1

KAKO SNIMITI USPJEŠNE FOTOGRAFIJE? Wignall, Jeff. (1989). How to Take Winning Pictures. NY: Eastman Kodak Company Rochester. Stvaranje raspoloženja

Uključivanje posmatrača Svakoga dana, svako od nas susretne se sa stotinama novih fotografija. Većina njih brzo isklizne iz

naše svijesti, kao još jedna od mnogih bez naročite vizuelne vrijednosti. Ali, povremeno, neočekivano, fotografija nas odvoji od naših preokupacija i izazove našu pažnju. Natjera nas, bilo da mi to želimo ili ne, da postanemo učesnici u vizuelnoj konverzaciji – ona nas uključuje. Kako većina fotografija ostvaruje to uključenje? Neke fotografije, kao što je ova koja prikazuje nevjestu koja se ljulja na užetu, tjera nas na učešće. Neke fotografije uključuju nas djelujući na osjećaj ljepote. Međutim, postoje i neke fotografije koje koriste specijalne efekte jakih vizuelnih elemenata s ciljem da zarobe našu pažnju.

Kad god vas fotografija natjera da razmišljate, ili da se zapitate, ili da vidite, ili osjećate nešto, ona vas je uključila. Pogledajte naredne fotografije i recite koja od njih vas je uključila, a onda se zapitajte zašto?

Fot6.1. Iznenađenje je jedan način da fotografija uključi posmatrača. Nevjesta koja se ljulja na užetu teško se uklapa u stereotipne slike upravo-vjenačane, ali djeluje i njen zanos je zarazan.

Fot6.2. Spektakularni pejzaži su uvijek subjekti koji zapinju za oko pomatrača. Razmislite o svim putnim brošurama koje ste pokupili čisto da biste mogli uživati u sanjarenju gledajući te divne slike.

Fot6.3. Uključite vizuelne elemente koji zapinju za oko. Svijetle boje, jaki kontrasti (svjetlo naspram sjene), jasne linije i očigledni oblici imaju zadatak da privuku pogled.

Emotivni odgovor Pravo mjerilo dobre fotografije ne nalazi se u njenoj oštrini, tačnoj ekspoziciji, ili čak njenoj kompoziciji,

iako je svaki od ovih zasigurno bitan za dobru fotografiju. Pravo mjerilo dobre i uspješne fotografije leži u emotivnom odgovoru koji ona izaziva u posmatraču.

Emocija, to je krajnji cilj svakog fotografa. Da natjera posmatrače da osjećaju sreću ili tugu. Da ih natjera da osjećaju empatiju ili simpatiju ili ljutnju. Da ih natjera da se glasno nasmiju ili da duboko uzdahnu. Da ih natjera da osjećaju.

Ali, stvaranje osjećanja u fotografiji nije lak zadatak. Tajna leži u tome da snimate ne ono što su vam rekli da čini dobru fotografiju, nego da snimate ono što želite, ono što morate da snimate. Fotografišite ono u šta ste već emotivno uključeni – vašu djecu, ljubimce, hobije – vaš privatni univerzum. Naravno, neće svaka fotografija vaše kćerke ili vaše mačke biti emotivni uspjeh samo zato što ste vi već emotivno upleteni u nju. Ali neka takvi snimci budu najčešći. To je stoga što fotografija nije ultimativno refleksija svjetla i sjene, ili puki skup oblika i tekstura; ona je refleksija fotografa – i skup njegovih osjećanja.

Fot7.1. Mnogi od nas se mogu identifikovati sa osjećanjem usamljenosti ili možda odbačenosti, koju ova fotografija stvara. Fotografova odluka da zadrži odstojanje pojačava osjećaj izolacije.

Fot7.2. Predmeti mogu evocirati emotivni odgovor kod posmatrača. Nakon što pogledate ovu dječiju bočicu, bude se osjećanja o bebama.

Fot7.3. Često je izraz lica subjekta sve što je potrebno da bismo snimili emociju momenta. Ovdje, isijecanje kompozicije (zumiranje) koncentriše pažnju na gadljivu reakciju djevojčice.

Snimanje raspoloženja (atmosfere) Raspoloženje je emotivna klima fotografije. Veseo, mrzovoljan, hladan, sumoran, zamišljen, zanosan -

ovo je samo nekoliko primjera ljudskih emocija koje fotografija može otkriti. Virtuelno, svaki element u sceni može doprinijeti ili omesti stvaranje raspoloženja na fotografiji.

Snimanje atmosfere je rezultat prepoznavanja onih elemenata koji izazivaju vaše emocije, a onda, pronalaženje načina kako da ih pojačate. Kao kada stupite nogom u vrt u rano jutro pri mekom svjetlu koje se probija kroz drveće, što izgleda prilično romatično. Ili je u pitanju rosom posuto cvijeće? Ili je to bilo oboje? Iako sve ovo igra bitnu ulogu u stvaranju raspoloženja, morate da odlučite šta će od toga ubjedljivo da stvori atmosferu u fotografiji.

2

Specijalni vremenski elementi su takođe vrlo moćni ubjeđivači i stvaraoci raspoloženja i emocija. Često scena o kojoj, u normalnim dnevnim uslovima, ne bismo razmišljali, zaustavi nas u našoj namjeri, kada je vidimo pod velom jutarnje magle, ili uvijenu u mekoću svježeg snijega. I naravno, u fotografijama koje prikazuju ljude, zabilježavanje atmosfere i raspoloženja može biti isto tako lako, kao što je lako i ne uspjeti snimiti smislenu ekspresiju lica – dječije durenje kroz suze; ili značajan pokret – stariji čovjek koji pokušava da dohvati ispruženu ruku njegove žene.

Fot8.1. Otac i sin koji pecaju u zlatnoj magli stvaraju scenu topline i smirenosti. Najbolji dio dana ako želite da snimite ovakvo raspoloženje je rano jutro i kasno poslijepodne, kada su svjetlost i prirodna atmosfera najevokativniji.

Fot8.2. Dinamično, žestoko i uzbudljivo – to je atmosfera rok koncerta. Dramatično osvjetljenje i kosi položaj kombinovani su tako da čine energičnu sliku na ovoj fotografiji.

Fot8.3. Kakve misteriozne misli izviru iz tih tajnovitih očiju? Jednostavan izraz lica često evocira raspoloženje otvoreno za interpretaciju.

Asocijacije Mentalne asocijacije igraju moćnu ulogu u našem svakodnevnom životu. Čujemo zujanje zubarske

bušilice i trgnemo se od umišljene boli. Zagrizemo jagodu, i u jeku zime, sjetimo se ljeta. Isto tako mogu vizuelne slike i simboli izmamiti jake mentalne i emocionalne asocijacije. Stimulus za vizuelne asocijacije dolazi u različitim oblicima – neki očigledni, neki suptilni. Postavke mogu biti bogate asocijacijama. Groblja stvaraju utisak smrti. Tamne aleje izazivaju zlokobnost i odbojnost. Katedrale ulijevaju strahopoštovanje. Određeni objekti su takođe moćni stvaraoci mentalne analogije: korpa za izlet – romantika, zmije – strah, američka zastava – patriotizam.

Možete koristiti asocijacije da manipulišete odgovorom posmatrača, izazovete emocije, ili čak da stimulišete druge senzorske odgovore: sladoled izgleda tako primamljivo da bismo ga skoro mogli okusiti. Ruže izgledaju tako stvarne da ih skoro možemo pomirisati. Reklamme agencije troše bogatstvo da bi stvorili ove asocijacije.

Ali budite svjesni postojeće opasnosti asocijacija: interpretacije. Zapamtite da su sve asocijacije proizvod životnog iskustva, i za svakog od nas su jedinstvene.

Fot9.1. Dodavanje jukstapozicije može ponekad stvoriti interesantne asocijacije – obično sa nekoliko potencijalnih interpretacija. Ovdje, neobična kombinacija religiozne statue naspram pozadinskog plamena može nekom sugerisati pakao i prokletstvo, a drugima spas i vaskrsnuće.

Fot9.2. Neke vrste postavki sugerišu skoro univerzalne asocijacije. Ovi maglom obavijeni nadgrobni spomenici i dva konja nalik na duhove izazivaju skrivena osjećanja misterije i neizvjesnosti.

Humor Od svih emotivnih koncepata, najteže je na fotografiji postići humor. Izazov leži, ne samo u stvaranju

svjesnosti za ono što fotografiju čini smiješnom, nego i u sposobnosti fotografa da primijeti i odgovori na ove situacije, koja počiva na vježbanju.

Vizuelni humor često rezultira iz jukstapozicije između ljudi i njihovog okruženja. Takođe je moguće pronaći humoristične odnose između objekata i njihovih položaja. Ulični znaci su često dobar izvor ovakvih vrsta vizuelnog humora – na primjer znak „No Exit“ postavljen blizu ulaza na groblje.

Najveći problem koji ćete imati pri snimanju takvih scena je da izaberete najpovoljniji položaj – ponekad varijacije za samo nekoliko stopa mogu uništiti humor kompozicije. Takođe, na fotografijama, gdje ljudi igraju kjlučnu ulogu, humor je često prolazan –iznenadna promjena u poziciji subjekta ili izrazu može potpuno uništiti atmosferu. I, kao što ste nesumnjivo već otkrili, ono što izgleda smiješno na osobi često se izgubi u prenošenju na fotografiju.

Fot10.1. Bliski subjekti uhvaćeni u neočekivanim pozama mogu takođe izazvati humor. Fot10.2. Ako postoji tajna uspješnog snimanja humora na fotografiji, to je onda stalno biti na oprezu u

okruženju i imati oko za sitne apsurdnosti koje život čine zanimljivim. Fot10.3. Djeca su neiscrpno bogatstvo smiješnih gestikulacija i komičnih izraza. Kada se humor

zasniva na izrazu, budite sigurni da ste se dovoljno približili (zumirali) tako da je izraz lica dominantni dio slike.

3

Stvaranje humora Iako su mnoge humoristične fotografije rezultat iskrenih, spontanih momenata, povremeno možete

upotrijebiti niz vizuelnih elemenata za koje osjećate da imaju potencijal da stvore smiješnu fotografiju – ali tu je potrebno načiniti kreativnu intervenciju da bi oni zaista i djelovali.

Ponekad je stvaranje humora jednostavno kao i korištenje određenih tehnika da bi sastavili inače nepovezane dijelove scene. Na primjer, osoba blizu vas, koja drži ruke u određenom položaju, sa određene tačke posmatranja može izgledati kao da obuhvata mlaznjak koji se upravo u tom momentu našao na nebu.

U drugim situacijama, možete stvoriti humor postavljanjem ljudi u humoristične postavke ili radnje. Fotografija žene u srušenom drvetu je savršen primjer ove tehnike. Postavljanjem žene u drvo, fotograf je napravio odličan netipičan turistički portret – i ona djeluje smiješno utoliko više jer takve temperamentne lakrdije obično očekujemo samo od djece.

Fot11.1. Koristeći svoju dovitljivost u postavljanju smiješne ili iznenađujuće scene je savršeno pravilan pristup fotografisanju humora. Što je poza manje karakteristična, to će slika biti smješnija.

Fot11.2. Potpuno nonšalantni izraz naglavačke okrenutog brata doprinosi bizarnoj prirodi slike. Fot11.3. Birajući svoju snimateljsku poziciju pažljivo, fotograf je bio u mogućnosti da kombinuje dva

inače nespojiva elementa u jednu zabavnu kompoziciju.

Humor i životinje Često obijesno ponašanje mnogih životinja čini ih humorističnim subjektima za kameru. Kada su u

pitanju životinje, humor je najčešće rezultat komičnog manirizma, glupavih izraza lica, ili iznenadnih humorističnih gestova.

Ljubimci čine dobru polaznu tačku, jer ste već upoznati sa njihovom ličnošću i sa svim smiješnim navikama koje imaju. Neki od najsmješnijih portreta ljubimaca napravljeni su spontano, kao u snimku iznenađene mačke u susretu sa vjevericom.

Zoološki vrtovi su još jedan dobar izvor životinjskog humora. Možete zabilježiti najsmješnije gestikulacije dok životinje zadovoljavaju svoje svakodnevne potrebe – lavica koja tjera pobunjeno mladunče nazad u liniju.

U zoološkom vrtu gdje je ljudima dozvoljeno da se miješaju sa domaćim životinjama i životinjama sa farme, potražite spontane snimke životinja dok su u interakciji sa ljudima – bezobrazna guska koja krade kreker iznenađenoj djevojčici. Neke domaće životinje takođe imaju prirodno smiješne izraze koji su vrijedni snimanja – svinje koje se smiju, podrugljive koze, podsmješljive ovce, itd.

Fot12.1. Da biste fotografisali ljubimca dok izvodi trik, zamolite prijatelja da upravlja njegovim izvršenjem, dok se vi koncentrišete na akciju. Ovo će vjerovatno zahtijevati nekoliko pokušaja dok ne uskladite radnje, dakle neophodan vam je ljubimac koji je voljan da glumi.

Fot12.2. U zoološkim vrtovima, mnogo će vam lakše biti da snimate životinje koje su zatvorene. Planirajte snimanje u rano juto i tako ćete imati manje konkurencije i izbjeći gužvu.

Fot12.3. U dječijim zoološki vrtovima gdje je životinjama dozvoljeno da slobodno okolo tumaraju, interakcije između različitih vrsta su uobičajene i često humoristične.

Fot12.4. Spontani snimci susreta između ljubimaca i divljih životinja su rijetki i nemoguće ih je predvidjeti – biće vam potrebna sreća i pripremljena kamera da zabilježite takve scene. Vidjeti drugačije

Neobične stajališne tačke Zašto ljudi reaguju na neku fotografiju a na drugu ne? Zašto se ljudi prelistavajući magazin odjednom

zaustave i krenu pomno da proučavaju neku fotografiju? Vrlo često to je zbog toga što su upravo vidjeli jedan poznati objekat ili scenu iz neobične i neočekivane tačke posmatranja. Snimateljska tačka (tačka posmatranja ili ugao snimanja) je jedan od kvaliteta koji razdvaja običan snimak od ozbiljne fotografije.

Izbor stajališne tačke je odlučujući u fotografskoj kompoziciji. To je ona tačka posmatranja koja diktira fizičke, psihičke i kontekstualne odnose unutar same fotografije. Međutim, prečesto fotografi ignorišu

4

potencijalnu kreativnu snagu stajališne tačke, i umjesto toga biraju snimateljsku poziciju baziranu na prvom utisku, ili uobičajenosti, ili još gore na osnovu slučajnosti, kako se zadese.

Ali, ključ moći stajališne tačke je u njenoj svježini. Dok snimate, pretvarajte se da radite na video kameri i sa okom postavljenim na tražilu, kružite oko vašeg subjekta da biste vidjeli sve vizuelne mogućnosti. Posmatrajte kako se oblici i odnosi mijenjaju kada vi promijenite poziciju. Naročito eksperimentišite sa gornjim i donjim rakursom. Gornji rakursi donose osjećaj reda kompleksnim scenama. Donji rakursi povećavaju dramu visokih objekata, i niske objekte čine većim.

Fot13.2. Gornji rakurs daje nam organizovan izgled scene i ponekad otkriva zakonitosti koje su nevidljive sa donjeg nivoa posmatranja.

Fot13.3. Ponekad vas vaša mašta odvede daleko od glavnog subjekta ka interpretativnijim tačkama posmatranja, kao što je ovaj portret sjenke prodavača balona.

Fot13.4. Ovaj fotograf je pronašao potpuno novu i neobičnu tačku posmatranja u fotografisanju plivača – on mu se pridružio pod vodom. Ako dovoljno dugo razmišljate o bilo kojoj situaciji pronaći ćete novi način posmatranja iste.

Budite svjesni. Koliko često ste vidjeli brilijantnu fotografiju najobičnijih predmeta i zapitali se: „Zašto se ja toga nisam

sjetio?“ To su situacije sa kojima se svi susrećemo, ali neko nas je preduhitrio u prepoznavanju ideje koja je čitavo vrijeme bila tu pred našim nosom. Sposobnost da se pronađe ljepota i jedinstvenost u uobičajenim objektima i poznatim situacijama nije dar dobijen rođenjem, nego stečena vještina zvana svjesnost.

Da bi razvili ovaj osjećaj svjesnosti naučite da posmatrate svakodnevna mjesta sa istim zanimanjem i radoznalošću stranca na nepoznatoj teritoriji. Takođe, morate da naučite da posmatrate korisne kvalitete poznatih vam objekata, da vidite oblike, zakonitosti i boje koje obično uzimamo zdravo za gotovo. Postanite osjetljivi za oblik kruške, makaza, supene kašike i tanjira. Posmatrajte nabore i brazde zgužvane zavjese. Zvuči smiješno? Vjerovatno i jeste, ali ponekad se i isplati. Budite svjesni.

Fot14.1. Ostanite u pripravnosti jer čak i najobičnije stvari, kao što su ove mokre traperice, mogu biti inspirativne za dobru fotografiju.

Fot14.2. Bogata tekstura i živahne boje kombinovane tako da stvaraju zapanjujuću fotografiju. Fot14.3. Mi provedemo skoro trećinu našeg života u spavaćoj sobi, međutim kako često okrećemo

našu kameru na ovu blisku nam scenu? Na ovoj fotografiji fotograf nam je dao letimični pogled na životni stil stanara.

Crno-bijeli film Za mnoge od nas, oduzimanje boje fotografiji bilo bi kao oduzimanje ukusa sladoledu – tj. ne bi ostalo

mnogo razloga za uživanje. Ali za druge, boja u fotografiji je nešto malo više od puke dekoracije, ometanje koje razvodnjava značenje i zarobljava pažnju. Ovi fotografi vide crno i bijelo kao način prodiranja kroz površnost boje i pronalaženje prave suštine scene. Reduciranjem boja stvarnog svijeta na paletu sive skale, oni su u mogućnosti da otkriju osnovne elemente i odnose kompozicije: oblik, teksturu, repeticiju, liniju i kontrast.

Najteži dio rada u crno-bijeloj tehnici je navikavanje na posmatranje svijeta onako kako to film radi. S obzirom na to da je crno-bijeli film mnogo osjetljiviji na neke dijelove spektra a na druge nije, on neće zabilježiti različite boje sa istim vidljivim intenzitetom koje naše oči percipiraju. Osim toga, crno-bijeli film vidi neke boje skoro iste u svjetlini. Crvena staja i bujna zelena tratina, na primjer, stvaraju brilijantan kontrast u fotografiji u boji, ali u sivoj skali one su skoro potpuno iste. Da bismo ponovo uspostavili pravilan svjetlosni odnos i kontrolisali kontrast kojim se objekti razlikuju jedni od drugog, možete koristiti filtere za boje.

Fot15.1. Crno-bijela fotografija je često nostalgična, prizivajući u sjećanje one momente kada smo prelistavali crno-bijele fotografije naših roditelja. Nostalgija je naročito jaka kada je korišten crno-bijeli film na odgovarajućem subjektu – kao što je ova igra žmurke.

Fot15.2. Ovdje je fotograf koristio samo nekoliko visoko kontrastiranih tonova da naglasi dizajnerske kvalitete ove zimske scene u njujorškom Central Park-u.

5

Meki fokus Sočivima i drugom opremom kamere može se manipulisati tako da pokazuju scene koje su nove za

ljudsko oko. Na primjer, meki fokus i difuzija daju fotografiji mrtve prirode ono što violine u pozadini daju filmu: atmosferu romantičnosti. Na isti način na koji pozadina može da nam nametne i da nas uljulja u neki određeni osjećaj i psihološki okvir, tako isto i difuzija boja može stvoriti tačno određenu interpretaciju scene u posmatračevom oku. Skretanjem posmatračeve pažnje sa detalja u kompoziciji, možete koncentrisati njegovu pažnju na atmosferu.

Fotografi pejzaža i mrtvih priroda počeli su sa korištenjem ove tehnike prije više od jednog vijeka u želji da zabilježe meki, sanjalački kvalitet impresionističkih slika. Tada su i fotografi portreta počeli razvijati tu tehniku radi njene sposobnosti da diskretno umekša crte lica i bore, bez grešaka koje se često dešavaju pri retuširanju. Kakav god da je subjekat u pitanju, meki fokus je najbolje koristiti pri bočnom i pozadinskom osvjetljenju, gdje se svjetlosni efekti rasipaju po osjenčenim regionima radi omekšavanja kontrasta i stvaraju blage među-površine.

Dostupni su nam difuzivni filteri sa različitim stepenima efekata, na skali od nježnog umekšavanja do potpune sumaglice. Postoje takođe i difuzeri sa „čistom oblasti“ koji ostavljaju centar slike oštrim. Difuzivna sočiva su specijalno napravljena da stvore romantični izgled.

Fot16.1. Kućni difuzer: sočiva zamagljena dahom. Najjednostavniji i najnepredvidljiviji metod difuzije je da zamaglite sočiva (objektiv) svojim dahom. Nakon zamagljivanja sočiva, brzo postavite oko na tražilo, i dok magla nestaje pritisnite okidač kada se željeni efekat pojavi.

Najpopularniji metod stvaranja priručnog difuzivnog sredstva je da razmažete petrolejski žele na čisti stakleni filter (kao što je onaj koji se stavlja na krovne prozore). Prednost ovog tipa ručno izrađenog difuzivnog filtera je da možete podesiti efekat dok gledate kroz objektiv, jednostavno ponovnim razmazivanjem želea. Nedostatak je to što je prljav i rizikujete stvaranje nečistoća na sočivima. Sigurnija, ali i trajnija alternativa je da koristite čisti lak za nokte na starom filteru. U svakom slučaju, bolje je da gradite zasićenje postepeno dok ne dođete do željenog efekta.

Za povremene upotrebe možete pokušati da rastegnete najlon ispred objektiva i da ga pričvrstite gumom. Kao varijaciju na ovaj metod, pokušajte da koristite obojene čarape – naročito pastelnih boja.

Fot16.2. Za ovu fotografiju korišten je stari filter premazan vazelinom, ali tako da je centar ostao čist. Kada koristite vazelin budite sigurni da su vam sočiva ostala čista i da vazelin nije dospio na njih.

Selektivni fokus Možete koristiti veliki otvor blende (f-stop), kao što je f/2.8, sa normalnim ili teleobjektivom da istaknete

subjekat kontrastirajući ga nasuprot pozadini koja je potpuno van fokusa. Ova tehnika se zove selektivni fokus. Sužavajući zonu oštrog fokusa, posmatračevo oko automatski ide ka srcu kompozicije.

Možete primijeniti selektivni fokus u radu na nekoliko različitih načina. Njegova najkorisnija primjena je u razdvajanju individualnog subjekta od zbunjujuće i ometajuće okoline – ili, na primjer izdvajajući jedno lice iz gomile. Ali on može biti korišten i na mnogo suptilniji način, da akcentira jedan bitni dio nekog subjekta. Možete, na primjer, fotografisati grnčara dok radi, selektivno fokusirajući njegove ruke dok obrađuje glinu i dopuštajući da mu tijelo ispadne iz fokusa. Takođe možete koristiti ograničenu dubinsku oštrinu da biste fokusirali prednji plan u prirodnom okviru – kao kada je ružin pupoljak okružen zamagljenim zelenim lišćem. S obzirom na to da će samo mali dio vaše slike biti u fokusu, neophodno je da odaberete tačku fokusa veoma pažljivo. Oblasti koje ne treba da budu oštre treba da budu van fokusa.

Fot17. Selektivni fokus je najlakše postići fokusiranjem subjekata u blizini sa srednjim telefoto objektivom postavljenim na veliki otvor blende, kao što je f/2.8.

Ograničavanje dubinske oštrine: Dva su osnovna zahtjeva pri ograničavanju dubinske oštrine a to su žižna daljina i otvor blende. Što je veća žižna daljina i otvor blende, to je kraća dubinska oštrina. Možete postići selektivno fokusiranje u određenom stepenu sa skoro svim sočivima (osim širokougaonih, koji imaju skoro neograničenu dubinsku oštrinu), ali generalno oni u sredini telefoto dometa (80mm do 150mm) će dati bolju sliku. Sočiva, kraća od ovih, teže da proizvedu skoro prirodnu dubinu, a ona mnogo duža obično imaju malu dubinu, čak i pri malim otvorima blende.

Još jedan faktor koji se mora uzeti u razmatranje je razdaljina od sočiva do subjekta. Što ste bliži vašem glavnom subjektu, to će biti manja dubinska oštrina sa bilo kojim sočivima pri bilo kojem otvoru blende.

6

Drugim riječima, 100mm-ska sočiva fokusirana na subjekt koji je 10 stopa udaljen će dati znatno manju dubinsku oštrinu, nego ista sočiva (sa istom f-stop) fokusirana na subjekt koji je 20 ili 30 stopa udaljen. Približavanje subjektu pomaže selektivnom fokusiranju.

Široko-ugaoni snimak Široko-ugaona sočiva su odlična kad želite da jako naglasite nešto na fotografiji, i što je širi ugao

objektiva, to će veće biti naglašavanje. Dubina, odstojanje, visina, dužina, linearna perspektiva i veličina objekta – svi se mogu manipulisati tako da stvore veoma inventivne i ubjedljive optičke iluzije.

Korištenjem velike dubinske oštrine i povećanog ugla posmatranja sadržanog u širokougaonim objektivima, na primjer, možete veoma naglasiti osjećaj prostora na fotografiji. Ovaj efekat se dešava jer veličina objekata u blizini je povećana, a objekti u daljini postaju neproporcionalno mali, što povećava iluziju daljine. Osim toga, mogućnost fokusiranja bliskih objekata široko-ugaonih objektiva dozvoljava vam da stvorite scene u kojima relativno mali subjekti u blizini izgledaju veoma važni u odnosu na okolinu – tulipan nekoliko inča od objektiva uzdiže se nad kućom u pozadini.

U svakom slučaju, najvažniji element u stvaranju efektivne iluzije je odgovarajuće stajalište – visoke tačke posmatranja naglašavaju prostor, niske naglašavaju visinu.

Fot18.1. Sa široko-ugaonim objektivom podešenim na mali otvor blende, kao što je f/11, možete predstaviti objekte oštre od prvog plana ka pozadini i dati jak osjećaj dubine.

Fot18.2. U ovoj panorami, fotograf je iskoristio prednost velike dubinske oštrine široko-ugaonog objektiva da izoštri i kamenje u prvom planu i planine u pozadini.

Fot18.3. Korištenje objekata u prvom planu koji uvode oko posmatrača u kompoziciju je još jedan od načina kako možete da iskoristite prednost povećanog ugla posmatranja široko-ugaonog objektiva. Uključujući kose krivine ribarske mreže, fotograf skreće našu pažnju ka čamcima u sredini.

Close-up (gro-plan) Kao djeca, bili smo opčinjeni magičnim pogledom kroz uvećalo. Kroz polja i livade lutali smo u potrazi

za skrivenim izgledom poznatih objekata: niti paučine paukovog legla, čipkaste žile javorovog lišća. Za fotografe, otkriće veličanstvenog svijeta gro-plana kroz kameru jednako je primamljivo. Stvaranje uspješne fotografije gro-plana je relativno lako i ne zahtijeva mnogo dodatne opreme. Jedan od problema sa kojim ćete se susresti je nedostatak dubinske oštrine. Čak i ako koristite veoma malu f-stop, često ćete se susresti sa samo nekoliko inča dubine. Takođe, izuzetno mala f-stop zahtijeva manju brzinu zatvarača što može dovesti do mutne slike, bilo zbog drmanja kamere bilo zbog kretanja subjekta. Najjednostavnije rješenje za ovo je da koristite veoma osjetljive filmove, ASA 400 ili više. Radeći pri dnevnom svjetlu trebalo bi da možete koristiti brzinu zatvarača 1/250 sekundi ili bržu i otvor blende f/8 ili manju. Drugo rješenje je da koristite mali elektronski blic. Blic će vam dozvoliti da radite sa veoma malim otvorom blende, i njegov iznenadni bljesak svjetlosti (1/1000 sekundi ili brže) će zalediti sve pokrete. Vjerovatno će vam biti potreban produžni kabal da drži blic dalje od kamere, jer sa blicom pričvršćenim na kameru, njegova svjetlost obično sklizne na objekte u blizini. Koristite srednje-osjetljive negativ filmove, ASA 200 (zbog manje osjetljivosti na greške u ekspoziciji), i postavite otvor blende na f/16. Držite blic na udaljenosti 15 inča od subjekta. Vjerovatno će vam biti potrebne probe da biste odredili otvor blende i udaljenost blica koji vode pravilnoj ekspoziciji.

Fot19.1. Viđeni iz blizine, ovi tulipani daju jake grafičke kvalitete. Fot19.2. Gro-planovi razotkrivaju novi svijet fotografskih mogućnosti tako da mnogi subjekti, kao što je

ova mreža, odjednom postanu fotogenični. Fot20.1. Oprema za snimanje gro-planova: ova oprema sadrži skup od jednostavnih i jeftinih do

kompleksnih i skupih elemenata. Kod kamera sa normalnim objektivima, najbliža fokusna daljina je na oko 18 inča. Na toj daljini vaše bi stopalo potpuno popunilo oblast slike. Sa ovom opremom možete fokusirati i na 6 inča i manje, na daljinu koju bi popunio palac.

Dodatna sočiva za gro-planove su jednostavna i jeftina. Obično dostupna u setu od tri komada, oni se pričvrste na prednji dio objektiva kao filteri. Mogu se koristiti pojedinačno ili u kombinaciji radi većeg uvećanja. Iako mnogo bolje, slike sa ovim sočivima nisu pretjerano oštre kao sa drugom opremom.

Ekstenzivne tube (takođe često u setu od tri komada) koje se mogu postaviti između tijela kamere i sočiva. One su donekle nezgrapne ali daju oštre rezultate.

7

Najskuplji dio je ujedno i najlakši za korištenje i daje najbolja rješenja. To je makro objektiv. On je specijalno dizajniran tako da daje najbolje rezultate pri close-up fokusiranju, ali isto tako može se koristiti za normalno snimanje.

Fot20.2. Fotografije insekata: Insekti mogu biti izuzetno frustrirajući subjekti za fotografe. Oni su mali, brzi i generalno, potpuno nesaradnički raspoloženi kada se nađu ispred objektiva. Ali oni su, takođe nježni i veoma ukrašeni i čine zanimljive subjekte kada se otkrije njihova prava ljepota. Jedan trik za bilježenje insekata na film je da ih fotografišete u rano jutro, kada su im krila prekrivena rosom i kad ih hladni jutarnji vazduh usporava. Dok se ne ugriju od sunca, većina krilatih insekata ostaje nepokretna. Ali taj period je kratak, pa djelujte brzo.

Najbolji način da komponujete fotografiju sa insektima tokom ostalog dijela dana je da postavite zanimljivu scenu gdje je vjerovatnije da će insekti da se okupe i zadrže, kao na primjer, procvjetali neveni koji bi mogli privući, recimo, leptire. Korištenje ovog metoda je mnogo bolje nego da trčite za svojom metom i daje vam veću kontrolu nad dubinskom oštrinom, smjerom svjetla, kompozicijom itd. Svjetlost

Opažanje svjetlosti Od svih sposobnosti koje fotograf treba da posjeduje, opažanje svjetlosti je najbitnija. On treba da uoči

kako se svjetlost prelama dok miluje i boji fizički svijet. Da vidi svjetlost dok akcentira ili ukrašava, zasjenjuje ili prodire. Da vidi svjetlost kao zasebnu ali i kao činioca cjeline. Izgledaće čudno ako zamislimo da se moramo vježbati da vidimo svjetlost, jer bez toga nećemo vidjeti ništa.U odsustvu svjetlosti, mi bismo u potpunosti zavisili od ukusa, dodira, mirisa i zvuka koji bi nas vodili kroz svijet. Ali uz pomoć svjetlosti, život je neprestana simfonija boje i teksture, i neprekidni kaleidoskop oblika i formi. Da biste počeli opažati svjetlost, morate naučiti da prepoznate njena mnoga obličja. Prvo i najvažnije, svjetlost je data svojim kvalitetima. Da li je tvrda ili meka? Da li šapuće – ili vrišti? Svjetlost je takođe data svojom bojom. Je li to plava svjetlost ili sumrak? Ili je to zlatna svjetlost ili jutarnje rumenilo? Kao fotografi, mi se takođe moramo baviti pravcem svjetlosti. Da li dolazi sa strane subjekta? Ili odpozadi? I konačno, moramo se pozabaviti izvorom. Svjetlost ne dolazi samo od Sunca. Može biti od svijeće ili vatrometa, od ulične svjetiljke ili mjesečeva svjetlost.

Sa svjesnim stavom o svjetlosti dolazi sposobnost previzualizacije: sposobnost da se vidi u tražilu kako će scena izgledati na konačnoj fotografiji. To je krajnji cilj svakog fotografskog posmatranja.

Fot22.1. Galaksija detalja i oštrica lišća ističu se pri pozadinskom osvjetljenju. Fot22.2. Iako je prednji plan već u sjeni, plannina se sjaji u toploj svjetlosti zalazećeg sunca.

Pravac svjetlosti To da pravac svjetlosti može bitno izmijeniti izgled subjekta, postane jasno kada uzmete u obzir da su

mjesečeve faze rezultat promjene pravca svjetlosti. Efekat svjetlosnog pravca na subjekte na zemlji je još veći. Pravac svjetlosti utiče na dubinu, zasićenje boje, kontrast, teksturu, i raspoloženje: ukratko, on utiče

na izgled. Možete koristiti svoje znanje o svjetlosti da izaberete pogodno stajalište koje najbolje odgovara vašim umjetničkim namjerama.

Prednje svjetlo, sa suncem iza snimatelja, je najmanje interesantno Prednje osvjetljenje naglašava boje, kontrast, i detalje ali zamagljuje iluziju dubine bacajući sjenke daleko od posmatrača gdje su jako uočljive. Bočno osvjetljenje, sa svjetlosnim izvorom sa jedne strane, stvara sjenke koje objektu daju oblik, teksturu, i volumen, čineći da izgledaju realistično i opipljivo. Bočne sjenke takođe pomažu razdvajanju planova scene, naglašavajući dubinu scene. Pozadinsko svjetlo je kada snimate okrenuti licem suncu. Iako zahtijeva veću pažnju u kompoziciji i ekspoziciji, pozadinsko svjetlo često postiže najuzbudljivije rezultate. Bacajući duge sjenke prema posmatraču, scene sa ovakvim osvjetljenjem pretjerano naglašavaju dubinu. Cvijeće, obojeno staklo, i drugi prozirni objekti sijaju kada se osvijetle pozadinskim svjetlom. Odsjaj ili „halo“ efekat stvoreni jakom pozadinskom svjetlošću razdvajaju subjekat od ometajuće pozadine. Subjekti osvijetljeni pozadinskim svjetlom mogu biti prikazani kao siluete postavljanjem nasuprot svijetle pozadine.

8

Fot23.1. Bočno osvjetljenje čini da ova scena pustinje izgleda tako trodimenzionalna da vam se čini da možete dosegnuti i dodirnuti nabore.

Fot23.2. Prednje osvjetljenje Fot23.3. Pozadinsko osvjetljenje

Doba dana Od prvih jutarnjih ljubičastih tračaka pa do zadnjih skarletnih zraka zalaska, dnevno svjetlo neprestano

osvjetljava promjene u svijetu u 3 važna aspekta: boja, ugao i intenzitet. Prije nego se sunce digne ili kratko prije nego što će zaći, pejzaž je prepun detalja, crnih oblika i hladne plave svjetlosti. To je sumrak. Ni tamno, ni svijetlo, skroviti momenti sumraka rijetko traju više od nekoliko minuta. To je vrijeme kada možete napraviti meke siluete i polusiluete nasuprot mutnog neba. To je vrijeme kada se možete igrati sa svjetlima kuća, automobila i ulica nasuprot zaostalom dnevnom svjetlu. U suton i zoru, kada je sunce upravo iznad horizonta, meka žuta svjetlost miluje zemlju i ono na njoj. Ovo je najmekša svjetlost dana, i njene duge otvorene sjenke i svijetli akcenti su idealni za fotografiju u boji. To je topla, prijateljska svjetlost koja odgovara i portretima i pejzažima. U sredini jutra i sredini poslijepodneva, sunce je smjelo i blistavo, i oštro sija. Ono se proteže nad zemljom i baca tamne sijenke koje se suprostavljaju osvijetljenim oblastima. To je oštra, klinička svjetlost koja se može koristiti radi stvaranja jakih, grafičkih fotografija sa svijetlim bojama. U podne, sunce je iznad glave. Njegova svjetlost je bez boje i tvrda je. Sjenke se gube u tamnim lokvama.

Fot23.4. Metalne boje rane jutarnje magle doprinose spokojstvu kanuista na rijeci. Fot23.5. Jasna svjetlost podneva daje scene koje izgledaju uobičajeno. Fot23.6. Uz pomoć zalaska i siluetiranja dječaka, fotograf je stvorio uvjerljivu scenu koja prikazuje

dječake u igri i zimsku tamu.

Prozorsko osvjetljenje Fotografije snimljene u zatvorenom prostoru pri prozorskom osvjetljenju daju ugodnu pojavu koja

kombinuje jasnoću dnevnog svjetla sa intimnošću unutrašnjeg prostora. Bilo da fotografišete djecu u igri pri širokoj svjetlosti koja dolazi s prozora (kao što je na fotografiji ispod), mrtvu prirodu na prozorskoj dasci, ili mačku dok spava u bazenu jutranjeg sunca, dnevno svjetlo zadržava prirodnost i obično stvara veselu atmosferu.

Međutim, s obzirom na to da je prozorsko svjetlo veoma usmjeren izvor svjetlosti, kontrast je često problem. Mnogo je bolje da izbjegnete prozorsko osvjetljenje koje daje jako sunčevo svjetlo i da potražite prozorsko osvjetljenje koje daje jasno, ali difuzno svjetlo – kao što su na primjer, veliki sjeverni prozori. Kada fotografišete ljude, veoma je bitno da ih postavite barem djelomično prema izvoru svjetlosti, i da se vi postavite tako da budete okrenuti prema subjektu ali ne i direktno prema prozoru. Ako je moguće pokušajte da koristite prirodni reflektor (bijeli stoljnjak ili bijeli zid) koji će reflektovati svjetlo prema zasjenjenoj strani lica vašeg subjekta. Ili postavite nekoga da drži bijeli peškir ili jastučnicu na udaljenosti oko jedne stope od vašeg subjekta (ali da je on van slike) da reflektuje svjetlost prema sjenkama lica. Kada snimate slike u boji koristite samo bijeli reflektor, jer obojeni reflektori reflektuju svoju boju na lice subjekta. Drugo rješenje bi bilo da odmaknete svog subjekta od prozora, gdje ćete zadržati kvalitet ali ne i intenzitet osvjetljenja.

Fot24.1. Svjetlina pozadine daje sceni osjećaj lakoće. Kada mjerite ovakve scene pomjerite svjetlomjer lagano na lice vašeg subjekta, inače će vaše mjerenje biti pogrešno zbog napadnog pozadinskog svjetla. Alternativno možete koristiti opciju za kompenzaciju pozadinskog osvjetljenja ako je vaša kamera ima.

Fot24.2. Tako što smo postavili ovu djevojčicu da joj je glava okrenuta prema prozoru, svjetlost otkriva njenu smirenost, pomalo tužan izraz, dok se ostali dio njenog lica gubi u sjenci.

Dramatsko osvjetljenje Dramatsko osvjetljenje čini fotografiju dramatičnom. Najvažnija stvar kod dramatskog osvjetljenja jeste

to što ga lako prepoznaju profesionalni fotografi, filmski i scenski režiseri koji troše velike sume novca da bi stvorili ovakvo osvjetljenje koje bi uzbudilo posmatrače. Plesne scene u Flashdance, zvuk sata koji razbija tišinu u The Natural, bez dramatskog osvjetljenja bi izgledali veoma blijedo.

Kao fotograf amater koji nema ni sredstava ni vremena da stvori kompleksne scene sa osvjetljenjem, vi se morate osloniti na vaše instinkte i osjećanje – dva atributa koja uvijek pomažu da fotografija bude bolja.

9

Razvijajte osjećaj za svjetlost. Vježbajte gledajući u osvjetljenje u sceni dio po dio umjesto da posmatrate cijelu scenu. Iznad svega koristite svoj instinkt. Ako nađete da je neka scena u tamnom interesantna, vratite se na isto mjesto u zoru ili naveče kada bi osvjetljenje moglo biti još bolje. Ako primijetite čipkasto svjetlo kakao se probija kroz zavjese, ali i da ne postoji ništa drugo što biste mogli snimiti, nemojte žaliti nad svojom zlom srećom, nego postavite bilo što: psa, dijete ili cvijet i snimajte.

Koja vrsta osvjetljenja je dramatska? Pozadinsko osvjetljenje, tačkasto osvjetljenje (spot light), i visokokontrastno osvjetljenje (svjetlo i sjena) su naročito dramatski. Nebo koje se mijenja, stvaranje oluje i sumrak su takođe dramatski. Bilo koje osvjetljenje koje plijeni pogled je dramatsko.

Fot25.1. Ovdje je fotograf dodao različite vrste kreativnih izobličenja prozorskom osvjetljenju koristeći venecijanere da dobije šare po sobi. Lice žene je namjerno tako postavljeno u svjetlu.

Fot25.2. Svjetleće tračnice u prvom planu i siluete nebodera postavljene naspram zalazećeg sunca stvara dramatičnu fotografiju. Korišten je filter koji je na dnu čist, a pri vrhu izuzetno obojen da bi se dodala boja samo na predjelu neba. Kompozicija i šansa

Komponovanje postavki Postoje mnoge teorije o fotografskom komponovanju, i svaka od njih ima da ponudi nešto dobro. Ali

bez obzira na teoretske specifičnosti, cilj dobre kompozicije je uvijek isti: urediti elemente kompozicije na takav način da svaka od njih doprinosi jačini slike i tako da ni jedna ne ometa ukupan prizor.

U kompozicijama gdje radite sa jednim subjektom – osobom, životinjom ili cvijetom – vaša glavna preokupacija bila bi kadriranje. Iako je čest slučaj da se subjekt jednostavno postavi na sredinu, pokušajte da umjesto toga istaknete karakteristike subjekta: zumirajte jako na neki naglašeni izraz lica, dajte galopirajućem konju prostor kroz koji će trčati, dopustite da cvijet graciozno stoji u vertikanom okviru.

Kod složenijih subjekata – na primjer pejzaži – možete koristiti druge vrste vizuelnih aranžmana da pojednostavite scenu ili fokusirajte pažnju na centar interesa. Linije, oblici, kontrasti boja ili svjetlosti i sjenke, i teksture mogu svi pojedinačno biti organizovani tako da naglase određeni subjekat ili dio scene. Jedan od uobičajenih i efektnih metoda da odvučete pažnju posmatrača ka centru interesa je da koristite linije koje vode ka njemu – na primjer vijugava ograda koja vodi ka kolibi ili ružičnjaku.

Fot27.1. Korištenje već postojećeg okvira u prednjem planu radi izoliranja i organizacije je klasično kompoziciono sredstvo. U ovom primjeru, korištenje prozora radi uokviravanja drugih građevina stvara logičnu i harmoničnu asocijaciju.

Fot27.2. Jednostavnost je najavžniji cilj kompozicije. Ako imate trajnih problema sa aranžiranjem elemenata scene, vjerovatno pokušavate da uključite previše informacija.

Ravnoteža i neravnoteža Jedna od stvari za kojom oko žudi u kompoziciji je ravnoteža. Ravnoteža umiruje psihu uključujući

osjećaj ekvilibrijuma. Jedan efektivan način na koji možete stvoriti vizuelnu ravnotežu je da pažljivo rasporedite elemente

scene po njihovoj „vizuelnoj težini“. Vizuelna težina je jednostavno percipirana tmurnost ili svjetlina koju određeni element evocira – obično određena njegovom masom, jasnoćom, bojom ili postavkom unutar kadra.

Jasni objekti, pastelne boje i otvoreni prostor smatraju se lakim, dok su tamniji objekti, prigušene boje, i velike mase poimane kao teške. Stoga, tamna masa s lijeve strane kadra (na primjer staja) može biti uravnotežena proporcionalno većom količinom svijetle boje (plavo nebo) u preostalom dijelu kadra – ili masom slične težine na desnoj strani kadra (na primjer drvo).

Namjernim razaranjem ili ignorisanjem ovih ravnoteža, možete stvoriti moćnu neravnotežu – veoma efektivnu u stvaranju osjećaja tenzije, napetosti i uznemirenosti.

Fot28.1. Iako očigledna simetrija može biti uznemirujući faktor u kompoziciji, u ovom slučaju scena je načinjena interesantnom i živom neobičnom prirodom diobnom linijom.

10

Fot28.2. Težina osobe koja sjedi na tamnom ćebetu u jednom uglu kadra uravnotežena je svijetlim isticanjem oblaka u suprotnom uglu ove kompozicije.

Fot28.3. Iako je kadar simterično podijeljen na pola linijom vode, ove dvije polovine nisu konkurentne jer prisustvo pokretnog objekta na vodi stvara centar interesa.

Korištenje dijagonala Pravac linija u kompoziciji igra bitnu ulogu u uspostavljanju atmosfere i ritma fotografije. Horizontalne

linije, na primjer, naglašavaju stabilnost i mirnoću, dok vertikalne linije daju osjećaj visine. Ali i vertikalne i horizontalne linije se doživljavaju kao pasivne. Dijagonalne linije, s druge strane, dajući nestabilnost, stvaraju naglašeni osjećaj kretanja i energije.

Iako ih fotografi rijetko koriste, dijagonale mogu biti veoma moćne u kompoziciji. U pejzažima, na primjer, rijeka postavljena dijagonalno kroz kadar ne samo što vodi posmatrača kroz scenu, nego takođe stvara i naglašen osjećaj dubine. U akcionim fotografijama, postavite se na takvu tačku tako da – na primjer, konj koji se propinje ili ide, bude postavljen u kadru koso što će naglasiti atmosferu moći i jačine.

U mnogim situacijama, kao što su priroda i arhitektura, možete fotografisati postojeće dijagonale jednostavno izolirajući ih. U drugim slučajevima, putem tačke posmatranja i kadriranja, možete pretvoriti horizontalne i vertikalne linije u dijagonalne.

Fot29.1. Kada se koriste kao vodeće linije, konvergentne dijagonale pojačavaju perspektivu s jednim nedogledom, uvodeći posmatrača u scenu i stvarajući iluziju kretanja – čak i kod ovih stacioniranih vozova.

Fot29.2. Kada suprotne dijagonale stvaraju trougao, one daju kompoziciji snagu i strukturu. Efekat je ovdje naglašen dramatičnom pojednostavljenošću linija.

Fot29.3. Priroda obiluje dijagonalama kao što su ove efemeralne i spektakularne dijagonale, sjajnog prodora sunčeve svjetlosti kroz šumski svod.

Šabloni Šabloni (uzorci) mogu biti raznoliki - od delikatnih kolorističkih šara na leptirovim krilima do spiralnih

čeličnih kablova visećeg mosta. Oni mogu biti pravilni ili nepravilni, trajni ili spontani, prirodni ili vještački, ali su uvijek fascinantni fotografski subjekti. Ključni element u pronalaženju uzorka je tačka posmatranja. Iako smo mi uistinu okruženi mnoštvom uzoraka, često se moramo vježbati da bismo ih primijetili. Posmatrajući uobičajene subjekte iz neobičnih tačaka otkrićete nove uzorke. Uzorak automobila na parkingu, vidljiv odozgo, gubi se posmatranjem sa tla. Komponovanje uzoraka je veoma teško. S obzirom na to da su uzorci najefektivniji kada su izolirani potpuno od okoline (iako ponekad mogu postati sastavni dio veće scene) zumiranje je veoma važno.

Takođe, s obzirom na to da je repeticija stvaralac uzoraka, uzorak usamljen može biti dosadan. Pokušajte da uključite vizuelne konflikte određenih vrsta, bilo u obliku, bilo u boji, bilo u položaju, to će osvježiti pogled i zadržati posmatračev interes.

Fot30.1. Difuzno osvjetljenje je obično najbolje pri snimanju uzoraka, s obzirom da svjetlost i sjenke ili direktno osvjetljenje obično stvaraju vizuelni sukob. Ali u nekim slučajevima, svjetlost i sjena mogu stvoriti vlastite efektivne uzorke – kao u slučaju snimka ovog staklenika.

Fot30.2. Ova fotografija djeluje na toliko mnogo nivoa da je potreban čitav paragraf da se svi objasne - linija, oblik, boja, osvjetljenje i kompozicija svi su iskorišteni radi stvaranja maksimalnog efekta.

Fot30.3. Ljudi na ovoj fotografiji stvaraju neophodni vizuelni prekid a takođe daju sceni osjećaj proporcije.

Sreća u fotografiji Sreća je jedan fotografski element koji se ne možete vidjeti, kupiti ili planirati. Postoji nekoliko vrsta

sreće u fotografiji. Jedna je slučajnost koja dovodi sve elemente scene zajedno na pravi način u pravo vrijeme, ili jednostavno ona koja vas prati dok snimate i daje vam dobre snimke.To je takva vrsta sreće koja pruža dugu preko vodopada baš u momentu kada ste htjeli da pritisnete zatvarač.

Fotografija djevojčice koja krade jedan liz sladoleda svoje sestre je primjer takve sreće. Iako je možda fotograf postavio dvije djevojčice zajedno i dao im sladoled, to je bila čista sreća koja je preokrenula sasvim običnu sliku u pravog dobitnika.

11

Ali sreća je samo jedna strana jednačine. Na drugoj strani se nalazi spremnost na slučajne događaje i smirenost tako da regujete na njih brzo i vješto. Sreću ne možete vježbati, ali možete steći neophodne vještine koje će vam pomoći da iskažete posjedujući talenat.

Fot31.1. Nikad ne potcjenjujte moć sreće. Ona vam može poslati vizuelnu završnicu koja će vam pomoći da kompletirate kompoziciju i to najčešće kada se najmanje nadate.

Fot31.2. Automatske kamere imaju blagu prednost kada je u pitanju slučajni događaj jer smanjuju izgubljeno vrijeme pri namještanju kamere. Ali s vremenom, to je obično fotografov refleks koji bilježi momente kao što je ovaj.

Fot31.3. Hvatajući prednost momenta ometanja, ova mala djevojčica je vidjela mogućnost i djelovala u skaldu sa njom – kao što je i fotograf.

Srećne prilike Drugi vid sreće koji se može naći u fotografijama je čista slučajnost – biti na pravom mjestu u pravo

vrijeme, biti svjedok i zabilježiti neke od najneuhvatljivijih i najintrigantnijih životnih momenata. To je sretna prilika, vrsta sreće koja dovodi fotografa na usamljeno mjesto seoskog puta dok dva bika upliću rogove u ravnopravnoj borbi.

I dok su sretne prilike po prirodi nepredvidive, mogu će je povećati vjerovatnoću njihovog pronalaženja i zabilježavanja. Još važnije, vi morate da tražite takvu mogućnost dovodeći sebe u takve događaje i među takve ljudi koji su vjerovatniji da će stvoriti neobične fotografije. Kajakaš, na sljedećoj strani će izvesti svoj skok bilo da je fotograf prisutan ili ne, ali s obzirom da je fotograf bio prisutan u blizini i posmatrao, desio se taj slučajni momenat.

Druga tajna zabilježavanja slučajnih prilika je da držite spremnu kameru u rukama u svakom momentu – na putu u prodavnicu, u toku nedjeljne vožnje, čak i šetnja po bloku: uvijek. Postoje mnoge tužne priče fotografa koji su doživjeli sretnu priliku... ali bez kamere.

Fot32.1. Kada se mogućnost nasmiješi, budite spremni da odgovorite. Mnogi fotografi drže jeftine kamere pod sjedištem automobila samo za takve slučajeve. Ako i vi to činite, budite sigurni da su vam baterije i film novi.

Fot32.2. Sportski događaji – naročito oni egzotični – često nude iznenadne momente uzbudljive akcije. Što više posmatrate svijet oko sebe, veće su vam šanse da naiđete na neočekivano.

Specijalne tehnike

Filtracija boje Za fotografaiju u boji postoji samo par opcija koje mogu dati bolje mogućnosti za kreativni izraz i

iskorištenje nego filteri za boju. Filtracija se može koristiti radi manipulisanja raspoloženjem, naglašavanja atmosfere, naglašavanja drame, ili jednostavno radi stvaranja grafičkih efekata sa jednom predominantnom bojom.

Koristite filtere za boju da ostvarite već dokazane psihološke efekte koje boja može ostvariti. Crven, narandžasti i žuti filter mogu stvoriti fotografije sa uzbudljivim raspoloženjem. Plavi, ljubičasti i zeleni filteri uglavnom stvaraju smirenije raspoloženje. Ove hladne boje su mirne i melanholične. Budite sigurni da ste izabrali boje koje pojačavaju raspoloženje koje namjeravate da ostvarite.

Kada koristite filtere u boji radi ostvarivanja specijalnih efekata, koristite slajd film kao što je Kodak Ektachrome 100 HC film, da ostvarite potpuni efekat filtera. Kada štampate negativ film, fotofinišer pokušava da stvori normalne boje na otisku i može nehotice oslabiti boje vašeg filtera za specijalne efekte.

Fot34.1. Ova uporedba pokazuje kako filter za boju može oživjeti scenu. Fot34.2. Narandžasti filter pomaže ostvarivanju naglašenog osježaja toplote u ljetnom danu na plaži. Fot34.3. Zvjezdani-filter je specijalni filter koji dodaje zvijezde u izvore svjetlosti i daje svijetle akcente.

12

Višestruka ekspozicija Najvažniji aspekt stvaranja višestruke ekspozicije je vezan za subjekta. Možete izabrati subjekte koji

imaju bitnu simboličku povezanost (kao što je zumirana američka zastava nasuprot Linkoln Memorijala), ili subjekte koji imaju tematski ili emotivni konflikt. Ili, možete jednostavno izabrati dva ili više subjekata za koje mislite da ih možete kombinovati u stimulativno djelovanje radi stvaranja uzorka, dizajna ili boje. Rezultati mogu biti jako dojmljivi.

Višestruka ekspozicija nije tako teška. Mnogi 35 mm SLR fotoaparati imaju polugu za višestruku ekspoziciju koji prelaze preko filma tako da ponovo možete podići zatvaraš bez premotavanja filma. Ako vaša kamera nije okrepljena ovom opremom, možete postići iste rezultate pritiskanjem dugmeta za otpuštanje filma (na dnu kamere) dok premotavate film. Postoji samo jedna caka. Iako se film tokom višestruke ekspozicije ne premotava, brojač snimaka se kreće, tako da imate veći broj snimaka nego što stvarno jeste.

Fot35.1. Prva ekspozicija je napravljena kroz crveni filter i nije uključivala trubu. Truba je naknadno postavljena i snimljena kroz zeleni filter. Notni list je žut jer crvena i zelena svjetlost, kombinovane daju žutu (svjetlost se miješa drugačije nego boje).

Fot35.2. Ovo nije prava višestruka kompozicija jer zatvarač nije bio ponovo podignut.Umjesto toga fotograf je držao zatvarač podignutim i načinio prvu polovinu ekspozicije sa ženom pored vrata, zatim je pokrio objektiv sa crnom ljepenkom i pustio ženu da se udalji. Sklonio je ljepenku i završio ekspoziciju.

Podešavanje ekspozicije Da biste dobili pravilnu zasićenost na konačnom snimku (i izbjegli preekspoziciju), morate smanjiti

dužinu ekspozicije kod svake komponente fotografije. Najlakši način da ovo uradite je da umnožite planirani broj ekspozicija osjetljivošću vašeg filma, podesite osjetljivost filma i kasnije se ponovo vratite na normanu osjetljivost kada snimak bude gotov ili možete koristiti tabelu na lijevoj strani kao putanju.

Korištenjem filma sa srednjom brzinom negativ filma (100 ili 200 ISO) daće vam veću mogućnost nadokanđivanja greške u ekspoziciji. Ne morate svakoj komponenti slike dati istu ekspoziciju. Povećavanjem ili smanjivanjem ekspozicije jednoj od komponenti slike vi tu sliku naglašavate ili je potiskujete. Broj ekspozicija

Smanjenje ekspozicije

2 3 4 6 8

1 11/2

2 21/2

3

Zumiranje Postoji vjerovanje i praksa da su zum-objektivi doprinijeli fotografiji poslednjih godina. Oni su takođe

dali i jedan novi kreativni efekat fotografiji: zumiranje. Zumiranje je tehnika mijenjanja žižne dužine kontinualno tokom duge ekspozicije (obično 1/15 ili duže) radi simulisanja efekta kretanja. Kao efekat nastaje slika subjekta koja se mijenja kako vi zumirate kroz žižnu dužinu, stvarajući vrtlog linija koje vas vuku ka centru. Rezultati mogu biti zapanjujući.

Jedna od tajni uspjeha sa ovom tehnikom je da izaberete jednostavan subjekt, koji ima jake kontrastne boje ili suprotne uzorke svjetla i sjene. Takođe, s obzirom na to da svjetlosne pruge imaju jači efekat ako izbijaju iz centra kadra, korisno je da zadržite glavni subjekat u centru.

Za bolje rezultate, koristite nježno zumiranje kretanja tako što ćete početi zumirati prije nego pritisnete zatvarač, nastavljajući ga tokom ekspozicije. Zum objektivi sa podešavanjem fokalne dužine na potez su lakši za korištenje jer eliminišu neugodno zakretanje koje neki zum objektivi imaju. Čak i kada koristite malu brzinu zatvarača, možete držati kameru u rukama. Koristite stalak ako želite da dobijete veoma oštre i ravne zum linije. Obično se koristi film male osjetljivosti radi izbjegavanja preeksponiranja zbog male brzine zatvarača (osim, naravno, pri mutnom svjetlu).

Fot35. Svjetlosne pruge stvorene tokom zumiranja služe za stvaranje osjećaja kretanja u ovoj fudbalskoj utakmici.

13

Noćni snimci Noćni predjeli odlikuju se bojom, svjetlom i kretanjem. Vatromet bučno odaje svoje boje na noćnom

nebu, neonski znakovi blješte sa barova, automobili kao svjetlosne pruge prolijeću svuda oko nas i, povrh svega, zvijezde koje tiho sijaju.

Postoje dva načina na koja možete da priđete vašem noćnom motivu: držeći u rukama kameru sa osjetljivim filmom i osjetljivim zumom ili kameru pričvršćenu na stalak koja koristi manje osjetljive filmove i duge ekspozicione vrijednosti. Veoma često priroda subjekta će da diktira tehniku koju koristite. Scene sa gradskih ulica, osvijetljene spomenike, neonske znakove i druge statične subjekte je lako fotografisati pri normalnoj brzini zatvarača korištenjem visokoosjetljivog filma kao što je Kodacolor Gold 1600 print film, ili Kodak Ektachrome 400 slajd film. S druge strane, sporopokretni subjekti – ringišpil, saobraćaj, vatromet – obično bivaju obogaćeni ako se dozvoli da kretanje postane dio kompozicije. Dužina ekspozicije zavisiće od brzine subjekta i efekta koji pokušavate da stvorite. Najbolje je da koristite široki raspon ekspozicije i da za svaku vrijednost hvatate zabilješke koje možete uporediti sa nastalim rezultatima.

Vatromet Vatrometi su poznati i zabavni izvori noćnih boja, i činjenica da se dešavaju u specijalnim prilikama

čini ih još poželjnijima za fotografa. Možete fotografisati vatromet sa kamerom u rukama koristeći visokoosjetljivi film kao što je Kodacolor Gold 1600, ekspozicijom otprilike 1/60 sekundi i f/4. Da biste dobili lijepe pruge, kao na ovoj fotografiji, treba vam duga ekspozicija. Koristite manje osjetljiv ili srednje osjetljiv film, kao što je Kodacolor Gold 200, pričvrstite kameru na stalak, postavite otvor blende na f/8, i zaključajte zatvarač na B. Držite zatvarač otvorenim dok ne zabilježite nekoliko vatrometnih bljesaka, i ako je neophodno pokrijte objektiv između bljesaka (bez dodirivanja sočiva) da blokirate svjetlost.

Fot36.1. Dva koloristična izvora svjetlosti i duga ekspozicija doprinijeli su uspjehu ove brilijantne noćne scene. U prvom planu, saobraćajne linije stvaraju dijagonalni uzorak preko kadra, a iznad njega, koloristične svjetlosne tačke sjaje u noćnoj magli. Kodachrome 25 film je eksponiran tokom 45 sekundi pri f/16.

Fot36.2. Karnevalski šator u prvom planu doprinosi atmosferi ovog snimka. Ekspozicija dužine 15 sekundi pri f/16 bila je dovoljno duga da zabilježi i šator i seriju eksplozija vatrometa. Omiljeni subjekti

Fotografisanje djece: momenti tišine Neke od najsadržajnijih fotografija djece napravljene su tokom mirnih momenata u toku dana: u

momentima sjete i zamišljenosti, stidljivosti, mirnih aktivnosti- čitanja, crtanja i td. S obzirom na to da je nemoguće ocijeniti kada će se desiti potencijalna slika, imperativ je da držite

kameru blizu sebe napunjenu. Mala je vjerovatnoća da će dijete da ostane u istoj pozi dok se vi petljate sa namještanjem kamere.

U zatvorenim prostorijama možete dobiti veoma zadovoljavajuće rezultate ako radite sa postojećim svjetlom – bilo dnevnim svjetlom sa prozora bilo užarenom lampom. Korištenjem postojećeg svjetla u sobi, čuvate njen prirodni izgled, domaću atmosferu. Visokoosjetljivi negativ filmovi, kao što je Kodacolor Gold 400 ili Ektar 1000, će dobro poslužiti pri mutnom svjetlu i dati prihvatljive boje čak i pri vještačkom osvjetljenju. Kada je akcija ili subjekat važniji od atmosfere, uključite blic.

Fot38.1. Stidljivi, introspektivni momenti su uobičajeni za život malog djeteta, ali morate brzo reagovati da biste ih uhvatili. Ovdje, meko prozorsko osvjetljenje čuva mirnoću scene.

Fot38.2. Buba koja je pobjegla u pukotinu zaokuplja pažnju ovo dvoje djece. Snimanjem u nivou djece i jakim zumiranjem, fotograf omogućava posmatraču da postane dio zabavnog lova na bubu.

Fot38.3. Kod djece koja spavaju imate mnogo više slobode da eksperimentišete sa kompozicijom i tačkom posmatranja. Mala djeca imaju mala obličja, stoga približite se da popunite kadar.

14

Fotografisanje djece: u igri U nekom pogledu, fotografisanje djece u igri je lakše nego fotografisanje djece dok su mirna. Dok se

igraju, oni su suviše zaneseni da bi primijetili da ih snimate. Jedan od načina je i da sudjelujete sa njima dok se prevruću, trče i skakuću.

Ako fotografišete djecu u lokalnom parku ili na igralištu, sačekajte da se zanesu sa igračkama prije nego uzmete kameru. Osim toga, planirajte unaprijed kakve vrste snimaka želite da postignete (vrhunac akcije, praćenje, donje rakurse) i tehnike neophodne da ih ostvarite.

Najbolji objektivi za snimanje djece u pokretu su zum objektivi, najbolje telefoto zum (80 do 200 mm raspona) ili širokougaoni-telefoto zum (35 do 135 mm raspona). Zum vam dozvoljava da pregrupišete i isijecate kompoziciju bez mijenjanja vaše snimateljske pozicije – što je prava prednost sa djecom čiju biste prašinu gutali kada biste pokušali da ih slijedite.

Iznad svega, opustite se i zabavite se. Uživanje u društvu vaše djece je mnogo važnije od snimanja savršene fotografije koja vam neprestano izmiče.

Fot39.1. Ludorije znatiželjnog djeteta pozivaju vas na brzu reakciju. Djeca će pokušati još mnogo štošta drugo, tako da držite kameru spremnu i pri ruci da zabilježite snimke kao što je ovaj.

Fot39.2. Djeca i ljubimci često mame fotografe. Trudite se da ti momenti budu svijetli i informativni, i pustite učesnike da sami stvore akciju.

Fot39.3. Momenti u igri često imaju humorističnu stranu – kao ovo dijete koje je mnogo više zainteresovano da završi izgradnju svoje konstrukcije nego za svoje hlače.

Djeca sa roditeljima Fotografisanje veze između djece i njihovih roditelja je zapravo snimanje najmoćnijih, najintimnijih i

trajnih veza u našem društvu. To je veza koja obuhvata najpotpuniji spektar ljudskih emocija. Sa bebama i malom djecom, najbolji portreti su oni koji pokazuju podijeljeni osjećaj znatiželje između

roditelja i djece. Sa starijom djecom, pokušajte da zabilježite osjećaj obožavanja koje pokazuju prema roditeljima - na primjer, ponosni pogled dječaka koji posmatra oca dok pokazuje kako zakačiti udicu. Takođe, potražite znake sigurnosti koju djeca imaju kod svojih roditelja – ponosni osmjeh djevojčice dok pokušava da se popne na ramena svoga oca.

Kako djeca rastu, veza sa njihovima roditeljima se mijenja, fotografije će pokazati značajnu razliku u količini fizičke afekcije pokazanu i kod roditelja i kod djece. Ali ovo je prirodni dio porodičnog odrastanja, i simboliše razvoj djetetove nezavisnosti.

Fot40.1. Izaberite takvu poziciju koja dozvoljava i djeci i roditeljima da budu opušteni. Fot40.2. Portreti sa više od jednog djeteta mogu mnogo da nam kažu o odnosima između same djece

kao i između roditelja i djece. Ovdje otac izgleda kao da čeka strpljivo dok se djeca ne dogovore ko je na redu. Fot40.3. Kao mala krpena lutka prebačena preko ramena giganta, ova fotografija pokazuje kako

razlika u veličini može biti snažno vizuelno sredstvo u portretima roditelji - djeca.

Fotografisanje odraslih: Informativni portreti Iako su odrasli generalno strpljiviji od djece tokom poziranja, oni su takođe mnogo svjesniji vlastitog

izgleda i manira. Ublažite nesigurnosti vašeg subjekta fotografišući ga u bliskim mu pozama: u podrumskoj radionici, u

kuhinji, u vrtu s ružama. Korištenje uobičajenih postavki ne samo što smiruje modela, nego i posmatraču daje dublji uvid u karakter subjekta i njegov životni stil.

Fotografisanjem nekoga u njegovom radnom okruženju ili sa alatom njegovog hobija daje još jednu prednost: obezbjeđuje mu oslonac za ruke – što može biti veoma značajno. Ali budite sigurni da je takav oslonac sastavni dio kompozicije. Na kraju, kada postavljate odraslog da vam pozira ne stidite se da mu date upute o pravcu. Ako smatrate da je neophodno da se okrene prema svjetlu ili da se osloni drugačije – recite mu. Vi ste taj koji gleda kroz tražilo.

Fot41.1. Vrsta objektiva je vrlo važna opcija u portretima sa okolinom. Koristite širokougaone-objektive da obuhvatite informativno okruženje, duža sočiva da uklonite nebitno okruženje.

Fot41.2. Postavke, oslonci i jednostavnost – ovo su ključni faktori dobrog informativnog portreta. Ovdje, klavir i kostim žene govore nam momentalno da je ona balerina.

15

Zaustavljena akcija Visokoosjetljivi filmovi i brzi zatvarači daju prosječnom fotografu sposobnost da napravi fotografiju

zaustavljene akcije što je nekad isključivo bilo područje nauke. Tako što ćete naučiti nekoliko osnovnih principa moći ćete zamrznuti skoro bilo koju pokretnu metu, od ptice u letu do trkaćih automobila.

Glavno oružje u zaustavljanju akcije je brzina zatvarača. Brzina zatvarača određuje koliko dugo će se svjetlo slike kretati ka filmu; što je ovaj period kraći, manji će pokret film zabilježiti. Ali brzina zatvarača je samo jedan od nekoliko važnih faktora.

Jednako važan je i pravac kretanja. Subjekti koji se kreću ka ili od objektiva su lakši za zaustavljanje. Čak i pri umjerenim brzinama zatvarača (kao što su 1/60 ili manje). Pokretne akcije koje se odvijaju u vašem vidnom polju je najteže zaustaviti i obično zahtijevaju brzine u rasponu od 1/500 sekundi i brže

Očigledno je tada, odgovarajuća tačka posmatranja kritična za zaustavljanje akcije. Kadgod je neophodna maksimalna zaustavna moć, ili gdje je mutno svjetlo a brzine zatvarača ograničene, izaberite poziciju tako da ste licem okrenuti akciji; duž krivine na trkaćoj stazi, na primjer.

Fot42.1. Predviđanje je ključ hvatanja brzo-pokretnih meta. Izaberite tačku na kojoj je najvjerovatnije da će se akcija dogoditi i fokusirajte se na tu tačku. I onda pritisnite zatvarač u momentu kada akcija ulazi u kadar.

Fot42.2. Vrlo je lako zaustaviti akciju ako se ona odvija okrenuta pravo prema kameri ili okrenuta pravo od kamere.

Osjećaj kretanja Veoma male brzine zatvarača mogu prikazati veličanstvenost mnogih subjekata u pokretu. Ljepota

piruete balerine ili okret toreadora mogu najbolje biti prikazani ako se dopusti da subjekat bude mutan. Možete zabilježiti fluidnost kretanja uz pomoć dvije tehnike: zamućivanjem i praćenjem. Kod zamućivanja, držite kameru čvrsto (tako da pozadina ostaje oštra), i dozvolite da pokretni subjekat ispiše vlastitu priču. Odgovarajuća brzina zatvarača (obično između 1/30 i ¼ sekundi) zavisi od nekoliko faktora kao što su: koliko brzo se subjekat kreće i kakav efekat želite da stvorite. S obzirom da ne možete biti sigurni u rezultate, koristite nekoliko različitih brzina zatvarača. Pričvrstite kameru na stativ i koristite kablovski okidač tako da nepokretni objekti ostanu oštri i budu u velikom kontrastu sa zamućenim (pokretnim) subjektom.

Praćenje vam omogućava da zadržite subjekat relativno oštrim dok zamućujete okruženje. Ovakva fotografija nastaje praćenjem subjekta dok prolazi ispred vas i pritiskanjem zatvarača dok se oboje i subjekat i kamera kreću sinhronizovano. Približite se subjektu ili koristite telefoto objektiv tako da on popuni bar ¼ površine slike. Jedno približno pravilo je da koristite brzinu zatvarača koja je otprilike jednaka recipročnoj vrijednosti brzine subjekta u metrima po satu (1/bs m/h). Tako za biciklistu koji se kreće brzinom 15 m/h , brzina zatvarača od 1/15 bila bi polazna tačka. Takođe isprobajte narednu veću brzinu zatvarača, 1/30 sekundi u ovom slučaju.

Za veoma nepredvidljive ali vrlo fascinantne rezultate, pokušajte pratiti sa vrlo malim brzinama zatvarača, kao što su ¼ ili čak 1 sekunda. Da biste izbjegli preeksponiranje sa ovako sporim brzinama zatvarača, radite u prilično mutnom svjetlu (oblačan dan) ili sa niskoosjetljivim filmom. Alternativno, možete koristiti polarizirajuće filtere radi smanjenja svjetla, ili neutralni polarizirajući filter radi još većeg smanjenja dolazećeg svjetla.

Fot43.1. Pomjeranjem kamere, fotograf zadržava jahača oštrim i od svjetla pravi zamagljene svjetlosne pruge koji daju osjećaj kretanja. Brzina zatvarača je bila 1/60 sekundi.

Fot43.2. Fotograf je koristio tehniku zamagljivanja da bi stvorio vizuelnu dosjetku. Korišten je film Kodachrome 25. I zamagljivanje i praćenje su najefektnije sa jakim bojama ili svjetlosnim kontrastom između subjekta i pozadine.

Hvatanje presudne akcije (momenta akcije) Šta je to presudna akcija? Jednostavno rečeno, to je taj moment kada svi relativni elementi scene

dolaze u takav odnos da stvore onu najvažniju sliku određenog događaja. To može biti čisto fizički vrhunac: skakač sa motkom hrabro izvija svoja leđa da bi postigao onaj krajnji milimetar razdaljine iznad prečke. Ili to može biti vrhunac inercije: skakač sa skijama dostižući svoju najveću visinu, viseći istovremeno u vazduhu

16

prije nego gravitacija izbriše magiju i povuče njena leđa ka Zemlji. Ili to može biti emotivni klimaks: maratonski trkač koji doživljava kolaps nekoliko jardi prije ciljne linije, zapanjen i pobijeđen.

Koji god oblik da ova odlučna akcija uzme, ključ za hvatanje ovog prolaznog momenta je predviđanje. Naročito u sportskoj fotografiji, to znači da imate dovoljno znanja o događaju koji pokrivate, tj. da znate gdje i kada će se najvjerovatnije taj odlučni momenat desiti. Najbrži prst na okidaču i najbrži vozač motocikla su bezvrijedni ako vam je tajming van upotrebe čak i za jednu milisekundu. Da biste zabilježili taj kritični djelić sekunde akcije morate pritisnuti zatvarač baš momenat prije nego što će se desiti.

Fot44.1. Hvatanje vrhunskih momenata tokom rodeo događaja je teško, jer ne postoji način da predvidite gdje ili kad će se desiti tačka vrhunca. Najbolji savjet vam je da koristite visokoosjetljive filmove, velike brzine zatvarača i veoma brze reflekse.

Fot44.2. U sportu, odlučni moment nije uvijek naročito slavan – kao što to dokazuje trkač koji se kliže na ovom snimku.

Pejzaži Velika zabluda fotografija pejzaža je da će ljepota scene učiniti sve što je potrebno umjesto vas. Istina

je da je dobra fotografija pejzaža više proizvod vještine i imaginacije fotografa. Fotografija pejzaža je konstantni proces organizacije i donošenja odluka: izbora objektiva, stajališne tačke, osvjetljenja, i naravno, šta da se uključi u fotografiju. Često se teži ka uključivanju svega u scenu. Ali ovo najčešće rezultuje prenatrpanom slikom bez centra interesa. Generalno, mnogo je bolje koristiti srednje telefoto objektive da biste izolirali određeni dio scene – vijugavi seoski puteljak ili usamljeni talas koji se lomi o obalu.

Za razliku od većine fotografskih žanrova, pejzaži vam dozvoljavaju da sačekate pravo osvjetljenje ili da eksperimentišete sa mnogim varijacijama kopozicije. Iskoristite ovu slobodu, ali ne dozvolite da vas bezbrojne mogućnosti koče ili frustriraju – krenite sa pogledom koji vam se najviše sviđa.

Fot45.1. Fotografije pejzaža moraju biti statične. Koristite duge ekspozicione vrijednosti (i stativ) da zabilježite vjetrom brisane grane drveća ili nježnu melodiju žubora potoka.

Fot45.2. Ne budite vezani konvencijama. Pejzaži nisu uvijek veličanstvene panorame. Ovdje, uređeni šablon svijetlo obojene brodske kabine fino se suprostavlja gracioznom širenju stabala drveća.

Fot45.3. Galopirajući konji daju zanimljivost prvom planu i oživljuju već interesantnu scenu.

Pejzaži: vrijeme Kao zamahom mađioničarevog štapa, iznenadne promjene vremena mogu transformisati sasvim

obične scene u veoma neobične pejzaže. Monotoni šumoviti predjeli postaju čudesni snježni krajevi. Mirne luke uzburkaju se u bjesnilu oluje.

Kiša, magla, snijeg, mraz, vjetar – svaki od ovih daju svoju vrstu magije pejzažima. Magla stvara difuznu iluminaciju koja umekšava oblike, prikriva teksturu, otupljuje boje i zamračuje pozadinu. Kada snimate u magli potražite jednostavne, tamne oblike ili male lokve jasne boje koje će da stoje nasuprot srebrnog vela.

Iako snijeg donosi delikatnost pejzažu, on takođe može rezultirati podeksponiranim (pretamnim) slikama. Povećajte ekspoziciju za jednu vrijednost iznad one koju vam preporučuje kamera. Na primjer, ako kamera pretpostavlja ekspoziciju od 1/250 sekundi i f/11, koristite ili manju brzinu zatvarača (1/125 sekundi u ovom slučaju), ili sljedeći veći otvor blende (f/8 u ovom slučaju).

Takođe budite na oprezu kada je u pitanju emotivno značenje vremena u pejzažu. Snijeg osvježava i regeneriše. Kiša i magla, iako su nekima depresivne, nekima mogu biti romantične i ugodne. Iako mnogi mogu osjetiti strah u silini grmljavine, drugi je mogu doživjeti kao veličanstveni nesputani bijes prirode.

Fot46.1. Kada fotografišete po pljusku veoma je bitno da zaštitite svoju kameru od vlage. Ako ne možete da snimate sa zaštićene lokacije (auto, trijem, kišobran) koristite plastičnu vrećicu sa malom rupom isječenom za objektiv koji ćete provući kroz nju. Jeftina vodonepropusna kućišta su takođe lako dostupna.

Fot46.2. Po sunčanom danu, snježni pejzaž daje jasno, veselo osjećanje fotografiji. Fot46.3. Duge su uvijek zanimljive. Ali pronalaženje odgovarajućih scena, kao što je ova bijela ograda

u kojima ih možete fotografisati, može biti problem. Možete da naoravite listu obližnjih lokacija koje bi mogle upotpuniti dugu.

17

Pejzaži: grad Često fotografi razmišljaju o pejzažu samo u uslovima spektakularnih, prirodnih vidika. Ali, takođe,

postoji ljepota i u gradskom pejzažu. Dvije najvažnije stajališne tačke sa kojih možete snimati grad su nivo ulice i nivo krova. Snimanjem sa

ulice, vi postajete dio pulsa, dio ritma ulice. Odozgo, vi ste distancirani posmatrač, koji ima skoro apstraktni pogled na svijet.

Sa nivoa ulice, koristite širokougaoni objektiv da naglasite uzdizanje nebodera ili da produžite uzmicanje fasada ili avenija. Sa blago uzdignute pozicije (požarne stepenice) koristite dugi telefoto objektiv (300 mm) da okupite talasastu gomilu i prenatrpani saobraćaj u najgušćim satima.

Iz perspektive vrha krova, koristite srednji telefoto objektiv da biste izdvojili sekcije okolnih nebodera – naročito u sumrak kada je nebo prepuno boja i kada svjetlo počinje da treperi oko zgrada. Ili koristite normalni objektiv da zabilježite ptičju perspektivu asfaltnog labirinta ispod vas.

Fot47.1. Visoke stajališne tačke i dugi objektivi mogu da zabilježe uzorke moderne arhitekture koji su nevidljivi sa ulice. U gradskim pejzažima možete stvoriti jak kontrast starog i novog kao što je na ovom snimku njujorškog mosta u Bruklinu i tornjeva Svjetskog trgovinskog centra.

Mrtva priroda: pronađeni predmeti Neke od najboljih fotografija predstavljaju interesantne kompozicije pronađenih predmeta: biciklo

nagnuto ispod prozora ili šarolike gajbe mlijeka ostavljene iza samoposluge. Iako svijet obiluje mrtvim prirodama, neophodni su vam oštro oko i bujna mašta da ih uočite. U blizini

vaše kuće, neka od najboljih mjesta na kojima biste mogli tražiti scenu su podrumi, tavani, ili oko prozora. Dalje od kuće, industrijski orijentisana područja – auto otpad, fabrički nizovi, željezničke pruge –bitne su teme i često bivaju jako zanimljive scene. Nečije smeće može drugom činiti umjetnost.

Pronađeni predmeti mogu se koristiti da se ispriča tematska priča: kapa vatrogasca, kaput i čizme koji vise spremni. Ili možete koristiti oblike i boje interesantnih predmeta da biste stvorili apstraktne kompozicije i uzorke.

Fot48. Prozorske daske su idealno mjesto za hvatanje postojeće kompozicije mrtve prirode jer mnogi od nas koriste ovo mjesto da postave svoju kolekciju – a takođe tu je i uvijek spreman izvor svjetlosti.