KO

3
MOJE JUTRO (zbirka Zemlja) Sve je zastrveno, bujnost šumi kao skupoceno blago, zasićeni vetar posrće, otvaram oči i posustajem od opojne zrelosti. Veliko prisustvo se skupilo u nepreglednom redu i ispunjava svet, blizu i daleko, u sebi počiva, druželjubivost poslušna, ležeći na zemlji, zrela, dovršena i mudra. Ovo je moje jutro: ne mogu da ustanem, ne mogu da se otrgnem, moram da ustrajem i čekam, plod među plodovima. Niko mi više ništa ne može prineti ni dodati. Spokojstvo me svog prožima, znam, samome sebi sam podaren, sklapam oči, o dragocenosti bivanja. ČAROBNJAK (zbirka Strava) Svet je uprela paučina. Tu se tek i tamo veliki list zelene raskoši polako zanjiše, potom se opet umiri, tišina je neandertalska. Doline su ispunili slonovi, kornjače u vrtu dremaju, paunovi po krošnjama čuče, sećanje je zaboravilo na sebe, zemlje više nema na zemlji.

description

edvard ko

Transcript of KO

Page 1: KO

MOJE JUTRO(zbirka Zemlja)

Sve je zastrveno, bujnost šumi kaoskupoceno blago, zasićeni vetar posrće,otvaram oči i posustajem od opojne zrelosti.Veliko prisustvo se skupilo u nepreglednomredu i ispunjava svet, blizu i daleko,u sebi počiva, druželjubivost poslušna, ležećina zemlji, zrela, dovršena i mudra.

Ovo je moje jutro: ne mogu da ustanem,ne mogu da se otrgnem, moram da ustrajem i čekam, plod među plodovima. Niko mi višeništa ne može prineti ni dodati.Spokojstvo me svog prožima,znam, samome sebi sam podaren,sklapam oči, o dragocenosti bivanja.

ČAROBNJAK(zbirka Strava)

Svet je uprela paučina.Tu se tek i tamo veliki listzelene raskoši polako zanjiše,potom se opet umiri,tišina je neandertalska.

Doline su ispunili slonovi,kornjače u vrtu dremaju, paunovi po krošnjama čuče,sećanje je zaboravilo na sebe,zemlje više nema na zemlji.

Lukavi čarobnjak se provlačiizmeđu izgubljenih stvari,iskušava da li su pokornenjegovoj čudovišnoj opseni,ljubomornoj na zdravu smrt.

Page 2: KO

Kad na kraju do mene dođe,zaustavljam dah i srce,samo u dnu svog umaizreknem tajanstveni obrazaci smešni čarobnjak ode dalje.

MEĐU KORENJEM LEŽIM(zbirka Zemlja)

Među korenjem ležim, gde sesve u nemilosrdnim mirisima otkriva.Mračni me opoj jarosno oborio,dok sam bežao od njegovog huka,sad se u sebe uvlačim kao luda.I kad pri oštroj promenizadržim dah, začujem stravu,huk narasta, po vasceloj zemlji huči,kroz svetove tutnji i vaseljenu potresa.Krda lepih zveri beže i topoću,neme ih osti sustigle i zauzdale.Ne razlikujem više kliktavo rzanjeod pagansko samrtnih krikova.Nešto me sapelo u pomamnom telu,duh mi ne može nadglasiti smrt.Drevna zemlja opojno miriše.Nek se sruši sve osim strave,u njoj je blizina, blizina.