Kebrač (Myricaria germanica L)eduidea.org/smotra2013/radovi/pdf_01.pdf · izumiranja u prirodi“...
Transcript of Kebrač (Myricaria germanica L)eduidea.org/smotra2013/radovi/pdf_01.pdf · izumiranja u prirodi“...
Kebrač (Myricaria germanica L)
Učenici: Bruno Rođak (3. razred)
Lara Zrna (3. razred)
Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik
Kebrač (Myricaria germanica L.)
Prelog, 1.3.2012.
Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, Međimurska županija
Kebrač (Myricaria germanica L)
1
SAŽETAK
Istraživano je stanište, rasprostranjenost, razmnožavanje, uvjeti koji pogoduju
razvitku kebrača kao i morfologija kebrača. Ciljevi ovog istraživačkog projekta su
određivanje visine na kojoj raste kebrač u odnosu na razinu vode, mjerenje i određivanje
prosječne visine grmova kebrača, prebrojavanje grmova kebrača na određenom području,
prebrojavanje zeljastih i drvenastih grana u pojedinom grmu te ispitivanje mogućnosti
vegetativnog razmnožavanja reznicama i povaljenicama. Za ovo istraživanje korišten je
sljedeći pribor: tračni metar, kutomjer, ravna daska širine 10 cm i duljine 3 m, libela,
nivelirajuće crijevo (šlauf vaga), kanta, digitalni fotoaparat marke Canon, terenski dnevnik,
olovka, papir, škare, motika, pijuk, skalpel, plastične čaše volumena 0,5 l, vodootporni
marker, tačke, vrtno zalijevalo, GPS marke Etrex, zemlja, perlit, hormoni (rhizopon I, IBA
0,5%; rhizopon II, IBA 1%; rhizopon III, IBA 2%). Ukupno je pobrojan 91 grm kebrača,
na lijevoj obali lijevog drenažnog kanala bilo je 16, a na desnoj 75 grmova. Izbrojeno je
1245 grana od kojih je drvenastih 866, zeljastih 358 i 21 oštećenih. Najviša visina grma
iznosila je 267 cm. Dokazano je vegetativno razmnožavanje povaljenicama, a vegetativno
razmnožavanje reznicama uspješno je samo u uvjetima u kojim kebrač obitava na
prirodnom staništu.
Kebrač (Myricaria germanica L)
2
Sadržaj:
1. Uvod………………………………………………………………………………………. 2
1.1. Biljne zajednice aluvijalnih nanosa……………………………………………………... 2
1.2. Rasprostranjenost kebrača………………………………………………………………. 3
1.3. Staništa kebrača…………………………………………………………………………. 5
1.4. Morfologija kebrača…………………………………………………………………….. 6
1.5. Razmnožavanje kebrača………………………………………...…………..................... 8
1.6. Upotreba kebrača………………………………………………………………………... 8
2. Obrazloženje teme……………………………………………………….......................... 9
3. Materijal i metode………………………………………………….................................. 11
3.1. Korišteni materijal………………………………………………………………………. 11
3.2. Metode……………………………………………………………………….………….. 11
3.2.1. Odabir lokacije za istraživanje……………………………………………………....... 11
3.2.2. Geokoordinate lokacije…………………………………………………………….….. 11
3.2.3. Određivanje nagiba terena…………………………………………….………………. 13
3.2.4. Mjerenje visine na kojoj raste biljka u odnosu na vodu………………………………. 13
3.2.5. Određivanje visine grmova……………………………………………........................ 14
3.2.6. Prebrojavanje grana u grmovima………………………………………....................... 14
3.2.7. Vegetativno razmnožavanje povaljenicama………………………………...………… 14
3.2.8. Vegetativno razmnožavanje reznicama……………………………………………….. 15
4. Rezultati………………………………………………………………..…........................ 18
5. Rasprava………………………………………………………………………………….. 22
6. Zaključci………………………………………………………………………………….. 28
7. Sažetak……………………………………………………………………......................... 29
8. Literatura………………………………………………………………..……………….. 30
Kebrač (Myricaria germanica L)
3
1. UVOD
1.1. Biljne zajednice aluvijalnih nanosa
U 19., a naročito u 20. stoljeću ljudskom aktivnošću dolazi do značajnih
poremećaja u morfologiji rijeka sjeverne hemisfere. Prije svega to su: izgradnja
hidroakumulacijskih jezera za potrebe hidrocentrala, izgradnja nasipa protiv poplava,
prokop kanala za navodnjavanje te vađenje riječnog nanosa iz rijeka (šljunak i pijesak).
Posljedice navedenih aktivnosti su promjena strukture riječnih obala, protoka vode te
promjena količine vode na okolnom tlu u porječju (Muhar i sur., 2008.). Uspoređivanjem
obala preostalih prirodnih tokova rijeka i promijenjenih antropogenim utjecajem
ustanovljene su brojne promjene značajne za strukturu i dinamiku vegetacije. Na obalama
nekih rijeka zbog antropogenog utjecaja dolazi do nemogućnosti širenja, ali i opstanka
pojedinih populacija (Müller, 1998.). Raspored vegetacije kao posljedica prirodne
aktivnosti alpskih rijeka prikazan je na slici 1 (Müller, 1995.).
Slika 1. Tipična vegetacija na alpskim rijekama (Muller, 1995.)
Kebrač (Myricaria germanica L)
4
Razlikuju se obalno područje koje ovisi o dinamici rijeke označeno kao pionirska i
poplavna vegetacija te vegetacijsko područje koje je van utjecaja dinamike rijeke. U
obalnom prostoru uz same rijeke, zbog promjena aktivnosti vodenog toka dolazi do
promjena geomorfoloških svojstava rijeka. U tom pojasu na riječnim nanosima nalaze se
biljne zajednice Agrostio-Myricarietum germanicae ili Salici-Myricarietum. U biljnom
pokrovu pionirske vegetacije vrbe i kebrača, na aluvijalnim nanosima rijeka rumunjskih
Karpata, Myricaria germanica sudjeluje od 40 % do 60 % (Comanescu, 2007.). Asocijacija
vrbe i kebrača razvija se na svježim pješčanim sprudovima koji sadrže relativno visoku
razinu podzemnih voda i koji su povremeno poplavljeni. Na površini takvih nanosa su
mogući tanji ili deblji slojevi pijeska pomiješani sa šljunkom (Müller i Burger, 1990.,
Moor 1958.). Na onim sprudovima koji su dobro opskrbljeni vodom dolazi do sukcesije te
se iz asocijacije Salici-Myricarietum razvija zajednica Salix purpurea, a daljnjom
sukcesijom Alnetum incanae i Querco-Ulmetum (Müller, 1995.).
1.2. Rasprostranjenost kebrača
Kebrač je grmolika biljka koje je za vrijeme glacijala bila rasprostranjena po čitavoj
sjevernoj hemisferi. Nakon posljednjeg ledenog doba dolazi do neprestanog sužavanja
staništa pa tako ta biljna vrsta postaje relikt. Pod kraj pleistocena (Dryas faza) kebrač je bio
značajna biljka (zajedno s vrstom Hippophae rhamnoides) za šikare što su se razvijale uz
rub ledenjaka (Trinajstić, 1992.). Današnja samonikla staništa su joj prirodni aluvijalni
nanosi rijeka Europe, Azije i Sjeverne Amerike (Bill i sur., 1997.). Kartirana su poznata
staništa kebrača u dolinama alpskih rijeka, zatim u Skandinaviji, Bugarskoj, Rumunjskoj,
Krimu, Kavkazu, Maloj Aziji, sjeverozapadnom Iranu te na području Himalaje i Tibeta
(Gussev, 1997.). Sa prirodnih staništa sjeverne hemisfere biljka je prenesena na područje
Kebrač (Myricaria germanica L)
5
Australije i Novog Zelanda gdje je smatraju invanzivnom vrstom koju treba uklanjati iz
staništa. Već je početkom 20. stoljeća zabilježena vrlo stabilna populacija kebrača uz rijeku
Waimakariri u Novom Zelandu (slika 2) (Heenan, 1999.).
Slika 2. Myricaria germanica L.uz rijeku Waimakariri (Novi Zeland, 20.st.)
U Hrvatskoj su poznata staništa kebrača uz rijeku Dravu, Muru i Savu (Topić i
Vukelić, 2009.), no zapisa o kebraču također nalazimo i uz potoke na Medvednici. Uz
rijeku Dravu nalazimo puno starih literaturnih podataka o postojanju kebrača. Za staništa
na području Podravine nalazimo podatke s kraja 20. stoljeća. Na području Međimurja
poznati su podaci iz razdoblja prije izgradnje hidroelektrana na rijeci Dravi, odnosno iz 19.
stoljeća. Postoje tri vrlo stabilne kartirane populacije kebrača uz rijeku Dravu, na Velikom
Pažutu (ušće Mure u Dravu) te kraj naselja Donja Dubrava (Topić i Purgar, 2006.) i Prelog
(Lukša i Rašan, 2006.). Postoji i jedna vrlo stabilna populacija kebrača uz rijeku Muru kraj
naselja Goričan (oko 1500 m istočno od graničnog prijelaza) (Pongrac, 2011.). Na obalama
uz lijevi drenažni kanal hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava kraj naselja Prelog
Kebrač (Myricaria germanica L)
6
nalazi se aktualno nalazište, a na slici 3 prikazano je upravo stanište na kojem je provedeno
istraživanje. Herbarizirani nalazi su također poznati, no takve podatke imamo samo iz 19.
stoljeća. Uz Savu nalazimo prilično stare literaturne podatke o kebraču, ali i mnoštvo
herbariziranih nalaza, također iz 19. stoljeća (Flora Croatica Database, 2011.).
Slika 3. Areal kebrača (Myricaria germanica L.) u Hrvatskoj (Flora Croatica Database,
2011.). Crveni krug – aktualna nalazišta, žuti kvadrat – literaturni podaci (od prikazanih,
samo dvije točke u Podravini odnose se na podatke s kraja 20 stoljeća, dok se ostale točke
odnose na razdoblje prije izgradnje dravskih hidroelektrana ili na 19. stoljeće), zeleni
trokut – herbarizirani nalazi (samo 19. stoljeće).
1.3. Stanište kebrača
Kebrač je biljka koja raste na šljunčanim i pjeskovitim nanosima uz rijeke. Podnosi
veliki raspon pH tla koja nastanjuje; jednako dobro samoniklo raste na kiselim, neutralnim
i lužnatim tlima. Preferira vrlo vlažno tlo, no međutim dobro uspijeva i na sušnijim tlima
naročito ljeti kad vodostaj rijeka prilično opada. Nedostatku vode prilagođava se malom
površinom lista i duboko razvijenim korijenskim sustavom u tlu. Izdanak biljke ne može
Kebrač (Myricaria germanica L)
7
rasti u hladu, a najviše mu odgovaraju blago osunčani prostori. Na staništima riječnih
nanosa uz kebrača se pojavljuju neke autohtone uskolisne vrbe (S. elaeagnos L., S.
purpurea L.) (Trinajstić, 1992.). Osim navedenih vrsta, uz kebrač rastu i brojni neofiti:
bodljasta tikvica, zlatica, amorfa, cigansko perje i drugi (Trinajstić, 1992.). Kebraču
odlično odgovara umjereno topla vlažna klima. Prema međunarodnoj uniji za očuvanje
prirode (IUCN) kebrač je kritično ugrožena vrsta (CR) jer ima „izuzetno visok rizik od
izumiranja u prirodi“ (Topić i Nikolić, 2009.).
1.4. Morfologija kebrača
Kebrač (Myricaria germanica L.) pripada carstvu biljaka, odjeljku kritosjemenjača
(Magnoliophyta), razredu dvosupnica (Magnoliatae), redu Tamaricales, porodici metlika
(Tamaricaceae) i rodu tamariska (Tamarix) (Trinajstić, 1992.).
Kebrač je grmolika biljka, njen izdanak (slika 4) naraste do visine od 0,6 m do 2,5
m. Grane u grmu su uspravne i gole. Zeljaste (jednogodišnje) grane zelene su boje dok su
drvenaste (višegodišnje) grane smeđe do crvenkaste boje (slika 5). Biljka razvija duboki
korijenski sustav koji joj omogućava da dođe do vode i u vrijeme niskog vodostaja (Mull i
Scharm, 1998.). Lišće je labavo i prileglo te usko i jajoliko (pripada jajastim listovima).
Listovi su najširi u donjoj trećini, a omjer duljine i širine je 2:1. Dugi su od 3,2 mm do 5,5
mm i široki od 0,9 mm do 1,6 mm. Prema krajnjem dijelu grane listovi se proporcionalno
povećavaju.
Kebrač (Myricaria germanica L)
8
Slika 4. Kebrač
Slika 5. Zeljaste i drvenaste grane kebrača
Kebrač je jednodomna biljka, na izdanku su smješteni dvospolni cvjetovi, dugi od 3,2 mm
do 3,5 mm. Svaki cvijet ima 5 eliptičnih ružičastih latica. U cvijetu se također nalazi 10
prašnika ujedinjenih u bazu s jednim tučkom. Sjemenka kebrača je duga svega 0,7 mm do
0,9 mm. Na vrhu ima pernate nastavke za letenje što joj omogućuje rasprostranjivanje
vjetrom (Trinajstić, 1992.).
Kebrač (Myricaria germanica L)
9
Slika 6. Cvijet i sjemenka kebrača
(http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.html)
1.5. Razmnožavanje kebrača
Kebrač se razmnožava spolnim i nespolnim putem. Spolnim se putem razmnožava
pomoću cvijeta, odnosno sjemenkama koje nastaju iz cvijeta. Sjemenke imaju nastavke za
letenje što im omogućava lakše rasprostranjivanje vjetrom. Također, istraživanja klijavosti
su dokazala da prvo sjeme počinje klijati već nakon 4 sata, dok nakon 20 sati proklija 94 %
sjemena (Müller, 1998.). Kebrač se može razmnožavati nespolnim putem u prirodi, ali i na
umjetan način. U prirodi se vegetativno razmnožava korijenom. Moguće je i vegetativno
razmnožavanje pomoću stabljike povaljenicama i reznicama. Istraživanje razmnožavanja
kebrača reznicama su obavljena u stakleničkim uvjetima. Uspješnost zakorjenjivanja
reznica kebrača iznosila je 70 %, ali samo u prirodnom aluvijalnom nanosu koji je donesen
s rijeke Isaar (Kolman, 2011.).
1.6. Upotreba kebrača
Kebrač (Myricaria germanica L)
10
Drvo kebrača može se koristiti kao gorivo, a uvarak od kore kebrača kao sredstvo
za čišćenje. Kebrač se također koristio u Španjolskoj u liječenju žutice. Danas se biljka
također može koristiti jer ima ljekovita svojstva, no prije korištenja potrebno je potražiti
savjet od liječnika. Ljekovita mu svojstva daje eksudat, sol koja se nalazi u zeljastim
granama grma.
Kebrač (Myricaria germanica L)
11
2. OBRAZLOŽENJE TEME
Za istraživanje smo se odlučili nakon što smo saznali da je kebrač (Myricaria
germnica L.) glacijalni relikt. Kebrač je zaštićena, ugrožena i izuzetno rijetka biljka koja
nastanjuje samo uska šljunkovita i pjeskovita područja uz rijeke Dravu, Muru i Savu
(Kušan i sur., 2010.). Pošto se nekoliko staništa kebrača nalazi u našoj neposrednoj blizini,
zainteresirali smo se za istraživanje. Dodatno nas je potaknuo podatak da vrlo malo ljudi
uopće zna za postojanje ove biljke, a pogotovo da je izuzetno rijetka i zaštićena. Ljudi su
ovu biljku, u neznanju da je zaštićena, presađivali u svoja dvorišta kao ukrasnu biljku
(Bermanec, 2011.).
Ciljevi ovog istraživanja su utvrđivanje razine vode na mogućnost opstanka grmova
uz obale lijevog drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava,
mjerenje i određivanje prosječne visine grmova kebrača, prebrojavanje grmova kebrača na
određenom području, prebrojavanje zeljastih i drvenastih grana u pojedinom grmu te
ispitivanje mogućnosti vegetativnog razmnožavanja reznicama i povaljenicama. Budući da
je uspješnost vegetativnog razmnožavanja reznicama u stakleničkim uvjetima i
pjeskovitom tlu (donesenom iz prirodnog staništa kebrača uz rijeku Isaar) iznosila 70 %
(Kollmann, 2011.), naš je cilj bio ispitati mogućnost vegetativnog razmnožavanja
reznicama u smjesi humusa i perlita. Vegetativnim načinom razmnožavanja željeli smo
doprinijeti očuvanju vrste na staništu.
Pretpostavljamo da će kebrač rasti na pjeskovitim i šljunkovitim terenima
neposredno uz vodu te da će se vegetativno razmnožavati povaljenicama. Pretpostavljamo
da će vegetativno razmnožavanje reznicama ovisiti o koncentraciji hormona u praškastom
preparatu za zakorjenjivanje. Zbog prisustva perlita u podlozi namijenjenoj zakorjenjivanju
Kebrač (Myricaria germanica L)
12
pretpostavljamo da će zakorjenjivanje i preživljavanje reznica biti više od 70%. Također
pretpostavljamo da će broj zeljastih grana po grmu kebrača biti manji u odnosu na
drvenaste. Najviše grane u grmovima ne bi trebale biti dulje od 2,5 m (Gussev i Dimitrov,
1997.). Budući da je istraživačka lokacija ukošena u odnosu na razinu vode,
pretpostavljamo da će grmovi kebrača rasti na manjoj visini u odnosu na razinu vode. S
obzirom da prirodna staništa kebrača nisu ukošena, pretpostavljamo da će više grmova
kebrača rasti na desnoj obali lijevog drenažnog kanala koja je naizgled manjeg nagiba.
Kebrač (Myricaria germanica L)
13
3. MATERIJAL I METODE
3.1. Korišteni materijal
Korišteni materijal i pribor: tračni metar, kutomjer, ravna daska širine 10 cm i
duljine 3 m, libela, nivelirajuće crijevo (šlauf vaga), kanta, digitalni fotoaparat marke
Canon, terenski dnevnik, olovka, papir, škare, motika, pijuk, skalpel, plastične čaše
volumena 0,5 l, vodootporni marker, tačke, vrtno zalijevalo, GPS marke Etrex, zemlja
(Torf, proizvođač: Empfinger Rindenmulch GmbH), perlit (Europerl/agroperl, proizvođač:
Stauss Perlite GmbH), hormoni proizvođača Plantella (rhizopon I, IBA 0,5%; rhizopon II,
IBA 1%; rhizopon III, IBA 2%)
3.2. Metode
3.2.1. Odabir lokacije za istraživanje
Nakon pregleda terena uz rijeke Muru i Dravu ustanovljeno je više staništa kebrača
na aluvijalnim nanosima uz rijeke Muru i Dravu koja su kartirana i zabilježena u literaturi.
To su područje Velikog Pažuta, desna obala rijeke Drave kod naselja Donja Dubrava te
nekoliko nekartiranih staništa uz rijeku Muru. Za istraživanje je odabrana lokacija koja se
proteže duž lijevog drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava
(slike 7 i 8). Ta je lokacija odabrana jer je nastala antropogenim djelovanjem. Budući da je
kebrač kritično ugrožena vrsta na staništu, zatražili smo suglasnost Uprave za zaštitu
prirode Ministarstva kulture Republike Hrvatske (klasa: UP/I-612-07/11-33/0776; urbroj:
532-08-01-01/1-11-02) (suglasnost u prilogu).
3.2.2. Geokoordinate lokacije
Kebrač (Myricaria germanica L)
14
GPS-om su određene koordinate početne i završne točke na dijelu kanala na kojemu
je provedeno istraživanje.
Slika 7. Kartografski prikaz istraživačke lokacije
Kebrač (Myricaria germanica L)
15
Slika 8. Lijevi drenažni kanal i hidroakumulacijsko jezero
3.2.3. Određivanje nagiba terena
Ravna je daska položena na nasip te je kutomjerom izmjeren nagib na istraživačkim
postajama uz lijevu i desnu obalu kanala. Nagib se na svakoj strani mjeri tri puta te se
računa prosječna vrijednost.
3.2.4. Mjerenje visine na kojoj raste biljka u odnosu na razinu vode
Visina vodostaja u kanalu određena je očitavanjem sa markirnog stupca. Ravna
daska stavljena je okomito u vodu u blizini obale. Libelom je određena okomica na razinu
vode. Nivelirajuće crijevo (šlauf vaga) napunjeno je vodom. Krajevi nivelirajućeg crijeva
usmjereni su na libelu, kojom je određena ravnina korijena, i na dasku. Nakon
izjednačavanja vode u nivelirajućem crijevu, olovkom je označena razina na dasci (slika
Kebrač (Myricaria germanica L)
16
9). Daska je izvađena iz vode te je tračnim metrom izmjerena udaljenost između točaka na
dasci markiranih olovkom i vodom (slika 10). Izmjerena vrijednost korigira se za vodostaj
vode u kanalu.
Slika 9. Označavanje visine grma na ravnoj dasci
Kebrač (Myricaria germanica L)
17
Slika 10. Mjerenje udaljenosti između oznake vode i oznake visine biljke
3.2.5. Određivanje visine grmova
Tračnim metrom izmjerena je visina najviše grane u grmu u odnosu na tlo.
3.2.6. Prebrojavanje grana u grmovima
Prebrojene su zeljaste i drvenaste grane u grmovima. One oštećene također su
pobrojane i popisane.
3.2.7. Vegetativno razmnožavanje povaljenicama
Nakon pregleda grma odabrane su najpovoljnije donje grane za razmnožavanje iz
20 grmova. Iz svakog grma odabrana je jedna drvenasta (višegodišnja) i jedna zeljasta
(jednogodišnja) grana. Pokraj odabrane grane pijukom je iskopana jama dubine 25 cm,
duljine 30 cm te širine 10 cm. U jamu je pažljivo položena grana te je zatrpana iskopanim
materijalom (slika 11). Nakon toga je iskopina zalivena vodom.
Slika 11. Zakopana povaljenica
3.2.8. Vegetativno razmnožavanje reznicama
Kebrač (Myricaria germanica L)
18
Vegetativno razmožavanje reznicama rađeno je prema sljedećoj metodi (Kajba i
sur., 1999.). Nakon pregleda grma odabrane su najpovoljnije grane za razmnožavanje
reznicama. Skalpelom je odrezano 100 drvenastih (višegodišnjih) i 100 zeljastih
(jednogodišnjih) reznica duljine 15 cm. Reznice su rezane koso kako bi se povećala
površina reza. Svaka reznica stavljena je u kantu s vodom kako se ne bi posušila za vrijeme
transporta do kuće. Reznicama se na krajnjem dijelu pažljivo skalpelom oguli 2 cm kore po
dužini (slika 12). Kora se zarezuje da bi se omogućila dva procesa: 1) stvaranja veće
površine kalusnog tkiva na većoj površini rane i 2) omogućio fizički kontakt između
hormona i živog kambijalnog staničja. Teoretski, stvaranje kalusnog tkiva (u kojemu se
mogu naći matične stanice) i djelovanje hormona omogućava formiranje stanica korijena
(Bogdan, 2011.). U tačkama se pomiješa zemlja i perlit u omjeru 1:1. Čaše se zatim napune
prethodno pripremljenom smjesom zemlje i perlita te se zaliju vrtnim zalijevalom. Najprije
se 25 drvenastih i 25 zeljastih reznica umoči oguljenim krajem u praškastu smjesu
hormona IBA 0,5%. Postupak se ponovi i sa hormonom IBA 1% i hormonom IBA 2%.
Preostalih 25 drvenastih i 25 zeljastih reznica se posadi u čaše bez umakanja u hormon radi
kontrole (slika 13). Plastične čaše označe se vodootpornim markerom sljedećim oznakama:
KZ- zeljaste reznice bez hormona; kontrola
Z0,5- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 0,5%
Z1- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 1%
Z2- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 2%
KD- drvenaste reznice bez hormona; kontrola
D0,5- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 0,5%
Kebrač (Myricaria germanica L)
19
D1- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 1%
D2- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 2%
Uzorci su stavljeni na blago osunčani prostor u vrtu (slika 14). Ispitivani uzorci
reznica za zakorjenjivanje se zalijevaju s istom količinom vode (10 ml) svaki drugi dan.
Slika 12. Pripremljene reznice za sadnju
Kebrač (Myricaria germanica L)
20
Slika 13. Sadnja reznica
Slika 14. Posađene reznice
4. REZULTATI
Rezultati prebrojavanja grmova na obalama lijevog drenažnog kanala prikazani su
na slici 15. Od 91 grma, na lijevoj obali drenažnog kanala bilo je 16 grmova, a na desnoj
obali drenažnog kanala bilo je 75 grmova. Koordinate staništa su od N46.324705°,
E16.607723° do N46.327609°, E16.68746°.
Kebrač (Myricaria germanica L)
21
Slika 15. Grafički prikaz pobrojanih grmova
Rezultati mjerenja nagiba terena na tri različite lokacije desne obale i tri različite
lokacije lijeve obale drenažnog kanala prikazani su u tablici 1.
Tablica 1. Nagib terena
Mjerenje nagiba Desna obala Lijeva obala
1. mjerenje 21° 27°
2. mjerenje 19° 27°
3. mjerenje 23° 27°
Prosječna vrijednost nagiba 21° 27°
Rezultati izmjerenih visina grmova prikazani su na slici 16.
18%
82%
Lijeva obala Desna obala
Kebrač (Myricaria germanica L)
22
Slika 16. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu grmova
Rezultati prebrojavanja grana u grmovima prikazani su na slici 17. Od ukupno 1245
grana prebrojanih u 91 grmu, drvenastih je grana 866, zeljastih 358, a oštećenih 21.
Slika 17. Grafički prikaz brojnosti grana
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
0-1
0
10
-20
20
-30
30
-40
40
-50
50
-60
60
-70
70
-80
80
-90
90
-10
0
10
0-1
10
11
0-1
20
12
0-1
30
13
0-1
40
14
0-1
50
15
0-1
60
16
0-1
70
17
0-1
80
18
0-1
90
19
0-2
00
20
0-2
10
21
0-2
20
22
0-2
30
23
0-2
40
24
0-2
50
25
0-2
60
26
0-2
70
bro
j grm
ova
visina grma/cm
69%
29%
2%
drvenaste grane zeljaste grane oštećene grane
Kebrač (Myricaria germanica L)
23
Rezultati uspješno zakorijenjenih i nezakorijenjenih, kao i oštećenih povaljenica
prikazani su na slici 18.
Slika 18. Grafički prikaz uspjelosti povaljenica
Rezultati mjerenja visina na kojoj rastu grmovi desne obale u odnosu na razinu
vode u kanalu prikazani su na slici 19.
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
drvenaste grane zeljaste grane
bro
j po
valje
nic
a
uspjele povaljenice
neuspjele povaljenice
oštećene povaljenice
0
2
4
6
8
10
12
0-1
0
10
-20
20
-30
30
-40
40
-50
50
-60
60
-70
70
-80
80
-90
90
-10
0
10
0-1
10
11
0-1
20
12
0-1
30
13
0-1
40
14
0-1
50
15
0-1
60
16
0-1
70
17
0-1
80
18
0-1
90
19
0-2
00
20
0-2
10
21
0-2
20
22
0-2
30
Bro
j grm
ova
Visina od vode/cm
Kebrač (Myricaria germanica L)
24
Slika 19. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu od vode na desnoj obali
Rezultati mjerenja visina na kojoj rastu grmovi lijeve obale u odnosu na razinu
vode u kanalu prikazani su na slici 20.
Slika 20. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu od vode na lijevoj obali
Razmnožavanje reznicama nije uspjelo. Od 400 posađenih reznica niti jedna nije
zakorijenjena u dva pokušaja. Nakon tjedan i pol dana reznicama je počelo opadati lišće i
reznice su se osušile. Nakon što su se reznice osušile, pregledom je ustanovljeno da niti
jedna reznica nije ni započela proces zakorjenjivanja. Oni dijelovi reznice koji su bili u
zemlji također su bili suhi.
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
-10
0-1
0
10
-20
20
-30
30
-40
40
-50
50
-60
60
-70
70
-80
80
-90
90
-10
0
10
0-1
10
11
0-1
20
12
0-1
30
13
0-1
40
14
0-1
50
15
0-1
60
16
0-1
70
17
0-1
80
Bro
j grm
ova
Visina od vode/cm
Kebrač (Myricaria germanica L)
25
5. RASPRAVA
Na istraživanom staništu na obalama drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera
HE Donja Dubrava kraj naselja Prelog ukupno je izbrojen 91 grm kebrača. Od toga je 75
grmova smješteno na desnoj obali drenažnog kanala i 16 na lijevoj. Kanal je usmjeren
zapad-istok, stoga su obje obale tijekom dana podjednako izložene sunčevoj svijetlosti.
Pretpostavljamo da je tlo desne obale drenažnog kanala vlažnije od tla lijeve obale, jer je
desna obala smještena ispod razine vode u hidroakumulacijskom jezeru. Vjerojatno se dio
podzemne vode koje upije dno jezera slijeva u drenažni kanal tako da je tlo desne obale
vlažnije. U prilog tome ide i činjenica da je tlo desne obale uglavnom šljunčano ili
kamenito. Veličina čestica tla je različita što vjerojatno tlo čini poroznijim i propusnijim za
vodu. Tlo lijeve obale kanala je rastresitije odnosno glinenasto, a razina podzemnih voda je
niža tako da je tlo manje bogato vodom. Izraz drenažni kanal opisuje svojstvo kanala da
prikuplja podzemnu vodu s okolnog poljoprivrednog zemljišta s lijeve strane i podzemnu
vodu iz hidroakumulacijkskog jezera s desne strane. Uklanjenjem podloge neposredno uz
obale vidljivo je prostim okom kako u kanal struji podzemna drenažna voda.
Pretpostavljamo da je to jedan od razloga zašto grmovi kebrača više preferiraju desnu
obalu od lijeve. Uz lijevu obalu kanala nalazi se cesta preko koje su oranice, livade,
šumarci i šume - staništa brojnih životinjskih vrsta. Životinje svakodnevno dolaze do lijeve
obale piti vodu. Dolazeći do vode, svojim gaženjem uništavaju i oštećuju biljni pokrov
(kebrač) koji raste duž lijeve obale kanala. Gaženjem dolazi do oštećenja grmova kebrača
što dovodi do regeneracije tih grmova ili do potpunog uništenja grmova. Regeneracijom
grmova dolazi do sporijeg rasta, razvitka i razmnožavanja kebrača. Na vrhu stabljike su
cvijetovi iz kojih nastaju sjemenke. Ukoliko se stabljika ili dio stabljike otkine prije
cvatnje, tada se ne uspije regenerirati tako da se na obnovljenom dijelu razvije cvijet iste
Kebrač (Myricaria germanica L)
26
vegetacijske sezone. Osim što oštećuju svojim gaženjem, pretpostavljamo da se neke čak
hrane ovom biljkom i na taj je način uništavaju. Budući da navedeno stanište nije prirodno
nego je kanal nastao prokopavanjem, desna obala kanala ima manji nagib (21°) u odnosu
na lijevu (27°) pa pretpostavljamo da ta činjenica može biti također razlog većem broju
grmova kebrača na desnoj obali. Ostala prirodna staništa kebrača uz rijeku Dravu kod
Legrada i Donje Dubrave nalaze se na pješčanim i šljunčanim aluvijalnim nanosima na
kojim gotovo da i nema nagiba (Lukša i Rašan, 2006). Svakako treba napomenuti da se
obje obale kanala održavaju košnjom djelatnika Hrvatske elektroprivrede.
Slika 21. Profil presjeka kanala
Na osnovi grafičkog prikaza sa slike 19 vidljivo je da niti jedan grm na desnoj obali
drenažnog kanala ne izrasta u neposrednoj blizini vode. Svega 3 grma od 75 izrastaju na
visini do 50 cm u odnosu na razinu vode u kanalu. To je vjerojatno zbog toga što se
neposredno uz vodu na desnoj obali nalazi kamenje nepravilnog oblika do 30 cm promjera
(slika 21). Zasigurno je takva podloga nepovoljna za obitavanje, rast i razvoj kebrača.
Iznad tog dijela je podloga koja se sastoji od smjese šljunka i kamenja manjeg promjera
(do 10 cm). Navedena podloga je u rasponu od 60 cm do 120 cm u odnosu na razinu vode
u kanalu. U tom području nalazi se ukupno 13 grmova. Preostali dio obale sadrži uglavnom
Kebrač (Myricaria germanica L)
27
samo šljunčanu i pjeskovitu podlogu. Na tom dijelu ima najviše samoniklih izdanaka
kebrača (59 grmova). Pretpostavljamo da su glavni čimbenici u razvoja kebrača na nekom
staništu dovoljna količina vlage u tlu te šljunčana ili pjeskovita podloga.
Iz grafičkog prikaza sa slike 20 vidljivo je da niti jedan grm na lijevoj obali
drenažnog kanala ne izrasta na visini višoj od 180 cm u odnosu na razinu vode u kanalu.
To je vjerojatno zbog toga što je tlo lijeve obale manje vlažno od tla desne obale jer se ono
ne nalazi kraj jezera. Lijeva je obala vlažnija u donjem dijelu jer je taj dio šljunkovitiji i
tim dijelom kola više vode. Dva grma na lijevoj obali rastu ispod razine vode. To je još
jedan dokaz da mu pogoduje vlažnije tlo. Najviše je grmova u rasponu do 20 cm u odnosu
na razinu vode u kanalu. U tom području nalazi se 6 (37,5%) od ukupno 16 grmova na
lijevoj obali. Takav raspored je vjerojatno uvjetovan pjeskovitijim i šljunkovitijim tlom.
Naime, u tom rasponu ima najviše sitnijih čestica (pijesak i šljunak). U rasponu od 20 cm
do 180 cm od razine vode tlo je nešto rastresitije s manje čestica šljunka i pijeska pa tu
nalazimo samo 10 grmova kebrača. U višim dijelovima tlo je previše suho pa je to
najverojatnije uzrok nenastanjivanja kebrača na tom području.
Najniža izmjerena visina grma kebrača iznosi 20 cm, a najviša 267 cm. Prema
Mülleru i Sharmu (1998.), raspon visine grmova kreće se od 60 cm do 250 cm, ali to
vrijedi za drvenaste grane grmova. Naši rezultati izmjerenih visina zeljastih grmova kreće
se u rasponu od 20 cm do 67 cm, a raspon drvenastih grmova kreće se od 80 cm do 267
cm. Rezultati naših mjerenja slažu se sa mjerenjima Mulla i Sharma sa manjim
odstupanjima. Izmjerene su četiri grane koje su više od 250 cm. Visine 78% grmova kreću
se u rasponu od 80 cm do 210 cm. Vjerojatno je visina grmova kebrača povezana sa
starošću biljke. Svega 15 grmova su raspona visine od 170 cm do 210 cm. Pretpostavljamo
Kebrač (Myricaria germanica L)
28
da su upravo ti grmovi bili začetnici populacije kebrača na istraživanom staništu.
Zasigurno su samonikli iz sjemenki donešenih vjetrom. Budući da na istraživačkoj lokaciji
prevladava zeljasti biljni pokrov, koji se održava košnjom (3-4 puta godišnje), očekujemo
sljedećih godina grmove kebrača veće visine. Kebrač je heliofilna vrsta te na navedenom
staništu nema zasjene od drugih biljaka kao na prirodnim staništima (obična vrba, joha,
topola) koje bi mu sprječavala rast i razvoj.
U literaturi nema podataka o odnosu drvenastih i zeljastih grana u grmovima. Od
ukupno 1245 grana, drvenastih je 866 (69,55%), zeljastih 358 (28,75%), a oštećenih 21
(1,68%). Drvenastih je grana prema očekivanju bilo više zbog toga što su drvenaste
višegodišnje, tj. svake im se godine povećava brojnost, a svake sljedeće vegetacijeske
sezone mlade zeljaste grane postaju drvenaste. Također, zeljaste grane su krhkije pa su
zbog toga sklonije pucanju i oštećenju. Mladih zeljastih grmova bilo je svega 5 i vjerojatno
su nikli iz sjemenke jer u njihovoj neposrednoj blizini nije bilo niti jednog grmolikog
višegodišnjeg drvenastog izdanka. Vjerojatno svakog proljeća veći broj mladih zeljastih
izdanaka nikne iz sjemenke. Međutim, kako djelatnici Hrvatske elektroprivrede košnjom
održavaju obale kanala, postoji mogućnost da nenamjerno odrežu i mlade zeljaste izdanke
kebrača jer se teško razlikuju od izdanaka ostalih zeljastih biljaka u vrijeme košnje. Svake
se godine dio grana ošteti (životinje, košnja) pa dolazi do deformacija grana. Na mjestu
kidanja drvenstih grane izrastaju novih nekoliko grana. Pretpostavljamo da se pojedine
stanice kambija u stabljici preobraze u vršni meristem te se počinju intenzivnije dijeliti.
U literaturi nismo pronašli podataka da je netko pokušao kebrač vegetativno
razmožavati povaljenicama. Ispitali smo uspješnost razmnožavanja povaljenicama
drvenastih i zeljastih grana. Broj uspješno zakorijenjenih drvenastih povaljenica veći je u
Kebrač (Myricaria germanica L)
29
odnosu na zeljaste. Bilo je 19 drvenastih uspješno zakorijenjenih povaljenica i jedna
neuspjela, dok je zeljastih uspješno zakorijenjenih bilo 14, 2 su bile neuspjele i 4 oštećene.
Zeljastih je povaljenica, u odnosu na drvenaste, bilo više oštećeno i to ponajprije zbog toga
što su one krhkije i nježnije. Pretpostavljamo da je jedan od razloga i potpuno formirani
kambij u drvenastih povaljenica u odnosu na zeljaste. Kambij je tvorno tkivo koje
omogućuje stabljici sekundarni rast u širinu. Vjerojatno je značaj kambija kao tvornog
tkiva za zakorijenjivanje reznica presudan.
Dva smo puta potpuno neuspješno pokušali vegetativno razmnožavati kebrač
drvenastim i zeljastim reznicama bez upotrebe hormona za zakorijenjivanje i sa korištenim
hormonima (IBA) (srpanj, 2011. i rujan 2011). Prilikom svakog pokušaja korišten je
uzorak od 200 reznica (100 drvenastih i 100 zeljastih). Pretpostavljamo da je više razloga
neuspješnom zakorjenjivanju reznica u supstratu koji se sastojao od humusa i perlita u
odnosu 1:1 (Kajba i sur., 1999.). Jedan od razloga je možda nepogodno vrijeme
razmnožavanja reznicama jer je bila sredina odnosno kraj vegetacijske sezone.
Pretpostavljamo da, da smo razmnožavanje pokušali samo s drvenastim reznicama na
početku vegetacijske sezone, uspješnost bi bila veća od 70% (Kollman, 2011). Drugi
mogući razlog neuspjeha je upotreba prozirnih plastičnih posuda za zakorjenjivanje
reznica. Zbog tamnije boje supstrata postoji mogućnost da je bila jača apsorpcija sunčevih
zraka te jače zagrijavaje supstrata. Tako je moguće da je previsoka temperatura uništila
reznice. Na prirodnom staništu uz rijeke (pijesak i šljunak) reznice se neprestano ljeti
rashlađuju podzemnim kolanjem vode koja dolazi iz samih rijeka. Budući da smo posude s
reznicama držali na otvorenoj terasi prilikom pokušaja u srpnju i u otvorenom plasteniku
prilikom pokušaja u rujnu, moglo je doći do infekcije reznica različitim uzročnicima
bolesti iz obližnjih vrtova i voćnjaka. Isto tako je moguća infekcija supstrata prilikom
Kebrač (Myricaria germanica L)
30
miješanja humusa i perlita u limenim tačkama koje nismo prethodno temeljito oprali i
barem par sati izložili suncu (prirodni način dezinfekcije UV zrakama). Također je moguće
da supstrat za zakorjenjivanje (smjesa humusa i perlita) nikako ne odgovara
zakorjenjivanju kebrača; budući da su nam poznati uspješni rezultati zakorjenjivanja
reznica, ali u supstratu donešenom iz prirodnog staništa kebrača (aluvijalni pješčani nanos
s obale rijeke Isaar) (Kollman, 2011.).
Kebrač (Myricaria germanica L)
31
6. ZAKLJUČCI
na istraživanom području zabilježen je 91 grm kebrača, od toga na desnoj obali lijevog
drenažnog kanala zabilježeno 75 (82,42%), a na lijevoj obali 16 (17,58%) grmova
kebrača
razlika u broju grmova smještenih na lijevoj i desnoj obali kanala uvjetovana je
vlažnošću podloge
najveća brojnost grmova kebrača na obalama drenažnog kanalu je na visini od 50 cm
do 200 cm u odnosu na razinu vode
uspješnost zakorjenjivanja drvenastih povaljenica kebrača je bolja u odnosu na zeljaste
razmnožavanje kebrača reznicama potpuno je neuspješno u smjesi perlita i humusa u
omjeru 1:1
broj zeljastih (jednogodišnjih) grana u grmovima je znatno manji u odnosu na
drvenaste (višegodišnje) grane u grmovima
postoje neznatna odstupanja u visini grmova kebrača pronađene u literaturi
Kebrač (Myricaria germanica L)
32
8. LITERATURA
Bermanec P. Usmeni izvor 2011, Prelog.
Bill H.-Ch. i sur. „Distribution and patch dynamics of Myricaria germanica Desv. at
the upper Isar (Bavaria)“ 1997, Z. Okologie U. Naturschutz, Vol. 6, str. 137-1 50.
Burnett G. T. „Myricaria germanica“ 2011, Outlines of botany: including a general
history of the vegetable, Opseg 2, E-knjiga, str. 805.
Bogdan S. Usmeni izvor 2011, izvanvredni profesor Zavoda za šumarsku genetiku,
dendrologiju i botaniku, Šumarski fakultet Zagreb.
Comanescu P. i sur. „Biodiversity of alluvial shrubs characteristic to the Câlnitea
River“ 2007, Proceedings of the Institute of Biology, Bucuresti, Romanian
Academy, 7: 87-111.
Gussev C., Dimitrov D. „Occurrence of Myricaria germanica (L.) Desv.
(Tamaricaceae) in Bulgaria“ 1997, Phytologia Balcanica, 3(2–3): 89–92.
Heenan P. B. „Checklist of dicotyledons, gymnosperms, and pteridophytes
naturalised or casual in New Zealand“ 1999, Additional records, 1997.–1998. New
Zealand Journal of Botany, Vol. 37: 629-642.
Kajba D. i sur. „Uspijevanje klonova bijele vrbe (Salix alba L.) u mješovitoj kulturi
s crnom johom (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) na tresetno-glejnom tipu tla u
Podravini“ 1999, Šumarski list, 11-12, str. 523.
Kollmann J. neobjavljeni rad, Restoration Ecology, Technische Universität
München Emil-Ramann-Strasse 6, 85350 Freising, Germany, e-mail:
Kollmann J. i sur. „Interactions between vegetation development and island
formation in the Alpine river Tagliamento“ 1999, Appl. Veg. Sci. 2: 25-36.
Kebrač (Myricaria germanica L)
33
Lukša Ž., Rašan M. „Kartiranje proljetnog drijemovca (Leucojum vernum L.),
obične kockavice (Fritillaria meleagris L.) i kebrača (Myricaria germanica (L.)
DESV.)“ 2006, Zbornik sažetaka 9. hrvatskog biološkog kongresa / Besendorfer,
Višnja, Klobučar, Goran I.V. (ed). - Zagreb : Hrvatsko biološko društvo 1885, str.
400-401.
Michielon B., Sitzia T. „Presenza di Myricaria germanica (L.) Desv. Lungo il
torrente avisio, (Trentino, Italia settentrionale)“ 2010, Ann. Mus. civ. Rovereto Sez.:
Arch., St., Sc. nat. Vol. 26 319-346.
Mosley M.P. „Analysis of the effect of changing discharge on channel morphology
and instream uses in braided river“ 1982, Ohau River, New Zealand. Wat.Res.Res.
18: 800-812.
Müller N. „River dynamics and floodplain vegetation and their alterations due to
human impact“ 1995, Arch. Hydrobiol. Suppl., Vol. 10 1 Large Rivers 9, str. 477-
512.
Müller N. „Effects of Natural and Human Disturbances on Floodplain Vegetation“
1998, Ber. ANL, Vol. 16, pp. 18 1-2 13.
Müller N., Scharm S. „The importance of seed rain and seed bank for the
recolonisation of gravel bars in alpine rivers“ 1998, Papers -in Commemoration of
Prof. Dr. Shigetoshi Okuda's Retirement : Studies on tkie Vegetation of Alluvial
Plains, 127- 140.
Kušan V. „Vađenje šljunčanog nanosa iz korita rijeke Mure na lokaciji ušća Mure u
Dravu (rkm 236)“ 2010, Oikon, Zagreb.
Kebrač (Myricaria germanica L)
34
Pavletić Z., Nikolić T. „Myricaria germanica (L.) Desv“ 2005, Ur. Nikolić T. et
Topić, J. ur.: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Kategorije EX, RE, CR, EN i
VU. Ministarstvo kulture. Državni zavod za zaštitu prirode.
Pongrac Đ. Usmeni izvor 2011, vlasnik poljoprivrednog zemljišta uz rijeku Muru
kraj naselja Goričan.
Purger D. i sur. „Protokol za praćenje stanja populacija i vrsta vaskularnih biljaka
duž rijeke Drave i u Baranji“ 2007, Priručnik za istraživanje bioraznolikosti duž
rijeke Drave. Sveučilište u Pečuhu, Pecs.
Tockner K. i sur. „Ecology of braided rivers“2003, Journal of the North American
Benthological Society 22: 35-50.
Tockner K., Stanford J. A. „Riverine flood plains: present state and future trends“
2002, Environmental Conservation 29: 308-330.
Topić J., Vukelić J. „Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema
Direktivi o staništima EU“ 2009“ Državni zavod za zaštitu prirode.
Topić J., Nikolić T. http://www.dzzp.hr/vrste/crveni-popis-biljaka-i-zivotinja-
rh/crveni-popis-biljaka-i-zivotinja-republike-hrvatske-146.html#Crveni popis, 15. 2.
2012.
Trinajstić I. „Salici-Myricarietum MOOR 1958 (Salicion eleagni) in the vegetation
of Croatia“ 1992, Thaiszia 2: 67-74. – ISSN 1210-0420.
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Myricaria+germanica, 21. prosinca
2011.
http://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=6715, 5. prosinca 2011.
http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.html,
3.siječnja 2012.
Kebrač (Myricaria germanica L)
35
9. PRILOZI
Slika 22. Grm kebrača na Velikom Pažutu zimi
Kebrač (Myricaria germanica L)
36
Slika 23. U fazi mjerenja
Kebrač (Myricaria germanica L)
37
Slika 24. Preciznost je najbitnija
Kebrač (Myricaria germanica L)
38
Slika 25. Grmovi kebrača uz rijeku Muru zimi
Kebrač (Myricaria germanica L)
39
Slika 26. Međusobno slaganje je pola obavljenog posla
Slika 27. Ušće Mure i Drave
Slika 28. Drava je „pojela dio obale“