KLJUČIĆ OKO VRATA

Nikola Pulić

O PISCU7. kolovoza 1926. godine u mjestu Bićine kraj SkradinaU Zagrebu završava gimnaziju i Višu pedagošku školuZagreb mu postaje drugi zavičaj; u njemu obavlja razne posloveSva životna iskustva bila su mu dragocjen izvor za njegova mnoga djela.Romani: Procesija, Posljednja igra, Zli brodovi, Mlakarova ljubav, Prpilova školaZbirke pripovijedaka: Dolina zečeva, Morska prašinaPutopisi: Krkom uzvodno, Proljeće na Griču, More i more

TUMAČENJE NASLOVA

Simbol zakinutog i sputanog djetinjstva one djece koja veći dio dana provode sami kod kuće te su tako izloženi opasnostima

Simbol odrastanja, slobode i slobode kretanja.

Uzica: animalni svijet

VRSTA DJELA

Socijalno-psihološki dječji roman

Djeca prepuštena sama sebi, gradska sredinaPoniranje u dječju svijest

TEMA ROMANA Život gradske djece. Zgode i nezgode djevojčice Maje i njenih prijatelja.

KRATAK SADRŽAJ Maja postaje prava ključašica

Zbrka oko ključeva

Stankova vožnja u luna-parku

Čovjek u tamnom šeširu i čaroban

sapun

Stankova i Miroslavova pustolovina

Amon i lisica

Rođendansko iznenađenje

MJESTO RADNJE

Urbana sredina, grad ZagrebMajina kuća, naselje koje nazivaju Starački

Kvatrić, Velika Gorica, Pionirac, Miroslavov vrt poviše naselja, točnije ispod Granešine.

VRIJEME RADNJE

Radnja se opisuje kroz godišnja doba

Obuhvaća razdoblje od jeseni do proljeća,vrijeme jedne školske godine.

ANALIZA LIKOVA

MAJA: Vesela, razigrana, brižna kćiLakovjernaUvjerljiv, neidealiziran dječji ženski lik

STANKO:Tvrdoglav, uporan, domišljatPrepušten uliciLik malog usamljenika u velikom gradu

Gradsko dijete- “Apolonsko dijete”

Odrasli su prisutni, no njihov su nadzor i prisutnost ograničeni, a mala dječja zajednica ima i svoj vlastiti, zaseban prostor u perivoju staračkog doma

Sporedni likovi: Suzana, Miroslav, baka, čovjek u tamnom šeširu, roditelji, Riđi,...

KOMPOZICIJA, JEZIK I STIL

Nije ni dramaturški oblikovan ni složene strukture

Svako je poglavlje gotova zasebna cjelina

Nema tajanstvenih, dvosmislenih naslova

Jezik romana jednostavan, pripovijedanje, dijalog

Rečenica je „dječje“ jednostavna, nerazvedena

Opisi pejsaža, kao prepisani iz kakva đačkog sastavka zbog svoje jednostavnosti i jednoznačnosti

“Jesen je obojila cijeli krajolik. Sunce se izjutra uspješno odupire tmini pa sija cijeli dan. U zenitu grije kao da je još ljeto, ali više nema toliko snage da svojom toplinom napuni sobe i učionice. Raznobojnom lišću na raznolikom drveću daje čudesan sjaj. Otkud jeseni toliko boja?”

PRIPOVJEDAČ

Sveznajući

“Baka začuđeno pogleda i pomisli što se to događa s njezinom unukom. Slutila je da je Maja nešto lijepo sanjala. Zato se nije protivila njezinoj zanesenosti.”

ZAKLJUČAK Roman svjedoči o djetetu jednog megapolisa, urbane sredine, njegovoj obilježenosti, što je nezamislivo u jednoj nesputanoj i slobodnoj ruralnoj sredini.

Možemo ga svrstati među najbolje romane u hrvatskoj dječjoj književnosti upravo poradi njegove jednostavnosti, uvjerljivog i znalačkog autorova poniranja u dječju psihu i plemenite poruke o usamljenosti i zapostavljenosti suvremenog djeteta!

HVALA NA PAŽNJI!!!!!