91

KARL BARTH UVOD U IVOT I DJELO

eljko Tanji, Zagreb UDK 230.2-05 Barth, K. Pregledni lanak Primljeno 10/2007

Karl Barth zasigurno je jedan od najveih protestantskih teo-loga, nedovoljno poznat u hrvatskoj katolikoj javnosti. Svo-jim ivotnim stilom, stavovima i djelima obiljeio je teologiju dvadesetog stoljea i snano utjecao na njen razvoj i u prote-

stantskom i u katolikom podruju, posebice na podruju razumijevanja Boje Rijei. U ovome se lanku iznose najvaniji elementi njegove biografi je, pose-bice oni koji pokazuju njegovu osobnost i utjecaj njegove misli na njegov i ivot Crkve. Pokuavaju se ocrtati i glavna obiljeja njegove teoloke misli svjesni da je to gotovo nemogue uiniti u nekoliko stranica.

Kljune rijei: Karl Barth, dijalektika teologija, Boja Rije, crkvena dogma-tika, Poslanica Rimljanima.

Zalaz liberalnog svijetaKarl Barth, kojega mnogi poznavatelji teoloke misli smatraju najveim

protestantskim teologom dvadesetoga stoljea i gotovo najveim protestant-skim teologom nakon reformacije, sin pastora i profesora Novoga Zavjeta i rane crkvene povijesti Fritza Bartha, roen je 10. svibnja 1886. u Baselu, u vicarskoj. Teologiju je studirao od 1904. do 1909. godine i to na razliitim vodeim teolokim uilitima onoga doba: Bern, Berlin, Tbingen i Marburg. Za vrijeme studija u Berlinu mladi je Barth pohaao seminar jednoga od naj-vanijih predstavnika liberalne teologije, Adolfa Harnacka, a u Marburgu je pod utjecajem Wilhelma Herrmana poseban interes pokazivao za djelo Friedericha Schleiermachera, oca liberalne protestantske teoloke misli.

Diacovensia XV (2007.)2

92

F. Schleiermacher, pozivajui se na Hegela, religiju je shvatio kao pro-vinciju duha (Provinz des Geistes) koja svoj motiv nalazi u osjeaju beskrajne ovisnosti, osjeaju koji se nuno i spontano javlja u duama pred iskustvom ogranienosti. Na taj nain shvaena religija ne prua prostor iskustvu drugot-nosti nego se svodi na izriaj ljudske subjektivnosti u obliku potrebe i ukazi-vanja na cjelovitost.1 Stoga liberalni teolozi nisu u dogaaju kranske objave traili novost koja dolazi ovjeku u susret nego potvrdu onoga boanskog, koje ovjek moe dosegnuti iz svog nutarnjeg svijeta. Kranska je Objava, suklad-no tomu, najvii izriaj ljudskoga duha, temelj optimistikog govora o napretku koji je obiljeavao liberalnu kulturu.2

Nakon povratka u vicarsku Barth je kratko vrijeme bio na slubi u ene-vi, a onda je 1911. postao pastorom u malom industrijskom gradiu Safenwilu. Godine 1913. oenio se talentiranom violinisticom Nelly Hoffman s kojom je imao petero djece.

Takav je razvoj dogaaja u oima svih onih koji su poznavali to vrijeme i situaciju znaio da pastor, koji je teoloki izobraen, treba u svojemu podruju rada kultivirati posebnu tradiciju ljudskog traenja jedinstva s boanskim.3

Meutim, u ivotu Karla Bartha dogaaji nisu ili ustaljenim putem i-vota jednoga crkvenog slubenika. Zapravo, njegova desetogodinja duobri-nika sluba u Safenwilu bila je poetak onoga to je Zahrnt nazvao velikim preokretom u teologiji dvadesetog stoljea.4 to je bio povod i u emu se sa-stojao taj veliki preokret kojim je Barth obiljeio teoloku i kulturalnu misao dvadesetoga stoljea i to mu je priskrbilo naslov oca dijalektike teologije?

Kako je sam Barth posvjedoio, sluba koju je obnaao prvenstveno mu je omoguila da otkrije novi svijet Biblije. Po ustaljenom rasporedu mladi je pastor pripremao propovijedi. Stoga je uvijek iznova uzimao u ruke Sveto pismo, ali itajui ga sada drugaijim oima nego u vrijeme teolokog studija. Tako je otkrio neto naizgled banalno, a tako vano: Sveto pismo ne govori o religiji o kojoj je uio, nego govori o kraljevstvu Bojemu. U poetku nije bio siguran to taj pojam tono oznaava, ali je bio siguran da ne znai ono to je

1 Usp. F. SCHLEIERMACHER, ber die Religion. An die Gebildeten untermihren Verchtern, Berlin, 1799.; ISTI, Der christliche Glaube nach dem Grundstzen der evangelischen Kriche im zusammenhange dargestellt, 2. Bd., Berlin, 1820.-1821.

2 Usp. B. FORTE, Dio nel Novecento, Tra fi losofi a e teologia, Morcelliana, Brescia, 1998., str. 17.-18.3 Usp. R. W. JENSON, Karl Barth, u: D. FORD (ur.), Theologen der Gegenwart, Paderborn, 1993., str. 27.4 Usp. B. FORTE, Dio nel Novecento, Tra fi losofi a e teologia, nav. dj., str. 17.

. Tanji, Karl Barth uvod u ivot i djelo, str. 91-100

93

uio u liberalnoj egzegezi: kraljevstvo Boje kao cilj i svrha naega religioznog traenja. U Bibliji je tako otkrio potpuno novi svijet, stvarnost u kojoj je sve drugaije nego u naoj stvarnosti, svijet koji svoje jedinstvo ne ostvaruje naim religioznim odnosom s Bogom, nego Bojim suverenim odnosom s nama ljudi-ma. Otkrio je Boji svijet.5

Osim toga Barth je imao prilike vidjeti u kako tekom stanju ive njegovi vjernici, siromani radnici koji su u mnogoemu bili iskoritavani. Onomu ma-lenom broju ljudi koji su redovito dolazili u crkvu, govor o kraljevstvu Bojem, bez obzira to to znailo, bio je vaniji od svakog drugog govora. Stavljajui se na stranu radnika postalo mu je jasno da kranstvo liberalne teoloke misli, koje je podravalo zapadno graansko drutvo i kulturu, do njih ne dopire i nita im ne znai. Sve ga je to pomalo uvjeravalo da je potrebno ponovno pro-misliti i iznova defi nirati shvaanje takvog kulturnog kranstva, koje ima samo tjeiteljski karakter, ali koje zapravo predstavlja izdaju evanelja i njego-ve prodornosti u povijesti i vremenu.

Barthova nutarnja kriza dosegla je svoj vrhunac odmah na poetku I. svjetskog rata. 4. kolovoza 1914. na povrinu je izbila sva drama europske libe-ralne misli. Toga dana, koji je Barth nazvao sivim danom (dies ater), u Nje-makoj je 93 ljudi iz svijeta kulture potpisalo dokument pod naslovom Manifest der Intellektuellen (Manifest intelektualaca), kojim se iskazivala neuvjetovana podrka ratnoj politici njemakoga cara Wilhelma II. Bartha je jo vie pogodila injenica da je dokument, meu ostalima, sastavio i potpisao njegov uitelj i novopeeni plemi Adolf von Harnack.

Raanje dijalektike teologijeSvi ti dogaaji njemu su jasno govorili o propasti liberalnog svijeta: svi-

jeta kojim je dominirao protagonizmom subjekt koji je svu svoju nesavrenost i sposobnost zastranjenja kao i pravo lice pokazivao u volji za moi koja je vodila proces emancipacije u razdoblju moderniteta i oblikovala san da je mogue sve shvatiti i objasniti snagom razuma.6 A upravo sa takvim shvaanjem i razmilja-njem kranstvo je sklopilo fatalni savez koji se u osvit Prvog svjetskoga rata, po njegovom miljenju, pokazao katastrofalnim.

5 Usp. R. W. JENSON, Karl Barth, nav. dj., str. 27.6 Usp. K. BARTH, Die Protestantische Theologie im 19. Jahhundert, Bd. I, Zrich, 1946.

Diacovensia XV (2007.)2

94

Vraajui se u takvoj situaciji izvornom principu teoloke misli, Svetom pismu, Barth postaje uvjeren da Pismo ne predstavlja ovjekovu teologiju, da-kle na govor o Bogu, nego Boju antropologiju, ono to Bog nama govori, nadilazei i mijenjajui nae planove i naa iekivanja.7 Smatrao je da je po-trebno iznova promisliti dva temeljna postulata protestantske teologije iz toga razdoblja: historijski kriticizam Biblije i pokuaj da se iznae opravdanje za religiozno iskustvo kroz fi lozofi ju i druge izvore. Iako je cijenio historijski kriti-cizam, smatrao je da taj pristup ne pridaje dovoljno vanosti svjedoanstvu apo-stolske zajednice o Isusu Kristu kao temelju vjere. Teologija, koja upotrebljava fi lozofi ju, uvijek se nalazi u defenzivnom poloaju i stalno je pod pritiskom prilagodbe kranske vjere drugima, umjesto da se brine oko toga to Biblija stvarno govori.

Izriaj toga zaokreta i udaljavanja od svojih uitelja odraava i sljedei njegov sud: Sa svim potovanjem za genijalnost njegova ivotnog djela, sma-tram da Schleiermacher nije bio dobar uitelj teologije () zato to govoriti o Bogu znai neto drugo nego samo govoriti o ovjeku uzvienijim tonom.8 Takvim razmiljanjem Barth pokuava u potpunosti promijeniti perspektivu zacrtanu od strane liberalne teologije, premda je iz dananje situacije jasno da potpuni lom nije bilo mogue ostvariti i da je Barth u svom teologiziranju u mnogoemu ostao dunikom kole u kojoj je izrastao.

U jeku rata, 1916.godine, Barth zapoinje s paljivim studiranjem Pavlove poslanice Rimljanima. Iz toga je prouavanja nastalo njegovo prvo veliko djelo jednostavnoga naslova Poslanica Rimljanima, koje je objavljeno 1919., dok je drugo izdanje izalo 1922. godine. Prvo je izdanje jo uvijek predstavljalo tekst iznikao na zasadama liberalne teologije. U njemu je autor isticao da boansko (das Gttliche) organski (organisch) raste u ovjeku i da u sadanjem svijetu spava Boji dolazak.9 Drugo izdanje u sebi ne nosi vie ni traga onoga prvoga: Bog se ne moe nikada svesti na odgovor na pitanja ovjeka, nego je kriza tih pitanja. Bog nije samo prekid, nego i apsolutna pretpostavka u donosu na sve ono to ovjek moe rei, biti i misliti. U skladu s Pavlovim promiljanjem Bar-th smatra da Bog spaava samo one koji imaju povjerenja ne u sebe same, nego

7 Usp. B. FORTE, Dio nel Novecento, Tra fi losofi a e teologia, nav. dj., str. 19.8 K. BARTH, Das Wort Gottes als Aufgabe der Theologie, u: ISTI, Das Wort Gottes und die Theologie,

Mnchen 1924., str. 164.9 Usp. ISTI, Der Rmerbrief, Zrich, 1963., str. 19.-20. Radi se o reprintu izdanja iz 1919., s dodatnim

Barthovim predgovorm.

. Tanji, Karl Barth uvod u ivot i djelo, str. 91-100

95

samo u Boga. Teologija Poslanice Rimljanima oznaena je, bilo od prijatelja bilo od onih koji je nisu prihvaali, kao dijalektika teologija zbog injenice da Barth jasno daje do znanja da postoji suprotnost izmeu onog to znae krje-posti i vjera u religijskom smislu i onoga to se nalazi u Evanelju.10

Studij o poslanici Rimljanima skrenuo je panju teoloke javnosti na Bar-tha. Mnogi su se slagali s njegovim razmiljanjem, ali mnogi su i kritizirali stavove iznesene u knjizi. Uz njega su posebice stali mlai teolozi kao to su Emil Brunner, Rudolf Bultmann, Georg Merz i Friedrich Gogarten. Oni su te iste godine zapoeli izdavanje asopisa Zwischen den Zeiten (Izmeu vreme-n) koji je trebao postati kanalom promicanja teologije krize ili dijalektike teologije. Taj je asopis, vaan u povijesti njemake teologije, izlazio sve do 1933. kada su glavni nosioci projekta, meu kojima i Barth, shvatili da vie ne tvore jednu grupu i prekinuli su njegovo izdavanje.

Na temelju studija o poslanici Rimljanima, premda nikada slubeno nije postigao doktorski gradus, Barth postaje profesorom na Sveuilitima u Gttin-genu, Mnsteru i kasnije u Bonnu. U Gttingenu je zapoeo s iscrpnim studijem velikih protestantskih teologa iz razdoblja neoskolastike. U tim godinama Barth je i dalje vodio polemiku sa svojim uiteljem Adolfom von Harnackom oko shvaanja znanstvenosti teologije i Objave. Izmeu ostaloga zastupao je tezu da je novija znanstvena teologija tek preliminarna u odnosu na pravo znaenje teologije koje je identino navijetanju.

Osim toga, 1927. godine objavio je svoj prvi pokuaj dogmatike Die christliche Dogmatik im Entwurf (Nacrt kranske dogmatike), s kojim sam autor nije bio posebno zadovoljan jer je shvatio da jo uvijek pomalo razmilja na nain liberalne teologije, polazei od antropolokih principa. Kako istie Gibellini, ve sam naslov upuuje na injenicu da je vie rije o nauku vjere nego o kranskoj dogmatici, tj. naglasak nije na subjektivnom nego na objek-tivnom.11

Gibellini istie: Kranska dogmatika u svojemu je prvom svesku, koji je uvodnoga karaktera, jo uvijek vremenski i sadrajno vezana uz dijalekti-ko razdoblje, iako se u postavci mogu uoiti odreena gibanja. U Kranskoj dogmatici Bog vie nije oznaen kao potpuno Drugi, ali se jo uvijek primje-njuje dijalektika metoda, ovaj put mnogo pozornije, tj. ne vie u obliku su-

10 Usp. R. W. JENSON, Karl Barth, nav. dj., str. 35.11 Usp. R. GIBELLINI, Teologija dvadesetog stoljea, Zagreb, 1999., str. 22.

Diacovensia XV (2007.)2

96

protnosti nego u smislu dijaloga. Kod Bartha se dijalektiko razdoblje protee do 1930.12 Dakle, moe se slobodno ustvrditi da ovo djelo predstavlja prekid s njegovom ranom dijalektikom teologijom, istaknutom posebice u Poslanici Rimljanima. Glavna obiljeja njegove misli u tom razdoblju mogu se saeti na sljedei nain: a) Bog je Bog, a nije svijet; b) svijet je svijet, a ne postoji ni je-dan put koji bi od svijeta vodio k Bogu; c) ako Bog susree svijet a to je velika tema kranske teologije onda taj susret oznauje Krisis, to je sud, dodirivanje svijeta poput tangente, koja razgraniuje novi svijet od staroga svijeta;.13

Nakon toga razdoblja Barth 1931. godine pie djelo Fides quaerens in-tellectum u kojem tumai Proslogion sv. Anselma i sreuje svoju teoloku epi-stemologiju.14 Zapravo ovo djelo, iako ponekad, kada se govori o Barthu, za-nemareno, predstavlja klju itanja kasnijih njegovih djela i njegova teolokog projekta. Pored mnotva malih komentara, izlaganja apostolskog vjerovanja u knjizi Credo (1935. g.), u tome razdoblju radi na Heidelberkom i enevskom katekizmu.

Usporedo s pisanjem i predavanjem, Barth je bio paljiv promatra i ak-tivan sudionik crkvenih i politikih dogaaja onoga vremena. Nakon dolaska Hitlera i nacista na vlast postaje jednim od utemeljitelja tzv. Ispovjedalake crkve koja je odbila nacionalistiku ideologiju krvi i tla i pokuaj stvaranja Njemake kranske Crkve. U svibnju 1934. godine predstavnici Ispovjeda-lake crkve susreli su se u Barmenu i sastavili tzv. Barmensku deklaraciju u kojoj se istie da je jedini put ouvanja Crkve u nacistikoj Njemakoj ouva-nje pravoga kranskog nauka, tj. isticanje suverenosti Boje Rijei u Kristu iznad svake druge politiki idolatrijske ideologije. Sav taj svoj javni i hrabri angaman Barth je morao platiti oduzimanjem katedre i izgonom iz Njemake, nakon kojega se vratio u Basel i tamo predavao sve do umirovljenja, 1962. go-dine. Za vrijeme rata Barth se zalagao za suprotstavljenost Crkve nacizmu, kao i za idove.

Nakon rata bio je pozvan da se vrati u Bonn gdje je odrao niz predavanja koja su 1947. godine objavljena u knjizi Dogmatik in Grundriss (Osnove do-gmatike). Bio je i jedan od govornika na otvaranju susreta Konferencije svjet-

12 Isto.13 Isto, str. 26.-27.14 Usp. K. BARTH, Fides quaerens intellectum. Anselms Beweis der Existenz Gottes im Zusammnehang

seines theologischen Programms, Mnchen, 1931.

. Tanji, Karl Barth uvod u ivot i djelo, str. 91-100

97

skog saveza Crkva u Amsterdamu 1948. godine. Odravao je i ekumenske veze s katolicima te je nakon II. vatikanskog koncila, koji je pozorno pratio, bio kod Pape u Rimu i o tome izdao knjigu Ad limina apostolorum (1968). Izmeu osta-loga, u svojemu pastoralnom radu bio je stalni posjetitelj zatvora u Baselu.

Crkvena dogmatikaBarth je 1932. godine zapoeo s pisanjem svoga najznaajnijeg i najop-

senijeg djela Crkvena dogmatika na kojem je radio sve do 1967. godine i koje je zbog njegove smrti u 82. godini ivota, 10. prosinca 1968. u Baselu, ostalo nedovreno.

Djelo se sastoji od etiri sveska podijeljenih u 13 dijelova koji svi zajedno imaju vie od 9180 stranica. Prvi svezak posveen je nauku o Rijei Bojoj. U dva dijela tog prvog volumena Barth naglaava trostruku formu Rije Boje koja moe biti objavljena, napisana i propovijedana. Objavljena je u Utjelov-ljenju Isusa Krista, napisana je u Pismima, a propovijedana je u crkvenom na-vjetaju.

Drugi svezak objanjava nauk o Bogu. U prvom dijelu toga sveska istie se da je Boga mogue spoznati jedino polazei od Boje inicijative da objavi samoga sebe. Govorei o Bojoj stvarnosti naglaava da je Bog onaj koji ljubi u slobodi. Zatim izlae u emu se sastoji savrenost Boje ljubavi (milost, svetost, milosre, pravednost, strpljivost i mudrost) i savrenstvo Boje slobo-de (jedinstvo, sveprisutnost, stalnost, svemogunost, vjenost i slava). Drugi dio ovoga sveska posveen je Bojemu izabiranju, pod im je Barth podra-zumijevao nauk o predestinaciji. Transformirajui nauk vlastite kalvinistike tradicije on pitanje izabiranja ili odbaenosti usredotouje na Krista koji je na sebe uzeo svu odbaenost, a osim toga je onaj koji je izabran i izabire. Njegovo izabiranje vodi do zajednice, do Crkve i samo je u tom kontekstu mogue govo-riti o izabiranju ili odbaenosti pojedinca.

Trei svezak govori o stvaranju. U prvomu se dijelu toga sveska govori o Bojemu djelu stvaranja, njegovoj dobroti i odnosu stvorenoga prema Bo-jem savezu. Drugi dio ovoga sveska govori o ovjeku. Isus Krist stvarni je ovjek i kriterij prave humanosti, dok trei dio govori o providnosti, sotoni kao nemoguoj mogunosti koji nema budunosti, kao i o nebu, anelima i de-monima. etvrti dio treega sveska posveen je etikoj strani nauka o stvaranju. Bog daruje slobodu kako bi se moglo ivjeti u zahvalnosti pred njim, sa drugim

Diacovensia XV (2007.)2

98

ljudima, potujui ivot i ogranienost. Uspio je jo dovriti tri djela etvrtog sveska i djelomino etvrti dio istoga. Govorei o pomirenju, u ovom je svesku pisao jo o kristologiji, soteriologiji, pneumatologiji, ekleziologiji, opravdanju, posveenju i pozivu.

Krist je predstavljen kao sluga, kao sudac koji je umjesto nas osuen i koji je sam sebe oplijenio te koji je kao kralj uzdignut od Boga. Krist je pravi svjedok, pobjednik nad svim to mu se odupire, i svjetlo ivota. Posebnosti grijeha izneseni su u odnosu na Kristovu posebnost: oholost ustraje u neprihva-anju onoga to je Utjelovljeni Bog uinio za nas; lijenost u neprihvaanju ak-tivnog udjela u oblikovanju novoga ivota darovanoga u Kristu; la se odupire i krivo pokazuje Kristovo svjedoanstvo. Put je ljudskoga spasa opravdanje po vjeri kroz koju je sabrana kranska zajednica, posveenje u ljubavi kroz koju se zajednica gradi i poziv u nadi koji zajednicu alje da svjedoi rijeju i djelom. Na kraju Barth nije poivio da napie ijedan dio petoga sveska koji je trebao govoriti o eshatologiji.

Premda je teko nai jedinstveni klju itanja ovako opirnoga i vano-ga djela za njegovo razumijevanje moe nam posluiti nekoliko napomena. U odnosu na dijalektiku misao prisutnu u Poslanici Rimljanima u Crkvenoj Do-gmatici, po Gibelliniju prisutne su sljedee glavne odrednice: a) Bog je Bog, ali je on Bog za svijet: iza Boga koji je potpuno Drugi slijedi slika Boga koji se pribliio svijetu; b) svijet je svijet, ali je rije o svijetu koji Bog ljubi: od pojma beskrajne kvantitativne razliitosti dolazi se do pojmova saveza, pomirenja i otkupljenja, koji su kljuni za teoloki govor; c) Bog susree svijet u svojoj Ri-jei, u Isusu Kristu: iz toga proizlazi kristoloka proetost koja preuzima mjesto eshatologije iz dijalektikoga razdoblja.15 U cijelom je ovome djelo sredinje kristoloko pitanje koje je sprjeavalo da se protestantska teologija vrati onome to je zastupala u XIX. st., a o emu pie u svoja dva djela Protestantska teo-logija u XIX. st. i Evangelika teologija u XIX. st., kao i govor o analogia fi dei koji je sprjeavao da se protestantska teologija slui analogiom entis koja vodi do naravne teologije, a koja je obiljeje katolike teologije. To znai da nai pojmovi ne mogu shvatiti i izraziti Boju stvarnost, kako se to, uz razliite naglaske i tumaenja, smatra tamo gdje se brani analogia entis, nego ih za to osposobljava milosna snaga objave.16

15 Usp. R. GIBELLINI, Teologija dvadesetog stoljea, nav. dj., str. 27.16 Isto, str. 29.

. Tanji, Karl Barth uvod u ivot i djelo, str. 91-100

99

U svakom sluaju, itati Crkvenu dogmatiku znai upustiti se u poduhvat za koji se ne zna kako e zavriti, ali isto tako znai na svakoj stranici otkrivati bogatstvo vjere, znanja i misli ovoga velikog teologa. Kada se govori o Barthu i o njegovu djelu, mnogi smatraju da je imao veliko nepovjerenje u ljudsku na-rav i da je govor o objavi i Bojemu djelovanju, previe ograniio na Biblijsku tradiciju, iskljuujui nekranske religije, te da je premalo panje posveivao drugim znanstvenim disciplinama i promiljanima. Moda je to i tono.

Ali je isto tako istina da je Barth u svojemu ivotu, kao vjernik i teolog, pokazao svoju konkretnu brigu za ljude, za druge i drugaije, polazei od Rije-i Boje koju je u svom ivotu oslukivao i kojoj je elio pomoi da nae put u njegovom ivotu i dobije novu snagu u kranskom svijetu XX. stoljea. I svatko onaj koji se eli baviti teologijom, ali i milju XX. stoljea, ne moe ga zaobii.

Diacovensia XV (2007.)2

100

KARL BARTH INTRODUCTION TO HIS LIFE AND WORK

eljko Tanji, Zagreb

Summary

Karl Barth is defi nitely one of the greatest Protestant theologians, not suffi cient-ly known among the Croatian Catholic public. His lifestyle, points of view and opus have made their mark on the theology of the twentieth century and have had a large impact on its development both in the Protestant and the Catholic spheres, particularly when it comes to understanding of the Word of God. This article presents the most signifi cant elements of his biography, especially those featuring his personality and the infl uence of his thinking on his life and the life of the Church. The author strives to outline the main characteristics of Karl Barths theological thought being aware that it is a virtually impossible task to complete on just a few pages.

Key words: Karl Barth, Dialectical Theology, Word of God, Church Dogmat-ics, the Epistle to the Romans.

/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /CropGrayImages true /GrayImageMinResolution 150 /GrayImageMinResolutionPolicy /OK /DownsampleGrayImages false /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 150 /GrayImageDepth 8 /GrayImageMinDownsampleDepth 2 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /FlateEncode /AutoFilterGrayImages false /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /CropMonoImages true /MonoImageMinResolution 1200 /MonoImageMinResolutionPolicy /OK /DownsampleMonoImages false /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 300 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /CheckCompliance [ /None ] /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError false /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 11.34000 11.34000 11.34000 11.34000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile (None) /PDFXOutputConditionIdentifier () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName () /PDFXTrapped /False

/CreateJDFFile false /Description >>> setdistillerparams> setpagedevice