SVEUČILIŠTE/ UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

TRAVNIK

KONKURENCIJA NA TRŽIŠTU BIH

STUDIJ SLUČAJA

TRAVNIK, novembar 2014.

SVEUČILIŠTE/ UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKU

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

TRAVNIK

KONKURENCIJA NA TRŽIŠTU BIH

STUDIJ SLUČAJA

Studenti: Esma Selimović

Zlatko Šarić

Nermin Delimustafić

Ernad Bašić

Vlatko Zlatunić

Predmet: Osnove ekonomije

Profesor: Doc. Dr Edin Arnaut

Asistent: Mr Dražen Laštro

Travnik, novembar 2014

0

SADRŽAJ:

1. UVOD.............................................................................................................1

2. PROBLEM U FOKUSU...............................................................................2

3. ALTERNATIVNA RJEŠENJA...................................................................4

4. IMPLEMENTACIJA...................................................................................5

5. ZAKLJUČAK................................................................................................6

0

1. UVOD

U ovom radu ćemo se baviti definicijom i osnovnim karaktristikama konkurencije, sa

posebnim osvrtom na konkurenciju tržišta Bosne i Hercegovine.

U sklopu uvodnih razmatranja donosimo osnovnu definiciju konkurencije. Izraz

„konkurencija“ je latinskog porijekla (concurrentia) i znači nadmetanje, suparništvo i

takmičenje. Konkurencija u ekonomskom smislu znači nadmetanje subjekata privređivanja

radi postizanja istog ili sličnog poslovnog cilja. Konkurencija – borba među učesnicima na

tržištu (konkurencija među potrošačima, kupcima, borba interesa), što ih je više, veća

konkurencija.

Borba interesa. Nameću svoje, kupci svoje interese. Za kupce je borba što oštrija

konkurencija. To dovodi do ponude proizvoda po povoljnijoj ceni, uslovi prodaje, kvalitet,

karakteristike proizvoda, bolja promocija, bolji način distribucije.

U ekonomskoj teoriji postoje dva osnovna tipa konkurencije:

1. Potpuna ili perfektna - koja se karakteriše: atomiziranom strukturom privrednih

subjekata, potpunim automatizmom u kretanju ponude i potražnje, nepostojanje

nikakvih prepreka za slobodno kretanje svih faktora privređivanja;

2. Nepotpuna ili imperfektna konkurencija – kada ne postoji neki od bitnih elemenata

potpune konkurencije;

Potpuna konkurencija je pretpostavljeno tržišno stanje kada postoji dovoljan broj preduzeća

(koji nude isti, homogeni proizvod) ili stepen suparništva da niti jedno od njih ne može uticati

na cijenu tog dobra. Odnosno, to je stanje u kojem nema drugog izbora osim prilagođavanja

prilikama koje diktira tržište.

Nepotpuna konkurencija je znatno odstupanje od savršene konkurencije i dolazi sa pojavom

nesavršenog konkurenta (monopola i oligopola), čija tržišna moć (najčešće povezani tržišni

udjeli) rezultiraju cijenama koje su veće od onih koje bi se formirale u uslovima savršene

konkurencije.1

Zakon o konkurenciji 2

1 Kadrija Hodžić, Edin Arnaut, Hasan Mahmutović, Halid Kurtović, „Osnove ekonomije“, Vitez/Travnik, 2014, str 131-1392 http://bs.wikisource.org/wiki/Zakon_o_konkurenciji

1

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije, nadležnosti i

način rada Konkurencijskog vijeća na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u Bosni i

Hercegovini.

Član 2.

Ovaj zakon primjenjuje se na sva pravna i fizička lica koja posredno ili neposredno učestvuju

u prometu roba i usluga i koja svojim djelovanjem sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju

tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu.

Važnost domaće proizvodnje u BiH redovno se ističe u vrijeme političkih izbornih kampanja.

No malo je vidljiva stvarna opredijeljenost nadležnih institucija za poticanje i uvezivanje

sistema domaće proizvodnje i potrošnje. Domaći prozvođači u Bosni i Hercegovini trpe

ogromne štete zbog neuređenog tržišta, slabih poticaja i nelojalne konkurencije iz uvoza.3

2. PROBLEM U FOKUSU

S obzirom da je konkurencija u Bosni i Hercegovini izrazito jaka, naročito kada je riječ o

pivovarama.  Lošom politikom, koja stimulira uvoz piva, država godišnje gubi više od

šezdeset miliona maraka. Proizvođači piva u Bosni i Hercegovini pozvali vlast da zaštiti

domaću proizvodnju - Vratimo naša radna mjesta kupovinom domaćih proizvoda. Odbijaju se

mnogi zahtjevi pivovara za zaštitu od prekomjernog uvoza u okviru regionalne zone slobodne

trgovine CEFTA, opravdavajući svoju inertnost strahom da nadležno ministarstvo ne

povrijedi odredbe sporazuma. Pivari međutim naglašavaju da sporazum CEFTA ne zabranjuje

uvođenje akciza, jer upravo ovakav način koriste zemlje potpisnice sporazuma kako bi

zaštitile domaću proizvodnju.

Ukoliko se primijeni model, koji su ponudili pivari, taj princip će omogućiti i drugim

proizvođačima da izbjegnu nelojalnu konkurenciju kojoj su postojećim propisima izloženi.

Čak se, takvim razvojem događaja, može očekivati i snižavanje cijena domaćih proizvoda.

3 http://balkans.aljazeera.net/video/nelojalna-konkurencija-ubija-bh-proizvodace

2

Stoga je važno da i sami potrošači u podršci domaćoj proizvodnji vide svoju šansu, kako kroz

manje troškove, tako i kroz dodatna zapošljavanja.  Pivari su iznijeli porazne podatke, koji se

zasnivaju na zvaničnim podacima Uprave za indirektno oporezivanje, a koji kažu da se u

Bosnu i Hercegovinu godišnje uveze oko 12.000 šlepera piva, odnosno 1,4 miliona hektolitara

(HL), što našu zemlje stavlja na čelo evropske liste uvoznika piva. Izraženo u novcu, BiH

godišnje uveze piva u vrijednosti preko 130 miliona maraka. S ovim količinama pokriva se

oko šezdeset procenata domaćih potreba, što je i u svjetskim razmjerama frapantan podatak,

vjerovatno nezabilježen u povijesti pivarstva, posebice stoga što države putem proizvodnje

piva kroz akcize i druge namete, ostvaruju ogromne prihode u svojim proračunima.

Primjerice, zahvaljujući domaćinskom odnosu Srbija uvozi manje od deset posto svoje

potrošnje, dok Hrvatska uveze manje od pet posto, rigorozno kontrolirajući svaku bocu piva

koja treba ući na njenu teritoriju. U susjednim zemljama nisu uvedene dodatne akcize na

uvoz, ali je stroga politika uvoza onemogućila pivare, recimo iz  BiH, da plasiraju svoje

proizvode u ove zemje. U vrijeme teške ekonomske krize država mora poduzeti korake kako

bi zaštitila svoje građane, a samo domaća proizvodnja, smatraju pivari, može omogućiti

otvaranje novih radnih mjesta. U tom smislu, proizvođači piva su pozvali građane Bosne i

Hercegovine, da prilikom kupovine bilo kojega proizvoda, prvo pogledaju da li imaju

kvalitetan domaći proizvod, jer je to zapravo jedini način da građani sami sačuvaju svoja

radna mjesta.

Premda Pivovara Tuzla godinama posluje stabilno, njena daljnja sudbina, kako tvrde u tom

poduzeću, ovisi o poslovnim uvjetima koje određuje vlada u Sarajevu. Većinski vlasnik

Pivovara je grupacija MIMS iz Sarajeva u vlasništvu Muje Selimovića. Inače, grupacija

MIMS postala je većinski vlasnik Pivovare u Tuzli putem Sarajevske pivovare i investicijskog

fonda Naprijed. U toj grupaciji niz je značajnih poduzeća u BiH, među kojima su najpoznatiji

sarajevski Klas i Vegafruit iz Male Brijesnice kod Doboja.

3. ALTERNATIVNA RJEŠENJA

3

Proizvodnja piva u Tuzli počela je prije 120 godina, a sadašnji godišnji kapacitet Pivovare je

200 tisuća hektolitara. Ove su godine planirana ulaganja u obnovu i modernizciju proizvodnje

Pivovare 11,76 milijuna eura. Do listopada trebala bi početi raditi nova punionica pa bi

Pivovara Tuzla godišnje udvostručila kapacitete, odnosno mogla proizvoditi 400 tisuća

hektolitara piva. Predviđena je i nabavka 29 novih transportnih vozila. Prije nekoliko dana i

Sarajevska pivovara nabavila je na desetke novih dostavnih vozila pa je očito grupacija MIMS

odlučila agresivnije nastupiti na domaćem tržištu. Pivovara Tuzla posjeduje ISO te HACAP

standard, ali kako kaže direktorica Pivovare Gorana Dautović, na tržištu se unatoč

kvalitetnom proizvodu suočavaju s nelojalnom konkurencijom. Ona kaže kako na uvoz

pivskog slada kojega nitko u BiH ne proizvodi plaćaju 11 posto carine i carinske pristojbe, a

uz to je uvoz piva u BiH iz zemalja okruženja bescarinski. Optužuje susjedne zemlje kako

proizvođačima piva iz BiH prave necarinske prepreke kod izvoza piva pa je praktično

nemoguće izvoziti pivo u Hrvatsku ili Srbiju te Crnu Goru.

1. Rješenje

U ovom rješenju predlažemo da se smanji uvoz inostranih pivovara, inostranih kompanija.

Samim tim bi omogućilo našim, domaćim pivovarama da posluju na dobar način.

2. Rješenje

U predhodnom rješenju smo predložili da se smanji uvoz. A ovdje predlažemo da se poboljša,

omogući izvoz našim kompanijama u druge države. Pospješiti našu proizvodnju u drugim

državama.

3. Rješenje

Također, smatramo da se naše kompanije veličaju, da se prave reklame. Kako kod domaćih

pivovara, tako i kod ostalih kompanija. Jer, želimo da većina ljudi veliča domaću proizvodnju,

kupuju domaće. Naravno, bolja je domaća konkurencija. Uveliko je bolje da je veći izbor

domaćih ponuđača, nego inostranih.

4. Rješenje

Želimo da podstaknemo vlast da štiti domaću proizvodnju. Jer, nelojalna konkurencija

inozemnih pivovara na tržištu BiH guši pivovare.

4

4. IMPLEMENTACIJA

Kao najbolje moguće rješenje, od četiri navedena, odabrali smo sljedeće : želimo da

podstaknemo vlast da štiti domaću proizvodnju. Mada su sva četiri rješenja najbolje rješenje.

Jer, nelojalna konkurencija inozemnih pivovara na tržištu BiH guši pivovare. Vrijedne

proizvođače u BiH uništavaju uvozni lobiji i nelojalna konkurencija. Također zbog

nedovoljnih poticaja ni na domaćem tržištu nisu konkurentni. Obaveza jeste da se u

narednom periodu osiguraju veći poticaji.

Kada su u pitanju entitetske razine kao i vlasti na razini BiH one su najodgovornije i moraju

osigurati izvoz, zaštitu domaće proizvodnje i stvoriti uslove za povlačenje sredstava iz

Europske unije jer s tim mjerama možemo stvoriti pretpostavke da naše prirodno bogatstvo u

BiH bude obrađeno od strane naših vrijednih stanovnika i da imamo dovoljno hrane za

vlastito stanovništvo. Danas u BiH lakše proizvoditi, jer se oni ne boje rada, ali je to što se

proizvede teško prodati, zahvaljujući loše vođenim politikama u posljednih dvadeset godina

koje su stvorile uslove nekonkurentnog tržišta i otvorile vrata uvoznim lobijima zbog čega

ispaštaju svi vrijedni proizvođači u BiH.

Vlast na državnom nivou treba da pomogne kako bi se ovo ostvarilo. To će biti dobro i za

budžet, i za zapošljavanje. Naime, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje, BiH

godišnje uveze 12.000 šlepera piva, što našu zemlju stavlja na čelo evropske liste uvoznika

piva. Izraženo u novcu, BiH godišnje uveze piva u vrijednosti većoj od 130 miliona maraka.

Ne bježati od konkurencije. Ona je dobro došla, tjera mnoge firme da rade bolje. Međutim,

oni imaju nelojalnu konkurenciju. Potrebno je stimulisati ljude koji imaju dovoljno znanja da

se upuste u lojalnu utakmicu, da iz sive zone prelaze u redovno poslovanje kako bi olakšali

postojećim, legalnim privrednicima poslovanje. Zato se mora napraviti dogovor sa vladom i

nadležnim institucijama da suzbijanje sive ekonomije postane prioritet.

5

5. ZAKLJUČAK

Svjesni smo da postoji mnogo nelojalne konkurencije u Bosni i Hercegovini. Mi smo naveli

primjer naših pivovara, koji se bore sa ovim problemom. Došli smo do zaključka da u Bosni i

Hercegovini postoji konkurencija, ali da to nije ono što mnoge naše vrijedne firme očekuju.

Žele poboljšanje konkurencije. Dokazali su da imaju kapacitete da pokriju cijele potrebe za

pivom u BiH. Međutim, ova nelojalna konkurencija se mora na neki način zaustaviti. Našli su

i načine. Rješenja koja su napisana u CEFTA i u njihovom zakonu. Pivarska industrija je

ujedinjena. Svi su pogođeni jednakim problemom. Vlast na državnom nivou treba da

pomogne kako bi to i ostvarili. Ne samo da se radi o ovim firmama, nego i o svakoj firmi koja

ima ovaj problem. To je ujedno i dužnost države. O dobrostojećoj državi, ovisi stanovništvo.

Potrebno je političko i socijalno jedinstvo, da svi zajedno rade na projektu kako bi se sačuvala

postojeća radna mesta, kako bi se privrednici iz sive ekonomije preselili u legalne tokove.

Pivari već godinama traže zaštitu domaće proizvodnje, međutim Ministarstvo vanjske

trgovine i ekonomskih odnosa do sada nije imalo sluha za njihove probleme, a postoje niz

slučajeva koji pokazuju najbolje koliko je ta zaštita potrebna. Država baš i ne nastoji da ovu

veoma značajnu oblast stavi u pravu funkciju. Čini se da nema jasnu strategiju šta sa poduzeti.

Nakon rata i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH je formirana kao država sa

dva entiteta. U datim istorijskim okolnostima i formalne i stvarne nadležnosti entiteta bile su

veće nego nadležnosti države. Ta se je situacija ogledala u sposobnosti države da osigura

četiri osnovne slobode na kojima se zasniva ujedinjeno tržište. Sve do kraja 2001. godine,

konkurencijska politika i pravo konkurencije nisu postojali na državnom nivou, a institucije

koje su trebale osigurati njihovu provedbu formirane su početkom 2004. godine. Kao rezultat

petogodišnjeg procesa reformi započetog objavljivanjem 1999. godine Bijele knjige o

modernizaciji i provedbi članova 81 i 82, 1. maja 2004. godine novi sistem primjene članova

81 i 82 Sporazuma stupio je na snagu u Evropskoj uniji (EU). Cilj reformi bio je osigurati

efikasniju zaštitu konkurencije.

Danas, možemo reći da je Zakon o konkurenciji, u materijalnom i procesnom smislu, u skladu

sa standardima EU u oblasti konkurencije. Ali, kad je riječ o Konkurencijskom vijeću (KV) i

Uredima za konkurenciju i zaštitu potrošača (UKZP) u entitetima, to jeste cijeloj

organizacijskoj strukturi potrebnoj da se ostvari zaštita konkurencije, vjerujemo da se može

pronaći bolji model.

6

7