Karl Marx

Karl Marx

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

Sadraj:

PredgovorPrvi rukopis. Nadnica Profit od kapitala Zemljina renta Otudjeni rad

Drugi rukopis. Odnos privatnog vlasnitva

Trei rukopis. Privatno vlasnitvo i rad Privatno vlasnitvo i komunizam Potreba, proizvodnja i podjela rada Novac

Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope

NapomeneEkonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

Predgovor(1)Ja sam ve u asopisu "Deutsch-Franzosische Jahrbucher" najavio kritiku nauke o pravu i dravi u obliku Hegelove filozofije prava(2). Pri pripremanju materijala za tampu pokazalo se da je miljenje kritike koja je upravljena samo protiv spekulacije s kritikom medjusobno razliitih predmeta sasvim neprikladno, da ometa izlaganje i oteava razumijevanje. Osim toga, bogatstvo i raznolikost predmeta koje treba obraditi dozvolili bi zbijanje toga materijala u jedan spis samo na potpuno aforistian nain, a takav aforistiki prikaz, sa svoje strane, stvorio bi privid proizvoljnog sistematiziranja. Ja u stoga u posebnim brourama obraditi jednu za drugom kritiku prava, morala, politike itd. i konano u pokuati da u posebnom radu dadem opet povezanost cjeline, odnos pojedinih dijelova i, napokon, kritiku spekulativne obrade toga moaterijala. Zbog toga je u ovom spisu veza nacionalne ekonomije sa dravom, pravom, moralom, gradjanskim ivotom itd. dodirnuta samo utoliko ukoliko sama nacionalna ekonomija ex professo dodiruje te predmete.

itaoca koji je upoznat s nacionalnom ekonomijom ne moram uvjeravati da su moji rezultati dobiveni doslednom empirijskom analizom koja se zasniva na savjesnom, kritikom studiranju nacionalne ekonomije.

Razumije se samo po sebi da sam se osim radova francuskih i engleskih socijalista sluio i radovima njemakih socijalista. Sadrajni i originalni njemaki radovi u oblasti te nauke svode se medjutim - osim Vajtlingovih spisa - na rasprave Hesa u "Einundzwanzig Bogen"(4) i na Engelsov Nacrt za kritiku politike ekonomije u asopisu "Deutsch-Franzosische Jahrbucher", gdje sam i ja, u sasvim opim crtama, naznaio prve elemente ovoga rada.

Pozitivna kritika uope, pa dakle i njemaka pozitivna kritika nacionalne ekonomije, ima da zahvali za svoje pravo osnivanje ne samo tim piscima koji su se kritiki bavili nacionalnom ekonomijom ve i Fojerbahovim otkriima, protiv ije su Filozofije budunosti i Teza za reformu filozofije(5) u "Anekdota" -

i pored toga to su obilno iskoritavani - sitniava zavist jednih i stvarni bijes drugih, izgleda, stvorili pravu zavjeru utnje.

Pozitivna humanistika i naturalistika kritika poinje tek sa Fojerbahom. Delovanje Fojerbahovih spisa utoliko je sigurnije, dublje, obuhvatnije i trajnije ukoliko je neujnije; poslije Hegelove Fenomenologije i Logike(6) to su jedini spisi u kojima je sardana zbiljska teorijska revolucija.

Zavrno poglavlje ovog spisa, kritiko razraunavanje s Hegelovom dijalektikom i filozofijom uope, smatrao sam, nasuprot kritikim teolozima(7) naeg vremena, potpuno nunim zato to takav rad dosad izvren - nuna netemeljitost, jer ak i kritiki teolog ostaje teolog, dakle, ili mora poi od odredjenih filozofskih pretpostavki kao autoriteta, ili ih, ako su mu se u procesu kritike i uslijed tudjih otkria pojavile sumnje u filozofske pretpostavke, naputa plaljivo i neopravdano, od njih apstrahira i samo jo negativnim, nesvjesnim i sofistikim nainom otkriva svoje robovanje njima i srdbu na to robovanje.

Ako se tanije pogleda, teoloka kritika - ma koliko u poetku kretanja bila stvarni momenat napretka - u krajnjoj instanci nije nita drugo ve krajnost i konzekvencija stare filozofske, osobito Hegelove transcedencije izopaene u teoloku karikaturu. Ova interesantna pravednost historije, koja teologiju, oduvijek trulo mjesto filozofije, odredjuje sada i za to prikazuje negativno raspadanje filozofije - tj. njen proces kvarenja - ovu historijsku nemesis prikazat u opirno drugom prilikom(8).

Napomene

1) Ovi rukopisi, nastali 1844. godine za vrijeme Marksova boravka u Parizu, prvi put su djelomino izdani na ruskom jeziku u "Arhivu K. Marksa i F. Engelsa", sv. III, Moskva 1927, a u potpunosti tek u Marx-Engels-Gesamtausgabe (MEGA), Erste Abteilung, Band 3, Berlin

1932, u redakciji V. Adoratskog. Istovremeno su ih (1932) u zbirci Marksovih radova pod naslovom Die Historische Materialismus. Die Fruhschriften, izdali u Lajpcigu S. Landshut i J. P. Majer, ali i u njihovom izdanju neki vani odeljci ovih rukopisa nedostaju. Nakon rata, izdanje djela je vie puta ponovljeno na jeziku originala, kao i u prevodu na nekoliko jezika. Kod nas je prvi prijevod, uinjen prema MEGI, objavljen u Ranim radovima, u Zagrebu 1953. Kako su se u njemakom izdanju potkrale neke krupnije greke u deifriranju veoma neitljivog Marksovog rukopisa, tako su se i u naem prijevodu one nuno ponovile. To je ispravljeno u drugom izdanju (1961), kada je prijevod kolekcioniran prema tada najnovijem njemakom izdanju (Dietz Verlag, Berlin 1953. i 1955).

Ovi rukopisi su postali jedno od najpoznatijih Marksovih djela, jer sadravaju u najrazradjenijem obliku filozofsku problematiku ovjeka, humaniteta i njegovu teoriju otudjenja. Nadalje, za razumijevanje Marksovog odnosa prema Hegelu, ovi su rukopisi takodjer nezamjenjivi i, konano, u njima je Marks ostavio prve tragove intenzivnijeg bavljenja politikom ekonomijom, onom naukom kojom se kasnije najvie bavio. - U prijevodu je zadran termin "nacionalna ekonomija", jer je on bio udomaen kod Nijemaca od poetka 19. st. i zadrao se veoma dugo u upotrebi. Inae, iz Marksovih biljenica se vidi

da je tada ve bio ekscerpirao i prostudirao veliki dio najznaajnijih ekonomista: .B. Seja, F. Skarbeka, A. Smita, D. Rikarda, D. Mila, D. R. Mak Kakolka, Destita de Trasija, P. le P. de Boailbert i dr. Strana djela Marks citira uglavnom u francuskom prijevodu.

2) Vidi Marksov lanak Prilog kritici Hegelove filozofije prava.

3) Recenzent neznalica - misli se na Bruna Bauera, koji je u asopisu "Allgemeine Literatur- Zeitung", u svescima za decembar 1843. i za mart 1844. bez potpisa objavio jedan prikaz knjiga, broura i lanaka pod naslovom O najnovijim napisima o jevrejskom pitanju, a u svesku za jul 1844. lanak ta je sad predmet kritike. Veina citata koje Marks dalje navodi uzeta je iz ovih lanaka.

4) U zborniku "Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz", koji je publiciran sredinom 1843. u redakciji G. Harvega, objavio je M. Hes svoje rasprave: Socijalizam i komunizam, Jedna i cijela sloboda i Filozofija ina.

5) Fojerbahove znamenite Prethodne teze za reformu filozofije izale su u zborniku "Anekdota zur neuesten deutschen Philosophie und Publicistik", izd. A. Ruge, Zrich und Winterthur

1843, a Osnovna naela filozofije budunosti u julu iste godine u formi broure, u izdanju

"Comtoir litteaire", Zurich und Winterthur.

6) Hegelova Fenomenologija duha objavljena je 1807, a Logika (tzv. Velika logika) 1812.

7) Kritiki teolozi - Bruno Bauer i njegovi istomiljenici, okupljeni oko lista "Allgemeine

Literatur-Zeitung".

8) Ovu svoju namjeru Marks je proveo u knjizi koju je napisao s Engelsom: Sveta porodica ili kritika kritike kritike. Protiv Bruna Bauera i drugova.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis] Nadnica

Nadnica se odredjuje neprijateljskom borbom izmedju kapitalista i radnika. Nuno pobedjuje kapitalist. Kapitalist moe ivjeti due bez radnika nego radnik bez kapitalista. Povezivanje medju kapitalistima uobiajeno je i

djelotvorno, dok je radnicima zabranjeno i ima za njih loe posljedice. Sem

toga, zemljoposednik i kapitalist mogu svojim prihodima dodavati i industrijsku dobit, dok radnik svom industrijskom prihodu ne moe dodavati ni zemljinu rentu ni kamatu od kapitala. Zato je konkurencija medju radnicima tako velika. Dakle, odvajanje kapitala, zemljinog

vlasnitva i rada samo je za radnika neizbjeno, sutinsko i tetno odvajanje.

Kapital i zemljino vlasnitvo ne moraju ostati u toj podvojenosti, ali radnikov rad mora.

Dakle, odvajanje kapitala, zemljine rente i rada za radnika je smrtonosno.Najnii i jedino neophodan iznos za nadnicu jest izdravanje radnika za vrijeme rada, i to toliko da moe prehraniti svoju porodicu i da ne izumre radnika rasa. Prema Smitu, obina nadnica je najnia nadnica koja obezbedjuje simple humanite(9), naime ivotinjsku egzistenciju.

Potranja za ljudima nuno regulira proizvodnju ljudi kao i svake druge robe. Ako je ponuda mnogo vea od potranje, jedan dio radnika pada na nivo prosjaka ili umire od gladi. Egzistencija radnika svedena je, dakle, na uvjet egzistencije svake druge robe. Radnik je postao roba i za njega je srea ako nadje kupca. A potranja, od koje zavisi radnikov ivot, zavisi od raspoloenja bogataa i kapitalista. Ako kvantitet ponude na(dmai) potranju, jedan od dijelova koji konsti(tuiraju) cijenu - profit, zemljina renta, nadnica - plaen je ispod cijene, dakle, (jedan) dio ovih odredjenja

izmie toj primjeni, i tako trina cijena gravitira (prema) prirodnoj cijeni kao centralnoj taki. Ali 1. ako je radniku najtee da pri velikoj podjeli rada svome radu dade drugi pravac, 2. pri svome potinjenom poloaju u odnosu prema kapitalistu tetu trpi prije svega radnik.

Pri gravitiranju trine cijene prema prirodnoj cijeni radnik, dakle, gubi najvie i bezuvjetno. I upravo sposobnost kapitalista da svome kapitalu dade drugi pravac ostavlja bez kruha radnika koji je ogranien na odredjenu granu rada ili ga prisiljava da se pokori svim zahtjevima toga kapitalista.

Sluajna i iznenadna kolebanja trine cijene manje pogadjaju zemljinu rentu nego dio cijene koji se razdvaja na profit i nadnicu, ali manje profit nego nadnicu. Na jednu nadnicu koja se poveava dolazi obino jedna koja ostaje stalna i jedna koja pada.

Radnik ne mora nuno zaraditi sa zaradom kapitalista, ali nuno s njim gubi. Tako radnik ne zaradjuje kad kapitalist tvornikom ili trgovakom tajnom, monopolom ili povoljnim poloajem svoga komada zemlje dri trinu cijenu iznad prirodne cijene.

Nadalje: cijene rada mnogo su konstantnije od cijena sredstava za ivot. One su esto u obrnutom odnosu. U godini skupoe nadnica se smanjuje zbog smanjenja potranje za radom, s povisuje zbog povienja cijena sredstava za ivot. Dakle, balansira. U svakom sluaju jedan dio radnika ostaje bez kruha. U godinama jeftinoe nadnica se poveava sbog poveanja potranje, a smanjuje se zbog cijena sredstava za ivot. Dakle, balansira.

Druga teta za radnika:

Cijene rada razliitih vrsta radnika mnogo su razliitije od razliitih grana u koje je uloen kapital. U radu se ispoljava cjelokupna prirodna, duhovna i socijalna razliitost individualne djelatnosti i razliito se plaa, dok mrtvi kapital ostaje uvijek isti i ravnoduan je prema zbiljskoj individualnoj djelatnosti.

Uope se moe primjetiti da tamo gdje radnik i kapitalist jednako trpe, radniku je ugroena egzistencija, a kapitalistu dobit u njegovom mrtvom mamonu.

Radnik ne mora da se bori samo za svoja fizika sredstva za ivot, on se mora boriti za sticanje rada, tj. za mogunost, za sredstvo da bi mogao ostvariti svoju djelatnost.

Uzmimo tri glavna stanja u kojima se drutvo moe nalaziti i promatrajmo u njima poloaj radnika.

1. Ako je bogatstvo drutva u opadanju, onda najvie trpi radnik, jer: iako radnika klasa ne moe zaraditi toliko kao klasa vlasnika u sretnom stanju drutva, aucune ne souffre aussi cruellement de son declin que la classe des ouvriers(10).2. Uzmimo sada jedno drutvo u kojem bogatstvo raste. Ovo je stanje radniku jedino povoljno. Ovdje nastaje konkurencija medju kapitalistima. Potranja za radnicima nadmauje njihovu ponudu. Ali:

Prvo: poveanje nadnice dovodi do iscrpljenosti radnika. Ukoliko ele vie zasluiti, utoliko moraju vie rtvovati svoga vremena i, potpuno se odriui svake slobode, izvravati robovski rad u slubi lakomosti. Pri tome oni skrauju svoj ivot. To skraivanje trajanja ivota povoljna je okolnost za radniku klasu u cjelini, jer na taj nain postaje nuna uvijek nova ponuda. Ta klasa mora uvijek rtvovati dio sebe da ne bi sasvim propala.

Dalje: kada se jedno drutvo nalazi u stalnom bogaenju? Kad rastu kapital i prihodi jedne zemlje. A to je mogue samo:

a) tako to se nagomila mnogo rada, jer je kapital nagomilani rad; dakle, na taj nain to se radniku oduzima iz ruke sve vie od njegovih proizvoda, to mu se njegov vlastiti rad sve vie suprotstavlja kao tudje vlasnitvo i to se sredstva njegove egzistencije i njegove djelatnosti sve vie koncentriraju u rukama kapitalista.

b) Gomilanje kapitala poveava podjelu rada, podjela rada poveava broj radnika; obrnuto, broj radnika poveava podjelu rada, kao to podjela rada poveava gomilanje kapitala. S tom podjelom rada na jednoj strani i gomilanjem kapitala na drugoj, radnik postaje sve vie zavisan samo od rada i to odredjenog, vrlo jednostranog, mainskog rada. Kako se on, dakle, duevno i tjelesno snizuje do stroja, te od ovjeka postaje apstraktna djelatnost i trbuh, tako postaje sve zavisniji od svih kolebanja trine cijene, ulaganja kapitala i raspoloenja bogataa. Isto se tako zbog poveanja klase ljudi koja samo radi poveava konkurencija radnika, dakle, snizuje se

njihova cijena. Taj poloaj radnika dostie u tvornikom sistemu svoj vrhunac.

c) U drutvu koje se nalazi u rastuem blagostanju samo najbogatiji mogu ivjeti od kamate od novca. Svi ostali moraju svojim kapitalom voditi posao ili ga baciti u trgovinu. Na taj nain postaje, dakle, konkurencija medju kapitalima vea, koncentracija kapitala se poveava, veliki kapitalisti upropatavaju male, a jedan dio bivih kapitalista prelazi u radniku klasu,

koja tim pritjecanjem djelomino opet doivljava obaranje nadnice i dospijeva u jo veu zavisnost od nekolicine velikih kapitalista; time to se broj kapitalista smanjio, njihova konkurencija u odnosu na radnike gotovo vie i ne postoji, a time to se broj radnika poveao, njihova medjusobna konkurencija postala je utoliko vea, neprirodnija i nasilnija. Jedan dio radnikog stalea dospijeva stoga isto tako nuno u prosjatvo ili stanje skapavanja od gladi, kao to jedan dio srednjih kapitalista prelazi u radniki stale.

Dakle, ak i u stanju drutva koje je radniku najpogodnije, nuna posljedica za radnika je iscrpljenost i rana smrt, pretvaranje u stroj, u robu kapitala koji se, njemu nasuprot, opasno nagomilava, nova konkurencija, smrt od gladi ili prosjaenje jednog dijela radnika.

Poveanje nadnice pobudjuje kod radnika kapitalistiku strast za bogaenjem, koju, medjutim, moe zadovoljiti samo rtvovanjem svoga duha i tijela. Povienje nadnice pretpostavlja gomilanje kapitala i dovodi do njega, te proizvod rada suprotstavlja, dakle, radniku kao njemu sve vie tudj. Podjela rada ini ga isto tako sve jednostranijim i zavisnijim kao to dovodi ne samo do konkurencije ljudi nego i do konkurencije strojeva. Budui da je radnik unien od stroja, moe mu se stroj suprotstaviti kao konkurent. Napokon, kao to gomilanje kapitala poveava kvantitet industrije, dakle radnika, isti taj kvantitet industrije donosi pomou te akumulacije vei kvantitet proizvodnje, koja postaje prekomjerna i zavrava ili tako da jedan veliki dio radnika ostavlja bez posla, ili njihovu nadnicu reducira na najbedniji minimum.

To su posljedice drutvenog stanja koje je radniku najpovoljnije, naime, stanje bogatstva koje raste i napreduje.

Ali to stanje rasta mora, napokon, ipak jednom dostii svoj vrhunac. Kakav je tada poloaj radnika?

3. "U zemlji koja bi dostigla najvii stupanj svoga bogatstva, i nadnica i kamata od kapitala bile bi vrlo niske. Da bi zadrali zaposlenje, radnici bi jedni drugima toliko konkurisali, da bi plae bile reducirane na ono to dostaje za odranje istog broja radnika, i budui da bi zemlja bila dovoljno naseljena, taj se broj ne bi mogao poveavati."(11)Viak bi morao umrijeti.

Dakle, u drutvu koje nazaduje - progresivna bijeda radnika; u drutvu koje napreduje - komplicirana bijeda; na stupnju najveeg bogatstva - ustaljena bijeda.

Medjutim, budui da jedno drutvo, prema Smitu, nije sretno ako veina trpi(12), a budui da najbogatije stanje drutva vodi toj patnji veine i da nacionalna ekonomija (uope drutvo privatnog interesa) vodi tom najbogatijem stanju, izlazi da je nesrea drutva cilj nacionalne ekonomije.

to se tie odnosa izmedju radnika i kapitalista treba jo primjetiti da se povienje nadnice kapitalistu vie nego kompenzira smanjenjem koliine radnog vremena i da povienje nadnice i povienje kamata od kapitala djeluju na cijenu robe kao jednostavna i sloena kamata.

Stavimo se sada sasvim na stajalite nacionalnog ekonomista i uporedimo idui za njim teorijske i praktine zahtjeve radnika.

On nam kae da prvobitno i teorijski sav proizvod rada pripada radniku. Ali on nam istovremeno kae da u zbiljnosti radniku pripada najmanji i najneophodniji dio proizvoda; samo toliko koliko je potrebno da egzistira, ali ne kao ovjek, nego kao radnik, da ne razmnoava ovjeanstvo, nego robovsku klasu radnika.

Nacionalni ekonomist nam kae da se radom sve kupuje i da je kapital samo nagomilani rad, ali on nam istovremeno kae da radnik, daleko od toga da bi sve mogao kupiti, mora prodati sebe i svoju ovjenost.

Dok zemljina renta neradnog zemljoposednika iznosi obino treinu proizvoda zemlje, a profit zaposlenog kapitalista ak dvostruku kamatu od novca, dotle dio koji radnik u najboljem sluaju zaradi iznosi toliko da mu od etvoro djece dvoje mora izgladnjeti i umrijeti.

Dok je rad, prema nacionalnom ekonomistu, jedino sredstvo pomou koga ovjek poveava vrijednost prirodnih proizvoda, dok je rad njegovo djelatno vlasnitvo, dotle su, prema toj istoj nacionalnoj ekonomiji, zemljoposednik i kapitalist, koji su kao zemljoposednik i kapitalist samo privilegirani i besposleni bogovi, od radnika svagdje jai i propisuju mu zakone.

Dok je rad, prema nacionalnim ekonomistima, jedina nepromjenljiva cijelina stvari, nita nije sluajnije, nita nije izloeno veim kolebanjima od cijene rada.

Dok podjela rada povisuje proizvodnu snagu rada, bogatstvo i profinjenost drutva, ona radnika osiromauje do stroja. Dok rad izaziva gomilanje kapitala, a time i rastue blagostanje drutva, radnika ini sve zavisnijim od kapitalista, dovodi ga u veu konkurenciju, nagoni ga u hajku hiperprodukcije, kojoj slijedi isto takvo opadanje proizvodnje.

Dok interes radnika, prema nacionalnim ekonomistima, nikada nije suprotan interesu drutva, dotle se drutvo uvijek i nuno suprotstavlja interesu radnika.

Prema nacionalnim ekonomistima, interes radnika nikada se ne suprotstavlja interesu drutva, 1. jer se povienje nadnice vie nego nadoknadjuje smanjenjem kvantiteta radnog vremena, pored ostalih, gore izloenih posljedica, i 2. jer u odnosu na drutvo, cjelokupan bruto-proizvod jest neto-proizvod, a neto ima znaenje samo u odnosu na privatnika.

Medjutim, da sam rad nije samo pod sadanjim uvjetima tetan i koban, nego uope, ukoliko je njegov cilj isto poveanje bogatstva, to slijedi, a da nacionalni ekonomist to i ne zna, iz njegovih izvodjenja.

* * *

Teorijski, zemljina renta i profit od kapitala su odbici od nadnice. Ali u zbiljnosti nadnica je odbitak koji zemlja i kapital daju radniku, koncesija proizvoda rada radnicima, radu.

U drutvu koje nazaduje, radnik trpi najvie. Za specifinu teinu svoga tereta on ima da zahvali svom poloaju radnika, a za teinu tereta uope - poloaju drutva.

Ali u drutvu koje napreduje propast i osiromaenje radnika proizvod su njegova rada i bogatstva koje on proizvodi. Dakle, bijeda koja proizilazi iz sutine samog dananjeg rada.

Stanje najveeg bogatstva drutva, ideal koji se ipak postepeno postie i koji je barem cilj nacionalne ekonomije kao i gradjanskog drutva, stalna je bijeda za radnike.

Samo se po sebi razumije da nacionalna ekonomija promatra proletera - tj. onoga koji, bez kapitala i zemljine rente, ivi jedino od rada i to jednostranog, apstraktnog rada - samo kao radnika. Stoga ona moe postaviti naelo da on, kao i svaki konj, mora toliko zaraditi da bi mogao

raditi. Ona ga ne promatra u njegovu slobodnom vremenu, kao ovjeka, nego

to promatranje preputa kriminalistikom pravosudju, lijenicima, religiji, statistikim tabelama, politici i nadzorniku prosjaka.

Uzdignimo se sada iznad nivoa nacionalne ekonomije i pokuajmo iz dosadanjeg, gotovo rijeima nacionalnih ekonomista datog izvodjenja, odgovoriti na dva pitanja.

1. Kakav smisao ima u razvitku ovjeanstva ta redukcija najveeg dijela

ovjeanstva na apstraktni rad?

2. Kakvu pogreku ine reformatori en detail koji ili povisuju nadnicu i na taj nain ele poboljati poloaj radnike klase ili smatraju da je jednakost nadnice (kao Prudon) cilj socijalne revolucije?

Rad se javlja u nacionalnoj ekonomiji samo u obliku djelatnosti za zaradu.

* * *

"Moe se tvrditi da su ona zaposlenja koja predstavljaju specifine sklonosti ili duu naobrazbu u cjelini postala unosnija, dok je srazmjerna plaa za mehaniku jednolinu djelatnost, koju svatko moe lako i brzo izuiti, pala pri rastuoj konkurenciji i nuno je morala pasti. A upravo je ta vrsta rada daleko najmnogobrojnija pri sadanjem stanju njegove organizacije. Ako, dakle, jedan radnik prve kategorije zaradi sedam puta vie nego to je zaradjivao otprilike prije pedeset godina, a neki radnik druge kategorije zaradjuje kao i ranije, onda, naravno, obojica zaradjuju prosjeno etiri puta vie nego ranije. Ali ako je u jednoj zemlji prva kategorija rada popunjena samo sa 1.000 ljudi, a druga s milijun ljudi, onda 999.000 nisu u boljem poloaju nego prije pedeset godina, ve su u gorem poloaju ako su istovremeno porasle cijene ivotnih potreba. I s takvim povrnim prosjenim raunanjima ljudi se zavaravaju o najmnogobrojnijoj klasi stanovnitva. Osim toga, veliina nadnice je samo jedan momenat za procjenu radnikog prihoda, jer za odmjeravanje tog prihoda bitna je u proraunu i njegova osigurana trajnost, a o tome ne moe uope biti govora u anarhiji tzv. slobodne konkurencije s njenim kolebanjima i zastojima koji se stalno vraaju. Napokon, treba jo obratiti panju na prije i sada uobiajeno radno vrijeme. Ono je, medjutim, otprilike za posljednjih 25 godina - dakle, upravo od uvodjenja strojeva koji utedjuju rad - uslijed preduzetnikove poude za zaradom poveano na 12-16 sati dnevno za engleskog radnika u manufakturi pamuka, a poveanje u jednoj zemlji i u jednoj industrijskoj grani moralo se vie ili manje pokazati i drugdje, pri svagdje jo priznatom pravu apsolutne eksploatacije siromanih od strane bogataa." (ulc: Kretanje proizvodnje, str. 65.)(13)"ak i kad bi bilo istinito, kao to je lano, da se poveao prosjeni prihod svih drutvenih klasa, razlike i razmjerni rasponi izmedju prihoda mogu ipak postati vei, i prema tome otrije izbiti i suprotnosti izmedju bogatstva i siromatva. Dakle upravo zato to raste cjelokupna proizvodnja i to se u istoj mjeri u kojoj se to dogadja umnoavaju i potrebe, poude i zahtjevi, moe porasti relativno siromatvo, dok se apsolutno smanjuje. Samojed nije siromaan uz riblje ulje i pokvarene ribe, jer u njegovom zatvorenom drutvu svi imaju jednake potrebe. Ali, u jednoj dravi koja napreduje, koja je otprilike u toku jednog decenija poveala svoju cjelokupnu proizvodnju za jednu treinu u odnosu na drutvo, radnik koji prije i poslije 10 godina jednako zaradjuje nije ostao jednako imuan, nego je postao siromaniji za jednu treinu." (Ibid., str. 65-66.)

Ali nacionalna ekonomija poznaje radnika samo kao radnu ivotinju, kao ivotinju koja je svedena na najneophodnije tjelesne potrebe.

"Da bi se jedan narod duhovno slobodnije obrazovao, ne smije vie biti u ropstvu svojih tjelesnih potreba, ne smije vie biti rob tijela. Prije svega, mora mu ostati vremena da bi mogao i duhovno raditi i duhovno uivati. Napredak u organizaciji rada stvara to vrijeme. Uz nove pogonske snage i poboljane strojeve jedan jedini radnik u tvornicama pamuka sada esto

izvrava posao stotine, tovie 250-350 prijanjih radnika. Sline su posljedice u svim granama proizvodnje, jer se spoljanje prirodne snage sve vie primoravaju da uestvuju u ljudskom radu. Ako je za podmirenje jednog kvantuma materijalnih potreba ranije bio potreban utroak vremena i

ljudske snage koji se kasnije smanjio za polovinu, istovremeno je za toliko proiren prostor za duhovno stvaranje i uivanje, bez ikakvih gubitaka za ulnu ugodnost. Ali i o podjeli plena koji otimamo starom Kronosu na njegovom vlastitom podruju, odluuje jo kocka slijepog, nepravednog sluaja. U Francuskoj je izraunato da bi za zadovoljenje svih materijalnih interesa drutva pri sadanjem stupnju proizvodnje bilo dovoljno prosjeno radno vrijeme od pet sati dnevno na svakog za rad sposobna ovjeka... I pored utede vremena uslijed usavravanja strojeva, za mnogobrojno stanovnitvo trajanje robovskog rada se u tvornicama samo povealo." (Ibid., str. 67-68.)

"Prelaenje od sloenoga runog rada (na mainski) pretpostavlje rastavljanje toga rada u njegove jednostavne operacije. Ali u poetku e strojevima pripasti samo jedan dio operacija koje se jednolino ponavljaju, a drugi dio ljudima. Prema prirodi stvari i prema iskustvima koja se podudaraju, takva neprekidna jednolina djelatnost tetna je kako za duh, tako i za tijelo; i tako pri toj povezanosti strojeva s obinom podjelom rada medju mnogobrojnim ljudskim rukama moraju izii na vidjelo i sve tete takve podjele rada. Te tete pokazuju se, medju ostalim, u veoj smrtnosti tvornikih radnika... Ta velika razlika, koliko ljudi rade pomou strojeva a koliko kao strojevi..., nije uzimana u obzir." (Ibid., str. 69.)

"Ali u budunosti narodnog ivota ove nerazumne prirodne snage koje djeluju u strojevima bit e nai robovi i kmetovi." (Ibid., str.74.)

"U engleskim je predionicama zaposleno samo 158.818 mukaraca i 196.818 ena. Na svakih 100 radnika u tvornicama pamuka grofovije Lankaster

dolaze 103 radnice, a u kotskoj ak 209. U Engleskim tvornicama lana u

Lidsu je na 100 radnika mukaraca bilo 147 ena; a u Drudenu i na istonoj obali kotske ak 280. U Engleskim tvornicama svile... mnogo radnica; u tvornicama vune koje zahtevaju veu fiziku snagu, vie mukaraca... I u sjevernoamerikim tvornicama pamuka bilo je zaposleno u godini 1833. pored 18.593 mukarca nita manje nego 38.927 ena. Dakle, promjenom u organizaciji rada enskom rodu je pripao iri krug privredne djelatnosti... ene imaju samostalni ekonomski poloaj... oba spola su medjusobno vie pribliena u svim socijalnim odnosima." (Ibid., str. 71, 72.)

"U engleskim predionicama koje se pokreu pomou pare i vode radilo je

1835. godine: 20.558 djece izmedju 8 i 12 godina; 35.867 izmedju 12 i 13 godina i, napokon, 108.208 izmedju 13 i 18 godina... Dalji napredak mehanike, budui da sve vie uzima ljudima iz ruku sva jednolina zanimanja, djeluje, naravno, tako da se postepeno popravljalo to nepovoljno stanje. No samom tom brem napretku stoji na putu jo i okolnost da kapitalisti mogu sebi na najlaki i najjeftiniji nain prisvojiti snage donjih

klasa, pa i snage djece, tako da ih koriste i troe umjesto pomonog sredstva mehanike." (ulc, Kretanje proizvodnje, str. 70, 71.)

"Lord Bruem dovikuje radnicima: 'Postanite kapitalisti!'... Nevolja je u tome to milijuni mogu doi do oskudne zarade samo napornim tjelesnim radom koji rastrojava, koji moralno i duhovno osakauje; pa ak i nesreu, tj. to su pronali takav rad, moraju smatrati sreom." (Ibid., str. 60.)

"Pour vivre donc, les non-proprietaires sont obliges de se mettre directement ou indirectement au service des proprietaires. c'est-a-direcous leur dependance." (Pecqueur, Theorie nouvelle d'economie soc. etc., p. 409.)(14)Domestiques - gages; ouvriers - salaires; employes - traitement ou emoluments. (Ibid., str. 409, 410.)

"Louer son travail", "preter son travail a l'interet", "travailler a la place d'autrui."

"Louer la matiere du travail", "preter la matiere du travail a l'interet", "faire travailler autrui a sa place". (Ibid., str. 411.)

"Cette constitution economique condamne les hommes a des metiers tellement abjects, a une degradation tellement desolante et amere, que la sauvagerie apparait en comparaison, comme une royale condition"(l. c., p.

417-418). "La prostitution de la chair non-proprietaire sous toutes les formes"(str. 421. i slij.). Skupljai krpa.

. Laudn u spisu Solution du probleme de la population, etc., Paris 1842(15), procjenjuje broj bludnica u Engleskoj na 60-70.000. Broj femmes d'une vertu douteuse je isto toliki (str. 228).

"La moyenne de vide de ces infortunees creatures sur le pave, apres qu'elles sont entrees dans la carriere du vice, est d'environ six ou sept ans. De maniere que pour maintenir le nombre de 60.000 a 70.000 prostitutees, il doit y avoir, dans les 3 royaumes, au moins 8.000 a 9.000 femmes qui se vouent a cet infame metier chaque annee, ou environs vingt-quatre nouvelles victimes par jour, ce qui est la moyenne d'une par heure; et consequemment, si la meme proportion a lieu sur toute la surface du globe, il doit y avoir constamment un million et demi de ces malheureuses."(Ibid., p. 229.)

"La population des miserables croit avec leur misere, et... c'est a la limite extreme du denuement que les etres humains se pressent en plus grand nombre pour se disputer le droit de souffrir... En 1821, la population de l'Irlande etait de 6.801.827. En 1831, elle s'etait elevee a 7.764.010; c'est

14% d'augmentation en dix ans. Dans le Leinster, province ou il ya le plus d'aisance, la population n'a augmente que de 8%, tandis que, dans le Connaught, province la plus miserable, l'augmentation s'est elevee a 21% (Extraits des Enquetes publiees en Angleterre sur l'Irlande, Vienne 1840)" Buret, De la misere etc., t. I, p. 36-37.(16)Nacionalna ekonomija promatra rad apstraktno kao stvar; le travail est une marchandise; ako je cijena visoka, znai da se roba mnogo trai; ako je niska, onda se mnogo nudi; comme marchandise, le travail doit de plus en plus baisser de prix; na to prisiljava djelomino konkurencija izmedju kapitalista i radnika, djelomino konkurencija medju radnicima.

"... la population ouvriere, marchande de travail, est forcement reduite a la plus faible part du produit... la theorie du travail marchandise est-elle autre chose qu'une theorie de servitude deguisee? (l. c., p. 43). Pourquoi donc n'avoir vu dans le travail qu'une valeur d'echange?" (ib., p. 44.)

Velike radionice kupuju prvenstveno rad ene i djece, jer taj stoji manje nego rad mukaraca(l.c.).

"Le travailleur n'est point, vis-a-vis de celui qui l'emploie, dans la position d'un libre vendaur... le capitaliste est toujours libre d'employer le travail, et l'ouvrier est toujours force de le vendre. La valeur du travail est completement detruite, s'il n'est pas vendu a chaque instant. Le travail n'est susceptible ni d'accumulation, ni meme d'epargne, a la difference des veritables (marchandises).

Le travail c'est la vie, et si la vie ne s'echange pas chaque jour contre des aliments, elle suoffre et perit bientot. Pour que la vie de l'homme soit une marchandise, il faut donc admettre l'esclavage."(l.c., p. 49-50)Ako je, dakle, rad roba, onda je on roba s najnesretnijim svojstvima. Medjutim, on to nije ni po nacionalnoekonomskim naelima, jer nije le libre resultat d'un libre marche. Sadanji ekonomski reim

"abaise a la fois et le prix et la remuneration du travail; il perfectonne l'ouvrier et degrade l'homme." (l. c., p. 52-53) "L'industrie est devenue une guerre et le commerce un jeu." (l. c., p. 62)"Les machines a travailler le coton (u Engleskoj) predstavljaju rad 84 000

000 radnika koji rade runo." (l. c., p. 193, bel.)Industrija se dosad nalazila u stanju osvajakog rata:

"ella a prodigue la vie des hommes qui composaient son armee avec autant d'indifference que les grands conquerants. Son but etait la possession de la rishesse, et non le bonheur des hommes". (Buret, l. c., p. 20.) "Ces interets (sc. economiques) librement abandonnes a euxmemes... doivent necessairement entrer en conflict; ils n'ont d'autre arbitre que la guerre, et les decisions de la quere donnet aux uns la defaite et la mort, pour donner aux autres la victoire... C'est dans le conflict des forces opposees que la sience cherche l'ordre et l'equilibre: la guerre perpetuele est selon elle le seul moyen d'obtenir la paix; cette guerre s'appele la concurrence". (l. c., p. 23)

Da bi se uspjeno vodio, industrijski rat zahtjeva mnogobrojne armije koje moe na istoj taki nagomilati i obilno desetkovati. A vojnici te armije ne podnose napore koji im se nameu niti iz devoument, niti iz dunosti, nego samo da bi izbjegli okrutnu neminovnost gladi. Svojim efovima nisu ni privreni ni zahvalni; efovi se prema svojim potinjenima nisu odnosili sa osjeajem naklonosti; oni ih ne poznaju kao ljude, nego samo kao orudja za proizvodnju koja moraju donositi to vie i troiti to manje. Ove grupe radnika, sve vie ugnjetavane, nisu ak sigurne ni da e uvijek biti zaposlene; industrija koja ih je sakupila dozvoljava im da ive samo dok su im potrebni, a im ih se moe osloboditi, naputa ih bez ikakvog premiljanja; nasuprot tome, radnici su primorani da nude svoju linost i snagu po cijeni koja im se daje. Ukoliko je rad koji im se daje dui, muniji, odvratniji, utoliko su manje plaeni; ima nekih koji se esnaestoasovnim radom na dan, uz neprestano naprezanje, jedva mogu kupiti pravo da ne umru. (l.c., p. 68, 69)"Nous avons la conviction... partagee... par les commissaires charges de l'enqute sur la condition des tisserands a la main, que les grandes villes industrielles perdraient, en peu de temps, leur population de travailleurs, si elles ne recevaient, a chaque instant des campagnes voisines, des recrues continuelles d'hommes sains, de sang nouveau."(l. c., p. 362)Napomene

9) Marks se oslanja na Smitovo djelo u francuskom prijevodu od armena Garnijea Recherches sur la nature et les causes de la richesse des nations. Traduction nouvelle, avec les notes et observations, Pariz 1802, i citate navodi po njemu.

10) Adam Smit, Recherches sur la nature et les causes de la richesse des nations, Pariz 1802, t. II, p.162.11) Isto djelo, tom I, str. 193.

12) Isto djelo, tom I, str. 159-160.13) Wilhelm Schulz, Die Bewegung der Production. Eine geschichtlich-statistische Abhandlung zur Grundlegung einer neuen Wissenschaft des Staats und der Gesellschaft, Zurich und Winterhur 1843.

14) C. Pecquer, Theorie nouvelle d'economie sociale et politique, ou etudes sur l'organisation des societes, Pariz 1842.

15) Charles Loudon, Solution du probleme de la population et de la subsistance, soumise a un medecin dans une serie de lettres, Pariz 1842.

16) Eugene Buret, De la misere des classes laborieuses en Angleterre et en France, Pariz

1840.

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis (nastavak)] Profit od kapitala

1. Kapital

1. Na emu se osniva kapital, tj. privatno vlasnitvo na proizvode tudjeg rada?

"Ako se sam kapitel ne svodi na kradju i prevaru, njemu je ipak potrebna pomo zakonodavstva da bi se nasljedstvo uinilo svetim" (Sej, tom I, str.

136, biljeka).(17)Kako se postaje vlasnik proizvodnih kapitala? Kako se postaje vlasnik proizvoda koji se stvaraju pomou tih kapitala?

Pomou pozitivnog prava. (Sej, tom II, str. 4.)

to se stjee kapitalom, nasljedstvom jednog velikog imanja, na primjer? "Netko tko, na primjer, nasljedi veliko imanje, ne stjee, dodue, na taj nain

neposredno i politiku mo. Vrsta moi koju mu taj posjed neposredno i

direktno prenosi, to je mo kupovanja, to je pravo zapovedanja nad svim radom drugih ili nad svim proizvodima toga rada koji na tritu trenutno postoje." (Smit, tom I, str. 61)

Kapital je, dakle, upravljaka vlast nad radom i njegovim proizvodima. Kapitalist posjeduje tu vlast ne zahvaljujui svojim linim ili ljudskim svojstvima, nego kao vlasnik kapitala. Njegova mo jest kupovna mo njegovog kapitala, kojoj se nita ne moe opirati.

Mi emo kasnije vidjeti kako kapitalist pomou kapitala vri svoju vlast nad radom, a onda emo vidjeti vlast kapitala nad samim kapitalistom.

to je kapital?

"Une certaine quantite de travail amasse et mis en reserve." (Smith, tom II, p.

312.)

Kapital je nagomilani rad.

2. Zaliha, fonds, Stock je svako gomilanje proizvoda zemlje i manufakturnog rada. Glavnica se naziva kapiatlom tek onda kad svom vlasniku daje prihod ili dobitak. (Smith, tom II, str. 191.)

2. Dobit od kapitala

Profit ili dobit od kapitala sasvim je razliit od nadnice. Ova se razliitost pokazuje na dvostruki nain: prvo, dobit od kapitala se u potpunosti odrdjuje prema vrijednosti uloenog kapitala, iako rad oko nadgledanja i upravljanja kod razliitih kapitala moe biti jednak. Zatim, u velikim tvornicama je taj cjelokupni rad povjeren glavnom inovniku, ija plaa ne stoji ni u kakvoj vezi s kapitalom iji uinak on nadgleda. Iako se rad

vlasnika svodi ovdje gotovo na nulu, on ipak zahtjeva profite razmjerno svom kapitalu. (Smit, tom I, str. 97-99.)

Zato kapitalist zahtjeva ovu proporciju izmedju dobiti i kapitala? On ne bi imao interesa da upoljava radnike kad od prodaje njihova

proizvoda ne bi oekivao vie nego to je nuno da bi nadnoknadio kapital koji je dao kao predujam za nadnice, niti imao interesa da radije uloi veliku nego malu sumu novca kad njegov profit ne bi bio razmjeran opsegu uloenog kapitala. (Tom I, str. 96, 97.)

Kapitalist vue, dakle, prvo, dobit na nadnicu, drugo, na predujmljene sirovine.

U kakvom se odnosu nalazi dobit prema kapitalu?

Ako je ve teko da se odredi obina srednja stopa nadnice na datom mjestu i u (datom) vremenu, jo je tee procjeniti dobit kapitala. Promjene u cijeni roba s kojima kapital trguje, srea i nesrea njegovih rivala i muterija, hiljadu drugih sluajeva kojima su robe izloene kako za vrijeme transporta tako i u skladitima, izazivaju promjenu u profitu svakog dana i gotovo svakog sata. (Smit, sv. I, str. 179, 180.) Koliko god je sad nemogue s preciznou odrediti dobit od kapitala, o njemu ipak moemo stvoriti predodbu prema kamati od novca. Tko s novcem moe mnogo zaraditi, taj mnogo daje za mogunost da se s njim poslui, a ako malo zaradi njegovim posredstvom, onda daje malo. (Smit, sv. I, str. 181.) Proporcija koja se mora odrati izmedju obine kamatne stope i stope iste dobiti nuno se mijenja s porastom ili padom dobiti. U Velikoj Britaniji se rauna da je dvostruka kamata ono to trgovci nazivaju un profit honnte, modere, raisonnable;to su izrazi koji nita drugo ne kau, ve da je to obian i uobiajan profit. (Smit, tom I, str. 198.)

Koja je najnia stopa dobiti? A koja je najvia?Najnia stopa obine dobiti od kapitala morab uvijek biti neto via nego to je nuno da bi kompenzirala sluajne gubitke, kojima je izloeno svako ulaganje kapitala. Ovaj surplus je zapravo dobit ili le bnfice net. Isto tako stvar stoji sa najniim iznosom kamatne stope. (Smit, tom I, str. 196.)

Najvia stopa do koje se mogu popeti obini profiti jeste ona koja u veini rob u cjelini oduzima zemljinu rentu i svodi nadnicu za dostavljenu robu na najniu cijenu, samo na izdravanje radnika za vrijeme rada. Radnik se

uvijek mora hraniti na jedan ili drugi nain dok god se koristi u dnevnom

poslu; zemljina renta moe sasvim otpasti. Primjer: u Bengaliji, ljudi indijske trgovake kompanije. (Smit, tom I, str. 197, 198.)

Osim svih koristi neznatne konkurencije koje kapitalist u ovom sluaju smije iskoriavati, moe on na astan nain drati trinu cijenu iznad prirodne cijene:

Prvo, pomou trgovake tajne ako je trite jako udaljeno od onih koji ga opskrbljuju; naime, pomou zataivanja promjene cijene, njenog povienja iznad prirodnih stanja. To zataivanje dovodi do toga da drugi kapitalisti ne ulau svoj kapital u tu granu.

Zatim pomou tvornike tajne, koja omoguava kapitalisti s manjim proizvodim trokovima a s vie profita dostavlja svoju po istim ili ak niim cijenama nego njegovi konkurenti. - (Prevara pomou zataivanja nije nemoralna? Burzovna trgovina.) - Dalje: gdje je proizvodnja vezana za odredjeno mjesto (na primjer, skupoceno vino), pa efektivna potranja nikad ne moe biti zadovoljena. Napokon: pomou monopola individua i kompanija. Monopolska cijena je visoka koliko je mogue. (Smit, tom I, str. 120-124.)

Drugi sluajni uzroci koji mogu povisiti dobit od kapitala:

Stjecanje novih teorija ili pojava novih trgovakih grana esto uveavaju dobit od kapitala, ak i u bogatoj zemlji, jer starim trgovakim granama odvlae jedan dio kapitala, umanjuju konkurenciju, trite opskrbljuju s malo roba, ije cijene onda rastu; trgovci tim robama mogu onda za posudjeni novac platiti vee kamate. (Smit, tom I, str. 190.)

Ukoliko se jedna roba vie obradjuje, ukoliko postaje pradmet manufakture, raste onaj dio cijene koji se dijeli na nadnicu i profit u odnosu na dio koji sainjava zemljinu rentu. Napretkom koji na toj robi postie runi rad ne uveava se samo broj profita, nego je svaki sljedei profit vei od prethodnoga, jer je kapital iz kojeg on proistie uvijek nuno vei. Kapital

koji zapoljava tkalce uvijek je nuno vei od onoga koji zapoljava prelce, jer ne nadomjeta samo ovaj poslednji kapital i njegov profit, nego osim toga

daje i tkalcima nadnice, a dobit mora uvijek biti u nekoj proporciji s kapitalom. (Smit, tom I, 102, 103.)

Dakle, sve vea koliina ljudskog rada u prirodnom proizvodu i obradjenom prirodnom proizvodu ne poveava nadnicu, nego poveava djelimino broj kapitala koji dobivaju, a djelomino razmjer svakog slijedeeg kapitala prema prathodnome.

O profitu koji kapitalist vue iz podjele rada bit e govora kasnije.

On dobiva dvostruko: prvo od podjele rada, drugo, uope od poveanja koliine ljudskog rada u prirodnom proizvodu. Ukoliko je u nekoj robi vei udio koji unosi ovjek, utoliko je vea dobit od mrtvog kapitala.

U jednom istom drutvu prosjena stopa profita od kapitala mnogo je blia istom nivou nego plaa razliitih vrsta rada (tom I, str. 228). Kod razliitih ulaganja kapitala mijenja se uobiajna stopa profita prema veoj ili manjoj sigurnosti da e kapital biti vraen. "Stopa profita raste s rizikom, iako ne u potpunoj proporciji". (Ibid., str. 226, 227.)

Razumije se samo po sebi da dobiti od kapitala rastu i uslijed olakica ili pojeftinjenja sredstava cirkulacije (na primjer, papirnog novca).

3. Vladavina kapitala nad radom i motivi kapitalista

Jedini motiv kojim se posjednik kapitala rukovodi pri ulaganju u argikulturu ili manufakrturu ili u posebnu granu trgovine en gros ili en detail, jesu

izgledi za njegov vlastiti profit. Nikada mu ne pada na pamet da prorauna koliko e produktivnog rada zaposliti svaka od tih vrsta ulaganja, ili koliko e uveati vrijednost godinjeg proizvoda zemljita i rada svoje zemlje. (Smit,

tom II, str. 400, 401.)

Najkorisnije ulaganje kapitala za kapitalistu jest ono koje mu uz istu sigurnost daje najveu dobit. To ulaganje nije uvijek najkorisnije za drutvo; najkorisnije je ono koje je usmjereno na izvlaenje koristi iz proizvodnih snaga prirode. (Sej, tom II, str 131.)

Najvanije operacije rada uredjuju se i vode prema planovima i spekulacijama onih koji ulau kapital; a cilj koji oni sebi postavljaju u svim tim planovima i operacijama jeeste profit. Dakle: stopa profita ne raste kao zemljina renta i nadnica s blagostanjem drutva, i ne pada kao one s njegovim opadanjem. Naprotiv, ta stopa je prirodno niska u bogatim zemljama, a visoka u siromanim zemljama; ali nikad nije tako visoka kao u zemljama koje najbre jure u susret svojoj propasti. Dakle, interes te klase nije u istoj vezi s opim interesom drutva kao interes obeju drugih klasa... Poseban interes onih koji se bave posebnom trgovakom ili manufakturnom granom uvijek je u stanovitom smislu razliit od interesa publike, a esto mu je ak i neprijateljski suprostavljen. Interes je trgovca da uvijek proiruje trite i ogranii konkurenciju prodavaa... To je klasa ljudi iji interes nikad nee biti egzaktno isti kao interes drutva, klasa koja je openito zainteresirana da publiku prevari i nadmudri. (Smit, tom II, str. 163-165.)

4. Akumulacija kapitala i konkurencija medju kapitalistima

Umnoavanje kapitala koje povisuje nadnicu tei tome da smanji dobit kapitalista konkurencijom medju kapitalistima. (Smit, tom I, str. 179.)

"Ako, na primjer, kapital koji je potreban sitnoj trgovini jednog grada bude podeljen medju dva razliita trgovca, konkurencija e uiniti da e svaki od njih prodavati jeftinije nego kad bi se kapital nalazio u rukama jednog jedinog trgovca; a kad je podeljen medju 20, konkurencija e biti upravo za toliko aktivnija i utoliko manje e biti data mogunost da es oni medjusobno sporazumevaju da povise cijenu svoje robe. (Smit, tom II, str. 372, 373.)

Budui da mi sada ve znamo da su cijene monopola maksimalno visoke, jer je ak i s obinog nacionalnoekonomskog gledita interes kapitalista suprotan interesima drutva, jer povienje dobiti od kapitala djeluje na cijenu robe kao sloena kamata (Smit, tom I, str. 190-201), izlazi da je konkurencija jedina pomo protiv kapitalista koji prema navodu nacionalne ekonomije djeluje jednako blagotvorno na povienje nadnice kao i pojeftinjenje roba u korist potroake publike.

Ali konkurencija je mogua samo tako ako se kapitali umnoe, i to u mnogo ruku. Nastajanje mnogih kapitala mogue je samo pomou mnogostrane akumulacije, jer kapital uope nastaje samo pomou akumulacije, a mnogostrana akumulacija nuno se obre u jednostranu. Konkurencija medju kapitalima uveava akumulaciju medju kapitalima. Akumulacija, koja je u uslovima privatnog vlasnitva konkurencija kapitala u malo ruku, uope je nuna konzekvencija kad se kapitali prepuste svom prirodnom toku, a to prirodno odrdjenje kapitala probija sebi pravi slobodni put tek konkurencijom.

uli smo da je dobit od kapitala srazmjerna njegovoj koliini. Zatim, bez obzira na namjernu konkurenciju, veliki se kapital, dakle, srazmjerno svojoj koliini akumulira bre nego mali kapital.

Prema tome, akumulacija velikog kapitala je mnogo bra od akumulacije maloga bez obzira na konkurenciju. Ali slijedimo dalje taj razvoj.

Umnoavanjem kapital smanjuju se profiti od kapitala pomou konkurencije. Dakle, prije svega trpi mali kapitalist.

Umnoavanje kapital i velik broj kapitala pretpostavlja, nadalje, progresivno bogaenje zemlje.

"U zemlji koja je dospjela do vrlo visokog stupnja bogatstva uobiajna stopa dobiti je tako malena da je kamatna stopa, iju isplatu ta dobit omoguava, suvie niska da bi drugi ljudi, osim najbogatijih, mogli ivjeti od kamate na novac. Dakle, svi ljudi srednjeg imovnog stanja moraju uloiti svoj kapital, baviti se nekim poslom ili se interesirati za neku granu trgovine." (Smit, tom I, str. 197.)

Ovo stanje je omiljeno stanje nacionalne ekonomije.

"Proporcija koja postoji izmedju sume kapital i dohodka svagdje odredjuje proporciju u kojoj e se nalaziti industrija i besposliarenje; gdje kapitali odnesu pobjedu, tamo vlada industrija; gdje pobede prihodi, vlada besposliarenje." (Smit, tom II, str. 235.)

Kako stoji s ulaganjem kapitala u toj poveanoj konkurenciji?

"S umnoavanjem kapitala mora se sukcesivno poveavati kvantitet fonds

a preter a interet; uveanjem tog novca kamata postaje manja, 1. jer pada trina cijena svih stvari ukoliko se vie poveava njihov kvantitet, 2. jer umnoavanjem kapital u jednoj zemlji postaje tee uloiti nov kapital na koristan nain. Time to posjednik jednog kapitala ini sve mogue napore da se domogne posla koji je zauzeo drugi kapital, poveava se konkurencija medju raznim kapitalima. Ali veinom se on ne moe nadati da e taj drugi kapital istisnuti s njegova mjesta drukije sem ponudom da e poslovati pod boljim uvjetima. On ne samo to mora prodavati stvari jeftinije nego ih esto mora i kupovati skuplje da bi naao priliku za prodaju. Ukoliko se odredjuje vie kapitala za odravanje proizvodnog rada, utoliko postaje vea potranja za radom: radnici lako nadju zaposlenje, ali kapitalisti teko nadju radnike. Zbog konkurencije kapitalista penje se nadnica i padaju prihodi." (Smit, tom II, str. 358, 359.)

Sitni kapitalist ima, dakle, na izbor: 1. ili da svoj kapital pojede, jer vie ne moe ivjeti od kamate, dakle, da prestane biti kapitalist; 2. da se sam prihvati posla, da svoju robu jeftinije prodaje i skuplje kupuje nego bogatiji kapitalisti i da plaa povienu nadnicu; dakle, budui da je trina cijena zbog predpostavljanje visoke konkurencije ve vrlo niska, da se upropasti. Ako, naprotiv, veliki kapitalist eli istisnuti maloga, on ima, njemu nasuprot, sve prednosti koje kapitalist ima nasuprot radniku. Vei kvantitet njegova kapitala nadomjeta mu manje donitke, a on moe podnositi ak i momentane gubitke sve dok manji kapitalist ne bude upropaen i dok on

ne bude oslobodjen te konkurencije. Tako on sebi akumulira dobitke malog kapitaliste.

Dalje: veliki kapitalist kupuje uvijek jeftinije nego maleni, jer kupuje masovnije. On moe, dakle, bez tete prodavati masovnije.

Ali ako pad kamate od novca pretvori srednje kapitaliste iz rentijer u poduzetnike, onda umnoavanje poslovnog kapitala i manji dobitak koji zbog toga slijedi izazivaju obratno pad kamate od novca.

"Time to se smanjuje korist koja se moe vui od upotrebe kapitala, smanjuje se nuno i cijena koja se moe platiti za upotrebu toga kapitala." (Smit, tom II, str. 359.)

"Ukoliko se bogatstvo, industrija, stanovnitvo vie uveavaju, utoliko se vie smanjuje kamata od novca, dakle dobit kapitalista; ali oni sami se za to ne poveavaju sporije, ve jo bre nego prije, uprkos smanjenju dobitaka... Veliki kapital, iako s malim dobicima, umnoava se openito mnogo bre

nego mali kapital s velikim dobicima. Para ide na paru, kae poslovica." (Tom

I, str. 189.)

Ako se, dakle, tom velikom kapitalu suprostave sasvim maleni kapitali s malenim dobicima, kao to je to pod pretpostavljenim stanjem jake konkurencije, on ih onda potpuno unitava.

Nuna posljedica u toj konkurenciji jest onda ope pogoranje kvaliteta roba, krivotvorenje, prevara u proizvodnji, masovno trovanje, kao to se pokazuje

u velikim gradovima.

Nadalje vana je okolnost u konkurenciji velikih i malenih kapitala odnos

capital fixe i capital circulant.

"Capital circulant je kapital koji se primjenjuje za proizvodnju sredstava za ivot, u manufakturi ili tgorvini. Taj tako uloeni kapital ne daje svom vlasniku prihod ili profit dok je u njegovom posjedu ili dok ostaje u istom obliku. Iz njegove ruke on neprestano ide u odedjenom obliku da bi se vratio u drugom i donosi profit samo pomou tog sukcesivnog pretvaranja i zamjenjivanja. Capital fixe sastoji se iz kapitala koji je uloen u poboljanje zemlje, u kupovanje strojeva, orudja, alata i slinih stvari." (Smit, tom II, str.

197, 198.)

"Svaka uteda u rashodima stalnog kapitala jeste porast iste dobiti. Cjelokupni kapital svakog poduzetnika nuno se dijeli na capital circulant i capital fixe. Ako suma kapitala ostaje ista, jedan dio e biti utoliko manji ukoliko je drugi vei. Capital circulant daje mu materijal i nadnice, i pokree proizvodnju. Dakle, svaka uteda u capital fixe koja ne umanjuje proizvodnu snagu rada uveava kapital (fonds)." (Smit, tom II, str. 226.)

Od samog poetka se vidi da je odnos capital fixe i capital circulant mnogo povoljniji za velike nego za manje kapitaliste.Krupni bankar treba samo neznatno vie capital fixe nego vrlo maleni bankar.Njegov capital fixe ograniava se na izdatke za poslovnu kancelariju. Orudja velikog zemljoposjednika ne uveavaju se srazmjerno veliini njegova zemljita. Isto tako je kredit, u kojem veliki kapitalist ima prednosti nad manjim, utoliko vea uteda u capital fixe, naime u novcu koji kapitalist uvijek mora imati u gotovu. Napokon, razumije se da tamo gdje je gotovo sav runi rad postao tvorniki rad, malenom kapitalistu nije dovoljan ni njegov cjelokupni kapital da bi posjedovao samo potrebni capital fixe. On sait que les travaux de la grande culture n'occupent habituellement qu'un petit nombre de bras.

Uope, pri akumulaciji velikih kapitala srazmjerno se vri koncetracija i pojednostavljivanje capital fixe u poredjenju s manjim kapitalistima. Veliki kapitalist uvodi sebi neku vrstu organizacije orudja rada.

"Isto tako u podruiju industrije svaka manufaktura i tvornica ve ire povezivanje veeg predmetnog imetka s mnogobrojnim i mnogovrsnim intelektualnim sposobnostima i tehnikim umijeima za zajedniki cilj proizvodnje... Gdje zakonodavstvo odrava zemljino vlasnitvo u velikim masama, viak rastueg stanovnitva prelazi na zanatski rad, a podruje na kojem se uglavnom skuplja vei broj proletera jeste, dakle, industrija, kao u Velikoj Britaniji. Gdje, medjutim, zakonodavstvo dozvoljava stalno parceliranje zemljita, tu se, kao u Francuskoj, poveava broj malenih i zadunih vlasnika, koje neprestano usitnjavanje posjeda baca u klasu siromanih i nezadovoljnih. Ako je, napokon, to komadanje i prezaduivanje

dotjerano do vieg stupnja, veliki zemljoposjed opet guta mali, kao to i krupna industrija unitava sitnu; budui da se sada opet stvaraju vei kompleksi dobara, velik broj siromanih radnika, koji naprosto nisu vie potrebni za obradjivanje zemljita, navaljuju opet u industriju." (ulc,Kretanje proizvodnje, str. 58, 59.)

"Zbog promjene u nainu proizvodnje, a osobito primjenom strojeva, karakter rob iste vrste postaje drugaiji. Samo iskljuenjem ljudske snage postalo je mogue da se od jedne funte pamuka vrijednosti od 3 ilinga 8 pensa oprede 350 kanura, duine 167 engleskih tj. 36 njemakih milja, u trgovakoj vrijednosti od 25 gvineja." (Ibid., str. 62.)

Za posljednjih 45 godina u Engleskoj su se cijene vunenih tkanina smanjile u prosjeku za 11/12, a prema Maralovim proraunima, ista koliina proizvodnje za koju se 1814. godine jo plaalo 16 ilinga sada se izradjuje za 1 iling 10 pensa. Vea jeftinoa industrijskih proizvoda poveala je potronju kako u unutranjosti tako i na tritima u inozemstvu; s tim je povezano jo i to da se u Velikoj Britaniji broj radova u pamunoj industriji ne samo nije smanjio posle uvodjenja strojeva nego se od 40 000 popeo na

1 milijun. to se tie zarde industrijskih poduzetnika i radnika, usljed konkurencije medju prvima nuno se smanjio njihov prihod srazmjerno kvantitetu proizvoda koje oni isporuuju. U godinama 1820-1833. bruto zarada fabrikanata u Manesteru pala je po komadu prostog platna od 4 ilinga 1_ penija na 1 iling 9 penija. Da bi se nadnoknadio taj gubitak, proiren je za toliko vie opseg proizvodnje. Posljedica toga da u pojedinim industrijskim gradovima nastaje djelomina hiperprodukcija, da nastaju esti bankroti, zbog ega unutar klase kapitalista i gospodara rada dolazi do nesigurnog kolebanja posjeda, to proletarijatu pridodaje jedan dio ekonomski upropaenih; da esto i iznenadno obustavljanje ili smanjivanje rada postaje nuno, a) tete koje otuda proizilaze klasa najamnih radnika uvijek gorko osjea." (Ibid., str. 63.)

"Louer son travail, c'est commencer son esclavage; louer la matiere du travail, c'est constituer sa liberte... Le travail c'est l'homme, la matiere au contraire n'est rien de l'homme." (Pecquer, Theor. soc. etc., p. 411, 412.)

"L'element matiere, qui ne peut rien pour la creation de la richesse sans l'autre element travail, recoit la vertu magique d'etre fecind pour eux comme s' ils y avaient mis, de leur propre fait, cet indispensable element" (ibid., 1. c.). "En supposant que le travail quotiden d'un ouvrier lui rapporte en moyenne 400 fr. par an, et que cette somme suffise a chaque adulte pour vivre d'une vie grossiere, tout proprietaire de 2000 fr. de rente, de fermage, de loyer, etc., force dounc indirectement 5 hommes a travailler de 250 hommes et 1 000 000 le travail de 2500 individus (dakle, 300 miliona Luja Filipa rad 750000 radnika)."(Ibid., str. 412, 413.)

"Les propprietaieres ont recu de la loi des hommes le droit d'user et d'abuser, c'est-a-dire de faire ce qu'ils veulent de la matiere de tout travail... ils (ne) sont nullement obligs par la loi de fournir a propos et toujours du

travail aux nonproprietaires, ni de leur payer un salaire toujours saffisant etc." (l. c., p. 413.) "Libert entiere quant a la nature a la quantitete, a la qualitete, a l'opportunite de la production, a l'usage, a la consommation des richesses, a la disposition de la mataiere de tout travail. Chaqun est libre d'echanger sa chose comme il l'ented, sans autre consideration que son propre interet d'individu."(l. c., p. 413.)"La concurrence n'exprime pas autre chose que l'echange facultatif, qui lui- mme est la consequence prochaine et logique du droit individuel d'user et d'abuser des instruments de toute production. Ces trois moments economiques et la concurrence arbitraire, entrainent les consequences suivantes: chasun produit ce qu'il veut, comme il veut, quand il veut, qu il veut; produit bien ou produit mal, trop ou pas assez, trop tot ou trop tard, trop cher ou a trop bas prix; chacun ignore s'il vendra, a qui il vendra, comment il vendra, quant il vendra, ou il vendra: et il en est de meme quant aux achats. Le producteur ignore les besoins et les ressources, les demandes et les offres. Il vend quand il veunt, quand il peut, ou il veut, a qui il veut, au prix qu'il veut. Et il achete de meme. En tout cela, il est toujours le joet du hasard, l'esclave de la loi du plus fort, du moins presse, du plus riche... Tandis que sur un point il y a disette d'une richesse, sur l'autre il y a trop- plein et gaspillage. Tandis qu'un producteur vend beaucoup ou tres cher, et

a benefice enorme, l'autre ne vend rien ou vend a perte... L'offre ignore la demande, et la demande ignore l'offre. Vous produisez sur la foi d'un gout, d'une mode qui se manifeste dans le publik des consommateurs; mais deja, lorsque vous etes prets a livrer la marchandise, la fantasie a passe et s'est fixee sur un autre genre de produit... consecqences infaillibles, la permance at les encombrements ou les disettes periodiques; l'instabilite et l'avilissement des salaires et des profits; la deperdition ou le gaspillage enorme de richesses, de temps et d'efforts dans l'arene d'une concurrence acharnee."(l. c., p. 414-416.)Rikardo u svojoj knjizi (18) (Rent of land): Nacije su samo proizvodne radionice, ovjek je stroj za potronju i proizvodnju; ljudski ivot je kapital; ekonomski zakoni slijepo vladaju svijetom. Za Rikarda ljudi nisu nita, proizvod je sve. U 26. poglavlju francuskog prijevoda (19) kae se:

"II serait tout a fait indifferent pour une personne qui sur un capital de 20

000 fr. ferait 2000 fr. par an de profit, que con capital employat cent

hommes ou mille... L'interet reel, et que ses fermages et ses profits soient les memes, qu' importe qu'elle se compose de dix au de douze millions d'individus?" (Tome II, p. 194, 195.) "En verite, dit M. de Sismondi (tome II, p.

331), il ne reste plus qu'a desirer que le roi, demeure tout seul dans l'ile, en tournant constamment une manivelle (ruica) fasse accomplir, par des

automates, tout l'ouvrage de l'Angleterre." (20)"Le maitre qui achete le travail de l'ouvrier a un prix si bas qu'il suffit a peine aux besoins les plus pressents, n'est responsable ni de l'insuffisance des salaires, ni de la trop longue duree du travail: il subit lui-meme la loi qu'il

impose... ce n'est pas tant des hommes que vienit la misere, que de la puissance des choses." (Buret, 1. c., 82.)

"U Engleskoj postoje mnoga mjesta u kojima stanovnici nemaju dovoljno kapiatla za valjanu obradu zemlje. Vuna iz istonih provincija kotske mora najveim dijelom dugo putovati po zemlji po rdjavim putevima da bi bila obradjena u grofoviji Jork, jer na mjestu njene proizvodnje nema kapitala za manufakturu. U Engleskoj postoji vie malih tvornikih gradova, iji stanovnici nemaju dovoljno kapitala za transport svojoih industrijskih proizvoda na udaljena trita na kojima ih potroai trae. Trgovci su ovdje samo agenti bogatijih trgovaca koji stoluju u nekim velikim trgovakim gradovima." (Smit, t. II, p. 382.) "Pour augmenter la valeur du produit annuel de la terre et du travail, il n'y a pas d'autres moyens que d'augmenter, quant au nombre, les ouvries productifs, ou d'augmenter, quant a la puissance, la factulte productive des ouvries precedemment employes... Dans l'un et dans l'autre cas il faut presque toujours un surcroit de capital." (Smit, t. II, p.

338.)

"Dakle poto je u samoj prirodi stvari da je akumulacija kapitala nuni pretea podjele rada, rad se moe dijeliti na daljnje podvrste samo u odnosu u kojem su se kapitali postepeno nagomilali. Ukoliko se rad vie raspada u podvrste, poveava se kvantitet sirovina koje moe preraditi isti broj osoba; time to zadatak svakog radnika postaje sve jednostavniji pronalazi se mnotvo strojeva da bi se ti zadaci skratili i olakali. Ukoliko se, dakle, podjela rada vie proiruje, nuno je, da bi iosti broj radnika bio stalno zaposlen, da se unaprijed nagomila zaliha sredstava za ivot, zaliha sirovina, orudja i alata, koja je mnogo vea nego to je to ranije bilo potrebno u uvjetima slabije razvijenosti. Broj radnika se poveava u svakoj grani u isto vrijeme kad u njoj raste podjela rada, ili im, naprotiv, poveanje njihova

broja omoguuje da se na taj nain klasificiraju i podjele." (Smit, t. II, 193,

194.)

"Kao to rad ne moe izdrati taj veliki porast proizvodnih snaga bez prathodne akumulacije kapitala, tako i akumulacija kapitala, prirodno, prouzrukuje taj porast. Naime kapitalist eli da svojim kapitalom proizvede to vie proizvoda, tei, dakle, da medju svojim radnicima uvede najprikladniju podjelu rada, da ih, ako je to mogue, snabdije najboljim strojevima. Da bi uspio u oba sluaja, njegova sredstva moraju biti srazmjerna proiirenju njegova kapitala i broju ljudi koje taj kapital moe zaposliti. Dakle, pomou porasta kapitala ne uveavaju se u jednoj zemlji samo kvantitet rada koji on pokree, nego usljed toga porasta isti kvantitet rada daje mnogo vei kvantitet proizvoda." (Smit, 1. c., str. 194, 195.)

Dakle hiperprodukcija.

"Obuhvatnije kombinacije proizvodnih snaga... u industriji i trgovini pomou ujedinjenja mnogobrojnih i mnogovrsnijih ljudskih i prirodnih snaga za pothvate u veem raznjeru. Ovdje-ondje... ve ua medjusobna veza glavnih grana proizvodnje. Tako e vlasnici velikih tvornica pokuati da istovremeno

steknu veliki zemljini posjed, da makar jedan dio sirovina koje su potrebne njihovoj industriji ne moraju nabavljati iz tree ruke; ili e sa svojim indsustrijskim pothvatima povezati trgovinu, ne samo za prodaju svojih vlastitih proizvoda nego i za kupovanje proizvoda druge vrste i za prodaju tih proizvoda svojim radnicima. U Engleskoj, gdje pojedini vlasnici tvornica katkada imaju 10-12 000 radnika... ve nisu rijetke takve veze razliitih proizvodnih grana pod jednom vodeom linosti, nisu rijetke takve manje drave ili provincije u dravi. Tako u novije vrijeme posjednici rudnika kod Birmingema preuzimaju cjelokupan proces pripremanja eljeza, koji se prije djelio na razliite poduzetnike i vlasnike. (Vidi lanak Birmingenski rudarski okrug u asopisu "Deutshe Viertejahrsschrift", (21) 3, 1838.) - Napokon, u veim deoniarskim preduzeima, koja su postala tako mnogobrojna, vidimo obuhvatne kombinacije novavih snaga mnogih uesnika s naunim i tehnikim znanjima i umjeima drugih, kojima je povjereno izvodjenje rada. Tako je kapitalistima omogueno da svoje utede na mnogovrstan nain, i to istovremeno, primjene u poljoprivrednoj, industrijskoj i trgovakoj proizvodnji, a suprotnosti izmedju interesa agrikulture, industrije i trgovine ublauju se i nestaju. Ali sama ta olakana mogunost da se kapital korisno upotrebi na razliite naine mora poveati suprotnost izmedju imunih i neimunih klasa." (ulc, 1. c., str. 40, 41.)

Golem dobitak koji stanodavci vuku od sirotinje. Le loyer stoji u obrtnom odnosu prema industrijskoj sirotinji.

Isto tako procenti od poroka ruiniranog proletarijata. (Prostitucija, pijanevanje, pretur sur gages.)

Time to se kapital i zemljoposed nalaze u jednoj ruci akumulacija kapitala raste, a njihova konkurencija pada, kao i time to kapital svojom veliinom osposobljen da kombinira razliite proizvodne grane.

Ravnodunost prema ljudima. 20 sreaka od Smita. (22)Revenu net et brut od Seja.

Napomene

17) J. B. Say, Traite d'economie politique, 3me ed., Pariz 1817.

18) David Ricardo, On the principles of political economy, and taxation, London 1817.

19) Na francuski je Rikardovo djelo preveo F. S. Konstancio, a kritike biljeke dao je .B. Sej. Drugo izdanje, koje Marks citira, pojavilo se 1835.

20) Cio ovaj pasus, ukljuujui citate iz Rikardovog djela i iz djela J. C. L. Simonde de Sismondi, Nouveaux principes d'economie politique, Paris 1819, tome II, uzeti su iz knjige: Antoine-Eugene Buret, De la misere des classes laborieuses en Angletere et en France..., Paris 1840, tome I, pp. 6-7, note.

21) "Deutsche Vierteljahrsschrift", Stuttgart und Tubingen 1838. Navedeni lanak o rudarskom okrugu kod Birmingema napisao je A. V. Treskov.

22) Marks ima u vidu sledea razmatranja A. Smita: "U potpuno potenoj lutriji morali bi oni koji izvuku nagrade dobiti sve ono to drugi izgube. U zvanju gdje promae dvadesetorica na jednoga koji uspije, taj jedan morao bi dobiti sve ono to su imala dobiti ona neuspjela dvadesetorica" (Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda I, Zagreb 1952, str. 97).

Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine

[Prvi rukopis (nastavak)] Zemljina renta

Pravo zemljovlasnika vodi svoje porijeklo od pljake. (Sej, tom I, str. 136, biljeka.) Zemljovlasnici, kao i svi ljudi, vole eti tamo gdje nisu sijali i

zahtevaju rentu ak i za prirodni proizvod zemlje. (Smit, tom I, str. 99.)

"Moglo bi se pomisliti da je zemljina renta samo dobit od kapitala koji je vlasnik uloio za poboljanje zemljita. Ima sluajeva kada zemljina renta to djelimino moe da bude..., ali zemljovlasnik zahtjeva 1. rentu ak i za nepoboljanu zemlju, a to to se moe smatrati kamatom ili dobitkom od trokova za poboljanje, to je obino samo dodatak (addition) toj primitivoj renti; 2. osim toga, ta poboljanja nisu uvijek uinjena kapitalom zemljovlasnika, nego katkad i kapitalom zakupnika: pa ipak, ako se radi o tome da se obnovi zakupnina, zemljovlasnik obino zahtjeva takvo povienje rente kao da su sva ta poboljanja bila izvrena njegovim vlastitim

kapitalom; 3. tovie, on katkad zahtjeva rentu i za ono to se nikako ne moe poboljati pomou ljudske ruke." (Smit, tom I, str. 300, 301.)

Smit navodi kao primjer za posljednji sluaj slanicu (Seekrapp, salicorne), jednu vrstu morske biljke; ona nakon spaljivanja daje alkalinu sol koja se

moe upotrebljavati za pravljenje stakla itd.; raste u Velikoj Britaniji, osobitona razliitim mestima kotske, ali samo na stjenama koje lee ispod nivoa plime (visoka, plima, matee) i koje su dvaput dnevno prikrivene morskim valovima; proizvod, dakle, nikad nije uvean ovjekovim radom. Vlasnik takvog komada zemljita gde raste ovakva vrsta bilja ipak zahtjeva rentu, kao i od itorodnog zemljita. U blizini etlandskih otoka more je izvaredno bogato. Velik dio njihova stanovnitva ivi od ribolova. Da bi se, medjutim, vukla dobit od proizvoda mora, treba imati stan na susjednom kopnu.

Zemljina renta nije srazmjerna onome to zakupnik moe initi sa zemljom, nego onome to moe initi sa zemljom i morem zajedno. (Smit, tom I, str.

301, 302.)

"Zemljina renta se moe promatrati kao proizvod prirodne sile iju upotrebu vlasnik privremeno ustupa zakupcu. Taj proizvod je vei ili manji ve prema opsegu te snage, ili drugim rijeima, prema opsegu prirodne ili umjetne

plodnosti zemlje. To je dijelo prirode, koje preostaje poslije odbijanja ili poslije izjednaavanja svega onoga to se moe smatrati ovjekovim djelom." (Smit, tom II, str. 376-378.)

"Zemljina renta promatrana kao cijena koja se plaa za upotrebu zemlje jest, naravno, monopolska cijena. Ona uope nije proporcionalna poboljanjima koje je zemljovlasnik izvrio na zemlji, ili onome to on mora uzeti da ne bi

bio na gubitku, nego odgovara onome to zakuonik moda moe dati a da ne

izgubi." (Smit, tom I, str. 302.)

"Od tri proizvodne klase, klasa zemljoposednika je ta koju njen prihod ne staje ni rada, ni brige, nego kojoj taj prihod dolazi, tako rei, sam po sebi, a ona o tome nita ne misli, niti stvara bilo kakav plan." (Smit, tom II, str.

161.)

Ve smo uli da veliina zemljine rente zavisi od stupnja plodnosti zemljita. Drugi momenat njenog odredjenja jest poloaj."Renta se mijenja prema plodnosti zemlje, bez obzira kakav je njen proizvod, i prema poloaju, bez obzira kakva je njena plodnost."

"Ako su zemljita, rudnici, ribarska lovita iste plodnosti, njihov e proizvod biti srazmjeran opsegu kapitala koji se ulae u njihovu obradu i eksploataciju, kao i vie ili manje spretnom nainu ulaganja kapitala. Ako su kapitali ulagani jednako vjeto, proizvod e biti srazmjeran prirodnoj plodnosti zemljita, ribarskih lovita, i rudnika." (t. II, str. 210)

Ovi su Smitovi stavovi vani, jer pri istim proizvodnim trokovima i istom opsegu kapitala svode zemljinu rentu na veu ili manju plodnost zemlje. Dakle, dokazali su jasno izvrtanje pojmova u nacionalnoj ekonomiji, koja plodnost zemlje pretvara u svojstvo zemljoposednika.

A sada promatrajmo zemljinu rentu kako se oblikuje u zbiljskom saobraanju medju ljudima.

Zemljina renta se utvrdjuje borbom izmedju zakupca i zemljovlasnika. U nacionalnoj ekonomiji svagdje nalazimo neprijateljsku suprotnost interesa, borbu, rat, priznate za osnovu drutvene organizacije.

Pogledajmo sada kako se medjusobno odnose zemljovlasnik i zakupac. "Pri odredjenju zakupnikih klauzula, zemljovlasnik pokuava da

zakupniku, ako je mogue, ne ostavi vie nego to je dovoljno da ovaj nadomjesti kapital kojim obavlja sjeme, plaa rad, kupuje i izdrava stoku i drugo orudje, a, osim toga, daje dobit koja je uobiajna pri ostalim zakupima u kantonu. To je oito najmanji dio kojim se zakupac moe zadovoljiti a da

ne bude na gubitku, i zemljovlasnik je rijtko sklon da mu ostavi vie. Sve to ostaje od proizvoda ili njegove cijene iznad tog dijela, bez obzira kakav je

ostatak, vlasnik pokuava da rezervira za sebe kao zemljinu rentu, najveu koju zakupnik moe platiti pri trenutnom stanju zemlje. Ovaj viak se uvijek moe smatrati prirodnom zemljinom rentom ili rentom za koju se najvie komada zemlje prirodno iznajmljuje." (Smit, tom I, str. 299, 300.)

"Zemljovlasnici" kae Sej, "ostvaruju neku vrstu monopla u odnosu na zakupce. Potranja za njihovom robom, zemljom, moe neprestano rasti, ali kvantitet njihove robe see samo do stanovite take... Trgovina koja se zakljuuje izmedju zemljovlasnika i zakupca uvijek je prvome maksimalno korisna... osim koristi koju vue iz prirode stvari, on vue drugu korist iz svoga poloaja, veeg imetka, kredita, ugleda; ve samo prva dostaje da bude uvijek sposoban da se koristi samo povoljnim okolnostima zemljita. Otvaranje jednog kanala, puta, napredak stanovnitva i blagostanje jednog kantona uvijek povisuje zakupnu cijenu... Sa, zakupnik moe, dodue, poboljati zemljite na svoj troak; ali od toga kapitala on vue korist samo

za vrijeme trajanja svoga zakupa, a njegovim istekom ostaje zemljovlasniku;

od toga momenta ovaj vue otuda kamatu a da nije davao predujme, jer se zakupnina sada proporcionalno povisuje." (Sej, tom II, str. 142, 143.)

"Stoga je, naravno, zemljina renta, promatrana kao cijena koja se plaa za upotrebu zemlje, najvia cijena koju je zakupac u stanju da plati pri postojeem stanju zemljita." (Smit,tom I, str. 299.)

"Stoga zemljina renta povrine zemlje iznosi obino samo treinu cjelokupnog proizvoda i veinom je to stalna renta, nezavisna od sluajnih kolebanja etve." (Smit, tom I, str. 351.) "Ta renta rijetko iznosi manje od etvrtine cjelokupnog proizvoda." (Ibid., tom II, str. 376-378.)

Zemljina renta se ne moe platiti kod svake robe. Na primjer, za kamenje se u nekim podruijima ne plaa zemljina renta.

"Na trite se obino mogu doneti samop proizvodi zemlje, dijelovi proizvoda zemlje, ija je obina cijena dovoljna da se nadomjesti kapital koji se upotrebljava za transport tih proizvoda i obina dobit toga kapitala. Ako je cijena dovoljna i za vie od ovoga, viak ide, naravno, zemljinoj renti. Ako je samo dovoljna, roba se moe donjeti na trite, ali ona nije dovoljna da se zemljoposedniku plati zemljina renta. Da li e cijena biti vie nego dovoljna ili nee biti? To zavisi od potranje." (Smit, tom I, str. 302, 303.)

"Zemljina renta ulazi u sastav cijene robe na sasvim drugi nain nego nadnica i dobit od kapitala. Visoka ili niska stopa nadnica i dobiti jest posljedica cijene." (Smit, tom I, str. 303.)

Hrana spada medju proizvode koji uvijek donose zemljinu rentu.

"Budui da se ljudi, kao i sve ivotinje, razmnoavaju srazmjerno sredstvima za izdravanje, uvijek postoji vea ili manja potranja za hranom. Hrana e uvijek moi kupiti manji ili vei dio rada, i uvijek e se nai ljudi spremni da neto ine da bi zaradili. Rad koji hrana moe kupiti nije, dodue, uvijek

jednak radu koji bi se od nje mogao izdravati kad bi bila podeljena na najekonominiji nain, a to je katkad posljedica visoke plae rada. Ali hrana moe uvijek kupiti toliko rada koliko ga ona, prema stopi na kojoj ta vrsta rada obino stoji u susjedstvu, moe izdravati. Gotovo u svim moguim situacijama zemlja proizvodi vie hrane nego to je to potrebno za izdravanje cjelokupnog rada koji pridonosi tome da se ta hrana donese na trite. Viak te hrane uvijek je vie nego dovoljan da se dobitkom nadomjesti kapital koji taj rad pokree. Dakle, uvijek neto ostaje da se zemljovlasniku dade renta." (Smit, tom I, str. 305, 306). "Hrana je ne samo proizvod rente ve svaki drugi proizvod zemlje koji kasnije daje rentu dobiva onaj dio svoje vrijednosti koji otpada na rentu od poboljanja radne snage u

proizvodnji hrane zbog poboljanja i obrade zemljita." (Smit, tom I, str. 345.) "Dakle, ovjekova hrana uvijek je dovoljna da se plati zemljina renta." (Tom II, str. 337.) "Zemlje se ne naseljavaju srazmjerno broju ljudi koje njihov proizvod moe obui i nastaniti, nego prema tome koliko ljudi njihov

proizvod moe prehraniti." (Smit, tom I, str. 342.)

"Dvije najvee ljudske potrebe poslije hrane jesu odijelo i stan, s ogrjevom. One obino daju zemljinu rentu, ali ne uvijek nuno." (Ibid, tom I, str. 338.)

Pogledajmo sada kako zemljovlasnik eksploatira sve prednosti drutva.

1. Zemljina ranta uveava se sa stanovnitvom. (Smit, tom I, str. 335.)

2. Ve smo uli od Seja kako se zemljina ranta penje sa uvodjenjem eljeznice itd., s poboljanjem, sigurnou i umnoavanjem prometnih sredstava.

3. "Svako poboljanje drutvenog stanja tei direktno ili indirektno da povisi zemljinu rentu, da povea realno bogatstvo vlasnika, tj. njegovu mo da kupi tudji rad ili njegov proizvod... irenje poboljanja zemljita i obrade direktno tei tome. Vlasnikov dio u proizvodu uveava se nuno sa umnoavanjem proizvoda... Poviavanje realne cijene ove vrste sirovine, na primer poviavanje cijena stoke, takodjer direkno tei tome da povea zemljinu rentu u jo jaoj proporciji. Ne samo da se realna vrijednost zemljoposednikova dijela, realna mo koja mu daje taj dio na tudji rad, nuno uveava s nunom vrijednou proizvoda nego se s tom vrijednou uveava i veliina toga dijela u odnosu na totalni proizvod. Poto je postala vea realna vrijednost toga proizvoda, on ne zahtjeva nikakav vei rad da bi bio izradjen i da bi nadomjestio uloeni kapital zajedno s njegovim uobiajnim dobicima. Preostali dio proizvoda koji pripada zemljovlasniku bit e, dakle, mnogo vei u odnosu na cjelokupan proizvod nego to je bio pre toga." (Smit, tom II, str. 157-159.)

Vea potranja sirovina i stoga poveanje vrijednosti mogu proizii djelomino iz porasta broja stanovnika i iz uveanja njihovih potreba. Ali svaki novi pronalazak, svaka nova primjena koju vri manufaktura s dosad uope neupotrebljavanom ili malo upotrebljavanom sirovinom, uveava

zemljinu rentu. Tako se, na primer, renta rudnika uglja golemo poveala s pojavom eljeznica, parnih brodova itd.

4. Vrste poboljanja u proizvodnoj snazi rada, koje su direktno usmjerenena to da snize realnu cijenu manufakturnih proizvoda, tee indirektno povienju realne zemljine rente. Naime, za manufakturni proizvod zemljovlasnik mijenja dio svojih sirovina koji prelazi njegovu linu potronju, ili cijenu toga dijela. Sve to smanjuje realnu cijenu prve vrste proizvoda poveava realnu cijenu druge vrste. Isti kvantitet sirovina odgovara odsad veem kvantitetu manufakturnih proizvoda, a zemljovlasniku je omogueno da pribavi sebi

vei kvantitet udobnosti, nakita i luksuznih stvari". (Smit, tom II, str. 159.)

Medjutim, ako sada Smit iz injenice to zemljovlasnik eksploatira sve pogodnosti drutva zakljuuje (str. 161, tom II) da je interes zemljovlasnika uvijek identian s interesom drutva, onda je to budalasto. U nacionalnoj ekonomiji, pod vladavinom privatnog vlasnitva, interes koji netko ima za drutvo upravo je u obratnom razmjeru koje drutvo ima za njega, kao to interes lihvara za raspikuu uope nije identian s interesom raspikue.

Mi spominjemo samo uzgred samo monopolsku strast zemljovlasnika prema zemljovlasnitvu tudjih zemalja, odakle, na primjer, proizilaze zakoni o itu. Ovdje isto tako prelazimo preko srednjevekovnog kmetstva, ropstva u kolonijama, preko bijede seoskih radnika u Velikoj Britaniji. Drimo se stavova same nacionalne ekonomije.

1. Zemljovlasnik je zainteresiran za blagostanje drutva, kae se u nacionalnoekonomskim naelima, on je zainteresiran za napredak njegova stanovnitva, za umjetniku proizvodnju, za poveanje potrebe drutva, jednom reju za porast bogatstva, a taj porast je, prema naim dosadanjim razmatranjima, indentian s porastom bijede i ropstva. Odnos izmedju poveanja stanarine i poveanja bijede je primjer interesa zemljovlasnika za drutvo, jer s porastom stanarine raste zemljina renta, kamata od zemljita na kojem stoji neka kua.

2. Prema samim nacionalnim ekonomistima interes zemljovlasnika je neprijateljska suprotnost interesu zakupca; dakle, znatnom dijelu drutva.

3. Budui da zemljovlasnik moe od zakupca zahtjevati utoliko vie rente ukoliko zakupac plaa manju nadnicu, i budui da zakupac utpliko vie snizuje nadnicu ukoliko zemljovlasnik vie zahteva rente, to je interes zemljovlasnika isto tako neprijateljski prema interesu bezemljaa kao interes vlasnika manufaktura prema njihovim radnicima. Interes zemljoposjednika takodjer snizuje nadnicu na minimum.

4. Budui da realno snienje cijene manufakturnih proizvoda povisuje zemljinu rentu, zemljoposjednik je, dakle, direktno zainteresiran za sniavanje nadnice manufakturnih radnika, za konkurenciju medju kapitalistima, za hiperprodukciju, za cjelokupnu manufakturnu bijedu.

5. Ako je, dakle, interes zemljovlasnika daleko od toga da bude identian sa interesom drutva, u neprijateljskoj suprotnosti s interesom zakupaca, bezemljaa, manufakturnih radnika i kapitalista, onda nije identian ni interes jednog zemljovlasnika s interesom drugoga, i to zbog konkurencije koju emo sada razmotriti.

Uzevi openito, veliki i mali zemljoposjed odnose se kao veliki i mali kapital. Medjutim, k tome jo pridolaze specijalne okolnosti koje na isti nain nuno uzrokuju akomulaciju velikog zemljoposjeda i gutanja malenog.

1. Broj radnika i orudja nigde vie ne opada srazmjerno s veliinom kapitala nego kod zemljinog posjeda. Isto tako, mogunost svestranog iskoriavanja, utede proizvodnih trokova, vjete podjele rada nigdje s veliinom kapitala ne raste vie nego kod zemljinog posjeda. Ma kako bio mali komad zemlje, orudja za rad koja su mu potrebna, kao plug, pila itd., dostiu stanovitu granicu ispod koje ne mogu vie biti smanjena, dok siunost zemljoposjeda moe daleko prijei tu granicu.

2. Veliki zemljoposjed akumulira sebi kamate od kapitala koji je uloio zakupac za poboljanje zemljita. Mali zemljoposjed mora uloiti svoj vlastiti kapital. Za njega je, dakle, sav taj profit izgubljen.

3. Dok svako drutveno usavravanje koristi velikom zemljoposjedu, ono kodi malome, jer od njega zahtjeva sve vie gotova novca.

4. Treba razmotriti jo dva vana zakona za tu konkurenciju:

a) Renta zemljita koje se obradjuju za proizvodnju ovjekovih ivotnih namjernica regulira rentu ostalog obradjenog zrmljita. (Smit, tom I, str.

331.)

Prehrambena sredstva, kao stoku itd., moe, napokon, proizvoditi samo

veliki zemljoposjed. Dakle, on regulira rentu ostalog zemljita i moe je sniziti na minimum.

Mali zemljovlasnik koji sam radi nalazi se tada prema velikom zemljovlasniku u takvom odnosu kao obrtnik koji ima vlastito orudje prema vlasniku tvornice. Mali zemljoposjed je postao obino orudje rada. Za malog zemljoposjednika zemljina renta potpuno iezava, njemu u najboljem sluaju ostaje kamata od njegova kapitala i njegova nadnica; naime, zemljina renta moe konkurencijom biti dotjerana dotle da bude samo jo kamata na kapital koji nije uloio zemljoposjednik.

b) Uostalom, ve smo uli da je proizvod uz istu plodnost i uz jednako vjetu eksploataciju zemljita, rudnika i lovita riba, proporcionalan vjeliini kapitala. Dakle, pobjeda velikog zemljoposjeda. Isto je tako kod jednakih kapitala u odnosu na plodnost. Dakle, uz iste kapitale pobjedjuje zemljovlasnik plodnijeg zemljita.

c) "O nekom rudniku moe se openito rei da je plodan ili neplodan ve prema prema tome da li je koliina minerala koja se iz njega moe izvaditi pomou stanovite koliine rada vea ili manja od one koje se moe izvaditi iz veine drugih rudnika iste vrste uz istu koliinu rada." (Smit, tom I, str. 345,

346.) "Cijena najplodnijeg rudnika regulira cijenu uglja za sve ostale rudnike u susjedstvu. Obojica, zemljovlasnik i poduzetnik, smatraju da e imati

jedan jau rentu, drugi jai profit ako stvari prodaju jeftinije od svojih susjeda. Susjedi su sad primorani da prodaju po istoj cijeni iako za to imaju manje mogunosti, iako se ta cijena sve vie smanjuje i katkad im oduzima cjelokupnu rentu i cjelokupan profit. Neka okna se tada sasvim naputaju, druga ne donose vie rentu i dalje ih moe eksploatirati sam zemljovlasnik." (Smit, tom I, str. 350.)) "Poslije otkria rudnika u Peruu naputen je najvei broj rudnika srebra u Evropi... Isto se dogodilo i sa rudnicima na Kubi i San Domingu, pa ak i sa starim rudnicima u Peruu poslije otkria onih u Potoziju." (Tom I, str. 353)

Sasvim isto to Smit kae o rudnicima vrijedi manje ili vie za zemljoposjed uope.

d) "Treba primjetiti da tekua cijena zemljita zavisi od tekueg iznosa kamatne stope... Kad bi zemljina renta pala ispod kamata od novca za vrlo veliku razliku, nitko ne bi htio kupovati zemljita, a to bi uskoro opet dovelo do njihove tekue cijene. U protivnom kad bi prednosti zemljine rente vie nego konpenzirale kamatu od novca, onda bi svi htjeli kupiti zemljita, to bi takodjer opet uspostavilo njihovu tekuu cijenu." (Tom II, str. 367, 368.)

Iz tog odnosa zemljine rente prema kamati od novca slijedi da zemljina renta mora sve vie padati, tako da, napokon, od zemljine rente mogu ivjeti samo jo najbogatiji ljudi. Dakle, sve vea konkurencija medju

nezakupljenim zemljoposedima. Propast jednog djela tih zemljoposjeda. Ponovna akumulacija velikog zemljoposjeda.

Daljna je posljedica ove konkurencije da velik dio zemljoposjeda pada u ruke kapitalista i tako kapitalisti postaju istovremeno zemljovlasnici, kao to su uope manji zemljovlasnici samo jo kapitalisti. Isto tako jedan dio velikog zemljoposjeda postaje istovremeno industrijski.

Dakle, konana je posljedica ukidanja razlike izmedju kapitaliste i zemljoposjednika, tako da u cjelini postoje samo dvije klase stanovnitva, klasa radnika i klasa kapitalista. Ova prodaja zemljoposjeda, pretvaranje zemljoposjeda u robu, posljedi je pad stare aristokratije i posljednji uspon novane aristokracije.

1. Nama su strane sentimentalne suze koje na d ovim roni romantika. Ona uvijek zamenjuje besramnost koja je sadrana u prirodi zemlje sasvim razumnim konzekvencijama koje su nune i poeljne unutar privatnog vlasnitva, a sadrane su u prodaji privatnog vlasnitva na zemlju. Prvo, feudalni zemljoposjed je, ve prema svojoj sutini, prodana zemlja, zemlja

koja je ovjeku otudjena i koja mu se stoga suprostavlja u obliku nekolicine velikih gospodara.

Vladavine zemlje kao tudje sile nad ljudima ve je u osnovi feudalnog zemljoposjeda. Kmet je akcidacija zemlje. Zemlji takodjer pripada gospodar majorata, prvorodjeni sin. Ona ga batini. Uope, sa zemljoposjedom poinje vladavina privatnog vlasnitva, on je njegova baza. Ali u feudalnom zemljoposjedu gospodar barem izgleda kao kralj zemljoposjeda. Isto tako jo egzistira privid prisnog odnosa izmedju posjednika i zemlje, kao da je odnos itavog bogatstva stvari. Komad zemljita se individualizira sa svojim gospodarem, on ima svoj poloaj, on je zajedno s njim baronski ili grofovski, ima svoje privilegije, svoju sudsku vlast svoj politiki odnos itd. On se pojavljuje kao arogansko tijelo svoga gospodara. Odatle poslovica: nulle terre sans maitre, u kojoj je izraena sraslost gospodstva i zemljoposjeda. Vlast zemljoposjeda se i ne pojavljuje neposredno kao vlast samog kapitala.

Njegovi se pripadnici odnose prema njemu vie kao prema svojoj domovini. To je uskogrudna vrsta nacionalnosti.

Isto tako feudalni zemljoposjed daje ime svom gospodaru, kao to kraljevstvo daje ime svom kralju. Gospodareva porodnina historija, historija njegove kue itd., sve to individualizira njegov zemljoposjed i pretvara ga potpuno u njegov dom, personificira ga. Isto tako oni koji obradjuju njegov zemljoposjed ne nalaze u odnosu najamnih radnika, nego su i sami djelominonjegovo vlasnitvo, kao kmetovi, a djelomino se prema njemo odnose s respektom, podredjenou i dunou. Stoga je poloaj zemljovlasnika prema njima neposredno politiki, te ima takodjer i emancionalnu stranu. Obiaji,

karakter itd. mijenjaju se od jednog komadazemlje do drugoga, te izgleda kao da su jedno s parcelom, dok kasnije ovjeka za komad zemljita vee jo

samo njegova kesa, a ne njegov karakter, njegova individualnost, Napokon, on ne tei da izvue najveu korist od svoga zemljoposjeda. tovie, on troi ono to postoji, a brigu oko dobavljanja onog to je potrebno mirno preputa kmetovima i zakupcima. To je plemiki odnos prema zemljoposjedu, koji svojim gospodarima daje romantian oreol.

Potrebno je da se taj privid ukine, da se zemljoposjed, korijen privatnog vlasnitva, potpuno uvue u kretanje privatnog vlasnitva i da postane roba, da se vladavina vlasnika pojavi kao ista vladavina privatnog vlasnitva, kapitala, oslobodjena svake politike obojenosti, da se odnos izmedju vlasnika i radnika svede na nacionalnoekonomski odnos eksploatatora i eksploatiranoga, da prestane svaki lini odnos vlasnika prema njegovu vlasnitvu i da ono postane samo materijalno bogatstvo, bogatstvo u stvarima, da namjesto asnog braka sa zemljom dodje brak iz interesa i da

se zemlja takodjer spusti na nivo prodajne vrijednosti kao i ovjek. Nuno je da je ono to je korijen zemljoposeda, prljava sebinost, pojavi takodjer u svom cininom obliku. Nuno je da se nepokretni monopol pretvori u pokretni i nemirni monopol, u konkurenciju, a besposliarski uitak u plodovima tudjeg krvavog znoja u mnogo zaposlenu trgovinu tim plodovima. Napokon, nuno je da u toj konkurenciji zemljoposjed pokae svoju vlast u obliku kapitala kako nad radnikom klasom tako i nad samim vlasnicima na

taj nain to e ih zakoni kretanja kapitala upropastiti ili uzdii. Tako onda namjesto srednjevekovne poslovice: nulle terre sans seignur dolazi druga poslovica: l'argent n'a pas de maitre, u emu je izreena cjelokupna vlast mrtve materije nad ljudima.

2. to se tie prepirke o dijeljenju ili nedijeljenu zemljoposjeda, moe se primjetiti sljedee:

Podjela zemljoposjeda negira krupni monopol zemljoposjeda, ukida ga, ali samo tako to ga uopava. Ona ne ukida osnovu monopola, privatno vlasnitvo. Ona napada egzistenciju monopola, ali ne napada njegovu sutinu. Posljedica je toga da ona postaje rtvom zakona privatnog vlasnitva. Podjela zemljoposjeda odgovara, naime, kretanju konkurencije djela zemljoposjeda odgovara, naime, kretanju konkurencije na industrijskom podruiju. Osim nacionlanoekonomskih teta od te podjele orudja i teta od medjusobno odvojena rada (dobro razlikovati od podjele rada; rad se ne dijeli medju mnoge, nego se svaki za sebe bavi istim radom, to je umnoavanje istoga rada), ova se podjela, kao i prije spomenuta konkurencija, opet nuno pretvara u akumulaciju.

Dakle, gdje dolazi do podjele zemljoposjeda, ne preostaje nita ve vratiti se monopolu u jo odvratnijem obliku, ili negirati, ukinuti samo podjelu zemljoposjeda. To, medjutim, nije povratak feudalnom posjedu, nego ukidanje privatnog vlasnitva na zemljite uope. Prvo ukidanje monopola uvijek je njegovo uopavanje, proirivanje njegove egzistencije. Ukidanje monopola koji je dostigao svoju maksimalnu iroku i sveobuhvatnu egzistenciju jest njegovo potpuno unitenje. Asocijacija, primjenjena na zemljite, iskoritava prjednost velikoga posjeda u nacionalnoekonomskom

pogledu i realizira tek prvobitnu tendenciju podjele, naime jednakost, kao to

uspostavlja na razuman, a ne vie na posredan nain pomou kmetstva, vlasti i besmislene mistikwe vlasnitva, emocionalan odnos ovjeka prema zemlji na taj nain to zemlja prestaje da bu