Komljenovic, Prof. Dr Ilija i Kondic, Mr Danijela - Praktikum Iz Opsteg Ratarstva

Pro

f. d

r Il

ija

Kom

ljen

ović

, M

r D

anij

ela

Kondić

Ban

ja L

uka

20

09

PR

AK

TIK

UM

IZ

OP

ŠT

EG

RA

TA

RS

TV

A

PRAKTIKU IZ OPŠTEG

RATARSTVA

Poljoprivredni fakultet, Banja Luka Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A

Univerzitetski grad

Banja Luka

2

2 Prof.dr Ilija Komljenović, Mr Danijela Kondić - Praktikum iz Opšteg ratarstva

KLIMA I POLJOPRIVREDNA OCJENA KLIME

Klima i zemljište ĉine poljoprivredno stanište ili fiziĉki ambijent na kome je

organizovana poljoprivredna proizvodnja. Zajedno ĉine nerazdvojnu cjelinu, te se tretiraju

kao poljoprivredni prostor u ekološkom smislu. Klima je faktor na koga ĉovjek ne može

uticati, ali ga može korigovati poznavajući odreĊene klimatske i vremenske parametre kao i

poznavajući biljke i njihove zahtjeve za odreĊenim meteorološkim elementima.

Vrijeme predstavlja stvarno stanje meteoroloških elemenata i meteoroloških pojava

u datom momentu.

On je dakle skup izvjesnih vrijednosti koji u odreĊenom momentu i datom mjestu daju

karakter atmosferskog stanja. Vremenski razmak za koji se daje karakteristika vremena

obiĉno nije kraći od 15 minuta, koliko je upravo potrebno za mjerenje svih elemenata.

MeĊutim, u poljoprivredi, pojam vremena ĉesto se odnosi na duži vremenski period npr: ĉas,

dan, sedmica, dekada, mjesec, godišnje doba, fenofaza biljke, vegetacioni period pa ĉak i

godina.

Najvažniji meteorološki elementi i pojave su: sunčevo zračenje, zemljino izračivanje

(radijacija), vazdušni pritisak, temperatura vazduha, vlažnost vazduha, pravac i brzina

vjetra, oblaci i magla, kiša i snijeg, itd, (Azzi, 1952).

Klima predstavlja skup vremenskih pojava odnosno atmosferskih procesa koje

karakterišu srednje fizičko stanje iznad nekog mjesta bilo većeg ili manjeg predjela zemljine

površine.

Srednje fiziĉko stanje atmosfere dobija se iz dugogodišnjeg posmatranja (najmanje 30

godina) meteoroloških elemenata i pojava koji se sreĊuju i statistiĉki obraĊuju. Na taj naĉin

dobija se ĉitav niz odstupanja kako srednjih, tako i pojedinih ekstremnih elemenata od

dobijenih prosjeĉnih vrijednosti.

Prema prostoru na kome se prouĉavaju klimatske karakteristike, za podruĉje živog

svijeta, klima se može podijeliti na, (Azzi, 1952):

• klimu zemljišta

• klimu atmosfere

Vrijeme i klima imaju za poljoprivredu vrlo veliki znaĉaj jer vrijeme utiĉe na kvalitet i

kvantitet prinosa ratarskih i drugih kulturnih biljaka u toku jedne godine, dok se na osnovu

klimatskih karakteristika vrši rejonizacija kulturnih biljaka i gajenje domaćih životinja.

Klimatski elementi od koje zavise fotosinteza i mnogi drugi životni procesi u biljci su:

1. Svjetlost.

2. Toplota.

3. Voda.

4. Vazduh.

3


SVJETLOST

Svjetlost je neophodna biljci kao izvor energije, odnosno obrazovanje hlorofila,

fotosintezi, izvor toplote, aktiviranje raznih fermenata u biljci koji regulišu razne životne

procese odnosno etape razvoja (npr. klijanje sjemena, nicanje, cvatnje, oplodnje itd). Glavni

izvor energije, (odnosno svjetlosti) je sunce, premda se koristi i vještaĉka svjetlost (staklenici,

hidroponi), ali je od znatno manjeg znaĉaja.

Iskorišćavanje sunĉevog svjetla u procesu fotosinteza zavisi od temperature, vlage,

sadržaja hranjiva u zemljištu, gustoće usjeva, površine lišca, od pravca redova biljaka,

zasjenjivanja, itd.

Sastav svjetlosti

Sunĉevo svjetlo je dio ukupne radijacije koja se širi elektromagnetskim talasima kroz

prostor. Vidljivi je dio zračenja, ima dužinu od 400-760 mµ. Kraće od toga su kosmiĉke,

gama, rendgenske i dio ultraljubiĉastih zraka. Duži su infracrveni, radarski, televizijski i radio

zraci (Stojanović, 1985),

• Ultra-ljubičasti ispod 280-400 mµ.

• Ljubičasti, plavi, zeleni, žuti, narandžasti, crveni i infracrveni (preko 760 mµ).

Zraci talasne dužine ispod 280 mµ štetne su svim živim bićima.

Shema 1. Sastav sunčevog spektra

Za fotosintezu su znaĉajni zraci srednje dužine (plavi 440 - 490 mµ) i veće dužine (crveni 600

- 700 mµ). Crveno-žuti dio spektra stimuliše obrazovanje ugljikovodonika, plavi

bjelanĉevina, crveni hlorofila. Zraci ispod 800 mµ pa do 2000 mµ (infracrveni) imaju

toplotni efekat, i znaĉajne su za transpiraciju hlorofila.

Intenzitet svjetlosti

Intenzitet i trajanje svjetlosti zavise od geografskog položaja, nadmorske visine,

nagiba zemljišta, godišnjeg doba, oblaĉnosti, itd. Dio sunĉeve svjetlosti gubi se prolaskom

kroz atmosferu, naroĉito ultraljubiĉasti i kosmiĉki zraci. Kada svjetlost doĊe do površine

zemlje, jedan dio se odbija, a odbijena svjetlost se zove albedo. Ukupno se odbije u prosjeku

34 % svjetlosti. Odbijanje svjetlosti je nejednako a to zavisi od karaktera površine od koje se

odbija (od zemlje se odbije 8 - 20 % svjetla, od snijega 85 - 90 %) itd.

4


Veći intenzitet svjetla skraćuje temperature u uslovima jednake temeprature. Na većim

nadmorskim visinama intenzitet svjetla je veći, ali zbog nižih temperatura, usjevi sazrijevaju

sporije.

Za normalan rast i razvoj biljaka potrebna je odreĊena koliĉina svjetlosti, ali u tom

pogledu meĊu biljnim vrstama postoje razlike, pa se one dijele, (Azzi, 1952):

• Heliofite - zahtijevaju mnogo svijetla i ne podnose zasjenjivanje (kukuruz, krompir, duvan,

pamuk, itd.)

• Skiofite - trebaju manje svjetla i uspijevaju u sjeni

• Semiskiofite - zadovoljavaju se osrednjom koliĉinom svjetlosti (djetelina, pasulj, tikva, itd.)

Slika 1. Oblici albeda

Svaka kulturna biljka za normalan rast i razvoj treba odreĊen minimum koliĉine

svjetla izražen u luksima. Jedan luks je količina svjetlosti jedne svijeće mjerena na

udaljenosti od jednog metra. Sunce po izlasku ima 2000 luksa a u podne 20 000 luksa.

Grašak treba minimum 1100 luksa, kukuruz 1400 - 1800, pšenica i jeĉam 1800 - 2000, duvan

2200 - 2800, pasulj 2400 luksa.

Dužina osvjetljenja

Dužina osvjetljenja zavisi od dužine dana. Na ekvatoru dan traje uvijek 12 sati, a kod

nas je on najduži 22. juna a najkraći 22. decembra. Dužina osvjetljenja ili insolacije mjeri se

satima osunĉavanja. Ritam života biljaka prilagoĊen je dužini dana i noći. Dužina dana u

5


glavnom periodu vegetacije (proljeće-jesen), sa udaljavanjem od ekvatora raste, a u zimskom

periodu opada. Fotoperiodizam je reagovanje biljaka na dužinu dana, (Azzi, 1952):

• Biljke dugog dana - biljke koje za razvoj reproduktivnih organa moraju imati duži dan od 14

ĉasova (pšenica, zob, raž, grašak, repa, mrkva, lan, spanać).

• Biljke kratkog dana - biljke koje za razvoj reproduktivnih organa trebaju da provedu

odreĊeno vrijeme u uslovima kraćeg dana (manje od 14 ĉasova) npr.

pamuk, konoplja, kukuruz, proso, paprika. hrizantema.

• Neutralne biljke - podjednako se razvijaju u uslovima kratkog i dugog dana (suncokret,

jeĉam, paradajz, repica, heljda, ozimi mak, itd).

Kulturne biljke malo koriste sunĉevu energiju (svjetlost), od ispod 1 do 5 % od koliĉine koja

stigne na zemlju površinu. Da bi se ona bolje iskoristila treba voditi raĉuna o sljedećem:

• Da se kulture siju ili sade u optimalnim rokovima i optimalnoj gustoći.

• Da se koristi gdje je moguće sistem dva ili tri usjeva godišnje.

• Da se efikasno uništavaju korovi koji zasjenjuju kulturne biljke.

• Uzgoj združenih usjeva.

• Sjetva i sadnja u pravcu sjever – jug.

• U voćarstvu i vinogradarstvu - prorjeđivanje suvišnih grana radi boljeg korišćenja

svjetlosti i prorjeđivanje suvišnih biljaka i stabala.

TOPLOTA

Metabolizam biljaka može se odvijati samo pri odreĊenim temperaturama. Od toplote

zavisi i mobilizacija biljnih hranjiva u zemljištu, život zemljišnih mikroorganizama,

mogućnost primjene raznih agrotehniĉkih mjera.

Sunce je glavni izvor toplote (drugi izvori su geotermalne vode, vulkani, gejziri).

Raspored toplote na zemlji nije jednak, pa postoji prostorni i vremenski. Prostorni

raspored može biti vertikalni i horizontalni. U horizontalnom rasporedu veću ulogu ima

geografska širina, a toplota zavisi od ugla padanja sunĉevih zraka na zemlju i od dužine dana.

Na ekvatoru sunĉevi zraci padaju vertikalno, pa je njihov toplotni efekat maksimalan,

dok se ugao padanja sunĉevih zraka od ekvatora prema polovima smanjuje, pa zato po

pravilu, prema sjeveru i jugu toplota opada.

Sa geografskom širinom je u vezi zonalnost biljnog svijeta koji se naziva biljno-geografske

zone, (Azzi, 1952):

Tabela 1. Biljno- geografske zone (Azzi, 1952)

Biljno-geografske zone Geografska širina

1 Polarna 72-900

2 Arktiĉka 66-720

3 Subarktiĉka 58-660

4 Hladna umjerena 45-580

5 Topla umjerena 34-450

6 Suptropska 23-340

7 Tropska 15-230

9 Ekvatorijalna 0-150

6


Najpovoljniji je umjereni topli pojas gdje se danas nalazi najintenzivnija i najveća

poljoprivredna proizvodnja. Tropski pojas nije povoljan zbog intenzivnog rasta i razvoja

korova, bolesti i štetnika i nemogućnosti efikasne borbe protiv njih.

U vertikalnom pravcu, toplota je rasporeĊena po nadmorskoj visini. Povećanjem

nadmorske visine, toplota opada. To je zato što sunĉevi zraci, dolazeći na zemljinu površinu,

prolaze kroz atmosferu, a da se pri tome ne zagrijava već je zagrijava reflektovana toplota sa

površine zemlje (toplotna radijacija).

Slika 2. Zagrijavanje površine Zemlje zavisno od nadmorske visine

Vremenski raspored toplote dijelimo na godišnji i dnevni, a on zavisi oci ugla padanja

sunĉevih zraka. U zimi je ugao padanja manji, pa je zato hladnije nego ljeti.

Za biljnu proizvodnju važne su toplotne prilike u prizemnom sloju atmosfere, do 5 m

visine. Za život biljke važne su kardinalne temperaturne tačke a to su temperaturni

minimum, optimum i maksimum. Ispod temperaturnog minimuma i iznad temperaturnog

maksimuma ne mogu se odvijati fiziološki procesi u biljci. Sve biljke nemaju odreĊene

kardinalne taĉke za sve faze razvoja, nego su one razliĉite. Razliĉite su za klijanje, nicanje,

razvoj pojedinih organa za cvatnju, oplodnju, sazrijevanje. Na primjer, minimalne

temperature za klijanje iznose: za raž, grašak, zob, grahoricu, konoplju i trave 1 - 20C, jeĉam,

pšenicu, repu, lan, bob, mrkvu i cveklu 3 - 50C, suncokret, krompir 6 - 7

0C, kukuruz, sirak i

soju 8 - 100C, pasulj, pirinaĉ 10 - 12

0C, lubenice, krastavac, duvan 12 - 15

0C. Raspon

temperatura za sve životne procese kulturnih biljaka kreće se od 0 do 450C. Aktivan rast i

životni procesi većine biljaka poĉinju na 50C, pa se ta temperatura oznaĉava kao biološki

temperaturni minimum. Temperature iznad 50C, nazivaju se efektivne temperature a 20 i 30

0C su optimalne temperature za glavne fiziološke procese, a naroĉito za fotosintezu. Na 45

0C

hlorofil se inaktivira, a iznad 450C dolazi do njegove razgradnje. Na 50

0C prestaje disanje i

većina biljaka ugiba.

7


Slika 3. Izmjene toplote zavisno od dana i noći

Biljke imaju razliĉite zahtjeve prema toploti, jedne podnose veća termiĉka kolebanja

(euritermne), te imaju veliki areal rasprostranjenosti, dok druge ne podnose velika termiĉka

kolebanja (stenotermne) i imaju mali areal rasprostranjenosti, pa se one u vezi s tim dijele na,

(Azzi, 1952):

• Termofilne biljke koje zahtijevaju za svoj razvoj više toplote (kukuruz, si rak, proso, riža,

smokva).

• Kriofilne biljke koje u toku vegetacije podnose niže temperature (strna žita, grašak, crvena

djetelina, repa, kruška).

• Mezofilne biljke koje se sa zahtjevima prema toploti nalaze izmeĊu ove dvije grupe biljaka.

Za uzgoj biljaka su važne srednje dnevne temperature vazduha (prosjek mjerenja u 7,

14 i 21 ĉas) ali i dnevni ekstremi temperatura - minimum i maksimum.

Srednja dnevna temperatura može nekada da bude povoljna, ali temperaturni minimum

i maksimumi da budu štetni. Znaĉajni su temperaturni pragovi, a to su: 0 0C, 5

0C, 10

0C, 20

0C, 25

0C.

0 0C je donja granica aktivnog života, iznad 5

0C poĉinje aktivan rast strnih žita i trava

umjerenog pojasa, iznad 10 0C aktivno rastu termofilne i suptropske biljke a iznad 20

0C

tropske. Temperatura od 25 0C je optimum za cvatnju i oplodnju a iznad 25

0C za dozrijevanje

plodova.

Svaka biljka ima potrebe za izvjesnom koliĉinom toplote radi njenog razvoja od

poĉetka do kraja vegetacije. Svaka biljna vrsta ima specifiĉne potrebe i to ne samo do

završetka vegetacije ili generativnog ciklusa, nego ĉak svaka pojedina fenofaza razvoja biljke

ima posebne zahtjeve u pogledu toplote. U širokoj praksi za izraĉunavanje i mjerenje potrebne

8


toplote, koriste se sume aktivnih i sume efektivnih temperatura za vrijeme vegetacionog

perioda.

Suma aktivnih temperatura je zbir srednjih dnevnih temperatura od početka do

kraja vegetacije, odnosno, od nicanja do berbe (žetve).

Prikladnije su za potrebe biljne proizvodnje - efektivne temperature, koje

predstavljaju srednje dnevne temperature vazduha umanjene za temperaturni prag (5, 10 ili

15 0C).

Za pšenicu, odnosno strne žitarice taj prag je 5 0C, za kukuruz, soju, suncokret, pasulj

je 10 0C, a za južne kulture je 15

0C. Sabiranjem srednjih dnevnih temperatura vazduha

umanjenih za 5, 10 ili 15 0C, dobijemo sumu efektivnih temperatura, za cijeli vegetacioni

period ili za odreĊenu fenofazu razvoja biljke, koje se još zovu toplotne ili termičke jedinice

(Abbe, 1905).

Na primjer, srednja dnevna temperatura vazduha na nekom podruĉju je 15 0C, koja je

ujedno i aktivna temperatura. Efektivna je, ako se ova vrijednost umanji za temperaturni prag

od 5 0C (za strne žitarice) ili 10

0C (za okopavine), pa će efektivna temperatura iznositi 10

odnosno 5 0C. Sabiranjem dnevnih efektivnih temperatura u toku mjeseca ili u toku vegetacije

dobiti ćemo sumu efektivnih temperatura vazduha ili sumu toplotnih jedinica.

MeĊutim, za izraĉunavanje sume efektivnih temperatura vazduha za kukuruz, koriste

se još dvije metode, koje se nazivaju:

1. GDU jedinice (growing degree units)

2. CHU jedinice (cam heat units)

Obraĉun GDU toplotnih jedinica vrši se na bazi sume dnevnih maksimalnih i

minimalnih temperatura vazduha, podijeljeno sa 2, a potom umanjeno za 10 0C (ili 5

0C). Na

primjer, ako je 25. aprila izmjerena suma maksimalnih temperatura od 25 °C i suma

minimalnih temperatura vazduha 15 0C , tada će za taj dan efektivna temperatura iznositi:

𝐺𝐷𝑈 = 𝑡 𝑚𝑎𝑥0𝐶 + 𝑡 𝑚𝑖𝑛0𝐶

2 − 10𝐶𝐶 =

250𝐶 + 150𝐶

2 − 100𝐶 = 60𝐶

Izraĉunavanje CHU jedinica u nas se manje koristi jer je komplikovanije, ali se

izraĉunavanje može vršiti pomoću kompjuterskog programa.

𝐶𝐻𝑈 = 1

2 3,33 𝑇𝑚𝑎𝑥 − 10 − 0,084 𝑇𝑚𝑎𝑥 − 10 2 + 1,8 𝑇𝑚𝑖𝑛 − 4,44 = 𝑛0𝐶

Treba napomenuti da se prilikom raĉunanja, temperature vazduha manje od 10 0C

uzimaju kao 10 0C, a temperature veće od 30

0C kao 30

0C. Svaki dan vegetacije kukuruza se

izraĉunavaju toplotne jedinice, i na taj naĉin dobijemo sume za cijeli vegetacioni period ili za

odreĊenu fenofazu razvoja biljke.

Postoje dva kriterijuma do kojeg momenta se izraĉunavaju toplotne jedinice, (Žugec, 1986):

1. Do momenta kada se vlaga zrna spusti na 30 - 32 %.

2. Do pojave takozvanog, crnog sloja na 50 % zrna kukuruza, koji se javlja na pupčanoj

strani zrna između klice i omotača. Ovaj sloj se javlja u vrijeme kada prestaje priliv

hranjiva iz stabla i listova u zrno.

9


Suma efektivnih temperatura koje su potrebne od poĉetka do kraja vegetacije za

sazrijevanje gajenih biljaka su za: krompir 1500 do 3000 0C, pšenicu 1200 do 2300

0C,

kukuruz 2400 do 3000 0C, suncokret 2600 do 2800

0C, šećernu repu 2400 do 2700

0C.

VODA (VLAGA)

Kao i svim živim bićima, voda je biljkama neophodna tokom ĉitavog života u svim

fiziološkim procesima i nezamjenjiv je vegetacioni faktor. To potvrĊuje i ovaj podatak, da

mnoge gajene biljke u sebi sadrže oko 93 % vode a ponekad i više, premda sadržaj vode u

biljci u svim dijelovima biljnih organa ili tkiva nije isti. Ćelije mladih listova sadrže najviše

vode, a zatim neki plodovi, kao na primjer u lubenice. Najmanji sadržaj vode je u sjemenu.

Pri tome treba naglasiti da najveću koliĉinu vode koju biljka usvoje korijenovim sistemom,

propusti kroz svoj organizam i vraća ga nazad u atmosferu. To znaĉi da ta koliĉina vode ima

tranzitni karakter. Od ukupno usvojene vode, kroz biljku proĊe 90% tranzitne vode, koja se

gubi u procesu transpiracije, dok 1 % predstavlja hemijski vezanu vodu ili konstitucionu

vodu koja ima ulogu u hidrataciji biljnog tkiva, kao i u fotosintezi za sintezu organskih

jedinjenja.

Proces otpuštanja vlage iz biljke u atmosferu naziva se transpiracija. To je vrlo važan

fiziološki proces, jer se na njemu zasniva transport biljnih hranjiva rastvorene u vodi koju

biljka usvaja svojim korijenom i prenosi ih sprovodnim snopićima (ksilem) u nadzemne

dijelove. Stvorena organska materija u nadzemnim dijelovima biljke, prenosi se vodom kroz

sprovodni sistem (f1oem) u druge dijelove biljke. Osim toga. voda biljkama služi i za

termoregulaciju. Naime, ako se temperatura vazduha poveća, povećava se i transpiracija, i na

taj naĉin snižava temperatura vazduha oko biljke, (stvara se povoljniji mikroklimat) ili se

smanjivanjem turgora lista, smanjuje aktivna površina lista u dodiru sa vazduhom. Prema

tome, na osnovu gore iznesenog, može se reći da je voda nezamjenjiv vegetacioni faktor jer

obavlja više funkcija, (Molnar i Milošev, 1997):

• Sastavni je dio ćelija i biljnog tkiva.

• Rastvarač je mineralnih materija potrebnih u ishrani biljaka.

• Transportno je sredstvo za mineralna hranjiva u biljku i biljnih asimilata iz lista u druge

dijelove biljke.

• Neophodna je za izgradnju organske materije u procesu fotosinteze.

• Učestvuje u biohemijskim procesima u biljci.

• Neophodna je za stvaranje određene napetosti u ćelijama biljke koji se stvara po zakonima

osmoze, a naziva se turgor.

• Termoregulator je za vrijeme visokih temperatura vazduha.

Svakako da biljke nemaju jednake potrebe za vodom, što zavisi prije svega od vrste

gajene biljke, a potom i od sorte ili hibrida, vremenskih prilika u toku vegetacije, tipa i

plodnosti zemljišta, prije svega njegovih hemijskih i vodo-vazdušnih osobina itd.

Kao najbolji pokazatelj potreba biljaka za vodom jeste transpiracioni koeficijent, koji

predstavlja količinu transpirisane vode potrebnu za stvaranje 1 kg suve materije.

Za kukuruz, transpiracioni koeficijent iznosi 230 - 360, pšenica 450 - 600, za većinu

povrtarskih kultura 500 - 800. Dakle, biljke nemaju jednake potrebe prema vodi, stoga se one

mogu podijeliti na, (Azzi, 1952):

10


• Kserofite - uspijevaju uz manji utrošak vode (sirak, suncokret, proso, kukuruz, šećerna repa,

lubenica, mrkva, luk itd.)

• Mezofite - troše umjerenu koliĉinu vode (pšenica, jeĉam, ovas, krompir, paradajz)

• Higrofite - trebaju veliku koliĉinu vode (pirinaĉ, kupus, paprika. grašak, crvena djetetlina,

lupina, soja, trave itd.)

VAZDUH

Vazduh je jedan od elemenata klime, a za žive organizme predstavlja, sa svojim

sastavom a takođe i kretanjem (vjetrom), vrlo znaĉajan ekološki faktor. Vazduh je mješavina

razliĉitih gasova, ĉija je koncentracija na zemljinoj površini manje više postojana. Iz tog

razloga, u svim oblastima gdje se gaje biljke, apsolutno suv vazduh sadrži oko 78,08 % azota,

20,95 % kiseonika i 0,03 % ugljen dioksida. Pored ova tri, u vazduhu se nalaze stalni ili

povremeno slijedeći gasovi: argon. neon, ksenon. radon, kripton, vodonik, ozon i neki drugi.

Vlažnost vazduha

U vazduhu je uvijek prisutna i odreĊena koliĉina vodene pare (vlažnost vazduha). Ona

je veća ili manja, zavisno od toplote, blizine vodene površine. Zbog toga je vlažnost vazduha

u primorskim podruĉjima redovno veća nego u kontinentalnim dijelovima. Vlažnost vazduha

se dijeli u tri kategorije, (Stojanović, 1985):

• Apsoluna vazdušna vlažnost (e), oznaĉava koliĉinu vodene pare koju vazduh sadrži u

odreĊenom momentu i pri odreĊenoj temperaturi.

• Relativna vlažnost (el) je odnos izmeĊu apsolutne vlažnost i maksimalno moguće vlažnosti

pri istoj temperaturi odnosno, pokazuje stepen zasišćenosti vodenom parocm i izražava se u

procentima. U suvom vazduhu ona iznosi 0%, a u zasićenom 100%.

𝑒1 = 𝑒

𝐸 100

• Deficit vlažnosti vazduha, odnosno deficit (nedostatak) zasićenosti vlagom (vodenom

parom) gdje D - predstavlja razliku izmeĊu maksimalno moguće koliĉine vodene pare (E) i

apsolutne vazdušne vlažnosti (e) pri istoj temperaturi (u milimetrima živinog stuba):

𝐷 = 𝐸 – 𝑒

Temperatura vazduha pri kojoj stvarna koliĉina vodene pare zasićuje vazduh i prelazi

u teĉno stanje naziva se temperaturom tačke rose.

Najvažnije svojstvo vodene pare je prelaz iz jednog u drugo agregatno stanje i ono

može da bude: prelaz u teĉno stanje ili kondenzacija i prelaz u ĉvrsto stanje ili sublimacija.

Osnovni uzrok tome je hlaĊenje vazduha zasićenog vodenom parom.

Atmosferski pritisak i gustina vazduha

Atmosferski pritisak je sila koja djeluje na jedinicu horizontalne površine, a jednaka je

težini stuba vazduha koji se rasprostire od tla do gornje granice atmosfere. Atmosferski

pritisak se najĉešće mjeri živinim barometrom u kome se visina živinog stuba uravnotežuje sa

težinom vazdušnog stuba i izražava se u milimetrima (mm) ili milibarima (mb).

11


Standardni (normalni) pritisak, koji se još zove i fizička atmosfera, uslovno se

uravnotežuje sa težinom živinog stuba visine 760 mm, presjeka 1cm2 pri temperaturi 0

0 C na

450 sjeverne geografske širine, gde je ubrzanje sile zemljine teže na nivou mora jednako

980,655 cm/s i odgovara 1013,27 mb. Usljed stišljivosti vazduha, atmosferski pritisak opada

sa visinom i to u prizemnom sloju brže, a na većim visinama sporije. Vertikalno rastojanje, na

kome se pritisak vazduha promjeni za 1mb, zove se barometarska stepenica. Njena veliĉina

zavisi od pritiska i temperature. Sa povećanjem pritiska i opadanjem temperature ona se

smanjuje, a povećava se porastom temperature i opadanjem pritiska. Do visine od 3000 m

barometarska stepenica iznosi približno 10 m.

Atmosferski pritisak se mijenja i u horizontalnom pravcu. Veliĉina koja karakteriše tu

promjenu zove se horizontalni barski gradijent i usmjeren je normalno na izobaru u pravcu

opadanja pritiska. Njegova veliĉina se mjeri u milimetrima ili milibarima na rastojanju 100

km.

Gustina vazduha je odnos mase vazduha prema zapremini koju zauzima. Gustina

vazduha se može izraĉunati ako su poznati pritisak i temperatura. Gustina raste ako opada

temperatura a raste pritisak i obratno.

MeĊunarodna standardna atmosfera (MSA) - predstavlja uslovnu raspodelu srednjih

veliĉina osnovnih fiziĉkih parametara izmerenih na nivou mora i geografskoj širini 450, pri

temperaturi 10C, pritisku 760 mm, specifiĉnoj težini 1,125 kg/m3.

U MSA temperatura opada na svakih 100 m za 0,650 C do 11000 m visine. Od 11000-

25000 m temperatura je stalna i iznosi -56,50C.

Ciklona i anticiklona

Dva pojma koji se najĉešće susreću u "meteorološkim" razgovorima su ciklona i

anticiklona. MeĊu laicima, ciklona i anticiklona se povezuju s "ružnim" i "lijepim"

vremenom. No, tip vremena je vezan uz atmosferske fronte.

Nastanak ciklone i anticiklone

Nastanak ciklone i anticiklone je usko vezan uz vazdušne mase. Vazduh je vrlo inertna

materija koja vrlo sporo poprima svoja svojstva, ali ih isto tako sporo i mijenja. Npr, odreĊena

masa vazduha koji stoji nekoliko dana nad sjevernim Atlantikom postaje vlažna i u prizemlju

će imati temperaturu površine oceana- zimi nisku, ljeti nešto višu, dok će odreĊena masa

vazduha koja stoji nekoliko dana iznad Sahare postati vruća i suva, a ako stoji iznad pola,

hladna i suva. Takva masa vazduha, koji može imati razmjere od nekoliko hiljada kilometara

naziva se vazdušna masa.

Granica izmeĊu dvije vazdušne mase naziva se atmosferska fronta. Ukoliko se

vazdušne mase ne pomiĉu, tada se njihova granica naziva stacionarna atmosferska fronta.

No dodirna ploha dviju vazdušnih masa razliĉite temperature je u termodinamiĉkom smislu

podruĉje povišene energije. Naime, u ovom sluĉaju javlja se klasiĉan primjer "toplinske

mašine", kakav su i benzinski ili parni motor. Hladni rezervoar predstavlja hladna, a topli

topla vazdušna masa. Kako svaki sistem u našem Svemiru nastoji doći u stanje sa što manjom

energijom, to će i atmosfera nastojati smanjiti koliĉinu toplinske energije u podruĉju fronte.

Zakon o oĉuvanju energije govori kako energija ne može nestati niti nastati iz niĉega, već

jedino mijenjati svoj oblik i položaj. U skladu s tim, atmosfera može višak toplinske energije

samo pretvoriti u neki drugi oblik, npr mehaniĉku ili neku drugu energiju. Njen krajnji cilj je

zapravo da poništi temperaturnu razliku vazdušnih masa, a to će najjednostavnije napraviti

http://www.meteo-info.hr/meteoclanci/fronte.php


12


tako da ih "promiješa". U tom smislu, na stacionarnoj fronti prvo nastaje jedan talasni

poremećaj, zaĉetak onoga što će ubrzo postati ciklona, hladna vazdušna masa poĉinje nadirati

nad podruĉjem tople vazdušne mase i obrnuto. Granicu vazdušnih masa gdje hladni vazduh

zauzima podruĉje toplog vazduha naziva se hladna atmosferska fronta, a gdje topli vazduh

zauzima podruĉje hladnog topla atmosferska fronta. Na cijelom tom podruĉju dolazi do pada

atmosferskog pritiska, uz najveći pad na samom brijegu talasa. To podruĉje sniženog pritiska

naziva se ciklona.

Pad pritiska u središtu ciklone uzrokuje tzv. gradijentnu silu koja nastoji ubrzati

vazduh iz rubnog podruĉja prema centru. MeĊutim, ĉim vazduh krene prema centru, zbog

Zemljine rotacije javlja se Coriolisova sila (zapravo pseudosila), koja u hemisferi skreće

vjetar udesno (na južnoj polutki ulijevo, tamo se ciklone "vrte" u smjeru kazaljke na satu).

Kada se gradijentna i Coriolisova sila uravnoteže uspostavlja se gotovo kružno jednoliko

gibanje vazduha oko centra ciklone. Takvo strujanje vazduha naziva se geostrofički vjetar.

Dio toplotne energije se troši na održavanje geostrofiĉkog vjetra, odnosno kruženje

vazduha u cikloni, a drugi na ostale procese. Koliĉina i brzina pretvaranja toplinske u

mehaniĉku i ostale vidove energije ovisi o mnogim ĉiniocima: o poĉetnim fiziĉkim

svojstvima vazdušnih masa, o podlozi preko koje se ciklona kreće, o fiziĉkom stanju okolne

atmosfere.

Ciklone se na sjevernoj hemisferi kreću u pravilu od zapada prema istoku, no moguća

su i odstupanja od pravila. Posebno su, u prognostiĉkom smislu, interesantni sluĉajevi kada

ciklona na svom putu stane i krene unazad, ponovno prema zapadu. Takvo gibanje se zove

retrogradno. Praćenje kretanja ciklona je pokazalo kako one zimi putuju nešto južnije, dok se

ljeti njihove putanje nalaze sjevernije, te da postoje i odreĊene "staze" kojima ciklone

najĉešće putuju.

Ciklone prosjeĉno žive 5 do 7 dana, ali je moguće da se ciklona na svom putu

"obnovi" pa traje i dulje. Raspad ciklone zapoĉinje kada hladna fronta poĉinje dostizati toplu,

te hladni Vazduh u prizemlju potiskuje topli u visinu. Time se zapravo stvara termodinamiĉki

stabilna situacija s jezerom toplijeg vazduha u visini. Takav tip atmosferske fronte naziva se

okludirana fronta ili fronta okluzije, a ciklonu okludirana ili stara ciklona.

Anticiklone su podruĉja povišenog vazdušnog pritiska izmeĊu ciklona i u pravilu

termodinamiĉki stabilna. Kako je gradijentna sila u anticiklonama usmjerena od središta

prema rubovima, to Coriolisova sila na sjevernoj hemisferi usmjerava geostrofiĉko strujanje u

smjeru kazaljke na satu. Vertikalna strujanja su u usponu što otežava stvaranje oblaka, izuzev

dnevnog razvoja naoblake lijepog vremena. Ako je anticiklona nastala na mjestu raspadnute

okludirane ciklone, tada će zbog povećane vlažnosti Vazduha, te temperaturnih inverzija u

njoj vrijeme biti "mljeĉno" uz smanjenu vidljivost zbog jutarnje magle. Kako se topli vazduh

spušta prema zemljištu inverzije nestaju, nebo postaje "plavije", vidljivost veća, a jutarnje

magle sve kraće i rjeĊe. Zadnjeg dana anticiklone, kada je topli vazduh dosegnuo tlo

vidljivost će biti maksimalna, udaljeni objekti i objekti na obzoru vrlo jasni, a nebo

"kristalno" plavo. No, pritisak vazduha tada poĉinje padati.

Pri dinamiĉnim procesima u atmosferi mogu nastati tvorevine kao atmosferska dolina

kojom se proteže fronta ili greben kao usko podruĉje povišenog pritiska izmeĊu dviju dolina

ili ciklona. Grebeni naĉelno uzrokuju prolaznu stabilizaciju vremena ili prerastu u pravu

anticiklonu. Pojavljuje se i sedlo, što predstavlja barsku oblast izmeĊu dva unakrsno

rasporeĊena ciklona i anticiklona.



13


Pritisak vazduha se neprestano mijenja po vremenu i prostoru zbog ĉega se i barski

sistemi mijenjaju, premještaju i mijenjaju svoj intenzitet.

Ciklon i anticiklon kreću se prosjeĉnom brzinom 30-40 km/h, a traju 1-2 a najviše 7

dana.

Atmosferski frontovi se stvaraju u ciklonu, te je vrijeme u ciklonu uglavnom

uslovljeno frontalnim oblaĉnim sistemima i padavinama.

Atmosferske fronte

Gasoviti omotaĉ oko naše planete naziva se atmosferom. Debljina atmosfere je oko

1000 kilometara, ali onaj "aktivni dio" u kojem se zbivaju procesi (vrijeme) debeo je tek

nekih 10-tak kilometara. U uporedbi s promjerom Zemlje (srednji iznosi 6.367,45 km),

atmosfera je tanka kožica što obavija našu planetu.

Površina naše planete, gledajući globalno, ima nekoliko osnovnih oblika: vodene

površine, pustinje, polarna podruĉja, tropska podruĉja, i nekoliko drugih tipova kopnenih

površina. Boraveći neko vrijeme nad podlogom s odreĊenim svojstvima, npr nad hladnim ili

toplim oceanom,pustinjom, velike mase vazduha će poprimiti svojstva same podloge, te će

postati suhi ili vlažni, hladni ili topli.

Vazdušna masa je velika zapremina vazduha odreĊenih svojstava koja je poprimila boraveći

neko vrijeme nad odreĊenom podlogom. Mogu biti npr. polarna vazdušna masa,

sjevernoatlantska, kontinentalna, sibirska, sredozemna, pustinjska, a u pogledu fiziĉkih

svojstava mogu biti hladne, tople, suhe, vlažne, stabilne, nestabilne

Atmosferske fronte su uska graniĉna podruĉja izmeĊu atmosferskih vazdušnih masa.

U termodinamiĉkom smislu one predstavljaju vazdušne toplinske mašine na makro i mezo

skali. Za obiĉne ljude prolazak atmosferske fronte predstavlja "ružno" vrijeme praćeno

naoblakom, kišom, pljuskovima, dok su za meteorologe prirodne pojave od ogromnog

znaĉenja jer predviĊanje njihovog nastanka, te praćenje i predviĊanje kretanja i vrijeme života

predstavlja okosnicu meteorološkog posla.

Atmosferske fronte su u sastavni dijelovi ciklona.

Atmosferski front je graniĉna površina izmeĊu dve vazdušne mase razliĉitih fiziĉkih

osobina. Na sinoptiĉkoj karti se ucrtava na mjestu gde se sijeku frontalna površina i površina

zemlje. Ucrtavanje se vrši linijom odgovarajuće boje i ta linija se naziva linija fronta.

Frontovi se dijele na:

1. Stacionirana atmosferska fronta – fronta vazduha u kojem nema znaĉajnih

pomjeranja vazdušnih mada

2. Hladna fronta se naziva onaj front u kojem se hladan vazduh kreće u pravcu toplog.

Topli vazduh odstupa i zamenjuje ga hladni. Ovaj front donosi zahlaĊenje.

3. Topla fronta naziva se onaj u kojem se topli vazduh kreće u pravcu hladnog. Hladan

vazduh odstupa a zamenjuje ga topli. Ovaj front donosi zatopljenje.

14


Slika 4. Formiranje i razvoj ciklone

Stacionarne atmosferske fronte

Dok dvije vazdušne mase miruju jedna kraj druge, njihovu granica naziva se

stacionarna fronta i na njoj nema nekih interesantnih zbivanja. Ono po ĉemu se može uoĉiti ta

granica je nagla promjena temperature i vlažnosti pri prelasku iz jedne u drugu. Što se tiĉe

pritiska, tu se ne uoĉava nikakav skok. Naĉelno, u atmosferi ne mogu postojati nagli skokovi

u pritisku jer bi to izazvalo veliku gradijentnu silu koja bi inducirala jake vjetrove. Iznimka su

tropski cikloni (twister-i, pijavice, hurricane-i, tajfuni). MeĊutim, dvije vazdušne mase

razliĉitih temperatura u dodiru predstavljaju podruĉje povećane toplotne energije, odnosno

zaĉetak atmosferske toplotne mašine koji će tu toplotnu energiju pretvoriti u mehaniĉku kako

bi se kao konaĉni cilj poništila razlika u temperaturi i snizilo energetsko stanje takvog sistema

jer svaki fiziĉki sistem u našem Svemiru nastoji doći u stanje sa najnižim mogućim sadržajem

energije. Kada energetski nivo postane dovoljno veliki, poĉinje pretvaranje toplinske u

mehaniĉku energiju: na stacionarnoj fronti se javlja talasni poremećaj i na jednom mjestu

hladni vazduh poĉinje zauzimati podruĉje toplog vazduha, dok na drugom topli vazduh

poĉinje zauzimati podruĉje hladnog vazduha.

Tople fronte

Kada topli vazduh poĉne nadirati nad podruĉje hladnog vazduha, on se, zato što je

specifiĉno lakši, "penje" preko hladnog. Stoga je granica tople i hladne vazdušne mase

nagnuta prema hladnom vazduhu. Nagnutost se izražava tangensom ugla (omjer suprotne i

priležeće katete) i iznosi od 1/50 do 1/300. Frontalna površina zapoĉinje tamo gdje poĉinje

uoĉljiva razlika dviju vazdušnih masa, najĉešće na površini zemlje, a završava tamo gdje ona

prestaje.

Zbog penjanja toplog vazduha iznad hladnijeg dolazi do kondenzacije vodene pare,

odnosno stvaranja naoblake duž frontalne površine. Tu radi uglavnom o slojevitoj naoblaci

(nimbostratus Ns, altostratus As, cirostratus Cs). U podruĉju hladnog vazduha ispred same

fronte postoji podruĉje oborina. Oborine iz altostratusa (As) najĉešće ne dopiru do tla, dok iz

nimbostratusa (Ns), pada dosadna jednoliĉna kiša. Podruĉje oborina se nalazi u podruĉju

15


toplog vazduha. Nakon prolaska tople fronte dolazi do naglog razbijanja naoblake i

zatopljenja.

U sluĉaju nestabilnog toplog vazduha, zbog termodinamiĉke nestabilnosti, dolazi do

stvaranja olujnih oblaka kumulonimbusa (Cb) unutar samog oblaĉnog sloja. Kako su ti

kumulonimbusi (Cb) sastavni dio oblaĉnog sistema teško su uoĉljivi te se nazivaju maskirani

komulonimbusi. U ovom sluĉaju oborine su kombinacija dosadne kiše iz nimbostratusa (Ns) i

mjestimiĉnih povremenih pljuskova iz kumulonimbusa (Cb).

Hladne fronte

Pri nadiranju hladnog Vazduha na podruĉje toplog, dolazi do njegovog "podvlaĉenja"

ispod toplog. Razlog tome je njegova veća specifiĉna težina. Zbog podizanja toplog Vazduha

u više slojeve, u njemu dolazi do kondenzacije vodene pare , te stvaranja oblaka. Postoje

spora i brza hladna fronta.

U oblaĉnom sistemu spore hladne fronte kada hladan vazduh zauzima podruĉje

stabilnog toplog Vazduha. Ovdje će prevladavati slojevita naoblaka, kišni nimbostratusi (Ns),

te altostratusi (As) iznad njih. Iza hladne fronte, u podruĉju "vedrine", dolazi do stvaranja

novog "reda" kumulusne (Cu), kumuluse kongestuse (Cu con) i kumulimbuse naoblake, (Cb).

Ta linija se još naziva i "sekundarna hladna fronta", mada se tu zapravo ne radi o pravoj fronti

nego o jakoj termiĉkoj aktivnosti.

U sluĉaju brze hladne fronte, kada hladan vazduh zauzima podruĉje nestabilnog

toplog vazduha. Uslijed te nestabilnosti dolazi do naglog uzdizanja toplog vazduha te

stvaranja olujnih kumulonimbusa (Cb) praćenih jakim udarima vjetra, pljuskovima i

grmljavinom. Ispred ovakve hladne fronte dolazi do pupanja kumulusa (Cu) i kumulusa

kongestusa (Cu con). Iza fronte, u podruĉju "vedrine", usljed jake termiĉke aktivnosti dolazi

do stvaranja sekundarne hladne fronte.

Hladnih frontova ima dve vrste:

1. Hladni frontovi prve vrste su oni koji se sporo kreću.

2. Hladni frontovi druge vrste su oni koji brzo kreću i premještaju.

U odnosu na geografsku raspodelu vazdušnih masa, frontovi mogu biti:

a) arktički, koji dijeli arktički i polarni vazduh;

b) polarni, koji dijele polarni i tropski vazduh;

c) tropski, koji dijele tropski i ekvatorijalni vazduh.

Fronte okluzije

Kako je hladna fronta brža od tople, to će ona nakon nekog vremena, ĉetiri do pet dana u

prosjeku, dostignuti toplu frontu. Drugim rijeĉima, hladan vazduh će dostignuti hladnu

vazdušnu masu koju je topli vazduh gurao ispred sebe. Usljed toga će topli vazduh biti

potisnut u visinu, što je i logiĉno jer je specifiĉno lakši od obje hladne vazdušne mase. Sada

imamo u igri tri vazdušne mase: dvije hladne u prizemlju i jednu toplu iznad njih. Ova

16


situacija se naziva okluzija. Spomenute hladne vazdušne mase se ipak razlikuju u

temperaturi, pa u ovisnosti o tome možemo govoriti o dvije vrste okluzije:

1. Okluzija tipa tople fronte.

2. Okluziji tipa hladne fronte.

Okluzija predstavlja završni ĉin u životu ciklone. Smisao ciklone je bio miješanjem

vazdušnih masa poništiti temperaturnu razliku meĊu vazdušnim masama, odnosno smanjiti

energetski nivo sistema, što je sada i postignuto. Još je nešto malo energije ostalo što održava

oblaĉni sistem, koji ĉak u sebi može sadržavati i maskirane kumulonimbuse (Cb). Ali to je

zapravo kraj. Ciklona može postojati još najviše dan ili dva.

Oblaĉni sistem okluzije tipa hladne fronte nastaje kada hladni vazduh sustigne drugu

hladnu vazdušnu masu (u biti samoga sebe) je ipak nešto hladniji te se najnižem sloju javlja

tip hladne fronte. Oblaĉni sistem može sadržavati maskirane kumulonimbuse (Cb), što je vrlo

opasna situacija za vazdušni promet pošto su vizualno teško ili gotovo nikako uoĉljivi.

Oblaĉni sistem okluzije tipa tople fronte se pojavljuje kada hladni vazduh koji sustigne

drugu hladnu vazdušnu masu ali ipak nešto topliji od nje te u najnižem sloju javlja tip "tople

fronte".

Grmljavine

Grmljavina je atmosferska pojava koja je povezana sa kumulonimbusima, elektriĉnim

pražnjenjem u obliku munje uz snažan efekat pucnja groma i pljuskovitim padavinama.

U zoni grmljavinske aktivnosti javlja se istovremeno javlja jaka turbulentnost

vazduha, pražnjenja munja, intenzivno zaleĊivanje i grad.

Grmljavine se stvaraju:

a) Pri nejednakom zagrijavanju donjeg sloja vazduha.

b) Pri brzom dizanju toplog vazduha, a pri nastupanju hladnog u atmosferskom frontu.

c) Pri dizanju vazduha duž planinskog grebena.

Munja i grom

Munja je elektriĉno pražnjenje izmeĊu nabijenih polja razliĉitog elektriciteta, a nastaje

kada u kumulonimbusu napon elektriĉnog polja dostigne 10000 V na 1cm. Pražnjenje se vrši

izmeĊu razliĉitih oblaka i njihovih dijelova, kao i izmeĊu oblaka i zemlje. Elektriĉna

pražnjenja mogu da budu u vidu linijskih i loptastih munja.

Linijska munja je dužine 2-3 km, a može da dostigne i do 30km, preĉnika oko 15cm u

cik-cak liniji.

Loptasta munja je sfernog ili kruškastog oblika crvenkaste boje. U atmosferi su

zapažene loptaste munje preĉnika do 27cm, a u blizini zemlje 10-20 cm.

Grom (prasak) nastaje zbog toga sto se vazduh u kanalu pražnjenja brzo širi, jer se

naglo zagrijava. Naglo (eksplozivno) širenje vazduha ili prasak groma se ĉuje na daljinu do

35 km, a ponekad i do 50 km.

Grmljavine mogu da budu unutar masovne (toplotne ili lokalne) i frontalne.

Toplotne grmljavine nastaju usled zagrijavanja vazduha i one ne predstavljaju

opasnost jer su izolovane i mogu se zaobiĊi.

17


Grmljavine u nestabilnim hladnim vazdušnim masama nastaje prilikom dolaska

hladnije vazdušne mase na toplije tlo gdje se zagrijavaju i postaju nestabilne, pa se u njima

razvijaju kumulusi i kumulonimbusi.

Ornografske grmljavine nastaju usled dizanja nestabilnog vazduha duž planinskih

padina.

Frontalne grmljavine mogu da se jave na hladnom i toplom frontu. Na hladnom fronto

grmljavine nastaju usljed naglog istiskivanja toplog vazduha od strane hladnog koji postaje

nestabilan i zato se u prednjem dijelu fronta stvaraju snažni kumulonimbusi. Na toplom frontu

grmljavine su rijetka pojava.

U neposrednoj blizini hladnog fronta nastaju predfrontalne grmljavine.

Vjetar

Vjetrovi su približno horizontalna kretanja vazduha u atmosferi. Nastaju kao

posljedica razliĉitog barometarskog pritiska u atmosferi. Razliĉitim zagrijavanjem vazduha

nad morskim površinama i nad kopnom, stvaraju se oblasti visokog i niskog pritiska, oblasti

barometarskog maksimuma i barometarskog minimuma (oblasti ciklone i anticiklone). Tada

strujanje vazduha (vjetar) poĉinje od oblasti barometarskog maksimuma ka barometarskom

minimumu. Vjetrove takoĊe može prouzrokovati razliĉito zagrijavanje atmosfere u toku ljeta i

zime. Razlog ovome je sferni oblik Zemlje i neravnost njene površine. Dok se jedna strana

svijeta grije na suncu, druga se hladi zraĉeći svoju energiju u svemir.

Vjetar kao linearnu veliĉinu karakterišu pravac i brzina. Pravac vjetra se odreĊuje

prema strani svijeta odakle duva i oznaĉava se stepenima. Npr. pravac vjetra iz 3600 znaĉi da

vjetar duva sa sjevera. Brzina vjetra se izražava u metrima na sekund (m/s) ili kilometrima na

sat (km/h). Prizemni vjetar se mjeri pomoću anemometara i električnih vjetrokaza, a visina

pomoću pilot-balona i radio sondi. Usljed djelovanja devijacione sile, sile trenja, sile teže i

centrifugalne sile, prizemni vjetar duva pod izvjesnim uglom u odnosu na izobare, skrećući u

stranu niskog atmosferskog pritiska. Brzina vjetra sa povećanjem visine raste usljed

smanjenja sile trenja i dostiže maksimum na visini 1,5-2 km ispod tropopauze. Maksimalna

brzina u tom sloju može da dostigne i preko 150 km/h. Sa povećanjem visine pravac vjetra se

mijenja i zavisi od rasporeda pritiska na visini. U tropoposferi, sa povećanjem visine, vetar

obiĉno skreće u desno, a iznad tog sloja vjetrovi duvaju skoro duž izobara.

Veoma karakteristiĉna osobina vjetrova je rafalnost. Naroĉito u sloju trenja vjetar

duva na udare (mahove), a brzina može da varira u 1-2 sekunde i do 50% na jednu ili drugu

stranu od srednje vrednosti.

Vihorni karakter kretanja vazduha naziva se turbulentnim kretanjem.

Djelovanje vjetra sa stanovišta biljne proizvodnje, može da bude korisno i štetno.

Korist od vjetra su, što on suši vlažna zemljišta, znaĉajan je ĉinilac pri aeraciji

zemljišta, omogućava oprašivanje ksenogamnih anemofilnih biljaka, rashlaĊuje biljke,

poboljšava uslove za fiziološke procese (disanje. transpiracija) itd.

Njegovo štetno djelovanje manifestuje se u povećanju transpiracije biljaka i

evaporacije zemljišta u uslovima nedovoljne vlažnosti, svojom brzinom mehaniĉki lomi

grane, kida cvjetove ili plodove, ĉupa drveće, izaziva polijeganje žitarica, prenosi sjeme

korova (anemohorija) itd, (Molnar i Milošev, 1997).

18


Oblaci

Prema meĊunarodnoj klasifikaciji oblaci se dijele na 10 redova i to: cirus (Ci),

cirokumulus (Cc), cirostratus (Cs), altokumulus (Ac), altostratus (As), nimbostratus (Ns),

stratokumulus (Sc), stratus (St), kumulus (Cu) i kumulonimbus (Cb).

Prema visini na kojoj se javljaju oblaci se dijele na: visoke, srednje i niske.

Visoki: cirus, cirokumulus i cirostratus

Srednji: altostratus i altokumulus

Niski: stratokumulus, stratus, kumulus i kumulonimbus.

Koliĉina oblaka ili stepen pokrivenosti neba oblacima odreĊuje se u osminama. Npr.

8/8 znaĉi da je nebo potpuno prekriveno oblacima, 4/8 znaci da je nebo pokriveno za 50% itd.

Male visine oblaka (50-200 m) zapažaju se na atmosferskim frontovima, a u zoni padavina.

Prostori izmeĊu oblaka veoma su razliĉiti i izloženi ĉestim promjenama.

Padavine

Ĉestice vode koje padaju iz oblaka na zemljinu površinu su atmosferske padavine.

One mogu da budu dugotrajne, (ako padaju iz nimbostratusa i altostratusa), sipeće (ako padaju

iz stratokumulusa i stratusa) i pljuskovite (ako padaju iz kumulonimbusa) i ĉesto su praćene

olujom.

Atmosferske padavine koje padaju iz oblaka koji su povezani atmosferskim

frontovima zovu se frontalne, a padavine koje padaju iz oblaka koji nastaju unutar

jednorodnih vazdušnih masa su unutarmasovne padavine.

Padavine se dijele na ĉvrste, teĉne i mješovite, a najĉešće se sreću kao:

a) Dugotrajna umjerena kiša ĉije su kapi srednje veliĉine.

b) Pljusak kise u vidu krupnih kapi, velika intenzivnost, iznenadni poĉetak i prestanak

(torencijalne kiše ili pljuskovi).

c) Sipuća kiša u vidu sitnih kapi i veoma male brzine pada.

d) Dugotrajni snijeg u vidu pahuljica umjerenog intenziteta.

e) Pljusak snijega u vidu krupnih pahuljica, velika intenzivnost, iznenadan poĉetak i

prestanak.

f) Mokri snijeg u vidu mješavine kiše i snijega (susnježica).

g) Ledena kiša u vidu prozirnih kuglica leda, preĉnika 1-3mm.

h) Snježna krupa pada u obliku bijelih zrna preĉnika 2-5mm.

i) Grad pada u vidu ledenih kuglica i komada led a nepravilnog oblika i razliĉitih

veliĉina.

Ekološki značaj kiseonika

Kiseonik svim živim bićima služi za disanje, kao i u procesu oksidacije. Za biljke.

koje svojim korijenovim sistemom žive u zemljištu, a nadzemnim dijelovima iznad zemlje,

znaĉajno je da za proces disanja imaju dovoljne koliĉine kiseonika. U zemljištu. po pravilu,

manje je kiseonika jer se procesom mineralizacije organske materije nagomilava CO2, dok se

sadržaj kiseonika smanjuje. Otuda je za biljke znaĉajno da se u toku vegetacije odvija pravilna

izmjena gasova sa spoljašnjom atmosferom. Ovaj proces se naziva aeracija ili disanje

zemljišta. U moĉvarnim i glinovitim zemljištima, proces aeracije je slabiji, pa je u vezi s tim

19


potrebno preduzimati odreĊene agrotehniĉke mjere u cilju poboljšanja procesa aeracije

(provjetravanja).

Ekološki značaj ugljen dioksida

Ugljen dioksid je biljkama neophodan za obavljanje fotosinteze. Nedostatak ugljen

dioksida, smanjuje fotosintezu biljka. Njegova koliĉina u atmosferi je manje-više stalna i

iznosi 0,03 % ili 0,57 mg/l vazduha, premda su moguća stanovita kolebanja koncentracije,

zavisna godišnje sezone, godine pa ĉak dana i noći. Prizemni sloj atmosfere ima veću

koncentraciju CO2, što je razumljivo. zbog disanja biljaka ili mikrobiološke razgradnje

organske materije. Glavni izvor CO2 je disanje biljaka i životinja kao i djelovanju

mikroorganizama. Mogući su i drugi izvori: sagorijevanje organske materije, erupcija vulkana

itd.

Zemljišta se razlikuju meĊusobno po intenzitetu obrazovanja ugljen dioksida i

njegovoj izmjenjivosti sa atmosferom, upravo po procesu poznatom kao aeracija ili disanje

zemljišta. Zemljišta bogata humusom, strukturna, dobro aerisana, dobrog toplotnog i vodnog

režima imaju bolje disanje za razliku od teških, glinovitih i vlažnih zemljišta. Na takvim

zemljištima može doći do nagomilavanja CO2 zbog slabe aeracije. Kada koncentracija ugljen

dioksida u takvim zemljištima doĊe na granicu od 1 % nastupa uginuće biljaka, naroĉito u

fazi klijanja i nicanja, (Molnar i Milošev, 1997).

Ekološki značaj azota

Azot je za biljke od velikog znaĉaja, jer služi za obrazovanje bjelanĉevina, ĉiji je on

najvažniji sastojak. On se u atmosferskom vazduhu nalazi u velikim koliĉinama oko 78 %.

MeĊutim, azot je u vazduhu u elementarnom stanju, pa ga biljke izuzev nekih bakterija ne

mogu usvajati. Atmosferskim azotom za sintezu organske materije mogu da se koriste samo

bakterije na korijenu leguminoza (Bacterium radicola L., Asotobacter sp. L., C1ostndium) i

neke druge sintetišući ga u svoje tijelo, a nakon njihove smrti dolazi do mineralizacije i

oslobaĊanja azota u obliku nitrata, koji je kao takav usvojiv za biljke. Na ovaj naĉin se biljke

u najvećoj mjeri opskrbljuju azotom pa ĉak i do 150 - 200 kg/ha nitrata. Obrazovanje nitrata u

atmosferi iz elementarnog stanja N, dešava se i pri elektriĉnim pražnjenjima (munje), koji

kasnije putem kiše dolazi u zemljište. Na ovakav naĉin se biljke mogu opskrbiti nitratima ali

znatno manje nego putem simbiotskih bakterija. U prosjeku je ta koliĉina oko 30 kg/ha

nitrata. Ovaj fenomen je iskorišćen u tehnološkom procesu proizvodnje azotnih Ċubriva

(Haber - Bosh-ov postupak), (Molnar i Milošev, 1997).

OSNOVNI POKAZATELJI KARAKTERA KLIME

Klima kao spoljni faktor u najvećoj mjeri utiĉe na biljnu proizvodnju. S obzirom da

ĉovjek na klimu ne može uticati, odnosno ne može je mijenjati zavisno o njegovim

potrebama, nužno joj se prilagoĊavati. Iz tog razloga. prinuĊen je da gajenje biljaka

prilagoĊava karakteristikama podruĉja u kojem on djeluje. Prilikom uvoĊenja u proizvodnju

neke kulture (sorte ili hibrida) na odreĊeno podruĉje, potrebno je detaljno prouĉiti klimatske

uslove koji vladaju tim podruĉjima i ocijeniti pogodnost ekoloških uslova za njenu

proizvodnju.

Poznavajući karakter klime i kolebanja vremenskih uslova, u pojedinim godinama,

mogu se planirati odreĊeni agrotehniĉki zahvati, kao što su Ċubrenje, obrada zemljišta, sjetva i

sadnja, zaštita, navodnjavanje ili odvodnjavanje itd. Prema tome, za uspješnu biljnu

20


proizvodnju prethodno je potrebno definisati klimu regiona. Postoji više definicija klime,

(Žugec, 1986):

1. Definicija zasnovana na podacima padavina.

2. Definicija zasnovana na podacima temperature vazduha.

3. Definicija zasnovana na podacima padavina i temperature vazduha.

Definicija klima zasnovana na podacima padavina

Ocjena klime zasnovana samo na osnovu koliĉine padavina na nekom podruĉju u toku

godine, neprecizna je, jer ne uzima u obzir temperaturu vazduha i njihovo meĊudjelovanje, te

se na taj naĉin može steći pogrešna slika o karakteru klime lspitivanog rcgiona. Isto tako ne

uzima u obzir godišnji raspored padavina.

Tabela 2. Geofizička podjela klime prema godišnjoj sumi padavina (Azzi, 1952):

Godišnja suma padavina (mm) Karakter klime

1. < 250 Aridna (suva)

2. 250-500 Semiaridna (polusuva)

3. 500-1000 Subhumidna (poluvlažna)

4. 1000-1500 Humidna (vlažna)

5. > 1500 Perhumidna (vrlo vlažna)

Definicija klime zasnovana na podacima temperature vazduha

Ocjena klime na osnovu srednje godišnje temperature vazduha je takoĊe neprecizna.

jer u ovom sluĉaju u obzir ne uzima godišnju koliĉinu padavina, koja lI1aĉe u najvećoj mjeri

utiĉe na karakter klime odreĊenog podruĉja, kao i godišnji raspored temperatura vazduha.

Tabela 3. Geofizička podjela klime prema srednjoj godišnjoj temperaturi vazduha (Gračanin,

1950):

Srednja godišnja temperatura

vazduha (0C)

Karakter klime

1. < 0,5 Nivalna

2. 0,5-4,0 Hladna

3. 4,0-8,0 Umjereno hladna

4. 8,0-12,0 Umjeeno topla

5. 12,0 – 20,0 Topla

6. >20,0 Vruća

21

21 Prof. dr Ilija Komljenović; Mr Danijela Kondić – Praktikum iz opšteg ratarstva

Definicija klime zasnovana na podacima padavina i temperature vazduha

U ovoj grupi definicije klime, a koja se najčešće koristi, postoje različite metode ocjena karaktera

klime i njihove pogodnosti za biljnu proizvodnju, zasnovane ne na meteorološkim podacima godišnje

količine padavina i srednje godišnje temperature vazduha. Ove metode nazivaju se zajedničkim imenom

agroklimatski pokazatelj, a to su izmeĎu ostalih kišni faktor po Lang-u, modifikacija kišnog faktor po

Gračanin-u, indeks suše po De Martonne-u, hidrotermički koeficijent po Seljaninov-u, klimadijagram po

Walter-u i Liethu-u.

Kišni faktor (KF) po Lang-u

𝐾𝐹 = 𝑄

𝑇0𝐶

Q - godišnja suma padavina (u mm)

T - godišnji prosjek temperatura vazduha u 0C

Primjer 1:

Tabela 4. Meteorološki podaci za područje Banje Luke ( prosjek 1961 -2003. godine,

(Hidrometoerološki zavod Republike Srpske )

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XI Prosjek

t0C 0,2 2,6 6,75 11 15,95 19,25 20,9 20,7 16,8 11,7 6,6 1,6 11,17

mm 70,5 62,6 77,7 89,2 95,7 111,8 93,6 83,6 95 83,3 97,7 88,9 1049,6

Rezultat:

𝐾𝐹 = 1049,6

11,170𝐶= 93,97

Na osnovu vrijednosti godišnjeg kišnog faktora (KF), Lang je klimu podijelio na:

Tabela 5. Godišnji kišni faktor po Lang-u

Kišni faktor (KF) Karakter klime Vegetacija

1. 0-20 Aridna klima Pustine

2. 21-40 Semiridna klima Polupustinje

3. 41 -60

Humidna klima

Stepe i savane

4. 61 – 100 Slabe šume

5. 101 -160 Visoke šume

6. > 160 Perhumidna klima Tudnre

Gračanin( 1950), je Langovu klasifikaciju klime na osnovu godišnjeg kišnog faktora pojednostavio, da bi se

dobila što preciznija ocjena aridnosti odnosno humidnosti klime:

Tabela 6. Godišnji kišni faktor (KFgod) po Gračaninu (1950)

Kišni faktor (KFgod) Karakter klime

1. < 40 Aridna

2. 41-60 Semiaridna

3. 61-80 Semihumidna

4. 81-160 Humidna

5. > 160 Perhumidna

22


Iz gore prikazanog primjera, može se zaključiti na osnovu Langovog kišnog faktora (KF) , da

području Banje Luke pripada humidnoj klimi.

Nedostatak Langovog kišnog faktora je li tome što pri niskim temperaturama postaje nesrazmjerno

velik. Pored toga ne izražava klimatske karakteristike po sezonama ili mjesecima. Zato je Gračanin (1950)

modifikovao ovaj faktor, primjenjujući ga na pojedine periode, te ga je nazvao mjesečni kišni faktor (KFm).

𝐾𝐹𝑚 = 𝑞

𝑡0𝐶

q – mjesečna suma padavina (u mm)

t – srednji mjesečni prosjek temperatura vazduha u 0C

Primjer 2:

U mjesecu avgustu, na području Banje Luke, mjesečni prosjek padavina u 42-godišnjem periodu

iznosi 83,6 mm, a temperatura vazduha 20,70C, odatle će mjesečni kišni faktor (KFm) iznositi:

𝐾𝐹𝑚 = 83,6

20,70𝐶= 4,04

Tabela 7. Podjela klime na osnovu mjesečnog kišnog faktora (KFm) prema Gračaninu (1950)

Mjesečni kišni faktor (KFm) Karakter klime

1. < 303 Aridna

2. 3,4-5 Semiaridna

3. 5,1-6,6 Semihumidna

4. 6,7-13,3 Humidna

5. > 13,3 Perhumidna

Dakle, klima u avgustu području opštine Gradiška, pripada aridnoj klimi. Treba napomenuti, da je

prilikom izračunavanja mjesečnog kišnog faktora padavinama prvog proljetnog nenivalnog mjeseca, treba

dodati i padavine prethodnih nivalnih mjeseci, jer se veći dio snježne vode upije u zemljište u prvim

proljetnim mjesecima.

Indeks suše po De Martonne-u

Da bi se izbjegao nedostatak Langovog kišnog faktora pri niskim temperaturama, De Martonne je

formulisao indeks suše (Is), koji predstavlja proizvod sume padavina (Q) i prosječnih temperatura

vazduha (T), uvećanog za 10.

𝐼𝑠 = 𝑄

𝑇 + 10

A ako se indeks suše (Is) želi izraziti za svaki mjesece pojedinačno, onda formula glasi:

𝐼𝑠 = 12 𝑥 𝑄

𝑇 + 10

Q - godišnja ili mjesečna količina padavina (mm)

T - godišnji ili mjesečni prosjek temperature vazduha (0C)

12 – broj mjeseci u godini

10 - uveden je da bi se izbjegla negativna vrijednost indeksa jer se pretpostavlja. da na većim nadmorskim visinama

prosječna godišnja temperatura vazduha neće biti manja od -100C. Pretpostavlja se da temperature vazduha ispod

-100C nemaju nikakav značaj jer je zemljište zamrznuto a padavine su isključivo u obliku snijega

23


Primjer 3:

Četrdesetdvogodišnji prosjek sume padavina za Banju Luku iznosi 1049,6 mm, a prosječna

temperatura za taj period iznosi 11,17 0C. U avgustu za taj period u prosjeku padne 83,6 mm, a srednja

mjesečna temperatura vazduha je 20,7 0C. Stoga, godišnji i mjesečni indeks suše prosječno za

četrdesetdvogodišnji period iznosi:

Godišnji indeks suše (Isg):

𝐼𝑠𝑚 = 1049,6

11,17 + 10= 49,58

Mjesečni indeks suše (Ism):

𝐼𝑠𝑔 = 12 𝑥 83,6

20,7 + 10= 32,68

Na osnovu indeksa suše po De Martonne-u, postoje tri vrste klimatskih oblasti.

Tabela 8: Klimatske oblasti prema De Martonne-u

Klimatske oblasti Indeks

suše (Is) Karakteristike oblasti Vegetacija

1. Oblast areizma < 5 Nema oticanja vode Sahara, Arapsko poluostvo,

Turkestan

2. Oblast endoreizma 5 - 10 Voda koja otiče od izvora ne

dostiže do oceana

Granični pustinjski predjeli sa

slabim oticanjem vode.

3. Oblast egzoreizma > 10 Voda koja otiče od izvora,

rijekama dostiže od oceana

Pojavljuju se travne formacije

pomiješana sa žbunjem i trnovitim

drvećem. Navodnjavanje je

obavezno.

Ukoliko se Is približava broju 30, utoliko navodnjavanje u tim oblastima nije neophodno kao

stalna mjera, izuzevši djetelinsko travne smjese ili livade, i one kulture kojima je za rast i razvoj potrebno

više vode (paprika, strne žitarice itd).

Oblasti sa Is 30-40 imaju stalno oticanje vode do oceana. U ovim oblastima drveće počinje

zauzimati sve veći prostor u prirodi.

Oblasti sa Is iznad 40 imaju stalno i obilno oticanje vode, šume zauzimaju skoro cijeli prostor, a

žitarice su izložene opasnost od suvišne vlage. Odvodnjavanje je potrebno kao stalna agrotehnička mjera.

Može se u globalu reći, da područja sa indeksom suše ispod 20, pripadaju aridnom klimatu.

Prema tome, područje Banjaluke, u odnosu na godišnji Is (prosjek 42 godine), pripada egzoreičnom

tipu klime, jer je Is = 49,58. Znači, da ovdje voda dotiče do okeana pa postoji mogućnost propadanja

žitarica usljed viška vode. MeĎutim, godišnji Is ne ukazuje na kolebanje temperatura padavina u toku

godine, jer je mjesečni indeks 32,68, što pokazuje da u ljetnim mjesecima ne postoji opasnost od viška

vlage, jer je oticanje vode umjereno a ponekad je potrebno i navodnjavanje.

Hidrotermički koeficijent po Seljaninovu

Sa stanovišta uspješne biljne proizvodnje posebna, važnost se pridaje padavinama u toku

vegetacionog perioda iako značajnu ulogu imaju i padavine koje padaju van vremena vegetacije.

Metoda Seljaninova nastoji utvrditi veze izmeĎu isparavanja i atmosferskih prilika pod

pretpostavkom da je utrošak vode na isparavanje u toplim mjesecima približno jednak temperaturnoj sumi

umanjenoj za 10 puta:

𝑂 = 𝑡0𝐶

10

Uzmemo li odnos sume padavina za neki period prema sumi isparavanja vode iz zemljišta za taj

isti period, dobijemo hidrotermički koeficijent (Ks) ili uslovni bilans koji odražava osiguranje nekog

mjesta vlagom.

24


Hidrotermički koeficijent (Ks) predstavlja odnos izmeĎu količine padavina za neki period i

temperaturne sume za taj isti period umanjene za 10 puta:

𝐾𝑆 = 𝑄

𝑡0𝐶10

Na osnovu hidrotermičkog koeficijenta po Seljaninovu (Ks), razlikujemo pet zona osiguranja vlage.

Tabela 9. Podjela klime prema indeksu suše po Seljaninovu

Zona

(područje)

Hidrotermički

koeficijent (Ks) Karakteristike područja

1. I >1,3 Područje ekscesivne vlažnosti

2. II 1-1,3 Područje dovoljne vlažnosti

3. III 0,7-1 Područje sa jasno izraženim nedostatkom vlage,

Navodnjavanje je opravdano samo za osnovne kulture.

4. IV 0,5-0,7 Područje suvog ratarenja i niskih nepouzdanih prinosa.

Navodnjavanje je obavezno za osnovne kulture.

5. V < 0,5 Područje polupustinja i pustinja. Proizvodnja hrane je

moguće samo uz stalno navodnjavanje.

Izračunavanje hidrotermičkog koeficijenta po Seljaninovu (Ks)

Da bi smo izračunali hidrotermički koeficijent po Seljaninovu, prvo treba izračunati datum

nastupanja (ulaz) temperaturnih pragova od 50C za kriofilne biljke (pšenica, raž, ječam, grašak, grahorica),

te 100C za termofilne biljke (kukuruz, soja, suncokret), a isto tako i datum završetka (silaz) temperaturnih

pragova od 5 i 100C, a formule glase, (Šarić, 1983):

a) Datum nastupanja temperatura vazduha iznad 5 odnosno 100C (ulaz):

1. 𝑛 = 𝑏 −𝑎

30 2. 𝑥 =

5 −𝑎

𝑛 𝑧𝑎 50𝐶 odnosno 𝑥 =

10 −𝑎

𝑛 𝑧𝑎 100𝐶

b) Datum završetka vazduha iznad 5 odnosno 100C (silaz):

3. 𝑛 = 𝑏 −𝑎

30 4. 𝑥 =

𝑏 −5

𝑛 𝑧𝑎 50𝐶 odnosno 𝑥 =

𝑏 −10

𝑛 𝑧𝑎 100𝐶

a - srednja mjesečna temperatura vazduha koja je najbliža vrijednosti 5

0Codnosno 10

0C, a manja je od nje.

b - srednja mjesečna temperatura vazduha koja je najbliža vrijednosti 50C odnosno 10

0C, a veća je od nje.

x - broj dana koje treba dodati polovini dana u mjesecu sa temperaturom "a", da bi se dobio datum nastupanja (ulaz),

i polovini mjeseca sa temperaturom "b" da bi se dobio datum završetka (silaz) temperaturnih pragova.

n - (u formuli 1. i 3.) koeficijent sa 3 decimale.

30 - broj dana u mjesecu (zaokruženo).

Primjer 4:

Potrebno je izračunati hidrofermički koeficijent po Seljaninovu za 42-godišnji prosjek područja

Banjaluke za topli dio godine (efektivne temperature iznad 10 0C), (vidi tabelu x.)

Prethodno je potrebno izračunati datume nastupanja i završetka temperatura vazduha iznad 100C

(ulaz i izlaz).

25


1) Ulaz - datum nastupanja temperatura vazduha iznad 100C

a) - za područje Banje Luke (vidi tabelu 4.) je u mjesecu martu, a u prosjeku iznosi 6,750C

(temperatura najbliža temperaturi 100 Ca manja je od nje).

b) - za područje Banje Luke je u aprilu, a iznosi 110C (temperatura vazduha najbliža temperaturi od 10

0C a veća je od nje)

1. 𝑛 = 11 −6,75

30= 0,142 2. 𝑥 =

10−6,75

0,142= 22,89

Broj dana u formuli 2. (x = 22,89) pribraja se polovini dana mjeseca sa temperaturom "a" ,a to je u

ovom slučaju mart, a onda se od toga se oduzme broj dana mjeseca marta (31):

(15,5+22,89) - 31 = 7,39 (zaokruženo 7)

To znači, da je datum nastupanja temperatura vazduha izand 100C u prosjeku za područje Banje

Luke: 7. april, jer je 7, dobijen računskim putem višak dana koji ulazi u mjesec april.

2) Silaz - datum završetka temperatura vazduha iznad 10 0C

a) - iznosi 6,60C, to je prosječna temperatura u novembru (temperatura vazduha najbliža 10

0C a manja je

od nje – tabela x).

b) - iznosi 11,70C, to je prosječna temperatura vazduha u oktobru (temperatura vazduha najbliža 10

0C a

veća je od nje – tabela x).

3. 𝑛 = 11,7 − 6,6

30= 0,172. 4. 𝑥 =

11,7 − 10

0,172= 9,88

Broj dana iz formule 4. (x = 9,88 dana) dodaje se polovini dana mjeseca sa temperaturom "b" a to je

oktobar:

(15,5+9,88) = 25,38 (zaokruženo 25)

Dakle, datum završetka temperatura vazduha iznad 100C je 25.oktobra.

Nakon izračunavanja početka i završetka nastupanja temperatura iznad 100C (ili 5

0C). može se

izračunati hidrotermički koeficijent po Seljaninovu:

a) Računanje sume padavina za razdoblje od 7. aprila do 25. oktobra

S obzirom da je 7. april početak nastupanja temperatura vazduha iznad 100C, od tog datuma se računa

suma padavina za taj mjesec i cijelo razdoblje do 25. oktobra.

Suma padavina za april – 89,2 mm (vidi tabelu 2.), podijeli se sa brojem dana u mjesecu - 30, a potom

množi sa brojem dana od 7. aprila do kraja mjeseca - 23 dana.

Za ostale mjesece do oktobra, suma padavina se sabira, a u oktobru se suma padavina za taj mjesec

dijeli sa brojem dana u mjesecu i množi sa brojem dana do završetka nastupanja temperatura iznad 100C, a

to je do 25. oktobra - 25 dana:

𝑄 =89,2

30 × 23 + 95,7 + 111,8 + 93,6 + 83,6 + 95,0 +

83,3

31 × 25 = 𝟓𝟗𝟐,𝟐𝟔 𝒎𝒎

h) Računanje sume temperatura vazduha od 7. aprila do 25. oktobra

Princip je sličan kao kod izrade sume padavina. Broj dana u mjesecu aprilu od 7. aprila do 30. aprila

(23 dana) množi se sa srednjom mjesečnom temperaturom vazduha. U ostalim mjesecima do 25. oktobra,

srednja mjesečna temperatura vazduha množi se sa brojem dana do 25. oktobra (25 dana). Svi umnošci za

svaki mjesec se potom sabiraju:

26


𝑡0𝐶 = 23 × 11 + 31 × 15,95 + 30 × 19,25 + 31 × 20,90 + 31 × 20,7 + 30 × 16,8 + 25 × 11,7 = 𝟑𝟒𝟏𝟏,𝟎𝟓 ℃

Nakon ovih preračunavanja, konačno se može izračunati hidrotermički koeficijent po

Seljaninovu (Ks):

𝐾𝑠 = 592,26 𝑚𝑚

3411,05 ℃10

= 𝟏, 𝟕𝟒

Na osnovu hidrotermičkog koeficijenta (Ks) za područje Banje Luke, može se zaključiti da

razdoblje od 7. aprila do 25. oktobra u 42 – godišnjem prosjeku pripada oblasti ekscesivne vlažnosti.

Hidrotermički koficijent po Seljaninovu se može koristiti pri ocjeni karaktera klime za svaki

mjesec pojedinačno, tako što se suma padavina u mjesecu podijeli sa sumom temperatura umanjenom za 10

puta (suma temperatura za jedan mjesec dobije se tako da se prosječna mjesečna temperatura vazduha

pomnoži sa brojem dana u mjesecu - Σ t0C = 31 x 20,7 = 641,7

0C):

Hidrotermički koeficijent za avgust (područje Banje Luke 42- godišnji prosjek:

𝐾𝑠 = 83,6 𝑚𝑚

641,7 ℃10

= 𝟏, 𝟑𝟎

To znači da je klima avgust na području Banje Luke na granici ekscesivne vlažnosti.

Klimadijagram prema Heinriche Walter-u i Lieth-u

Klimadijagramom se može grafički prikazati klima nekog mjesta, odnosno humidnosti ili aridnosti

klime po mjesecima. Na apscisi se obilježavaju mjeseci, a na ordinatama srednje mjesečne temperature

vazduha i mjesečne sume padavina.

Za naše uslove, odnos izmeĎu temperatura vazduha i padavina je 1 : 3. dok je za sušna (aridna)

područja 1 : 2. a za humidna područja 1 : 4.

Taj omjer znači da 100C za naše uslove odgovara 30 mm padavina. On je usklaĎen sa kišnim

faktorom, indeksom suše i hidrotermičkim koeficijentom.

Na osnovu ubilježenih vrijednosti za temperature i padavine, po mjesecima, povlače se dvije krive,

i to kriva za temperaturu debljom a za padavine tanjom linijom. Površina iznad temperaturne krive a ispod

krive padavina se šrafira i predstavlja vlažan dio godine, a površina ispod temperaturne krive a iznad krive

padavina se obilježi tačkicama što predstavlja sušni (aridni) dio godine (vidi graf 1)

27


Grafikon 1. Klima dijagram po H.Walter-u i Lieth-u za područje Banje Luka (prosjek 1961/2003. Godina)

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

60

65

70

75

80

0

15

30

45

60

75

90

105

120

135

150

165

180

195

210

225

240

Jan. Feb. Mart April Maj Juni Juli Avg. Sept. Okt. Nov. Dec.

Tem

ep

ratu

re v

azd

uh

a (0 C

)

ob

ori

ne

(m

m)

Mjesec

Padavine (mm) Temperature vazduha (0C)

28


BILANS VODE U ZEMLJIŠTU

Klimadijagrami i drugi ranije prikazani pokazatelji humidnosti i aridnosti klime odreĎenog

područja, izražavali su višak tj. manjak vode. Iz njih nije bilo vidljivo kakvo je stanje vlage u zemljištu, jer

se zemljišta meĎusobno razlikuju po fizičkim, hemijskim biološkim osobinama, naročito po hidrološkim

karakteristikama, a u prvom redu po fiziološki aktivnoj vodi i neaktivnoj mrtvoj vlazi zemljišta.

Podaci o vlažnost i zemljišta izraženi u odnosu na apsolutno suvo zemljište, ne mogu se koristiti u

praksi u ovakvom obliku jer ne daju stvarno stanje osiguranja kultura vlagom, niti se za različite tipove

zemljišta mogu meĎusobno uporeĎivati.

Za odreĎivanje stepena osiguranja usjeva vlagom,. neophodno je poznavati količinu vlage koja je

dostupna biljkama, ali ne u procentima, već u apsolutnim jedinicama (u mm vodenog stuba). Ova veličina

naziva se fiziološki aktivna vlaga, a jednaka je razlici izmeĎu ukupnog sadržaja vlage u zemljištu i količine

fiziološki neaktivne ili neproduktivne vlage tj. one vlage koja je nedostupna biljkama. Ovo se odnosi na

sadržaj vlage u bilo kojem momentu vlage zemljišta.

Fiziološki aktivna vlaga predstavlja razliku izmeĎu poljskog vodnog kapaciteta tj. retencionog

kapaciteta i mrtve vlage zemljišta. Za izračunavanje ovih veličina, neophodno je poznavanje osnovne

agroekološke osobine zemljišta za svakih 10 cm dubine zemljišta kao što je zapreminska masa prividna,

koeficijent venjenja, poljski odnosno retencioni kapacitet.

Koeficijent venjenja ili vlažnost venjenja je ona vlažnost zemljišta pri kojoj se nedostatak vlage u

ćeliji biljke ne nadoknađuje čak ni u uslovima minimalne transpiracije noću.

Ako raspolažemo podacima hidropedoloških osobina zemljišta, postupak izračunavanja korisne

vode je sljedeći, (Zugec, 1986):

𝑎 = 𝑏 × 𝑐 × 𝑑 × 10

100

a - ukupni sadržaj vlage u sloju zemljišta za koje se vrši izračunavanje (u mm)

b- procenat vlažnosti zemljišta na Istoj dubini (težinski procenat)

c- zapreminska masa prividna za odgovarajući sloj zemljišta

d- debljina sloja zemljišta (u cm)

10- koeficijent koji služi za prevođenje zaliha vlage iz cm u mm

100- koeficijent za prevođenje procenta vlage u g vode.

Određivanje koeficijenta venjenja

OdreĎuje se na dva načina: pomoću biljaka i pomoću instrumenata.

Određivanje tačke venjenja pomoću biljaka

U ovu svrhu kao test kultura služi zob. Pošto se kulture meĎusobno razlikuju po tački venuća

potrebno je izvršiti testiranja za one kulture koje se najčešće uzgajaju u plodoredu. MeĎutim, u

laboratorijskim uslovima, najčešće se koristi zob.

Postupak:

Na terenu se uzmu uzorci zemljišta sa table gdje se namjerava sijati odreĎena kultura. U posudu sa

zemljištem (prečnika 3 cm sa visinom 10 cm čija je zapremina 70 cm3) dodaje se 20 cm

3 vode sa otopljenim

hranjivima.

U tako pripremljenu posudu sije se 1 (jedno) sjeme. Postupak se izvodi u najmanje četiri

ponavljanja. Nakon toga se vrši svakodnevno osmatranje do pojave klice. Kada se pojavi klica, površina se

prekriva voštanim papirom. sa tim da se izbuši rupica kroz koju se provuče iznikla zob. Na mjestu dodira

voštanog papira i ivice posude zalije se rastopljenim voskom ili parafinom, a nakon toga se iznad papira

nasipa pijesak da spriječi isparavanje vode iz zemljišta. Kada se primjeti da je biljka izgubila turgor, posuda

se otvara, tako da se iz posude izvadi površinski sloj zemlje debljine 2 cm, a od ostalog dijela zemljišta se

uzima uzorak za odreĎivanje vlage. Dobiveni procenat vlažnosti na bazi apsolutnog suvog zemljišta

predstavlja koefieijent venjenja.

29


Grafikon 2 . Bilanca vode u zemljištu za područje Banje Luke (prosjek 1961/2003. godina)

Određivanje tačke venjenja pomoću instrumenata

U ovom slučaju najčešće se koristi Pressure membranne extractor, instrument koji može raditi pod

različitim pritiscima, od 98,07 do 1481 kPa ili 1 15 atm, a dobijene vrijednosti služe za odreĎivanje pF

krive, odnosno pritisak u atmosferama iskazuje se u pF vrijednostima, gdje je pF logaritam visine vodenog

stuba izražen u cm kojim se postiže odreĎeni pritisak po jedinici površine:

Tabela 10. Odnos pritiska i pF vrijednosti

Stub vode (cm) Pritisak (kPa) Atmosferski

pritisak pF vrijednost

100 9.81 0,11 2

346 32,36 0,33 2,54

1000 98,07 1 3 10000 980.67 10 4

15849 1481,00 15 4,2

Uzorci zemljišta stave se u posebne gumene prstenove (prečnika 5 cm). Gornji prsten je debljine 1

cm sa posebnom polupropusnom membranom. Zemljište se navlaži do maksimalnog vodenog kapaciteta, a

potom se stavi pod pritisak od 1481 kPa (15 atm), jer se pretpostavlja to kod većine kulturnih biljaka

maksimalna snaga upijanja vode iz zemljišta. Nakon 24 časa uspostavlja se ravnoteža tj. sva voda koju bi

korijen mogao povući sa čestica zemljišta prošla je kroz polupropusnu membranu. U zemljištu je ostala

čvrsto vezana vlaga. Uzorci se tada izvade iz aparata i stavljaju na sušenje da bi se utvrdio sadržaj vode u

njima. Dobiveni procenat u odnosu na apsolutno suvo zemljište predstavlja tačku venjenja ili mrtvu

neaktivnu vlagu.

0,0

20,0

40,0

60,0

80,0

100,0

120,0

140,0

160,0

Januar Mart Maj Jul Septembar Novembar

Vo

da

(mm

)

MjesecManjak vode Višak vode Akumulacija vode Oticanje vode Upijanje vode

30


Slika 5 : Pressure membane extraktor (cilindar sa uzorcima zemljišta, poplupropusna membrana,

prstenovi za uzorke zemljišta

Slika 7. Presure mambrane extractor velikog kapaciteta

Primjer izračunavanja fiziološki aktivne vlage:

Prethodnim istraživanjima hidropedoloških osobina zemljišta utvrĎeno je smo da je:

kv - koeficijent venjenja = 5,2

b - procenat vlage zemljišta na 20 cm dubine = 23%

c - zapreminska masa zemljišta (zm = 1,32 g/cm3)

d - debljina ispitivanog sloja zemljišta = 20 cm

Prvo se izračunava ukupni sadržaj vlage zemljišta u sloju od 20 cm:

𝑎 = 23 × 1,32 × 20 × 10

100 = 60,72 𝑚𝑚

Sada se izračunava neaktivna vlaga (n.v):

𝑛. 𝑣 = 𝑘𝑣 × 𝑧𝑚 = 5,2 × 1,32 = 6,86 𝑚𝑚

Na kraju se izračunava fiziološki aktivna vlaga zemljišta (f.a.v)

𝑓. 𝑎. 𝑣 = 𝑎 – 𝑛. 𝑣 = 60,72 − 6,86 = 53,86 𝑚𝑚

31

31 Prof. dr Ilija Komljenović, mr Danijela Kondić - Praktikum iz opšteg ratarstva

ODREĐIVANJE FIZIČKIH OSOBINA ZEMLJIŠTA

Zemljište je pored klime i reljefa glavni faktor poljoprivrednog staništa, a smatra se četvorofaznim

disperzivnim sistemom, sastavljenih od čvrstih čestica (organskih i mineralnih), vode odnosno vodene

otopine krutih materija i apsorbovanih gasova. vazduha i organizama (mikroba i makroba).

Da bi neko zemljište bilo supstrat za uzgoj kulturnih biljaka, mora biti plodno, a to znači da

biljkama pruža dovoljno hranjiva, vode, kiseonika i toplote. Čovjek na zemljište utiče raznim

agrotehničkim i agromeliorativnim mjerama, mijenjajući ga i poboljšavajući njegove hemijske, biološke i

fizičke osobine, kako bi bilo pogodniji supstrat za uzgoj kulturnih biljaka.

Ovom prilikom zadržaćemo se ukratko na fizičkim osobinama zemljišta, odnosno njihovom

odreĎivanju kao što je zapreminska masa prividna, zapreminska masa prava, retencioni kapacitet, kapacitet

zemljišta za vazduh i ukupni porozitet. Poznavajući neke od ovih osobina (zapreminska masa zemljišta),

može se tačno odrediti ili izračunati količinu ili masu obraĎenog zemljišta po jedinici površine, a u vezi sa

tim i potrebnu količinu mineralnih Ďubriva za meliorativno Ďubrenje ili Ďubrenje na zalihu u cilju

poboljšanja hemijskih osobina zemljišta.

OdreĎivanje zapreminske mase prave (zmp)

Pod zapreminskom masom prave podrazumijeva se masa 1 cm3 zemljišta bez pora izraženu u

gramima. To je specifična masa čvrste faze zemljišta. Na nju utiče sadržaj organske materije (humusa) u

zemljištu, vrste minerala.

Za njeno odreĎivanje koristi se najčešće piknometar metoda ali se koriste i druge metode:

metoda pomoću ksilola, kerozina, alkohola i druge.

Pomoću piknometra - izvaže se 10 g vazdušno-suvog zemljišta i doda cca 30 cm3 vode i kuva se na

blagoj vatri sa istovremenim miješanjem staklenim štapićem da se ukloni adsorbovani vazduh.

U meĎuvremenu se u piknometar od 100 cm3 naspe iskuvana destilovana voda i tempira na 20

0C,

dobro se obriše i izvaže. Ovo predstavlja težinu "A". Nakon toga se piknometar isprazni i u njega se

kvantitativno prenese suspenzija zemljišta, a potom se destilovanom vodom dopuni piknometar do markera

i začepi zabrušenim šupljim čepom iz koga izaĎe višak vode. a zatim opet tempira na 20 0C obriše se i

ponovo izvaže.

Ova masa se označava sa "B".

Masa "A" + zemljište (10 g) predstavlja vrijednost "C".

"C - B" = zapremina istisnute vode odnosno zemljišta, jer je zapremina tijela potopljenog u vodi

jednaka zapremini istisnute vode.

Ako se masa zemljišta tj. 10 g podijeli sa zapreminom (C - B) dobije se vrijednost koja predstavlja

pravu zapreminsku masu (zmp).

Primjer:

Masa piknometra sa vodom (A) 128,45 g

Masa piknometra sa vodom + zemljište (C) 138,45 g

Masa piknometra sa vodom i zemljištem - bez istisnute vode (B) 133,95 g

𝑍𝑎𝑝𝑟𝑒𝑚𝑖𝑛𝑎 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 = 𝐶 –𝐵 = 138,45 − 133,95 = 4,5 𝑐𝑚3

𝑧𝑚𝑝 = 10

4,5𝑐𝑚3 = 2,22 𝑔/𝑐𝑚3

32


OdreĎivanje zapreminske mase prividne (ili specifične mase prividne) (Zmv)

Pod zapreminskom tmasom se podrazumijeva masa 1 cm3 zemljišta u prirodnom nenarušenom

stanju tj. sa svim njegovim porama.

Za ovo odreĎivanje koriste se cilindri po Kopeckom (Kopetzky) zapremine od 100 cm3.

Cilindre prispjele sa terena mokrom krpom treba dobro očistiti i staviti u sušionik na 1050 C, kroz

24 časa a potom izvagati.

Primjer 4:

Masa cilindra po Kopeckom (g) 185,91 g

Zapremina cilindra (Zc) 101,23 cm3

Masa cilindra + suvo zemljište (G) 297,34 g

Nakon sušenja, cilindri sa zemljištem se važu a odvage upisuju sa dvije decimale. Od ukupne

mase (cilindar + suvo zemljište) oduzima se masa praznog cilindra, kako bi se dobila samo masa suvog

zemljišta.

Nakon toga se masa suvog zemljišta zatim dijeli sa zapreminom cilindra po Kopetzky-om da bi se

dobila zapreminske masa prividna uzorka zemljišta:

𝑍𝑚𝑣 = 𝐺 − 𝑔

𝑍𝑐 =

297,34 𝑔 − 185,91 𝑔

101,23 𝑐𝑚3 = 1,10 𝑔/𝑐𝑚3

Kao što je ranije bilo naglašeno, na osnovu podataka o vrijednosti zapreminske mase prividne,

izmeĎu ostalog, izračunava se masa obraĎenog zemljišta po jedinici površine, a kasnije i meliorativne

količine mineralnih Ďubriva.

Primjer:

Kolika je masa pooranog zemljišta po hektaru površine, ako je dubina oranja iznosila 30 cm, a

zapreminska masa prividna 1,10 g/cm3 ?

1. Prvi korak - izračunati zapreminu pooranog zemljišta površine jednog hektara :

Dubina oranja je (30 cm ili 0,3 m), od tuda slijedi da je zapremina pooranog zemljišta = 10

0000 m2 x 0,3 m = 3000 m

3

2. Drugi korak - izračunati masu 1 m

3 zemljišta kada je zapreminska masa prividna 1,10

g/cm3:

100 m

0,3 m

100

m

100 m x100 m = 10 000 m2

= 1 ha

1 m3

33


Zapremina nekog objekta se računa tako da se pomnože visina, širina i dužina istog. Ako objekat

ima oblik kocke, tada formula glasi (vidi shemu x):

Z = a3, u ovom slučaju Z = (100 cm)

3 = 1 000 000 cm

3

Iz toga proizlazi da 1 m

3 sadrži 1000 000 cm

3. Pošto je u zadatku navedeno 1 cm

3 ispitivanog

zemljišta ima zapreminsku masu od 1,10 g, tada proizlazi da masa 1 m3 iznosi:

𝑀𝑎𝑠𝑎 1 𝑚3 = 1 000 000 𝑐𝑚3 × 1,10 𝑔 = 1 100 000 𝑔/𝑚3

Da bi daljnje izračunavanje bilo olakšano, zapreminsku masu 1 m

3 izraženu u gramima treba

pretvoriti u kilograma, te ćemo u tom slučaju 1 100 000 g/cm3 podijeliti sa 1000:

𝑀𝑎𝑠𝑎 1 𝑚3 = 1 100 000 𝑔/𝑚3/1000 = 1100 𝑘𝑔/𝑚3

3. Treći korak - izračunati masu a pooranog zemljišta površine od 1 ha na 30 cm dubine:

Ranije je već izračunato da je zapremina pooranog zemljišta 3000 m3.

. Ako se pomnoži zapremina

obraĎenog zemljišta sa zapreminskom masom metra kubnog, iz toga se dobije masa obraĎenog zemljišta po

hektaru na 30 cm dubine.

𝑀𝑎𝑠𝑎 𝑝𝑜𝑜𝑟𝑎𝑛𝑜𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 𝑛𝑎 30 𝑐𝑚 𝑑𝑢𝑏𝑖𝑛𝑒 = 3 000 𝑚3 × 1 100 𝑘𝑔 = 𝟑 𝟑𝟎𝟎 𝟎𝟎 𝒌𝒈/𝒉𝒆𝒌𝒕𝒂𝒓𝒖

OdreĎivanje ukupne poroznosti zemljišta

Ukupna poroznost zemljišta (P) predstavlja sadržaj svih pora (mikro i makro) u zemljištu.

OdreĎuje se računskim putem na osnovu zapreminske mase prave (zmp) i prividne mase zemljišta (zmv).

𝑃 = 𝑧𝑚𝑝 − 𝑧𝑚𝑣

𝑧𝑚𝑝× 100

Na osnovu već izračunatih vrijednosti zapreminske mase prave i zapreminske mase prividne, u

ovom primjeru izračunaćemo ukupnu poroznost zemljišta:

100 cm

100 c

m

100 c

m

3

1 cm

1 c

m

1 c

m

3

1 cm

1 c

m

1 c

m

3

34


Primjer 5: Zapreminska masa prava (zmp) 2,22 g/cm

3

Zapreminska masa prividna (zmv) 1,10 g/cm3

𝑃 = 2,22 − 1,10

2,22× 100 = 𝟓𝟎,𝟒𝟓%

Gračanin (1950), je kategorisao tipove zemljišta na osnovu njihove ukupne poroznost (tabela x). Tabela x. Kategorije zemljišta prema njihovoj poroznosti

Kategorije zemljišta Procenat pora (5) 1. Vrlo malo porozno < 30 2. Malo porozno 30-45 3. Porozno 45 - 60 4. Vrlo porozno >60

OdreĎivanje retencionog kapaciteta zemljišta (Rk)

Retencioni kapacitet (Gračanin, 1950) je količina vode u zemljištu koje ono zadržava u sebi i to

energijom kako čvrste faze tako i šupljina (tzv. opnena i kapilarna voda).

Određuje se pomoću cilindara po Kopetzky-om.

Cilindri sa zemljištem se kvase na vlažnoj podlozi (daske umotane filter papirom uranjene u vodu).

Cilindri se pri tome moraju pokriti najlonskom folijom da ne doĎe do gubitka vlage isparavanjem. Kada se

folija orosi (nakon 24 časa), cilindri se vade, obrišu, zatim stave na više slojeva suvog filter papira, da

povuče višak slobodne vode (oko 30 minuta) i izvaže na preciznoj vagi od dvije decimale. Nakon toga se

uzorci suše u sušioniku na 1050C kroz 24 časa, vade, ohlade u eksikatoru i ponovo važu.

Na osnovu tih dobijenih veličina izračunava se vrijednost retencionog kapaciteta:

Primjer 6:

Masa zemljišta sa cilindrom nakon navlaživanja (Tr) 340,25 g

Masa zemljišta sa cilindrom nakon sušenja (Ts) 297,34 g

Zapremina cilindra (Zc) 101,23 cm3

𝑅𝑘 = 𝑇𝑟 − 𝑇𝑠

𝑍𝑐 × 100 =

340,25 𝑔 − 297,34 𝑔

101,23 𝑐𝑚3 × 100 = 𝟒𝟐,𝟑𝟗 %

Vrijednosti retencionog kapaciteta svrstavaju se u sljedeće kategorije ( Gračaninu,1950):

Tabela 11. Kategorije zemljišta na osnovu vrijednosti retencionog kapaciteta

Kategorije (Rk) Vrijednost (u%) 1. Vrlo mali < 25 2. Mali 25-35 3. Osrednji 35-45 4. Veliki 45-60 5. Vrlo Veliki >60

OdreĎivanje kapaciteta zemljišta za vazduh (Kv)

Ove veličine predstavljaju sadržaj makro pora u zemljištu, odnosno odgovara sadržaju pora u

zemljištu kada je ono zasićeno do retencionog kapaciteta.

On se odreĎuje računskim putem iz vrijednosti ukupne poroznosti (P) i retencionog kapaciteta (Rk),

odnosno predstavlja razliku izmeĎu ove dvije vrijednosti:

35


𝐾𝑣 = 𝑃 –𝑅𝑘 = 50,45 % − 42,39 % = 8,06 %

Tabela 12. Klasifikacija zemljišta prema vrijednosti kapaciteta zemljišta za vazduh (Kv), Gračanin,1950

Kapacitet zemljišta za vazduh (Kv) Vrijednost (Kv u %)

1. Veoma nizak < 5

2. Nizak 5-10

3. Srednji 10-20

4. Visok 20-40

5. Veoma visok >40

ODREĐIVANJE HEMIJSKIH OSOBINA ZEMLJIŠTA U razvijenijim poljoprivrednim zemljama, kontrola plodnosti poljoprivrednih površina,

predstavlja stalnu mjeru u cilju podizanja nivoa plodnosti raznim agrotehničkim zahvatima što za

posljedicu treba da ima povećanje prinosa gajenih biljaka kao i kvalitet hrane.

MeĎu ostalim ispitivanjima, u okviru kontrole plodnosti poljoprivrednih zemljišta, najčešća su

laboratorijska ispitivanja sadržaja azota, fosfora, kalijuma, kalcijuma a sa tim u vezi i pH reakcije zemljišta.

Dobiveni podaci se koriste za izračunavanje potrebnih količina mineralnih Ďubriva za planirani

prinos, a isto tako i popravku slabo plodnih zemljišta meliorativnim količinama stajnjaka (humizacija),

mineralnim Ďubrivima (fosfatizacija i kalizacija) kao i podizanje pH vrijednosti (kalcizacija).

Ovdje ćemo navesti nekoliko metoda ispitivanja sadržaja K2O, P2O5 u 100 g zemljišta, AL -

metodom, odreĎivanje ukupnog azota Semimikro-Kieldahl metodom (modifikacija po Bremneru, 1960),

kao i odreĎivanje reakcije zemljišta.

Kalijum

Kalijuma u prirodi nema u slobodnom stanju, jer je vrlo reaktivan i lako se spaja sa drugim

elementima. U zemljištu ga ima znatno više od azota i fosfora. U zemljinoj kori ima 2,6 % kalijuma i to u

brojnim mineralima (silikatima, ortoklasu, leucitu i dr.) ali je naročito nagomilan u prirodnim nalazištima

kalijumovih soli u obliku salvinita, silvina, kainita, karnalita i drugih minerala. Velikih nalazišta

kalijumovih soli ima u Evropi (Njemačka, Španija, Francuska), bivši SSSR, Izrael, SAD i Kanada. Mora i

oceani su izvori kalijuma.

Korišćenje kalijuma iz silikata i alumosilikata moguće je tek poslije potpunog raspadanja stijena, a

potom stvaranja sekundarnih minerala gline, naročito ilita i vermikulita. No, aktivacija iz ovih minerala je

mala pa se ne može računati na veću mobilizaciju iz njih.

Za kalijum je važno da se u odreĎenim uslovima javlja štetna fiksacija, kad ga biljke ne mogu

koristiti. Na fiksaciju uticaj ima meĎulamelarni razmak u sekundarnim mineralima gline, naročito,

vermikulita i ili ta, kao i višak električnog naboja. Nakon dužeg izlaženja kalij1)1pa iz interlamelarnog

prostora, on se puni drugim ionima u zemljištu (Ca, Mg,NH4) a prostor izmeĎu lamela se proširuje. Ako je

u takvim uslovima Ďubreno kalijumom, on se štetno fiksira i za biljke je praktično izgubljen. Ovdje se

kompenzacija vrši bogatim kalijumovim Ďubrenjem (kalizacijom), da bi se kalijumom popunili

interlamelarni prostori minerala gline. Efikasno je i Ďubrenje organskim Ďubrivom, jer se ioni kalijuma

vežu pretežno na humusne koloide sa kojih se lako desorbuju. Isto tako, stvara se organo-mineralni

kompleks jer organska materija oblijepljuje sekundarne minerale gline, pakuje ih krupnije agregate i na taj

način sprječava prodor ion kalijuma u meĎulamelarni prostor gline.

Biljke kalijum usvajaju u vidu K +iona.

Fosfor

Fosfor se u prirodi ne nalazi u slobodnom stanju, jer se u dodiru sa vazduhom lako oksidiše. U

zemljištu su prisutne neorganske i organske forme fosfora. U prirodi najviše dolazi u formi apatita, a

razasut je u nekoliko većih nalazišta (Bliski istok, sjeverna Afrika, bivši SSSR i Okeanija). Za razliku od

36


azota i kalijuma, ima ga malo. U zemljinoj kori približno ga ima oko 0,28 %, od toga je biljkama

pristupačan oko 0,02 - 0,15 %. Neorganske forme fosfora su uglavnom u obliku Ca, Fe, Mg i Al jedinjenja,

što zavisi od tipa zemljišta i njegovih hemijskih osobina, naročito pH reakcije.

Biljke ga usvajaju u oksidovanom obliku i to uglavnom kao ione ortofosforne kiseline: H2PO4-,

HPO42-

, PO43-

. Biljke ga ipak najviše usvajaju u obliku HPO42-,

iona.

Treba naglasiti da je specifičnost dinamike fosfora u tome što taj biogeni element u jedinjenjima

koji se unose kao Ďubrivo prelaze iz topivih u manje topive oblike. Naime, topivi ortofosfati primajući

kalcijum, prelaze u oblike netopive u vodi.

Proces ide od monokalcijevog fosfata prema monohidratu Ca(H2PO4)2 x H2O, a zatim dikalcijevu

fosfatu, odatle dehidratu – CaHPO4 x 2H2O, pa oktakalcijevu fosfatu - Ca4H(PO4)3 x n H2O i napokon do

hidroksilapatita – Ca5(PO4)5OH. Istim putem opada i topivost fosfata, a kao hidroksilapatit, netopiv i

nepristupačan biljkama.

Azot

Azot je veoma rasprostranjen element u prirodi, i to najvećim dijelom LI elementarnom obliku (N2),

koji čini 78 % sastava vazduha. U zemljištu se nalazi oko 1,5 x 1010

tona azota, u obliku organskih i

neorganskih jedinjenja. Organski dio azota iznosi 97-98%, dok je svega 2 - 3 % u vidu neorganskih

jedinjenja koje biljke mogu neposredno da koriste.

Biljke mogu da usvajaju azot i u vidu iona i molekula, a pretežno ga usvajaju u obliku nitratnog (NO

3-) i amonijevog (NH4

+) iona.

Za usvajanje NO3-

iona više pogoduju niže vrijednosti pH, dok se NH4+ intenzivnije usvaja pri

neutralnoj ili slabo alkalnoj sredini.

Nitrati se ne vežu za koloidni kompleks zemljišta, zato se lako ispiru ako ih ne primaju biljke ili mikroorganizmi. Ali nitrati se u anaerobnim uslovima bakterijskim procesom denitrifikaeije redukuju u elementarni azot i on se gubi iz zemljišta volatizacijom.

I dok se nitrati ne adsorbuju na koloide zemljišta, a jednako ni amidni oblici azota (cijanamid i urea), to se amonijev ion dobro veže uz adsorptivni kompleks zemljišta, šta više, on se u odreĎenim uslovima jako i štetno fiksira na nekoliko mjeseci. Neki glineni minerali (montmoriolinit. biotit, ilit, vermikulit) imaju izražene osobine fiksacije amonijevog iona.

Poseban problem je amidni oblik uree zbog znatne nestabilnosti ovog jedinjenja, zato dolazi do transformacije u amonijski oblik, čime je opet otvoren put nitrifikaciji.

OdreĎivanje lakopristupačnog fosfora i kalijuma u zemljištu AL metodom

(Egner i Riehm, 1958)

Princip odreĎivanja se zasniva se na ekstrakciji fosfora i kalijuma AL metodom. U ekstraktu fosfor

se odreĎuje kolorimetrijski a kalijum plamenofotometrijski.

Reagensi:

1. Koncentrovani AL – rastvor: a) mliječna kiselina, b) sirćetna kiselina, c) amonijum

acetat

2. Ekstrakcioni (radni rastvor) AL - rastvor

3. 8n H2SO4

4. Amonijum molibdat (1.44 %)

5. Askorbinska kiselina (2,5%)

Postupak određivanja fosfora i kalijuma po Al - metodi

1. Ekstrakcija U plastičnu flašu od 250 cm

3 stavi se 5 g vazdušno-suvog zemljišta i doda se 100 cm

3 te

ekstrakcionog radnog AL - rastvora čiji je pH 3,75. Mućka na mućkalici 2 sata na sobnoj

37


temperaturi (200C) pri 30 - 40 obrtaja u minuti.

Suspenzija se filtrira se kroz filter papir sa plavom trakom, hvata se prvi rastvor (prve zamućene

porcije se bacaju). Bistar filtrat služi za odreĎivanje fosfora i kalijuma.

2. Određivanje fosfora

Od filtrata se uzme alikvot od 25 cm3 i stavi u odmjerni balon od 100 cm

3, zatim se dodaje 9 ml 8n

H2SO4 i malo promućka, zatim 10 cm3 1,44% amonijum molibdata i 2 cm

3 2,5 % askorbinske kiseline.

Sve se to dobro promućka i doda do markera 30 cm3 destilovane vode. Balon se stavi u sušionicu da

stoji 1 čas na temperaturi od 950C kako bi se razvila plava boja.

Balon se ohladi, dopuni destilovanom vodom do markera i očitava obojenje na kolorimetru uz crveni filter.

3. Određivanja kalijuma

Od istog filtrata se uzme 35 cm3, sipa u čašu od 50 cm

3 i direktno očitava na plamefotometru.

Klasifikacija zemljišta na osnovu sadržaja lakopristupačnog fosfora i kalijuma (prema autorima metode):

Tabela 13. Klase obezbjeđenosti zemljišta hranjivima (po Al – metodi)

Kategorija plodnosti mg/100 g zemljišta

P205 K20

Vrlo siromašno 0-5 0-5

Siromašno 5 - 10 5 - 10

Srednje 10 - 15 10 - 15

Dobro 15 - 20 15 - 20

Bogato 20 - 30 20 - 30

Vrlo bogato > 30 > 30 Primjer 7:

Koliko u zemljištu ima lakopristupačnog fosfora i kalijuma na 0 - 30 cm dubine ako je

zapreminska masa zemljišta 1,2 g/cm3. Hemijskom analizom zemljišta po Al metodi je utvrĎeno ono sadrži

12 mg/l 00 g zemljišta P205 i 15 mg/100 g zemljišta K20.

1. Korak

Izračunati zapreminu zemljišta na 10000 m2 (1 ha):

10000 m2 x 0,30 cm = 3000 m

3

2. Korak

Izračunati masu pooranog zemljišta na površini od 1 ha na 30 cm dubine.

- 1 cm3

ima masu 1,20 g, odatle proizlazi da 1 m3 ima masu od 1200 kg

- zapremina pooranog zemljišta 3000 m3 se množi sa 1200 kg što iznosi 3 600 000 kg/ha,

Dakle, masa pooranog zemljišta je u ovom primjeru iznosi 3 600 000 kg/ha

3. Korak

Izračunati količinu fosfora i kalijuma na dubini 30 cm po hektaru. Prethodnog je potrebno miligrama preračunati u grame.

1 𝑔 ≈ 1000 𝑚𝑔

𝑥 𝑔 ≈ 12 𝑚𝑔/1000

𝑥 𝑔 = 𝟎,𝟎𝟏𝟐 𝒈 𝑷𝟐𝑶𝟓 𝑛𝑎 100 𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎

Masa pooranog zemljišta je 3 600 000 kg, odnosno ako se ova masa pretvori u grame, tada iznosi

3 600 000 000 g.

Postavljanje razmjera: x ≈ 3 600 000 000 g zemljišta : 0,012 g P2O5 ≈ 100 g zemljišta

38


𝑥 = 3 600 000 000 × 0,012

100 = 432 000 𝑔 = 𝟒𝟑𝟐 𝒌𝒈 /𝒉𝒂 𝑷𝟐𝑶𝟓

Dakle, na dubini zemljišta od 30 cm, biljci je pristupačno 432 kg/ha P2O5

4. Korak

Isti računska operacija se ponavlja prilikom izračunavanja količine kalijuma u zemljištu na ispitivanoj dubini.

1 𝑔 ≈ 1000 𝑚𝑔

𝑥 𝑔 ≈ 15 𝑚𝑔/1000

𝑥 𝑔 = 𝟎,𝟎𝟏𝟓 𝒈 𝑲𝟐𝑶 𝑛𝑎 100 𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎

Postavljanje razmjera: x ≈ 3 600 000 000 g zemljišta : 0,015 g K2O ≈ 100 g zemljišta

𝑥 = 3 600 000 000 × 0,015

100 = 540 000 𝑔 = 𝟓𝟒𝟎 𝒌𝒈 /𝒉𝒂 𝑲𝟐𝑶

Ovim izračunavanjem, utvrĎeno je da u zemljištu do dubine od 30 cm ima 540 kg/ha K2O dostupnog za ishranu biljaka.

Podaci dobijeni hemijskom analizom zemljišta po Al- metodi služe pored ostalog za preračunavanje potrebnih količina fosfornih i kalijumovih Ďubriva za meliorativno Ďubrenje zemljišta sa deficitom ishrane ovim hranjivim elementima.

Primjer:

Hemijskom analizom zemljišta po AL metodi, utvrĎeno je da zemljište sadrži 11 mg/100 g zemljišta P2O5 i 14 mg/l00 g zemljišta K2O. Potrebno je meliorativnim Ďubrenjem nivo hranjiva podići na 20 mg/l00g zemljišta P2O5 i K2O. Dubina predviĎene obrade zemljišta je 35 cm, a zapreminska masa zemljišta iznosi 1.5 g/cm

3.

S obzirom da je hemijskom analizom utvrĎeno da zemljište sadrži 11 mg/100 g zemljišta P2O5 i 14 mg/100 g zemljišta K2O, a željeni sadržaj istih hranjiva je 20 mg/100 g zemljišta, razlika do željenog sadržaja je 9 mg/100 g zemljišta P2O5 odnosno 6 mg/100 g zemljišta K2O.

1. Korak

Izračunavanje mase obraĎenog zemljišta po hektaru do 35 cm dubine.

𝑍𝑎𝑝𝑟𝑒𝑚𝑖𝑛𝑎 𝑜𝑏𝑟𝑎đ𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 (35 𝑐𝑚) = 10 000 𝑚2 × 0,35 𝑚 = 𝟑 𝟓𝟎𝟎 𝒎𝟑

Zapreminska masa prividna 1 cm3 je 1,50 g, što znači da će masa 1 m

3 iznositi:

1 m3 = 100 cm x 100 x 100 cm (ili 100 cm)

3 = 1 000 000 cm

3

1 000 000 cm3 x 1,5 g = (1 500 000 g/m

3)/1000 = 1500 kg/m

3

𝑍𝑎𝑝. 𝑜𝑏𝑟𝑎đ. 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 𝑝𝑜 ℎ𝑒𝑘𝑡𝑎𝑟𝑢 𝑑𝑜 35 𝑐𝑚 𝑑𝑢𝑏𝑖𝑛𝑒 = 3 500 𝑚3 × 1 500 𝑘𝑔 = 𝟓 𝟐𝟓𝟎 𝟎𝟎𝟎 𝒌𝒈/𝒉𝒂

2. Korak

Izračunavanje potrebnih količina fosfora i kalijuma za meliorativno Ďubrenje do željenog sadržaja ovih elemenata u zemljištu.

Postavljanje razmjera za izračunavanje fosfora:

x ≈ 5 250 000 000 g zemljišta : 0,009g P2O5 ≈ 100 g zemljišta

𝑥 = 5 250 000 000 × 0,009

100 = 472 500 𝑔 = 𝟒𝟕𝟐,𝟓 𝒌𝒈 /𝒉𝒂 𝑷𝟐𝑶𝟓

Da bi se nivo fosfora podigao sa 11 na 20 mg/100 g zemljišta, potrebno je Ďubriti sa 472,5 kg/ha P2O5.

39


Postavljanje razmjera za izračunavanje kalijuma

x ≈ 5 250 000 000 g zemljišta : 0,006g K2O ≈ 100 g zemljišta

𝑥 = 5 250 000 000 × 0,006

100 = 315 000 𝑔 = 𝟑𝟏𝟓 𝒌𝒈 /𝒉𝒂 𝑲𝟐𝑶

Da bi se nivo kalijuma podigao sa 14 na 20 mg/100 g zemljišta, potrebno je Ďubriti sa 315 kg/ha K2O.

OdreĎivanje ukupnog azota u zemljištu Semimikro- Kjeldahl metodom

( modifikacija po Bremner-u, 1960)

Ukupan azot odreĎuje se u zemljištu metodom po Kjeldahl-u. Metoda se sastoji u razaranju

uzoraka zemljišta koncentrovanom sumpornom kiselinom u prisustvu katalizatora i uz zagrijavanje. Na taj

način se azot prevodi u NH3 oblik koji se odreĎuje u digestu.

Reagensi:

1. Rastvor 0,01 N H2SO4 2. Koncentrovana H2SO4 3. Smješa katalizatora - K2SO4, CuSO4, 5H2O, Se ( u omjeru 100 : 10: 1) 4. Rastvor 10 n NaOH 5. Rastvor H3BO3 + miješani indikator (mora imati pH 5)

Tok analize:

1. Razaranje i oksidacija organske materije

U Kjeldahl balon stavi se 1 g zemljišta, 2 cm3 H2O i ostavi da stoji 30 minuta, zatim se doda 1,1 g

smješe katalizatora i 3 cm3 koncentrovane H2SO4 i kuva se 5 sati.

Proces teče ovako:

CH2HN2COOH + 3H2SO4 = 3SO2 + 2CO2 + 4H2 + 2NH3 + H2SO4 = (NH4)2SO

2. Izdvajanje - destilacija amonijaka

Poslije razaranja balon se ohladi i doda se 20 cm3 vode i promućka, pa se sadržaj balona prenese u

destilacionu komoru. Dospe se vode u destilacionu komoru do markera od 50 cm3. U erlenmajer tikvicu

doda se 5 cm3 smješe H3BO3 sa indikatorom i postavi se ispod kondenzatora čiji vrh mora biti uronjen u

bornu kiselinu. U lijevak aparata se doda 20cm3 10 NaOH, pa se polako spušta u destilacionu komoru.

Zatvaranjem dovoda vode počinje destilacija.

(NH4)2SO4 + 2NaOH = Na2SO4 + 2NH3 + 2H2O + NH3 + H3BO3 = NH4H2BO3

3. Titracija

Titrira se destilat sa 0,01 n H2SO4. Promjena boje iz zelene u ružičastu je tačka ekvivalencije, pri čemu je 1 ml 0,01 n H2SO4 = 0,14 mg N

Tabela 14. Klase obezbjeđenost zemljišta azotom

Klasa zemljišta Azot (N u %)

1. Siromašno < 0,10

2. Srednje obezbjeĎeno 0,10 - 0,20

3. Dobro obezbjeĎeno >0,20

40


Kalcijum

Kalcijum se u zemljištu nalazi u vidu neorganskih jedinjenja u sastavu raznih stijena, minerala

(dolomit, krečnjak, mramor, gips itd.). U zemljinoj kori količina kalcijuma po težini iznosi 3,6 %. On spada

u zemnoalkalne metale, a pretežno je u vidu neorganskih soli (CaCO3, CaSO4, Ca3(PO4)2 i dr.).

Biljke kalcijum usvajaju u vidu Ca2+

iona. U biljci ima vrlo važnu ulogu kao gradivni element i prilikom stvaranja mitohondrija.

Kalcijum iz zemljišta ispire voda obogaćena ugljen-dioksidom u descedentnim tokovima, i to zbog

stvaranja u vodi topivog kalcijum bikarbonata. Jak antagonizam kalcijuma iona kalijuma dovodi do

istiskivanja kalcijuma iz adsorptivnog kompleksa, i tada se stvara put za prelaženje kalcijuma u topivi

oblik, u otopinu zemljišta.

Kalcijum je neophodan kao faktor plodnosti zemljišta i kao biljno hranjivo, a posebno za podizanje

pH vrijednosti kiselih zemljišta vrijednost, zasićen bazama i pufernu sposobnost zemljišta.

Zasićenost bazama mjerodavna je za intervenciju kalcijumom, pa je kalcizaciju aktualna ako je

zasićenost ispod 50 %. Pufernost zemljišta je od velikog značaja na odmjeravanju količine kalcijuma, pa se

zemljišta jače puferne sposobnosti mogu obogaćivati u većim količinama. U suprotnom se može izazvati

"šok" u zemljištu zbog nagle promjene u pH reakciji zemljišta.

Glavni izvori kalcijumovih Ďubriva su: živi kreč, gašeni kreč, krečnjak. dolomitno brašno. sadra, saturacioni mulj, lapor itd.

OdreĎivanje pH reakcije zemljišta

Reakcija zemljišta je vrlo važna osobina, jer utiče na životne funkcije biljaka i na fizičko-hemijske

procese u zemljištu. Reakcija zemljišta je indikacija hemijskih stanja koje postoje u zemljištu. Poznavanje

reakcije zemljišta je važno u dijagnozi plodnosti zemljišta, pa se meĎu obaveznim analizama zemljišta

odreĎuje i njegova pH vrijednost.

Ona se javlja se kao edafski faktor, a upozorava na stepen zasićenosti bazama adsorptivnog

kompleksa i otopine zemljišta. Ukoliko u otopini zemljišta preovladavaju H iona, onda je zemljište kiselo, a

ako preovladavaju OH ioni onda je ono alkalno a ukoliko je podjednako H i OH iona, onda je zemljište

neutralne rakcije.

Pri tome razlikujemo:

1. Aktivnu kiselost. To kiselost zemljišnog rastvora, odnosno , to je ukupna količina H iona u tom

rastvoru. OdreĎuje se u vodenom rastvoru.

Hemijska analiza zemljišta na aktivnu kiselost (pH u H2O)

Vazdušno-suvog zemljišta (10 g) se prenese u čašicu od 50 cm3. Sa menzurom se dodaje 25

cm3 destilovane vode i sve se dobro izmiješa, nakon toga treba da odstoji 30 minuta. Nakon toga se vrši

mjerenje na pH - metru, uranjanjem staklene elektrode u suspenziju zemljišta.

2. Supstitucijsku kiselost ili izmenjivu kiselost. Dobije istiskivanjem adsorbovanih H iona i Al iona

pod uticajem rastvora neutralnih soli (1 n KCl). Time se ne istiskuje cjelokupna količina

adsorbovanih H i Al iona, nego samo oni koji su slabije vezani. Tako odreĎena supstitucijska

kiselost u sebi sadrži i aktivnu kiselost.

Hemijska analiza zemljišta na supstitucijsku kiselost (pH u n KCl-u)

Pripreme za analizu zemljišta na susptitucijsku kiselost ista je kao u prethodnom postupku.

Međutim, umjesto vode, određuje se u rastvoru n KCI i označava se kao pH u KCl, ili fiziološki aktivna

kiselost. Mjerenje se vrši pomoću pH –metra uranjanjem staklene elektrode u suspenziju zemljišta. Na

bazi vrijednosti u KCl-u, određena je podjela reakcije zemljišta prema Sefer – Šahtšabelu.

41


Tabela 15. Reakcija zemljišta (po Šefer-Šahtšabel-u)

Reakcija zemljišta pH Reakcija zemljišta pH

Vrlo jako kiselo <4 Slabo alkalno 7,0-8,0

Vrlo kiselo 4,0-4,9 Umjereno alkalno 8,1-9,0

Umjereno kiselo 5,0-5,9 Jako alkalno 9,0-10,0

Slabo kiselo 6,0-6,9 Vrlo jako alkalno >10,00

Neutralno 7,0 - -

3. Hidrolitičku kiselost. Dobije se istiskivanjem adsorbovanih H iona pod uticajem bazičnih soli

(1 n CH2COONa ili sa 1 n (CH3COOH)2Ca). Zbog bazične reakcije ovih soli, mogu se istisnuti

svi adsorbovani H i Al ioni, odnosno oni slabije i oni jače vezani. Hidrolitička kiselost uključuje u

sebi aktivnu i skoro cjelokupnu supstitucijsku kiselost. Zato se ponekad naziva i ukupna kiselost

zemljišta. Pomoću hidrolitičke kiselosti odreĎuju se količine krečnog materijala za kalcizaciju. Titrimetrijsko određivanje potreba kreča za kalcifikaciju (određivanje hidrolitičke kiselosti Y 1)

Zemljište se titrira Ca - acetatom (ili Na - acetat) gdje dolazi do supstitucije Ca iona sa vodonikovim

ionima. U tom međudjelovanju nastaje sirćetna kiselina koja se tretira n/10 NaOH. Ova kiselost se naziva

hidrolitička i označava se sa Y1 pod kojom se smatra broj cm3 NaOH koji je utrošen za neutralizaciju

zaostale sirćetne kiseline iz 50 g zemljišta pri djelovanju neke hidrolitičke bazične soli. Potrošena količina n/10 NaOH za neutralizaciju sirćetne kiseline pomnoži se sa 2,5 a dobijena

vrijednost predstavlja Y 1. .

Da bi se dobila vrijednost H u mekv/100 g zemljišta, potrebno je YI pomnožiti sa 2 (da bi se prevelo na 100 g zemljišta), a zatim pomnožiti sa 3,25 kod kiselih ili 1,5 kod manje kiselih zemljišta. Ovo se množi da se obuhvate svi H - ioni na česticama zemljišta. Zatim se ta vrijednost dijeli 10 puta za prevođenje u mekv.

Primjer 8:

Prilikom odreĎivanje hidrolitičke kiselosti zemljišta, za neutralizaciju sirćetne kiseline, utrošeno je

3,784 ml n/10 NaOH. Zemljište je slabo kisele reakcije, pa se u ovom primjeru koristiti faktor 1,5.

1. Korak

Izračunavanje sadržaja H –iona:

𝑌1 = 3,784 𝑚𝑙 × 2,5 = 𝟗,𝟒𝟔

𝐻 = 𝑌1 × 2 × 1,5

10 =

9,46 × 2 × 1,5

10 = 𝟐,𝟖𝟒 𝒎𝒆𝒌𝒗/𝟏𝟎𝟎𝒈 𝒛𝒆𝒎𝒍𝒋𝒊š𝒕𝒂

2. Korak Izračunavanje sadržaja CaCO3 u zemljištu:

Kod kalcizacije se vodi računa da se u zemljište unese kreč u količini koja je ekvivalentna vrijednosti "H". To znači da na svakih 1 mekv H - iona treba dodati 1 mekv Ca - iona, odnosno 1 mekv CaC03.

1 𝑚𝑒𝑘𝑣 𝐻 ≈ 1 𝑚𝑒𝑘𝑣 𝐶𝑎𝐶𝑂3

1 𝑚𝑒𝑘𝑣 𝐶𝑎𝐶𝑂3 ≈ 50 𝑚𝑔 𝐶𝑎𝐶𝑂3

2,84 𝑚𝑒𝑘𝑣 𝐶𝑎𝐶𝑂3 × 50 𝑚𝑔𝐶𝑎𝐶𝑂3 = 𝟏𝟒𝟐,𝟎 𝒎𝒈 𝑪𝒂𝑪𝑶𝟑/𝟏𝟎𝟎 𝒈 𝒛𝒆𝒎𝒍𝒋𝒊š𝒕𝒂

3. Korak

Izračunavanje meliorativnih količina krečnog materijala za Ďubrenje zemljišta: Dubina obraĎenog sloja je 20 cm a zmv je 1,5g/cm

3. Prema tome, masa obraĎenog zemljišta iznosi:

𝑍𝑎𝑝𝑟𝑒𝑚𝑖𝑛𝑎 𝑜𝑏𝑟𝑎đ𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 (20 𝑐𝑚) = 10 000 𝑚2 × 0,2 𝑚 = 𝟐 𝟎𝟎𝟎 𝒎𝟑

42


1 m3 = 100 cm x 100 x 100 cm (ili 100 cm)

3 = 1 000 000 cm

3

1 000 000 cm3 x 1,5 g = (1 500 000 g/m

3)/1000 = 1500 kg/m

3

𝑍𝑎𝑝. 𝑜𝑏𝑟𝑎đ. 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎 𝑝𝑜 ℎ𝑒𝑘𝑡𝑎𝑟𝑢 𝑑𝑜 35 𝑐𝑚 𝑑𝑢𝑏𝑖𝑛𝑒 = 2 000 𝑚3 × 1 500 𝑘𝑔 = 𝟑 𝟎𝟎𝟎 𝟎𝟎𝟎 𝒌𝒈/𝒉𝒂

Postavljanje razmjera za izračunavanje sadržaja CaCO3

x ≈ 3 000 000 000 g zemljišta : 0,142 g CaCO3 ≈ 100 g zemljišta

𝑥 = 3 000 000 000 × 0,142

100 = 4 260 000 𝑔 = 𝟒 𝟐𝟔𝟎 𝒌𝒈 /𝒉𝒂 𝑪𝒂𝑪𝑶𝟑

U ovom primjeru, izračunato je da zemljište sadrži 4 260 kg/ha CaCO3.

Količina CaCO3 preračunava se na CaO ako se masa CaCO3 podijeli sa 1,78 ili obrnuto, da se masa CaO pomnoži sa istim brojem da se dobije količina CaCO3 za kalcizaciju:

- jer je molekularna masa CaO = 56 g mol, a CaCO3 g = 100 g mol.

- iz toga proizlazi da je 100 g mol CaCO3 : 56 g mol CaO = 1,78

U ovom primjeru, izračunato je da ispitivano zemljište do 20 cm dubine sadrži 4 260 kg/ha

CaCO3. Ukoliko želimo utvrditi njegova ekvivalentna količina u obliku CaO, tada će ta količina iznositi:

4 260 kg/ha CaCO3 : 1,78 = 2 393 kg/ha CaO

Na ovaj način se prilikom odreĎivanja količina krečnog materijala za kalcizaciju preračunavaju količine Ca materijala zavisno od njegovog oblika (zavisno da li je u obliku karbonata ili oksida).

Elektrometrijsko odreĎivanje potrebe za krečom po Šahtšabel-u

Zemljište se tretira normalnim rastvorom Ca - acetatom ili Na acetatom. Dolazi do hidrolitičkog

cijepanja tih soli, a potom do supstitucije Ca iona i H - iona, gdje će se u rastvoru stvoriti više sirćetne kiseline. Ovo se kasnije mjeri pH – metrom.

Na osnovu dobijenih pH vrijednosti. odreĎuje se potreba kreča za kalcizaciju, (tabela x).

Tabela 16. Tabela za izračunavanje potrebnih količina kreča za kalcizaciju

pH

suspenzija Ca

acetata

CaO

za pH = 7

(kg/ha)

pH suspenzija

Ca· acetata

CaO

za pH = 7

(kg/ha)

pH suspenzija

ca - acetata

CaO

za pH = 7

(kg/ha)

7,00 300 6,55 2600 6,15 6200

6,90 600 6,50 2900 6,10 7000

6,85 900 6,45 3200 6,05 7800

6.80 1200 6,40 3600 6,00 9000

6,75 1400 6,35 4000 5,95 10300

6,70 1700 6,30 4500 5,90 12000

6,65 2000 6,25 5000 5,85 14300

6,60 2300 6,20 5500 5,80 19000

43


OBRADA ZEMLJIŠTA

Određivanje najpogodnijeg vremena za obradu s obzirom na stanje vlažnosti zemljišta

Zemljište treba obrađivati pri umjerenom sadržaju vlage. Obrada suvog ili mokrog zemljišta je

otežana, veći je utrošak energije, kvaliteta rada je lošiji, kvari se struktura zemljišta. Na vrlo suvim

zemljištima pogonske mašine i oruđa se lome i kvare, a na mokrom proklizavaju pa je učinak u jedinici

vremena znatno manji.

Prema Butorcu (1970), zemljište je najpogodnije obrađivati pri momentalnoj vlazi zemljišta od 20 -

36 %. Iznad 36 % vlažnosti zemljište je žitko i neplastično, a ispod 20 % je suviše suvo. Zemljište se

najbolje obrađuje pri umjerenoj plastičnosti, odnosno izmeĎu granice žitkosti i krutosti.

Konsistencija (čvrstoća, gustoća, postojanost) obuhvata koherenciju (povezanost, prianjanje),

zbijenost, ljepljivost i plastičnost. Prema Attenberg-u (cit. prema Butorac, 1970), razlikuju se sljedeći

oblici konsistencije zemljišta:

1. Čvrsto stanje - ako se dva komada zemlje priljube jedan uz drugi slabim pritiskom, oni se ne

sljepljuju. Sušenjem ne mijenjaju zapreminu.

2. Polučvrsto stanje - ako se dva komada zemlje priljube jedan uz drugi slabim pritiskom, oni se

sljepljuju. Sušenjem se skupljaju i postaju čvrsti.

3. Žilavo-plastično stanje - zemlja se ne lijepi na metalne alatke kojima se obrađuje. Samo jakim

pritiskom može se uvaljati u valjuške 2 - 3 mm.

4. Ljepljivo-plastično stanje - zemlja se lijepi za metalne alatke kojima se obrađuje. Lako se valja

u valjuške 2 - 3 mm.

5. Žilavo-tečno stanje - zemlja ima oblik guste ljepljive kaše, ali samo u sloju debljine 1,5 cm.

6. Gusto-tečno stanje - zemlja ima oblik rjeđe kaše. Ako se takva kaša razdijeli štapićem,

razdvojeni dijelovi se ponovo sljepljuju, ali ostaje trag tog razdvajanja.

7. Rijetko-tečno stanje - zemlja je tečna kao voda, njeni sitni sastojci plutaju u vodi, a krupnija

zrna polako tonu.

Plastičnost i konsistencija zemljišta u velikoj su mjeri funkcija sadržaja glinenih i organskih

koloida. Optimalno stanje za obradu je kada većina kapilarnih pora u zemljištu biva zasićena vodom i tada

nema opasnosti od kvarenja strukture. Zemljište treba obrađivati kada ima vlage ispod donje granice

žitkosti, što predstavlja gornju granicu plastičnosti.

Kada se sadržaj vlage smanjuje prema granici krutosti, zemljište postaje sve gušće, gubi plastičnost i to je najbolje stanje za obradu.

Sadržaj vlage u zemljištu određuje se posebnim laboratorijskim metodama, a za agrotehničara je

važno da može vizuelno ocijeniti vlažnost, bar približno, radi određivanja pogodnosti obrade zemljišta.

Vizuelno se stepen vlažnosti može ocijeniti prema skali po Venckijeviču brojevima od 1 do 5,

(cit. Butorcu, 1970):

44


Tabela 16. Stanje zemljišta za obradu zavisno od stepena vlažnost (Vanckijević, cit.Botorac, 1970).

Stepen vlažnosti zemljišta Ocjena

1. Suviše vlažno zemljište (stanje tekuće) 1 2. Jako vlažno zemljište (stanje ljepljivo ) 2

3 Dovoljno vlažno zemljište (stanje meko plastično) 3 4 Nedovoljno vlažno zemljište (stanje tvrdo plastično) 4

5 Suvo zemljište - glinovito zemljište tvrdo, pjeskovito 5

Vlažnost i konsistencija zemljišta mogu se ocijeniti i jednostavnijom metodom.

Malo zemlje se stavi u porculansku posudu, razmaže se po dnu i djelimično po zidovima posude

u sloju od 1 cm. Po sredini posude se lopaticom napravi mala brazda.

a) Ako se nakon lakih udaraca po dnu posude brazda ispuni tekućom vodom bar do polovine brazde,

zemlja je u tekućem stanju.

b) Ako se brazda malo ispuni tečnošću, uzima se nova proba zemlje i u nju zabada čista lopatica. Ako se

lopatica zamaže, takva zemlja je ljepljiva. Ljepljiva zemlja na dlanu nakon pritiskanja ostavlja prljav

trag.

c) Ako se zemlja ne ispuni tečnošću, a zemlja se lijepi na lopaticu, zemlja je meko plastična. Takva

zemlja se lako u dlanovima valja u valjuške i daje željene oblike.

d) Kada se zemlja valjanjem ne isteže u niti već se raspada u male komade, tada je tvrdo plastična.

Pritiskom u ruci obrazuje vrlo čvrste grudvice.

e) Ako pri jačem pritisku ruke grudvice ne mijenjaju oblik i ne sljepljuju se, tada je tvrda. Suva pjeskovito

zemljište ne stvara grudve, nego se rasipa.

Najpogodnije vrijeme za obradu zemljišta je kada je ono u meko plastičnom stanju.

Najnepovoljnije je tekuće i tvrdo stanje.

Zemljišta sa dobrom strukturom, imaju fazu umjerene vlažnosti dugi period, kada je pogodnost za

obradu najpovoljnija.

Teška zemljišta sa nestabilnom i lošom strukturom (kao pseudoglej, podzol, rendzine) imaju vrlo

kratku fazu povoljne vlažnosti (najčešće su vrlo suva ili prevlažna) pa je period za obradu zemljišta vrlo

kratak. Takva zemljišta nazivaju još i minutna zemljišta.

Ocjena kvaliteta obrade zemljišta

Kvalitet oranja ocjenjuje se bodovima prema skali Svjetske organizacije za oranje (WPO). Maksimalno se može dobiti 200 bodova za sve radnje ili osobine oranja. Za pojedinačne radnje ili osobine dobija se maksimalan broj bodova:

1. Otvaranje prvih brazdi - 20 bodova. Pravac prve brazde je vrlo važan jer od njega zavisi pravac ostalih brazdi. Prva brazda se ore 5 - 10 cm pliće od druge.

2. Izgled tjemena (sredine, vijenca, krune) plastice - 25 bodova. Nakon izoravanja 12 brazdi, srednja plastica ne smije biti viša od ostalih.

3. Zaoravanje biljnih ostataka i korova - 35 bodova. Ispod ili između plastice ne smiju se vidjeti biljni ostaci, moraju biti potpuno zaorani.

4. Dubina brazde - 35 bodova. Dubina oranja ocjenjuje se 6 puta. Ne mjere se prve dvije brazde kod naora i zadnje dvije kod razora. U istoj brazdi na rastojanjima od 5 metara mjeri se 3 puta.

5. Osposobljenost oranice za sjetvu - 15 bodova. Ocjenjuje se ujednačenost, razdrobljenost plastice, pravilno slaganje, šupljine među plasticama i pravac oranja.

45


6. Završna brazda u razoravanju - 20 bodova. Ocjenjuje se pravac, sklapanje plastice. dubina i širina posljednje tri brazde. Posljednje tri brazde (razori) ne smiju biti preduboke. U njima ne smije biti grudva i odrona, tragova točkova traktora.

7. Ulaz i izlaz, čistoća rada - 15 bodova. Ocjenjuje se kvalitet i čistoća ulaska i izlaska iz brazde, te izgled završetka brazde.

8. Opšti izgled uzorane parcele - 35 bodova. Plastice moraju biti ujednačeno složene i usitnjene, oranje čisto i ostale osobine oranja kvalitetne.

ĐUBRENJE ZEMLJIŠTA

Svaka biljka prima iz svoje sredine (zemljište i atmosfera) elemente odnosno hemijska jedinjenja koji su prijeko potrebni za izgradnju organizma i za život.

Biljke primaju ugljenik, vodonik i kiseonik iz atmosfere i zemljišta, najviše kao ugljen dioksid i vodu, a ostale hemijske elemente odnosno jedinjenja iz zemljišta. Tu je potpuna sličnost u primanju hranjiva između biljaka slobodne prirode i kultivisanih biljaka. Razlika je u tome što kulturne biljke mnogo više troše hranjiva u istom vremenskom razdoblju, a naročito što znatan dio vezanih hranjiva (u sjemenu, korijenu, gomolju, vegetativnoj masi itd.) iskorištava čovjek i domaće životinje kao hranu ili sirovine za industrijsku preradu. Na taj način prekida se kruženje materije biljnih hranjiva. U prirodi je taj krug potpuno zatvoren. Posljedica toga je stalno osiromašenje u aktivnim biljnim hranjivima na antropogenom zemljištu.

Iz tog razloga, čovjek je primoran agrotehničkim mjerama (đubrenjem) snabdjeti biljke dovoljnim količinama mineralnih hranjiva, kako bi postigao željeni prinos i kvalitet. U tu svrhu nam služe đubriva koja predstavljaju sve materije organskog ili mineralnog sastava, koja obogaćuju zemljište aktivnim hranjivima, a djeluju na povećanje plodnosti antropogenog zemljišta i dosljedno tome, na povećanje biljne mase odnosno prinosa.

Đubriva se mogu podijeliti po raznim kriterijumima ali se uobičajeno dijele na dvije grupe: 1. Domaća . 2. Fabrička Ďubriva.

46


Od domaćih đubriva, najčešće se koristi čvsti stajnjak koji je nosilac je organskih i humusnih

materija.

Fabrička đubriva zovu se još trgovačka, vještačka ili mineralna.

Vještačka ili mineralna đubriva se danas najviše koriste zbog niza prednosti nad domaćim a o čemu će biti riječi kasnije.

Izračunavanje mase proizvedenog stajnjaka

Količina proizvedenog stajnjaka zavisi od nekoliko faktora: broja, vrste i kategorije stoke, načina njihovog držanja, vrste, količine i kvaliteta hrane, količine i vrste prostirke.

Načini računanja pro izvedenog stajnjaka su, (Šarić,1983):

1. Količina dnevne ili godišnje produkcije čvrstog stajnjaka dobije se kada se masa suve

materije utrošene hrane podijeli sa 2 pa se ovom doda suva materija prostirke i zbir

pomnoži sa 4, odnosno po formuli:

𝑥 = 𝑆𝑢𝑣𝑎 𝑚𝑎𝑡𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎 𝑘𝑟𝑚𝑒 (𝑘𝑔)

2 + 𝑝𝑟𝑜𝑠𝑡𝑖𝑟𝑘𝑎 (𝑘𝑔) × 4

Suva materija krme dijeli se sa 2, zato što se smatra da stoka u prosjeku iskoristi polovinu krme. Zbir se množi sa 4 jer svježi stajnjak ima 75 % vode, odnosno 25 % suve materije.

Primjer 9:

Dnevni obrok za stoku ima 250 kg suve materije, a dato je za prostirku 70 kg pšenične slame. Tada će količina đubriva normalne vlažnosti (75 %) biti:

47


𝑥 = 250 𝑘𝑔

2 + 70 𝑘𝑔 × 4 = 780 𝑘𝑔 𝑠𝑡𝑎𝑗𝑛𝑗𝑎𝑘𝑎

2. Približna produkcija stajnjaka može se izračunati ako se količina suve materije hrane pomnoži sa 3 (tri):

Primjer 10:

250 kg suve materije x 3 = 750 kg stajnjaka

3. Godišnja količina proizvedenog stajnjaka može se izračunati ako se težina grla stoke u tovu pomnoži se 25. Na primjer, sabrana težina grla stoke u jednom tovilištu iznosi 25 000 kg. Ovaj broj se pomnoži sa 25.

Primjer 11:

2 500 kg žive vage stoke u tovilištu x 25 = 625 000 kg ili 625 t

4. Količina stajnjaka može se izračunati i na osnovu žive vage stoke. Za svakih 100 kg žive mjere dobije se dnevno od govečeta 8,5 kg, konja 5,3 kg, svinje 7 kg, ovce 5 kg svježeg stajnjaka. Kada se ukupna količina svježeg stajnjaka smanji za 30 %, dobija se masa zrelog stajnjaka.

5. Na osnovu potrošnje hrane, prostirke i prosječnog broja dana u tonu stoke, izračunate su prosječne vrijednosti za proizvodnju stajnjaka za razne vrste stoke godišnje:

Tabela 17. Produkcija stajnjaka zavisno od težine i broja domaćih životinja u uzgoju (Šarić, 1983)

Vrsta stoke Masa grla stoke (kg) Produkcija stajnjaka (t)

1. Konj* 500 6 2. Goveče* 500 10 3. Ovca 100 0,7 4. Svinja 100 1,4 5. Kokoši 100 jedinki 0,7 6. Guske 100 jedinki 1,1 7. Patka 100 jedinki 0,8

*U ovom računu uzeto je u obzir da je govedo u stajskom uzgoju a da je konj radni.

6. Količina stajnjaka može se dobiti na osnovu njegove zapremine na đubrištu. Masa 1 m3

stajnjaka iznosi:

a) Svježeg 400 - 500 kg.

b) Zbijenog 600 - 700 kg.

c) Zrelog (zgorijelog) 800 - 900 kg.

7. Površina đubrišta određuje se prema broju stoke i to:

Tabela 18. Površina poda đubrišta prema jednom grlu stoke

R.b. Vrsta stoke* Površina poda đubrišta (m2)

1. Goveče 4 2. Konj 3 3. Svinja 1 4. Ovca 0,7

*Ove vrijednosti se odnose se na odrasla grla.

8. Ako se želi izračunati površina potrebnog đubrišta za sva grla, računajući podmladak, tada se uzima u obzir živa važe svih grla stoke, tako da na 100 kg žive vage stoke dolazi 1 m

2 poda đubrišta.

48


Primjer 12:

Na nekom gazdinstvu postoji ovakav stočni fond

Vrsta i kategorija stoke Broj grla Težina grla (kg) Ukupna težina toke u tovu (kg)

1. Odrasla goveda 20 600 12 000

2. Junad 10 350 3 500

3. Telad 10 150 1 500

4. Konji (odrasli) 3 420 1 260

5. Svinje (odrasle) 80 150 12 000

6. Prasad 35 35 1 225

Sveukupna težina stoke u tovu (kg): 31 485 Sa obzirom da na 100 kg žive vage stoka treba 1 m

2 poda đubrišta, za svu stoku će biti potrebno:

31 485 kg : 100 = 314,85 m2 poda đubrišta

Ritam iskorišćavanja stajnjaka

Stajnjak se u zemljištu razlaže više godina, ali se veća masa razloži u periodu od 3 do 4 godine.

Tabela 19. Dinamika razlaganja stajnjaka u zemljištu zavisno od porijekla stajnjaka (Šarić, 1983)

Porijeklo stajnjaka Godina iskorišćavanja stajnjaka

I II III IV

Goveđi 40 25 35 -

Konjski 50 35 15 -

Svinjski 30 35 35 -

Ovčiji 50 35 15 -

Perad 75 15 10 -

Tabela 20. Dinamika razlaganja stajnjaka u zemljištu zavisno od tipa zemljišta (Šarić, 1983)

Tip zemljišta Godina iskorišćavanja stajnjaka

I II III IV

Teško zemljište 40 25 15 10

Srednje teško zemljište 50 35 15 5

Lako zemljište 60 30 10 -

Za potrebe izračunavanja đubriva, uzima se, da se stajnjak iskorišćava u zemljištu 3 (tri) godine:

R.b. Godina iskorišćavanja stajnjaka Procenat razlaganja stajnjaka (%)

1. I godina 50

2. II godina 30

3. III godina 20

Za sva izračunavanja normi đubriva, koristi se prosječni hemijski sastav stajnjaka:

R.b. Vrsta hranjiva u stajnjaku Sadržaj hraniva (%)

1. N 0,50

2. P2O5 0,25

3. K2O 0,50-0,60

4. Organska materija 20

Količina stajnjaka za đubrenje zavisi od više faktora: vrste usjeva, sorte ili hibrida, plodnosti zemljišta, planirani prinos, đubrenje prethodnog usjeva, količina stajnjaka kojom poljoprivredno dobro raspolaže, tip, kvalitet i porijeklo stajnjaka, ekonomičnosti primjene stajnjaka.

49


Ako se zemljište đubri stajnjakom svake četvrte godine, prosječne norme đubrenja stajnjakom su

sljedeće:

R.b. Norma stajskog đubriva Masa stajnjaka (t)

1. Niska < 20

2. Srednja 20-30

3. Visoka 30-40

4. Vrlo visoka >40

Da li je stajnjak jaka ili slaba humusna sirovina?

Ranije je bilo istaknuto da stajnjak u sebi sadrži oko 20 % organske materije. Od toga 1/3 pripada

trajnom humusu. Na osnovu toga se može izračunati koliko će trajnog humusa ostati u zemljištu ako se

đubri određenom količinom stajnjaka.

Primjer 13:

Planirano je đubrenje sa 40 t/ha stajnjaka koji sadrži 35 % trajnog humusa i 20 % organske

materije. Dubina obrade je 30 cm a zapreminska masa zemljišta 1,5 g/cm3.

1. Zapremina zemljišta obrađenog = 10000 m2 x 0,3 m = 3000 m

3

2. Masa zemljišta zapremine od 3000 m3, gdje je zapreminska masa 1,5 g/cm

3 iznosi:

Masa obrađenog zemljišta = 3000 m3 x 1 500 kg = 4 500 000 kg/ha

3. U 40 t stajnjaka ima:

𝑂𝑟𝑔𝑎𝑛𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑡𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎 = 4000 𝑘𝑔 × 20

100= 𝟖 𝟎𝟎𝟎 𝒌𝒈

𝑇𝑟𝑎𝑗𝑛𝑖 ℎ𝑢𝑚𝑢𝑠 = 8 000 𝑘𝑔 × 35

100= 𝟐 𝟖𝟎𝟎 𝒌𝒈

4. Sa 40 t stajnjaka u zemljište površine 1 hektara na dubini obrade od 30 cm unijet će se trajnog

humusa:

4 500 00 kg ≈ 2800 kg = 100 ≈ x

𝑥 = 2 800𝑘𝑔 × 100

4 500 000= 𝟎,𝟎𝟔𝟐%

Što znači da će se đubrenjem sa 40 t/ha stajnjaka unijeti u zemljište samo 0.062 % trajnog humusa,

što je vrlo malo. Ako se želi u zemljište unijeti 0,6 % trajnog humusa, tada se mora đubriti sa 400 t/ha

stajnjaka ili 40 vagona, što je vrlo velika količina.

Da bi smo potkrijepiti činjenicu da je stajnjak slaba sirovina za trajni humus može poslužiti i ovaj

primjer:

Primjer 14:

Koliko je potrebno godina đubriti stajnjakom u količini od 40 t/ha, da bi se sadržaj humusa

povećao na 0,6 % ako on sadrži u sebi 20 % organske materije, a od toga 35 % trajnog humusa. Dubina

unošenja stajnjaka je 30 cm, a zapreminska masa zemljišta je 1,5 g/cm3.

U prethodnom primjeru izračunato da je masa obrađenog zemljišta na 30 cm dubine zapreminske

mase od 1,5 g/cm3 jednaka 4 500 000 kg, a da je masa trajnog humusa u 4 vagona stajnjaka 2800 kg,

odnosno u zemljište je unijeto 0,062 % trajnog humusa.

50


Sa obzirom da želimo nivo humusa dići na 0,6 % tada nam je tom količinom hranjiva potrebno

đubriti zemljište:

𝑃𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑 đ𝑢𝑏𝑟𝑒𝑛𝑗𝑎 𝑠𝑡𝑎𝑗𝑛𝑗𝑎𝑘𝑜𝑚 = 0,6 %

0,062%= 𝟗,𝟕 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒂

Primjer 15:

Svake četvrte godine zemljište je đubreno stajnjakom, a nivo humusa se povećao za 1 % u 80

godina. Stajnjak ima 21 % organske materije od toga 34 % trajnog humusa. Zemljište je orano na 30 cm

dubine, a njegova zapreminska masa je 1.148 g/cm3.

Sa kojom količinom stajnjaka je đubreno zemljište svake četvrte godine?

1.𝐺𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑣𝑒ć𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑠𝑎𝑑𝑟ž𝑎𝑗𝑎 ℎ𝑢𝑚𝑢𝑠𝑎 = 1 %

80= 𝟎,𝟎𝟏𝟐𝟓 %

2.Zapremina obrađenog zemljišta = 10 000 m2 x 0,3 m = 3 000 m

3

3.Masa obrađenog zemljišta = 3 000 m3 x 1 148 kg = 3 444 000 kg/ha

4.𝑇𝑟𝑎𝑗𝑛𝑖 ℎ𝑢𝑚𝑢𝑠 = 3 444 000 ×0,0125

100 = 𝟒𝟑𝟎,𝟓 𝒌𝒈

5.𝑂𝑟𝑔𝑎𝑛𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑡𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎 = 430,5 ×100

34 = 𝟏 𝟐𝟔𝟔 𝒌𝒈

6.𝐾𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑎 𝑠𝑡𝑎𝑗𝑛𝑗𝑎𝑘𝑎 = 1 266 ×100

21 = 𝟔 𝟎𝟐𝟖,𝟔 𝒌𝒈/𝒉𝒂

7.𝐾𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑎 𝑠𝑡𝑎𝑗𝑛𝑗𝑎𝑘𝑎 𝑠𝑣𝑎𝑘𝑒 4.𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 = 6 028,6 𝑥 4 = 𝟐𝟒 𝟏𝟏𝟒,𝟒 𝒌𝒈/𝒉𝒂

Dakle, da bi se sadržaj humusa u zemljištu podigao za 1%, potrebno je đubriti sa 24 114,4 kg/ha

stajnjaka svake četvrte godine kroz period od 80 godina.

Izračunavanje norme mineralnih đubriva

Količina i vrsta mineralnih đubriva zavisi od: vrste i planiranog prinosa, sorte ili hibrida, plodnosti

i hemijske reakcije zemljišta, predusjeva, prethodnog đubrenja, plodoreda, korišćenja organskih đubriva,

tipa, kvaliteta i načina zgorevanja stajnjaka, klime, fizičkih osobina zemljišta, količine ispiranja hranjiva,

itd.

Normiranje đubriva nije lak posao, jer postoji više metoda izračunavanja, a ni jedna nije bez zamjerki. Ne postoji postupak koji bi uzeo sve faktore od kojih zavisi planirani prinos. Prije svega to su vremenske prilike u toku vegetacije, bolesti i štetnici, koji mogu znatno ugroziti planirani prinos.

Jedan od osnovnih uslova za normiranje đubriva je poznavanje sadržaja pristupačnih hranjiva u

zemljištu, sadržaja humusa i sa tim u vezi i potrebe đubrenja azotom koji još zavisi od pH zemljišta. Za

sadržaj P2O5 i K20 u zemljištu usvojena je kod nas primjena AL - metode, na osnovu čega se preračunava

potrebna količina glavnih hranjiva za đubrenje (Šarić, 1983)

51


Tabela 21: Klasifikacija zemljišta prema sadržaju humusa

Klase zemljišta

Sadržaj humusa (%)

U lakim zemljištima

U srednjim zemljištima

U teškim

zemljištima

Siromašno humusom <1.0 < 1.5 <2.0

Humusno 1-2.5 1.5 - 4 2-5

Bogato humusom 2.6 - 8.0 4.1 - 12 5.1 - IS

Tresetno >8.0 > 12 > IS

Na osnovu reakcije zemljišta i obezbjeđenosti humusom. fosforom i kalijumom, Jekić (1960) je

predložio sljedeći način normiranja đubriva (vidi tab. x ). Treba napomenuti da u humidnoj klimi gdje su

ispiranja hranjiva veća hranjiva treba dodati u većoj količin5 nego u aridnim područjima gdje su ispiranja

hranjiva zanemariva.

Prilikom planiranja đubriva i njegovog normiranja, potrebno je poznavati iznošenja hranjiva

prinosom odnosno cjelokupnom biomasom kulture za koje se planira đubrenje (vidi tabelu 22).

Mineralna đubriva su u današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji glavna, a organska sporedna, a gdje

ih ima služe kao dodatak mineralnim đubrivima (uglavnom zbog povećanja organske materije u zemljištu).

Nekada je postojao širok asortiman mineralnih pojedinačnih đubriva, a danas su svedena na znatno manju

mjeru jer su u praksu uvedena kompleksna đubriva koja znatno pojednostavljuju radne procese a isto tako

pojeftinjuju proizvodnju hrane.

Od pojedinačnih đubriva, zadržana su azotna (zbog prihrane) dok se potrebe za kalijumom i fosforom

podmiruju kompleksnim đubrivima prilikom osnovnog, predsjetvenog ili startnog đubrenja. Danas je teško

na tržištu naći pojedinačna kalijumova ili fosforna đubriva.

Od azotnih đubriva koriste se KAN (27% N), i urea (46% N), a od fosfornih super fosfat (18 %

P2O5), triplex (45 % P2O5) a od kalijumovih kalijumova so (40 % K20 i 60 % K20).

Tabela 22. Iznošenje hranjiva žetvom u glavnom i sporednim proizvodima (Jekić,1960, Petijević 1963, ).

Kultura Prinos od 1 t glavnog proizvoda iznosi kg

N P2O5 K2O CaO

Pšenica 25 13 22 5

Raž 24 12 26 6

Ječam 22 14 23 8

Ovas 28 12 29 6

Kukuruz (zrno) 26 11 25 6

Grašak 60 15 35 30

Soja 70 15 28 28

Stočni grašak (zrno) 58 15 35 22

Lucerka (sijeno) 28 7 18 29

Šećerna repa 4 2 6 2

Krompir 5 2 8 3

Uljana repica (zrno) 51 28 51 52

Suncokret (zrno) 53 30 153 102

Duvan 55 16 82 45

Sjemenska repa 37 16 50 25

Kukuruz (silaža) 2 1 4 1

52


Tabela 23. Normiranje mineralnih đubriva na osnovu hemJjskog sastava zemljišta i iznošenje hranjivih

elemenata žetvom,(Jekić, 1960).

p

H z

emlj

išta

u

nK

Cl

Humus U %

AZOT (N) FOSFOR (P2O5) KALIJUM (K2O)

Ukupan N

u%

Vratiti od iznijetog

u%

P2O5 mg/100 g

zemljišta


u%

K2O

mg/l00 g

zemljišta


u%

4,0 - 5,5 do 2 do 0,1 100 0-5 200 0-5 l50

5.6 - 8,0 do 2 do OJ 90 - 100 5 - 10 150 5 - 10 125

4,0 - 5,5 2-4 0,1 - 0,2 90 - 100 10 - 15 125 10 - 15 100

5,6 - 8,0 2-4 0,1 - 0,2 80 - 90 15 - 20 100 15 - 20 60 - 80

4,0 - 5,5 >4 > 0,2 60 - 80 20 - 30 80 - 100 20 - 30 50 - 70

5,6 - 8,0 >4 > 0,2 50 - 60 > 30 50 - 80 > 30 50

Vrijednosti za P i K u tabeli x, odnose se na rezultate ispitivanja po AL - metodi.

Njihov hemijski sastav je slijedeći:

1. KAN (kalcijum amonijum nitrat) - NH4NO3 + CaCO3 (ima 27 % N)

2. Urea (karbamid) - CO(NH2)2 (ima 46 % N)

3. Superfosfat - Ca(H2PO4)2 x CaSO4 x H2O (ima 18 % P2O5, a triplex 45 %)

4. Kalijumova so - KCl (ima 40 % K2O i 60 % K2O)

Na tržištu već sada postoje novi oblici azotnih đubriva kao što su:

a) anhidridni amonijak - NH3, sa 82 % N,

b) UAN (urea-amonijum-nitrat) sa 30 % N (u tečnom obliku).

Slika 8.. Trgovačka (mineralna đubriva)

Složena đubriva (kompleksna) imaju dva ili tri glavna elementa koji su u nosaču međusobno vezana

hemijskim vezama. U praksi su najčešća kompleksna đubriva sa sva tri (NPK) glavna elementa. Ona su

granulirana, nisu higroskopna, lako se rasturaju, u jednom prohodu biljci se dodaju svi elementi, što znači

da se đubrenje obavlja u jednoj operaciji što smanjuje troškove, štedi vrijeme, smanjuju se troškovi

transporta i skladištenja.

Pojam formulacija kompleksnih đubriva se odnosi na sadržaj glavnih hanjiva u njemu, a nose oznaku

NPK.

Formulacije se označuju na ambalaži na dva načina:

53


1. NPK 7:20:30 (to znači 7% N: 20% P2O5:30% K2O)

2. NPK 7-20-30 (to znači 7% N - 20% P2O5 - 30% K2O)

Đubriva do 30 % aktivne materije su niskoprocentna, 30 - 40 % srednje a preko 40 %

visokoprocentna.

Danas je kod nas poznato oko 70 formulacija složenih đubriva, ali se kombinacije NPK hranjiva mogu

proizvoditi i po narudžbi poljoprivrednih gazdinstava, zavisno od odnosa hranjivih elemenata i njihovog

deficita u zemljištu.

Tabela 24. Formulacije kompleksnih đubriva

Formulacije đubriva (NPK)

Za osnovno đubrenje Pretsjetveno i startno

đubrenje Prihrana Korekciono đubrenje

0:13:16 3:11:10 13:10:12 11:52:0 0:15:25 10:10:10 15:5:0 12:14:12 0:15:30 11:11:16 17:8:9 13:13:21 0:20:30 12:12:12 20:12:0 15:10:10 0:20:30 12:12:17 20:20:0 15:20:5 5:10:20 13:13:13 21:14:0 15:20:10 5:15:30 14:14:14 26:21:0 16:32:0 7:10:20 16:16:16 27:14:0 17:10:13 7:14:18 17:13:10 42:5:0 18:10:7

8:12:16+3 MgO 17:17:17 44:2:0 18:18:0 8:16:24 20:15:12 - 18:46:0

10:12:16 11:11:16 - 20:20:0

10:20:30 - - 20:15:20

1:20:30+O, 5 B - - 22:22:0

10:20:30 - - -

10:30:20 - - -

12:24:12 - - -

12:30:16 - - -

54


PRIMJERI NORMIRANJA ĐUBRENJA

Planiran je prinos pšenice od 5 t/ha. Na osnovu tabele 22 moţe se vidjeti da 1 tona pšenice

svojim prinosom iznese iz zemljišta 26 kg N, 13 kg P2O5 i 22 kg K2O. Prema tome, 5 t pšenice će iznijeti

5 puta više tj. 130 kg N, 65 kg P2O5 i 110 kg K2O.

Hemijskom analizom zemljišta ustanovljeno je, da zemljište ima pH 5,4, sadrţaj humusa 2,5 %,

P2O5 12 mg/100 g zemljišta i 15mg/l00g zemljišta K2O.

Iz tabele o normiranju (tabela 23.), vidi se da se u tom slučaju u zemljište mora vratiti 90 - 100 %

N, 125 % P2O5 i 100% K2O.

Kada se to preračuna, tada se za pšenicu planiranog prinosa od 5 t/ha u zemljište mora unijeti:

N – (5 t x 26 kg) x 100% vratiti = 130 kg /N

P2O5 – (5 t x 13 kg) x 125 % vratiti = 81 kg/ha P2O5

K2O - ( 5 t x 22 kg) x 100% vratiti = 110 kg/ha K2O

Od đubriva, na raspolaganju je KAN, super fosfat i 60 % kalijumova so.

U tom slučaju se potrebne količine raspoloţivih đubriva za potrebe pšenice sa planiranim

prinosom od 5 tona izračunavaju se na sljedeći način:

1. Potrebna količina pojedinih hranjiva pomnoţi sa 100 a potom podijeli sa aktivnom komponentom

u đubrivu:

KAN (27 % N) - (130 kg x 100): 27 = 481 kg/ha

Superfosfat (18 % P2O5) - ( 81 kg P2O5 x 100): 18 = 450 kg/ha

Kalijumova sol (60 % K2O) - (110 kg K2O x 100): 60 = 183 kg/ha

Ukupno se za potrebe pšenice mora dodati u zemljište 1114 kg/ha mineralnih đubriva.

Postoji i drugi način preračunavanja potrebnih količina mineralnih đubriva iz sadrţaja mineralnih

hranjiva u đubrivu.

2. 100 se podijeli sa aktivnom komponentom (sadrţajem aktivnih hranjiva u mineralnom đubrivu), a

dobiveni koeficijent pomnoţi sa količinom hranjiva koje treba dodati u zemljište:

KAN - 100: 27 = 3,7

Superfosfat (18% P2O5) - 100: 18 = 5,56

Kalijumova sol (60% K2O ) - 100: 60 = 1,67

Nakon toga se količina mineralnih hranjiva mnoţi sa koeficijentima:

KAN- 130 kg/ha N x 3,7 = 481 kg/ha

Super fosfat - 81 kg/ha P2O5 x 5,56 = 450 kg/ha

Kalijumova soli - 110 kg/ha K2O x 1,67 = 183 kg/ha

Primjer 16:

Planira se prinos kukuruza od 9 t/ha. Na osnovu tabele 22 o iznošenju hranjiva izračunato je da

će 9 tona kukuruza iznijeti iz zemljišta 234 kg N, 99 kg P2O5 i 225 kg K2O.

Hemijska analiza uzoraka zemljišta gdje se planira proizvodnja kukuruza, pokazala je da ono ima

pH 6.1, humusa 4,3 %. 22 mg/l00 g zemljišta P2O5i 16 mg/100 g zemljišta K2O.

Gazdinstvo ima na raspolaganju stajnjak koji će se upotrijebiti u đubrenju kukuruza u količini od

35 t/ha (prva godina korišćenja).

Iz tabele o normiranju đubriva (tabela23). vidi se da se u zemljište mora vratiti:

55


50 - 60 % N, 80 - 100 % P2O5 i 60 - 80 % K2O, a to znači da je potrebno đubriti sa:

N - 234 kg N izneseno, a vratiti od toga 60 % = 140 kg/ha N

P2O5 - 99 kg je izneseno, a vratiti 90 % = 89,1 kg/ha P2O5

K2O - 225 kg je izneseno, a vratiti 70 % = 157,5 kg/ha K2O

U prosjeku, u jednoj toni stajnjaka ima 5 kg N, 2,5 kg P2O5 i 6 kg K2O, što znači da će u 35 tona

stajnjaka sadrţavati 175 kg N, 87,5 kg P2O5 i 210 kg K2O.

Sa obzirom da je prva godina iskorišćavanja, u zemljištu će se razloţiti, odnosno biće biljci

pristupačno 50 % hranjivih materija, a to je 87,5 kg N, 44 kg P2O5 i 105 kg K2O.

Za đubrenje mineralnim hranjivima iz mineralnih đubriva ostaje količina koja se dobije kada se

od ukupne količine potrebnih mineralnih hranjiva oduzme količina koja je dodana stajnjakom:

N -140 kg – 87,5 kg iz stajnjaka = 52,5 kg

P2O5 - 89,1 kg - 44 kg iz stajnjaka = 45,1 kg P2O5

K2O - 157,5 kg - 105 kg iz stajnjaka = 52,5 kg K2O

Od jedinačnih mineralnih đubriva na raspolaganju su: urea (46% N), tripleks (45% P2O5) i 60 %

kalijumova so. Kada se preračuna, tada se u zemljište za kukuruz treba još dodati:

N - (52,5 kg N x 100) : 46 = 114 kg ureje

P2O5 - (45,1 kg P2O5 x 100) : 45 = 100,2 kg tripleksa

K2O - (52,5 kg K2O x 100) : 60 = 87,5 kg kalijumove soli

Primjer 17.

Planira se prinos zobi od 4 tone po hektaru. Pomoću tabele o iznošenju hranjiva (tabela 22),

izračunato je da će planiranim prinosom prinos iz zemljišta biti izneseno 112 kg N, 48 kg P2O5 i 116 kg

K2O.

Zemljište ima 1,7 % humusa, 8 mg/l00 g zemljišta P2O5 i 13mg/100g zemljišta K2O, a reakcija

zemljišta je kisela - pH 5,4.

Na osnovu tabele za normiranje đubriva izračunato je da se u zemljište mora vratiti 100 % N,

150 %P2O5 i 100 % K2O:

N - vratiti 100 % = 112 kg/ha N

P2O5 - vratiti 150 % = 72 kg/ha P2O5

K2O - vratiti 100 % = 116 kg/ha K2O

Ovog puta na raspolaganju su kompleksna đubriva (npr. 7 : 20 : 30).

Količina kompleksnih đubriva za planirani prinos, računa se na osnovu najmanje količine

hranjiva koja biljka zahtijeva za ţeljeni prinos, da u zemljište ne bi unijeli znatno veću količinu ostala

dva hranjiva u odnosu na potrebe biljke . U ovom slučaju je to fosfor.

Računa se tako, da se potrebna količina hranjiva za zob mnoţi sa 100 a zatim dijeli sa sadrţajem

tog hranjiva u kompleksnom đubrivu. Sa obzirom da su potrebe zobi za fosforom najmanje, količinu

đubriva 7 : 20 : 30 izračunati ćemo na osnovu njegovog sadrţaja:

P2O5 - (72 kg x 100) : 20 = 360 kg/ha đubriva NPK 7: 20 : 30

Zatim se izračunava količina N i K2O koje sadrţi 360 kg NPK 7 : 20 : 30:

N - (360 kg NPK 7:20:30 x 7 kg N) : 100 = 25,2 kg N

K2O = (360 kg NPK 7:20:30 x 30): 100 = 108 kg K2O

56


Razliku N do 112 kg podmiriće se KAN-om, a za K2O do 116 kg, sa 40 % kalijumovom soli.

N- 112 – 25,2 kg = 86,8 kg N podmiriti sa KAN-om

K2O - 116 - 108 kg = 8,0 kg K2O podmiriti sa 40% kalijumovom soli

Sada treba izračunati količinu KAN - a i kalijumove soli (40%) da bi podmirili nivo hranjiva za

planirani prinos.

KAN - (86,8 kg N x 100) : 27 = 321 kg/ha KAN-a

Kalijumova sol (40%) - (8 kg K2O x 100) : 40 = 20 kg/ha 40 % kalijumovc soli

Tolerancija prilikom normiranja đubriva je oko 15 kg aktivnih hranjiva, što znači da nije

neophodno balansirati hranjiva ako je manjak ili višak hranjiva u okviru ovog iznosa. Kao u ovom

primjeru (primjer 3), ne bilo nuţno intervenisati sa još 20 kg kalijumove soli jer je manjak hranjiva unutar

15 kg (8 kg K2O).

Ako zemljište ima vrlo nizak sadrţaj fosfora i kalijuma, a to su najčešće pseudogleji ili podzoli, u

tom slučaju se daje veća količina hranjiva (na zalihu) da bi se podigao nivo aktivnih hranjiva i postepeno

preveo u veći nivo plodnosti.

Podizanje nivoa hranjiva moţe biti postepeno a moţe biti i naglo, pa se takvo đubrenje naziva

meliorativno, a ono iziskuje znatna materijalna ulaganja. Podizanje nivoa azota u zemljištu nije praktično

zbog njegovog lakog ispiranja. Zato se fond azota u zemljištu podiţe đubrenjem organskim đubrivima

(stajnjakom, sideratima), boljim razvojem korijenovog sistema kao posljedica pojačanog đubrenja

mineralnim đubrivima, uzgojem leguminoza.

Princip Petijevića (1963) je, da se đubrenjem u tom slučaju treba dati cjelokupna količina

hranjiva koja se iznese prinosom, te da se doda izvjesna količina hranjiva na zalihu u cilju podizanja

efektivne plodnosti i postepenog prevođenja u višu klasu obezbijeđenosti hranjivima.

Primjer 18:

Planiran je prinos kukuruza od 8 t/ha. Zemljište je pseudoglej, siromašno hranjivima, bez

đubrenja stajnjakom. Na osnovu tabele 22, o iznošenju hranjiva, izračunato je da ovim prinosom kukuruz

iznese iz zemljišta 208 kg N, 88 kg P2O5 i 200 kg K2O.

Hemijska analiza zemljišta pokazale je da je ono slabo opskrbljeno fosforom i kalijumom, 8

mg/100 g zemljišta P2O5 i 7 mg/100 g zemljišta K2O. Namjera je podići nivo hranjiva u zemljištu na 10

mg/100 g zemljišta fosfora i kalijuma, te će putem mineralnih đubriva trebati dodati još 2 mg/100 g

zemljišta P2O5 i 2 mg/100 g zemljišta K2O. Zapreminska masa zemljišta 1,5 g/cm

3, a dubina zaoravanja đubriva je 30 cm. U tom slučaju

masa obrađenog zemljišta po hektaru će iznositi:

Zapremina pooranog zemljišta =10000 m2 x 0,30 m = 3000 m

3

Masa jednog metra kubnog iznosi:

Masa 1 m3 zemljišta = 100

3 x 1,5 g = 1000000· 1,5 g= 1500000 g/m

3 ili 1500 kg/m

3.

Masa pooranog zemljišta = 1500 kg/m3 x 3000 m

3 = 4 500 000 kg

Dakle, masa pooranog zemljišta po jednom hektaru iznosi 4 500 000 kg.

Ako treba podignuti nivo fosfora i kalijuma za 2 odnosno 3 mg/100 g zemljišta, to treba izraziti u

gramima radi lakšeg računanja:

2 mg / 1000 odnosno 0,002 g P2O5/100 g zemljišta

0,002 𝑔 𝑃2 𝑂5 ≈ 100 𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑡𝑎

57


𝑥 𝑔 𝑃2𝑂5 ≈ 4 500 000 𝑔 𝑧𝑒𝑚𝑙𝑗𝑖š𝑎

𝑥 = 4 500 000 × 0,002

100= 𝟗𝟎 𝒌𝒈/𝒉𝒂 𝑷𝟐𝑶𝟓

𝑥 = 4 500 000 × 0,003

100= 𝟏𝟑𝟓 𝒌𝒈/𝒉𝒂 𝑲𝟐𝑶

Dakle, ukupno će biti potrebno pođubriti (88 + 90) 178 kg/ha P2O5 i (200 + 135) =335 kg/ha

K2O.

Prilikom izbora kompleksnih đubriva za đubrenje na zalihu, izabrati ćemo đubrivo sa

kombinacijom hranjiva gdje je najveći sadrţaj kalijuma (NPK 7:20:30). Kalijuma u ovom primjeru treba

najviše, pa pri tome moramo paziti da sadrţaj azota u kompleksnom đubrivu bude najmanji. U

suprotnom, ako bi u kompleksnom đubrivu bio veći udio azota, tada bi se ovim đubrivom u zemljište

dodali veliku količinu ovog hranjiva.

Azot se ne daje na zalihu zbog lakog ispiranja, a razliku do potrebne norme lako je nadoknaditi

jedinačnim azotnim đubrivom (KAN ili urea).

S obzirom da nam je u ovom slučaju potrebno najmanje fosfora, količinu NPK đubriva

formulacije 10 : 20 : 30, računati ćemo na osnovu njega:

NPK 7:20:30 - (178 kg P2O5 x100) : 20 = 890 kg/ha NPK 10: 20 : 30

Sa 890 kg/ha NPK 10: 20: 30 u zemljište ćemo unijeti:

N - (890 x 10) : 100 = 89 kg N

P2O5 - (890 x 30) : 100 = 267 kg K20

Razliku do 208 kg N, podmirićemo KAN-om, a do 335 kg K2O, 60 % kalijumovom soli.

Razlika za N - 208 - 89 = 119 kg N x 100/27 = 441 kg/ha KAN-a

Razlika za K2O - 335 - 267 = 68 kg K2O x 100/60 = 113 kg/ha kalijumove soli (60% K2O)

Uticaj zaoravanja žetvenih ostataka (slame i kukuruzovine) na normu đubrenja

Mnoga poljoprivredna dobra koja ne uzgajaju stoku, ako ne spaljuju onda zaoravaju slamu i

kukuruzovinu. U ovim sporednim proizvodima, nakupljena je velika količina biljnih hranjiva, koja se

zaoravanjem vraćaju u zemlju, tako i ona postaju organska đubriva, koja mineralizacijom daje biljna

hranjiva.

Tabela 25. Sadržaj glavnih hranjiva u žetvenim ostacima (Durman, 1975)

Ţetveni ostaci N (%) P2O5 (%) K2O (%)

Kukuruzovina 0,7 0,3 1,5

Slama 0,5 0,2 0,9

Kao što se vidi u tabeli , u slami i kukuruzovini najviše ima kalijuma, i njega se najviše vraća u

zemljište prilikom zaoravanja ţetvenih ostataka.

U kukuruzovini i slami ima azota, ali je odnos između C : N vrlo nepovoljan, iz tog razloga

nakon njihovog zaoravanja dolazi do azotne depresije. Naime, prilikom unošenja organske materije,

mikroorganizmi ju počnu razgrađivati. Da bi mikroorganizmi razgradili celulozu, kao izvor energije

uzimaju iz zemljišta azot, te ga privremeno osiromašuju. Zbog toga je uobičajeno, da se, da bi se

podmirile potrebe mokroorganizama za azotom, prilikom razlaganja ţetvenih ostataka, dodaje u zemljište

30 - 40 kg azota (najčešće u obliku uree). Prema tome, ukupnu količinu azota treba povećati za 30 - 40 kg.

58


Prema Mihaliću (1976),u zemljište treba dodati 6-12 kg po toni ţetvenih ostataka ili u prosjeku 8 kg.

Prema podacima Durmana (1975), zaoravanjem kukuruzovine u zemljište se vraća oko 30 %

prinosom iznijetog N, 30 % P2O5 i oko 30 % K2O. Isti odnos je i u slami.

Ovi materijali se u zemljištu sporo razlaţu, tako da će se u prvoj godini korišćenja razloţiti oko

50 %, što znači da od 66 % kalijuma, 33 % će biti pristupačno biljkama u prvoj godini a to je 1/3

iznesenog kalijuma. Iz tog razloga treba za 1/3 kalijuma umanjiti prilikom normiranja đubriva ako se u

zemljište unose ţetveni ostaci.

Slamom i kukuruzovinom se unosi mnogo manje fosfora pa se on prilikom normiranja đubriva u

slami moţe zanemariti, dok se azot zbog mikrobiološke razgradnje slame i kukuruzovine mora još i

dodati.

Primjer 19:

Poslije zaorane slame, sijati će se kukuruz. Planira se prinos od 7,5 t/ha. Prinos pšenice kao

predusjeva iznosio je 4,5 t/ha.

Zemljište ima ove osobine: pH 6,1, 12 mg/100 g zemljišta P2O5 i 15 mg/100 g zemljišta K2O a

humusa 2,5 %.

Pomoću tabele (tabela 22) izračunaćemo da će 7,5 t kukuruza iz zemljišta prinosom iznijeti 195

kg N, 83 kg P2O5 i 188 kg K2O.

U zemljište treba vratiti od ukupno iznesenog hranjiva sa obzirom na hemijske osobine zemljišta:

N - 195 kg N vratiti 90 % = 178 kg/ha N

P2O5 - 83 kg P2O5 vratiti 125 % = 104 kg/ha P2O5

K2O - 188 kg K2O vratiti 100 % = 188 kg/ha K2O

Radi poboljšanja mikrobiološke razgradnje slame, ukupnoj količini azota treba dodati 30 kg N u

obliku uree. Ova količina azotnog đubriva, ne ulazi u ukupan iznos azotnog hranjiva za planirani prinos

jer će ona biti potrošena od strane mikroorganizama prilikom mikrobiološke razgradnje ţetvenih

ostataka.

Zemljište će iz slame dobiti kalijuma, pa treba od pšenicom iznijetog azota, odbiti 1/3 od ukupne

količine kalijuma za đubrenje kukuruza:

K2O - 4,5 t pšenice x 22 kg = 99 kg / 3 = 33 kg K2O

K2O -188 kg K2O - 33 kg K2O iz slame = 155 kg/ha K2O

Vrijeme primjene đubriva

Prilikom normiranja đubrenja za planirani prinos, nije dovoljno samo izračunati odgovarajuće

količine mineralnih hranjiva odnosno đubriva, nego je bitan i raspored đubriva odnosno vrijeme njihove

primjene.

Po opštem principu, postoji nekoliko načina primjene mineralnih đubriva a to su:

1. Osnovno đubrenje se primjenjuje prije sjetvenog oranja i/ ili pred tanjiranje). Primjenjuju se

kompleksna đubriva sa naglašenom komponentom fosfora i kalijuma a sa manjim udjelom

azota (npr. NPK 7:20:30). Zavisno od vrste usjeva, sva količina fosfora i kalijuma ili ½ do

2/3 i manji udio azota daje se pred oranja, a ostatak se primjenjuje prilikom predsjetvene

obrade zemljišta.

2. Predsjetveno đubrenje (primjenjuje se u proljeće za jarine ili u jesen za ozimine sa ½ ili1/3

mineralnih đubriva sa naglašenim fosforom i kalijumom te azotna đubriva. Ostatak azota se

primjenjuje u startnom đubrenju i prihrani.

3. Startno đubrenje se primjenjuju prilikom sjetve akoriste se đubriva jednakim udjelom azota

fosfora i kalijuma, (npr. NPK 15:15:15). Sijačice moraju imati depozitore za mineralna

đubriva. Ukoliko ih nemaju, sva količina ovih đubriva daje se prilikom predsjetvene pripreme

zemljišta rasipačima).

4. Prihrana se primjenjuju u vrijeme vegetacije u određenoj fazi razvoja usjeva uglavnom

azotnim đubrivima (KAN ili urea). Zavisno od vrste usjeva, primjenjuje se u više navrata –

59


za kukuruz do 2 puta eventualno korektivna prihrana) a za pšenicu i do tri puta (eventualno

interventno ukoliko se jave simptome nedostatka nekog hranjiva (u većini slučajeva azota)

nakon primjene đubriva u prihranama).

Nastavak primjera 19:

U osnovnom đubrenju dati 2/3 fosfora i kalijuma, a u predsjetvenom 1/3 fofora i kalijuma te 30

kg/ha uree za mikrobiološku razgradnju.

Prilikom sjetve kukuruza dodati 150 kg/ha NPK 15:15:15, a u prvoj i drugoj prihrani po 200

kg/ha KAN-a.

Ostatak azota će se primijeniti u predsjetvenom đubrenju.

Prethodno treba oduzeti od ukupne količine fofora i kalijuma predviđene za planirani prinos

kukuruza količinu istih hranjivim elemenata koji će se primjeniti u startnom đubrenju a to je 150 kg/ha

NPK 15:15:15.

U startnom đubrenju, u zemljište će se dodati:

N – (150 kg/ha NPK 15:15:15 x 15)/100 = 22,5 kg/ha N

P2O5 – ((150 kg/ha NPK 15:15:15 x 15)/100 = 22,5 kg/ha P2O5

K2O – ((150 kg/ha NPK 15:15:15 x 15)/100 = 22,5 kg/ha K2O

Oduzeti od ukupne izračunate količine mineralnih hranjiva za ţeljeni prinos kukuruza.

N=178 kg – 22,5 kg = 155,5 kg N

P2O5 = 104 kg – 22,5 kg = 81,5 kg/ha P2O5

K2O =155 kg- 22,5 kg = 132,5 kg/ha K2O

Isto tako, od ukupne količine azota za planirani prinos treba oduzet još količinu azota koji će se

dati u prvoj i drugoj prihrani.

𝐴𝑧𝑜𝑡 𝑧𝑎 𝐼 𝑝𝑟𝑖ℎ𝑟𝑎𝑛𝑢 − 𝑁 = 200 𝑘𝑔 𝐾𝐴𝑁 𝑥 27

100= 𝟓𝟒𝒌𝒈 𝒉𝒂 𝑵 𝒛𝒂 𝑰 𝒑𝒓𝒊𝒉𝒓𝒂𝒏𝒖

𝐴𝑧𝑜𝑡 𝑧𝑎 𝐼𝐼 𝑝𝑟𝑖ℎ𝑟𝑎𝑛𝑢 − 𝑁 = 200 𝑘𝑔 𝐾𝐴𝑁 𝑥 27

100= 𝟓𝟒𝒌𝒈 𝒉𝒂 𝑵 𝒛𝒂 𝑰𝑰 𝒑𝒓𝒊𝒉𝒓𝒂𝒏𝒖

Za osnovno i startno đubrenje, ostalo je još 47,5 kg/ha N, 81,5 kg/ha P2O5 i 132,5 kg/ha K2O

Sada je potrebno odabrati najpogodnije kompleksno đubrivo ovisno o odnosu fosforne i

kalijumove komponente u njemu. Pribliţno jednak odnos između fosfora i kalijuma u izračunatim

vrijednostima za planirani prinos i njihov odnos u kompleksnom đubrivu je vrlo bitan, zbog

preračunavanja efektivnih hranjiva za planirani prinos na odabrano kompleksno đubrivo. Ukoliko je taj

odnos jako različit, tada će se preračunavanjem količina hranjiva na količinu đubriva dogoditi da se

zadovoljavanjem potreba biljaka za jednim hranjivim elementom (npr. fosforom) predozira ili znatno

umanji količina kalijuma u odnosu na potrebe usjeva za ţeljeni prinos.

Najefikasniji način je da se izračuna omjer između ova dva hranjiva u izračunatoj količini za

đubrenje usjeva i usporedi se sa omjerom istih hranjiva u kompleksnom đubrivu. Ako je taj odnos jednak

ili pribliţno jednak između potrebnih hranjiva za prinos i odnosa u kompleksnom đurbivu, tada će to

đubrivo biti najpodesnijie za korišćenje. Pri tome treba voditi računa da se izabere đubrivo sa nikim

sadrţajem azota.

Nizak sadrţaj azota u đubrivima za osnovno đubrenje je poţeljan, s obzirom da bi se

zadovoljavanjem potreba biljaka za fosforom i kalijumom u slučaju visokog sadrţaja azota u

kompleksnom đubrivu dala velika količina azota prilikom osnovnog đubrenja. To je nepoţeljno jer se

azot a naročito njegov nitratni oblik ne veţe za adsorptivni kompleks zemljišta, pa u sezoni kiša (jesen)

biva ispran u dublje horizonte zemljišta i tako postaje izgubljen za biljke.

Odnos između fosfora i kalijuma u izračunatim potrebama biljaka za ţeljeni prinos:

𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑖𝑧𝑚𝑒đ𝑢 𝑃2𝑂5 𝑖 𝐾2𝑂 = 81,5

132,5= 𝟎, 𝟔𝟏𝟓

60


Jednak ili pribliţno jednak odnos između fosfora i kalijuma treba naći u dostupnim

formulacijama NPK đubriva.

U ovom primjeru, najpovoljniji odnos između fosfora i kalijuma je u kompleksnom đubrivu NPK

0:15:25 (vidi spisak kompleksnih đubriva) jer je:

𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑖𝑧𝑚𝑒đ𝑢 𝑃2𝑂5 𝑖 𝐾2𝑂 = 15

25= 𝟎, 𝟔𝟎

Sada je potrebno izračunati koliko je potrebno NPK 0:15:25 za osnovno i predsjetveno đubrenje:

𝑁𝑃𝐾 0: 15: 25 𝑘𝑔 ℎ𝑎 = 81,5 × 100

15 = 𝟓𝟒𝟑𝒌𝒈 𝒉𝒂

Za osnovno đubrenje (2/3) đubriva.

𝑁𝑃𝐾 0: 15: 25 𝑘𝑔/ℎ𝑎 = 543 𝑘𝑔 𝑥 2

3=

543 𝑘𝑔 𝑥 2

3= 𝟑𝟔𝟐 𝒌𝒈/𝒉𝒂 𝒛𝒂 𝒐𝒔𝒏𝒐𝒗𝒏𝒐 đ𝒖𝒃𝒓𝒆𝒏𝒋𝒆

𝑈𝑟𝑒𝑎 𝑧𝑎 𝑚𝑖𝑘𝑟𝑜𝑏𝑖𝑜𝑙𝑜š𝑘𝑢 𝑟𝑎𝑧𝑔𝑟𝑎𝑑𝑛𝑗𝑢 𝑘𝑔 ℎ𝑎 =30 𝑥 100

46= 𝟔𝟓𝒌𝒈 𝒉𝒂 𝒖𝒓𝒆𝒆

Za predsjetveno đubrenje (1/3 đubriva):

𝑁𝑃𝐾 0: 15: 25𝑘𝑔 ℎ𝑎 = 543 𝑘𝑔 𝑥 1

3=

543 𝑥1

3= 𝟏𝟖𝟏𝒌𝒈 𝒉𝒂 𝒛𝒂 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒔𝒋𝒆𝒕𝒗𝒆𝒏𝒐 đ𝒖𝒃𝒓𝒆𝒏𝒋𝒆

Prilikom predsjetvenom đubrenja, u zemljište treba unijeti još 47,5 kg/ha azota koje je preostalo

nakon izračunavanja normi azota za prihranu i startno đubrenje.

𝐾𝐴𝑁𝑘𝑔 ℎ𝑎 = 47,5 𝑥 100

27= 𝟏𝟕𝟔𝒌𝒈 𝒉𝒂 𝑲𝑨𝑵− 𝒂

Tabela 26. Rekapitulacija potrebnih đubriva za planirani prinos kukuruza

Vrsta đubriva Količina đubriva

(kg/ha)

Količina hranjiva (kg/ha)

N P2O5 K2O

Osnovno đubrenje

Urea 65 30

NPK 0:15:25 362 kg - 54,3 65,5

Predsjetveno đubrenje

NPK 0:15:25 181 kg - 27,2 45,25

KAN 176 47,5 - -

Startno đubrenje

NPK 15:15:15 150 22,5 22,5 22,5

Prihrana

KAN (prva prihrana) 200 54 - -

KAN (druga prihrana) 200 54 - -

Ukupno đubriva/hranjiva 1334 178 104 133

Iz tabele se vidi da nedostaje kalijuma za 22 kg do potrebne količine za ţeljeni prinos (155 kg).

Ova razlika se moţe dodati u osnovnom đubrenju primjenom jedinačnog đubrenja (npr. 40% kalijumova

sol).

𝐾𝑎𝑙𝑖𝑗𝑢𝑚𝑜𝑣𝑎 𝑠𝑜𝑙 40% = 22 𝑥 100

40= 𝟓𝟓𝒌𝒈 𝒉𝒂

Ovim je podmirena sva količina kalijuma za planirani prinos kukuruza.

61


Specifičnost đubrenja leguminoza i suncokreta

Ranije je rečeno da zemljištu treba vratiti onoliko hranjiva koliko iznosi planirani prinos usjeva.

Leguminoze iz zemljišta iznose velike količine azota. To ne znači da sav azot treba vratiti u obliku

đubriva. Leguminoze imaju sposobnost da se posredstvom kvrţičnih bakterija, same iz vazduha

snabdjevaju ovim elementom i njime još obogaćuju zemljište. Zato u pravilu, nije potrebno leguminoze

đubriti azotom onoliko koliko ga iznosi.

U zemljište se daje manja količina đubriva za početni porast i razvoj do momente formiranja

kvrţica na korijenju. Tada biljke pomoću bakterija prelaze na samosnabdjevanje ovim elementom.

Štaviše, ako se azot daje prema iznošenju prinosa, to destimulativno djeluje na formiranje bakterijski

kvrţica odnosno fiksaciju azota iz vazduha.

Iz tog razloga leguminoze treba đubriti fosforom i kalijumom prema količini iznošenja prinosom,

a azot treba dodati samo 30 - 60 kg/ha), da bi se samo u početnom stadijumu brţe razvijale i brţe prešle

na fiksaciju N iz vazduha.

Suncokret je kaliofilna biljka. Ona iz zemljište iznese ogromne količine kalijuma (153 kg po

jednoj toni prinosa sa sporednim proizvodom –stablo, listovi, glava suncokreta). Kada bi suncokretu dali

svu količinu kalijuma koju on prinosom iznosi, tada bi prinosom od 2,5 t/ha u zemljište trebali vratiti

337,5 kg/ha K2O. Ako se preračuna na 40 % kalijumovu sol, to iznosi 844 kg/ha, što je vrlo velika

količina.

Ova količina nije ekonomična niti rentabilna. Suncokret ima vrlo snaţan korijenov sistem koji

prodire duboko u zemljište, i ima moć usvajanja kalijuma iz dubokih slojeva zemljišta. Iz tih razloga,

ovoj biljci se daje 50 - 70 % manja količina kalijuma u odnosu na iznošenje istog. Azot i fosfor se daju

prema planiranom prinosu.

Suncokret nije rentabilno đubriti visokim količinama kalijuma iz još jednog razloga, što vrlo

malo ovog elementa dolazi u koristan proizvod (zrno). Znatno se veći dio (85 - 88 %) zadrţava u

sporednom proizvodu (stablu, listovima i glavicama). Iz tog razloga, ova kultura slabije reaguje na

mineralnu ishranu od mnogih drugih.

Korekcija đubrenja prema mehaničkom sastavu zemljišta

U normiranju đubrenja, koristi se metoda koja uzima u obzir i teksturu zemljišta. Kod

opskrbljenosti do 10 mg/100 g zemljišta ne uzima se u obzir tekstura, već se koristi tabela o iznošenju

hranjiva i normiranju đubriva, a kod opskrbljenosti od 10 - 15 mg/100 g zemljišta. koriste se sljedeće

tabele, (prema Jekiću. 1960).

Tabela 27. Normiranje đubriva sa obzirom na klasu zemljišta po teksturi kada je nivo opskrbljenosti

P2O5, i K2O 10 - 15 mg/100 g zemljišta i iznad 15 mg/100 g zemljišta

Klasa zemljišta

Vratiti u % od ţetvom iznijetog

10-15 g/100 g zemljišta >15 mg/100 g zemljišta

P2O5 K2O P2O5 K2O

Pjeskovito 140 90 100 70

Ilovača 170 110 120 80

Glina 185 120 130 90

Primjer 20:

Planiramo prinos pšenice od 7 t/ha, zemljište je na ilovača, gdje je opskrbljenost zemljišta - 12

mg/100 g zemljišta P2O5 i 15 mg/100 g zemljišta K2O.

Ukupno iznošenje hranjiva je:

N = 7 t x 26 kg = 182 kg N/ha

P2O5 = 7 t x13 kg= 91 kg /ha

K2O = 7 t x 22 kg = 154 kg /ha

62


Vratiti od prinosom iznijetog:

N = 182 kg x100 % = 182 kg/ha

P2O5 = 91 kg x 170 % = 154,7 kg /ha

K2O =154 kg x110 % = 169,4 kg /ha

Zadaci za vježbe:

1. Koliko norma od 4,5 vagona (45 tona) stajnjaka moţe zamijeniti mineralna đubriva u pogledu

sadrţaja azota, fosfora i kalijuma?

2. Planirano je da neki usjev đubrimo sa 320 kg uree. Međutim, ovog đubriva nije bilo na trţištu, pa

se azot mora dodati KAN-om. Koliko će trebati KAN-a da bi se podmirile potrebe usjeva za

azotom?

3. Neku kulturu planiramo đubriti sa 320 kg uree, 250 kg/ha tripleksa i 160 kg/ha 60 % kalijumove

soli. Koliki je odnos aktivnih materija (NPK) u tim đubrivima?

4. Prilikom planiranja đubrenja kukuruza, računato je na kompleksna đubrivo 10 : 20 : 30 u količini

od 500 kg/ha. Međutim, nije ga bilo na trţištu, a na raspolaganju su jedinična mineralna đubriva:

KAN, tripleks i 40 % kalijumova so. Koliko pojedinačnih đubriva treba dati da bi se u zemljište

dala potrebna količina mineralnih hranjiva planirana kompleksnim đubrivom?

5. Planira se đubrenje usjeva sa ukupnom količinom uree, tripleksa i 60 % kalijumove soli od 1250

kg/ha. Ţelimo da odnos hranjiva bude 1 : 0,8: 1,2. Koliko kojeg đubriva treba dati po hektaru da

bi zadovoljili ţeljeni odnos hranjiva?

63


Đubrenje kukuruza i šećerne repe

Princip izračunavanja potrebnih količina fosfora i kalijuma za đubrenje ove dvije kulture je isti kao za pšenicu ali sa tom razlikom, što su kukuruz i šećerna repa kaliofilne biljke,te iz zemljišta iznose veće količine kalijuma.

Za razliku od pšenice, kukuruz i šećerna repa imaju razvijen korijenov sistem i duži period aktivne vegetacije. Na taj način usvajaju više kalijuma iz zemljišta. Na osnovu toga, procent vraćanja kalijuma u zemljište u odnosu na ukupno iznošenje se obično koriguje u odnosu na pšenicu (prema Jekiću, 1960 – tabela 28).

Tabela 28. Normiranje đubrenja zemljišta za kukuruz i šećernu repu

Grupa Sadržaj

mg/100 g zemljišta Vratiti od iznijetog (u %)

P2O5 K2O VI <5 250 130 V 5,1-10 200 100 IV 10,1-15 170 70-80 III 15,1-20 125 50-80 II 20,1-25 100 40-50 I >25 80 40-50

Kod laganih zemljišta treba biti oprezan u pogledu doze mineralnih hraniva. Kod ovih zemljišta je mala fiksaciona sposobnost . Đubriva ostaju otopljena u tečnoj fazi zemljišta, što može u krajnjem slučaju, prilikom većih doza hranjiva, prouzrokovati oštećenje korijenovog sistema. Zbog malog kapaciteta apsorpcije i vodnog režima, laka zemljišta su slabo puferizovana. Biljka prilikom dodavanja hranjiva ima momentalno veće količine hranjiva. Kasnije se u slučaju većih padavina isperu, te u njima nije moguće stvarati veće rezerve hranjiva. To vrijedi naročito u pogledu azota. Teža zemljišta su dobro puferizovana. Iz toga razloga se mogu dodavati veće količine hranjiva (na zalihu ili meliorativno).

Kod karbonatnih zemljišta, naročito gdje je sadržaj CaCO3 veći od 20 %, analiza zemljišta po AL - metodi, redovno pokazuje da ova zemljišta pate od nedostatka fosfora, premda biljke imaju punu reakciju na đubrenje fosforom. Sadržaj P2O5 u tim zemljištima može biti značajan za normalnu opskrbu biljaka, iako to analize zemljišta ne pokazuju. Ovo proizilazi iz toga da AL - metoda nije pogodna za ovakav tip zemljišta, jer njome nije u stanju izlučiti dovoljnu količinu fosfora iz zemljišta, odnosno onu količinu hranjiva koja može biti pristupačna biljci.

U glinovitim zemljištima, u sušnim uslovima, hemijske analize zemljišta pokazuju izrazito veće vrijednosti opskrbljenosti mineralnim hranjivima. U suprotnom slučaju, kada su ta zemljišta saturisana vlagom, kada je struktura znatno narušena, sadržaj biljkama pristupačnog hranjiva pada na minimum. Iz tih razloga, ove faktore treba obavezno uzeti prilikom interpretacije dobivenih podataka. Iznesene, preporuke, koje su formirane na bazi prosjeka između ovih dviju krajnosti, moraju biti u pojedinim slučajevima korigovane. To navodi na zaključak, da će interpretacija dobivenih podataka biti vrijednija, ako su hemijska istraživanja zemljišta rađena dugi niz godina. U Holandiji su interpretacije rađene na bazi 30 - 35.-godišnjeg istraživanja hemijskih karakteristika zemljišta i rada na eksperimentima, dok kod nas toga još nema,

Đubrenje azotom

Temelji se u prvom redu na fiziološkim potrebama za planirani prinos određene kulture tj. ukupnog iznošenja N iz zemljišta. Od ukupnih potreba, potrebno je oduzeti N koji se oslobodi mineralizacijom tokom godine. Treba uzeti biološke karakteristike predusjeva, đubrenje organskim đubrivima, karakteristike humusa. Kod nas se najčešće koriste podaci o pH u n KCI-u i podaci o sadržaju humusa. Naime, postoji korelacija između povećanja pH i rada mikroorganizama, te povećanje sadržaja humusa i njihove aktivnosti. Sa njihovim povećanjem, mineralizacija azota je veća, te na taj način, ukupne količine N koje se vraćaju u zemljište su manje.

64


Primjer 21:

Potrebno je izraditi đubrenje za kukuruz, ako se planira prinos od 8 t/ha zrna. Analiza zemljišta je pokazala da zemljište ima 9 mg/100 g zemljišta P205 i 14 mg/100 g zemljišta K2O, pH je 5,7. Đubrenje azotom potrebno je izračunati na osnovu mobilizacijskih rezervi N u zemljištu, ako u njemu ima 2 % humusa.

U humusu ima 50 % C, odnos C : N = 13 : 1, mobilizacijska rezerva N iz humusa je 1,2 % godišnje, dubina oranja je 30 cm, zm(pr) = 1.5 g/cm

2.

8 t kukuruza iznese: 208 kg/ha N; 88 kg/ha P2O5 i 200 kg/ha K2O

N = 208 kg x 90 % = 187 kg/ha

Za normiranje đubriva za kukuruz, u pogledu fosfora i kalijuma, koristiti ćemo tabelu za normiranje količine ovih elemenata za potrebe kukuruza i šećerne repe.

P205 = 88 kg x 200 % = 176 kg/ha

K20 = 200 kg x 80 % = 160 kg/ha

Izračunavanje mobilizacionog N iz humusa:

3000 m3 x 1500 kg/m

3 = 4 500 000 kg zemljišta

4500000 kg zemljišta x 2 % humusa = 90000 kg humusa 90 000 kg humusa x 50 % C = 45 000 kg C

45 000 : 13 = 3 462 kg N ( jer je odnos C : N u humusu 13 : 1)

Mineralizacija azota iz humusa je 1,2 % godišnje: 3462 kg N x 1,2 % = 41,54 kg N

Od fizioloških potreba kukuruza za N koje treba vratiti u zemljište, oduzima se količina N koja je

nastala iz mobilizacijskih rezervi:

N = 187 kg N - 41,54 kg iz mobilizacijskih rezervi = 145,46 kg/ha N treba vratiti u zemljište.

S obzirom da je predkultura bila pšenica, sa količinom slame od 5 t/ha koju treba zaorati u zemljište, zbog razgradnje slame i izbjegavanja azotne depresije, pred oranje treba dodati:

5 t/ha slame x 8 kg N/toni slame = 40 kg/ha N.

Ova količina azota koja se dodaje radi mikrobiološke razgradnje žetvenih ostataka ne ulazi u ukupan zbir

azotnog đubriva.

Dakle, za planirani prinos kukuruza od 8 t/ha, u zemljište treba dati: - 145.6 kg/ha N ; 176 kg/ha P205 i

160 kg/ha K2O

Raspored đubriva:

1. 150 kg/ha NPK 15: 15 : 15 dati startnom sijačicom

2. 200 kg/ha KAN-a u prvoj i drugoj pri hrani kultivatorom

1. Od ostale količine' fosfora i kalijuma i pripadajuće im količine azota, 60 % zaorati prilikom osnovne obrade zemljišta kao i 40 kg/ha azota radi mikrobiološke razgradnje žetvenih ostataka. Ostatak (40 %) zatanjirati na proljeće. Na raspolaganju je kompleksno đubrivo NPK 4: 20: 20

65


Tabela 29. Raspored mineralnih

Vrsta đubriva Količina đubriva

(kg/ha) Količina mineralnih hranjiva (kg/ha)

N P2O5 K2O Osnovno đubrenje u jesen

NPK 4:20:20 413 16,5 82,6 82,5 Super fosfat 89 - 16 -

Urea za mik.raz. 87 40 Predsjetveno đubrenje

NPK 15:15:15 275 11 55 55 KAN 154 42 - -

Sratrno đubrenje KAN 15:15:15 150 22,5 22,5 22,5

Prihrana KAN (I prihrana) 100 27 KAN (II prihrana) 100 27

Ukupno 1368 146 176 160

Specifikacija:

R.b. Vrste mineralnih đubriva Količina (kg/ha) 1. NPK 4:20:20 688 2. NPK 15:15:15 150 3. KAN 354 4. Urea 87 5. Superfosfat (18%) 89

Ukupno: 1368

Kalcizacija kiselih zemljišta

Kriterijumi na osnovu kojih se odlučuje da li je potrebno izvršiti kalcizaciju ili ne, zasnivaju se na

podacima o procentu humusa i teksturi, odnosno procentu gline u zemljištu. U pravilu, ako ima više

gline, potreban je viši pH, a obrnu ti slučaj je sa zemljištem koje ima više humusa, gdje je potreban nešto

niži pH zbog dobre puferne sposobnosti takvih zemljišta. Kod nas su zemljišta u pravilu sa manjim

procentom humusa (uglavnom ispod 4 %). Na osnovu toga postoji slijedeći kriterijum koji pH treba da

ima sa obzirom na sadržaj gline (prema Šafer-Šahtšabelu):

Tabela 30. Potrebna pH vrijednost zemljišta u 1 n otopini KCl

Uzroci zakiseljavanja zemljišta su: fiziološki kisela đubriva, kisele kiše, povećano iznošenje hranjiva prinosom posebno Ca iona, ispiranja Ca sa padavinama u niže slojeve zemljišta itd.

Tip zemljišta Sadržaj gline (%) pH raspon u NKcl-u Pjeskulja <6 5,3-5,7 Ilovača 6-12 5,8-6,2 Ilovasta pjeskulja 13-15 6,3-6,8 Pjeskovita ilovača 16-25 6,3-6,8 Praškasta ilovača 16-25 6,3-6,8 Glinasta ilovača >25 6,9-7,2 Glina >25 6,9-7,2

66


Parametri na osnovu kojih se određuje kalcizacija kalcizaciju su:

1. pH u 1 n KCl-u koji indikuje stvarnu ili aktivnu kiselost 2. Podatak o ukupnoj kiselosti izražena kao potencijalna kiselost mjerena u 0,5 N Ca -

acetatu 3. pH traženi prema teksturi i procentu humusa

Tabela 31. Pomoćna tebala za izračunavanje potrebnih količina CaO radi podizanja pH u nKCl-u na 7

Potencijalna kiselost mjerena

u Ca-acetatu

H vrijednost meq/100 g

zemljišta

Kalcizacija (kg/ha CaO) na 20 cm dubine,

zapreminska masa 1,5 g/cm3 za pH 7 u nKCl-u

6,9 0,7 600 6,8 1,4 1200 6,7 2,1 1700 6,6 2,7 2300 6,5 3,5 2900 6,4 4,3 3600 6,3 5,4 4500 6,2 6,5 5500 6,1 8,3 7000 6,0 11,0 9000 5,9 14,0 12000 5,8 23,0 19000

Formula za preračunavanje potrebnih količina CaO podizanje pH u

Primjer 8:

1. Izmjereni pH zemljišta u n KCl-u iznosi 5,3. Sa obzirom na sadržaj gline koji iznosi 9 %, a humus 2,3 %, traženi pH za taj tip zemljišta je 6 (vidi tabelu 30). pH u Ca-acetatu iznosi 6,5, što odgovara vrijednosti od 3,5 mekv/100 g zemljišta H, odnosno odgovara 2900 kg/ha CaO oksida na 20 cm dubine, ako je zapreminska masa prividna 1,5 g/cm

3.

2. Potrebno je izračunati količinu CaO potrebnog za kalcizaciju do dubine 20 cm (zapreminska masa prividna je 1,5 g/cm

3), ako sadrži 14 % gline. Sadržaj humusa je ispod 4 %, pH u n

KCl-u iznosi 5, pH u Ca-acetatu iznosi 6,3, traženi pH na osnovu tab. 19 iznosi 6,5.

Na raspolaganju je drugi materijal za kalcizaciju kao npr. CaC03, tada se količina CaO može

množiti sa 1,78, da bi se dobio ekvivalent Ca iona potreban za podizanje pH vrijednosti zemljišta, npr:

1200 kg/ha CaO x 1,78 = 2 136 kg/ha CaCO3

- 1 meq H na 100 g zemljišta jednak je 1 mekv Ca na 100 g zemljišta, što odgovara vrijednosti 28

mekv CaO na 100 g zemljišta

- 28 meq CaO na dubini od 20 cm sa zapreminskom masom prividnom od 1,5 iznosi 840 kg/ha CaO

67


Fertirigacija

Fertirigacija je kombinovano navodnjavanje sa đubrenjem. Mineralna đubriva se rastvore u vodi, pa se takvom otopinom sistemima navodnjavanja prihranjuju usjevi ili đubri zemljište. Ovim postupkom smanjuju se ukupni troškovi, a đubriva se bolje iskorićtavaju i mogu se davati u kasnijim fazama vegetacije bez oštećivanja biljaka.

Za fertirigaciju najčešće se koriste sljedeća đubriva: KAN, amonijum sulfat, urea, kalijumova so, super fosfat i kompleksna đubriva. Najpogodnije kulture za fertirigaciju su: krompir, povrće, šećerna repa, travnjaci, voćnjaci i vinogradi.

Količina đubriva izračunava se na zalivnu površinu, koju obuhvataju svi rasprskivači koji rade u isto vrijeme.

Ako se fertirigacija obavlja orošavanjem, količina đubriva po jednom rasprskivaču izračunava se na sljedeći način, što se može vidjeti iz ove tabele (prema Šariću, 1983).

Tabela 32. Količina đubriva po rasprskivaču

Rastojanje razvodne

mreže u m

Norme đubriva u kg/ha Karakteristike rasprskivača

50 100 200

18 x18 1,62 3,24 6,48 Lakši tio

18 x 24 2,16 4,32 8,64 Širina dizne 3,7-7 mm

24 x 24 2,88 5,76 11,52 Pririsak 2,5-4,5 atm

24 x 30 3,60 7,20 14,40 Količina vode; 0,9- 38 m3/ha

30 x 30 4,50 9,00 18,00 Srednje teški tip

30 x 36 5,40 10,80 21,60 Širina dizne 8 -12 mm

36 x36 6,48 12,96 25,92 Treba vode 3,8- 11,6 m3/h

Primjer 22.

Predviđeno je da se đubri sa 200 kg/ha đubriva. Uređaj za kišenje ima 8 rasprskivača, sa rastojanjem razvodne mreže od 30 x 30 metara. Iz tabele 32 u prosjeku 30 x 30 i 200 nađe se vrijednost 18,00. Za 8 rasprskivača biti će potrebno 18 x 8 = 144 kg đubriva. Ova količina se naspe u rezervoar (kontejner) i orošava se dok se on ne isprazni.

Na temperaturi od 200C u 100 litara vode rastvara se: 122 kg KAN-a, 103,3 kg uree, 73 kg

amonijum sulfata, 66,1 kg amonijum fosfatai 34 kg kalijum hlorida.

Folijarna dijagnoza

Folijarna dijagnoza počiva na pretpostavci da je hemijski sastav biljaka najbolji pokazatelj njene ishranjenosti, jer je rezultat niza vegetacionih faktora, posebno za višegodišnje biljke kao što su voćke i druge kulture u ratarstvu.

Izvođenje analiza je jednostavno, uzimaju se određeni dijelovi biljke koji se laboratorijski analiziraju, te se u odnosu na kritičnu vrijednost daje ocjena ishranjenosti određene kulture. Prilikom interpretacije rezultata folijarne analize, potrebno je imati na umu da odnos između rasta odnosno porasta sa jedne strane i koncentracije hranjiva sa druge strane nije linearan, već je izražen u obliku krive.

Nužno je pri tome razlikovati dva slučaja: kretanje koncentracije hranjiva u biljci kroz nagomilava nje suve materije, i drugo: odnos koncentracije hranjiva u biljci i sadržaja hranjiva u biljci i sadržaja hranjiva u zemljištu, gdje opet mogu postojati tri različite varijante:

a) Sadržaj hraniva u zemljištu nizak.

b) Sadržaj hraniva u zemljištu srednji.

c) Sadržaj hraniva u zemljištu visok.

68


Za većinu hranjiva sa porastom vegetacione biljne mase (i suve materije) koncentracija hranjiva u biljci opada dok sadržaj raste. Koncentracija je relativno mjerilo i izražava se na bazi suve materije a sadržaj se izražava u apsolutnim jedinicama (u g, mg ili ppm). Zbog nelinearnog odnosa između porasta biljke i koncentracije hranjiva u biljci, potrebno je poznavati kolika je potrebna koncentracija u određenoj fazi razvoja biljke.

Dobijeni odnos zelene mase na neđubrenom zemljištu sa 1000 kg uz 4 % sadrži u sebi 40 kg

hranjiva, dok prinosom od 5000 kg sa koncentracijom od 2 % hranjiva sadrži 100 kg hranjiva. Iz ovog

primjera se može zaključiti da je koncentracija manje precizan pokazatelj od sadržaja. Folijarna

analiza daje preciznije vrijednosti i potpunije informacije ako se koristi sa analizom zemljišta

Grafikon 3. Kretanje koncentracije hranjiva u biljci kroz vegetaciju

Odnos koncentracije hranjiva u biljci i sadržaja hranjiva u zemljištu

1.Nedovoljno opskrbljeno zemljište – na ovakvom zemljištu biljke se teško razvijaju i redovno

pokazuju znakove gladovanja za elementom koji je u deficitu. Porast vegetacione mase je slab ili u

jakom nedostatku hranjiva čak i spriječen. Ako se takvo zemljište đubri dovoljnom količinom đubriva,

koje sadrži deficitno hranjivo, kod biljaka dolazi do znatnih promjena u odnosu na neđubreno

zemljište. Na đubrenom zemljištu javlja se nagli porast vegetacione mase, ali koncentracija hranjiva u

biljci neće u odnosu na biljke uzgajane na neđubrenom zemljištu pokazivati očekivano povećanje.

Naprotiv, koncentracija tog elementa u biljnom tkivu povećava se vrlo sporo ili se čak smanjuje. To je

tzv. efekat razblaživanja.

Hranjivo se utroši na povećanje biljne mase tj. na povećanje prinosa te mu se u većoj masi ne

povećava koncentracija, ali se zbog tuga povećava sadržaj hranjiva u biljci.

2. Zemljište sa visokim sadržajem hranjiva - biljke se na ovom zemljištu veoma dobro razvijaju. Porast vegetacione mase je maksimalan i ako se u takvom zemljištu vrši đubrenje ne dolazi do povećanja prinosa suve materije biljaka na đubrenom u odnosu na biljke uzgajane na neđubrenom zemljištu. Koncentracija hranjiva kod đubrenih biljaka bilježi jak skok te u ekstremnim slučajevima koncentracija može biti toksična, te biljke luksuzno asimiliraju određeno hranjivo.

69


Grafikon 4. - Kretanje prinosa sa obzirom na koncentraciju hranjiva u biljci

Pod kritičnom koncentracijom podrazumijeva se ona koncentracija, koja se nalazi na prelazu između srednje i visoke, ispod nje se prinos progresivno smanjuje usljed nedostatka nekog elementa, a iznad nje se može očekivati neznatno povećanje prinosa ukoliko se vrši dodavanje tog hranjiva.

Najprihvatljivija je definicija koju daje Urritich, a koji kaže da je kritična koncentracija ona vrijednost sadržaja hranjiva u biljci kod koje dolazi do smanjenja od optimalnog prinosa za 5 %.

Grafikon 5. Kretanje prinosa s obzirom na kritičnu koncentraciju hranjiva u biljci

70


Brza analiza hranjiva u soku tkiva biljke (Tissue test)

Ovom metodom određuju se hranjiva u soku, dakle hranjiva u opticaju koja nisu još

asimilirana. Metoda se bazira na pretpostavci da pri dobroj ishrani biljaka, one ne mogu odmah

ugraditi svu količinu primljenih hranjiva u organsku materiju, već da dio tih elemenata ostaje u

biljnom soku. Težnja je da u biljci uvijek bude određena količina neasimiliranih hranjiva, kako bi

pri odvijanju fizioloških procesa odnosno stvaranja organske materije u biljci, bila na

raspolaganju određena rezerva hranjiva. Metoda se primjenjuje direktno na polju, utiskivanjem ili

iscjeđivanjem soka iz biljke te miješanjem sa reagensima, pri čemu se na osnovu intenziteta

obojenja može pokazati stanje koncentracije hranjiva odnosno ishranjenosti biljke.

Vizuelna dijagnoza - svaki element u nedostatku ima karakterističan simptom. Danas postoje atlasi u kojima se nalazi tačno određeni simptomi za pojedine elemente kod pojedinih biljnih vrsta.

Utvrđivanje stanja ishranjenosti kulture na osnovu podataka hranjiva u biljci

Danas su u upotrebi granične vrijednosti koncentracije hranjiva u biljci za određenu biljnu vrstu, gdje se daju rasponi koncentracije za pojedinu fazu razvoja (tabela 33 i 34).

Tabela 33. Utvrđivanje stanja ishranjenosti kulture na osnovu podataka hranjiva u biljci

Faze razvoja N (%) P (%) K (%)

Busanje 4,2-5,3 0,48-0,56 3,4-4,3

Vlatanje 3,8-4,2 0,30-0,53 2,7-3,4

Klasanje-cvatnja 2,8-3,3 0,28-0,39 1,65-2,2

Iz ove tabele vidljivo je da za svaku fenofazu postoje druge kritične vrijednosti te moramo uzimati biljke za analizu u određenoj fazi razvoja.

Tabela 34. Granične vrijednosti za kukuruz prema Benton-Johns-u,(1971) gdje se za analizu uzima list ispod klipa u fazi metličanja i svilanja

Nivo obezbjeđenosti Hranjiva (u %) na bazi suve materije

N(%) P (%) K (%)

Nedovoljno <2,45 <0,15 <1,25

Nisko 2,46-2,75 0,16-0,24 1,26-2,26

Dovoljno 2,76-3,50 0,25-0,50 2,27-2,50

Visoko 3,51-3,75 0,51-0,60 2,51-3,00

Prekomjerno >3,75 >0,60 >3,00

Za cijelu biljku u fazi 3 lista, normalan sadržaj hranjiva smatra se:

N = 3,5 - 5,0 %, P = 0,4 - 0,5 %, K = 3,5 - 5,0 %

71

71 Prof. dr Ilija Komljenović , mr Danijela Kondić – Praktikum iz opšteg ratarstva

Za uspješnu biljnu proizvodnju, kvalitetno sjeme je jedan od važnijih preduslova. Sve primijenjene agrotehničke mjere u proizvodnji su uzaludne ako sjeme ne posjeduje odreĎeni kvalitet, kao što su čistoća sjemena, klijavost, apsolutna masa zrna i dr.

Prije samog odreĎivanja količine sjemena za sjetvu, potrebno je poznavati kvalitativne osobine sjemena odnosno način njihovog odreĎivanja.

Definicija sjemena

Pod sjemenom se u širem smislu podrazumijevaju svi dijelovi poljoprivrednih biljaka koji služe za sjetvu i razmnožavanje i koji su deklaracijom označeni kao sjeme. Sa ratarskog stanovišta, sjeme se dijeli na pravo i nepravo.

Pravo sjeme je organ viših biljaka nastao oplodnjom, odnosno spajanjem muške i ženske gamete.

Nepravo sjeme su svi ostali dijelovi biljke, koji se koriste za razmnožavanje odnosno umnažanje ratarskih biljaka kao što su gomolje, reznice, sadnice, lukovice itd.

U botaničkom smislu, pravo sjeme može biti:

a) Pravo ili prosto – (kod vrsta koje formiraju plod - pasulj, grašak i druge mahunarice, zatim lan, mak itd).

b) Sjeme - plod (kod vrsta koje ne formiraju plod -žita, trave itd).

c) Složeno (višeklično sjeme - repe).

Većina pravih sjemena sastoji se od tri dijela: omotač (epiderma), endosperm i klica (slika 10).

Slika 10 . Presjek zrna kod monokotiledona (zrno pšenice – uvećano 70 puta)

72


Omotač štiti sjeme od spoljnih uticaja. Endosperm sačinjavaju rezervne hranljive materije

(skrob, bjelančevine i masti), a služe kao hrana klici prilikom klijanja pa i nicanja do prelaska na

autotrofnu nakon formiranja sekundarnog korijenja. Endosperm imaju sjemena monokotiledone -

jednosupnice), dok dikotiledone (dvosupnice - pasulj, grašak, bob, lupi na, djeteline, lucerka itd.)

nemaju endosperm već vrlo razvijene kotiledone, u kojima su rezervne hranljive materije za klicu

odnosno klijanac, (slika 11).

Slika 11. Poprečni presjek sjemena dikotiledona – dvosupnica (sjeme pasulja)

Klica svojim rastom i razvojem daje novu biljku. Ona je stvarni organ reprodukcije, dok su

endosperm i kotiledoni skladište hranjivih materija za klicu. Ona zauzima vrlo mali dio sjemena - 10 - 14

% u kukuruzu a u pšenici, raži i ječmu svega 1,5 - 3 %.

Klica se sastoji od:

a) Klicin ili primarni korijen (radicula).

b) Klicino ili primarno stablo (plumula).

c) Klicin listić (coleoptilae kod žita i trava).

d) Klicin štitić (scutelum).

Klicin listić neki smatraju kao kotiledon. On obmotava klicino stablo i štiti ga pri prolazu kroz zemlju. Klicin štitić prenosi za vrijeme klijanja hranu iz endosperma u klicu. Klicin korijen leži u donjem, a stablo u gornjem dijelu klice i oni u procesu klijanja počinju rasti.

Odlika pravog sjemena je da sadrži malo vode (obično 12 - 15 %), za razliku od vegetativnih dijelova biljke koje imaju oko 80 - 90 % vode.

Nizak sadržaj vode, rezervna hrana i otporan omotač, omogućuje sjemenu da u normalnim okolnostima može ostati u latentnom životu i dugo vremena sačuvati klijavost (dormantnost sjemena). Sa druge strane, nepravo sjeme, zbog visokog sadržaja vode (70 -90 %) kao što je slučaj sa gomoljama, lukovicama, ne mogu se čuvati (skladištiti) na duži period.

73


Ispitivanje čistoće sjemena

Čistoća sjemena je odnos izmeĎu mase čistog sjemena vrste koja se ispituje i mase drugih

sjemena (drugih kultura i korova) te inertnih materijala, izražena u procentima.

Za odreĎivanje čistoće sjemena koriste se razni pribori: sita za sjeme različitog prečnika rupica (od 1,8 do 2,2 mm), vage, lupa itd.

Prilikom ispitivanja čistoće sjemena, uzorak se razdvaja na četiri osnovne frakcije:

1. Čisto sjeme osnovne kulture.

2. Sjeme drugih kultura.

3. Sjeme korova.

4. Inertne materije. Čisto sjeme je zrelo i neoštećeno sjeme vrste koja se ispituje, normalne veličine kao i polomljeno

sjeme, ako su dijelovi takvog sjemena veći od polovine zrna pod uslovom da sadrže klicu.

Sjeme drugih kultura spada u sjeme koje ispunjava uslove navedene za čisto sjeme osnovne kulture a pripada sjemenu druge vrste (kulture).

Sjeme korova su sjemenke korova naĎene u sjemenu osnovne kulture. Nerazvijeno i oštećeno

sjeme korova ulazi u frakciju inertnih materija.

U inertne materije ulaze polovine sjemena osnovne vrste (kulture), druge vrste a koje se nalazi u sjemenu osnovne vrste, sjeme korova a koji ne sadrže klicu, zatim zaraženo sjeme, pljevice i cvjetići, nerazvijeno sjeme, zatim grudice zemlje, stabljike, listići, gale nematoda, kamenčići i ostale primjese koje nisu sjeme.

Pri ispitivanju čistoće obavezno se utvrĎuju sve primjese sjemena drugih kulturnih vrsta i korova te se navode u izvještaju.

Svaka od četiri izdvojene osnovne grupe mjere se u gramima i to:

a) Ako je radni uzorak težak 10 grama - 3 decimale.

b) 10 - 99 grama - 2 decimale

c) Preko 100 grama - jedno decimalno mjesto.

Najmanja dozvoljena čistoća sjemena je 82 % (neke trave), dok je najmanja dozvoljena čistoća sjemena pšenice, kukuruza, ječma, zobi i raži za drugu klasu 97 % a za prvu 98 %.

Ispitivanje klijavosti sjemena Ispitivanjem klijavosti sjemena utvrĎuje se koji procenat čistog sjemena može u laboratorijskim

uslovima dati normalne klice a koje pod povoljnim uslovima mogu u zemlji razviti normalne biljke.

Klijavost se odreĎuje u čistom sjemenu, poslije izdvajanja primjese.

Za ispitivanje klijavosti sjemena koriste se različite metode. Kao podloga služi filter papir, gaza,

pijesak, zemlja itd.

U sterilnu petrijevu posudu stavi se 2 - 3 sloja filter papira, u nju se na filter papir u odreĎeni

razmak poslaže 100 sjemenki (ako je sjeme krupnije stavlja se na ispitivanje 50 sjemenki), tako da se one

ne dodiruju, jer se sa zrna na zrno može prenijeti uzročnik bolesti. Filter papir sa sjemenkama se navlaži

i stavlja u termostat na klijanje u kojem se može regulisati potrebna temperatura, vlažnost i svjetlost.

Treba naglasiti da se pri ispitivanju sjemena vrši više proba kako bi rezultati bili precizniji.

Prvi put se isklijalo zrno pšenice broji nakon 4 dana, suncokreta nakon 3 dana itd. Naredna

brojanja klica su prema potrebi. Česta brojanja isklijalih zrna su potrebna radi izračunavanja energije

klijanja, a to je broj isklijalih klica kroz odreĎeno vremensko razdoblje. Što je taj broj manji, energija

klijanja je veća, npr:

74


Primjer 23:

Nakon 3 dana isklijalo je 27 sjemenki = 3 x 27 = 81 Nakon 5 dana isklijalo je 46 sjemenki = 5 x 46 = 230 Nakon 7 dana isklijalo je 16 sjemenki = 7 x 16 = 112 89 423 ≈ 423: 89 = 4,75

Ukupna klijavost je prosječan procenat normalnih klica dobijen u toku cijelog perioda ispitivanja.

Rezultat ispitivanja klijavosti je u prosjeku dobiven izmeĎu svih ponavljanja jednog uzorka.

Pored ove metode, gdje se koristi kao podloga filter papir, koristi se i gaza, pijesak, zemlja, zatim

postoji metoda ubrzanog ispitivanja klijavosti po Firsovoj (za sjeme žita i mahunjača), kao i biohemijsko

ispitivanje potencijalne klijavosti poznata kao tetrazol metoda.

Za ovu svrhu uptrebljava se 1 %-tni rastvor trifeniltetrazolium-hlorida. Ovaj rastvor je bezbojan,

ali se dejstvom encima živa ćelija klice redukuje u intenzivno crveni karminfarmacin, koji žive ćelije

klice oboji crveno, dok mrtve ćelije ostanu neobojene. Na osnovu toga se zaključuje koje su klice

sposobne za klijanje, a koje nisu.

Ispitivanje klijavosti sjemena kukuruza hladnim postupkom (Cold test)

Sjeme posijano u polju ima nepovoljnije uslove i zato mu je klijavost redovno niža nego u

laboratorijskim uslovima, pa se smatra da je poljska klijavost za oko 20 % niža od laboratorijske. Zbog

toga se pokušava naći metod ispitivanja klijavosti koji će oponašati uslove klijanja u ambijentalnim

(prirodnim) uslovima u polju. Takav metod, koji se najčešće koristi za ispitivanje klijavosti kukuruza, je

hladan postupak ili "cold test".

Kao podloga za klijanje po hladnom postupku koristi se zemlja sa njive gdje se planira izvršiti

sjetva kukuruza (nesterilisana) ili se ona pomiješa sa pijeskom. Zemlja se navlaži vodom sa 60 %

kapaciteta vlaženja, pa se na nju slažu sjemenke, zatim pokriju u sloju od 5 cm. Osim ovog načina,

sjemenke se mogu staviti u filter papir, koji se zamota u rolne. U filter papir se ispod sjemena stavlja sloj

zemlje. Tako formirane i navlažene rolne drže se vertikalno u staklenoj posudi.

Osnovni principi hladnog postupka ispitivanja klijanja prihvaćeni su od mnogih autora, ali još

nema jedinstvene metodike o postupku, posebno o tome koliko će dana da traje klijanje i na kojim

temperaturama.

Kod nas se smatra da klijanje prvih 7 - 10 dana treba da bude na temperaturi od 100C, a zatim

3 - 7 dana na 20 – 300C. Prevladavaju mišljenja da i prva i druga faza klijanja treba da budu po 7

dana.

Pri nižoj temperaturi klijanje se usporava, a uzročnici bolesti napadaju sjeme. Zato se može

pretpostaviti da će sjeme, koje proklija u tim uslovima, vjerovatno klijati i u polju.

Ispitivanje apsolutne mase sjemene

Apsolutna masa sjemena je masa 1000 sjemenki izražena u gramima (masa 1000 zrna). Ona se

odreĎuje tako što se iz čistog sjemena izdvoji 8 grupa po 100 zrna i svaka grupa izvaže. Prosječna masa

svih 8 grupa množi se sa 10 i tako se dobija masa 1000 zrna. Mjeri se u gramima, a broj decimainih

mjesta odreĎuje se kao kod ispitivanja čistoće. Dozvoljena odstupanja izmeĎu pojedinih grupa od po 100

zrna iznose:

a) Za sjeme veće apsolutne mase od 25 g - 6 % .

b) Za sjeme manje apsolutne mase od 25 g - 1 %.

75


Ispitivanje hektolitarske mase zrna

Hektolitarska masa sjemena je masa 100 litara ili jednog hektolitra sjemena izraženo u

kilogramima. Ona se odreĎuje pomoću hektolitarske ili Šoperove vage. Ispitivanja se vrše u dva

ponavljanja a razlike izmeĎu njih ne smiju biti veće od 0,5 kg.

Hektolitarska vaga se sastoji od: drvene kutije koja na poklopcu ima postolje za montiranje vage

i pričvršćivanje mjernog cilindra. Drvena kutija ujedno služi za transport vage koja se sastoji od:

1. Mjernog cilindra od 0,25 ili l litar.

2. Cilindra za punjenje.

3. Noža koji se stavlja u prorez na mjernom cilindra.

4. Metalnog uloška.

5. Tegovi.

Sjeme mora biti osušeno na sobnoj temperaturi.

Slika 12. Hektolitarska vaga

Postupak mjerenja hektolitarske mase zrna:

Mjerni cilindar se učvrsti na postolje koje se nalazi na poklopcu drvenog sanduka. Nož se stavi u

prorez, na nož se položi metalni uložak i nasadi cilindar za punjenje. Strana noža sa oznakom "gore",

mora biti okrenuta prema gore.

Sjeme se pažljivo sipa u cilindar za punjenje, a posuda za sipanje treba biti iznad cilindra udaljena

3 - 4 cm. Punjenje treba da traje 8 sekundi. Neke vage imaju i cilindar za sipanje sjemena. Poslije sipanja

sjemena u cilindar za punjenje, naglo se bez potresa izvuče nož, a sjeme sa metalnim uloškom propada u

mjerni cilindar. Nakon toga se nožem presjeca sjeme prilikom stavljanja noža u prorez. Višak sjemena

koji je ostao u cilindru za punjenje se odstrani, potom izvuče nož iz proreza i važe se na vagi postavljenoj

na drvenom sanduku pomoću tegova.

76


Hektolitarska masa dobije se ako se izmjerena masa u cilindru od četvrt litra pomnoži sa 400 (kada se izražava u kilogramima). Ako je cilindar od 1 litra tada se izmjerena masa pomnoži sa 100.

Tabela 35. Apsolutna i hektolitarska masa sjemena važnijih ratarskih kutura

Vrsta sjemena Apsolutna masa zrna (g) Hektolitarska masa zrna (kg)

Pšenica 35-45 80-85

Raž 20-35 68-78

Ječam 30-45 60-75

Zob 20-35 35-50

Kukuruz 100-450 70-85

Suncokret 400-111 35-50

Soja 73-250 65-75

Uljana repica 2-7 60-71

Šećarna repa 15-40 20-28

Duvan 0,06-0,08 39-44

Lucerka 1-3 75-80

Upotrebna vrijednost sjemena i norma sjetve

Upotrebnu vrijednost sjemena odreĎuje čistoća i klijavost odreĎene partije sjemena. Što je upotrebna vrijednost sjemena veća, ono je kvalitetnije i u vezi sa tim manje će ga trebati za sjetvu.

Upotrebna vrijednost sjemena (UV) dobije se iz formule:

Masu sjemena za sjetvu pored upotrebne vrijednosti partije sjemena odreĎuje i: 1. Habitus biljke tj. vegetacioni prostor.

2. Ekološki uslovi (voda, vazduh, svjetlost) .

3. Kvalitet pripremljenog zemljišta za sjetvu .

4. Rokovi sjetve sorta ili hibrid itd.

Norma sjemena za sjetvu zavisi još, osim upotrebne vrijednosti, od apsolutne mase sjemena i

predviĎenog broja klijavih zrna po hektaru. Norma sjemena za sjetvu izračunava se npr:

Primjer 24:

U deklaraciji odreĎene partije sjemena pšenice koju planiramo za sjetvu je navedeno da:

a) Sjeme ima klijavost od 96 %.

b) Sjeme ima čistoću od 98 %.

c) Apsolutna masa zrna od 39 g.

d) PredviĎeno je 650 klijavih zrna/ m2.

Prvo se izračunava upotrebna vrijednost sjemena:

Nakon toga se izračunava teoretska količina (TK) sjemena za sjetvu pomoću formule:

77


Kada se to preračuna na jedan hektar, tada iznosi:

25,35 g x 10000 m2 = 253500 g/ha ili 253,50 kg/ha.

S obzirom da je upotrebna vrijednost sjemena 94,08 %, stvarna količina sjemena (SK) za sjetvu iznositi

će:

Primjer 25.

Sijaće se kukuruz na razmaku izmeĎu biljaka od 23 cm. Sjeme ima apsolutnu masu od 420 g. Klijavost mu je 95 % a čistoća 96 %. Koja je količina sjemena za sjetvu kukuruza?

Da bi izračunali teoretsku (TK) količinu sjemena za sjetvu, potrebno je izračunati željenu gustinu usjeva kukuruza. Ona se u ovom primjeru može izračunati preko vegetacionog prostora jedne biljke kukuruza.

Sa obzirom da je razmak unutar reda kukuruza 23 cm, a razmak izmeĎu redova kukuruza je uobičajen - 70 cm, tada će vegetacioni prostor (VP) iznositi:

VP = Razmak unutar reda (u cm) x razmak izmeĎu redova (u cm)

VP = 23 cm x 70 cm = 1610 cm2 /10000 = 0,161 m

2

To znači da na 0,161 m2 raste jedna biljka kukuruza jer je to vegetacioni prostor jedne biljke. Iz

ovoga se izračunava broj zrna po jednom hektaru:

0,161 m2 ≈ 1 klijavo zrno 10 000 m

2 ≈ x klijavih zrna

Kada smo izračunali potreban broj zrna po hektaru, možemo izračunati teoretsku količinu sjemena (TK) za sjetvu:

U ovom slučaju teoretska količina sjemena za sjetvu biće jednaka stvarnoj količini, jer nam je zadat razmak sjemena unutar reda kojeg se moramo pridržavati. U tom slučaju će nam broj klijavih zrna manji, jer računamo da će, sa obzirom na upotrebnu vrijednost sjemena, nići 91 % biljaka.

Dakle, sijati ćemo sa 26 kg/ha kukuruza da bi smo zadovoljili traženi razmak sjemena unutar reda kukuruza. Iz ovog razloga će broj klijavih zrna (56 522/ha) biti manji od teoretskog (62 112/ha).

78


Slika 14. Vegetacijski prostor biljke

Vegetacijski prostor = (35 cm +35 cm) x (10 cm + 10 cm ) = 70 cm x 20 cm = 1400 cm2 = 0,14 m

2

Primjer 26:

Soja je posijana na meĎuredni razmak od 45 cm. Razmak zrna u redu je 3,2 cm. Masa 1000 zrna

je 180 g. Klijavost iznosi 90 %, čistoća je 99 %.

Koliki je teoretski sklop, i koja je masa sjemena za sjetvu?

Izračunati upotrebnu vrijednost sjemena:

Da bi izračunali teoretski sklop, potrebno je izračunati vegetacioni prostor (VP) jedne biljke soje:

VP = 45 cm x 3, 2 cm = 144 cm2 : 10 000 = 0,0144 m

2

Dakle, jednom zrnu ili sjemenki soje pripada odgovarajuća površina zemljišta od 0,0144 m2. Iz

toga se izračunava teoretski sklop ili gustina usjeva, odnosno broj posijanih zrna po hektaru.

1 sjemenki soje pripada 0,0144 m2 površine ≈ x sjemenki soje bit će na 10000 m

2

Pomoću broja zrna koje će biti posijanu po jedinici površine, izračunava se teoretska masa (TK) zrna po hektaru:

79


I u ovom primjeru, zbog već zadatih parametara (razmak zrna u redu i izmeĎu redova), teoretska i stvarna masa sjemena biće izjednačene. Broj klijavih zrna odnosno gustina usjeva će biti manja:

Primjer 27:

Planirana je sjetva kukuruza sa 65 000 biljaka/ha. Sjeme kukuruza ima 94% klijavosti i 99 % čistoće. Masa 1000 zrna kukuruza je 250 g. Kolika je masa sjemena kukuruza za sjetvu i koliki je razmak unutar reda ako je meĎuredni razmak 70 cm?

Pošto je stvarna masa sjemena 17,473 kg/ha, potrebno je izračunati koliko će sjemenki biti posijano na površini od jednog hektara. Ukupna količina sjemena po hektaru se izračunava tako da se prvo stvarna masa sjemena (17,47 kg/ha) prevede u grame:

17,473 kg ≈ 17473 g

Dobijeni rezultat se podijeli sa masom jednog zrna kukuruza.

Sada se može izračunati broj zrna kukuruza po hektaru:

Nakon toga se izračunava vegetacijski prostor jednog zrna kukuruza:

Pošto se vegetacioni prostor računa po formuli:

VP = razmak između redova (m) x razmak unutar reda (m)

80


Dakle, da bi se posijalo 69 892 zrna/ha kukuruza, sijaće se na meĎuredni razmak od 70 cm i

razmak unutar reda 20 cm.

Ako je zemljište loše pripremljeno, u pravilu se stvarna masa sjemena povećava za 10 - 30

%, a ako sjetva kasni od optimalnog roka za npr. 8 dana, ona se povećava za 10 %.

Ispitivanje vlage sjemena

Vlaga u sjemenu je sadržaj vode u sjemenu izražena u procentima u odnosu na masu sjemena.

Vlaga sjemena ispituje se na dva radna uzorka u roku od 48 časova od prijema u laboratoriju.

Posudica i sjeme mjeri se sa tačnošću od 1 miligram.

U posudicu ili papirnu vrećicu koja je prethodno izvagana. sipa se sjeme i stavlja se na sušenje u

sušionicu sa ventilatorom na 1050C kroz 24 časa. Prije stavljanja u sušionicu izvaže se i količina sjemena

za sušenje, najčešće 100 g za krupno odnosno 50 g za sitno sjeme.

Nakon sušenja, uzorci se stavljaju u eksikator sa silika-gelom, a nakon toga se osušeno sjeme

važe na preciznoj vazi. Rezultati se dobiju po formuli:

a - masa prazne posudice sa poklopcem (ili papirne vrećice) b - masa posudice (ili papirne vrećice) sa sjemenom prije sušenja c - masa posudice (ili papirne vrećice) sa sjemenom poslije sušenje

Primjer 14.

a = 15 g

b = 115 g

c = 94 g

Vlaga sjemena ispituje se obavezno prije uskladištenja, a i u toku skladištenja sjemena u cilju praćenja njegove trenutne vlažnosti. Isto tako vlagu sjemena potrebno je poznavati radi prevoĎenja prinosa ratarskih kultura na 14 % vlage.

Primjer 28:

Dobijen je prinos zrna kukuruza od 8530 kg/ha. Vlaga zrna u toku žetve je iznosila 21%. Prinos zrna kukuruza potrebno je svesti na 14 % vlage zrna.

Pri tome se koristi sljedeća formula:

P 1 – masa zrna sa 14% vlage P – masa vlažnog zrna V1 – predviĎeni sadržaj vlage (14%)

81


Ratarske kulture sa većim sadržajem masti i ulja svode se na 12 - 13 % vlage, kao što su uljana repica, suncokret, lan, konoplja, duvan itd.

Kalibrisano sjeme

Dorada sjemena se obavlja nakon sušenja i dovoĎenja vlage na 11-13%. Prema Kondiću (1988),

kod nas se u doradi prosječno odbacuje 3-5% naturalnog sjemena, a u SAD 25%. To znači da u tako

doraĎenom sjemenu ima dosta sitnog zrna sa malom energijom klijanja. Zbog veće zarade, naši sjemenari

zadržavaju veći dio sitnog zrna i to od vrška klipa, koje bi inače trebalo izbaciti.

Kondić (1988), predlaže da bi što prije trebalo prijeći na sjetvu kalibrisanog sjemena u koje bi

ušle frakcije velikog i srednje pljosnatog zrna, najmanje klijavosti od 88% ispitano, cold-testom. On

navodi , da uvoĎenje u sjetvu kalibrisanog sjemena ima više razloga:

1. Kalibriranjem se ujednačava biološki potencijal.

2. Troši se 50% manje sjemena.

3. ObezbjeĎuje se pravilan raspored biljaka u redu.

4. Omogućava optimalnu gustoću usjeva.

5. Omogućava ujednačeno nicanje.

82

82 Prof. dr Ilija Komljenović, mr Danijela Kondić – Praktikum iz opšteg ratarstva

PLODORED

Plodored predstavlja sistem biljne proizvodnje s pravilnom izmenom usjeva, prostorno i

vremenski na proizvodnim površinama a zamjenjuje biološka ravnoteža spontanih biocenoza uključujući

niz agrotehničkih i organizacijsko-tehničkih mjera. Prema Todoroviću (1948) “plodored predstavlja plan

iskorišćavanja vegetacione sredine u prvom redu klime i zemljišta putem gajenja biljaka po unapred

utvrđenom rasporedu u vremenu i prostoru”.

Obuhvata vremensku smjenu usjeva (plodosmjenu), prostornu smjenu usjeva (poljosmenu) i

odmor zemljišta.

U prirodnoj vegetaciji ne postoje biljne vrste koje na odreĎenom staništu rastu i razvijaju se bez

prisustva drugih vrsta. Naprotiv, prirodna vegetacija odlikuje se brojnošću različitih vrsta koje čine

prirodnu biljnu zajednicu - fitocenozu. Unutar nje, pojedine vrste biljaka djeluju stimulativno na rast i

razvoj druge biljne vrste, isto tako i destimulativno na neku treću biljnu vrstu i obrnuto (alelopatija).

različitost biljnih vrsta unutar fitocenoze omogućuje takoĎe regulisanje napada štetnika i bolesti na

pojedine vrste biljaka što omogućuje njihov opstanak. Sa obzirom da u prirodnoj zajednici biljaka postoje

vrste sa kratkom vegetacijom (na primjer efemere) i biljke sa dugom vegetacijom, dolazi do prirodne

smjene izmeĎu biljnih vrsta, odnosno nakon završetka razvojnog ciklusa odreĎene vrste počinje ciklus

razvoja druge biljne vrste. Prirodna smjena vrsta dešava se u ciklusima tokom vegetacionog perioda.

Kulturna biljka istrgnuta iz prirodne zajednice selekcijom, uzgaja se kao čista vrsta na odreĎenom

staništu. dakle bez prisustva drugih biljnih vrsta. Svakako, da se pri uzgoju javljaju biljke pratilice

(korovi) ali su sa agronomskog i privrednog aspekta nepoželjne te se raznim agrotehničkim mjerama

uništavaju. Sa obzirom da su kulturne biljke visoko produktivne za razliku od svojih divljih formi, one

traže visoke zahtjeve u pogledu obrade zemljišta, hranjiva, njege i zaštite, ali su za razliku od divljih

vrsta više osjetljive na bolesti i štetnike.

Imajući u vidu pozitivne strane prirodne fitocenoze, (vremensku smjenu vrsta, pozitivni uticaj

različitih vrsta ili jedne na razvoj druge vrste), u sistemu biljne proizvodnje uveden je plodored ili

plodosmjena kako bi se ona u nekoj odreĎenoj mjeri oponašala..

Plodored zato ima mnogo prednosti (bioloških, agrotehničkih, organizaciono-ekonomskih) nad

monokulturom ili monoprodukcijom, sukcesivnim uzgojem jedne kulture na istoj parceli duži niz godina.

Naime, primijećeno je i dokazano da uzgojem kultura u dugotrajnoj monokulturi dolazi do napada bolesti

(kod pšenice npr. Erysiphe graminis. Fusarium,sp., Ophiobolus graminis, Puccinia graminis itd.),

nematoda kod šećerne repe (Heterodera shachi) itd.

Nestabilno tržište i velika promjena cijena poljoprivrednih proizvoda, specijalizacija proizvodnje

u poljoprivrednim dobrima, na manji broj profitabilnih kultura, nabavka savremene mehanizacije,

primjena herbicida odnosno pesticida, umanjili su značaj plodoreda, ali ona i dalje ostaje kao stalna mjera

u sistemu biljne proizvodnje kada god je to moguće uz uvažavanje specifičnosti savremenog gazdovanja.

Struktura plodreda

Struktura plodoreda se sastoji od izbora kulture i redoslijeda usjeva. Izbor i redoslijed usjeva zavise

od više činilaca:

1. Klimatskih i zemljišnih uslova (uključujući nadmorsku visinu i reljef).

2. Opremljenost gazdinstva (raspoloživa mehanizacija, uzgoj stoke itd).

3. Blizina i potrebe tržišta.

4. Konjunktura,cijena proizvoda i plasman.

5. Mogućnost mehanizovane proizvodnje (izbjegavanje uzgoja usjeva koji traži manuelnu radnu

snagu).

6. Intenzivnije korišćenje zemljišta (biraju se usjevi koji omogućuju dvije,a u južnim krajevima tri

žetve godišnje).

7. Agropolitički razlozi (uzgoj usjeva potrebnih društvenoj zajednici ili radi oslobaĎanja od uvoza).

Redoslijed usjeva najviše zavisi od slijedeća tri činioca:

Kompatibilnost ili podnošljivost usjeva. Neke kulture su dobri a neke loši predusjevi za druge.

Leguminoze su dobri predusjevi, jer obogaćuju zemljište azotom i humusom, popravljaju mu strukturu a

83


zemljište se pod usjevom leguminoza odmara. Poslije leguminoza nije preporučljivo sijati pivski ječam,

jer može povećati u zrnu sadržaj proteina, što nije poželjno u proizvodnji piva. Za šećernu repu je dobar

predusjev krompir, za uljanu repicu šećerna repa, za strna žita okopavine itd. Nije preporučljivo sijati

kulture jednu iza druge ako imaju zajedničkog štetnika (npr. šećerna repa i lucerka) ili zajedničke bolesti

(soja, suncokret, uljana repica). Najlošiji predusjev za većinu kultura je sirak.

Primjena herbicida. Danas se za sve usjeve u cilju zaštite protiv korova primjenjuju herbicidi. Jedna

grupa herbicida se u zemljištu u vrlo kratkom roku deaktivira (razloži) u toku 2 - 3 mjeseca nakon

primjene, pa njegovi ostaci ne mogu štetiti narednom usjevu. Druga grupa herbicida iako ih je u znatno

manjoj mjeri, u zemljištu ostaje aktivna duže vrijeme, pa njihovi ostaci (rezidue) mogu ugroziti naredne

kulture koje su osjetljive na takav herbicid. Simazin se npr. više ne koristi za uništavanje korova u

kukuruzu jer njegovi rezidui štete pšenici koja najčešće dolazi poslije kukuruza. Danas je najčešće

herbicid u kukuruzu atrazin. koji se brže inaktivira od simazina, ali napravilnom primjenom i većim

doziranjam količina aktivne materije može doći do nakupljanja u zemljištu aktivne supstance, naročito u

sušnim uslovima što može dovesti do oštećenja narednog usjeva. Zato je preporučljivo da se nakon suše,

ako je u kukuruzu primjenjen atrazin, na toj tabli ne siju lucerka, šećerna repa, suncokret i zob. Pet

mjeseci nakon primjene atrazina, može se sijati pšenica pošto se zemljište duboko preore.

Intenzivisan plodored. Kombinacijom odreĎenih usjeva mogu se u kontinentalnom području dobiti dvije,

a u mediteranskom tri žetve godišnje. Ovdje je važan redoslijed kultura zbog njihove različite dužine

vegetacija, različite sezone sjetve i žetve itd.

Sastavljanje plodoreda

Plodored ima i svoju unutrašnju strukturu odnosno “građevne jedinice”. One su članovi jednog

plodoreda, a postoje krnji i pravi članovi plodoreda. Krnjim članovima pripadaju plodoredna dvojka ili

par, a pravim plodoredna trojka. Plodoredna trojka se dalje dijeli na pravu trojku, koja je sastavljena

po membenom principu. Mjembeni princip je oblik sastavljana plodoreda gdje se dvije strne žitarice

razdvajaju drugim usjevima (okopavine ili leguminoze). U pravoj trojci sudeluje jedna strna žitarica,

jedna okopavina i jedna leguminoza. Osim prave trojke postoje žitna trojka, sastavljena od dvije strne

žitarice i jedne okopavine, okopavinska trojka sa dve okopavine i jednom strnom žitaricom te krmna

trojka koja je sastavljena od dvije samostabilne leguminoze i jedne okopavine.

Navedenenim graĎevnim jedinicama se sastavlja plodored s različitim brojem polja, od dva do

petnaest i više. To se postiže množenjem plodorednih dvojki ili trojki ili njihovim kombinovanjem. U

staroj poljoprivredi, plodoredi su bili sastavljeni do tri polja, pa je već četveropolje bio proširen plodored.

Danas je donja granica plodoreda od četiri polja, a plodored veći od od tog broja, već se smatra

višepoljnim plodoredom.

Najpovoljniji su plodoredi graĎeni na osnovu prave trojke po mjembenom principu u kojem su

glavne grupe usjeva u razmjeri 1/3 strnih žitarica, 1/3 okopavina i 1/3 leguminoza, a po broju polja mogu

biti 3,6,9 i 12-poljni plodored. MeĎutim, kao praktička gornja granica plodoreda smatra plodored od 10

polja jer ako je on veći od tog broja polja, plodoredi postaju komplikovani i nepregledni.

Struktura plodoreda ima i druge pojmove. Ako se broj plodorednih polja podudara s brojem

usjeva, radi se o pravom plodoredu. On je izgraĎen od jedne ili više graĎevnih jedinica. Broj usjeva

može biti i manji od broja plodorednih polja, ako u rotaciju ulazi neki višegodišnji usjev . Ako je svako

polje plodoreda zauzeto samo jednim usjevom, to je tada jednostavni plodored, a ako jedno plodoredno

polje dijele dva ili više srodnih odnosno ksenotolerantnih usjeva, govori seo sastavljenom plodoredu.

Ovakav plodored se često primenjuje u povrtarstvu.

Kada neki usjev (dvije ili više vegatacija) izlazi iz čvrste poljosmene, riječ je u prekinutom

plodoredu. Izvan rotacije najčešće izlaze višegodišnji usjevi (lucerka i djeteline), a nakon iskorišćenja

izlučena se površina uključuje ponovo o rotaciju, a izdvaja nova.

Povećanje broja usjeva u jednoj rotaciji naziva se intenziviranjem plodoreda. MeĎutim, za

intenziviranje plodoreda, moraju biti osigurani odreĎeni uslovi, posebno u pogledu klime s povoljnim

hidrotermičkim odnosima, čime je osiguran dugi vegetacioni period. Osim povoljne klime, zemljište

mora biti plodno, primjena intenzivne i kvalitetne agrotehnike, dobra organizacija rada da se optimalno

iskoriste prazna mjesta u rotaciji. Prilikom intenziviranja plodoreda, inerpoliraju se nakon žetve/berbe

glavnog, usjevi kraće i kratke vegetacije, a to su postrni i ozimi krmni meĎuusjevi.

84


Prilikom sastavljanja plodoreda, osim izbora i redoslijeda kultura, planira se agrotehnika za njih.

pri čemu se izraĎuje plan plodoreda. U njoj se nalazi skica svih parcela, mreža puteva, sistema za

navodnjavanje i odvodnjavanje itd. Svaka tabla ili parcela ima svoje ime i broj (broj parcele je ujedno

najčešće i broj hektara dotične parcele. Svaka parcela treba da ima pedološke podatke, podatke o

prethodnim usjevima i agrotehnici za te usjeve itd.

Poželjno je da u plodoredu budu zastupljene kulture iz tri najvažnije grupe: okopavine, strna žita

i leguminoze i da se usjevi smjenjuju izmeĎu tih grupa, ne u istoj grupi. Tako je dobra smjena: kukuruz,

pšenica i soja, a ne recimo pšenica, ječam, zob ili kukuruz, repa.

Ako je u plodored uključena parcela na kojoj prije nije bilo uzgoja kultura (kao krčevina,

prirodne livade, isušeno močvarno zemljište i slična) u prvoj godim se najčešće sije neka okopavina koja

najbolje iskorišćava visoku efektivnu plodnost takvih parcela odnosno zemljišta. Takve su krompir,

kupus, dinje. lubenice itd.

Tabela 35 . Tropoljni plodored

Godina I polje II polje III polje

Primjer1

2007 Kukuruz Ozima pšenica Soja

2008 Ozima pšenica Soja Kukuruz

2009 Soja Kukuruz Ozima pšenica

Primjer 2

2007 Šećerna repa Jari ječam Ozima grahorica

2008 Jari ječam Ozima grahorica Šećerna repa

2009 Ozima grahorica Šećerna repa Jari ječam

Tabela 36 . Peteropoljni plodored

Godina I polje II polje III polje IV polje V polje 2005 Suncokret Jari ječam Ozima grahorica Ozima pšenica Grašak

2006 Jari ječam Ozima grahorica Ozima pšenica Grašak Suncokret

2007 Ozima grahorica Ozima pšenica Grašak Suncokret Jari ječam

2008 Ozima pšenica Grašak Suncokret Jari ječam Ozima grahorica

2009 Grašak Suncokret Jari ječam Ozima grahorica Ozima pšenica

Primjeri intenziviranje plodoreda (dobivanje 2 ili 3 žetve godišnje) za kontinentalno i mediteransko

područje:

Tabela 37. Intenziviranje plodoreda

Godina Kontinentalo područje Mediteransko područje

2006 Pšenica, povrće, povrće Jari ječam, pasulj, salata

2007 Povrće, jara zob + grahorica, uljana repica Salata, paprika, ozima zob+grahorica

2008 Uljana repica, kukuruz, pšenica Ozima zob+grahorica, dinje, kupus

2009 Ozimi ječam, grašak, pšenica Kupus, krompir, karfiol, grašak

Kako je vidljivo, u mediteranskom području je naglasak dat na povrće radi maksimalnog

korišćenja povoljne klime. Ovako intenzivan plodored je moguć u uslovima optimalnih temperatura i

obezbjeĎenog navodnjavanja.

Zavisno od djelatnosti gazdinstava i potreba tržišta, plodored može biti ratarski, povrtarski,

krmni i kombinacija ova tri. U kombinaciji ove tri grupe kultura u plodoredu mogu se lako ostvariti dvije

ili tri žetve godišnje, jer je veći izbor kultura sa kraćom vegetacijom pogodnih za interpolisane usjeve.

Pri tome se naročito povrće i krmno bilje kratke vegetacije koriste kao postrni ili naknadni usjev. U

krmnom plodoredu, pogodnim odabirom usjeva, može se obezbijediti zelena krma u toku cijele godine

sistemom zelenog konvejera.

85


Tabela 38. Zeleni konvejer

Parcela Zasijene kulture Vrijeme sjetve Vrijeme korišćenja

1.

Raž (zelena) IX 1-10. V

Kukuruz za silažu V 10.VIII -18.IX

Slačica VIII 23.X – 10.XI

2.

Raž+grašak IX 11.V – 20.V

Kukuruz za silažu V 20.VII-10.VIII

Stočni kelj VIII 1-10.XII

3. Šećerna repa III 1-31.VIII

Kupus VIII 1.X-10.XII

4. Kupus IV 25.VI-31.VIII

Stočni kelj VIII 11-30.IX

5. Lucerka Prethodna godina 5.V -15.X

Uvođenje plodoreda

Kada se uvodi plodored, treba formirati onoliko parcela koliko se planira usjeva. Ako se u

plodored uvode samo jednogodišnje kulture, tada u prvoj godini svaka kultura zauzima svoju parcelu, a u

sljedećim godinama se jednostavno rotiraju prema šemi plodoreda.

Ako se u plodored uvodi neka višegodišnja kultura, postupak je nešto drugačiji. U prvoj godini se

najprije siju jednogodišnje kulture na svoje predviĎeno mjesto, a višegodišnje kulture se siju samo na

polje njenog iskorištavanja u prvoj godini, godini sjetve.

Recimo da je to lucerka sa tri godine korišćenja (godina sjetve + dvije naredne). Na polju III i IV,

gdje je trebalo da bude lucerka u prvoj godini siju se neke jednogodišnje kulture, prema potrebi

gazdinstva, bez obzira na strukturu plodoreda. U drugoj godini lucerka se sije na I polje, dok se na III

polje, na kojem bi trebalo da bude lucerka, opet sije neka jednogodišnja kultura. Tek u trećoj godini

plodoreda, lucerka će biti zasijana na tri polja, dok se ostale kulture rotiraju prema rasporedu. Na primjer:

Tabela 39. Primjer uvođenja plodoreda

Godina I polje II polje III polje IV polje V polje

Prelazno

stanje

2005 Kukuruz Jari ječam +

lucerka Grahorica Grahorica Pšenica

2006 Jari ječam +

lucerka Lucerka Zob Pšenica Kukuruz

Redovno

stanje

2007 Lucerka Lucerka Pšenica Kukuruz Jari ječam +

lucerka

2008 Lucerka Pšenica Kukuruz Jari ječam +

lucerka Lucerka

2009 Pšenica Kukuruz Jari ječam +

lucerka Lucerka Lucerka

S temeljnim ili glavnim usevom u plodoredu počinje rotacija. Ranije je to bila okopavina, a

danas to može biti usjev koji dobija najveće količine Ďubriva (na zalihu). U šemi jednog plodoreda uz

glavni usjev Ďubren punom količinom stajnjaka, stavlja se znak “xx”, a kod polovičnog Ďubrenja

stajnjakom drugih usjeva u plodoredu označava se znakom “x”. Za Ďubrenje mineralnim Ďubrivima na

zalihu stavlja se znak “++” da bi se uočila razlika od Ďubrenja stajnjakom. S biološkog, agrotehničkog i

organizacijskog gledišta vrlo je važan udio glavnih grupa usjeva u plodoredu (strnih žita, okopavina i

leguminoza). Kod strnih žita, kao prosječna granica dijela u plodoredu uzima se 50% setvenih površina,

premda ima i odstupanja ovisno o klimatskim karakteristikama odreĎenog poljoprivrednog područja.

Tako se raž može gajiti u monoprodukciji, a pšenica unutar proizvodnih površina može zauzimati

maksimalno 70-80%. U žitnom tropolju, udio strnih žitarica može biti i do 66%.

Kukuruz kao tolerantna vrsta nema ograničenja da ovaj usjev zauzme 100% proizvodnih

površina (monoprodukcija), dok je šećerna repa vrlo osetljiva, pa teško da može zauzeti više od 33%

plodorednih polja. U globalu, gornja granica zastupljenosti okopavina u plododredu je kao kod strnih

86


žitarica oko 50%, a u okopavinskim plodoredima je njihova zastupljenost do 66% pod uslovom da se radi

o samostabilnim vrstama.

Netolerantne leguminoze mogu u plodoredu zauzeti do 25% sjetvenih površina u plodoredu,

srednje tolerantne do 33%, a vrlo snošljive do 66%.

KOROVI

Naš naziv korov potiče od njemačkog naziva Unkraut preko maĎarske riječi kὸrὸ. U našem

jeziku postoji čitav niz sinonima: divalj, drač, trava, antraga, glota, haluga, lomina. čkalj: urodica,

ogrizine, očinci, oredine. amelj, avrlje, prijevor, handračina, harbuda i badrljica).

Korovi su antropofiti kao i gajene biljke. Nastali su u praistorijskom dobu, kada je čovjek

počinjao da se bavi zemljoradnjom. U to vrijeme čovjek je krčio šume i uništavao livade da bi

obezbijedio prostor za uzgoj biljaka od kojih je imao koristi odnosno za biljke od kojih im je zavisio

opstanak. Uporedo sa tim, korisnim biljkama. koje je čovjek sijao i gajio, na obradivim površinama su se

susretali pa i danas se susreću biljke iz prvobitne fitocenoze, kao i novo unijete biljke koje se javljaju kao

pratioci kulturnih biljaka.

Ove biljne vrste koje rastu i razvijaju se na proizvodnim površinama meĎu gajenim biljkama

mimo volje čovjeka, označavaju se kao korovske vrste ili korovi. Sa stanovišta interesa čovjeka odnosno

proizvoĎača biljne hrane. pod korovima podrazumijevamo sve štetne i nepoželjne biljke koje se nalaze na

istom staništu sa kulturnim biljkama, i to ne samo divlje već i kulturne (ako se npr. suncokret pojavi u

usjevu soje).

Korovi predstavljaju posebnu ekološku grupu biljaka, koje se uglavnom javljaju kao pratioci

pojedinih kultura. Oni nisu slučajni pratioci, već su se kroz duže vremensko razdoblje živeći uz gajene

biljke, a pod uticajem čovjeka, prilagoĎavali zajedničkom životu i agrotehničkim mjerama koje su

primjenjivane za kulturne biljke.

Postoji različita podjela korova. Pored podjele korovskih biljaka prema taksonomskim

jedinicama. sistematike biljaka, korovi se mogu podijeliti na više načina u zavisnosti od kriterijuma koji

se uzimaju za osnovu podjele. Tako, na primjer, korovske hiljke shvaćeno u širem smislu mogu se

podijeliti na dvije osno;rne grupe:

1. Korovske hiljke u užem smislu.

2. Korovske biljke u širem smislu.

Korovske biljke u užem smislu predstavljaju ekološku grupu biljaka koje se javljaju. uglavnom.

kao pratioci gajenih biljaka, a ova grupa korova se naziva još i segetalne biljke ili korovi.

Segetalni korovi se nalaze samo ili isključivo u usjevima ili zasadima, često samo u pojedinim

kulturama, dakle teško uspijevaju bez uticaja čovjeka.

Korovske biljke u širem smislu su sve nekorisne i štetne biljne vrste koje se pojavljuju na

antropogenim staništima i izvan oraničnih površina. U ovu kategoriju ulaze: ruderalni korovi, korovi na

prirodnim livadama u pašnjacima, kanalima, korovi u šumama. ribnjacima itd.

Ova podjela izvršena je prema karakteristikama staništa koju korovi naseljavaju. MeĎutim, korovi

u širem smislu mogu se javiti u usjevima i zasadima, kao što se npr. segetalni korovi odnosno korovi u

užem smislu mogu javiti na nekim ruderalnim i drugim staništima. Zbog toga je prihvatljivija sljedeća

podijela korova: korovske, korovsko-ruderalne i ruderalne vrste.

1. Korovske biljke obuhvataju vrste koje se sreću uglavnom u usjevima i zasadima. odnosno

obradivim površinama na kojim se vrši primjena intenzivnih agrotehničkih mjera. MeĎu ovim

vrstama prevladavaju jednogodišnji korovi.

2. Korovsko- ruderalne biljke su velika grupa vrsta koje se skoro podjednako mogu nalaziti u

usjevim i zasadi ma kao i na ruderalnim staništima. MeĎu ovim vrstama se sreću jednogodišnje i

višegodišnje biljke, a obično se nalaze na staništima sa slabijim intenzitetom agrotehničkih mjera.

3. Ruderalne biljke ili vaganti, predstavljaju vrste koje se uglavnom sreću na ruderalnim

staništima (Ďubrišta, ekonomska dvorišta, prostori oko ljudskih naselja, utrine. meĎe, pored

puteva, kanala, željezničkih pruga. vodotokova itd.). Ruderalne biljke se rijetko sreću u njivskim

usjevima, a češće u voćnjacima i vinogradima, livadama i pašnjacima. MeĎu njima prevladavaju

višegodišnje vrste.

87


Postoji i šira podiela korova sa stanovišta interesa u poljoprivrednoj proizvodnji, a to su:

1. Apsolutni korov je svaka biljna vrsta na proizvodnoj površini koja nije cilj uzgoja, a koja stoji u

kompetencijskom odnosu prema kulturnom bilju i koja nije od koristi a može biti štetna za samu

kulturu, zdravlje ljudi i domaćih životinja.

2. Relativni korov je svaka biljna vrsta na proizvodnoj površini koja nije cilj uzgoja, a inače može

biti kulturna biljka ili biljna vrsta koja na neki način može biti korisna ali ne pripada u

antropogene biljke. Često u relativni korov ulaze i gajene biljke ako se naĎu u usjevu drugih vrsta

ili biljne sorte pa čak i hibrida.

Pored ovih podjela, postoje podijele na osnovu dužine vegetacije:

a) Jednogodišnje.

b) Dvogodišnje.

c) Višegodišnje.

Zatim prema načinu razmnožavanja, dakle vrste korova koje se razmnožavaju:

a) Sjemenom.

b) Vegetativno razmnožavanje.

c) Vegetativno i sjemenom.

Isto tako prema visini stabljike (niski, srednji i visoki), prema vremenu klijanja i nicanja (rani,

srednji i kasni), obliku lista odnosno botaničkoj pripadnosti (širokolisni - dicodolydone, uskolisni -

monocotyledonae) itd.

Detaljna podjela korova prema botaničkoj pripadnosti izučava se u predmetu Sistematika

poljoprivrednih i korovskih biljaka.

Šteta od korova

Zajedno sa insektima, grinjama, nematodama, glodarima, pticama i prouzrokovačima biljnih bolesti,

korovi spadaju u biološke agense koji izazivaju različite štete poljoprivrednim kulturama, čovjeku i

domaćim životinjama, koje su vrlo velike. Prema jednoj analizi, šteta od korova u SAD iznosi 3,7

milijardi dolara godišnje. Od ukupne štete u poljoprivredi te zemlje, 34 % otpada na štetu od korova

(Kojić i Šinžar, 1985).

Tabela 40. Svjetski gubici prinosa pojednih gajenih biljaka (u procentima od potencijalno mogućih

prinosa)

Usjev Gubici u poljoprivredi (%)

Štetočine Bolesti Korovi Ukupni gubici

Pšenica 6,0 9,1 9,8 23,8

Kukuruz 12,4 9,4 13,0 34,8

Pirinač 26,7 8,9 10,8 46,4

Krompir 6,5 21,8 4,0 32,3

Šećerna repa 8,3 10,4 5,8 24,5

Povrće 8,7 10,1 8,9 27,7

Voće 7,8 12,6 3,0 23,4

Vinova loza 3,2 23,4 10,1 36,7

Tabela 41. Ukupni gubici prinosa u raznim geografskim oblastima (u procentima od potencijalno

mogućih prinosa)

Kontinent Gubici u poljoprivredi (%)

Štetočine Bolesti Korovi Ukupni gubici

Sjeverna i centralna Amerika 9,4 11,3 8,0 28,7

Južna Amerika 10,0 15,2 7,8 33,0

Evropa 13,0 12,9 15,7 41,6

Azija 20,7 11,3 11,3 43,3

Oceanija 7,0 12,6 8,3 27,9

88


Šteta od korova i poljoprivredi se najčešće može ispoljiti u sljedećim oblicima:

a) Umanjuju prinos gajenih biljaka i poskupljuju poljoprivrednu proizvodnju zbog troškova oko

njihovog suzbijanja.

b) Zauzimaju vegetacioni prostor gajenih biljaka i guše ih.

c) Troše velike količine vode i meneralnih materija iz zemljišta, snižavaju temperaturu zemljišta ili

ga isušuju.

d) Otežavaju ili onemogućuju obradu zemljišta.

e) Snižavaju kvalitet poljoprivrednih proizvoda, kako biljnih, tako i životinjskih, a u nekim

slučajevima predstavljaju opasnost za ljude i životinje, odnosno svojim toksinima mogu biti

opasne za njihovo zdravlje.

f) Mogu biti žarište širenja (kao domaćini) bolesti i štetočina gajenih biljaka (kao vektori).

89


Suzbijanje korova

Savremena borba protiv korova obuhvata veoma brojne i raznovrsne mjere suzbijanja koje imaju

za cilj da se smanje populacije korovskih biljaka cio nivoa ispoljavanja minimalnih nepovoljnih efekata

djelovanja korova u usjevima i zasadima gajenih biljaka. S obzirom da je korove nemoguće u potpunosti

uništiti, suzbijanje mora ići do praga ekonomičnosti, a sa tim u vezi do praga i štetnosti, odnosno do onog

broja i mase korova u usjevu gdje neće nanijeti gajenim biljkama znatniju štetu. Otuda se ekonomičnost u

suzbijanju korova mora pronaći kako u racionalizaciji poljoprivredne proizvodnje i njenog pojeftinjenja,

tako i provođenje integralnih mjera borbe protiv njih.

Integralne mjere borbe protiv korova, sastoje se od kompleksa različitih mjera i načina suzbijanja

korova koji se, u zavisnosti od usjeva, florističkog sastava i građe korovskih zajednica i konkretnih

agroekoloških uslova na datim površinama međusobno na ovaj ili onaj način dopunjuju. Suzbijanje

korova, prema tome, mora da bude stalna mjera koja se provodi integralno u vremenu i prostoru.

U borbi protiv korova. primjenjuju se sljedeće mjere, koje se mogu podijeliti u dvije kategorije:

1. Indirektne (preventivne) mjere).

2. Direktne mjere.

Indirektne mjere

To su mjere suzbijanja korova koje obuhvataju sve one načine suzbijanja koje se izvode van

obradivih površina prije nego što sjeme korova dospije na proizvodne površine, a to su:

1. Čišćenje sjemena - Iz sjemena kulturne biljke čiste se različite primjese, a naročito sjeme korova

različitim metodama, jer sjetva čistog sjemena predstavlja vrlo efikasan način suzbijanja korova i

od toga u mnogome zavisi buduća zakorovljenost usjeva.

2. Ispravan postupak sa raznim otpacima u poljoprivredi - Vrlo je važno da se nakon žetve,

žetveni ostaci koji se najčešće sastoje od sjemenki korova i plodova korova, a koja se ponekad

iskorištava kao stočna hrana (tzv. urodica), izlože visokim temperaturama i sjeme korova koja

nalazi u pljevi samelje,pa tek tada upotrijebi za ishranu stoke.

3. Pravilna njega stajnjaka i komposta - U stajnjaku i kompost u ima mnogo sjemenki korova koje je

prošlo kroz probavni sistem stoke. Sjeme korova ima visoko izraženu životnu sposobnost tako da

može očuvati klijavost pri vrlo nepovoljnim uslovima života. Osim toga u prostirki slame ima takođe

veliki broj sjemenki korova. Stoga je potrebno da se koristi dobro zgoreo stajnjak gdje se usljed

uticaja termogenih bakterija prilikom razgradnje organske materije u stajnjaku i kompostu stvara

visoka temperatura (i do 800C), pri čemu se uništi znatan procenat sjemenki korova.

4. Održavanje čistoće poljoprivrednih zgrada, dvorišta imašina - Ekonomska dvorišta, silosi, farme,

skladišta stočne hrane i hangari moraju se čistiti jer mogu biti veliki rasadnik korova, a isto tako se

moraju održavati i čistiti poljoprivredne mašine jer se u njima može naći znatan broj sjemenki

korova. Ekonomska dvorišta se moraju često kositi pogotovo prije formiranja sjemenki korova a koji

se nalaze u ekonomskom dvorištu.

5. Uništavanje korovskih biljaka na neproizvodnim površinama - Površine pored puteva, željezničkih

pruga, vodotokova, neuređene površine kraj naselja, deponije đubrišta, utrine, međe, zaparložene

površine itd, su staništa posebne ruderalne vegetacije, u čijem sastavu se, pored ruderalnih nalaze i

korovsko-ruderalne biljke. Ova staništa predstavljaju stalan izvor zaraze proizvodnih površina.

Korovi na ovim staništima se uništavaju košenjem i sprečavanjem plodonošenja, razoravanjem,

plamenom, kao i primjenom totalnih herbicida.

90


Direktne mjere

Direktne mjere obuhvataju sve mjere u borbi protiv korova koje se izvode na proizvodnim

površinama. One se prema načinu izvođenja i primjenjenim sredstvima. mogu svrstati u agrotehničke,

fizičke, hemijske i biološke mjere .

1. Agrotehničke mjere

Zaoravanje strnjišta - Zaoravanjem strnjišta nakon žetve, vrši se na dva načina: odsjecanjem i zaoravanjem nadzemnih dijelova korova ili izazivanjem sjemena na klijanje kao i aktiviranjem pupoljaka za obnavljanje na organima vegetativnog razmnožavanja. Zaoravanjem strnjišta uništavaju se nadzemni organi jednogodišnjih i višegodišnjih korova zaostalih poslije žetve. Ovom mjerom se na određeni vremenski period u potpunosti suzbiju jednogodišnje vrste, a kod višegodišnjih vrsta uništavanjem nadzemnih dijelova izaziva obnavljanje ovih organa što dovodi do iznuravanja biljaka.

Duboko oranje - Duboko oranje kao mjera borbe protiv korova ima za cilj da uništi sve nadzemne dijelove biljaka i izbaci na površinu podzemne organe koje služe za vegetativnog razmnožavanja. Izbacivanje organa biljke za vegetativno razmnožavanje na površinu oranice ima za cilj da se one izlože nepovoljnim vremenskim uslovima.

Predsjetvena priprema zemljišta - Predsjetvenom pripremom zemljišta, uništavaju se iznikli korovi. To se postiže vlačenjem, plošnim kultiviranjem, tanjiranjem, valjanjem, drljanjem i rezanjem.

Sjetva - Vrijeme, gustina i dubina sjetve imaju vrlo veliki značaj za stanje zakorovljenosti usjeva , a samim tim mogu djelovati i kao mjera borbe protiv korova. Optimalni rokovi sjetve i dubine kao i formiranje određenog sklopa i njegove pokrovnosti, stvaraju nepovoljne uslove za nicanje, rastenje i razviće korova. Pored toga, vrijeme, gustina i dubina sjetve u velikoj mjeri utiču na ispoljavanje konkurentske sposobnosti usjeva prema korovskim bioljkama.

Njega usjeva - prilikom mjera njege usjeva, poboljšava se ambijent odnosno poboljšavaju se uslovi rasta i razvoja usjeva, a sa tim u vezi se pogoršavaju uslovi za rast i razvoj korova. Te mjere su: drljanje prilikom uništavanja pokorice pri čemu se uništavaju i korovi, đubrenje odnosno prehrana pri čemu se povećava konkurentska sposobnost kulturnog bilja usljed bolje ishrane, okopavanje i pljevljenje, međuredna kultivacija itd.

Đubrenje - Đubrenje kao moguća mjera borbe protiv korova uglavnom se sastoji u tome, da se usljed povoljnih uslova pri povećanju sadržaja hranljivih materija u zemljištu, ubrza rast i razvoj gajenih biljaka i poveća njihova konkurentnost u odnosu na korove.

Malčovanje - Malčovanje pored ostalog, ima značajnu ulogu u suzbijanju nicanja i razvijanja korova, jer materijali sa kojim se pokriva sjetvena površina (slama, pljeva, sijeno, kompost,stajnjak, specijalni papiri, plastične folije itd), zbog zasjenjivanja onemogućuju u znatnoj mjeri klijanje, nicanje te rast i razvoj korova.

Plodored - Plodored je vrlo važna mjera zaštite protiv visoke zakorovljenosti, a mehanizam suzbijanja

može biti fizički i alelopatski. Fizički je kada usjev svojim habitusom zasjenjuju korove (npr. ambrozija

ili divlja repica u usjevu konoplje). Alelopatski odnos između kulturne biljke i korova zasniva se na

uticaju izlučevina kulture (kolini) koji deluju depresivno na rast i razvoj korova, tako npr. zob inhihitorno

djeluje na rast i razvoj Sinapsisi arvensis L., raž suzbija rast Chamomilla recutita, pšenica inhibitorno

djeluje na Anthemis arvensis L., Tripleurospermum inodorum (L.) CH Scultz i Holcus Latanus L. Ovaj

odnos može biti obratan (Agrostema githago djeluje inhibitorno na rast pšenice). Promjenom usjeva u

plodoredu, mijenjaju se odnosi proizvodnje i djelovanja kolina što za posljedicu ima i kvalitativne i

kvantitativne promjene u korovskoj zajednici usjeva, odnosno eliminaciju pojedinih biljnih vrsta iz

određenih usjeva.

91


2. Fizičke mjere suzbijanja

Fizičkim mjerama borbe protiv korova direktno se uništavaju korovi primjenom plamena. pregrijane vodene pare ili natapanjem vodom.

a) Primjena plamena - Uništavanje korova plamenom vrši se samo u širokorednim kulturama otpornim na visoke temperature (kao na primjer pamuk). Koriste se plameni kultivatori sa većim ili manjim brojem plamenika. Sagorijevaju se i uništavaju nadzemni dijelovi korova i sjeme na površini zemlje.

b) Primjena pregrijane vodene pare - Korovi se osim plamenom mogu uništiti i pregrijanom vodenom parom. Ovo se izvodi uglavnom na nepoljoprivrednim površinama. Ovaj metod je vrlo komplikovan pa se vrlo rijetko provodi i to uz izuzetno stroge mjere zaštite.

c) Natapanje vodom - Primjenjuje se na površinama gdje nema gajenih biljaka, u vrijeme intenzivnog razvoja korova. Natapa se čitava površina vodom do uginuća korova. Međutim ova mjera nije efikasna kod sjemenki korova jer nakon prestanka natapanja, korovi iz sjemena ponovo niču.

3. Biološke mjere suzbijanja

I ma se u vidu da svaka biljna vrsta ima svog prirodnog neprijatelja pa tako i korovi. U vezi s tim postoje slijedeće biološke mjere borbe protiv korova:

Biološka borba protiv korova primjenom insekata

U SAD je iz Evrope unijet korov Hypericum performatum L. (kantarion), koji se zbog odsustva prirodnog neprijatelja vrlo brzo razvio i zauzeo velika prostranstva. Unošenjem iz Evrope prirodnog neprijatelja insekata Chrizolina gamelata i Chrizolina hyperici masovno je došlo do uništavanja ovog korova. gdje je sveden na razumnu mjeru .

Mikrobiološki agensi kao faktori biološke borbe protiv korova

Biljni patogeni, odnosno mikroorganistvi mogu znatno regulisat broj korova na određenom staništu. Tako npr. gljivica Coletotrichum utilis inficira i suzbija Xanthium spinosum. Cortilicum spp. i Mycosphacrella spp. mogu inficirati Ptendium aquilinum. Amaranthus retroflexus je osjetljiv na gljivicu Rhizoctonia solani itd. U svrhu suzbijanja viline kosi ce (Cuscuta spp.) proučava se mogućnost primjene gljivice Altemaria cuscutoides kao i drugih vrsta gljivica. Primjena patogena se vrši na dva načina:

a) Klasičnim načinom inokulacije (infekcije) korova i daljnim daljnim samostalnim širenjem.

b) Mikroherbicidnim tetiranjem (sa patogenom) korovskih biljaka u usjevu.

Životinje herbivore (stoka odnosno domaće životinje) u biološkoj borbi protiv korova

Domaće životinje (goveda, ovce, koze, svinje, konji) mogu ispašom na površinama gdje nema još gajenih biljaka znatno smanjiti broj i masu korova, kao i broj korova uz puteve, kanale, zaparložene površine, itd. Isto tako i ribe herbivore mogu riječnim i jezerskim tokovima smanjiti broj korova koji se razvijaju u tim riječnim odnosno vodenim površinama.

Više biljke kao kompetitori i antagonisti u borbi protiv korova

Već je ranije rečno da biljke jedna na drugu utiču kolinima odnosno alelopatskim odnosima, gdje pojedine gajene biljke inhibitorno utiču na razvoj određenih vrsta korova, a isto tako svojom bujnošću mogu kompetitorski djelovati na smanjenje zakorovljenosti, npr. Canabis sativa L. (konopija) ostavlja iza sebe dosta čistu površinu od korova.

4. Hemijske mjere suzbijanja

Hemijske mjere suzbijanja korova zasnivaju se na primjeni herbicida hemijskih supstanci za direktno uništavanje korova. Primjena herbicida je novijeg datuma i masovno je počela posljednjih trideset godina. U odnosu na ostale mjere borbe protiv korova, primjena herbicida ima niz prednosti jer je ispoljena visoka efikasnost što je omogućilo njihovu široku primjenu u svim oblastima biljne

92


proizvodnje.

Prema karakteru djelovanja na gajene biljke, herbicidi se mogu podijeliti na : neselektivne i selektivne.

Neselektivni herbicidi - primjenjuju se za potpuno uništavanje biljnog pokrivača (totalni herbicidi), ili bar nadzemnih dijelova biljaka. Koriste se za uništavanje vegetacije pored željezničkih pruga, puteva, kanala i drugih irigacionih sistema, na aerodromima, oko privrednih objekata, na neobrađenim terenima koji se privode kulturi, itd.

Selektivni herbicidi - su hemijski preparati koji uništavaju pri određenim količinama samo korovske biljke dok za gajene biljke nisu toksični.

Prema načinu djelovanja, herbicidi se mogu podijeliti na: kontaktne i herbicide translokacionog djelovanja.

Kontaktni herbicidi - djeluju pri neposrednom dodiru sa dijelovima biljke pri čemu ne prodiru u unutrašnjost i ne razaraju ostale dijelove, već samo dijelove biljke koji su došli u kontakt sa herbicidom.

Translokacioni herbicidi - nazivaju se još i sistemični herbicidi. Oni imaju hemijska jedinjenja koja bivaju usvojena preko biljnih organa (list ili korijen), premještaju se kroz biljku (flom, ksilem ili ćelijski protoplast) i dospijevaju do mjesta djelovanja, gdje izazivaju promjene fiziološko-biohemijskog karaktera što dovodi do uginuća biljke.

Herbicidi se nadalje mogu podijeliti na osnovu hemijskog sastava odnosno jedinjenja aktivne materije:

1.Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (hormonski herbicidi)

2. Bezonitrili

3. Bipiridili

4. Substituirani nitrofenoli

5. Substituirani derivati fenilureje

6. Karbamati

7.Triazini

8. Triazinoni

9. Ureati

10.Uracili

11.Anilini

12.Amidi

13.Ostali herbicidi

Detaljnije izučavanje herbicida je u nastavnom predmetu Fitofarmacija.

Komljenovic, Prof. Dr Ilija i Kondic, Mr Danijela - Praktikum Iz Opsteg Ratarstva

Documents

Transcript of Komljenovic, Prof. Dr Ilija i Kondic, Mr Danijela - Praktikum Iz Opsteg Ratarstva