslanici ne traže novac niti primaju nagradu od za svoju službu, točkaponovljena u sljedećem tekstu:

Sura 10:71-72 „Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O narode moj,ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima- a ja se stalno uzdam u Allaha - onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i

to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte! A ako glave okrenete - pa, ja



od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno dabudem musliman."

Sura 26:123-127 „I Ad je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Hud reče:"Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte

Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene ćeGospodar svjetova nagraditi.“

Muhamedu je bilo zapovjeđeno da slijedi sljedeće:

Sura 6:90 „Njih je Allah uputio, zato slijedi njihovu Pravi put. Reci: "Ja od vas ne

tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima."

Sura 25:56-57 „a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i daopominješ. Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođePutem koji vodi Njegovu Gospodaru."

Kasni Abdullah Jusuf Ali u vezi tog teksta je napisao:

„Božanski poslanici nemaju cijene; stvar nije bila o poslanikovom osobnom profitu, niti je ontražio od ljudi bilo kakvu nagradu što je donosio stvari za njihovu dobrobit.“

Izjave iznad u Kur'anu imaju smisla. Ako netko tvrdi da je poslanik od Boga, a zatim traži da budeplaćen umjesto da se vjeruje da će onaj koji mu je zapovijedio da donese poruku pokriti njegovetroškove i brinuti se za njegove potrebe, to bi podiglo sumnju u vezi toga da li je taj čovjek stvaroposlan od Boga, ili samo traži novac. Iako to pitanje ne može biti jedini kriterij procjene u određivanjuda li je netko stvarno poslanik od Boga, jeste jedno od nekoliko pitanja koje treba razmotriti.

No, sljedeća izjave proturječe izjavama iznad, Kur'an kaže da čitav ratni plijen pripada potpunoAllahu i Muhamedu:

Sura 8:1 „Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte

Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku,

ako ste pravi vjernici.“

Evo kako islamski izvori tumače taj redak:

Tanvir alMikbas min Tafsir ibn Abas: „Iz te naracije po autoritetu ibn Abasa koji je u vezi

Allahove izreke rekao: 'On kaže: 'Tvoji kompanjoni te pitaju za ratni plijen u danu Badra, i također o oficirima za oružje i konje. Reci: 'O Muhamede: 'Ratni plijen pripada Allahu iposlaniku, i ništa od toga nije vaše;…'“

Također i:

Sura 59:7 „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje

pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, iputnicima-namjernicima - da ne bi prelazilo iz ruku u ruke bogataša vaših; ono štovam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte seAllaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava“

Tumači govore:



Tafsir al-Jalalain: „Kakav god ratni plijen >Bog dao svojem poslaniku iz pokorenih gradova kaošto je al-Safra', pripada Bogu, koji daje kako On želi, i poslaniku i najbližoj rodbini, prorokovojrodbini, od Banu Hašim i Banu al-Mutalib, i siročadi, onima čiji su roditelji poginuli i čiji su naudaljenom putovanju: drugim riječima, ta dobra se dijele između proroka i četiri kategorije,podijeljeno je na način gdje je svaka kategorija primila petinu petine, s time da je ostatak

pripalo proroku, tako da taj ratni plijen ne bude razdijeljen samo među bogatašima međuljudima. I što god da vam poslanik dadne od ratnog plijena ili inače – uzmite to; i što god vamzabrani – ne činite to. I bojte se Boga. Zasigurno Bog je oštar u odmazdi.

Zapravo, Muhamedovim kompanjonima je bilo zapovjeđeno da njemu ide jedna petina pljačke:

Sura 8:41 „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu iPoslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u

Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su sesukobile dvije vojske, a Allah sve može“

To je ukinuto nakon što je Muhamed umro. Ovo jasno pokazuje da je petina morala ići Muhameduosobno, ne nekom drugom.

I još više, Muhamed je pored petine od pljačke primao i posebni dio, odnosno dodatak na petinupo njegovoj želji (safi):

Suren Ebu Davud, knjiga 19, br. 2991 – Anas je rekao: 'Lijepa ropkinja dopala je Dihji.

Allahov poslanik ju je kupio od njega za sedam robova. Zatim ju je pripremi za brak i

uzeo ju za ženu.

Zanimljivo, Safija je bila imenovana prema samoj riječi koja je označavala dodatni Muhamedov dio

koji su mu morali dati:

Kita bal-Kharaj (Knjiga Danaka, Ratnog Plijena i Vladanja, poglavlje 1109 o posebnoj

porciji proroka koju je eksluzivno uzimao samo on od ratnog plijena, stranica 848)

„Katadah je rekao: 'Kada je Allahov poslanik sudjelovao u borbi, postojao je za njegaspecijalni dio koji je uzimao gdje god je želio. Safija je bila iz tog dijela. Ali ka da on nije

sudjelovao u borbi, taj dio su mu odabirali oni koji su se borili, on nije mogao birati.

(2987)

Ajša je rekla: 'Safija je dobila ime po riječi 'safi' (specijalna dio prorokov). (Sunen Ebu

Davud, engleski prijevod sa objašnjavajućim notama od profesora Ahmada Hasana.

(2988).

Drugim riječima, ne samo da je Muhamed dobivao petinu ratnog plijena nego je dobivao još iposeban dio pljačke koji se zvao safi !

Da li je uopće čudo da Kur'an kaže da je Allah napravio Muhameda bogatim?

Sura 93:6-8 „Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao,

pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?“

Muslimani se mogu prepirati da je Muhamed koristio svoje bogatstvo da pomogne onima koji su u

potrebi, i da nije živio rasipno. To nema nikakve veze, jer pitanje je da li je Muhamed postao bogat



kao rezultat Allahove zapovijedi Muslimanima da ljudi daju značajan dio ratnog plijena njemu, iakoKur'an kaže da proroci ne trebaju primati nagrade od ljudi!

Neki će reći da je njemu bilo zabranjeno samo uzimati plaću od nevjernika. To je prisiljenotumačenje koje nema podršku, to nigdje ne piše.

Nije li čudno da Allah nije vidio drugi način da održava svoju zajednicu i da joj dadne blagoslov,nego da ih pretvori u bandite i lopove koji će pljačkat karavane i napadati naselja od takozvanihnevjernika, i zatim dijeliti ratni plijen – prvo kroz Arabiju, a zatim osvajajući okolne države? Ne bi libilo impresivnije da je Allah dao prosperitet muslimanskoj zajednici blagoslivljajući vjernike začinjenje poštenog rada? Na primjer tako da je dao da im stada budu brojna, i šaljući mušterije koji bidobro platili za dobra koja oni proizvedu?

Ako je upitno da li navodni poslanik Božji zahtijeva plaću od ljudi kojima donosi poruku od Boga,

nije li onda još upitnije ako takav navodni poslanik zapovijeda vjernicima da pljačkaju karavane inapadaju naselja drugih samo zato što su odbili njegovu poruku?

Ako je argument protiv navodnog proroka da on uzima porez ili nagradu od ljudi koji vjeruju u

njegovu poruku tako što će ih oporezovat za njihov častan rad – nije li onda još veći argument protivproroka to što je on naredio svojim vjernicima da idu u rat protiv nevjernika i pljačkaju ih, kradući imimovinu, od koje su zatim 20% morali dati njemu, od sveg ratnog plijena i pljačke koje su zaradili kroznasilje?

Nije li nešto ozbiljno u krivu ovdje?

Neki muslimani će reći da je Sura 93. jedna od prvih koje su bile objavljene, i da govor o tome kako je Allah obogatio Muhameda se odnosi na njegov brak sa bogatom prvom ženom. Muhamed nije htio

uzimati više žena zbog nje zato što bi se ona ljutila, i to bi ugrozilo njegov pristup tom bogatstvu. Alizato kad je ona umrla, Muhamed se okrenuo pljačk karavana i nasel ja da bi se obogatio.

46. Kontradikcija u vezi očinstva Muhameda

Kur'an tvrdi da:

Sura 33:6 „Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegovesu - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od

ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. Tou Knjizi piše.

Doslovan prijevod ovoga je: „Vjerovjesnik je bliži vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove sumajke njihove.“

Zanimljivo, kasni prevoditelj Kur'ana Muhammad Asad je zapravo ubacio jednu varijantu u zagradu

u svojem prijevodu Kur'ana:

„Prorok ima veće pravo na vjernike nego oni sami za sebe ( jer on je njihov otac) i

njegove žene su njihove majke…“

Još jedan renomirani muslimanski akademik iz prošlosti Kadi Ijad Musa al-Jahsubi je napisao:



„…neobično čitanje Kur'ana uključuje: 'On je njihov otac' – ali se više ne recitira jer jekonfliktno sa Osmanovom verzijom Kur'ana.“

Primijetite kako ovaj izvor pokazuje da čak u 12. stoljeću (544. g. nakon Hidžre, odnosno 1149. g.)takva varijacija u Kur'anu je bila poznata i o tome se razgovaralo među muslimanima. Nadalje, to

pokazuje da je takvo čitanje bilo izbačeno iz recitacije Kur'ana na osnovu toga što je u konfliktu saOsmanovim tekstom. Tako, imamo muslimane koji indirektno priznaju da su stihovi namjerno

izbačeni iz Kur'ana pod pretpostavkom da je Osmanov tekst pouzdaniji od drugih, a to je pozicija kojuislamski podaci ne podržavaju. Nisu izbacili varijaciju na osnovu toga što je slabo prisutna u

manuskriptima, nego pod pretpostavkom da je Osmanova iskrivljena verzija Kur'ana autentična posvakoj točki.

Postoji možda drugi razlog zašto su muslimani izbacili takvu varijaciju iz Kur'ana iz standardiziranogteksta. U istom poglavlju nalazimo sljedeću izjavu:

Sura 33:40 „Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi (rijalun), nego je Allahov

poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“

Pažljivo, stavimo dvije izjave u kontrast:

„i on (Muhamed) je otac njihov“

„Muhamed nije roditelj nikome od vaših ljudi“

Te izjave očigledno proturječe jedna drugoj, i zbog toga je vjerojatno varijacija izbačena izrecenzirane Osmanove verzije Kur'ana.

Muslimani mogu reći da to uopće nije kontradikcija zato što se jedno odnosi na duhovnu vezu, adrugo na biološku.

Postoji više problema takvog objašnjenja. Prvo, kontekst daje utisak da Muhamedovo očinstvo sanjegovim proroštvom implicira duhovnu, a ne biološku vezu u vidu. Drugim riječima, tekst u osnovigovori da Muhamed nije duhovni otac nikome od vjernika, nego im je prorok i poslanik.

I još više, zato što je Muhamed imao averziju prema duhovnom očinstvu i sinstvu (Isus je Sin Božji) – čini se da je želio da iskorijeni bilo kakav spomen takvog koncepta u Suri 33.40, da se osigura da setakva doktrina ne ušulja kroz zadnja vrata. Ipak, ako Muhamed može biti duhovni otac vjernicima –

zašto to ne bi mogao biti i Allah? Muhamed (ili neki recitatori ili pisari koji su možda vidjeli taj

problem) je ispustio drugu frazu iz Sure 33:6, jer je vjerojatno shvatio da vjera u duhovno očinstvo bibi bila problem za njegove anti-kršćanske stavove, i također zbog tvrdnje u 33:40.

Druga točka ovdje to da Kur'an koristi riječ rijal (ljudi) kada uključuje i muškarce i žene u kolektivu.Na primjer u Suri 33:23

Sura 33:23 „Ima vjernika (rijalun) koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su

poginuli, i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmijenili“

Točniji prijevod bi bio: 'Među vjernicima ima ljudi…'

To zasigurno uključuje i žene, osim ako ćemo se prepirati da žene vjernice ne moraju ispunjavatizavjete prema Allahu.



Sura 7:48 „Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnuće neke ljude (rijalan), koje ćepo obilježju njihovom poznati, i reći će: "Šta vam koristi ono što ste zgrtali i to što stese oholo držali?“

Komentatori objašnjavaju taj stih da su ti ljudi zapravo muškarci i žene čija djela su ih držala izvan

pakla, ali su ih njihovi grijesi držali izvan raja, i koji su čekali strpljivo da Allah presudi u njihovu korist.

Sura 72:6 „i bilo je ljudi (rijalun) koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest

povećali;“

Pošto žene također traž zaštitu od džina, očigledno je da je to još jedan primjer riječi 'rijal' koja seodnosi i na muškarce i žene. Svi ti primjeri indiciraju da riječ 'rijal' može uključivati i žene, kako je točesto slučaj, osim ako će muslimani reći da se žene ne drže zavjeta prema Allahu, ili da ih nema umeđuprostoru pakla i raja…

U svjetlu toga, Sura 33:40 se može legitimno prevesti kao: „Muhamed nije otac nikoga od vas

ljudi.“ S toga, reći da se to odnosi na biološko očinstvo je potpuno pogrešno, jer je Muhamed imaonekoliko kćerki, od kojih je Fatima čak nadživjela njega. Jasno je da Muhamedovo očinstvo u stihu 40.se mora odnositi na ono očinstvo duhovne prirode. Ali to čisto proturječi varijaciji u čitanju Sure 33:6,koja kaže da je Muhamed duhovni otac svih vjernika.

Muslimanski izvori datiraju Suru 33. iz 627. g. – ili približno peta godina nakon migracije u Medinu.Sura je objavljena kada se dogodio Muhamedov brak sa razvedenom ženom od svojeg posvojenogsina, Zejnab. Al-Tabari je u slozi sa al-Maududijem rekao da je Muhamed oženio Zejnab u petoj godiniposlije Hidžre (627. g.). Taj brak se dogodio ukratko nakon što se Muhamedov posvojeni sin Zejd

razveo od nje. Kur'anski stih koji govori o toj situaciji je također objavljen u to vrijeme (33:36-38).

Muhamedov brak sa razvedenom ženom od svojeg posvojenog sina je izazvao takav skandal utadašnjoj muslimanskoj zajednici da je izazvao „slanje“ Sure 33:40 koja zabranjuje ljudima da zovu

Zejda Muhamedovim sinom.

Tafsir ibn Katir: „Muhamed nije otac nikoga od vas ljudi “ – Nakon ovoga nije više bilodozvoljeno reći Zejd ibn Muhammad, odnosno – on više nije bio njegov otac iako ga jeposvojio. Niti jedno prorokovo dijete nije živjelo do puberteta. Kadija, neka Allah budezadovoljan s njom, rodila mu je Al-Kasima, At-Tajib i At-Tahir, ali oni su umrli u djetinjstvu.

Marija Al-Kibtija mu je rodila Ibrahima, ali on je umro kao nedonošče. Imao je također i četirikćeri od Kadije: Zejnab, Rukaja, Um Kultum i Fatima, neka Allah bude zadovoljan s njima

svima. Tri od njih su umrle za vrijeme njegova života, Fatima je nadživjela njega, a zatim jer

umrla šest mjeseci poslije njegove smrti.“

S toga, Allah je očito bio u krivu kad je rekao da Muhamed nije ničiji biološki otac, jer je imao

nekoliko kćeri u tom periodu, a čak je dobio i sina nedugo poslije toga, iako mu je sin umro nedugonakon rođenja.

Zbog toga imamo dodatan problem. Ako uzmemo pretpostavku da se Sura 33:40 odnosi samo na

biološke sinove, i s toga isključuje kćeri, to bi samo značilo da je Allah izazvao da Ibrahim (koji jerođen 630. g.) umre da bi se osigurao da tvrdnja u Kur'anu nije pogrešna. Sjetite se da Kur'an kaže daAllah određuje kad će osoba da umre (Sura 30:40).

Tako je Allah zakasnio, jer sin je već bio rođen i za kratko vrijeme je Muhamed zapravo bio otacmladom sinu, falsificirajući Allahovu izjavu!



Nadalje, Kur'an i hadisi govore da je Allah taj koji određuje spol djeteta (Sura 22:5). U svjetlu toga,

nije bilo potrebe da Allah daje Muhamedu sina i da ga zatim ubija. Bilo bi lagano za Allaha dati

Muhamedu kći umjesto toga, što bi spriječilo svu tu tragediju i poštedilo Muhameda veliko boli ipatnje oko gubitka sina.

Zanimljivo je da su Muhamedove bivše žene vidjele značaj iza smrti djeteta:

Povijest Al-Tabarija, vol. IX, stranica 136 – Poslanik Božji je oženio al-Šanbu Amr al-Gifariju, čije pleme je bilo saveznik od Banu Qurajza. Neki kažu da je ona bila Qurajza,ali njezino porijeklo nije poznato jer su Banu Qurajza nestali. Također je rečeno da jeona bila Kinanija. Menstruirala je kada je ušla u kuću poslanika Božjega, i prorokov sin

Ibrahim je umro prije nego je ona obavila ritualno pranje pročišćenja. Ona je rekla:

„Da je on bio prorok, osoba koja je njemu najdraža ne bi umrla.“ – I zbog toga što jeto rekla, prorok se razveo od nje.“

Ovako govori Jahve Bog u Jeremija 23:13-34

Jeremija 23:13 „I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime

i zavode narod moj izraelski. Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub,

prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svisu mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora! I zato Jahve nad Vojskama ovako govori

o prorocima: "Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od

proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji. Ovako govori Jahve nad

Vojskama: "Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srcasvoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; govore onima što preziru riječ Jahvinu: `Bit ćes vama mir!` a onima što slijede glas svog srca okorjelog: `Nikakvo vas zlo neće snaći!`

Ta tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je

shvatio te je može objaviti? Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje sevihor silan i svaljuje na glave bezbožničke. Jahvin se gnjev neće stišati, dok on neizvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. "Ne

poslah ti proroka, a ipak trče! Ne govorih im, a ipak prorokuju! Jest, da bijahu na

mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla putanjihova i od zlodjela njihovih! Ta, zar sam ja Bog samo iz blizine - riječ je Jahvina - zar

iz daljine nisam više Bog? Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina. Čuo sam što govoreproroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: `Usnio sam! Usnio sam!` Dokle ćemeđu prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega?

Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj

zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala!

Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istiniobjavljuje riječ moju!" "Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina. Nije li riječmoja poput vatre - riječ je Jahvina - i nije li slična malju što razbija pećinu? Evo me

stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo

me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. Evo me

protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ihzavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam imšto zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina. A ako te ovaj

narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: `Što je breme Jahvino?` odgovori im: `Vi stebreme Jahvino i ja vas odbacujem` - riječ je Jahvina. A reče li koji prorok ili svećenik, ili

tko iz naroda: `Breme Jahvino`, kaznit ću toga čovjeka i dom njegov.“



Sveti Bog Jahve Svemogući govori da će lažnim prorocima dati otrova, i udarit će dom njihov. To suznakovi za muslimane koje ne treba lagano odbacit. Bog se ne šali.

Da bismo pomogli čitačima da bolje razumiju probleme o kojima smo pisali, predstavit ćemo listuproblema:

1. U mnogim antičkim verzijama Kur'ana postoji dodatak u Kur'anu u Suri 33:6 koji piše da jeMuhamed bio otac svim vjernicima. To očigledno znači da je bio njihov duhovni otac, kao što sunjegove žene bile njihove duhovne majke.

2. Sura 33:40 proturječi tom zapisu u Kur'anu jer govori da Muhamed nije otac od nikoga od ljudi.

3. Kontekst pokazuje da je Duhovno očinstvo ovdje u pitanju jer odmah spominje i poslaništvoMuhameda.

4. S toga, koristeći samo Kur'an kao vodstvo u razumijevanju tih stihova, zaključujemo da su ti citati

kontradiktorni. To može objasniti zašto je ta rečenica izbačena iz Kur'ana (Sura 33:6) koji je danas ucirkuliranju.

5. Riječ za 'čovjeka' u Suri 33:40 'rijal' – može također uključivati žene. U svjetlu toga, tekst se moželegitimno prevesti da Muhamed nije otac od nikoga od ljudi, bilo muškaraca bilo žena.

6. To nam daje dodatne dokaze da taj redak ima duhovno očinstvo u vidu jer rani islamski izvori tvrdeda je Muhamed imao mnoge kćeri, i da je jedna od njegovih kćeri nadživjela njega. S toga, tekst morada govori da Muhamed nije duhovni otac nikome.

7. Ali ako inzistiramo da tekst govori o biološkim odnosima, onda je to potpuno pogrešno u svjetlu

toga što je Muhamed imao kćeri.

8. I još više, muslimanski izvori kažu da je Muhamed dobio sina ukratko nakon što je Sura 33:40'poslana,' time falsificirajući izjavu Kur'ana da Muhamed nije otac nikome.

9. Šokantno, Allah je uzrokovao da Muhamedov sin umre dok je još bio vrlo mlad, vjerojatno da spasi

svoje lice jer je rođenje sina dokazalo da Allah griješi.

10. Ali Allah je mogao izbjeći tu sramotu ne dopuštajući Muhamedovoj ženi da rodi sina, umjesto što je dopustio da se rodi sin da bi ga kasnije ubio.

11. Ako se želimo prepirati da se Sura 33:40 odnosi na Muhamedovu situaciju prije rođenja Ibrahima,u vremenu kada je ova stih bio 'poslan' – Muhamed nije imao sinove, onda nam ostaje problem sa

Ze jd ibn Harita. Zejd je bio zvan Muhamedovim sinom sve dok taj stih nije 'sišao.'

12. Tek nakon što je objavljen stih 33:40, muslimanima je bilo zabranjeno zvati Zejda Muhamedovimsinom. Zbog toga je očigledno da je Allah 'dao' taj stih samo da bi spasio Muhameda poniženja isramote što je oženio ženu razvedenu od svojeg posvojenog sina, s toga Allah ukida posvajanje djecei oduzima Zejdu status Muhamedovog sina.

47. Hoće li biti ispitivanja u raju?



Sura 23:101 „Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima nećebiti i jedni druge neće ništa pitati.“

Sura 37:20, 26, 27 „i reći: "Teško nama, ovo je - Sudnji dan!" Da, ovo je Dan

strašnoga suda u koji vi niste vjerovali! I oni će biti pitani: "Šta vam je, zašto

jedni drugima ne pomognete?"

Sura 52:17, 25 „A čestiti će biti u džennetskim baščama i blaženstvu… i

obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati…“

Odgovor muslimana:

„Sura 23:101 govori o Sudu. Sura 52:17, 25 govori o raju. To treba da je jasno iz konteksta i tonije nedosljednost.“

- Ajet iz Sure 37 smo ubacili nakon što je stigao ovaj odgovor, a zašto na to nisu još odgovorili,

ne znam. Ako želite ograničiti prvi samo na Dan Sudnji, onda ne bi bilo kontradikcije. Pitanje je da li je to originalni smisao. Čini se prirodnije čitati 23.101 kao „nakon što se puhne u rog“ – jer govori da 'nema rodbinskih veza više' ili predlažete da su rodbinske veze raskinute samona Danu Sudnjem – pa su opet poslije vraćene? Prvo i drugo – rodbinske veze i upitkivanje –

čini se da su paralelne stvari i što važi za jedno – treba da važi i za drugo. Svatko može odlučitiza sebe što misli i što je razumnije čitanje tog stiha u kontekstu, i nakon toga neka svatko vidida li se to uklapa u drugi stih u Suri 52.

48. Jesu li anđeli zaštitnicie?

Nema zaštitnika osim Allaha (2:107, 29.22). Ali u Suri 41:31 čini se da anđeli govore: „Mi smo vašizaštitnici u ovom životu i u onom.“ Također i u drugim surama njihova uloga je opisana kao ulogačuvara (13:11, 50:17-18) i štićenja (82:10).

Očigledno 'rješenje' je reći da su anđeli zaštitnici 'prema zapovijeđu Allaha'

49. Je li Allah jedini 'vali' (zaštitnik, pomagač, prijatelj)?

Kur'an kaže da je Allah jedini 'vali' od vjernika:

Sura 4:45 „Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah jedovoljan pomagač!“

Sura 9:116 „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osimAllah nemate ni zaštitnika ni pomagača.“

Sura 32:4 „Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskihrazdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštitnika niposrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?“



Sura 42:28 „On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On jezaštitnik pravi i jedini dostojan hvale.“

U mnogim mjestima Kur'an zabranjuje muslimanima da traže prijatelje i zaštitnike od bilo kakvogdrugog entiteta osim Allaha, čak i ako bi oni bili robovi poput proroka.

Sura 18:102 „Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove

Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.“

Kur'an nastavlja:

Sura 29:41 „Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi ispletekuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!“

Sura 42:6 „Allah motri na one koje, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nijeprepušteno da o njima brigu vodiš.“

Sura 42:9 „Allah motri na one koje, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nijeprepušteno da o njima brigu vodiš.“

Sura 45:10 „Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što sustekli, ni kumiri koje su, pored Allaha, prihvatili; njih čeka muka golema.“

Sura 17:111 „i reci: "Hvaljen Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema

ortaka, i kome ne treba zaštitinik (valija) zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!"

A s druge strane Kur'an proturječi sam sebi jer govori da Allah nije jedini 'vali' kojeg muslimani

imaju!

Sura 5:55 „Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji poniznomolitvu obavljaju i zekat daju.“

Sura 9:71 „A vjernici i vjernice su prijatelji (vali – zaštitnici, štićenici) jedni drugima:

traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju,i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah , sigurno,

smilovati. - Allah je doista silan i mudar.

Zapravo, hadisi kažu da će muslimani tražiti zaštitu od proroka kao što je Muhamed od gnjeva

Allahovog, i Allah će prihvatiti njihovo posredovanje za vjernike:

Sahih Buhari vol. 2, knjiga 24, br. 553. – Pripovijeda Abdullah bin Omar: „Prorok jerekao: 'Čovjek je stalno zapitkivao druge za nešto dok ne dođe na Dan Uskrsnuća bezijednog komada mesa na licu.' Prorok je dodao: 'Na Dan Uskrsnuća, sunce će sepribližiti (ljudima) do te mjere da će ljudi znojiti čak unutar ušiju, i kad svi ljudi budu utom stanju, pitat će Adama za pomoć, zatim Mojsija, i zatim Muhameda.' Pod-

pripovjedač je dodao: 'Muhamed će posredovati kod Allaha da sudi među pravednimljudima. Nastavit će s tim dok ne bude imao prsten od vrata raja, zatim će ga Allahuzvisiti do Makam Mahmud (privilegije posredovanja). I svi skupljeni ljudi će slavitiAllaha.



To ekspresno proturječi Suri 18:102 koja prijeti onima koji uzimaju proroke za svoje 'auliya' –

zaštitnike (množina od vali )!

Kur'an dalje izjavljuje da Allah ima mnoge vali ili auliya!

Sura 10:62 „I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici“

I da on ima pomagače koji mu pomažu:

Sura 4:75 „A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce ižene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada,* čiji sustanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nampomoći!"

I još više, rečeno je da Muhamed dijeli vlast sa Allahom jer mu je predana zemlja:

Sura 59:6-7 „A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih,kao plijen, darovao Poslaniku Svome, nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojimnad onima nad kojima On hoće; Allah sve može. Plijen od stanovnika sela i gradova

koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjimnjegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima - da ne bi prelazilo iz

ruku u ruke bogataša vaših; ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono štovam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava“

Evidentno je da je Muhamed vjerovato da ima dio u Allahovom suverenitetu i vlasništvu.

Muslimanima je izrazito zabranjeno da budu prijatelji sa nev jernicima, naročito sa židovima i

kršćanima:

Sura 3:28 „Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga

ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vaspodsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!“

Sura 5:51 „O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebizaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu nećeukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.“

Sura 5:57 „O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu

uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci - i Allaha se bojteako ste vjernici“

Sura 5:81 „A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s

njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.“

A Muhamed je prekršio to učenje jer je tražio zaštitu i pomoć od kršćanskog vladara Abisinije. Kaošto je kasni Jusuf Ali zapisao u svojem komentaru na Suru 5:82:

„Značenje nije to da su oni samo zvali sebe kršćanima, nego da su bili tako iskreni kršćani dasu cijenili vrline muslimana, kao Abisinjani kojima su otišle muslimanske izbjeglice za

vrijeme izgnanstva iz Meke. Oni bi rekli: 'Istina je da smo kršćani, ali mi razumijeme vaše



gledište, i mi znamo da si ti dobar čovjek.' Oni su muslimani u srcu, kako god da se zvali.“ (Ali,Sveti Kur'an, stranica 268)

Tako muslimani nisu imali problem tražiti zaštitu i pomoć od nevjernika kada je njima trebala!

50. Da li Allah djeluje sam, ili ima partnere koji mu pomažu?

Kur'an je zbunjen u vezi toga da li Allah djeluje sam, bez pomoći od svojih stvorenja. U nekimjestima Allah je rekao da funkcionira sam bez ikoga, dok u drugim mjestima Allah djeluje uz pomoćposredništva svojih stvorenja.

Evo nekih primjera:

Je li Allah jedini svjedok protiv čovječanstva?

Da:

Sura 5:109 „Na Dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Da li su vam se odazvali?" -

oni će reći: “Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne."

Sura 5:116-117 „A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima:

’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’" - on će reći: "Hvaljen neka siTi! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti toveć znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što jeskriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i

mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad simi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.“

Primijetite da Isus i ostali poslanici, što uključuje Muhameda, tvrde da ne znaju ništa o odgovorudrugih ljudi na njihovu poruku, i ne znaju ništa o djelima ljudi nakon što su oni otišli sa scene.

Ne:

Sura 2:143 „I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv

ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok . I Mi smo promijenili Kiblu prema

kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i

na one koji će se stopama svojim vratiti* - nekima je to bilo doista teško, ali ne ionima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitvevaše.* - A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.“

Evo kako muslimanski teolozi tumače taj tekst:

Tafsir al-Jalalain – „Tako na isti način na koji smo te vodili, postavili te, o zajednicoMuhamedova, izvrsna i uzvišena, da budeš svjedok ljudima na Dan Uskrsnuća, da su imposlanici dostavili poruku; i da poslanik bude svjedok vama, da je on poruku dostavio vama…“

Muhamed i njegova zajednica će biti svjedoci, što zahtijeva to da imaju znanje o tome što su nacije

učinile, inače – kako mogu biti svjedoci protiv ili za ljude?



To nije jedini tekst koji govori da je Muhamed svjedok za druge ljude:

Sura 4:41 „A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe

dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“

Muhamed nije jedini poslanik koji će biti svjedok na Danu Uskrsnuća:

Sura 4:159 „I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njegaonako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.“

Sjetite se kako je iznad navedeno u Suri 5:116-117 da je Isus bio upitan o tome što su ljudi učili unjegovo ime – i kako je on govorio da ništa ne zna. A ovdje piše da će biti svjedok protiv kršćana ižidova.

Je li Allah jedini zaštitnik i čuvar?

Da:

Sura 4:45 „Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah jedovoljan pomagač!“

Sura 4:123 „To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko

radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;“

Sura 5:67 „O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne

učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah će te od ljudi štititi. Allah doista

neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.“

Sura 33:17 „Reci: "Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, kovam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?" Osim Allaha, oni neće naći sebini zaštitnika ni pomagača.“

I za nevjernike i vjernike je Allah dovoljan kao pomagač i prijatelj, jer nema nikoga drugoga.

Ne:

Sura 4:75 „A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce ižene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada,* čiji su

stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nampomoći!"

Čini se da Allah nije dovoljan kao pomagač i zaštitnik jer ovi ljudi traže od Allaha da im pošalje nekedruge osobe da im pomognu!

Sura 5:54-56 „O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne - pa, Allah će,sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima

ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće seničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je

neizmjerno dobar i zna sve. Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici

koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha iPoslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobijediti.



Sura 66:4 „Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa - vi ste bile učinile ono zbog čegaste se trebale pokajati. A ako se protiv njega udružite, pa - Allah je zaštitnik njegov, iDžibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.“

U prošlom dijelu nam je rečeno da je Allah Muhamedov zaštitnik. A u ovom retku nalazimo više

osoba koje štite Muhameda, što implicira da Allahova zaštita nije dovoljna!

Je li milost ili obilje jedino u rukama Allahovim?

Da:

Sura 57:29 „i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat nećedobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoće; a u

Allaha je blagodat najveća.“

Ne:

Sura 9:74 „Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili

nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, ihtjeli su učiniti ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obiljaSvoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, biće im dobro; a akoglave okrenu, Allah će ih i na ovome i na onome svijetu na muke nesnosne staviti, ana Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.“

U retku iznad je Muhamed učinjen kanalom blagoslova i bogatstva uz Allaha, čineći ga jednakimvlasnikom božanske milosti i obilja.

Da li Allah jedini oprašta grijehe?

Da:

Sura 2:157 „Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!“

Sura 3:135 „i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allahasjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji

svjesno u grijehu ne ustraju.“

Sura 6:40 „Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna

ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinugovorite?"

Allah oprašta onima koji mu se obrate, pokazujući da vjernici ne trebaju nikoga drugoga jer je ondovoljan za njih. Zato trebaju zvati samo njega.

Ne:

Sura 4:64 „A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom

naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i

zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista

prima pokajanje i da je milostiv.“



Sura 3:159 „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub,razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i

dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista volione koji se uzdaju u Njega.“

Sura 9:103 „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ihučiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. - A Allah sve čuje i sve

zna.“

Muhamed je sposoban oprostiti i očistiti muslimane, čak i dati im mir svojim molitvama!

51. Je li Allah jedini Sudac ili nije?

Kur'an govori da nema sudca osim Allaha i da on ne dozvoljava nikome da dijeli sudačku stolicu s

njim:

Sura 6:114 „Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje

Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljujeGospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!“ (Korkut)

Sura 18:26 Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivonebesa i Zemlje. Kakvog je On vida i kakvog sluha! Nemaju oni mimo Njega nikakva

zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svom nikoga.” (Mlivo)

Ali drugdje u Kur'anu, Muhamed je rekao da i on ima svoje prste tu:

Sura 4:59 „O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i

nosiocima vlasti između vas; pa ako se budete prepirali o nečemu, tad to vratiteAllahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Dan posljednji. To je boljeg i ljepšegishoda.“ (Mlivo)

Sura 4:64-65 „Pa ne, tako Mi Gospodara tvog, neće vjerovati dok tebe sucem neučine za ono šta je sporno među njima, zatim ne nađu u dušama svojim tjeskobezbog onog šta si presudio i predaju se potpuno.“ (Mlivo)

Sura 33:36 „I nije za vjernika niti za vjernicu, kad odluči Allah i Poslanik Njegov stvar,

da oni imaju izbor iz stvari svoje. A ko ne posluša Allaha i Poslanika Njegovog - pazaista je zalutao zabludom očitom.“ (Mlivo)

U svjetlu svega ovoga, u što čovjek može da vjeruje? Je li Allah jedini sudac i da li on odbija da dijeli

odlučivanje i vladavinu sa nekim? Ili Muhamed također sudi i čini odluke u zajednici?

52. Je li Allah suveren ili nije?

Kur'an izjavljuje na mnogo mjesta da je Allah suvereni kralj ili vladar svemira i da kraljevstvo i vlast

pripada samo njemu:



Sura 2:107 „Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da viosim Allaha ni zaštitnika, ni pomagača nemate?“ (Korkut)

Sura 3:189 „Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar

sve!“ (5:17-18, 9:116) (Korkut)

Specifični islamski tekst naglašava točku da Allah ne dijeli svoju vladavino sa nikim, i s toga nemasuradnika u svojem kraljevstvu:

Sura 17:111 „i reci: "Hvaljen Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema

ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!"

Sura 18:26 „Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On

zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, aOn ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

Sura 25:2 „Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji uvlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!“

Muslimansko pismo dalje govori da će na Sudnji Dan ili u posljednji dan Allah pokazati da

kraljevstvo pripada samo njemu:

Sura 6:73 „i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto rekne:’Budi!’ - ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kad se u rogpuhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući."

Sura 22:56 „Tog dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vjernici i oni koji su

dobra djela činili biće u džennetskim baščama uživanja,“

Sura 25:25-26 „A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se

meleki sigurno spuste, toga Dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biće tomučan Dan za nevjernike.“

Sura 40:15-17 16. „Dan kad oni izađu,40:16 neće biti skriveno Allahu njihovo ništa.“Čija je vlast Danas?” “Allaha Jedinog, Onog koji podčinjava!” (Mlivo)

Kakogod, postoje drugi stihovi koji proturječe svemu tome jer Kur'an specifično spominje individuekoji dijele Allahovu vladavinu i vlast:

Sura 2:246-248, 251 „Zar nisi razmislio o velikanima sinova Israilovih poslije Musaa,

kad rekoše vjerovjesniku svom: “Podigni nam vladara, borićemo se na putuAllahovom.” Reče: “Je li moguće - ako vam se propiše borba - da se nećete boriti?”Rekoše: “A šta nam je da se ne bismo borili na putu Allahovom, a već smo protjeraniiz kuća naših i (od) sinova naših.” Pa pošto im je propisana borba, okrenuše se, izuzevmalo njih; a Allah je Znalac zalima. I reče im vjerovjesnik njihov: “Uistinu! Allah vam je

već podigao Taluta vladarem.” Rekoše: “Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mismo dostojniji vlasti od njega i nije mu dato obilje imetka.” Reče: “Uistinu, Allah ga jeodabrao nad vama i uvećao ga obimno u znanju i tijelu.” A Allah daje vlast Svoju

kome hoće, i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.



251 – „Tad su ih razbili s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Džaluta a i dade njemu

Allah vlast i mudrost i nauči ga ono šta je htio. A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se uneredila zemlja; međutim, Allah je Vlasnik dobrotenad svjetovima. (Mlivo)

Da stvar bude gora, pogledajmo sljedeći redak:

Sura 17:79 „I probdij dio noći u molitvi - to je samo tvoja dužnost;* Gospodar tvoj ćeti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“

To se odnosi na posljednji dan kada će Allah zapravo postaviti Muhameda na svoje mjesto! Na

svoje prijestolje! Renomirani muslimanski povjesničar i komentator Al-Tabari je napisao da:

„Iako tradicije koje smo spomenuli prema autoritetu proroka i njegovih kompanjona isljedbenika indiciraju da je točno tumačenje 'makaman mahmudan' u Suri 17:79 (koja se

odnosi na Muhamedovu ulogu u posredovanju na Dan Sudnji), Mudžahidova izjava da će Bog

posjesti Muhameda na svoje prijestolje ostaje jedna od onih čija se vjerodostojnost NE MOŽEPOREĆI – uzimali za to kao osnovu tradicije (khabar) il i špekulacije (nazar). To je tako zato štonema tradicije od poslanika Božjeg niti bilo kojeg od njegovih kompanjona ili sljedbenika koji

je rekao da to nije moguće… Iz toga što smo rekli, postalo je jasno da prema riječimaMudžahida, Bog će postaviti Muhameda na Svoje prijestolje.

Al-Kurtubi, koji je isto stekao ime kao muslimanski teolog, komentirao je na isti kur'anski stih u

svojoj al- Ja„i' li Ahkam al Qur'an:

„Treće objašnjenje tog stiha je ono što je al-Tabari izvijestio od skupine akademika međukojima je i Mudžahid – što znači da je 'uzvišeno mjesto' Allaha za proroka ono sa Allahom na

Njegovom tronu (kursiyyih). Ispripovjedili su hadis u korist tome, i al-Tabari je podržao tumogućnost sa nekim ekstravagantnim izjavama…“

Još jedan muslimanski autoritet po imenu ibn Batta je izjavio u svojoj knjizi al-Sharh wa al-Ibana

'ala Usula l-Sunna wa al-Diyana (Elaboracija principa Sunitske doktrine) na stranici 61:

„Prorok će biti posjednut na Allahovo mjesto, i ta privilegija ne pripada nikome drugom. Tako

je Nafija izvijestio od ibn Omara od proroka u vezi stiha: „Gospodar tvoj će ti na onomesvijetu hvale dostojno mjesto darovati“ (Sura 17:79) – prorok je rekao da će ga Allah postavitisa Sobom na svoje prijestolje. Tako je to također i Mudžahid objasnio, kao što je ispripovjedioMuhamed ibn Fudajl, od al-Lajta, od Mudžahida.“

U slučaju da se čitatelji pitaju tko je Mudžahid, on je Mudžahid ibn Džabr, abu al-Hadžadž al-Makzumi, jedan od glavnih komentatora na Kur'an među tabi'in ili sljedbenicima ili Muhamedovim

kompanjonima (sahabah), i viđen je kao onaj koji drži najveći stepen pouzdanosti međupripovjedačima hadisa. Mudžahid je zajedno sa ibn Abasom (prvim Muhamedovim rođakom) prviobjasnio islamska pisma.

I evo muslimanskog pisca modernog doba koji potvrđuje svoju interpretaciju:

„Znaju li oni ijednog drugog proroka ili anđela čijim se imenom Allah zakleo, i kome se Allahdirektno obratio? „A života mi tvoga (Muhamede)“ (Sura 15:72)! I tko bolje govori osim

onoga koji zove Allaha i čini dobra djela i kaže: „Ja sam jedan od muslimana?“ (41:33) – tko jebolji u govoru nego prorok? Sura 98:7 – Oni koji vjeruju i čine dobra djela su najbolja od



stvorenih bića! – Prorok je najbolji od svih stvorenih bića! Najplemenitiji od vas u očimaAllahovim je onaj koji se najbolje ponaša (49:13) – prorok je najplemenitiji od onih kojima se

Kur'an obraća u očima Allahovim; Stvarnost tog komplimenta – khulukin 'azim' – može rećisamo onaj koji je to izgovorio; „Od tih poslanika, neke smo učinili takvima da budu bolji oddrugih, od kojih je nekima Allah govorio, dok je neke druge uzvisio iznad drugih (2:253) – Što

znači našega proroka. „Neke proroke mi stavljamo iznad drugih“ (17:55) a zatim je rekao:'Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ – To je mjesto za koje

prorok nije rekao nikome, ali će ga primiti i to je mjesto posredovanja s desna VeličanstvenogPrijestolja, kao što smo opisali u detalje u poglavlju „Mjesto Prorokovog Trona“ (G.F. Haddad,

Proročka titula 'Najbolji od Svega Stvorenja' )

To je očigledno još jedan slučaj muslimanskog posuđivanja od Svete Biblije, naročito biblijskih opisamjesta Gospodina Isusa na nebu, i primjenjuju ih na svojeg proroka da bi ga napravili sličnijimuskrslom Sinu Božjemu. Inspirirana kršćanska Pisma uče da uskrsli Krist sada sjedi i vlada sabožanskog prijestolja svojega Oca, kao uzvišeni i besmrtni Gospodar svega stvorenja koje će svastvorenja na kraju obožavati:

Marko 14:61-62 „A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovoupita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga? A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete SinaČovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.“

Efežanima 1:19-23 „i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama kojivjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza

u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog

Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom

svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime -

Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.“

Na nesreću tih muslimana, i suprotno njihovim poricanjima, promašili su vidjeti kako je to

plagiranje Biblije učinilo Muhameda polu-bogom, i time stoji u direktnom konfliktu sa ekspresnim

izjavama Kur'ana da Allah nema drugo božanstvo pored sebe, i da ne dijeli svoju vladavinu.

Da bi pomogli muslimanima da vide problem sa tim gledištem, potrebno je naglasiti da stavljanjeMuhameda na Allahovo mjesto na isti tron – u osnovi znači da će on biti suvladar sa Allahom. I jošviše – držati poziciju da će Muhamed biti držatelj božanskog prijestolja neizbježno vodi vjeri da jesmrtno stvorenje jednako svojem stvoritelju. A kako bilo koje stvorenje, be obzira koliko uzvišeno,može biti jednako Svemogućem po autoritetu i ranku?

To je ništa više nego besramni širk, ili grijeh pridruživanja stvorenja – tj. Muhameda sa svojimstvoriteljem, pripisujući mu funkcije Allahove.

Da bi zaobišli oko tog problema, muslimani mogu jednostavno odbaciti sve te tradicije, unatočtome što su mnogi veliki muslimanski umovi potpuno prihvatili i vjerovali u istinitost tih izvještaja.Zapravo, imamo čak slučajeva gdje su renomirani akademici kao al-Tabari istupili oštro branećiautentičnost tih izvještaja.

Odbacujući takve tradicije, muslimani samo pomažu u razotkrivanju općeg kaosa i konfuzije uko jem se nalazi islamska akademska zajednica. Samo razotkriva da je islam u klaonici i ne može seodržati pod kritičkim ispitivanjem i racionalnom analizom svojim primarnih izvora, od intelektualaca

otvorenog uma. Samo je pitanje vremena kada će se milošću uskrsnulog Gospodina Isusa Krista islam



urušiti i muslimani će biti slobodni od okova lažnih učenja lažnog proroka Muhameda i njegovogboga.

Ostaje pitanje – kako može kraljevstvo pripadati samo Allahu na Posljednji Dan kada postojenavodne vjerodostojne tradicije koje proglašavaju da će Muhamed sjediti na prijestolju na taj isti

dan? I još važnije, kako muslimani mogu reći da je islam striktna monoteistička vjera i da je Muhamedbio samo čovjek, kada najveći islamski komentatori i akademici uče da će njihov prorok sjediti na

božanskom prijestolju i dijeliti vladavinu sa Allahom?

Muslimani tvrde da je Kur'an čudo. To je jedan stih s kojim se slažemo, jer je stvarno čudo da bilotko može vjerovat da je ta knjiga došla od sveznajućeg božanstva. To je čudo!

53. Jesu li svi poslušni Allahu i da li se svi klanjaju pred njim?

To je tvrdnja iz 16:49 i 30:26, ali deseci stihova govore o ponosnom neposluhu Sotone (7.11, 15:28-31, 17:61, 20:116, 38:71-74, 18:50) kao i neposluhu mnogih ljudi koji odbijaju Njegove zapovijedi i

Njegove objave.

Kur'an tvrdi da se sva stvorenja klanjaju Allahu i pokoravaju mu se:

Sura 16:49-50 „Allahu se klanja sve živo (dabbatin) na nebesima i na Zemlji, u prvom

redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga, koji vlada njima, i čine onošto im se naredi.“

Sura 30:26 „Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu

poslušno.“

Klanjanje je izražavanje pokoravanja moći i autoritetu onome kome se klanja. To znači poslušnostonome kome se klanja. Dva stiha iznad samo koriste različite riječi da kažu istu stvar.

Ipak, ne treba gledati daleko oko sebe da bi se vidjelo da većina ljudskih bića nisu poslušnazakonima islama, i ne klanjaju se pred Allahom.

Te izjave su objektivno pogrešne.

I još više, Kur'an proturječi sam sebei, pošto stotinama puta govori o neposlušnosti, zločincima i

prijestupnicima, i među ljudima i među džinima. Iblis je pravi primjer neposlušnoga bića.

Riječ 'dabbatin' u Suri 16:49 također uključuje i ljudska bića, to se vidi iz sljedećeg teksta kojiuključuje čovječanstvo u sva bića:

Sura 16:61 „Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo (dabbatin)

na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, niza tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“

Sura 35:45 „I poricali su oni prije njih, a nisu (ovi) dosegli desetinu onog šta smonjima dali, pa su poricali poslanike Moje! Pa kakvo je bilo odbijanje Moje!“ (Mlivo)



Ovaj sljedeći stih govori o živim bićima koja su stvorena od vode, što mnogi muslimani citiraju dapokažu kako je Kur'an znanstveno točan, kao da to daje nagovještaj da je evolucija započela u vodi.

Sura 24:45 „A Allah je svaku životinju stvorio od vode . Pa od njih je ko ide na trbuhu

svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta

hoće. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moći.“ (Mlivo)

Tekst najvjerojatnije ima i ljude u vidu jer su bića koja hodaju na dvije noge i sastavljena su odvode.

Tako, sva živa bića se pokoravaju svojem Gospodaru prema Kur'anu. A to proturječi drugimizjavama koje tvrde da postoje mnogi ljudi koji ne slijede ili se ne boje svojeg Stvoritelja. Zapravo, čakproturječi retku koji identificira čovjeka kao stvorenje.

Da ponovo citiramo 16:61

Sura 16:61 „A da Allah ščepava ljude zbog zulma njihovog, ne bi na njoj16:61 ostaloništa živo, ali, ostavlja ih do roka određenog. Pa kad dođe rok njihov, neće (ga)odložiti čas, niti ubrzati.“ (Mlivo)

Sura 35:45 „A da ščepava Allah ljude za ono šta su zaslužili, ne bi na površininjenoj35:45 ostavio ništa živo; ali, ostavlja ih do roka određenog. Pa kad dođe roknjihov, pa Allah je uistinu robova svojih Vidilac.“ (Mlivo)

I tako u jednu ruku Kur'an tvrdi da se SVA stvorenja klanjaju Allahu (16:49), i da su mu svi poslušni(30:26)..

A u drugu ruku, ne postoji niti jedno ljudsko biće koje je potpuno poslušno Allahu. Zapravo, Sura16:61 daje mnogo jaču izjavu. Naime, nema niti jedno ljudsko biće koje ne zaslužuje smrt za svojadjela.

Kontradikcija je očigledna. Nadalje, ne samo da ljudi imaju problem sa neposlušnošću, niti anđelinisu poslušni, ali to je tema za drugi razgovor.

54. Da li Allah oprašta širk?

Širk se smatra najgorim od svih grijeha, ali autor Kur'ana čini se da nije sposoban da se odluči da liće Allah ikada oprostiti širk ili neće?

Allah ne oprašta širk:

Sura 4:48 „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostićemanje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini,izmišljajući laž, grijeh veliki.“

Sura 4:116 „Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, aoprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da

je Allahu neko ravan.“



Allah oprašta širk (čak i u imenu Sure):

Sura 4:153 „Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa, od Musaasu tražili i više od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokaži nam Allaha!" Zato ih je, zbogbezdušnosti njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi bili

pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očitu vlast dali“

Sura 2:51-52 opisuje isti događaj. (To ne vrijedi samo za Izraelce, Sura 6:76-78 tvrdi da je čak iAbraham uzeo sunce, mjesec i zvijezde kao idole. To je čisti politeizam; a muslimani poštujuAbrahama jer je u Kur'anu oslikan kao velik prorok, i čak vjeruju da su proroci bezgrešni)

Pretpostavljam da musliman može reći da je Bog ukinuo prijašnji pristup davanja oprosta zaidolopoklonstvo, ali ne oprašta više. Ali je li to tako? U 6:88, nakon što je govorio o Abrahamu (stih83), Izaku i Jakovu (84), Mojsiju, Isusu, Josipu, Noi, Davidu, Solomonu itd… Allah kaže: „A da su oni

druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.“

Čini se da je očigledno da pošto su Abraham i Izak također spomenuti (oni su živjeli prije Mojsija ižidovskih robova), koji su bili pod istom zapovijedi 'ne služite idolima ili pomoći vam nema' – ukidanje

Allahove uredbe ne može biti moguće u ovom slučaju, jer bismo morali pretpostaviti oscilirajućaukidanja (nema oprosta, sad oprašta, pa opet nema oprosta) – što sugerira da se Bog ne možeodlučiti. To je nedostojno jednoga Boga, koji je vječno isti i ne mijenja se, Sveznajući – koji nema

potrebe da mijenja svoje zakone zato što bi možda bio iznenađen novim razvojem ljudi.

U drugu ruku, možemo čak pronaći i opću izjavu o oprostu širka, pošto Sura 25:68-71 govori o

ljudima koji su obožavali druge bogove osim pravoga Boga, i kada se pokaju i povjeruju i činepravedna djela, Bog ne samo da im oprosti, nego im zamijeni grijehe za pravedan kredit (hasannat ).

Još više, skoro svi Mekani Muhamedovog vremena su počinili širk. U osnovi – svi su biliidolopoklonici. Ipak, Muhamed ih poziva na pokajanje i na vjeru u islam. Neki su odmah u početkupovjerovali u Muhameda, većina njih se obratila kasnije nakon što je Muhamed došao s velikomvojskom. Većina muslimana vjeruje da je Allah oprostio tim muslimanima (Muhamedovimkompanjonima) njihove grijehe, uključujući širk.

Neki muslimani će reći da Allah oprašta širk ako je iz neznanja, ali židovi su bili izbavljeni iz ruku

faraona uz mnoga čuda i znakove, pa iako su znali da ne smiju – počinili taj grijeh, i opet im je bilooprošteno. I to nas dovodi do sljedećeg ajeta:

Sura 39:53 „Reci: “O robovi Moji koji ste pretjerali protiv duša svojih! Ne očajavajte

spram milosti Allahove. Uistinu, Allah oprašta grijehe sve. Uistinu, On, On jeOprosnik, Milosrdni.“ (Mlivo)

Uzimajući tu izjavu onako kako kaže, jasno proturječi citiranome iznad. Što opet stvara još jedanproblem jer ovdje Allah kaže da ne oprašta osobi koja se okrene od vjere:

Sura 3:90 „Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu još većinevjernici, kajanje im se doista neće primiti, i oni su zbilja zalutali.“

U svjetlu svega toga, pitanje je kako muslimani mogu znati bilo što po pitanju oprosta...



55. Abraham i sunce – još jedan problem kredibiliteta za Kur'an

Kur'an pripovijeda sljedeću priču da bi pokazao kako je Abraham bio pravi vjernik:

Sura 6:74-82 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!

Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvonebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče:"Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda

Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako meGospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." A

kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" -

A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu drugepridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa iZemlju stvorio, ja nisam od onih ko ji Njemu druge pridružuju!" I narod njegov se s

njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" -

reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, biće samo ono što Gospodar

moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svo jim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahudruge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ilivi, biti siguran? Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvomne miješaju; oni će biti na Pravome putu."

Prije nego se pozabavimo 'religioznom porukom' u tim ajetima, moramo primijetiti da ti stihovi

nisu neka alegorija ili neka vrsta izmišljene priče. Ta priča je predstavljena čitaču kao povijesni govor.Drugim riječima: autor Kur'ana želi da mi razumijemo da su ti stihovi izvještaj od onoga što se stvarnodogodilo u Abrahamovom životu.

Postoje ozbiljni problemi s ovim izvještajem. Taj izvještaj o Abrahamu je u konfliktu sa zdravimrazumom, također sadrži i teološki problem.

Kredibilitet ove priče ovisi na 'faktoru iznenađenja' – tj. tome da je Abraham zapravo iznenađenčinjenicom da zvijezda, mjesec i sunce zalaze. Ima li to smisla? Koja je vjerojatnoća da je to istina?

U zavisnosti od toga gdje ljudi žive i kakvim stilom života žive, mogu biti budni kada sunce izlaze.Kao posljedica toga, neki neće vidjeti izlazak sunca, iako većina ljudi je bez obzira na stil života vidjeladobar broj izlazaka sunca. S druge strane, skoro svi ljudi su budni kada sunce zalazi. Nemaju svi

privilegiju da žive u planinama ili na obalama oceana gdje okruženje čini zalazak sunca naročitolijepim. Ali dok čovjek odraste, već iskusio je tisuće zalazaka sunca (osim manjine ljudi koji žive na

sjevernom polu, ali Abraham je živio na Bliskom Istoku). Vidio netko ili ne puni sjaj ljepote zalaskasunca, nema puno činjenica koje su toliko sigurne svaki dan kao što je činjenica da će sunce zaći, i daće doći noć. I to nije nešto novo, tako je bilo i u Abrahamovo vrijeme.

Kur'anska priča iz 6:74-82 pretpostavlja da Abraham nikada prije u svojem životu nije vidiozvijezdu, ni mjesec, ni sunce. Samo tako je mogao ostati impresioniran da bi ih odmah počeoobožavati čim se pojave, i samo tako bi mogao biti iznenađen kada bi vidio da su zašli.

Primijetite da prema Kur'anu, Abraham je upravo shvatio da ti rukotvoreni idoli koje obožavanjegov narod, a i njegova familija također – nisu bogovi. On je upravo prepoznao pogrešnu religiju, inazvao greškom štovanje idola. Već je bio u stanju 'religioznog skepticizma.' Taško je za povjerovati

da netko tko je vidio zvijezde, mjesec, i naročito izlazak sunca – stotine i stotine puta prije – a da ihnije smatrao božanskima sve do tog trenutka – pa da bi odjednom pomislio da su ta nebeska tijela



Bog. Kad bi se to moglo smatrat mogućim – kad se od nas traži da vjerujemo da se to dogodiloAbrahamu tri puta za redom! Nakon što je vidio da zvijezda ne može biti njegov Gospodar jer zalazi iizlazi, navodno je ponovio to isto s mjesecom – apsolutno je nemoguće vjerovati da bi smatrao sunce

svojim Gospodarom. Već je dva puta bio zaključio da te stvari koje zalaze ne mogu biti Bog, i bio jeveć vidio zalazak sunca tisuće i tisuće puta prije. Ta priča stvarno ima veliki problem sa kredibilitetom.

Da li Kur'an uči da je Abraham bio iznimno glup? Ili muslimani žele da pretpostave da je Abrahamaotac držao u mračnoj tamnici tako da nikada nije vidio sunce, mjesec i zvijezde u svojem životu, svedok nije izašao iz tamnice?

Iz kojeg god ugla da se gleda, ta priča nije kredibilna kao točan izvještaj povijesnog događaja. Tko

ima zdrav razum – ne može povjerovati u tako nešto. Da bi netko povjerovao u tu priču – potrebno je

da bude ekstremno lakovjeran. Ne, ja ne vjerujem da je Abraham bio glup, nisi sam spreman žrtvovatizdrav razum kad čitam Kur'an.

Ta priča nije kredibilna i točka. Drugim riječima: Kur'an nije kredibilan. Kur'an nije kredibilan izvor

povijesnih informacija. Ali ako ne možemo vjerovati Kur'anu kada izvještava o povijesnimdogađajima, kako da vjerujemo kada tvrdi da je istina od Boga?

Postoji još jedan znanstveni razlog zašto se to nije moglo dogoditi na taj način. Dobro, postojiodređena logika u sekvenci – zvijezda, mjesec, sunce – ta tri su poredana prema veličini svjetla kojedaju na nebu. Ali čak i pod nemogućom pretpostavkom da Abraham nikada prije nije vidio to troje uživotu, to nije redoslijed u kojem bi ih sreo.

Zvijezde su vidljive samo noću. Tako je Abraham vidio da zvijezda izlazi na noćnom nebu. Kakogod,mjesec sjaji više od svake zvijezde. Samo izađite noću i pogledajte u nebo kada je čisto. Ako jekoličina svjetla argument – kako je Abraham mogao izabrati zvijezdu kao Gospodara kada mjesec

daje puno više svjetlosti i veći je? Nema smisla. Neki će reći: 'Ali ima noći kada ne vidimo mjesec!' – To je točno, ali u tom slučaju, koje nebesko tijelo će Abraham vidjeti nakon što zađe zvijezda? Ako semjesec te noći ne pojavi, onda je prvo što će Abraham vidjeti nakon što zađe zvijezda – sunce, prije

nego bude mogao vidjeti mjesec u jednoj od sl jedećih noći. Sekvenca u Kur'anu jednostavno ne pali.

Ponovo, ta priča nije kredibilna. To se zasigurno nije dogodilo na taj način.

Kao što sam rekao iznad, osim konflikta sa zdravim razumom, ta priča predstavlja i teološkiproblem. Dobro je poznato da idolopoklonstvo, obožavanje nekoga ili nečega kao Boga – a što nijepravi Bog – se smatra najvećim grijehom u islamu, neki stihovi u Kur'anu čak govore da je to jedinigrijeh koji nije oprostiv.

Da citiram prvi dio priče ponovo, ovaj puta podvlačeći drugi elemente:

Sura 6:74-79 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo

nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče:

"Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda



A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge

pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa iZemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!"



Imaju u osnovi dva načina da se ovo protumači. Ili su se događaji u stihovima 76-79 dogodili neko

vrijeme nakon što je 'Allah pokazao Abrahamu kraljevstvo neba i zemlje, da bi bio jedan od onih koji

vjeruju čvrsto' (75), ili su ti događaji dio procesa 'pokazivanja Abrahamu kraljevstva neba i zemlje.'

Prvo tumačenje znači da je Abraham bio pao u idolopoklonstvo nakon što je već bio primio objavu

od Allaha. Čak i gore, dobio je objavu da bi imao čvrstu vjeru. Ipak, počinio je djelo idolopoklonstvaproglašavajući različita nebeska tijela svojim Gospodarima.

Drugo tumačenje je još i gore. Znači da je Allah taj koji je gurnuo Abrahama u idolopoklonstvo da bi

ga vodio u pravu vjeru na kraju. Nakon što je Abraham već bio odbacio idolopoklonstvo (6:74), inormalno pojavljivanje sunca, mjeseca i zvijezde teško da bi izazvalo Abrahama da ih zove svojimGospodarima. Allah mora da je prouzročio da se oni pojave pred njim na čudan i izvanredannatprirodni način. Mora da su izgledali drugačije nego obično i da su bili preplavljujuće svijetli i moćnida je Abraham bio zaveden da ih vidi kao božanstva. Što god da se točno dogodilo – ako su stihovi 76-

79 predstavljaju to da Allah pokazuje Abrahamu kraljevstvo neba i zemlje – onda je Allah taj koji je

direktno izazvao da Abraham sagriješi tako.

Drugim riječima, za vrijeme procesa objavljivanja, Allah je prvo zaveo Abrahama da vjeruje u laž,prije nego ga je krenuo voditi. Allah je koristio neku vrstu obmane. Allah je, ponovo, prevarant. Allah

miješa svoje objave sa obmanom. To treba da je uznemirujuće za svakoga tko vjeruje u islam.

56. Abrahamov monoteizam

Kur'an poriče tvrdnju da je Abraham bio idolopoklonik, ili netko tko je štovao nekoga drugog osimAllaha:

Sura 2:135 „Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!"Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu

ravnim smatrao."

Sura 3:67 „Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik.“

Dok je drugdje u Kur'anu Abraham oslikan kao čovjek koji je počinio gnusan grijeh protiv Boga i

obožavao nebeska tijela:

Sura 6:74-82 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo

nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče:"Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda



A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu drugepridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i

Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!" I narod njegov se s

njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" -

reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, biće samo ono što Gospodarmoj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite?



A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahudruge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ilivi, biti siguran? Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvomne miješaju; oni će biti na Pravome putu."

To je praksa koju Sveta Biblija izrazito osuđuje:

Ponovljeni Zakon 4:19 „i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce,mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješštovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.“

Ponovljeni Zakon 17:2-7 „Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti gadade Jahve, Bog tvoj - nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Bogatvoga, i krši njegov Savez: otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloninjima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, i tebi se

to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u

Izraelu, onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradskavrata te ih kamenuj da poginu. Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili

trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. Neka najprije

svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako

ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.“

Primijetite ovu zanimljivu izjavu Joba:

Job 31:26-28 „Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? Grijeh bi to bio

što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.“

A to je upravo ono za što Kur'an klevetnički optužuje Abrahama da je učinio!

I tako je Muhamed pretvorio Abrahama u mušrika, ili nekoga tko je štovao stvari koje je stvorioBog, što je grijeh koji Allah neće nikada oprostiti ako ga je počinio prorok:

Sura 4:48 „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manjegrijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini,izmišljajući laž, grijeh veliki.“ & 4:116

Sura 6:83-88 „To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više

stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri iSveznajući. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jošprije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i

Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i

Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El- jese‘a i Junusa i Luta - i svima smo

prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i braćunjihovu - njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje

On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim

smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.

Sura 39:65 „A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim

smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti."



Kao da to nije bilo dovoljno loše, Muhamed je zapisao da je Abraham zvao sunce 'akbar' – jedno od

Allahovih imena.

Da netko ne bi ustvrdio da se to dogodilo prije nego je Abraham bio primio inspiraciju od Boga,

primijetimo pažljivo sljedeći dio:

Sura 6:75 „I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.“

Abraham je bio vođen od Boga i prije nego je pogledao na nebo i obožavao konstelacije.

Sljedeća Sura dalje potvrđuje da je patrijarh već poznavao i vjerovao u jednoga Boga kada seokrenuo obožavati nebeska tijela:

Sura 21:51-70 „Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noćklanjate?" Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vaši su bili

u očitoj zabludi" - reče. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni. "Ne"-reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam todokazati. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" - I porazbija ih

on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. "Ko uradi ovo sa bogovima

našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?" "Čuli smo jednog momka kako im huli"-

rekoše -"ime mu je Ibrahim." "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da

posvjedoče." "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše. "To je

učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti - reče on. I oni se zamisliše,pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!" Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta tiznaš da ovi ne govore!" "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam

ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on. "Teško vama i

onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" - "Spalite ga ibogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše. "O vatro," - rekosmo Mi -

"postani hladna, i spas Ibrahimu!" I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mionemogućismo“

Ova naracija započinje prilično kao i 6:74-82, Abraham govori svojem ocu da griješi zato što štujeidole. Jasno je iz čitanja tih priča da je Abraham obožavao nebeska tijela iako je već bio primio znanjei vodstvo od pravoga Boga.

I kao da to nije bilo čito, evo još jedna Sura koja također podržava razumijevanje da je Abrahamznao pravoga Boga prije nego je otišao svojem ocu da osudi n jegovo idolopoklonstvo:

Sura 37:83-100 „Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim, kad je Gospodaru svome iskrena

srca došao, kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate? Zar

lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" I on baci

pogled na zvijezde, pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" - i oni ga napustiše,uzmaknuvši, a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete? Šta vam

je što ne govorite?" - i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući, pa mu narod

trkom dođe. "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" - upita - "kad Allah

stvara i vas i ono što napravite?" Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u

vatru bacite?" I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim. "Idem

onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče - "On će me kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!"



Zanimljivo je da ovaj specifični tekst kaže da se Abraham razbolio dok je gledao u zvijezde. To se

savršeno podudara sa Surom 6:74-82 – gdje se Bog objavljuje Abrahamu, patrijarh ide svojem ocu i

ljudima da kritizira njihovo obožavanje idola, a zatim pada u trenutni trans obožavanja idola gledajućikonstelacije i klanjajući im se, nakon čega se razbolijeva.

Tako je Muhamed oklevetao Abrahama optuživši ga da je počinio besramno idolopoklonstvo čak inakon što je bio primio objavu od Boga. I time što je imputirao takav gnjusan grijeh voljenompatrijarhu i ocu vjernih, Muhamed je uspio da proturječi sam sebi još jednom jer u drugimreferencama on poriče da je Abraham bio idolopoklonik.

57. Abrahamovo potomstvo? Kako je autor Kur'ana pobrkao Abrahamovo obiteljsko stablo...

Nakon što je rekao svojim ljudima kako je Abraham postao vjernik i prorok (Sura 6:74-829, Kur'an

izjavljuje kako je Allah nagradio Abrahama dajući mu pravedno potomstvo (Abrahamova molitva u

Suri 14:39-40). U Suri 6 pronalazimo 'listu potomaka':

Sura 6:83 „To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepenedajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući.

6:84 I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prijeuputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i

Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine –

6:85 i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri –

6:86 i Ismaila i El- jese‘a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalimdali –

6:87 i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na

Pravi put im ukazali.“

Prva opservacija: redoslijed imena je čudan, pogrešno skače natrag i naprijed kroz vremenskuliniju.

Stih 83 zaključuje Abrahamovu priču (6:74-82) i to ustanovljava da se zamjenica 'on' u stihu 84.

odnosi na Abrahama.

Stih 84 spominje prvo Izaka i Jakova, Abrahamove neposredne potomke (sin i unuk). Zatim dolazi

interesantna stvar „a Nou smo još prije uputili“ – što se odnosi na Abrahamovog najslavnijeg pretka.Nakon toga, lista Abrahamovog slavnog potomstva se nastavlja, ali bez ikakvog sustava. Točankronološki niz bi bio: Jišmael Izak (1900 g. prije Krista), Jakov (1800), Josip (1700), Aron i Mojsije

(1500), David (1040), Solmon (1000), Ilija i Elizej (850), Jona (800), Zaharija (70), Ivan i Isus (0). Za

neke od godina se debatira, o tome npr. da li je Mojsije živio prije 1300 ili 1500 godina, ali niz nijeupitan.

Neki muslimani mogu reći da je niz bio postavljen tematski, po skupinama proroka koji su imali

nešto zajedničko. Zato postoji komentar nakon svake skupine. Pošteno. Kakogod, čak i među tim

skupinama, njihov redoslijed je pogrešan. Staviti Davida prije Mojsija je pogrešno. Staviti Iliju nakonIsusa je pogrešno, i Lot i Jišmael su mnogo stariji od Elizeja i Jone.



Neupitno je da je dana lista u zabuni, ali konfuzija nije još greška jer Kur'an ne tvrdi da je ta listakronološki poredana.

Osim pitanja kronologije, postoje dva problema u toj listi. Job se ne smatra Abrahamovim

potomkom. Ipak, nemamo dovoljno informacija o njemu da bismo definitivno znali da je to greška. I

dalje, Kur'an jednostavno uključuje njega među Abrahamove potomke bez bilo kakvog dokaza. Drugoime je Lot. Znamo da je Lot bio Abrahamov nećak, sin njegova brata Harana (Postanak 11:27).Abraham i Lot su putovali i ušli u zemlju Kanaan zajedno i živjeli jedan blizu drugoga neko vrijeme.Poslije, otišli su različitim putovima (Postanak 13) prije nego se Abrahamu rodio prvi sin (Postanak

15). Lot is Abrahamov suvremenik, ali mu nije sin. To se također može vidjeti i u Suri 15:51-66 i 29:26.

Tako da uključivanje Lota u Abrahamovo potomstvo u Suri 6:86 je greška, čak i prema Kur'anu.

Razmatranje mogućih primjedaba

Nema sumnje, da bi izbjegli ovu grešku, mnogi muslimani će tvrditi da je se usred 86-tog stiha

prebacuje sa potomaka Abrahamovih na potomke Noine gdje se kaže: „…a Nou smo uputili još prije; injegovo potomstvo Davida i Solomona…“ – i u ovom retku, zamjenica 'njegovo' se odnosi na Nou, a

ne na Abrahama. S toga, sva imena listana pod Davidom prema naprijed treba da se razumiju kao

potomstvo Noino.

Postoji mnogo razloga zašto to nije zadovoljavajući odgovor.

Slažem se da arapska gramatika dozvoljava da se taj tekst čita na taj način. I to tumačenje biotklonilo grešku o kojoj smo razgovarali ranije. Kakogod, pravo pitanje za bilo koji tekst bi bilo:''Kakvo značenje je autor želio da prenese?'' Mnoge izjave kada su izvađene iz konteksta mogu značitirazličite stvari. To je priroda ljudskog jezika.

Evo moji razlozi zašto ja vjerujem da je autor mislio da je to lista Abrahamovih potomaka:

Priča je o Abrahamu. Taj dio pripada zajedno sa 6:74-87. Osim male distrakcije u stihu 84, Noa nije

spomenut nigdje u cijeloj Suri od 165 ajeta. Prirodno čitanje bi bilo smatrati spomen Noe usputnimspomenom, a ne početak novog dijela i prebacivanje fokusa sa Abrahama na Nou.

Drugo, Noina obitelj je bila jedina koja je preživjela Poplavu. Ako su svi ljudi potomci Noe, koja je

svrha pisati o nekim potomcima Noe?

U zaključku: Da, gramatički je moguće da 'njegovo potomstvo' u stihu 86 se odnosi na Nou umjesto

na Abrahama, ali kontekst zahtijeva da se ono odnosi na Abrahama. Cijeli kontekst je u veziAbrahama. Prebacivanje sa Abrahama na Nou bi bilo potpuno nemotivirano i s toga nije vjerojatno da

je to bila autorova namjera.

Odgovor muslimana

- Maulana Muhammad (komentator Kur'ana) Ali sugerira je sljedeće jedno od mogućihrazumijevanja, ali također daje i zanimljiv komentar u vezi uključivanja Lota u listu potomaka,on piše:

„Svi imenovani proroci su potomci Abrahamovi, koji je bio potomak Noe, i s toga – 'njegovi

potomci' mogu biti ili Abrahamovi ili Noini potomci. Jedina poteškoća u prošlom slučaju je



referenca za Lota, koji je bio nećak i s toga nije zapravo bio potomak Abrahamov, nego kao i uSuri 2:133 – ujak je nazvan ocem, nećak se može uključiti među potomke.“

Dva pogrešna navoda ne čine jedan ispravan. Jedna greška ne opravdava postojanje druge greške.Upirući na drugu sličnu grešku ne može se pretvoriti prva greška u ispravnu izjavu. Lot nije

Abrahamov potomak, i izjava u Suri 2:133 je jednostavno još jedna greška slične vrste, kada'izvještava' da su sinovi Jakovljevi navodno rekli Jakovu: „Mi ćemo obožavati tvojeg Boga, Boga tvojihočeva, Abrahama i Jišmaela i Izaka.“ – Jišmael NIJE Jakovljev otac.

58. Jesu li svi proroci primili istu knjigu?

Sura 6:74-90 predstavlja niz činjeničnih grešaka, logičkih kontradikcija i drugih problema. Prvi dio(74-82) pripovijeda kako je Abraham postao vjernik. Glavna tema drugog dijela (83-90) je ta da je

Allah dao Abrahamu pravedno potomstvo, od kojih su mnogi bili proroci. Predstavlja listu od 17.

imena potomaka o kojima su izrečene određene izjave.

U ovom članku želim naglasiti daljnje pogrešne tvrdnje koje je iznio autor Kur'ana u drugom dijeluporuke, evo ga tekst:

Sura 6:83 „I to je dokaz Naš kojeg smo dali Ibrahimu protiv naroda njegovog.

Uzdižemo stepenima koga hoćemo. Uistinu! Gospodar tvoj je Mudri, Znalac.

6:84 I podarili smo mu Ishaka i Jakuba; svakojeg smo uputili; i Nuha smo uputili

ranije; i iz potomstva njegovog Dawuda i Sulejmana i Ejjuba i Jusufa i Musaa i Haruna

- a tako nagrađujemo dobročinitelje -

6:85 I Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svaki je od dobrih -

6:86 I Ismaila i El’jesea i Junusa i Luta - svakojeg smo odlikovali nad svjetovima -

6:87 I od očeva njihovih i potomaka njihovih i braće njihove. I odabrali smo ih i uputiliih putu pravom.

6:88 To je Uputa Allahova, upućuje njome koga hoće od robova Svojih. A da supridruživali, sigurno bi im propalo šta su radili.

6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi ne vjeruju unju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici.

6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vasza nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.” (Mlivo)

Nema sumnje da se izjava „To su oni kojima smo Mi knjige (al-kitab) i mudrost dali“ (6:89) odnosina listu imena iz stihova 83-86. Ta izjava predstavlja ozbiljne probleme za kredibilitet Kur'ana jer je ta

tvrdnja pogrešna, i pogrešna je zbog mnogo razloga.

Sumiranje problema:



1. Tvrdi se da su svi proroci primili „knjigu“ – tj. istu knjigu. Ta tvrdnja proturječi ne samo zdravomrazumu, nego i brojnim drugim izjavama iz Kur'ana.

2. Većina nabrojanih ljudi nisu dobili nikakvu knjigu.

3. Neki od njih nisu čak niti bili proroci.

U ovom članku predstavit ću detaljnu diskusiju od te tri greške.

Prvi problem i očigledna greška je konačan članak. Kaže: 'Knjigu'. Kur'an ne kaže da su 'to bili ljudikojima smo dali razne knjige' ili 'svakome od njih smo dali drugu knjigu' – tj. različite objave. Kur'ankaže 'al-kitab' – što znači da autor Kur'ana misli na samo jednu knjigu, jednu specifičnu knjigu zvanu'Knjiga' – i tvrdnja je da su svi ti ljudi primili tu istu knjigu.

To je pogrešno i proturječi i Bibliji i Kur'anu. Gledajući u Bibliju, vidimo da je Mojsijeva Tora vrlodrugačija od Davidovih Psalama. Te dvije knjige nisu u konfliktu jedna s drugom. Jasno govore o istom

Bogu, i njihova poruka se slaže, ali su te dvije knjige mnogo drugačije jedna od druge. Samo ihpročitajte. (Da spomenem jednu glavnu razliku: Tora se sastoji većnimo od povijesnot narativa i

zakonskog teksta. Psalmi su kolekcija molitava)

Muslimani vjeruju da je Allah dao Mojsiju Toru, Psalme (Zebur) Davidu i Indžil (Evanđelje) Isusu, i teknjige imaju drugačija imena, jer su to drugačije knjige. Sljedeći sithovi iz Kur'ana također govore dasu Tora i Indžil drugačiji:

Sura 5:46 „I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrđujući onoispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indžil, u kojem je uputa i svjetlost i potvrda za

ono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka bogobojaznima. (Mlivo)

Sura 5:110 „Kad Allah rekne: “O Isa sine Merjemin! Sjeti se blagodati Moje prematebi i majci tvojoj. Kad sam te ojačao Ruhul-kudusom, a govorio si s ljudima u bešici isredovječan; i kad sam te poučio Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indžilu; (Mlivo)

Isus je bio poučen Tori i Evanđelju, izraz koji ne bi imao smisla da su te dvije knjige identične. Nekaže da je bio poučen Tori koja je također bila zvana i Evanđelje. Nego kaže Tora i Evanđelje, jerpretpostavlja da su to dvije različite knjige. Još više, Sura 5:46 tvrdi da je jedna od funkcija Evanđeljabila ta da potvrđuje učenje Tore.

Za ilustraciju, musliman mi može dati Kur'an i reći da je to prava poruka Božja. Kada bih ga ja tražio

da mi donese dokaz koji potvrđuje da je Kur'an istina, ne bi bilo uvjerljivo kad bi mi on donio još jednu kopiju Kur'ana.

Prema Kur'anu, Tora i Evanđelje su različite knjige. To postaje očiglednije u drugom stihu gdje Isusgovori:

Sura 3:50 „i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim

nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se

Allaha bojte i mene slušajte“

To znači: iako, u principu, poruka Isusova (Evanđelje ili Indžil) je potvrda Tore, također ima i razlike.

Neke stvari koje su bile zabranjene, sada su dopuštene. S toga, Indžil je drugačiji od Tore. To nije istaknjiga.



To utvrđuje logičku kontradikciju u Kur'anu. Sura 6:83-86 i 89 govori o tome da su Mojsije i Isus (i

mnogi drugi proroci) primili „Knjigu“ – tj. istu knjigu. U drugu ruku, nekoliko drugih stihova Kur'ana

svjedoči činjenici da su Tora i Evanđelje različite knjige.

Kur'an također izjavljuje:

Sura 3:93 „Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil

sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat pa gačitajte, ako istinu govorite!"

Imaju mnogi zakoni u Tori koji zabranjuju određenu hranu ljudima Izraela. Taj stih govori da takvizakoni nisu postojali prije nego je dana Tora. To znači da ti zakoni nisu bili dio (navodnih) knjiga danihNoi, Abrahamu, Izaku i Jakovu. Tako je Tora drugačija od svih tih knjiga koje su dane prije Mojsijevogvremena.

Pozabavimo se s time dalje. Kakav bi bio sadržaj takve 'knjige' koja je zajednička svim prorocima?

Ako je imala bilo kakve sličnosti Tori (ili čak Kur'anu), također bi sadržavala priče i učenja različitihproroka. Da li bi knjiga Noe sadržavala život i učenje Mojsijevo, uključujući Izlazak Izraela iz Egipta ipružajući Zakone na brdu Sinaj, tisuću godina prije tog događaja, u vrijeme kada narod Izraela nije čakni postojao? Ili priču o Davidu i Solomonu, i Zahariji i Joni, i život i učenje Isusovo? Da li bi Noa primioknjigu koja bi sadržavala priče ljudi koji još nisu ni živjeli? Da li bi sadržavala dugačak dio o Josipovomživotu (kao što je pronađeno u Tori i Kur'anu)?

Ima smisla da knjiga sadrži priče o prošlim prorocima, da bi vjernici naučili lekciju od toga kako jeBog djelovao sa ljudima u prošlosti. Biblija sadrži mnoga proročanstva, ali ne sadrži životne pričebudućih vjernika na isti način kao i priče prošlih vjernika.

Zdrav razum zahtijeva da zaključimo da svi ti proroci koji su živjeli u razmaku većem od 2000 godinanisu mogli dobiti istu knjigu, kao što to 6:89 iz javljuje.

To nije kraj problema za taj redak Kur'ana. Čak i kad bi muslimani nekako zamaglili pitanjekonačnog članka 'knjigu' – i pretvorili ga u 'mnogo različitih knjiga' – 'knjiga' za svaki od naroda

navedenih u tim stihovima – i dalje se moraju riješiti sljedeće poteškoće.

Jednostavno ne postoji izvještaj da su Noa, Abraham, Izak, Jakov, Josip, Aron, Zaharija i Ivan,Jišmael ili Lot primili bilo kakvu knjigu. Svi ti ljudi su spomenuti u različitim knjigama Biblije, ali ti ljudinisu primili nikakve knjige. Dodatan problem je i taj što Jišmael i Lot čak nisu bili ni proroci, oni nisuprimili 'proroštvo' – što je još jedna pogrešna izjava iz 6:89.

Tvrdnja da su svi ti ljudi primili knjigu, i još da su svi primili istu knjigu je još jedna kontradikcija s

Biblijom. Ali Kur'an nije u konfliktu samo s Biblijom, nego nema nikakvog spomena ni izvan Biblije da

su Jišmael ili Lot ili Zaharija primili neke knjige, prije Muhameda takvog spomena nije bilo.

Moguće primjedbe muslimana

Neki muslimani će željeti reći da pošto Kur'an govori o tim knjigama, one su zasigurno postojale, alisu očigledno izgubljene. To što tih knjiga nema – ne znači da nisu nikada postojale.

Teško da je to kredibilna izjava. Takva teorija bi možda bila moguća ako bismo govorili o samo

jednom ili dva proroka čije su knjige bile izgubljene, ali mi ovdje govorimo o mnogo knjiga – bez



obzira bile one identične ili različite. Kako su mogle sve nestati bez traga? Takav očajan pokušajobrane učenja Kur'ana je uništen izjavom u istim stihovima o kojima se govori.

Kako mogu te knjige biti izgubljene? Ako ljudi kojima su knjige dane nisu bili zainteresirani u njih, ili

su se možda protivili tim učenjima. Sura 6:89-90 – stihovi direktno nakon problematične tvrdnje o

'knjizi' kaže:

Sura 6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi nevjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici.

6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vasza nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.”

Znajući dobro da mogu postojati mnogi nevjernici, ljudi koji odbijaju poruku i kojih jednostavno nijebriga, Allah govori Muhamedu (i svima nama) da se on pobrinuo za taj problem: tj. on je povjerio

knjigu ljudima koji su u nju vjerovali, a to znači da ju nisu izgubili. Primijetite još zamjenicu 'nju'. Drugi

dio stiha 89. ponovo govori o knjizi u jednini, a ne o mnogo knjiga.

Nadalje, u stihu 90, Muhamedu je specifično rečeno da 'slijedi njihovu uputu' – što pretpostavlja da je 'njihova uputa' još uvijek dostupna. Gdje se može pronaći to vodstvo, ako ne u 'knjizi' koja im jedana, i koja je od Allaha bila povjerena ljudima koji su je cijenili?

I još više, u drugom dijelu stiha 90. Muhamedu je zapovijeđeno da kaže: '“Ne tražim od vas za nju(Kur'an) nagradu. To je samo Opomena svjetovima.“ Svjetovima – 'alameen' (čovječanstvu idžinima). Ljude se može podsjetiti samo na nešto što su već znali. Ne može se čovjeka podsjetiti nanešto za što nikada prije nije čuo. Tako Kur'an može biti podsjetnik samo ako se ponavlja ono što suljudi već znali iz drugog izvora. To pretpostavlja da su knjige koje su dane tim ljudima i dalje bile

dostupne.

Zaključak: teorija da je 'knjiga' jednostavno bila izgubljena se mora napustiti zbog 6:89-90.

Spašavanje Kur'ana tako što će se iskriviti tekst Kur'ana?

Mnogi muslimani će reći: sve si ti ovo shvatio pogrešno. Objašnjenje je lagano. Kod Allaha postojisamo jedna knjiga, i zato se to tu zove 'knjiga'. Svi ti proroci su primili različite dijelove te jedneknjige. Svaki prorok je primio samo dio koji je bio potreban za njega i njegovu zajednicu kojoj je dan. I

ti dijelovi se razlikuju jedan od drugog što je za očekivati.

Na prvi pogled, to objašnjenje zvuči dobro, i objasnilo bi neke probleme. Ali problem je da taj tekstne kaže ništa slično. Tekst ne kaže: 'To su oni kojima su dani dijelovi knjige.' Kur'an ne govori orazličitim dijelovima ili komadićima, sekcijama ili fragmentima ovdje. Govori da im je Allah dao

'knjigu' – i pošto nikakva kvalifikacija nije pripisana tom značenju, to znači da je u pitanju cijela knjiga.Ako je autor mislio 'dio knjige' a napisao 'knjiga' – onda nije uspio prenijeti poruku, i taj stih se onda

ne može nazvati jasnim stihom, kako Kur'an tvrdi da je savršeno jasan. Kur'an tvrdi da je čudoelokventnosti, a to znači da se tekst mora uzeti za ozbiljno onako kako govori, i ne možemo gapoboljšati ili mu dodavati riječi ili značenja da bi ga se bolje razumjelo.

U drugu ruku, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelovima knjige:

Sura 13:36 „A oni kojima smo dali Knjigu, raduju se onom šta ti je objavljeno, a odstranaka je onaj ko poriče dio toga.“ (Mlivo)



Sura 4:51 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Vjeruju u džibta i taguta, igovore za one koji ne vjeruju: “Ovi su upućeniji putu od onih koji vjeruju.” (Mlivo)

Sura 3:23 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Pozivaju se Knjizi Allahovoj da

presudi među njima, potom se okrene skupina njih i oni su odvraćeni.“ (Mlivo)

Očigledno, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelu ili dijelovima knjige. Nemarazloga da nije mogao isto reći u Suri 6:89 da je to bila njegova namjera.

Kao što smo vidjeli u mnogim primjerima, autor Kur'ana je to lako mogao reći drugačije. Drugačijaformulacija bi izbjegla konfuziju, i u tome je problem. Taj tekst, onako kako piše je u krivu i potrebnamu je korekcija ili poboljšanje. S toga, vrlo je upitno da li je taj tekst sastavio Bog. Sura 6:89 sadržiozbiljnu grešku u vzei ranijih Božjih objava. Bog ne bi bio toliko nemaran po tom pitanju. Dok čovjekMuhamed, u drugu ruku, bio je ignorantan u vezi većine ranijih objava, i bio je ne pažljiv kad jeoblikovao taj stih.

Knjige za Nou, Lota i Zahariju?

Lista ljudi je predugačka da se razgovara o svakom imenu. Prema Bibliji, nema nikakve teorije da suNoa, Lot i Zaharija primili bilo kakve knjige. Što za Kur'an? Priče o Noi, Lotu i Zahariji (i njegovom sinu,Ivanu Krstitelju) su ispričane u različitim dijelovima Kur'ana. Da li stihovi koji govore o njihovimpričama spominju bilo kakvu knjigu?

Neupitno je da kada Bog dadne knjigu objave, to je stvar od najveće važnosti. S obzirom na to, nijeiznenađujuće da Kur'an iznova i iznova ponavlja da je Mojsiju bila dana 'knjiga' (al-kitab). O tome

govore najmanje ovi stihovi: 2:53, 87, 6:91, 154, 11:110, 17:2, 23:49, 25:35, 28:43, 32:23, 37:114-

117, 41:45. I još, 'knjiga Mojsijeva' ili 'Tora' se spominje i u mnogim drugim stihovima: 11:17, 40:53,

46:12, 3:3,48,50, 5:43-44,66,68, 7:157, 9:111, 48:29, 61:6 itd.

Što za Zahariju? Osim toga što je njegovo ime uključeno među stihu 6:85, Kur'an pripovijeda pričuo Zahariji u Suri 3:37-41, 19:2-15 i 21:89-90. Niti jedan od tih stihova ne spominje da je Zahariji bila

dana knjiga od Boga. Kada vidimo da je Kur'an dao veliki značaj 'knjizi' koja je bila dana Mojsiju,začuđujuće bi bilo da je Zahariji također bila dana 'knjiga' – ako je 'knjiga' toliko važna, zašto nemanikakvu ulogu u izvještajima o Zaharijinom životu?

Slično se može reći za Lota. Lotova priča je dotaknuta u više stihova nego Zaharijina. Rečeno je da je Lot čak bio poslan da propovijeda svojim ljudima, nešto što nije rečeno za Zahariju. Kakogod, niti jedan od tih stihova u Kur'anu ne spominje da je Lot bio primio knjigu. Evo ih stihovi o Lotu: 7:80-84,

11:70-83, 15:57-77, 21:74-75, 26:160-175, 27:54-58, 29:26-35, 37:133-138, 51:31-37, 54:33-39,66:10.

Sljedeći stihovi iz Sure 21. su naročito značajni ovdje, jer su slični kao i stihovi iz Sure 6. o kojoj serazgovara ovdje:

Sura 21:74-75 „A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je činiogadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grješnici; I dali smo da on uđe u milost Našu.Uistinu, on je bio od dobrih.“ (Mlivo)

Ta dva stiha su sumiranje Lotovog života, i govore o tome što mu je bilo dano, i nigdje se ne

spominje knjiga.



Noa je još jedan tih proroka o čijoj se priči govori u detalje u mnogim stihovima: 7:59-64, 9:70,

10:71-73, 11:25-49, 21:76-77, 23:23-30, 25:37, 26:105-122, 29:14-15, 36:41, 37:75-82, 51:46, 54:9-

15, 69:11-12, 71:1-28, 66:10. Ti stihovi daju više od 100 stihova o Noi, ali niti jedan jedini od tihstihova nije spomenuo neku knjigu.

Zaključak: Kada je autor Kur'ana govorio o individualnim prorocima i zapisivao njihove priče, ilisumirao njihove živote individualno, bio je više pažljiv pa nije zapisao da su dobili knjige, pošto nisudobili knjige. Ali u zaključnoj izjavi o prorocima među Abrahamovim potomcima u Suri 6:83-90 pisac

Kur'ana se malo zanijeo i zapisao da je svima njima bila dana 'knjiga' – što je čista greška.

59. Događaj obožavanja zlatnog teleta

Izraelci su se pokajali za obožavanje zlatnog teleta PRIJE nego se Mojsije vratio sa planine (7:149), aodbijaju se pokajati nego i dalje obožavaju zlatno tele sve dok se Mojsije nije vratio (20:91). Je li Aron

kriv? Nije (20:85-90), jeste (20:92, 7:151).

Kur'an kaže u Suri 20:85 da je Allah rekao Mojsiju: „Mi smo već iskušavali narod tvoj poslije tebe izaveo ih je Samirijja.” Allah nije stavio nikakvu krivicu na Arona. Aron je priznao da je pogriješio: „O

narode moj! Njime ste samo iskušani. A uistinu, Gospodar vaš je Milostivi, zato me slijedite iposlušajte naredbu moju.” (20:90) – Mlivo prijevod

Pošto je Mojsije to već znao (zato što mu je Allah rekao), zašto je okrivio Arona? „Reče: “O Harune!Šta te je zadržalo kad si ih vidio da lutaju“ (20:92). I zašto ga je povukao za kosu (7:150)? Ta dvaizvještaja se ne podudaraju. Prema 7:151, Aron je bio dijelom odgovoran za grijehe svojeg naroda

zato što se Mojsije molio za oprost Aronu. I taj puta (suprotno od prvog izvještaja), Aron priznaje da

je štovao idola u stihu 150 ''zbog ljudi koji su ga zamalo ubili kada se htio oduprijeti.'' Čini se da jeAron popustio i učinio kako su zahtijevali.

Nadalje, u 7:149 ljudi su se pokajali zato što su štovali zlatno tele prije nego se Mojsije vratio, aliprema 20:91 odbili su da se pokaju nego su nastavili da štuju tele sve dok se Mojsije nije vratio.

Sve to je vrlo konfuzno.

Odgovori muslimana

Asif Iqbal je odgovorio na Internet stranici Bismikaallahuma:

„Stihovi nisu kontradiktorni, nego se nadopunjavaju. Nigdje ne piše da su se židovi pokajali prije nego je Mojsije došao, nego piše da su se pokajali kada su shvatili da su učinili pogrešku,a nije specifično određeno da se to dogodilo prije Mojsijevog povratka.“

ODGOVOR:

Evo ih stihovi pa da razmotrimo:

Sura 7:148-150 „I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele tjelesno,

imalo je ono (moć) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, niti ih upućuje

putu? Uzeli su ga i bili zalimi. I pošto oni dođoše sebi i vidješe da su oni doistazabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno



ćemo biti od gubitnika.” I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče:“Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbuGospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun)reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne

čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.”

(Mlivo)

Očigledno je iz konteksta vidljivo da su se Izaelci pokajali prije nego se Mojsije vratio. To vidimo iz

činjenice da su događaji u tim stihovima poredani kronološki, nasuprot Iqbalovom objašnjenju.Očigledno je da se slijedi kronološki red, pogledajmo:

1. Prvo, Izraelci su izradili zlatno tele koje bi obožavali

2. Shvaćaju što su učinili i kaju se za to što su učinili

3. Očigledno je da kontekst slijedi sekvencu u kojoj se Mojsije vraća kasnije, nakon što su Izraelci

požalili za to što su učinili.

Iqbal bez ikakvog dokaza pretpostavlja da se Mojsije vratio nezavisno od pokajanja Izraelaca. Kao

što je vidljivo da je događaj obožavanja teleta prethodio pokajanju, tako je vidljivo i da se povratakMojsijev dogodio nakon što su se pokajali.

Iqbal dalje pretpostavlja (bez ikakvog dokaza) da 7:149-150 i 20:91 se nadopunjavaju, a taj

zaključak je osnovan na tome što je on umislio da Kur'an nema kontradikcija. Iqbal piše pod sljedećimnedokazanim umišljenostima:

1. On pretpostavlja da je Kur'an riječ Božja.

2. On pretpostavlja da pošto je Kur'an riječ Božja – mora biti bez greške. 3. Na osnovu tih pretpostavki, on dalje pretpostavlja da 7:149-150 i 20:91 moraju biti

nadopunjavajući izvještaji.

Iqbal ne može jednostavno pretpostaviti da je Kur'an riječ Božja. On to mora dokazati, a do sadamuslimani nisu dali niti jedan dobar dokaz da je Kur'an riječ Božja.

U drugu ruku, ako ti stihovi nisu nadopunjavajući – onda je pretpostavka toga da je Kur'an riječBožja očigledno pogrešna. A činjenica je da 7:149-150 jasno proturječi 20:91.

Iqbal također pretpostavlja da izraz 'i pošto se (Mojsije vratio)' (wa lammaa) ne označava sekvencu

u vremenu prema Arapskom jeziku.

Sljedeći kur'anski stihovi pokazuju da se izraz 'wa lammaa' odnosi na sekvencu u vremenu:

2:100-101 „Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina između njih. Naprotiv,većina njih ne vjeruje. I pošto im je došao (wa lammaa) Poslanik od Allaha,

potvrđujući ono što je uz njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, KnjiguAllahovu iza leđa svojih, kao da oni ne znaju.“ (Mlivo)

Sura 2:49-50 „I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj

kazni, klali sinove vaše, a pošteđivali žene vaše. A u tom je bilo veliko iskušenje od

Gospodara vašeg. I kad (wa lammaa)rastavismo za vas more, pa vas spasismo, apotopismo ljudstvo faraonovo i vi gledaste;“ (Mlivo)



Sura 7:133-135 „Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši i žabe i krv, znacimadetaljnim, pa se uzoholiše i bijahu narod zločinaca. Pa pošto (wa lammaa) pade na

njih nevolja, rekoše: “O Musa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog šta je obećaokod tebe. Ako otkloniš od nas nevolju, sigurno ćemo ti vjerovati i sigurno poslati stobom sinove Israilove.” Pa pošto ( fa lammaa) bismo otklonili od njih nevolju do

roka kojem bi oni stigli - gle! oni bi prekršili. (Mlivo)

Sura 7:143 „I pošto (wa lammaa) dođe Musa sastajalištu Našem i (pošto) je govorio snjim Gospodar njegov, reče: “Gospodaru moj! Pokaži mi - da Te vidim.” Reče: “NećešMe vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećešMe.” Pa pošto ( fa lammaa) se Gospodar njegov otkri brdu učini ga zdrobljenim, aMusa pade onesviješten. Pa pošto ( fa lammaa) se pribra, reče: “Slava neka je Tebi!Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.” (Mlivo)

Sura 7:154-155 „I pošto (wa lammaa) se umiri Musaova srdžba, uze ploče, a unatpisu njihovom bijaše uputa i milost za one koji se Gospodara svog plaše. I odabra

Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Naše određeno vrijeme. Pa pošto ( falammaa) ih snađe potres, reče: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ih ranije, imene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog šta su počinili glupaci naši? Ovo je samoiskušenje Tvoje, zabluđuješ njime koga hoćeš, a upućuješ koga hoćeš. Ti si ZaštitnikNaš, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.“ (Mlivo)

Iz tih stihova vidimo da su wa i fa korišteni naizmjenično sa lammaa da se iskaže kronološkiredoslijed i sekvenca. Zapravo, riječ fa se često koristi sa lammaa da se označi vremenski redoslijed:

Sura 6:74-79 „I kad reče Ibrahim ocu svom Azeru: “Zar uzimaš kipove bogovima?Uistinu, ja vidim tebe i narod tvoj u zabludi očitoj.” I tako pokazasmo Ibrahimu

carstvo nebesa i Zemlje, i da bi bio od sigurnih. Pa pošto ( fa lammaa) se nad njimsmrači noć, ugleda zvijezdu. Reče: “Ovo je gospodar moj.” Pa pošto zađe, reče: “Nevolim one koji zalaze.” Pa pošto ( fa lammaa) vidje Mjesec izlazećim, reče: “Ovo jegospodar moj.” Pa pošto zađe, reče: “Ako me ne uputi Gospodar moj, sigurno ću bitiod naroda zalutalih.” Pa pošto ( fa lammaa) vidje Sunce izlazećim, reče: “Ovo jegospodar moj. Ovo je najveće…“ (Mlivo)

Sura 20:10-11 „Kad ugleda vatru pa reče porodici svojoj: “Sačekajte! Uistinu, ja samopazio vatru; možda ću vam od nje donijeti glavnju, ili ću kod vatre naći uputu.” Pa

pošto ( fa lammaa) joj stiže, bi pozvan: “O Musa!“ (Mlivo)

U stihovima iznad riječ lammaa jasno upućuje na redoslijed u vremenu. Nadalje, neposredankontekst pokazuje da wa lammaa može jedino značiti sekvencu u vremenu. Primijetimo još jednom:

Sura 7:148-150 „I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele tjelesno,

imalo je ono (moć) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, niti ih upućujeputu? Uzeli su ga i bili zalimi. I pošto (wa lammaa) oni dođoše sebi i vidješe da su onidoista zabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i (ne) oprosti nam,sigurno ćemo biti od gubitnika.” I pošto (wa lammaa) se vrati Musa narodu svom

gnjevan, žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da libiste ubrzali odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog,tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i

gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini dabudem sa narodom zalima.” (Mlivo)



Taj izraz wa lammaa u stihu 149 se odnosi na ono što se dogodilo nakon što su Izraelci napravili iobožavali zlatno tele. S toga je očigledno da te dvije upotrebe wa lammaa u istom kontekstu jasno

pokazuju kronologiju, izrazito odnoseći se na sekvencu događaja u vremenu. Čak i ako wa lammaamože značiti nešto drugo, s obzirom na kontekst – ovdje može značiti jedino sekvencu u vremenu kaoi u stihu prije.

Nadalje u vezi toga da li je Kur'an drži Arona odgovornim za građenje zlatnog teleta, Iqbal kaže:

„Allah je rekao Mojsiju da je njegov narod na kušnji za vrijeme njegovog odsustva. To je bilo uobliku Samirijeve prijevare. Po definiciji, oni koji su testirani mogu pasti na testu ili proći test.Dakle, razlog zašto je Mojsije kritizirao Arona kad se vratio nije bio zato što je držao Aronaodgovornim zato što je narod otišao ukrivo. Naprotiv, razlog zašto je Mojsije kritizirao Arona

je bio – zato što je Aron bio postavljen kao vođa za vrijeme Mojsijevog izbivanja (vidi stih7:142) i zbog toga je Mojsije očekivao da se narod spasio zato što je Aron bio vođa.

U kontrastu sa Izlazak 32, nigdje u Kur'anu se Arona ne krivi zbog grijeha Izraelaca. U 7:151

Mojsije se moli za oprost, ne samo za Arona, nego i za sebe – ne zato što su oni bili odgovornizato što su Izraelci zgriješili, nego zato što ih nisu uspjeli zaustaviti da zgriješe.“

ODGOVOR:

Držite sljedeću činjenicu na umu – Kur'an se poziva na Bibliju za svoju verifikaciju, Sveta Biblija se

ne poziva na Kur'an. S toga, kad god se Kur'an ne slaže s prošlim Pismima – onda je Kur'an u greški, ane obrnuto:

Sura 17:101 „I doista, dali smo Musau devet znakova, dokaza jasnih - ta pitaj sinove

Israilove - kad im dođe, te reče njemu faraon: “Uistinu, ja te smatram, o Musa,

opčaranim.”

To znači da ako se Iqbal poziva na to da Kur'an ne drži Arona odgovornog za građenje zlatnogteleta, onda je pronašao još jednu dodatnu grešku u vlastitom pismu. Kur'an proturječi pravo, čistojRiječi Božjoj u vezi Aronove uloge u tome svemu, i s toga je u krivu.

Jedini put oko ovoga je da se prizna da Sura 7:150 indirektno optužuje Arona kao odgovornog ugrađenju teleta, i time se slaže sa Svetim Pismom. Usporedba izvještaja Biblije i Kur'ana to pokazuje:

Izlazak 32:21-26 „"Što ti je ovaj puk učinio", reče Mojsije Aronu, "da si tako velikgrijeh na nj svalio?" "Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron.

"Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: 'Napravi nam boga paneka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbaviiz zemlje egipatske.' Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga

dadoše, a ja ga bacih u vatru te izađe ovo tele." Kad je Mojsije vidio kako je narod

postao razuzdan - tȁ Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojimneprijateljima - stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se

sinovi Levijevi okupe oko njega.

Ponovljeni Zakon 9:18-21 „ Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana ičetrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste

počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve

usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.



I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. Vašgrijeh, tele što bijaste načinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mubacih u potok što teče s brda.

Usporedba sa:

Sura 7:150-151 „I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno jekako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara

vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sinemajčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da sezluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.” (Musa)

reče: “Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti siNajmilosrdniji od milosrdnih.” (Mlivo)

Sura 20:92-94 „Reče: “O Harune! Šta te je zadržalo kad si ih vidio da lutaju, Da me ne

slijediš? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?” Reče: “O sine majke moje! Ne grabi

me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kažeš: ’Razjedinio sisinove Israilove i nisi čekao moju riječ.” (Mlivo)

Primijetite da obadva izvještaja govore o tome kako se Mojsije suočio sa Aronom, da se Aron bojao

odmazde od naroda, i Mojsije se molio za oprost Aronu. Jedina stvar koja fali u Kur'anu je izjava u vezi

Aronove umiješanosti u gradnju zlatnog teleta. A nema ništa u kontekstu Sure 7 što poriče Aronovuumiješanost u gradnju teleta. Sada, autori mogu upirati u 20:90 gdje Aron pokušava Izraelceobeshrabriti u tome da štuju idola. Ali čak ni to ne dokazuje njihov slučaj, jer se može reći da čak i akoih je obeshrabrivao – sudjelovao je u gradnji teleta zbog straha da će ga ubiti, što je točno ono što7:150 govori. U osnovi, tekst samo tvrdi da Aron nije obožavao tele, nego je samo pomogao izgraditiga.

Nadalje gospodin musliman izgleda da pretpostavlja da pošto Kur'an krivi Samirija i spominje da seMojsije također molio i za sebe, da to nekako otklanja Aronovu odgovornost. Ali to ponovo donosi

više problema nego rješenja. Na primjer, Kur'an kaže da je Pismo dano Mojsiju potpuno:

Sura 6:154 „Zatim smo dali Musau Knjigu potpunom za onog ko čini dobro idetaljnom za svaku stvar, i Uputu i milost, da bi oni u susret sa Gospodarom svojim

vjerovali.“ (Mlivo)

Kad je već tako, moramo upitati zašto Sveta Biblija ne spominje Samirija, a niti to da se Mojsijemolio za sebe? Kako Mojsijeva knjiga može biti potpuna ako joj nedostaju tako važni detalji? Tora te

stvari ne spominje zato što se nisu nikada dogodile. To je odgovor.

Sveta Biblija spominje incident koji se dogodio stoljećima poslije Mojsija:

Hošea 8:5-14 „Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle ćeostati nečisti sinovi Izraelovi? Umjetnik ga je neki načinio i ono Bog nije. Prometnutće se u komadiće tele samarijsko. Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im nećeproklijati, neće brašna dati; ako ga i dade – proždrijet će ga tuđinci. Progutaj je Izrael,

evo ga među narodima poput nevrijedne posude; jer otiđoše k Asircu, divljemmagarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. Neka ih samo obdaruje, međunarode ću ih sada razasuti: i doskora će uzdrhtati pod teretom kralja knezova.

Žrtvenike je umnožio Efraim, za grijeh su mu oni poslužili. Da im i tisuću zakonasvojih napišem, oni ih smatraju tuđima. Nek' žrtvuju klanice što im ih prinose, nek'



samojedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihoveće kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti. Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebidvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj ću pustiti na gradovenjihove; vatra će mu dvorove progutati.

Samarija je bila glavni grad sjevernog Izraela, također zvana Efrajim, gdje je vladao Jeroboam:

1. Kraljevima 12:25-33 „Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani.Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvomoglo vratiti domu Davidovu. 27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin

u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu,kralju judejskome, i mene će ubiti."

28 Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta steuzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." Zatim

postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod

je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. I podiže Jeroboam hram na uzvišicama ipostavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim je Jeroboam uveo blagdan

u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi uJudeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. UBetelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. I uzađe k žrtveniku koji jenačinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanoviblagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad.

Čini se da je autor Kur'ana zabunio priču građenja teleta iz knjige Izlaska, sa pričom o Jeroboamu.

60. Je li Jona bio bačen na obalu ili nije?

Sura 37:145 kaže:

„fa-nabadhnaahu bil-àraaí wa-huwa saqeemun“

Mlivo prevodi:

„Pa smo ga izbacili na pusto mjesto, a on je bio bolestan“

U suprotnosti tome imamo Suru 68:49:

„law laa an tadaarakahu ni`matun min rabbihi la-nubidha bil-àraaí wa huwa madhmoomun“

Mlivo prevodi:

„I da ga nije stigla blagodat od Gospodara njegovog, doista bi bio izbačen na pusto mjesto, ion bi prekoren bio.“

Drugi stih govori da bi ga snašla sudbina izbacivanja na pusto mjesto samo da Bog nije imao milostida mu oprosti, a prvi stih govori da je bio izbačen na pusto mjesto.



61. Mojsije i Indžil

Mnogi stihovi u Kur'anu jasno govore da je Indžil dan Isusu koji je rođen oko 1400 godina poslijeMojsija. Ali u Suri 7:155-157 imamo problem jer Mojsije se moli Allahu, i u Allahovom odgovoru

Mojsiju čitamo.

„Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u

Tewratu i Indžilu.“ (Mlivo)

Očigledni problem je taj što Evanđelje još nije bilo objavljeno u to vrijeme, i nitko nije mogaopronaći ništa u nepostojećem Evanđelju.

Odgovor muslimana (Randy Desmond)

„Moramo shvatiti da ovdje Bog govori Mojsiju (mir bio nad njim) da će Muhamed (mir bio nadnjim) biti pronađen u Tori i Evanđelju. Ako je prošlo vrijeme zbunjujuće – ne bi trebalo biti, jer arapski i

hebrejski obadva ponekad koriste prošlo vrijeme kada se spominju proročanstva.“

- Ali ovdje se ne govori u prošlom vremenu, nego u sadašnjem vremenu (onog kojeg nalaze

kod sebe zapisanog)

62. Može li kleveta čedne žene biti oproštena?

Sura 24:23 „Uistinu, oni koji okrive poštene bezazlene vjernice, prokleti su na Dunjaui Ahiretu, a imaće oni kaznu strahovitu!“ (Mlivo)

Dakle, oprosta nema, ostaju prokleti i na Dunjau i na Ahiretu. Dok prije toga je rečeno:

Sura 24:4 „A oni koji okrive poštene žene, zatim ne dovedu četiri svjedoka, tad ihbičujte sa osamdeset udaraca, i nikad ne prihvatajte njihovo svjedočenje; a ti takvi su

grješnici;

Sura 24:5 „Izuzev onih koji se pokaju poslije toga i poprave. Pa uistinu, Allah je

Oprosnik, Milosrdni!“ (Mlivo)

63. Iza leđa, ili sa lijeve strane?

Sura 84:10 kaže da je izgubljenim ljudima dan zapis njihovih djela iza njihovih leđa, ali Sura 69:25kaže da je dan u njihovu lijevu ruku.

Objašnjenje muslimana je takvo da kažu da će im ruke biti svezane iza leđa, pa će im djela bitistavljena u lijevu ruku. Odakle im ta informacija? Gdje to piše?



64. Mogu li anđeli biti neposlušni?

Sura 16:49-50 „Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu

meleki, i oni se ne ohole,“ (Korkut)

Sura 20:116 „I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, pa učinišesedždu, izuzev Iblisa; odbio je.” (Mlivo)

Allahova zapovijed je dana anđelima. Pošto je Iblis optužen da nije poslušan, on mora da je jedan

od anđela.

Proturječi 16:50, on je odbio – znači neposlušan je, i arogantan je pred Bogom.

65. Koliko krila anđeo ima?

Anđeli imaju 2, 3 ili 4 krila (35:1), ali Gabriel je imao 600 krila prema Sahih Buhariju.

Kur'an tvrdi da je Allah stvorio anđele da imaju do 4. krila, ne više od toga.

Sura 35:1 „Hvala Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Onom koji je meleke učinioposlanicima sa krilima: dva i tri i četiri. Dodaje u stvaranju šta hoće. Uistinu! Allah je

nad svakom stvari Posjednik moći.“

Formulacija riječi u tom ajetu je jednaka kao i u Suri 4:3 gdje se govori o broju žena kolikomuslimani mogu ženiti. S obzirom na to, nijedan musliman neće poreći da smiju ženiti do 4. žene. Na

isti način anđeli imaju do 4. krila.

Kakogod, iznoseći tu tvrdnju, Kur'an proturječi Bibliji u vezi tog pitanja jer postoje anđeli koji ima jupo 6. krila:

Izaija 6:1-7 „One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na

prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega

stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije

noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad

Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" Od gromka glasa onih koji klicahu

stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. Rekoh: "Jao meni,

propadoh, jer čovjek sam nečistih usana,

u narodu nečistih usana prebivam, a oči mividješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" 6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu

žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7 dotače se njome mojih usta i reče: "Evo,

usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten."

Takozvane vjerodostojne kanonizirane tradicije proturječe Kur'anu u toj točki jer hadisi izjavljuju da je Gabriel imao 600 krila!

Sahih Buhari, vol. 4, knjiga 54, br. 455 – Pripovijeda Abu Ishak-Ash-Šaibani: „Pitaosam Zir bin Hubaiša u vezi Allahove izjave: 'Razdaljina je bila oko koliko se moželukom dobacit – dva puta, ili bliže; i Allah je prenio svoju inspiraciju svojem robu

(Gabrielu) i zatim je Gabriel prenio to Muhamedu.“ Na to je Zir rekao: 'Ibn Masudnam je rekao da je prorok vidio da Gabriel ima 600 krila.“



Sahih Buhari, vol. 6, knjiga 60, br. 379. – Pripovijeda Abdullah: U vezi tih stihova: 'Pa

bio na rastojanju dva luka ili bliži, e objavio (Allah) robu Svom, šta je objavio.' (Sura

53:9-10) Ibn Masud nam je ispripovjedio da je prorok vidio da Gabriel ima šeststotina krila.

Neki pokušavaju obići oko toga govoreći da Sura 35:1 ne mora nužno značiti da anđeli imaju dva, triili četiri krila, nego da Allah šalje skupine anđela koje se sastoje od po dva, tri ili četiri njih. Drugimriječima, redak se odnosi na broj anđela koji su poslani. Takvo tumačenje proturječi sljedećem stihu:

Sura 3:124-125 „Kad si rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dosta da vas pomogneGospodar vaš sa tri hiljade meleka spuštenih?” Svakako! Ako se strpite i budete

bogobojazni i dođu vam u žurbi svojoj, - ovo će vas pomoći Gospodar vaš sa pethiljada meleka obilježenih.“

Sura 8:9 „Kad ste tražili pomoć Gospodara vašeg, pa vam se odazvao: “Uistinu, Ja

sam Pomagač vaš sa hiljadu meleka uzastopnih.”

66. Ja li Sotona anđeo ili džin?

Kur'an u mnogo citat oslikava Sotonu ili Iblisa kao anđela:

Sura 2:34 „I kad rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše na sedždu,izuzev Iblisa. Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.“ (Mlivo)

Sura 15:18-31 „I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja ću stvoriti smrtnika

od zvečeće ilovače, od blata oblikovanog. Pa kad ga sredim i udahnem u njega odDuha Svog, tad mu padnite ničice.” Pa su pali na sedždu meleci, svaki od njih,

zajedno, Izuzev Iblisa. Odbio je da bude sa onima koji padaju na sedždu.“ (Mlivo)

Sura 20:116 „I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, pa učinišesedždu, izuzev Iblisa; odbio je.“ (Mlivo)

Sura 38:-71-74 „Kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu, Ja sam Tvorac smrtnikaod ilovače, Zato kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad padnite njemu

ničice.” Pa su učinili sedždu meleci, svi oni zajedno, Osim Iblisa. Uzoholio se i bio od

nevjernika.“ (Mlivo)

Prirodno čitanje teksta iznad je vidjeti Sotonu kao anđela koji je odbio da posluša Allahovuzapovijed da obožava Adama. Sljedeći stih to još jasnije potvrđuje:

Sura 7:11-12 „I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo

melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše ničice, izuzev Iblisa, nije bio od onih

koji padaju na sedždu. (Allah) reče: “Šta te je zadržalo da nisi pao na sedždu kad samti naredio?” Reče: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvoriood ilovače.” (Mlivo)

Allah je upitao Iblisa zašto nije poslušao zapovijed koju je dao anđelima da se pokloni Adamu, što

pretpostavlja da je on bio jedan od anđela. Tekst ne govori da je Allah zapovjedio nekoj drugoj grupi



zajedno sa anđelima da obožavaju Adama, i s toga nema smisla da Allah drži odgovornim Iblisa zatošto nije poslušao zapovijed koja je dana anđelima, ako on nije bio anđeo.

Ali Kur'an je nedosljedan jer identificira Iblisa kao džina:

Sura 18:50 „I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učinišesedždu, izuzev Iblisa. Bio je od džinna, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pazar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vamneprijatelji. Loša je zalimima zamjena!“ (Mlivo)

Tako ovo znači sljedeće:

-

Sotona je bio anđeo i s toga nije bio džin

-

Ili je džin i s toga nije anđeo, što znači da je Allah nepravedno optužio Iblisa zato što nijeposlušao zapovijed danu anđelima, a ne džinima

- Ili su džini anđeli, što uvodi dodatne kontradikcije

Svjesni ove dileme, muslimani su pronašli neka intrigantna i prikladna rješenja. Na primjer, jedanmuslimanski prevoditelj je izokrenuo tekst od 18:50 da bi učini oda kaže da je Iblis postao džin, a neda je bio džin:

Sura 18:50 „I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učinišesedždu, izuzev Iblisa. On je postao džin, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pazar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vamneprijatelji. Loša je zalimima zamjena!“ (Rashad Khalifa, engleski prijevod)

Khalifin prijevod pretpostavlja da je Iblis bio anđeo prije nego je postao džin, a to je razumijevanje

koje pretpostavlja dodatne probleme koje ćemo vidjeti poslije. Khalifini sljedbenici daju razloge zašto je preveo tekst na taj način:

„Arapski stih u 18:50 je mogao biti preveden da je on bio džin ili se može prevesti da jepostao džin. Prijevod stiha 18:50 da je Sotona postao džin je točno razumijevanje iz razloganavedenih ispod. Može se razumjeti tako da je Sotona postao neposlušan i s toga više nijeanđeo. Ne trebamo čitati pismo u dijelovima. Kao prvo, Bog je govorio specifično anđelima, ane anđelima i džinima. Drugo, Bog je dao zapovijed da se poklone svi anđeli; i anđeli su pali ipoklonili se, svi osim Sotone. Neki islamski 'akademici' govore o upotrebi arapske riječi 'illah',ali to je samo distrakcija od činjenice da je Bog jasno direktno naredbu dao anđelima. Treće,nema dvojbe da je Sotona pao, Bog govori Sotoni u njegovom djelu pobune, čemu slijedi

protjerivanje Sotone. I posljednje, islamski 'akademici' tvrde da su anđeli stvoreni od svjetla,ali nigdje u Kur'anu nije rečeno od čega su stvoreni anđeli. Pošto nema ndosljednosti ilikontradikcije u Kur'anu i on je savršen (16:103, 18:2, 26:195), kompletan (6:115, 41:3), ipotpuno detaljan (6.114, 7:51, 10:37), možemo zaključiti da je konfuzija izazvana samohadisima.

Ipak, drugi tvrde da su džini zapravo klasa anđela stvorena da čuva raj. Renomirani sunitski teolog ipovjesničar al-Tabari je napisao:

„Ibn Abas: Iblis je bio jedan od najplemenitijih anđela i pripadao je najčasnijem plemenumeđu njima. On je bio čuvar raja. Imao je autoritet da vlada nižim nebom, kao i zemljom.“



Prema Musaa b. Harun al-Hamdani- 'Amr b. Hammad- Asbat- al-Suddi- Abu Malik i Abu Salih-

ibn Abbas. Također (al-Suddi)- Murrah al-Hamdani- ibn Masud i neki drugi kompanjoni

proroka su rekli: „Iblis je bio vladar nižeg neba. Pripadao je plemenu anđela koje se zvalodžini. Zvali su se džini zato što su bili čuvari raja (al-jannah). U dodatku što je bio vlada, Iblis

je bio i čuvar raja.

To tumačenje implicira to da Iblis nije postao džin nego je već bio džin, a biti džin znači i bitianđeosko biće.

Kasniji Muhammad Asad se slaže s tim gledištem da su džini anđeli, pa je napisao:

„Da bismo shvatili svrhu termina 'džin' kako je korišten u Kur'anu, moramo se odvojiti odznačenja te riječi koju joj je davao arapski folklor, gdje su oni nazivani demonima. Ta folklornaslika je zamaskirala izvornu konotaciju termina i vrlo je značajna – skoro samo-objašnjavajućaverbalna derivacija. Kori jen od riječi ' janna' – „on (ili 'ono') sakriven“ – ili „prekriven tamom.“

U upotrebi Kur'ana, koji je zasigurno drugačiji od upotrebe folklora, termin 'džin' (jinn) imanekoliko različitih značenja. Najčešći oblik koji srećemo je taj koji označava duhovne sile ili

bića koja, zato što nemaju tjelesno prisustvo – su izvan percepcije tjelesnih osjeta: konotacija

koja uključuje 'sotone' i 'sotonske sile' (shayatin – ili šejtan) kao i 'anđele' ili 'anđeoske sile', jer su svi oni sakriveni našim osjetilima. Da bi učinio evidentnim da te nevidljive manifestacijenisu opipljive prirode, Kur'an parabolično govori da su džini stvoreni od 'vrele vatre' (Sura15:27 – Mlivo). Paralelno sa tim imamo autentične hadise koji prenose prorokove riječi otome da su anđeli stvoreni od svjetla.“

Ta pozicija proturječi specifičnu kur'ansku izjavu koja ekspresno niječe da anđeli mogu bitineposlušni:

Sura 16:49-50 „A Allahu čini sedždu (sve) što je na nebesima i šta je na Zemlji odživog, i meleci, a oni se ne ohole, boje se Gospodara svog nad sobom i čine šta im senaređuje.“ (Mlivo)

Sura 21:19-20 „I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koji su kod Njega, ne ohole

se prema obožavanju Njegovom, niti umaraju; Slave (Ga) noću i danju, nemalaksavaju.“ (Mlivo)

Sura 66:6 „O vi koji vjerujete! Zaštitite duše vaše i porodice svoje vatre čije će gorivobiti ljudi i kamenje. Nad njom su meleci grubi, snažni, ne opiru se Allahu šta im

naredi, i čine šta im se naređuje.

Ako je Iblis anđeo koji nije poslušao, onda je Kur'an u krivu što tvrdi da se anđeli uvijek pokoravajusvojem Gospodaru! Zapravo, Iblis nije jedini anđeo koji je griješio protiv Boga jer postoje mnogi drugidžini koji su neposlušni, i nastavit će da budu takvi dok ne završe u paklu - Sura 6:128-130, a i:

Sura 7:179 „A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju oni

srca - ne razumiju njima, i imaju oni oči - ne vide njima, i imaju oni uši - ne čuju njima.Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više zalutali. Ti takvi su nemarni.“ (Mlivo)

A mnogi, ako ne i velika većina muslimana poriče da su džini anđeli na osnovu toga što su stvoreni

od drugačijih elemenata. Na primjer, Kur'an tvrdi da su džini stvoreni od vatre, dok su anđeli stvoreniod svjetla, prema islamskim tradicijama. Ipak, al-Tabari i Muhammad Asad su pokazali da to ne mora



konačno dokazati da su anđeli i džini drugačiji, jer je razumno pretpostaviti da su džini specifičnaskupina anđela koja je stvorena od vatre, naprotiv tome što su drugi anđeli stvoreni od svjetla. Osimtoga, Kur'an je tih u vezi porijekla anđela, da li su stvoreni od svjetla ili ne…

Ali ne postoji ništa u Kur'anu što bi dalo naslutiti da su džini anđeli. Kakav god bio slučaj, muslimani

su i dalje u problemu s tim da pomire što Kur'an kaže, tj. kako je Sotona mogao ne poslušati akoanđeli ne mogu biti neposlušni?

Dr. Zakir Naik je pokušao to objasniti pozivajući se na arapsku gramatiku, ili točnije na gramatičkopravilo 'taglib:'

„Engleski prijevod prvog dijela stiha: 'Rekli smo anđelima poklonite se Adamu: svi su se

poklonili osim Iblisa', - daje nam impresiju da je iblis anđeo. Kur'an je objavljen na arapski. Uarapskoj gramatici postoji pravilo zvano 'Taglib' prema kojemu ako se netko obraća većini,čak je i manjina uključena. Ako se na primjer ja obratim razredu koji se sastoji od 100

učenika, od kojih je 99 dječaka, a samo jedna je djevojčica. Ako bih ja rekao na arapski da svi

dječaci treba da ustanu, to uključuje također i djevojčicu. Ne trebam ju spominjati odvojeno.

Slično je i u Kur'anu, kada se Allah obraća anđelima, čak je i Iblis prisutan, ali nije ga potrebno

spominjati odvojeno. S toga, prema toj rečenici, Iblis može biti anđeo, ili ne mora biti anđeo,ali prema Suri 18:50 znamo da je Iblis džin. Nigdje Kur'an ne govori da je Iblis anđeo. S toga,

nema kontradikcije u Kur'anu.“

To je objašnjenje forsirano na Kur'an, jer ako su u razredu neki roditelji i ja kažem dječacima daustanu – roditelji ne moraju ustati jer nisu prozvani. A pošto je ovdje bila riječ o klanjanju, a Iblis senije želio pokloniti, mogao je reći da njemu nije zapovjeđeno. Osim toga, navedeno je da je Iblis biovladar nižeg neba i čuvar raja, što ako je u razredu bio direktor, a ja kažem neka svi dječaci ustanu –

direktor sigurno neće ustati jer sam prozvao dječake. Tako je Zakir Naik ovdje kriv za predstavl janjelažne analogije. Djevojčica u razredu spada u istu kategoriju kao i dječaci, dok Iblis ne spada u istukategoriju. Jedini način da Zakirovo objašnjenje ima smisla je to da Iblis pripada istoj kategoriji bićakao i anđeli.

Jasno je da Kur'an sadrži velike ne-dosljednosti i kontradikcije koje nije lako harmonizirati.

67. Tri kontradikcije u 2:27 i 16:101-103

Tko donosi objave od Allaha Muhamedu? Anđeo Gabriel (2:97), ili Duh Sveti (16:102)? Da li novaobjava potvrđuje staru (2:97) ili ju zamjenjuje (16:101)? Kur'an je čisti arapski (16:103), a sadržibrojne strane ne-arapske riječi u sebi.

Sura 2:97 „Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?” Pa uistinu on ga spušta na srce tvoje, sdozvolom Allahovom, potvrđujući ono ispred njega, i Uputu i radosnu vijest

vjernicima.“ (Mlivo)

Sura 16:101-103 „I kad zamijenimo ajet umjesto ajeta - a Allah je Najbolji znalac

onog šta spušta - kažu: “Samo si ti izmišljač.” Naprotiv, većina njih ne zna. Reci:

“Spušta ga Ruhul-kudus (Duh Sveti) od Gospodara tvog s Istinom, da učvrsti one koji

vjeruju, i (kao) uputu i radosnu vijest muslimanima.” A doista znamo da oni govore:



“Samo ga smrtnik uči.” Jezik onog kome streme - je strani, a ovo je jezik arapski,

jasni.“ (Mlivo)

Ovo daje tri kontradikcije. Prvo 2:97 kaže da je anđeo Gabriel donio objave od Allaha Muhamedu,dok 16:102 kaže da je to Sveti Duh. Zbog ova dva stiha muslimani obično identificiraju Svetoga Duha

sa Gabrielom i kažu da je to samo još jedno od Gabrielovih imena. Kakogod, u drugom kontekstu onipotpuno zaboravljaju da su tu identifikaciju već napravili sa Muhamedom, govoreći da je MuhamedDuh Sveti ili 'Tješitelj' obećan od Isusa u Ivan 14-16, u očajnom pokušaju da nađu proročanstvo zaMuhameda kao što to tvrdi Sura 61:6. Ali očigledno, Duh Sveti ne može biti obadvojica, ne može bitiGabriel i Muhamed u isto vrijeme. Jedino ako muslimani vjeruju da je Muhamed zapravo Gabriel.

Drugo, u Suri 2:97 Kur'an tvrdi da je potvrda ranijih objava (kao i u mnogim drugim stihovima), dok

u Suri 16:101 Kur'an sebe vidi kao zamjenu ranijih objava. I ljudi su ga zvali krivotvoriteljem upravo

zato što se njegova objava ne slaže sa utvrđenom objavom Božjom.

Koji je Muhamedov odgovor na to? „Oni ne razumiju“ (stih 101).

Treće, unatoč činjenici da 16:103 kaže „Ovo je arapski, čisto i jasno“ – izjava koja navodno

odbacuje optužbut onih koji su Muhamedu govorili da je naučio svoju 'spiku' od nekoga tko nijefluentan u arapskom – Ipak, Kur'an sadrži mnogo riječi i fraze koje pripadaju drugim jezicima, evo

samo dva od mnogo primjera:

-

Faraon – dolazi iz egipatskog jezika i znači 'kralj' ili 'moćnik.' Riječ za 'kralja' u arapskom jedrugačija;

- Indžil – što znači Evanđelje ili ''Dobra vijest'' – dolazi od grčkog jezika. Ispravna riječ naarapski je ''bisharah''.

- Al-toar – sirijska riječ za 'planina'

-

Ta-Ha – hebrejska riječ za Ta-Ha poglavlje- Senin – hebrejska riječ za 'lijepo' -

Al-Zakat – hebrejska riječ za 'porez' -

Tabout – koptska riječ za 'kutija' - Surah – sirijska riječ za 'poglavlje knjige' - At-Taghout – etiopska riječ za 'suprotnosti' - Tafaq'a – rumunjska riječ za 'namjeravao učiniti' -

Al-Ferdous – perzijska riječ za 'vrt'

Pronađeno je da Kur'an sadrži 275 ne-arapskih riječi, koje su uvezene iz stranih jezika u to vrijeme.

Identificirane su hebrejske, koptske, perzijske, etiopske, barbarske, rumunjske, grčke, sirijske i

indijske riječi u Kur'anu.

68. Ne reci ''Tri''!?

Sljedeća 'kontradikcija' je posvećena muslimanskom akademiku i apologu islama Osami Abdallahu,koji voli razumijevati izjave na hiper-doslovan način, do točke ridikuloznosti. Samo ovaj mali draguljod kontradikcije je dovoljan da se dokaže da je Kur'an krivotvorina.

U Kur'anu pronalazimo sljedeću zapovijed:



Sura 4:171 „…Zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove. I ne recite: “Trojica!” -

prestanite, bolje je za vas!...“ (Mlivo)

Kur'an je vrlo jasan: ljudi trebaju vjerovati u Allaha i njegove poslanike i ne govoriti „trojica“ – ili

specifičnije, ne smiju govoriti arapsku riječ za 'tri.'

U drugu ruku, od muslimana se očekuje da recitiraju Kur'an na arapski. Tradicionalno, barem za

vrijeme ramazana, u većini džamija se recitira cijeli Kur'an. To je nemoguće učiniti bez recitiranjarijčei za 'tri' u tom stihu (i u mnogo drugih stihova, kao npr. 2:196, 228, 3:41, 4:3, 19:10, 24:58, 56:7,

77:30 itd).

Dakle, nemoguće je recitirati 4:171 bez da se bude neposlušno zapovijedi koju sadrži.

To mora da je najkraća kontradikcija i logički problem u Kur'anu.

69. Problem beskonačnog kruga

Sura 26:192, 195, 196 „I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova… Na jeziku

arapskom, jasnom. I uistinu, on (Kur'an) je u zeburima ranijih (proroka).“ (Mlivo)

Sada, 'raniji zeburi' su Tora i Indžil, koji su zapisani na grčki i hebrejski. KAKO može ARAPSKI Kur'anbiti sadržan u knjigama drugih jezika? Nadalje, morao bi sadržavati isti taj redak Kur'ana jer Kur'an je

sadržan u njima. I tako su ta prošla Pisma sadržana u još ranijim pismima i tako smo u beskonačnomkrugu, što je apsurdno.

Sura 26

192 „I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova,

193 Spušta ga Duh pouzdani, 194 Na srce tvoje, da budeš od opominjača, 195 Na jeziku arapskom, jasnom.

196 I uistinu, on (Kur'an) je u zeburima ranijih (proroka). (Mlivo)

Muslimani komentiraju da DA! Kur'an je U njima, i oni su kompletni U Kur'anu. Što vam to govori?Da su identični sa Kur'anom.

Nisam siguran koliko muslimana drži ovu mišljenje, ali tu su dva proturječna stiha, stih 195proturječi stihu 196.

Jedan važan razlog objave Kur'ana na arapski je taj što ranije objavne NISU bile na arapski, i s togaih Arapi nisu mogli razumjeti. Čak i ako Kur'an i ranije knjige nisu identične (osim prijevoda na druge

jezike), stih 196 kaže da je Kur'an sadržan u ranijim knjigama.

Sada imamo izbor između dvije različite laži u Božjoj objavi. Zbog stiha 196, stih 'na jeziku

arapskom, jasnom' je sadržan u ranijim objavama. To je laž, jer te knjige nisu objavljene na arapski. Stoga, to se ne može nalaziti u ranijim objavama. Ali onda stih 196 ostaje kao laž u Kur'anu.

Stih 16:103 također tvrdi 'ovo je arapski čist i jasan' – što se odnosi na Kur'an, bez sumnje.



Ali stih 196 je dijamantna kontradikcija, jer je taj stih kontradikcija sam sebi. Koliko je ranijih objava

bilo? Konačno ili beskonačno?

Stih 196 je dio Kur'ana, i svojom vlastitom izjavom on je također i dio ranijih pisama. Recimo da jeon u ranijem pisma 'A'. Sada, istim rezonovanjem, mora postojati i ranije pismo B, koje sadržava taj

stih, i ranije pismo C koje sadržava taj stih, i… beskonačno – potrebno vam je beskonačno mongopisama zato što biste inače imali laž u stihu 196, koji tvrdi da je dio nepostojećih ranijih pisama.

Beskonačno mnogo pisama je fizički nemoguće. Nije li to zanimljiva kontradikcija/greška u Kur'anu?

Stih 196 je stvarno pun problema. Postoje mnoge stvari u Kur'anu koje postaju čista besmislica kadbiste ih zamislili u Kur'anu ili Tori. Posljedica bi bila to da Bog objavljuje budalaste objave i pričagluposti. To naravno nije istina, i zato se stih 196 mora odbaciti kao takav da nema logike u sebi ni

koliko je zrno gorušice.

Odgovor muslimana (Randy Desmond)

„Jednostavno rečeno, kada se kaže: 'on je u zeburima ranijih proroka' – odnosi se na učenjeKur'ana, referencu iz Kur'ana itd.

Kada kažemo da je nešto 'u' nečemu drugom, mislimo li da je doslovno ili kompletno 'u' tome?

Na primjer: „Ti si 'u' nevolji!“

Sada, mislim li ja da si ti nekako isprepleten ili dio koncepta nevolje? Ili mislim da riječ 'ti' označavariječ 'nevolja'? Ili je značenje 'ti' isto kao i značenje 'nevolja'? Ili sam ti rekao 'kako' si ti u nevolji?

Ne. Na sličan način, autor ne treba pretpostavljati da 'on je u' zanči 'on je'.“

Randy, slobodno izbaci što hoćeš. Stranka koja odgovara daje pogrešne usporedbe. Ako kažem dasam ja u svojoj sobi, da li to znači da sam potpuno lociran unutar sobe, fizički? Ili sam unutra ili nisam.'Nevolja' nije lokacija, to je 'stanje'. Biti 'u nevolji' znači suočiti se sa teškim okolnostima. Pitanj eje: dali su Tora i Evanđelje (fizički ili barem jasno definirani) entiteti, ili su 'stanja' i 'okolnosti'?

Ako želimo pitati je li određeni citat, paragraf ili poglavlje u određenoj knjizi, onda ono jeste u knjiziili nije. To je čisto, crno-bijelo pitanje. Nema potrebe da se zbunjuje pitanje sa drugim upotrebama

riječi 'u'. Pitanje nije o tome kako se sve može upotrijebiti riječ 'u' na bosanskom ili engleskom, nego

što ta sura znači i da li ima smisla. Svjestan sam samo jednoga stiha u Kur'anu koji može biti manje iliviše pronađen u prošlim objavama. Je li to dovoljno da izjava u Suri 26 bude istinita? Imate laž u

Kur'anu.

70. Je li Tora kao Kur'an ili nije?

Muslimanske tvrdnje da je Biblija iskrivljena vode kontradikciji između Sure 2:24 i 17:88 u jednuruku, i 28:49 i 46:10 u drugu.

U više ajeta, Kur'an izaziva nevjernike da proizvedu nešto slično njemu:

Sura 2:23-24 „A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte surusličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne



učinite - a nećete učiniti - tad se bojte vatre, one čije će gorivo biti ljudi i kamenje.Pripremljena je za nevjernike.“ (Mlivo)

Sura 10:38 „Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite suru sličnu njemu i pozovitekoga možete mimo Allaha, ako ste istiniti.” (Mlivo)

Sura 11:13 „Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu,izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!” (Mlivo)

Sura 17:88 „Reci: “Kad bi se sakupilo čovječanstvo i džinni, da donesu sličan ovomKur’anu, ne bi sličan njemu donijeli, makar oni jedni drugima bili pomagači.“ (Mlivo)

Sura 52:33-34 „Zar govore: “Izmislio ga je.” Šta više! Ne vjeruju! Pa neka donesu hadis

sličan njemu, ako istinu govore!“ (Mlivo)

Na osnovu tih stihova, muslimani su uvjereni da ne postoji ništa slično Kur'anu, da je apsolutno

jedinstven i nedodirljiv. Za mnoge je to važan dio vjere u božansko porijeklo Kur'ana, i nitko nije biodorastao tom izazovu. Kur'an tvrdi da je objava dana Mojsiju bila slična ili jednaka Kur'anu. Pogledajtesljedeći stih:

Sura 28:48-49 „Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše: “Zašto (mu) nije dato sličnošta je dato Musau?” Zar nisu nevjerovali u ono šta je dato Musau od ranije? Rekoše:“Sihra dva, međusobno pomažuća”, i rekoše: “Uistinu, mi smo u svako nevjernici.”Reci: “Pa donesite od Allaha Knjigu koja je bolja uputa od ove dvije, da bih je

slijedio, ako ste istiniti.” (Mlivo)

Muhamed izaziva nevjernike da donesu knjigu koja ne samo da je bolja od Kur'ana, nego i od knjige

Mojsijeve!

Komentar ibn Katira:

„Dvije vrste magije, pomažu jedna drugoj!“

'Ali bin Abi Talhah i Al-'Awfi su izvijestili da Ibn Abbas govori da se taj stih odnosi na TORU i na

Kur'an, zato što Allah kaže sljedeće:

'Reci: “Pa donesite od Allaha Knjigu koja je bolja uputa od ove dvije, da bih je slijedio, ako steistiniti.”

Allah spominje Toru i Kur'an zajedno, kao i u sljedećem ajetu:

Sura 6:91-92 „…Reci: 'Ko je objavio Knjigu, onu s kojom je došao Musa, svjetlom i Uputomljudima? … A ova Knjiga koju smo objavili, blagoslovljena je, potvrda one prije nje…“

Na kraju iste Sure, Allah kaže:

„Zatim smo dali Musau Knjigu potpunom za onog ko čini dobro i detaljnom za svaku

stvar“ (6:154)

„ova Knjiga koju objavljujemo, blagoslovljena je; zato je slijedite i bojte se (Allaha), dabi vam se smilovalo,“ (Mlivo) (6:155)



To pretpostavlja da je knjiga Mojsijeva bila dostupna za vrijeme Muhameda, i jednaka Kur'anu štose tiče vodstva. Kur'an dalje govori da su mu prošla pisma slična, ili su ista (mithlihi ), isti izraz koji je

pronađen u sljedećem stihu:

Sura 46:10, 12 „Reci: “Vidite li: ako je od Allaha, a ne vjerujete u njega, a posvjedočio

je svjedok od sinova Israilovih na sličnom (mithlihi ) njemu, pa je vjerovao - a uzoholiliste se?” Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.“ I prije njega je Knjiga Musaova bila

vodilja i milost. A ova Knjiga je potvrda na jeziku arapskom, da upozori one koji zulm

čine, i radosna vijest za dobročinitelje. (Mlivo)

Primijetimo strukturu argumenta Kur'ana – pretpostavljajući božansko porijeklo Tore, autorKur'ana tvrdi da pošto je Kur'an 'sličan kao Tora' – zbog toga je i on božanskog porijekla. U ovom

kontekstu Kur'an pokuša da ustanovi svoj autoritet na osnovu autoriteta Tore. Reći da je Kur'an kaoTora znači isto kao i reći da je i Tora kao Kur'an. Dakle, na osnovu svjedočanstva samoga Kur'ana,Tora je kao i Kur'an, i s toga ispunjava izazov s početka ovoga teksta 'donesite nešto slično'.

Evidentno je iz citata iznad da je autor Kur'ana vjerovao kako Biblija, ili barem knjiga Mojsijeva jeispunila izazov Kur'ana da se proizvede nešto slično njemu. Ali ako je Mojsijeva knjiga bila mijenjanaod strane ljudi, kako može iskrivljeni tekst BITI KAO KUR'AN kada više nije čisto božanskog porijekla?Kako mogu ljudski dodaci ispuniti takozvani božanski kur'anski tekst? Hoćemo li pretpostaviti da jeautor Kur'ana tvrdio da iskrivljeni tekst koji tvrdi da je knjiga Mojsijeva je jednak vrijednosti Kur'ana?

Očigledno ne, a to znači da:

1. Kur'an govori da su prošla Pisma postojala u čistom obliku za vrijeme Muhamedovogvremena.

Nadalje, Tora je morala biti spreman i dostupna za usporedbu sa Kur'anom i s tim

hipotetičkim izazivačima, ako bi se našao netko da pokuša donijeti knjigu kao što su te dvije.Niti bi argument da je Kur'an sličan Tori (46:10) niti izazov da se donese knjiga bolja od Tore(28:49) imao smisla ako Tora nije bila dostupna da se obavi potrebna usporedba.

Moramo naglasiti našu glavnu točku: Kur'an daje izjavu da je Tora (kakva je bila dostupnaMuhamedu) jednaka Kur'anu u vrijednosti i vodstvu i da je kao Kur'an, ili slična Kur'anu. Akomuslimani žele zadržati svoju optužbu da je Tora bila iskrivljena, tj. da je njezin tekst 'ljudski' i

neinspiriran, onda to govori da Kur'an nije bolji od ljudskog proizvoda. To bi bio apsurdni

zaključak. Tako je očigledan zaključak iza tih kur'anskih stihova taj da je Tora u svojoj cjelostibožanskog porijekla, i Kur'an je također. Kur'an niti govori da je Tora bila iskrivljena prijeMuhamedovog vremena, niti sadrži upozorenja ili proročanstvo da će se takva iskrivljenja

dogoditi u budućnosti. Podrazumijeva i pojačava autoritet Tore bez ikakvih ograničenja.

2. Kur'an uči da su barem dijelovi, ako ne i sva prošla Pisma slična Kur'anu, i čak mu pariraju uvidu vodstva i sadržaja.

Želimo naglasiti da iz kršćanske perspektive nema usporedbe između Biblije i Kur'ana, nasuprottome što Kur'an kaže. Sveta Biblija je inspirirana nepogrešiva Riječ pravoga Boga, a Kur'an to nije.Kur'an je samo loša imitacija prave i čiste Božje Riječi.

Oni muslimani koji unatoč dokazima i dalje inzistiraju da Kur'an uči da su prošla Pisma bilaiskrivljena, moraju se suočiti s još jednom dilemom:



1. Ako prihvaćate presudu Kur'ana da je Tora kao Kur'an (28:49, 46:10), onda je izazovKur'ana već bio ispunjen prije nego je i nastao. Ta pretpostavka da je tora iskrivljenarezultirao bi unutarnjom kontradikcijom u Kur'anu prema stihovima citiranima iznad, Sura

2:24 i 17:88 – autor Kur'ana tvrdi da je nemoguće i ljudima i džnima da donesu bilo što sičnonjemu. Ako je Tora Muhamedovog i našeg vremena iskrivljena od čovjeka, a Kur'an i dalje

tvrdi da je kao i Kur'an, onda to postaje jasna kontradikcija. (Postoje manuskripti Tore 1000godina stariji od Muhameda, Tora nije bila mijenjana)

2. Odbacujete izjavu Kur'ana da je Tora kao Kur'an. Zašto biste onda vjerovali u Kur'an da jeod Boga, ako kažete da Kur'an griješi?

Sažetak: Kada se izvrši pažljiva analiza SVIH izjava iz Kur'ana u vezi židovskih i kršćanskih pisama,zaključak je taj da Kur'an uči da su ta pisma prava Božja Riječ i Kur'an drži do njihovog integriteta iautoriteta. S toga, naširoko gurana tvrdnja muslimana da je Biblija (uključujući Toru) bila iskrivljena ida više nije originalni božanski inspiriran tekst, vodi prema više problema i apsurdnosti. Stavlja Kur'anna nivo iskrivljenog teksta, jer Kur'an tvrdi da je kao Tora, pretvara izazov Kur'ana u farsu zato što je u

tom slučaju izazov Kur'ana već bio srušen prije nego je i dan, i stvara unutarnju kontradikciju uKur'anu jer Kur'an tvrdi obadvoje – tvrdi i da izazov ne može biti srušen, a tvrdi i da postoji knjiga(Tora) koja ispunjava taj izazov.

Optužujući Bibliju da je iskrivljena, muslimani poriču čisti izazov Kur'ana. Moraju odbaciti određeneizjave KUr'ana da bi zadržali to mišljenje. U drugu ruku, ako bi muslimani slijedili pravo učenje Kur'anada je Tora prava Riječ Božja, i prihvatili razmišljanje Kur'ana koji izvlači svoj autoritet iz toga što je'kao Tora', onda bi morali odbaciti islam kao laž, jer KUr'an nepomirljivo proturječi Tori u mnogimosnovnim učenjima. Kur'an samo tvrdi da je potvrda Tora i Evanđelja, ali zapravo je u oštrojkontradikciji i sa židovskim i kršćanskim pismima na koja se poziva.

1. Prihvaćanje integriteta i božanskog autoriteta Biblije kao što to uči Kur'an – neizbježno vodi zaključku da Kur'an nije od Boga zato što proturječi ranijim objavamaod Boga – dok tvrdi da potvrđuje te objave i donosi isto učenje samo u drugom

jeziku.

2. Tvrdnja da je Biblija iskrivljena proturječi jasnom učenju Kur'ana i implicira daKur'an sadrži apsurdne izjave i unutarnje kontradikcije. To također mora voditiodbacivanju Kur'ana kao Božje Riječi.

Kur'an ne može biti Riječ Božja, ako ga se shvati ozbiljno.

71. Trebaju li židovi i kršćani slijediti Bibliju ili Kur'an?

Kur'an upućuje židove i kršćane da slijede uputu koja im je dana u Tori/Zakonu i Indžilu/Evanđelju:

Sura 5:43 „A kako će tebe uzeti sucem, a kod njih je Tewrat, u njemu sud Allahov?

Zatim se okreću poslije toga, a nisu takvi vjernici.“ (Mlivo)

Taj ajet je zanimljiv zato što obeshrabruje židove (i vjerojatno kršćane) da dolaze Muhamedu da gapitaju za uputu jer imaju Toru koja sadrži Allahove upute!



Sura 5:46-47 „I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrđujući onoispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indžil, u kojem je uputa i svjetlost i potvrda zaono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka bogobojaznima. I neka sljedbenici Indžilasude onim šta je Allah u njemu objavio. A ko ne sudi onim šta je objavio Allah - pa ti

takvi su grješnici.“ (Mlivo)

Ovdje je kršćanima rečeno da se posavjetuju sa Evanđeljem jer je vodstvo i svjetlo. Dakle, ti stihoviu osnovi govore kršćanima i židovima da im nije potreban Muhamedov Kur'an, jer oni imaju sve štoim treba u Zakonu i Evanđelju.

Kur'an nastavlja pa kaže Muhamedu da sudi prema objavi koja mu je dana:

Sura 5:48-49 „A objavili smo tebi Knjigu s Istinom, potvrđujući ono pri je nje od

Knjige, i čuvarom nad tim. Zato sudi među njima onim šta je objavio Allah i ne

slijedi strasti njihove umjesto onog šta ti je došlo od Istine. Svakom od vas smo

načinili zakon i put. A da je htio Allah, sigurno bi vas učinio ummom jednom.

Međutim, (hoće) da vas iskuša u onom šta vam je dao. Zato se natječite u dobrimdjelima. Allahu je povratak svih vas, pa će vas obavijestiti o onom u čemu ste serazilazili. I da sudiš među njima onim šta je objavio Allah, i ne slijedi strasti njihove, i

čuvaj ih se da te ne zavedu od dijela onog šta ti je Allah objavio. Pa ako se okrenu, tadznaj da Allah želi da ih pogodi zbog izvjesnih grijeha njihovih. A uistinu, mnogi od ljudi

su grješnici.“ (Mlivo)

Reference iznad izrazito govore da je Allah postavio za svakoga specifičan zakon (šerijat) i put, jernjegova svrha nije takva da svi ljudi budu ujedinjeni u jedno. To govori da je svaka skupina ljudi

primila zakone koji su sadržavali velike razlike između se, tako da nijedan put koji je Allah dao nije

identičan jedan s drugim, i to je jedan od razloga zašto su nacije postale podijeljenje.

Ibn Katir komentira:

„…Allah je poslao razne zakone svim prošlim poslanicima, ali svi su se slagali oko iste vjere(Tavhid)… Sve prošle religije prošlih proroka imaju drugačije zakone u vezi zapovijedi izabrana. Jedna stvar mogla je biti zabranjena u jednoj, a dopuštena u drugoj religiji, i

obrnuto. I zakon je mogao biti blag u jednoj, a oštar u drugoj. Kakogod, posljednji Šerijat jebio poslan da zapečati sve proroke. Muhamed je ukinuo sve prošle religije i zakone, i Allah jeto propisao cijelom čovječanstvu i džinima, Arapima i ne-arapima.

Allahov stih „A da je htio Allah, sigurno bi vas učinio ummom jednom. Međutim, (hoće) da

vas iskuša u onom šta vam je dao“ – znači da je On dao različite zakone da bi testirao Svojesluge prema tome, i da ih kazni ili nagradi za njihova djela.“

Ibn Katir jasno vidi da postoji problem u tome što Kur'an govori i pokušava nekako riješiti dilemu.Sure 5:43 i 47 ne govore židovima i kršćanima da su slijedili svoja Pisma do vremena prije Muhameda,ili samo još za vrijeme Muhameda, i da je Muhamedov Kur'an došao da ukine stare zakone. Naprotiv,ti stihovi ekspresno ohrabruju židove i kršćane da se drže Tore i Evanđelja, unatoč činjenici što jeKur'an već stigao.

Primijetimo ponovo što Sura 5:43 zapravo govori:

Sura 5:43 „A kako će tebe uzeti sucem, a kod njih je Tewrat, u njemu sud Allahov?Zatim se okreću poslije toga, a nisu takvi vjernici.“ (Mlivo)



Primijetite zapis koji govori da su židovi došli Muhamedu, jasno je da se odnosi na događaj koji sedogodio u Muhamedovo vrijeme. Jasno je onda i to da je ibn Katir u krivu. On je pokušao riješiti tajproblem tvrdeći da se konkurencija slijedila samo u prošlosti, ali sada treba slijediti Kur'an. Ali Kur'anne govori to.

To nas dovodi do dileme u vezi toga što Kur'an govori drugdje, što je ibn Katir pokušao pomiriti.Muhamedu je rečeno da sudi kršćanima i židovima objavom koja mu je dana u Kur'anu, i da Kur'an

potvrđuje stara Pisma, Toru i Indžil. Kur'an čak i zapovijeda židovima i kršćanima da slijede Kur'an:

Sura 2:40-41 „O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i

ispunite zavjet Meni, ispuniću zavjet vama, i Mene - ta Mene se bojte! I vjerujte u

ono šta sam objavio - potvrđujući ono što je uz vas - i ne budite prvi nevjernik u

njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu malu i Mene - ta Mene se bojte“ (Mlivo)

Sura 2:89 „Pa pošto im dođe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih - a prije

su tražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju - pa pošto im dođe šta prepoznaju, ne

povjerovaše u njega. Zato neka je prokletstvo Allahovo nad nevjernicima. (Mlivo)

Ova dva teksta združuju kršćane i židove i govore im da ispunjavaju ono što im je naređeno uBožjim objavama, Tori i Indžilu:

Sura 5:66, 68 „A da oni stoje uz Tewrat i Indžil i ono šta im je objavljeno odGospodara njihovog, sigurno bi jeli iznad sebe i ispod nogu svojih. (Postoji) međunjima umma srednja, a (od) mnoštva njih je zlo šta rade. Reci: “O sljedbenici Knjige!

Niste ni na čemu dok se ne budete držali Tewrata i Indžila, i onog šta vam jeobjavljeno od Gospodara vašeg.” A sigurno će ono šta ti je objavljeno od Gospodaratvog povećati mnogima od njih bunt i nevjerovanje. Zato ne očajavaj nad narodom

nevjernika. (Mlivo)

Te tvrdnje dovode do mnoštva problema. Prvo, postoje mnoga pitanja u kojima Kur'an nepotvrđuje prošle objave, nego im ekspresno proturječi. Drugo, kako je mogao Muhamed suditi židovei kršćane Kur'anom i onda očekivati da te skupine sude prema svojim Pismima, a ne Kur'anom? Kako

židovi i kršćani mogu izvršavati ono što traže njihova Pisma kada Kur'an proturječi mnogim učenjima itvrdnjama u Bibliji?

I Muhamedu je samom zapovijeđeno da se posavjetuje sa prošlim Pismima ako sumnja u istinitostKur'ana:

Sura 10:94 „Pa ako si u sumnji o onom šta ti objavljujemo, tad pitaj one koji čitajuKnjigu (objavljenu) prije tebe. Doista, tebi dolazi Istina od Gospodara tvog, zato

nikako ne budi od sumnjivaca;“ (Mlivo)

To govori da je Biblija iznad Kur'ana, i s toga Biblija mora odrediti da li je Kur'an istina ili nije, koji

dijelovi Kur'ana se mogu prihvatiti, a koji su laž itd. To znači da svaki put kada je Muhamedproturječio zabranama i instrukcijama Biblije, Kur'an mora biti odbačen.

Evo sažetak svih problema koji nastaju time što Kur'an uči:

1. Židovima je rečeno da ne dolaze Muhamedu po odluku, nego da slijede odluke Allaha u

Tori.



2. Židovima i kršćanima je zapovjeđeno da slijede upute svojih Pisama, Tore i Evanđelja.

3. Biblija određuje da li je Kur'an istinit ili nije.

4. Muhamed mora suditi židove i kršćane koristeći Kur'an koji je bio poslan da potvrdi i zaštiti

prošla Pisma.

5. Židovima i kršćanima je zapovijeđeno da slijede upute Kur'ana.

6. Kur'an ne uspijeva potvrditi prošle objave, Toru i Evanđelje, jer im besramno proturječi umnogim učenjima.

7. To donosi probleme kršćanima i židovima pošto Kur'an zapovijeda da oni slijede vodstvo iuputu svojih Pisama, što ne mogu učiniti ako žele slijediti Kur'an.

8. To znači da kršćani ili židovi moraju ili odbaciti Kur'an kad god proturječi Bibliji, ili odbaciti

Bibliju kad god proturječi Kur'anu.

9. A opet, odbaciti Kur'an da bi se držali Biblije znači ići protiv zapovijedi Kur'ana da ga slijede.

10. U isto vrijeme, odbaciti Biblju da bi se držali Kur'ana znači ići protiv zapovijedi Kur'ana daslijede Bibliju.

72. Stara žena i Božji karakter

Sura 26:168-171 "Ja se gnušam toga što vi radite!" - reče on; "Gospodaru moj,sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!" I Mi smo sačuvali njega iporodicu njegovu - sve, osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili…“(Korkut)

Sura 7:83 „I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostalasa onima koji su kaznu iskusili. (Korkut)

Ovo je ili kontradikcija, jer jednom je 'starica' neka a drugi puta 'Lotova žena', ili je ovo premamuslimanskim komentatorima ista osoba. To 'rješava' problem identiteta te žene, ali ne odajepoštovanje prorokovoj ženi. 'Starica' koja nije bila vrijedna čak ni bude jasno identificirana. Je li to

opći prezir prema ženama, ili samo prema staricama? Nije li najvažnija osoba u čovjekovom životunjegova žena? Koliko više poštovanja zaslužuje žena od proroka? Zašto Allah nije uslišao Lotovumolitvu za svoju obitelj koja je uključivala i njegovu ženu?

Sura 11:81 „Rekoše: “O Lute! Uistinu, mi smo izaslanici Gospodara tvog. Neće tedoseći.11:81 Zato kreni s porodicom svojom u dijelu noći i neka se niko od vas neokreće, izuzev žene tvoje. Uistinu, to što će pogoditi nju, je ono što će pogoditi njih.

Uistinu, rok njihov je jutro. Zar jutro nije blisko?” (Mlivo)

Sada, očigledno, Bog može zapovijediti što god on hoće. Ali ovdje postaje jasno da Lotova žena nijepogledala usprkos Božjoj zapovijedi, nego sam Allah nije htio da spasi Lotovu ženu, i Lotu je rečeno da

se ni ne razmišlja o svojoj ženi jer će ju Bog uništiti svakako. Zar nije to okrutno?



Moj problem nije toliko sa prezirnim izrazom 'starica' – nego sa karakterom Boga kako je prikazan

tu u Kur'anu. Opis njegove žene kao 'starica' je u održavanju Allahove nezainteresiranosti za sudbinuLotove žene. U Suri 27:57 čitamo: „Odredili smo za nju da bude od zaostalih“

U Bibliji je rečeno da je cijela Lotova obitelj pozvana da bude spašena. Žena nije poslušala zapovijed

anđela i okrenula se, i zato se pretvorila u stup soli. U Kur'anu, Bog određuje da će kazniti Lotovuženu i govori Lotu da se ni ne misli o njoj. Prezir i sud je najavljen prije. Nije imala prilike da posluša ida se spasi. Bog je odlučio da kazni i odvede ju u propast. Nema govora o tome više. Isto kao što Allahušutkava Nou u 11:45-47 kada je on tražio da mu spasi sina od poplave.

73. Još problema sa pričom o Lotu

Sura 7:82 „Odgovor naroda njegovog bio je jedino što rekoše: “Protjerajte ih iznaselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se čiste.” (Mlivo)

Sura 29:29 „…Tad je bio odgovor naroda njegovog samo što su rekli: “Daj nam kaznuAllahovu, ako si od istinitih!” (Mlivo)

Očigledno, odgovor je različit. I pošto obadva puta kaže 'jedino su ovo rekli' – nisu mogli rećiobadvoje u isto vrijeme sa jednim zapisanim u jednoj Suri, a drugim u drugoj, jer bi postojao 'drugi

odgovor' – što proturječi 'samo što su rekli ovo…'

Muslimani će reći da su se te dva izvještaja dogodila u dvije različite prilike. I to je prihvatljiv

odogovor, iako to nije navedeno u Kur'anu.

74. ''Ćeif'' Allahov?

Sura 29:21 „Kažnjava koga hoće, a smiluje se kome hoće; a Njemu ćete biti vraćeni.”

(Mlivo)

Sura 14:4 „Pa, Allah zabluđuje koga hoće, a upućuje koga hoće; a On je Moćni, Mudri!(Mlivo)

Da li Allah uživa u kažnjavanju ljudi i time što ih vodi u zabludu? Allahove akcije se čine proizvoljne,

i on koga hoće vodi u krivi put i kažnjava ih, i ništa s ene može učiniti sa naše strane da utičemo nanjegovu odluku.

Pitanje slobodne volje i sudbine je teško i u kršćanskoj teologiji također. Ali muslimani trebajupronaći odogovr za sebe.

Pitanje je: Tko je odgovoran za moj život, i može li se pravdom nazvati to da me Bog kažnjava zaono što me je prisilio da učinim? I kršćanstvo i islam drže da je Bog suveren i da je pravedan.

75. Je li Abraham razbio idole?



Izvještaji o Abrahamu, Sure 19:41-49, 6:74-83 se mnogo razlikuju od Sure 21:51-59.

U 21:51-59 Abraham uništava idole da pokaže ljudima da oni nemaju nikakve moći i prepire se snjima, a zauzvrat – oni ga pokušavaju ubiti bacajući ga u vatru (nadalje, u stihu 57 on uništava njihoveidole (njihovu imovinu) iza njihovih leđa, i u stihu 63 on laže u vezi toga. Je li to ponašanje iskrenog

proroka?)

Kakogod, dok u Suri 21 Abraham se jako suprotstavlja svojim ljudima, i čak razbija njihove idole, uSuri 19 Abraham biva ušutkan nakon što mu otac njegov prijeti da će ga kamenovati što govori protiv

njegovih idola. I Abraham ne samo da je ušutio, nego je i otišao, okrenuo se od njih. Ništa nije rečenoo razbijenim idolima. U Suri 6 se on također prepire sa ljuidma a da nije poduzeo ništa da im uništiidole.

Nadalje, Sura 6 se razlikuje od druge dvije u vezi toga što je Abraham prikazan kao obožavateljidola, i tek poslije shvaća svoju pogrešku.

76.

Kontradikcije u Kur_anu

Documents

Transcript of Kontradikcije u Kur_anu