Doc dr Amila Alikadi Husovi Dr Meliha Alender Dr Sanida Ljaljevi KAKO SAUVATI VID Sarajevo, 2006. Autor: Doc dr Amila Alikadi Husovi Dr Meliha Alender Dr Sanida Ljaljevi KAKO SAUVATI VID Ureivaki savjet: Prof dr Zehra Dizdarevi Prim mr ph Edina Stevi Fikret Zuko Izdava: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo Udruenje slijepih graana Kantona Sarajevo Za izdavaa: Prof dr Zehra Dizdarevi CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

616.7(035) ALIKADI Husovi, Amila Kako sauvati vid / Amila Alikadi Husovi, Meliha Alendar, Sanida Ljaljevi. Sarajevo: Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo: Udruenje slijepih graana Kantona Sarajevo, 2006. 66 str.: ilustr.; 21 cm ISBN 9958-695-02-2 1. Alender, Meliha 2. Laljevi, Sanida I. Husovi, Amila Alikadi vidi Alikadi Husovi, Amila COBISS.BH-ID 14980358 Design i raunarska priprema: Nedim Muhi tampa: "SaVart" Sarajevo Za tampu: Pao Varatan Tira: 1.000 primjeraka S A D R A J Uvod 5 Dijelovi oka 6 Vanjski dijelovi oka 6 Unutranji dijelovi oka 8 Kako nastaje slika u oku? 11 Najei uzroci smanjenja vidnih sposobnosti 13 Razvoj ula vida 15 Kada pregledati oi i vid 18 Najea pitanja 21 Najee bolesti oka 25 Razrokost 25 ta je strabizam? 26 Obrada slabovidog djeteta 29 Ona anamneza 30 Dijagnostika razrokosti 31 Greke refrakcije 34 A. Miopija (kratkovidost) 34 B. Hiperopija (dalekovidost) 35 C. Astigmatizam 36 D. Anizometropija 37 Objektivno ispitivanje refrakcije 38 Konjunktivitis (Upala one spojnice unutar kapka) 38

Dijabetika retinopatija 41 Koliko je dijabetika retinopatija uestala? 45 Kako dijabetiar moe znati ima li dijabetiku retinopatiju? 45 Koliko je laser djelotvoran? 45 to jo bolesnik moe uiniti da sauva vid? 45 Kome to prijeti? 46 Kako dijabetika retinopatija utie na vid? 46 Kako uvati oi? 46 Glaukom 47 Vrste glaukoma 48 Primarni glaukom otvorenog ugla 49 Primarni glaukom zatvorenog ugla 50 Apsolutni glaukom 50 Dijagnoza i simptomi glaukoma 51 Prevencija i lijeenje glaukoma 52 Katarakta - mrena 54 to je mrena i kako nastaje? 55 Kako se mrena lijei? 56 Retinitis pigmentosa 58 Na ta treba obratiti panju? 60 Vani savjeti 61 Objanjenje koritenih pojmova 63 Uvod Poslije prava na ivot, slijedi pravo ovjeka da gleda i vidi svijet oko sebe. Vid ovjeku slui ne samo kao ulo, nego kao i mogunost komunikacije sa vanjskim svijetom. Za ivot i rad ovjeka vid ima ogromnu vanost pa i invalidnost organa vida zauzima posebno mjesto. injenica da preko oka primamo oko 90% svih utisaka, dok je na ostale ulne organe rasporeeno oko 10%, dovoljno govori o njegovom znaenju. Prema tome prevenciji slabovidnosti i ranom otkrivanju smetnji vida koje predstavljaju mogue uzronike slabovidnosti treba posvetiti posebnu panju. Pravovremeno otkrivanje smetnji vida daje vie garancije za spreavanje slabljenja vida i efikasnije provoenje preventivnih mjera radi zatite vida. Ljudsko ponaanje otkriva stalnu spremnost da se da prednost informacijama iz ula vida, bez obzira na to ta nam stie u sistem putem drugih ula. Oima dakle spoznajemo svijet i esto se ba na osnovu tih vizuelnih spoznaja opredjeljujemo prema njemu. Razliito je pravno definisanje sljepoe u raznim zemljama: Norveka: Slijepi i slabovidni su svi oni ljudi koji imaju smanjene vidne sposobnosti u tolikoj mjeri da im je onemogueno itanje normalnog odtampanog teksta i orijentacija u prostoru uz pomo vida ili imaju problema u svakodnavnom ivotu zbog smanjenog vida.

Nizozemska: Slijepi su ljudi koji usprkos koritenju naoala ili kontaktnih lea, imaju otrinu vida manju od 10% i normalno vidno polje ili im je vidno polje smanjeno na manje od 20%, bez obzira na otrinu vida. Velika Britanija: Slijepom osobom smatra se: a) otrina vida smanjena na 5% do 10% sa potpuno ouvanim vidnim poljem ili b) otrina vida izmeu 10% i 25% sa umjerenim suenjem vidnog polja, c) otrina vida do 30% ili bolja sa znaajnim smanjenjem vidnog polja. Hrvatska: Potpuni nedostatak osjeta za svjetlost ili oteenje vida s kojim osoba ima osjet svjetla ili ostatak vida do 2% na boljem oku s korekcijom ili bez nje. To se smatra pravom sljepoom. U kategoriju sljepoe spada i tzv. praktina sljepoa, a koja ukljuuje ostatak vida od 2% do 5%, na boljem oku s korekcijom ili bez korekcije. Takoer se slijepom osobom smatra i svaka ona osoba koja na boljem oku ima suenje vidnog polja na 5 i manje oko fiksacijske take, bez obzira na ostatak otrine vida. Dijelovi oka Vanjski dijelovi oka Slika 1. Vanjski dijelovi oka Bjeloonica (sclera) prekriva oko 85% ukupne povrine oka. Bijelo -plavkaste je boje, i sastoji se od ilavih vlakanaca, te slui za zatitu unutranjosti oka. arenica (iris) se sastoji od miia i djeluje kao dijafragma. Nalazi se izmeu ronice i lee. Sadri razne pigmente koji su odgovorni za boju oiju. U sreditu ima otvor koji nazivamo zjenica. Zjenica (pupil) je otvor na arenici. Crne je boje jer se iz oka ne reflektira svjetlost. Unutranji dijelovi oka

Slika 2. Unutranji dijelovi oka Ronica (cornea) je transparentna struktura debljine 0,5 mm, promjera 12mm, i glavna lea u onom optikom sistemu. Ima indeks loma n=1,37. Poto je s jedne strane zrak sa indeksom loma n=1, to je ini jako konvergentnom. Interesantno je da kad gledamo u vodi (indeks loma vode n=1,33) postaje slabo konvergentna i slika nee biti otra. Lea (lens cristallina) upotpunjuje dioptrijski aparat i ima najveu ulogu kod akomodacije. Vrlo je sloeni organ promjera 9 mm a debljine 4 mm. Sastoji se od oko 22.000 vrlo tankih slojeva sa razliitim indeksom loma. Pomou posebnih miia mogu se mijenjati polumjeri zakrivljenosti prednje i stranje plohe lee, a i pomaknuti slojevi razliitog indeksa loma, ime se mijenja i jakost lee. Debljina lee mijenja se godinama ivota te starenjem postaje deblja i manje elastina. Akomodacija lee je prilagoavanje oka za gledanje bliskih predmeta, a to se prilagoavanje ostvaruje promjenom zakrivljenosti (i time promjera) lee. Pri akomodaciji, lea tei poprimiti oblik kugle i time postaje deblja; pritom se uglavnom izbouje prednja strana lee, to se prema naprijed pomie za 0,4 mm do 0,7 mm. Slika 3. Akomodacija lee oka Kod gledanja dalekog predmeta, ulazni snop svjetla je gotovo paralelan, kruni miii lee su oputeni i lea je prilagoena za gledanje dalekog predmeta. Kod gledanja bliskog predmeta, ulazni snop svjetla je divergentan. Kruni miii lee zateu prednju stranu lee i poveavaju njezinu zakrivljenost. Konjunktiva (conjunctiva) je dio sluznice koji obavija kapke sa stranje strane (prednji zid) i dio koji prekriva prednji dio one jabuice (stranji zid). ilnica (chorioidea) je dio one ovojnice izmeu bjeloonice i mrenice. Sadri brojne krvne ile i ivce, a glavna joj je funkcija ishrana oka. Takoer sadri tamne pigmente to je bitno jer tako unutranjost oka dri u tami (nema refleksija).

Vidni ivac (nervus opticus) putem elektrinih impulsa prenosi informacije u mozak. Mjesto gdje izlazi optiki ivac potpuno je neosjetljivo na svjetlost jer tu nema niti tapia niti unjia. Makula ili uta pjega (macula) je mjesto na mrenici sa najveom koncentracijom unjia. To je mala udubina (promjera 2,5 mm - 3 mm). Centralni dio (Fovea) promjera 0,3 mm uope nema tapia te je to podruje koje danju daje najjasniju sliku sa najvie detalja. Mrenica (retina) je prostor radijusa oko 40 mm na kojem se stvara slika. Mrenica sadri brojne ivce i krvne ile. Sastoji se od osam ovojnica, a posljednje dvije sadre fotoreceptorske elije (unjie i tapie). Kako nastaje slika u oku? Kad gledamo neki predmet, od njega se odbijaju svjetlosne zrake i kroz ronicu, prozirni prednji dio oka, ulaze u oko. Koliinu svjetlosnih zraka koje e ui u oko odreuje arenica, i to stezanjem ili irenjem otvora na povrini koji nazivamo zjenica. Nakon toga zrake prolaze kroz leu, koja ih, ovisno o udaljenosti predmeta koji gledamo, prilagoavanjem oblika precizno usmjerava na mrenicu. Iza lee se nalazi prozirno staklasto tijelo kroz koje svjetlosne zrake prolaze na putu do mrenice. Mrenica se nalazi u stranje dvije treine oka i bogata je brojnim tapiima i unjiima koji imaju ulogu primatelja svjetla. U tapiima i unjiima svjetlosni se signali pretvaraju u elektrine i putem vidnog ivca alju u mozak. Slika koja nastaje na mrenici je obrnuta, a u mozgu se ispravlja u uspravan poloaj.

Oko moemo zamisliti kao kameru koja treba leu i film kako bi stvorila sliku. Isto tako, oko treba leu (njezinu ulogu u oku obavljaju ronica, lea i staklasto tijelo) i film, tj. mrenicu, koja prihvaa sliku i alje je u mozak na "razvijanje". Najvaniji je dio mrenice smjeten blizu vidnog ivca i naziva se makula ili uta pjega. Iako povrinski zauzima malen dio mrenice, stotinjak je puta osjetljivija na detalje od ostatka, tj. periferne mrenice. Pomou makule vidimo detalje, primjerice moemo itati, uvesti konac u iglu, prepoznati prometne znakove ili neije lice. Periferna mrenica omoguuje nam periferni vid. Zato esto kaemo da smo vidjeli neto krajikom oka. Krajikom oka moemo vidjeti osobu, ali neemo prepoznati njezino lice. Ako pogledate sliku 4, vidjet ete rijei "uta pjega" otisnute crvenom bojom u sreditu teksta. Zadrite li oi fiksirane na njima, bit ete svjesni svih ostalih rijei zbog perifernog vida, ali ih neete moi jasno proitati. Slika 4 - primjer kako funkcioniraju uta pjega i periferna mrenica Najei uzroci smanjenja vidnih sposobnosti Percepcija svjetla je osnovna funkcija oka koja se moe ispitati u najranijem uzrastu - ve u stadiju novoroeneta. Da bi se prevenirao razvitak slabovidnosti i sljepoe neophodno je to

ranije gledati djeije oi, neposredno nakon roenja, pri svakoj posjeti ljekaru - pedijatru, i u sluaju da se nau bilo kakva odstupanja od normalnog nalaza dijete treba odmah uputiti oftalmologu koji e preuzeti dalju brigu o njemu. Na organ vida mogu uticati mnogi nasljedni i nenasljedni faktori, posljedica ega su blaa ili tea oteenja vida. Kod djece: - djeji glaukom i uroene malformacije oka - uroena katarakta - razne traume (mehanike, hemijske, termike) - perinatalne i postnatalne - ope infekcije koje se lokaliziraju i na oku - strabizam i ambliopia - tumori oka - retinopatija nedonoadi Kod odraslih: - traume - miopija, odvajanje mrenice - diabetes - katarakta - glaukom - retinitis pigmentosa - tumori - degenerativne bolesti oka (retinitis pigmentosa, suhi i eksudativni AMD, Statgardtova bolest) Kod starijih: - glaukom - diabetes i kardiovaskularne bolesti - odvajanje mrenice - katarakta (mrena) - tumori - degenerativne bolesti oka

Razvoj ula vida ulo vida se polako razvija u toku prvih godina ivota. Novoroene ima samo osjeaj svjetla i nakon roenja kretnje oiju su nekoordinisane, postepeno se razvijaju kontrolisane kretnje pogleda oba oka do 5. ili 6. sedmice ivota, kada se razvijaju odreeni refleksi fiksacije. Sa 2 mjeseca dijete slijedi osobu, sa 3 mjeseca prati prst. Od 4. mjeseca hvata igrake i posmatra svoje ruke, a sa 6 mjeseci moe da fiksira predmete. Dijete sa 6 mjeseci ima 1/30 od normalne vidne otrine, dijete sa 9 mjeseci ima 3/20 od normalne vidne otrine, od 1 godinu ima 1/6, od 2 godine ima 1/2, od 3 godine 2/3 vidne otrine, od 4 godine 8/10, od 5 godina dijete ima normalan vid 10/10. Vid ima poseban znaaj za razvoj djeteta. Dijete koje slabije vidi tee ui, a zbog razrokosti kao upadljive estetske mane esto je promjenjenog ponaanja. Ono je povueno, potiteno i bez samopouzdanja. Danas se relativno esto susreemo s djecom koja imaju nedovoljno razvijen vid, to je rezultat smetnji razvoja vida jo u ranom djetinjstvu. U kasnijem ivotnom dobu nastaju problemi druge vrste. Slab vid ograniava izbor zanimanja i umanjuje mogunost zaposlenja. U razvoju svakog djeteta najvaniju ulogu ima porodica, pa se roditelji esto obraaju oftalmologu sa konstatacijom: Moje dijete ne vidi! Veoma esto, roditelji, najee majka, koja prati djetetovo ponaanje i ima najblii kontakt sa djetetom, dolazi oftalmologu sa primjedbom da njeno dijete ne promatra, da ne pokazuje zanimanje za predmete oko sebe, da ne odgovara osmjehom ili praenjem pogledom na susret sa licima koja su esto u blizini djeteta, da ne prihvata igraku koju mu roditelj ili netko drugi iz bliske porodice nudi. Ta oita nezainteresiranost je primjetljiva u najranijim sedmicama ivota pa takvo dijete roditelji najee dovedu oftalmologu u prva tri mjeseca nakon njegovog roenja. Sa roditeljske strane nekoliko se pitanja najee postavlja oftalmologu: 1. Vidi li moje dijete? 2. Ako moje dijete ne vidi, moe li se ita uiniti da se stanje popravi? 3. Kakva je budunost mog djeteta obzirom na vid i njegovo opte zdravlje? Kod djece u dobi od 5 do 12 godina, 25% ima nedijagnosticirani problem s vidom koji utie na sposobnost uenja. Zbog toga djeca trebaju redovito kontrolisati vid. Preporua se da se djeci pregleda vid u dobi od 4 godine. Ukoliko postoji obiteljsko naslijee, preporuuje se da se pregled obavi i ranije. Rano otkrivanje problema s vidom je klju zadovoljavajueg razvoja vida u djece. Vae dijete moda slabije vidi ako: stie, trlja i esto trepe oima, ne vidi dobro na kolsku plou, koristi prst za praenje teksta prilikom itanja, dri glavu pod neobinim uglom prilikom itanja,

zatvara ili prekriva jedno oko prilikom fokusiranja predmeta, dri knjige i asopise preblizu oima, ima crvene oi, ima kraste na oima. I odrasli trebaju redovito na one preglede. U idealnom sluaju, odrasli bi trebali ii na oni pregled jednom godinje. Rutinskim onim pregledima rano se mogu otkriti vidni problemi poput kratkovidnosti, dalekovidosti i presbiopije, ali isto tako i prikrivena medicinska stanja poput visokog onog pritiska, dijabetesa i onih upala. Kada pregledati oi i vid Vid nije razvijen pri roenju nego njegov razvoj zapoinje gledanjem. Vidni podraaji stimuliraju razvoj vida, a on je najaktivniji u prve 2-3 godine ivota. To je upravo kritino razdoblje za nastanak slabovidnosti kod strabizma. Dijagnozu je potrebno postaviti to ranije kako bi se to ranije zapoelo lijeenje i sprijeila pojava slabovidnosti. Bilo bi izuzetno korisno, kada bi se vid djeteta pregledao obavezno u prvoj godini ivota. Potrebno bi bilo da se ve u porodilitu izdvoje za pregled oftalmologa sva novoroenad kod kojih postoji sumnja da je usljed poremeaja u trudnoi ili tekog poremeaja dolo do oteenja vida. U djeijim dispanzerima treba da rade ljekari osposobljeni za rano otkrivanje sumnjivih sluajeva skretanja oka, slabovidnosti i eventualnih nenormalnih nalaza na oku koji bi se odmah podvrgli ispitivanju i adekvatnom tretmanu. Posebnu panju treba obratiti na nedonoad koja imaju retinopatiju prematuriku (ROP), koju susreemo u prerano roene djece izloene u prvim satima ivota lijeenju kisikom. Idealno bi bilo sistematski pregledati vid izmeu 3. i 4. godine a ne pred kolu kao to je to sada sluaj. Ako se slabovidnost ustanovi oko 7. godine prekasno je za uspjeno lijeenje, odnosno rezultati lijeenja su neuporedivo loiji nego ako je to u dobi od 3-4 god. Razvijene zemlje imaju razraene programe za ispitivanje vida kod djece u dobi od 3 - 4 godine, i taj model bi svakako trebalo uvesti i kod nas. Lijeenje se odvija postepeno i prilagoeno je uzrastu djeteta. Lijeenje ukljuuje skoro uvijek noenje naoala, zatvaranje boljeg oka na due vrijeme, ali uz njegovu stalnu kontrolu. Uz to se preporuuje vjebanje slabovidnog oka nekoliko sati dnevno kod kue (vjebe precrtavanja), atropinizaciju, primjenu prizmi, specijalne vjebe, zavisno od sluaja i operaciju. Treba znati da operacija sama, bez drugih mjera, nije dovoljna za potpuno izljeenje. Ona ne moe zamijeniti

naoale, niti sama moe dovesti do popravljanja vida. Ona je meutim potrebna radi postizanja pravilnog poloaja oiju, kako bi slika predmeta koga posmatramo, pala na odgovarajua (korespondirajua) mjesta u obje mrenjae. To je preduslov za spajanje dviju pojedinanih ali i istovjetnih slika, koje se stvaraju na mrenjai desnog i lijevog oka, u jedinstvenu sliku u fuzionom centru u mozgu, gdje ove dospijevaju posredstvom vidnih puteva u vidu bioelektrinih potencijala. Trajanje lijeenja zavisi od stepena oteenja nervnog sistema i starosti djeteta u vrijeme zapoinjanja lijeenja. Ono traje mjesecima, a sa prekidima moe trajati vie godina. Lijeenje predstavlja za dijete i roditelje odreeno optereenje i teko je izvodljivo bez razumijevanja i podrke sredine koja okruuje dijete. esto i roditelji prave otpor za noenje naoala te im treba ukazati na znaaj stalnog noenja naoala, skrenuti panju na eventualne probleme djeteta; kao npr. dijete e se u poetku spoticati, nesigurno hodati, ee hvatati predmete pored i posmatrajue predmete pribliavati oima. Obino ove potekoe bivaju savladane u prve dvije do tri nedelje tako da dijete prihvati svoje naoale samo od sebe. Lijeenjem nastojimo da odstranimo prepreke razvoja vida jo prije polaska djeteta u kolu. Cilj nam je, ne samo postizanje dobre vidne otrine, ve i pravilne saradnje izmeu dva oka. Ovo je mogue postii samo u onim sluajevima kod kojih je lijeenje blagovremeno zapoeto. Osnovni problem sa kojim se svakodnevno susreemo su zaputeni sluajevi. Poremeaj vidnih funkcija koji se kod djece otkrivaju sistematskim pregledom pred upis u kolu su nedopustivo esti. Da podsjetimo samo da se razvoj vidne otrine zavrava u petoj a binokularnih funkcija u sedmoj godini ivota. U kolskoj dobi slabovidnost se esto odraava tako da djeca primiu knjigu blizu oima, da ne vide slova i brojeve na tabli, imaju crvene i iritirane oi nakon itanja, ale se na glavobolje, duple slike i druge smetnje. Najea pitanja Moe li jaka svjetlost ili fotografski blic da kodi oima bebe?

Po pravilu ne moe. Ali ako je neko dijete naroito osjetljivo na zasjenjivanje i boji se svjetlosti, trebalo bi pomisliti i na to da ovi simptomi mogu da budu rani znaci uroenog glaukoma. kodi li oima itanje ili gledanje televizije? Samo po sebi, ne. Ipak se esto dogaa da se pri itanju ili gledanju televizije jave glavobolje, da oi peku i pocrvene. Uzrok tome moe da bude dotle nezapaena kratkovidost ili dalekovidost, ali i pogreno odreena dioptrija naoala. Pri gledanju televizije naroito treba voditi rauna o prikladnom osvjetljenju. Nasuprot platnu u bioskupu, televizijski ekran se ne smije gledati u zamraenoj sobi. Moe li neka "greka" u vidu sama da proe - s rastom i razvojem? Pri roenju je svako oko dalekovido. To se zatim mijenja tokom rasta one jabuice. Ovaj rast zavrava se kada se dostigne takozvani "normalan vid" - oko 6. do 9. godine ivota. Kod nekih osoba se taj proces ve ranije koi, tako da je ona jabuica nedovoljno izrasla i ostala suvie kratko, pa je otuda i oko dalekovido. Kod drugih, opet, oko i dalje raste i na taj nain se stvara kratkovidost. To, nadalje, znai da estogodinje dalekovido dijete kasnije, s rastom itavog organizma, pa i oka, moe da bude dalekovido u manjem stepenu, ali e se kod kratkovidnog djeteta stepen kratkovidosti rastom poveati. Ranije se vjerovalo da se kratkovidost moe zaustaviti noenjem naoala ili soiva. To, na alost, nije dokazano. ta znai ako bebi suze oi? Stalno suzenje oiju novoroeneta ukazuje na zaepljenost suznih kanala. esto se uje da takvo stanje moe da proe, da se "preraste" tokom prve dvije do tri godine ivota. To nije tano. Takva djeca neizostavno moraju kod onog ljekara. Ovako neprijatno stanje ljekar moe da otkloni jo u prvim sedmicama ivota. U takvom uzrastu dovoljno je ispirati ili sondirati suzne kanale. Ako kasnije doe do zapaljenja, u odreenim okolnostima su potrebne ak i sloene operacije. esto se uje da su kratkovida djeca inteligentnija. Da li je to tano? Iz ovog pitanja krije se jedna interesantna veza. Prije no to se otkrije anomalija sa njegovim oima, kratkovido dijete se ne snalazi i ne osjea dobro u spoljnom svijetu zato to ga dobro ne vidi. Za pisaim stolom, pri crtanju, itanju, "majstorisanju", takvo se dijete osjea "kod kue". Kod dalekovidog djeteta je obrnuto: kolska klupa mu stvara probleme, ono iz blizine ne prepoznaje mnoge detalje. Zato se i ne interesuje mnogo i tei da izae napolje gdje mu sve izgleda jasno i razumljivo. To je znai, dijete, koje samo gleda da "dohvati vrata" i koje se napolju daleko bolje osjea nego u kui. U ovom je i osnova pojave koju svi znamo - introvertni - povueni kratkovidi i ekstrovertirani dalekovidi. Bez obzira da li je dalekovido ili kratkovido - mora li dijete uvijek da nosi propisane naoale? Da, tokom cijelog dana. Naroito treba znati da i kratkovida djeca koja dobro vide na blizinu treba da nose naoale i to ne samo pri itanju jer e, u suprotnom, prije vremena oslabiti njihov oni mii za podeavanje gledanja na malom rastojanju. Kako se mogu zatititi djeca od povreda oka? Takve zatite, na alost, nema. Jednim opsenim istraivanjem utvreno je da u prvih sedam godina ivota najveu opasnost za djeije oi predstavljaju: noevi, makaze, ice, ekseri i drugi iljati predmeti. Povrede ubodom su naroito opasne. Svaka trea povreda vodi u sljepilo. Od 8. do 13. godine naroito veliku opasnost predstavljaju meci iz vazdunih puaka, petarde ili strijele. Roditelji bi trebalo da znaju da, na primjer, dvogodinje ili trogodinje dijete ne moe dovoljno sigurno da vozi tricikl i slina djeija vozila, da je za esto i sedmogodinjaka depni noi suvie opasna igraka, a da 12-13 godinjaci ne bi smjeli da uzimaju i rukuju vazdunim pukama, lukom i strijelom. Mogu li se anomalije u vidu odstraniti vjebanjem?

Malo skretanje vidne osovine, na primjer, moe pri lijeenju razrokosti da se ispravi vjebanjem. Kod kratkovidosti i dalekovidosti, ako su praene slabovidou, specijalne metode vjebanja mogu da poboljaju otrinu vida, ali ne i da koriguju samu anomaliju refrakcije. Kako se prepoznaje da li neko dijete ne razlikuje boje? Roditelji to najee sluajno otkriju. I djeca koja ne razlikuju boje dobro se prilagoavaju situaciji. Stepen njihove ometenosti veoma je mali. Poremeaj ula za boju moe sa sigurnou da utvrdi samo oni ljekar pomou posebnog testa. Moe li ishrana da predupredi "greke" u vidu? Na alost, ne moe. Ali, hrana bogata vitaminima je vana za opte zdravlje organizma. Takozvani vitamin rasta i zatite epitela, vitamin A, veoma je vaan za oi. Ako nema dovoljno toga vitamina moe da doe do zamuenja ronjae, koja je u normalnim prilikama prozirna. Tog vitamina ima u ribi, jetri, maslacu i zelenom povru. Ali uz normalnu ishranu ne moe se oekivati njegov nedostatak. Da li koritenje raunara ima uticaja na vid? Mnogo je ljudi koji veinu radnog vremena provedu ispred ekrana raunara. Rezultat toga je da skoro 90% tih ljudi pati od nekih problema vezanih uz vid. Simptomi vezani uz upotrebu raunara su: potekoe s fokusiranjem nakon upotrebe raunala, zamor oiju, glavobolja, suhe i iziritirane oi. Takoer postoje i faktori iz okoline koji poveavaju zamor oiju uzrokovan upotrebom raunala: Jaka svjetlost u vaem perifernom vidnom polju Svjetlost koja se reflektira s ekrana raunala te smanjuje kontrast. Najee bolesti oka Razrokost Slika 5. Normalno oko

Da bi oko proizvelo jasnu i otru sliku, potrebno je da ronica uz korekciju lee pozicionira sliku promatranog predmeta tono na mrenicu. U sluaju da se to ne dogodi, iz bilo kojeg razloga, govorimo o anomaliji oka. Tri najee anomalije oka su kratkovidost, dalekovidost i astigmatizam. Kratkovidost i dalekovidost spadaju i pogreke oka, a astigmatizam u pogreku nastalu u sistemu lee. Smetnje vida obuhvaaju sljepou i slabovidnost. Te dvije subkategorije definiu se sa vie aspekata: medicinskog, psiholokog, pedagokog, socijalnog i profesionalnog aspekta. Podatak da je slabovidnost u 80% sluajeva uzrokovana razrokou, a da na ostale uzroke funkcionalne slabovidnosti otpada svega 20%, dosta govori sama po sebi. On jasno ukazuje na to da razrokost nije samo estetski nedostatak, ve predstavlja ozbiljan socijalno-ekonomski problem. Razrokost je poremeaj koji ima za posljedicu ne samo slabljenje vida nego i prekid normalne saradnje izmeu dva oka. Razrokost je danas u veini sluajeva mogue izlijeiti i uspostaviti upotrebljiv binokularni vid. Da bi se to postiglo neophodno je lijeenje zapoeti odmah po nastanku razrokosti. to je strabizam? Strabizam (kiljenje, bjeanje oka, razrokost) oznaava greku poloaja oiju koje su normalno paralelne. Strabizam djeje dobi ima veliku uestalost (oko 6%). Iako se esto doivljava kao "estetska" greka, on ima veliko medicinsko i drutveno znaenje. Strabizam u toj ranoj dobi mogu pratiti teki poremeaji u razvoju vida iako se u pravilu radi o potpuno zdravim oima. Slika 6. Uzroci strabizma su brojni, a obiteljska anamneza esto je pozitivna. Najee postoje sljedee nepravilnosti: u grai one jabuice (dalekovidost i astigmatizam), u grai ili funkciji miia koji pokreu oko, u razvoju refleksa u mozgu koji su vani za saradnju oba oka u procesu vida. Strabizam se javlja vrlo rano, a prate ga i dalekovidost i astigmatizam. Oko najee bjei prema nosu. Strabizam se javlja u prvim godinama ivota, u vrijeme kada je razvoj vida najaktivniji. Oko bjei stalno ili samo povremeno, kod umora. Uvijek je to isto oko ili oba oka naizmjenice. Dalekovido oko nema dovoljno jasnu sliku, pokuava je izotriti naporom to dodatno tjera oko prema nosu. Krivi poloaj oiju ujedno smeta stvaranju zajednike slike oba oka. Centar u mozgu se brani i ne koristi oko koje kilji. Ako takvo stanje due traje vid na tom oku zaostaje u razvoju i nastaje slabovidnost (uvijek kilji isto oko). Dijagnozu je potrebno postaviti to ranije kako bi se to ranije zapoelo lijeenje i sprijeila pojava slabovidnosti. Valja znati da se pregled moe obaviti ve kada dijete ima godinu dana.

Pri dijagnozi potrebno je uiniti slijedee: 1. uzeti dobru anamnezu (postoji li strabizam u obitelji, nosi li tko naoale, je li strabizam stalan ili povremen, bjei li jedno oko ili oba), 2. uiniti test pokrivanja i pokretljivosti, 3. utvrditi objektivan nalaz refrakcijske greke tj. odrediti dioptriju pomou tzv. skijaskopije, 4. odrediti mjesto fiksacije strabirajueg oka budui da se tako dobiva prvi indirektni uvid u stanje vida, 5. ispitati otrinu vida (oko tree godine najprije samo orijentacijski pomou sliica, a zatim pomalo sve sigurnije pomou posebnih kukica), 6. izmjeriti ugao kiljenja i sposobnosti saradnje oiju (takoer oko tree godine). Svi navedeni postupci daju postupno uvid u stanje vida i dubinu poremeaja. Kada se stvori dobar odnos s malim bolesnikom sva se spomenuta ispitivanja mogu bez potekoa obavljati i na sasvim maloj djeci. Pregledi se obavljaju vie puta tokom godine te se u dobi od etiri godine dobiva tona slika funkcije vida. Kod lijeenja strabizma dijete kao prvo mora nositi odgovarajue naoale koje e ispraviti postojeu greku refrakcije oka. One e omoguiti jasnu sliku pa tako i potaknuti razvoj vida te smanjiti ugao kiljenja. Valja znati da se strabizam ne moe lijeiti bez noenja naoala. Vano je da dijete uvijek gleda kroz sredinu dioptrijske lee, da mu naoale ne klize niz nosi, da ga ne uljaju iza uha, te da ne stoje labavo i ne ispadaju pri igri i ivahnijim pokretima. Lijeenje okluzijom (zatvaranje oka na naoale ili potpuno) primjenjuje se kada se eli slabovidno oko prisiliti na funkciju. U sluaju teke slabovidnosti neophodno je zatvaranje vodeeg oka na due vrijeme, ali uz njegovu stalnu kontrolu. Uz to se preporuuje vjebanje slabovidnog oka nekoliko sati dnevno kod kue (vjebe precrtavanja). Vjebe na aparatima - po potrebi one se nadovezuju na vjebe kod kue. U seansama se izvodi od 10 do 14 vjebi na tzv. koordinatoru. Kada je vid slabovidnog oka toliko poboljan moe se prijei na vjebe saradnje oiju. Iako lijeenje strabizma zvui jednostavno, nije ga lako provesti jer traje godinama, mora slijediti razvoj vida, mora biti kontinuirano i svakodnevno, te trai velik angaman roditelja. Navedene metode lijee funkciju vida, a paralelno se ispravlja i poloaj oiju. Ukoliko postoji vei otklon, odnosno velik ugao kiljenja, nije dovoljno samo tzv. konzervativno lijeenje, ve se mora napraviti operacija. Operacija strabizma samo je dio lijeenja i sama za sebe nikad nije dovoljna. esto joj se daje preveliko znaenje. Ona e poboljati poloaj oiju i estetski izgled i stvoriti bolje uslove za razvoj vida. Nije jednostavno donijeti ispravnu odluku kada obaviti operaciju. Ona se najee izvodi u dobi izmeu tree i etvrte godine, rijetko ranije, no svakako prije nego dijete krene u kolu. U sluaju velikog ugla kiljenja operaciju treba napraviti ve u drugoj godini. Postojea greka refrakcije oka mora se ispraviti noenjem kvalitetnih naoala. Obrada slabovidog djeteta Svako ispitivanje vida djeteta treba poeti anamnezom linom i porodinom. Veoma je vano znati da li je dijete roeno prije vremena, da li je bilo u inkubatoru, dobivalo kisik, je li imalo manju poroajnu teinu, je li imalo konvulzije, da li je oteeno pri poroaju, (intrakranijalno krvavljenje), je li imalo meningitis, da li je neko u porodici slabovidan i zbog ega. Odavno je zapaeno da nasljednost ima vanu ulogu u nastanku razrokosti i slabovidnosti i da lanovi porodice imaju istu ili slinu anomaliju kao razroko dijete. Nasljedna optereenost kod kiljave djece u svjetskoj literature se kree od 40 do 60%. Pokrete oka omoguuje 6 miia. Kontroliraju se iz motorikih jezgara ivaca koji ih inerviraju. Kako je vano da oni pokreti budu usklaeni i to precizniji u njihovoj koordinaciji sudjeluje i mali mozak. On je povezan sa organom za ravnoteu smjetenim u

unutarnjem uhu. Stoga e svako oteenje ili bolest malog mozga ili unutarnjeg uha naruiti usklaenost onih miia, to rezultira trzajnim pokretima oiju koji se zovu nistagmus. To je rijetka anomalija koja dovodi do jake okluzijske ambliopije. Dijete ima tipino dranje glave sa bradom upravljenom prema gore i na taj nain pokuava rijeiti smetnju. Nistagmus koji se ponekad javi sedmicu do dvije nakon roenja, moe poeti treptanjem ili povremenim lutajuim pokretima oiju koji se vremenom ustale kao horizontalni, vertikalni, rotatorni, kosi ili cirkulirajui nistagmus. Promjene u prednjem kao i stranjem segmentu oka mogu dovesti do slabije ili jake slabovidnosti. Nistagmus se moe privremeno javiti i ako se brzo zavrtimo oko sebe. Mrenica oka (retina) pretvara svjetlosne zrake u vidne impulse. Kod nekih ljudi (rudara koji borave u mraku ili onih koji boluju od albinizma) dijelovi mrenice su oteeni. Mozak se od nepravilnih slika nastalih na oteenim dijelovima mrenice brani pojavom nistagmusa. Oteenja mrenice koja nisu posljedica nedostatka vitamina A ne mogu se lijeiti. Ona anamneza Roditeljima koji dovedu dijete na pregled se postavljaju brojna pitanja: Ko je prvi primjetio da neto nije u redu sa oima djeteta? Kada je primjeena razrokost? Koliko je prolo vremena od pojave razrokosti do prve posjete onom ljekaru? Koje oko kilji? Da li uvijek kilji jedno oko ili se izmjenjuju naizmjenino oba oka? Da li je otklon kiljenja uvijek primjetan? Nastupa li otklon samo kod umora, pospanosti ili bolesti? Postoje li popratni simptomi, krivo dranje glave ili slino? Posmatra se poloaj oiju, gleda se da li postoji upadljiv ugao kiljenja ili postoje takvi anatomski odnosi, iri korjen nosa, jai unutranji koni nabor kapaka, koji ine otklon kiljenja lanim. Dijagnostika razrokosti Trebalo bi na svim sistematskim pregledima u jaslicama, vrtiima pri vakcinaciji predkolskim i kolskim ambulantama napraviti kontrolu vida koja se sastoji od nekoliko testova. 1. Test fiksacije - Test sa depnom lampom. Ovim testom se ispituje poloaj oiju i otkriva kiljavost i slabovidnost. Praktino izvoenje; dijete sjedi na stolici ispred ispitivaa na 0,5 m ili majci u krilu ako je malo. Ispitiva mu pokazuje neki predmet ili lampicu ravno ispred oiju, tako da moe posmatrati oba oka pri fiksaciji predmeta. Kod manifestnog strabizma bulbus moe fiksirati u jednom od sljedeih poloaja: 1. Jedan bulbus okrenut prema nosu, u konvergenciji Strabismus convergens (esotropia). 2. Jedan bulbus okrenut prema vani, u divergenciji Strabismus divergens (exotropia). 3. Jedan bulbus okrenut prema gore- Strabismus sursuvergens (hypertropia). 4. Jedan bulbus okrenut prema dolje - Strabismus deorsusvergens (hypotropia). 2. Test pokrivanja / otkrivanja Cover / uncover test Dijete i dalje sjedi ispred ispitivaa koji mu jednom rukom pokazuje predmet a drugom rukom ili flasterom pokriva jedno oko. Ako je oko pod zaklonom otilo u stranu, a kod otkrivanja napravi pokret fiksacije predmeta i ako se drugo oko nije pomaklo radi se o- heteroforiji.

Kod manifestnog strabizma pokrijemo rukom vodee oko - (ono koje fiksira) oko e pod zastorom ruke skrenuti, ali kad ga otkrijemo ono e napraviti pokret fiksacije, te drugo oko skrene, tada znamo da se radi o monokularnom strabizmu. Kad kod manifestnog strabizma pokrijemo vodee oko, oko e pod zastorom skrenuti u stranu. Kad ga otkrijemo ono ostane u istom poloaju (poloaju kiljenja), znai da se radi o alternirajuem strabizmu. Kod testa pokrivanja kad se pokrije vodee oko, ako je strabino oko ambliopno - (nema centralne fiksacije) onda se ne ispravlja potpuno, ve fiksira predmet pod nekim uglom ne ispravljajui se uope ili pak lutajui nestabilno fiksira objekte. 3. Ispitivanje motiliteta, Ispitivanje konvergencije, Test odbrambene reakcije Test otimanja Djetetu se tupferom pokrije jedno oko. Primjetit emo da se dijete normalno ponaa. Sada tupfer premjestimo na drugo oko, dijete se poinje braniti, skidati tupfer i plae. Ono se brani zato to smo mu zatvorili bolje oko, to znai da je predhodno oko slabog vida i da se radi o ambliopiji. Ovo je dobar test kod male djece u starosti od 18 mjeseci do 2 godine. Ovi testovi -Test sa lampicom, -Test pokrivanja i otkrivanja, -Ispitivanje motiliteta i konvergencije i Test otimanja, su jednostavni testovi koji ne trae nikakvu aparaturu i mogu se izvesti u kunim uslovima ili na bilo kojem mjestu gdje e dijete biti najmirnije. Testove mogu izvesti kako zdravstveni radnici, tako i vaspitai u vrtiima i roditelji. 4. Ispitivanje otrine vida sa optotipima Potrebno je dijete nauiti to ranije pokazivati optotipe - (slovo E) kuda su okrenuti kraci slova E. Test se izvodi na sljedei nain; najprije se dijete naui da svojom ruicom pokae u kom su smjeru okrenuti kraci velikog slova E. Nakon toga dijete e maramicom ili dlanom pokriti jedno oko, mi mu pokazujemo optotipe ili sliice i tako se orijentiemo o otrini vida ispitivanog oka, pa ispitivanje ponovimo i na drugom oku. Ovaj test, poto je jednostavan mogu ga izvoditi i roditelji u kunoj atmosferi. Test se ispituje na pet metara. Ukoliko se radi o starijem djetetu tada se vidna otrina ispituje pomou vidnih znakova (optotipa); brojeva, slova, geometrijskih figura i slika. Vidna otrina se ispituje na daljinu i blizinu. Vid na daljinu se ispituje na udaljenosti od 5-6 metara, a vid na blizinu na distance do 2530 cm. Slabovidnost nastaje kod refrakcionih anomalija, dalekovidosti i kratkovidosti kao i razrokih osoba. Ona je reverzibilna ukoliko je na vrijeme otkrivena i ako je na vrijeme zapoeta odgovarajua terapija uz noenje naoala vid se slabovidog oka vraa na normalu. Greke refrakcije Pod refrakcijom oka podrazumijevamo odnos koji postoji izmeu prelomne moi ronjae i soiva s jedne strane i duine one jabuice s druge strane. Emetropija-je normalna refrakcija oka. A. Miopija (kratkovidost) Kratkovidno oko vidi bliske objekte otro, dok se udaljeni objekti ine mutnima. Najei uzrok je preduga ona jabuica, pa slike objekata ne mogu doprijeti do mrenice. Kratkovidost (myopia) je refrakciona anomalija kod koje se svjetlosni zraci koji padaju na ronjau paralelno sa osovinom oka prelamaju u optikom sistemu oka, tako da se sijeku u jednoj taci ispred mrenjae. Oko e pomou naoala koje stvaraju divergentni ulazni snop, dobiti jasnu sliku na mrenici.

Slika 7. Kratkovidno oko Prema visini myopia moe biti: Mala kratkovidost do -3,0 Dsph Srednja kratkovidost od -3,0 do -7,0 Dsph Visoka kratkovidost od -7,0 do -16,0 Dsph Veoma visoka vie od -16,0 Dsph. Lijeenje myopie sastoji se u korekciji pomou najslabijih rasipnih-konkavnih soiva s kojima se postie najbolja otrina vida. Takoe, moe se korigovati i kontaktnim leama posebno one visokog stepena. B. Hiperopija (dalekovidost) Javlja se kada je ona jabuica prekratka za fokusiranje slike objekta na mrenici, ve se svjetlosne zrake fokusiraju iza mrenice. Kao rezultat, oko moe vidjeti udaljene objekte otrije, dok su bliski objekti mutni. Slika 8. Dalekovido oko Dalekovidost (hypermetropia) je refrakciona anomalija kod koje je osovina oka kratka u odnosu na mo prelamanja tako da se zraci koji u oko dolaze iz beskonanosti paralelno sijeku iza retine odnosno macule luteae. Prema tome koliko uestvuje akomodacija soiva da bi se kompenzirala hipermetropija razlikujemo slijedee oblike ove refrakcione anomalije: Totalna hipermetropija predstavlja stvarni stepen dalekovidnosti i to bez uea akomodacije. Latentna hipermetropija je onaj dio hipermetropije koji se kompenzira akomodacijom soiva, vei je kod mlaih osoba, zbog izraene akomodativne sposobnosti. Manifestna hipermetropija je onaj dio totalne hipermetropije koji nije kompenziran akomodacijom, vei je ukoliko je osoba starija jer tada opada mo akomodacije. Lijeenje hipermetropije se vri uz pomo najjaeg konveksnog sabirnog soiva kojim se postie optimalna otrina vida. C. Astigmatizam Astigmatizam je uestali vidni poremeaj uzrokovan nepravilno oblikovanom ronicom. Svjetlosne zrake koje prolaze kroz takvu ronicu lome se neravnomjerno, zbog ega nastaju 2 arine take. Vid je mutan na svim udaljenostima, a slike predmeta su izobliene, poput onih u prostoriji sa aljivim ogledalima. Astigmatizam je esto nasljedan, iako faktori poput konstantnog rada pri loim svjetlosnim uvjetima, ili mnogo rada na blizinu, mogu doprinjeti. S vremenom se stanje moe pogorati, makar je uglavnom stabilno itavog ivota. Priblino

55% ljudi koji trebaju korekciju vida imaju neki stupanj astigmatizma. Simptomi ukljuuju kiljavost, povremene glavobolje i prenaprezanje oiju. U veini sluajeva, astigmatizam je praen kratkovidnou ili dalekovidnou. Slika 9. Astigmatizam Dakle, astigmatizam je refrakciona anomalija koja je uslovljena nepravilnom zakrivljenou ronjae tako da je prelomna mo ronjae razliita u raznim meridijanima. Kod ove refrakcione anomalije ne postoji zajednika ia zraka svjetlosti. Astigmatsko oko ni iz koje daljine ne moe da vidi jasno bez korekcije. Prelamanje zraka moe da se vri na dva naina: ako se na jednom istom oku i u jednom istom meridijanu svjetlost prelama nejednako, rije je o nepravilnom astigmatizmu. ako svaki poseban meridijan prelama pravilno i podjednako ali razliito od drugih meridijana oka govorimo o pravilnom astigmatizmu. Lijeenje astigmatizma sastoji se u noenju cilindrinih stakala. D-Anizometropija Anizometropija je razliito stanje refrakcije dva oka. Mnogi autori nazivaju ametropijom oka i ona stanja refrakcije kada postoji obostrano jedan isti vid ametropije, samo razliite dioptrijske jaine, to znai da je jedno oko jae miopno ili jae hipermetropno od drugog ili jae astigmatino od drugog. Objektivno ispitivanje refrakcije Za objektivno odreivanje stanja refrakcije slue skijaskopija i refraktometrija. Kod obje metode, kod djece se mora iskljuiti akomodacija oka (sposobnost prilagoavanju). Daju se kapi atropina 0,5% do 4. godine ivota, a kod starijih 1% rastvor atropina u konjuktivalnu vreicu, koje kapaju roditelji kod kue, najmanje tri dana a nekad i due, tri puta dnevno da bi se dobila potpuno proirena zjenica oba oka. Pri tome treba roditelje upozoriti na mogunost alergijske reakcije, iji su simptomi slijedei: crvena, vrela, suha koa, naroito na licu, vratu i grudima, suha usta i drijelo kao i jaka e. Terapija se sastoji u prekidu kapanja kapi atropina. Probna skijaskopija moe se uraditi i u kabinetu za orto pleoptiku, kapaju se u oba oka kapi Sol. homatropina 1% u razmaku od 10 minuta tri puta i poslije pola sata uradi se skijaskopija. Konjunktivitis (Upala one spojnice unutar kapka) Konjunktivitis je upala one spojnice unutar kapka (konjunktive) iji uzrok moe biti virus, bakterija ili alergija. Spojnica (konjunktiva) prostire se na unutarnjem dijelu kapka i prua se preko bjeloonice do ronice. Upaljena ona spojnica ini bjeloonicu (skleru) crvenom za vrijeme konjunktivitisa.

Konjunktiva je izloena mikroorganizmima i drugim oblicima iritacije. Suze tite konjunktivu razrjeivanjem bakterija i njihovim ispiranjem. Suze takoer sadravaju enzime i antitijela koja sprjeavaju razvoj bakterija. Konjunktivitis je najea bolest oiju u razvijenim zemljama svijeta i s obzirom na teinu varira od blage upale sa suzenjem do jake upale koja uzrokuje ozljedu i odumiranje tkiva. Postoje mnogi uzroci konjunktivitisa. Najei su virusne infekcije; drugi uzronici su bakterije, klamidije, gljivice i paraziti (rijetko). Bolest "crvenih oiju" je specifina bolest koju uzrokuje bakterija (jedna iz roda Haemophilus bakterija). Virusni i bakterijski oblici konjunktivitisa su izrazito zarazni i mogu se vrlo brzo proiriti meu djecom, katkada uzrokujui lokalne epidemije. Ostali uzroci su alergije (alergijski konjunktivitis), izloenost hemikalijama, iritacija vjetrom, prainom, dimom. Konjunktivitis moe takoer pratiti obinu prehladu i osipe. Novoroenad moe biti zaraena bakterijama (klamidijama) u poroajnom kanalu. Ova se bolest naziva neonatalni inkluzijski konjunktivitis ili ophthalmia neonatorum i mora se odmah poeti lijeiti kako bi se sauvao vid. Rizino je i noenje kontaktnih lea, a posebno dugo noenje lea. Rizini faktor su i kontakti s osobama koje imaju konjunktivitis. Neke vrste konjunktivitisa: virusni konjunktivitis; alergijski konjunktivitis; bakterijski konjunktivitis; neonatalni konjunktivitis, inkluzijski konjunktivitis (bazenski konjunktivitis) uzrokovan bakterijom-klamidijom; gonokokni konjunktivitis; kronini konjunktivitis (trahom). Simptomi konjuktivitisa su crvenilo konjunktive, smetnje suzenja, iritacija (peenje, svrbe) oka i kapaka, a oni kapci su esto slijepljeni kod buenja. Kod nekih virusnih konjunktivitisa moe se imati osjeaj stranog tijela u oku i osjetljivost na svjetlo. Kod alergijskoga konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo oiju, smetnje suzenja, arenje u oima i svrbe. Veina osoba ima i popratni rinitis. Svrbe dovodi do trljanja oiju i edema. Lijenik moe napraviti pregled oiju i bris one spojnice za analizu. Lijeenje konjunktivitisa ovisi o uzroniku. Alergijski konjunktivitis lijei se lijeenjem alergija ili moe nestati sam po sebi kad se ukloni uzroni alergen. U blagim sluajevima mogu pomoi lokalni pripravci koji se nalaze u slobodnoj prodaji, tj. bez recepta. Antibiotici, obino kapi za oi, uinkoviti su u lijeenju bakterijskoga konjunktivitisa. Primjenjuju se nekoliko puta na dan. Bakterijski konjunktivitis moe se izlijeiti za nekoliko dana. Virusni e se konjunktivitis povui sam po sebi obino unutar tjedan dana. Kod djece s neonatalnim konjunktivitisom potrebno je sistemsko lijeenje makrolidima, kao to je azitromicin. Takoer je potrebno lijeiti majku i njezina seksualnog partnera. Kod odraslih se inkluzijski konjunktivitis uzrokovan klamidijom lijei jednokratnim davanjem azitromicina. Potrebno je lijeiti i seksualnoga partnera. Prognoza nakon lijeenja je obino dobra. Oi se moraju drati iste od izluevina i ne smiju se prekrivati zavojem. Odravanjem higijene moe se sprijeiti irenje konjunktivitisa: 1. Dobro operite ruke: Prije primjene bilo kojeg lijeka za oi. Nakon to u oi nanesete lijek. Svaki put kad dodirnete oi ili lice ili briete nosni sekret. 2. Operite sve odjevne i ostale predmete koje dotaknete zaraenim oima: odjeu, runike,

esto mijenjajte jastunice. 3. Ne posuujte minku za oi. Ako je infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom, morate baciti koritenu minku i kupiti novu. Redovno mijenjajte kozmetike preparate za oi. 4. Ne dirajte zaraeno oko jer e se infekcija proiriti na zdravo oko. Vano je da nakon dodirivanja zaraenog oka ne dirate zdravo oko. Konjunktivitis se iri jako lako!! 5. Ne posuujte runike ili maramice! 6. Pravilno se koristite i brinite o kontaktnim leama! Dijabetika retinopatija Dijabetika retinopatija je jedna od sekundarnih posljedica jedne od najrasprostranjenijih hroninih bolesti dijabetesa. Dijabetes pogaa krvne sudove pa u retini, koja je gusto isprepletena kapilarima javljaju se abnormalna proirenja kapilara (aneurizmi) koja s vremenom dovode do odvajanja retine od podloge i izumiranja fotoreceptora. Kod dijabetinih pacijenata, uz ostale redovite kontrole, potrebne su i ee kontrole fundusa oka da bi se na vrijeme ustanovilo da li je dolo do nastanka aneurizma. U tom sluaju mogu se u tretmanu koristiti tehnike mikrohirurgije. Slika 10. Dijabetika retinopatija Dijabetika retinopatija je posljedica djelovanja dijabetesa na krvne ile mrenice. Mrenica je njena opna koja oblae unutranju povrinu oka. Dijabetes uzrokuje propusnost krvnih sudova i nenormalni rast krvnih ila mrenice. Dva su glavna stadija dijabetike retinopatije, laki i tei. U lakem obliku iz oteenih ila mrenice istiu sastojci krvi i oteuju mrenicu, a bolesnikov vid moe biti normalan. Isputene masne i bjelanevinske estice taloe se u mrenici stvarajui bijele nakupine, tzv. eksudate. Mrenine ile dijabetiara su krhke i sklone pucanju, pa dolazi do krvarenja u mrenicu. Osim toga, tekuina koja je istekla iz dijabetesom oteenih ila moe nakupljati u sredinjem dijelu mrenice, makuli, koji nam daje otrinu vida. Ovaj poremeaj se naziva makularni edem i uzrokuje smanjenje vida. Makularni edem je i najei uzrok gubitka vida kod dijabetiara. U teem ili proliferativnom obliku retinopatije iz mrenice izrastaju nove krvne ile i pokrivaju povrinu mrenice. Te nove ile su nezdravo graene i veoma krhke, pa esto pucaju uzrokujui tako krvarenje u staklovinu, to moe veoma smanjiti vid. U najteim sluajevima nove ile urastaju u staklovinu, elatinastu tekuinu koja ispunjava unutranjost oka. Takoer, oko novostvorenih ila mogu narasti membrane graene od vezivnog tkiva. Ponekad se te membrane skvre i sa sobom povuku mrenicu. Mrenica se odigne od podloge koja je hrani, pa nastaje oteenje vida. Ovaj poremeaj se zove ablacija mrenice. Sljepoa uzrokovana dijabetikom retinopatijom jedna je od najtraginijih komplikacija dijabetesa. Naalost, nedovoljan broj dijabetiara dobije potreban oftalmoloki nadzor - primjerice, u SAD tek svaki drugi oboljeli. Mnoga istraivanja dokazala su da je prevencija dijabetike sljepoe mogua i djelotvorna, te da je svaka, pa i najskuplja metoda ranog okrivanja dijabetike retinopatije jeftinija od trokova uzrokovanih prekasno otkrivenom retinopatijom. Usprkos tome, upravo je rano otkrivanje dijabetike retinopatije najslabija karika u lancu lijeenja onih komplikacija dijabetesa.

Brojani podaci o dijabetikoj sljepoi su zabrinjavajui: Dijabetika retinopatija je vodei uzrok sljepoe radno sposobnog stanovnitva u razvijenim zemljama. Dijabetiari imaju ak 25 puta vei rizik sljepoe nego nedijabetika populacija. Prevalencija dijabetike sljepoe je 18,5 sluajeva na 1.000 dijabetiara godinje. Slijepo je ak 5-10% dijabetiara koji boluju od dijabetesa due od 20 godina. ak 40% bolesnika s dijabetesom ovisnim o insulinu, te 10% ukupnog broja dijabetiara, dobit e tokom ivota dijabetiki edem makule, koji je vodei uzrok dijabetike sljepoe. Nakon 15 godina trajanja dijabetesa ovisnog o insulinu oko 90% bolesnika e imati dijabetiku retinopatiju. Nakon 20 godina oko 60% dijabetiara ovisnih o insulinu i 20% bolesnika s dijabetesom tipa II koji se lijee insulinom imat e proliferativnu dijabetiku retinopatiju Dijabetika retinopatija predstavlja vodei uzrok sljepoe u svijetu. Dijabetika retinopatija je podmukla. Dijabetika retinopatija je asimptomatska u gotovo svim stadijima koji se jo mogu lijeiti. Drugim rijeima, potencijalno osljepljujui oblici dijabetike retinopatije mogu se razviti mnogo ranije nego to bolesnik primijeti bilo kakve smetnje vida. Isto tako, kad konano primijeti promjene vida, promjene na oku su esto toliko uznapredovale da je lasersko lijeenje veoma zakanjelo. Zbog toga svaki dijabetiar mora jednom godinje doi na pregled oiju uz proirivanje zjenica. Dijabetika sljepoa se moe sprijeiti. Lasersko i vitrektomijsko lijeenje dijabetike retinopatije pouzdano je djelotvorno. Danas se rizik sljepoe uzrokovane dijabetesom moe znaajno smanjiti; primjerice, na vrijeme izvedena laserska fotokoagulacija mrenice smanjuje rizik gubitka vida uzrokovanog proliferativnom dijabetikom retinopatijom za oko 60%, a rizik umjerenog gubitka vida uzrokovanog dijabetikim makularnim edemom za 50%. Mnogi oblici dijabetike retinopatije mogu se zaustaviti laserom. Kad je gubitak vida ve nastao, teko je zaustaviti ga ili vratiti vid. Mnogo je lake sprijeiti taj gubitak redovitim oftalmolokim pregledima koji e na vrijeme otkriti retinopatiju i odrediti pravi trenutak za lasersko lijeenje - vrlo esto prije nego bolesnik primijeti bilo kakave smetnje vida. Koliko je dijabetika retinopatija uestala? Dovoljno je rei da je dijabetika retinopatija vodei uzrok sljepoe kod radno sposobnog stanovnitva. Priblino svaki etvrti dijabetiar ima neki oblik dijabetike retinopatije, dok svaki dvadeseti ima tei oblik proliferativnu retinopatiju. Uestalost retinopatije raste s trajanjem dijabetesa, pa nakon 10 godina trajanja dijabetesa oko 50 % bolesnika ima retinopatiju, a nakon 20 godina oko 90 %. Kako dijabetiar moe znati ima li dijabetiku retinopatiju? U dijabetikoj retinopatiji vid moe biti sauvan ak i kad je retinopatija veoma uznapredovala. Kad se jednom jave smetnje vida, esto je prekasno za bilo kakvo lijeenje. Zato dijabetiari moraju dolaziti na redovne godinje preglede oka iako nemaju nikakvih smetnji. Svrha je tih pregleda da se dijabetika retinopatija otkrije prije nego to ugrozi vid, i da se pravovremeno provede lasersko lijeenje. Koliko je laser djelotvoran? Ni jedan nain lijeenja nije udotvoran, pa tako nije ni laser, ali on znaajno usporava napredovanje bolesti. Najdjelotvorniji je kad se upotrijebi dovoljno rano, prije nego nastane znatnije oteenje vida. Ako je vid ve oteen, laser moe usporiti, pa ak i zaustaviti daljnji gubitak vida. U najteim sluajevima dijabetike retinopatije odluujemo se na kirurki zahvat kojim se uklanjaju novostvorene bolesne ilice u unutranjosti oka, tzv. vitrektomiju. to jo bolesnik moe uiniti da sauva vid?

Najvanija je dobra regulacija nivoa eera u krvi, potom regulacija krvnog pritiska. Puenje, debljina, nepridravanje dijabetike dijete i nedovoljno kretanje ugroavaju vid, kao uostalom i zdravlje cijelog tijela. Kome to prijeti? Ako ste dijabetiar, zbog dijabetike retinopatije Vam prijeti opasnost od gubitka vida. Opasnost je prisutna bez obzira od kojeg tipa dijabetesa bolujete, bez obzira na starosnu dob, ak i bez obzira na to odravate li nivo glukoze u krvi pod kontrolom. I zato bi svaka osoba oboljela od dijabetesa trebala redovito kontrolisati vid - kad joj se dijabetes po prvi put dijagnosticira, a nakon toga oni pregled treba obaviti barem svake dvije godine. Kako dijabetika retinopatija utie na vid? U poetku Vam je vid normalan Zatim moete primijetiti zamuenost vida, iskrivljenu ili nepotpunu sliku, pri emu naoale ne pomau Moete doivjeti probleme s ravnoteom, itanjem, gledanjem televizije i prepoznavanjem ljudi Moete postati pretjerano osjetljivi na svjetlost Moete imati probleme s vidom nou Kako uvati oi? Lake ete sauvati zdravlje oiju i sprijeiti gubitka vida ako: 1. Redovito odlazite na oni pregled, da se otkriju rane promjene i lijeenje poduzme prije nego to izgubite vid. 2. Provjeravajte nivo glukoze u krvi i jedite hranu s malo masnoa. 3. Ako Vam neto nije u redu s vidom, potraite lijeniku pomo kako se stanje ne bi dalje pogoravalo. Glaukom Glaukom (od gr. glaukos = zelen, zbog sivo-zelenog odsjaja lee u zahvaenom oku) je naziv za grupu bolesti koja vodi ka oteenju vidnog ivca te je vodei uzrok sljepoe kod ljudi iznad 40 godina. Glaukom nije bolest ve sindrom, odnosno skup slijedeih simptoma: povienje onog pritiska, udubljenje papile vidnog ivca i oteenje vidnog polja. Slika 11. Glaukom

Glaukom se razvija kad je stvaranje one vodice poveano ili je njeno oticanje oteano. Tada dolazi do porasta onog pritiska, do pritiska na ivana vlakna i krvne ile optikog ivca i do njihovog oteenja i unitenja. Postepeno se prekida prijenos vizualne poruke do mozga, a rezultat je oteenje vida i na kraju sljepoa. Glaukom je bolest koja se ne moe izlijeiti, ali zahvaljujui ranom otkrivanju bolesti i odgovarajuem lijeenju moe se sprijeiti trajni gubitak vida i kontrolisati tok bolesti. Normalne vrijednosti onog pritiska iznose 12-22 mm Hg (milimetara ive). Vrste glaukoma Glaukomi se dijele u tri osnovne velike skupine: - primarni glaukomi - sekundarni glaukomi - priroeni (kongenitalni) glaukomi Kod primarnog glaukoma postoji poveanje onog pritiska koje se ne moe dovesti ni u kakvu vezu s nekom onom ili optom bolesti. Prema izgledu ugla prednje one sobice (prostor u oku izmeu ronice i arenice) primarni glaukom se dijeli na: - primarni glaukom irokog (otvorenog) ugla - primarni glaukom uskog (zatvorenog) ugla Sekundarni glaukom je povienje onog pritiska koje nastaje u toku neke druge one bolesti (stanja) ili je posljedica te bolesti (kao npr. upale, ozljede, oteenja i pomaci lee u oku, krvnoilne bolesti oka, eerna bolest, tumori oka). Priroeni glaukom nastaje jer u uglu prednje one sobice postoji tkivo koje normalno nestaje prije roenja. Ona vodica ne moe oticati i nastaje povienje onog pritiska. Primarni glaukom otvorenog ugla Kod ovog tipa glaukoma se iz nepoznatog razloga s godinama poveava otpor oticanju one vodice i oni pritisak konstantno raste. Porast onog pritiska je umjeren u poetku, a kasnije moe dosei visoke vrijednosti (60 mm Hg). S vremenom strada oni ivac i udubljuje se papila vidnog ivca (mjesto na kojem vidni ivac naputa oko). Ispadi vidnog polja se pojavljuju vrlo rano, ispadi se ire od periferije prema sreditu pa bolesnici imaju sueno vidno polje; gledaju kao kroz dvocjevku ili tunel. Zavretak procesa je sljepilo. Hronini glaukom irokog ugla je podmukla bolest koja napada oba oka. Dugo vremena moe biti bez simptoma ili s vrlo malo simptoma, npr. nejasnim glavoboljama. Od ove bolesti boluje oko 2% osoba starijih od 40 godina, a zahvaa podjednako oba spola. Bolesti: dijabetes, vaskulopatije, hipertenzija dodatni su rizini faktori za pogoranje prognoze, a osobito su ugroene osobe kojima lanovi obitelji imaju glaukom. Ispadi vidnog polja se ne mogu lijeiti. Lijeenjem se postie normalizacija onog pritiska i eventualno sprjeavanje daljnjeg propadanja vidnih funkcija. Primarni glaukom zatvorenog ugla Suen ugao nalazi se kod plitke one sobice. Takva graa oka je genetski odreena (npr. kratko, dalekovido oko) ili nastaje zbog poveane lee. Sueni ugao lako se moe zatvoriti korijenom arenice, nastaje zapreka oticanju one vodice i posljedino povienje onog pritiska. Uzroci takovog povienja pritiska su: naglo irenje zjenice (uzrokovano sumrakom i emocijama), mlohavi arenini korijen ili poveana prokrvljenost zrakastog tijela. Zapreka oticanju one vodice moe biti nagla (akutna), povremena (intermitentna) ili dugotrajna (kronina). Akutna manifestacija je vrlo burna, za razliku od kroninog glaukoma, i zahtijeva hitnu intervenciju. Na izgled zdrav ovjek postaje teak bolesnik, s jakim bolovima u jednom oku i licu, pojavom duginih boja oko izvora svjetlosti, glavoboljom, muninom i povraanjem, ali i dramatinim "padom" vida. Oni pritisak raste i do 80 mm Hg, oko je crveno, i tvrdo kao

kamen. Ukoliko se oni pritisak ne snizi unutar nekoliko sati pomou lijekova ili operativnog zahvata moe doi do ozbiljnih i trajnih oteenja vida. Glaukomski napadaji mogu biti slabiji i ee se ponavljati. Hronini glaukom zatvorenog ugla obino nastaje kao posljedica uestalih nelijeenih glaukomskih napadaja i posljedinih priraslica u uglu prednje sobice. Oni je pritisak stalno povien, razvija se udubljenje i propadanje papile onog ivca s ispadima vidnog polja te konano nastaje sljepoa. Apsolutni glaukom Ovaj naziv oznaava slijepo oko. Sljepoa moe nastati kao posljedica svih oblika glaukoma i oznaava zavrni stadij njegova napredovanja. Oko tada moe biti izrazito bolno. Dijagnoza i simptomi glaukoma Nakon razgovora s pacijentom obavlja se pregled oka i pretrage. Pretrage koje se obavljaju su odreivanje vida, pregled oka procjepnom svjetiljkom (biomikroskopom), pregled oftalmoskopom (pregled unutranjih struktura oka, koji pokazuje, za glaukom tipine, promjene na onom ivcu), tonometrija (mjerenje onog pritiska), odreivanje vidnog polja (periferni i centralni vid) i gonioskopija (lea koja se postavlja na oko kako bi se vidjelo stanje onog ugla). Prije oftalmolokog pregleda bitno je lijenika obavijestiti je li netko od obitelji ili roaka bolovao ili boluje od glaukoma. Pregled za dijagnosticiranje glaukoma vrlo je kratak i bezbolan. Lijenik e izmjeriti oni pritisak uz pomo nekontaktne tonometrije, prilikom koje instrumentom ispuhuje zrak prema onoj jabuici. Oni pritisak mjeri se u milimetrima ive (mm Hg), a normalan oni pritisak je izmeu 10 i 20 mm Hg. Ukoliko imate povien oni pritisak, to ne mora znaiti da ste oboljeli od glaukoma. Va lijenik nee dijagnosticirati glaukom ukoliko ne postoji oteenje onog ivca. Blago povien oni pritisak naziva se ona hipertenzija i moe se regulisati i kontrolisati redovnim lijenikim pregledima. Lijenik takoer moe obaviti testiranje irine vidnog polja, to je i najbolji nain ranog otkrivanja znakova gubitka perifernog vida. Iako i hronini i akutni glaukom uzrokuju sljepilo, simptomi su im vrlo razliiti. Kod glaukoma otvorenog ugla ili hroninog glaukoma, gubitak vida nastaje vrlo sporo i potpuno bezbolno tako da mnogi ljudi uope ne primijete bilo kakav problem dok bolest ve nije uznapredovala. Kod ovog oblika glaukoma prvo dolazi do gubitka perifernog vida, a uznapredovala bolest moe dovesti do toga da vidite samo ono to je pred vama, kao da gledate kroz tunel. Ukoliko se ne lijei, s vremenom i takav sueni vid postupno nestaje i dolazi do potpunog sljepila. Jednom kad se vidno polje izgubi, nemogue ga je povratiti. Najei simptomi hroninog glaukoma su povremene glavobolje, zamagljen vid te postepeni gubitak perifernog vida i pojava slijepih taaka, mjesta u vidnom polju u kojima uopte ne vidite. Simptomi akutnog glaukoma zatvorenog ugla znatno su intenzivniji i pojavljuju se iznenada. Ukljuuju iznenadnu pojavu snane, pulsirajue boli u samom oku ili neposrednoj blizini oka. Takoer se javlja zamagljenje vida, pojava duginih boja oko izvora svjetlosti, crvenilo i nadraenost oiju, a ponekad i munina i povraanje. Kod uroenog glaukoma u novoroenadi i djece kao najee simptome mogue je primijetiti suzne i zamagljene oi, osjetljive na svjetlost. Oi djeteta mogu izgledati vee zbog poveanja one jabuice uzrokovanog visokim onim pritiskom. Ovakva promjena se ne pojavljuje kod odraslih. Ukoliko pati od glaukoma, dijete moe esto trljati oi, kiljiti ili ih pak veinu vremena drati zatvorenima. Prevencija i lijeenje glaukoma

Budui da je veina faktora rizika za pojavu glaukoma izvan vae kontrole, prava prevencija protiv ove bolesti ne postoji. Ukoliko ste stariji od 20 godina, preporuljivo je svakih tri do pet godina obaviti pregled oka koji obuhvaa testove na glaukom. Ukoliko postoji povijest ove bolesti u vaoj obitelji ili ukoliko postoje faktori rizika od pojave glaukoma, posavjetujte se s lijenikom o eim pregledima oka. Ukoliko spadate u skupinu ljudi s poveanim rizikom od pojave bolesti svakako biste trebali obavljati redovne preglede oiju kod oftalmologa. Lijeenje glaukoma obuhvata razliite postupke kontrolisanja produkcije i odvoenja one vodice iz oka, ime se oni pritisak sputa na normalni nivo i sprjeava se daljnje oteenje onog ivca. Iako oteenje onog ivca moe nastupiti pri bilo kojoj vrijednosti onog pritiska, sniavanje pritiska moe pomoi u zatiti onog ivca od daljnjeg oteenja. Nain lijeenja glaukoma uveliko ovisi o ozbiljnosti situacije te koliko je bolest uznapredovala. Hronini glaukom se vrlo teko dijagnosticira u ranoj fazi, no jednom kad se otkrije, moe se uspjeno kontrolisati. Lijeenje u pravilu poinje lijekovima, no u sluaju da lijekovi ne uspiju sniziti oni pritisak, pristupa se lijeenju laserom ili hirurkim zahvatom. Kod hroninog glaukoma lijeenje uglavnom zapoinje prepisivanjem kapi za oi. Budui da kapi za oi mogu uzrokovati odreene nuspojave ili meudjelovanje s drugim lijekovima, lijenik mora biti upoznat s moguim drugim lijekovima koje u tom trenutku uzimate. Ukoliko lijeenje kapima ne pokae rezultate, lijenik moe preporuiti terapiju laserom, odnosno tzv. trabekuloplastiku. Prilikom tog zahvata laserom se napravi 50-100 malih rezova u tkivu drenanog sustava ime se omoguuje bolje odvoenje tekuine iz unutranjosti oka. Takoer, mogue je obaviti i kirurki zahvat pod nazivom trabekulektomija, kojim se umjetnim putem stvara kanal za odvoenje tekuine iz unutranjosti oka. U rijetkim sluajevima u kojima ni hirurki zahvat ne da eljene rezultate, postoje metode lijeenja koje se fokusiraju na unitavanje elija koje su odgovorne za prekomjerno luenje tekuine u oku. To se moe provesti ultrazvunim lijeenjem (unitavanjem elija visokofrekventnim zvunim valovima), dijatermijom (unitavanjem elija visokom temperaturom) ili pak kriohirurgijom (unitavanjem elija niskom temperaturom). Kod uroenog glaukoma je gotovo uvijek potreban hirurki zahvat. Ponekad se mogu koristiti lijekovi, no obino ne mogu pomoi na dui vremenski period. Glaukom se ne moe izlijeiti, no pritisak unutar oka moe biti kontrolisan lijekovima, hirurkim zahvatom ili u kombinaciji te dvije metode. Kod odraslih, vid ili dio vidnog polja izgubljen kao posljedica glaukoma ne moe se vratiti, ali se lijeenjem moe sprijeiti daljnje oteenje onog ivca i spasiti ostatak vida oboljele osobe. Kod neke djece koja pate od uroenog glaukoma, dio tete na onom ivcu moe se popraviti hirurkim lijeenjem. Lijekovi se, nakon postavljanja dijagnoze glaukoma, moraju u veini sluajeva uzimati do kraja ivota. Iako svakodnevno kapanje oiju nekim ljudima vjerojatno nee biti praktino ili moe izazvati neugodu, izuzetno je vano pratiti upute lijenika o pravilnom kapanju oiju u pravilnim vremenskim razmacima, kako bi se lijeenje provodilo na ispravan nain. Katarakta-mrena Katarakta je stanje kod kojeg dolazi do postupnog gubitka prozirnosti kristalne lee. Ona moe biti uroena (npr. uslijed nekih metabolikih bolesti) ali ipak i ona je najuestalija u starakoj dobi pa se u tom sluaju govori o senilnoj katarakti (mreni). Razvoju katarakte mogu doprinijeti nasljedni faktori, bolesti, dugotrajno koritenje nekih lijekova ili otrovanja, dugotrajna izlaganja ultraljubiastom zraenju, konzumacija alkohola i puenje, neke hronine bolesti. Simptomi su sljedei:

- dvostruke slike ili slike s mrljama, nejasni obrisi predmeta ili osjeaj "filma" ispred oiju, - osjetljivost na jako svijetlo i bljeskove, - este promjene naoala koje ne rezultiraju poboljanjem vida, - tretman katarakte je prvenstveno hirurki i sastoji se u odstranjenju lee nakon ega se vid korigira adekvatnim pomagalima. Slika 12. Katarakta to je mrena i kako nastaje? Nae oi sadre prozirnu tvorevinu koju nazivamo leom. Smjetena je u oku iza zjenice i ujedno vrlo vana, jer se zrake prolazei kroz prozirnu leu prelamaju i fokusiraju na mrenici, tako da moemo rei da prozirna lea ujedno omoguava projiciranje slike na mrenici. Svako zamuenje lee naziva se katarakta. U narodu je uvrijeen naziv "siva staraka mrena", koji dolazi od sivog izgleda koji lea poprimi u fazi zrele katarakte. Uzroci nastanka mogu biti dobro definisani, no u najveem broju sluajeva nisu jasni, ve su povezani sa starenjem. Tako su npr. epidemioloke studije pokazale da uestalost pojave katarakte raste s oko 50% za dobnu skupinu od 65-74 godine na oko 70% za dobnu skupinu iznad 75 godina. Katarakta, meutim, moe biti i posljedica traume, metabolike bolesti (eerna bolest), primjene lijekova (kortikosteroida), moe nastati i kao komplikacija drugih onih bolesti (uveitis, glaukom) ili se pojaviti u sklopu nekih sindroma (Downov sindrom). Ovisno o veliini i lokalizaciji zamuenja lee, javljaju se smetnje u jasnoi i otrini vida. U poetku je vid lokalno zamuen, uz pojavu prijelomne kratkovidnosti koja zahtijeva propisivanje odgovarajuih naoala, da bi se kasnije pojavile i smetnje u izvravanju eljenih i potrebnih dnevnih aktivnosti kao to su vonja automobilom, gledanje TV-a, itanje. Kako se mrena lijei? Zamuenje lee ne moe se zaustaviti onim kapima ili nekim lijekom i postupno napreduje, s tim da je vremenski tok zamuenja razliit. Ako se ne operie, vid postaje toliko mutan da se jedva naziru prsti pred licem ili postoji samo osjeaj svjetla s tanom projekcijom. Danas se katarakta operie ve kod prvih poremeaja vida koji utiu na izvravanje profesionalnih i eljenih dnevnih aktivnosti. Postavlja se pitanje kada operirati? Kataraktu utvruje lijenik specijalist oftalmolog pomou onih pretraga kao to su vidna otrina, pregled na procjepnoj svjetiljci i oftalmoskopski pregled. Ukoliko opti i lokalni (okulistiki) status dozvoljava operativni zahvat, oftalmolog provodi preoperativne pripreme (procjena vidne otrine, mjerenje onog pritiska, ultrazvuni pregled i izraunavanje dioptrije intraokularne lee), nakon ega se pristupa operativnom zahvatu i to na onim odjelima bolnica ili u privatnim onim klinikama. Anestezija je topika (one kapi) ili retrobulbarna (injekcija), a opta samo u djece ili bolesnika s psihikim smetnjama.

Sam operativni zahvat izvodi se pod kontrolom operacijskog mikroskopa, jednom od dvije operacijske metode: Konvencionalni pristup - tzv. ekstrakapsularna ekstrakcija lee s implantacijom IOL. Na oku se napravi rez, odstranjuje se zamuena lea, a u preostalu kapsularnu vreicu implantira (ugrauje) umjetna (intraokularna) lea. Ukoliko se iz bilo kojeg razloga operater odlui ne implantirati intraokularnu leu, nakon operacije je potrebno nositi naoale s velikom dioptrijom. Zbog reza i avova oporavak vida je dui pa se bolesnik hospitalizira. Nova metoda - fakoemulsifikacijska ekstrakcija s implantacijom lee - danas predstavlja metodu izbora u veini operacija odstranjenja mrene. Prednost ove metode je to se praktino provodi ambulantno ili bolesnik drugi dan odlazi iz bolnice. Naime, kod ove metode incizija (ulazni rez) je vrlo mala, manje je onih upala, ne postavljaju se avovi pa je manji postoperativni astigmatizam (iskrivljenje slike), a rehabilitacija vida je bra i kompletnija. Praktiki, nakon nekoliko dana pacijent se moe vratiti svom poslu i normalnom ivotu. Konana refrakcija (stanje vida) odreuje se dva do etiri tjedna nakon operacije. Za ovakvu operaciju potreban je aparat fakoemulsifikator i posebne tzv. sloive lee. Intraokularne lee (IOL) - Kada se ukloni zamuena lea, a ne implantira nova umjetna, vid je promijenjen. Takav vid se moe uporediti s gledanjem pod vodom otvorenim oima, dakle vid dovoljan za kretanje, ali da bi mogli obavljati i sve prijanje aktivnosti potrebne su vam ili naoale ili kontaktne lee ili pak implantacija nove IOL. Svaka lea ima svoju odreenu refrakcijsku jainu i odabire se prema potrebi vaeg oka. Kad se primjenjuje ekstrakapsularna ekstrakcija, koristi se tzv. "tvrda" lea, dok se kod fakoemulsifikacije lea pincetom moe presaviti kako bi se implantirala kroz minimalni rez (3 mm). Lee za fakoemulsifikaciju esto nazivaju "meke" lee ili "sloive" lee. Retinitis pigmentosa Retinitis pigmentosa (RP) je naziv za skup nasljednih bolesti koje pogaaju retinu. One su okarakterizirane postepenim razaranjem i degeneracijom fotoreceptora, koja rezultira progresivnim gubitkom vida. Procijenjeno je da RP-a pogaa 100.000 stanovnika SAD-a. Klinika slika RP-a uzorkuje degeneraciju retine, vrlo osjetljivog tkiva koje se sastoji od nekoliko slojeva elija koje prekrivaju pozadinu oka, te sadre fotoreceptore (tapie i unjie). tapii su rasporeeni na periferiji centra retine (macula), a neophodni su ovjeku za njegov periferni i noni vid. unjii se nalaze unutar centra retine, tj. unutar same macule i odgovorni su za centralni vid i raspoznavanje boja. tapii i unjii su elije koje transformiu svjetlost u elektrine impulse putem kojih se poruka prenosi mozgu gdje zapravo nastaje slika. Pojava, koja se najee javlja kod svih oblika RP-e, je postepeno razaranje i degeneracija tapia i unjia. Ovisno o tome koja je vrsta elije predominantno pogoena, ovi simptomi variraju, a ukljuuju nono sljepilo, gubitak perifernog vida (odnosno, dolazi do pojave tzv. tunelskog vida), te gubitak sposobnosti razlikovanja boja prije nego to periferni vid nestane u potpunosti. Simptomi - RP-e se vrlo esto odmah prepoznaju u adolescenciji i mlaoj odrasloj dobi a progresija bolesti nastavlja se s godinama. Stepen progresije i degenerativnog gubitka vida je varijabilan. Nasljednost - RP-a se moe prenijeti na budue obiteljske generacije na osnovu jednog od tri mogua uzorka nasljeivanja: autosomnim dominantnim i autosomnim recesivnim nasljeivanjem, te nasljeivanjem na osnovu vezanosti uz X-hromosom. Zbog toga to je RP-a nasljedna bolest, potencijalno moe pogoditi i druge lanove obitelji. No, takoer postoje i izolirani sluajevi nasljedne RP-e. Moda pojedinci iz pogoene obitelji nee iskusiti jednaki intenzitet simptoma, to e rezultirati time da to stanje nee biti prepoznato kao RP-a i nee biti potrebne medicinske konsultacije. Izriito se preporuuje da ako je samo jednom lanu

obitelji dijagnosticirana nasljedna retinalna degeneracija, svaki lan te obitelji posjeti oftamologa. Lijeenje - Za sada nema djelotvorne terapije za RP-u. No ipak, dosadanja intenzivna istraivanja uvjerljivo ukazuju na mogunost otkrivanja uzroka, prevencije i ljeenja RP-e. Trenutno, istraivai RP-e su definirali prvi korak u lijeenju ove bolesti. Premda ne postoji lijek, otkriveno je da odreene doze vitamina A pomalo usporavaju progresiju RP-e kod nekih pojedinaca. Takoer, istraivai su pronali neke od gena koji uzrokuju RP-u. Danas je mogue, u nekim obiteljima gdje je RP-a naslijeena na osnovu povezanog X-hromosoma ili autosomno dominantno, izvesti genetsko testiranje krvnih i drugih elija, kako bi se utvrdilo koji lan obitelji bi mogao imati jedan od nekoliko gena RP-e. Bolesti povezane s RP-om - Postoje i druge nasljedne retinalne degenerativne bolesti koje pokazuju jednake klinike simptome kao i RP-a. Neke od tih bolesti su vrlo sloene jer pored gubitka vida pokazuju i neke druge simptome. Najpoznatija meu takvima jest tzv. Usher-ov sindrom, koji uzrokuje gubitak vida i gubitak sluha. Drugi rijetki sindromi ukljuuju: Bardet-Biedl-ov (ili Laurence-Moon-ov) sindrom, Best-ovu bolest, Choroideremiu, Atrofiju girusa, Leber-ovu kongenitalnu amaurozu i Stargardt-ovu bolest. Na ta treba obratiti panju? U prvim mjesecima ne moemo biti sigurni kako i koliko dijete vidi, obzirom da djetetov vid jo nije razvijen. Tokom mjeseci uoavamo prati li dijete osobe u blioj okolini ili ne. Sa godinu dana moemo ve biti sigurni jesu li oi pravilno postavljene ili nepravilno bjee. Obratite panju na: Vjee -otoci i promjena pigmenta, asimetrija oka, sputenost jedne ili obje vjee. Titranje, "plesanje" oka tzv. nistagmus. Zjenica-posmatramo veliinu, oblik boju i da li u zjeninom otvoru postoji sivkast odsjaj? OPREZ !! mrena-tumor ?? Velike oi-moe biti prvi znak kongenitalnog glaukoma. Vani savjeti

Kako biste lee nosili bez opasnosti po zdravlje vaih oiju, usvojite sljedea jednostavna pravila, pomou kojih ete mogunost nastanka onih infekcija svesti na najmanju moguu mjeru: Prije rukovanja leama uvijek operite i osuite ruke! Svima je poznato zlatno pravilo istih ruku, koje je neizbjeno u radu s leama. Redovno skidajte lee prije spavanja. Spavanje s leama smanjuje opskrbu ronice kisikom i moe dovesti do njezinog oteenja. Nikada ne nosite lee due od propisanog vremena! Ne vlaite lee slinom niti ih stavljajte u usta! Slina sadri razliite vrste mikroorganizama koji mogu prouzrokovati razne upale oka. U njezi lea ne koristite obinu vodu! U vodi iz vodovoda ivi Acanthamoeba, mikroorganizam koji izaziva rijetko, ali teko oboljenje oka. Upotrebljavajte provjerene proizvode za njegu lea, prema savjetu oftalmologa! Razliiti proizvodi nisu uvijek meusobno kompatibilni i nisu svi predvieni za sve vrste kontaktnih lea. Upotrebom neodgovarajuih proizvoda mogao bi se otetiti materijal iz kojeg su lee izraene, a oteena lea ronicu. Lee uvijek pohranjujte u svjeoj otopini! Odstajala otopina pravo je hranilite za mikroorganizme u koje ne elite potopiti svoje lee. Redovito istite i mijenjajte posudice za lee! Mnogi korisnici redovno odravaju lee, a zaborave brinuti o posudici. Posudicu treba nakon svake upotrebe isprati otopinom za ispiranje lea (ne obinom vodom!) i osuiti je na zraku. Odlazite na redovne kontrolne preglede, najmanje jednom godinje! Ako se pojave promjene u vaem vidu, oftalmolog e moi pravodobno reagovati. Prilikom bavljenja sportom koristite zatitne naoale. Tako ete najlake izbjei dodir praine, peludi i vode i sprijeiti gubitak lea. Ne nanosite losione, kreme i sprejeve u oi i na lee. Lee stavite prije minkanja i skinite prije uklanjanja minke. Ne upotrebljavajte minku kojoj je istekao rok valjanosti! U rezervi uvijek imajte odgovarajue naoale Objanjenje koritenih pojmova Ablacija mrenice poremeaj u kojem se mrenica odigne od podloge koja je hrani, a kao posljedica nastaje oteenje vida. Ambliopija - lijeno oko.

Anizometropija - razliito stanje refrakcije dva oka. Astigmatizam - vidni poremeaj uzrokovan nepravilno oblikovanom ronicom. Atrofija girusa - rjea degenarativna bolest koja za posljedicu ima smanjenje vidnih sposobnosti. Atropinizacija - ukapavanje atropina u oko, sredstva za irenje zjenice. Bardet-Biedl-ov - (ili Laurence-Moon-ov) sindrom, vrlo sloen poremeaj koji utjee na mnoge dijelove tijela ukljuujui i retinu; sindrom ukljuuje i retinalnu degeneraciju koja je slina retinitis pigmentosi. Best-ovu bolest - distrofija ukastog dijela makule, nasljedni oblik degeneracije makule okarakterizirana gubitkom centralnog vida. Binokularni vid - gledanje pomou oba oka doprinosi doivljavanju prostornosti pri gledanju na relativno malene udaljenosti (nekoliko metara). Choroideremia, rijetka nasljedna bolest, uzrokuje progresivan gubitak vida, koji nastaje uslijed degeneracije koroide i retine. Dijabetika retinopatija- oteenje retine (mrenice) usljed eerne bolesti (eerno sljepilo). Dijatermija - Metoda unitavanja elija visokom temperaturom. Downov sindrom - hromosomski poremeaj koji nastaje uslijed vika jednog hromosoma ili dijela hromosoma u jezgri svake elije tijela. Taj poremeaj sprijeava normalan fiziki i mentalni razvoj djeteta. Ekstrakapsularna ekstrakcija - jedna od tipova hirurkih tehnika kod operacije katarakte odnosno one mrene. S tom operacijom nastoji se izvaditi zamuena lea i staviti nova, umjetna, na ono isto mjesto gdje je lea i bila. Danas najee upotrebljavane tehnike su: a) Ekstrakapsularna ekstrakcija klasina b) Fakoemulzifikacija (jedna vrsta ekstrakapsularne metode-Ultrazvuna metoda) Emetropija - normalna refrakcija oka. Fotokoagulacija- Zgruavanje krvi putem lasera. Glaukom - Sindrom kod kojeg je vodei simptom povien intraokularni pritisak i njegove posljedice Gonioskopija - Metoda u kojoj se lea postavlja na oko kako bi se vidjelo stanje onog ugla Hipertenzija - povean krvni pritisak Intermitentna - Povremena prepreka oticanju one vodice. Katarakta Mrena - Gubitak prozirnosti kristalne lee. Konvergencija oka - Pomjeranje onih jabuica prema unutra da bi se usmjerile na objekt na maloj udaljenosti. Kortikosteroidi - Opi pojam koji se koristi za hormone koje proizvode nadbubrene lijezde. To su kortizol i kortizon koji reguliraju raspodjelu hranjivih tvari u tijelu. Kriokirurgija- Metoda unitavenja elija niskom temperaturom. Leber-ova kongenitalna amauroza - nasljedna retinalna degenerativna bolest, okarakterizirana gubitkom vida pri roenju, ukljuuje abnormalnosti vezane uz oko u onim pokretima, dubinskom vidu i osjetljivost na jako svijetlo, takoer je mogu pratiti abnormalnosti centralnog nervnog sistema. Malformacija - uroeni defekti (promjene). Miopija kratkovidost. Nistagmus- Titranje,"plesanje" oka. Perinatalno doba - Razdoblje neposredno prije poroaja do sedam dana nakon njega. Prenatalni period prije roenja. Postnatalno - period poslije poroaja. Proliferativni - Tei oblik retinopatije. Refrakcija - odnos koji postoji izmeu prelomne moi ronjae i soiva s jedne strane i duine one jabuice s druge strane

Retinitis pigmentosa - uroena bolest retine poznata kao kokoije sljepilo i tunelski vid. Retinopatija - promjene na retini-mrenici. Retrobulbarni - Zadnji dio one jabuice. Skijaskopija i refraktormetrija - metode za objektivno odreivanje stanja refrakcije. Stargardt-ova bolest - najei oblik nasljedne mladenake degeneracije makule (ute pjege). Strabizam - (kiljenje, bjeanje oka, razrokost) oznaava greku poloaja oiju koje su normalno paralelne. Tonometrija - Metoda za mjerenje onog pritiska. Trabekuloplastika - Terapija laserom. Usher-ov sindrom - poinje s gluhoom odmah po roenju ili u ranom djetinjstvu, popraeno progresivnim gubitkom vida (u roku od deset godina). Uveitis - Upala oka koja zahvata jedan ili vie od tri dijela od kojih se sastoji, srednja ona ovojnica - uvea. Vaskulopatija - oboljenje malih krvnih ila. Vitrektomija - Hirurki zahvat kojim se uklanjaju novostvorene bolesne ilice u unutranjosti oka.