3Dr. Paul Hauck

KAKO S LJUDIMA

KOJI VAS

IZLUUJU

Pobijedite svakidanje probleme

S engleskoga prevela:

Iva Jakoli

korpion

5Sadraj

Zahvale

Uvod

1 Pogrean pacijent

2 Manijaci kontrole

3 Nasilnici

4 Derita

5 Gubitnici

6 Nemarni, pedantni i gnjavatori

7 Zavrne toke

Preporuke za daljnje itanje

7

139

119

105

88

74

52

30

15

13

13

Uvod

Evo me, s olovkom u ruci, piem uvod za knjigu, za koju sam se zakleo da je nikada neu napisati. Tako je bilo i s prijanje dvije knjige, ali opet, opsjednut sam i izjeda me osjeaj, bilo to obeanje ili ne, da imam neto za rei to je previe bitno da bih to odnio u grob.

Ne zvui li to sjajno, uobraeno, hvalisavo? Nadam se da ne. Dobio sam sve poasti i preporuke, koje sam mogao poeljeti kao psiholog, pisac i predava. Nisam dodue popularno ime, ali ostvario sam prilino priznanja u svijetu izabranih i zainteresiranih profesionalaca i laika, mnogo vie no to sam ikada sanjao.

Sve ovo nema veze s egom. Piem ovu knjigu ne zato to to elim, ve zato to se osjeam prisiljen na to. Pisanje je naporno iskustvo. Ostavlja malo prostora za bezbrino ita-nje. Ne mogu itati romane, poeziju, povijest ili o znanosti, u najmanju ruku ne izvan mojeg podruja, ako razmiljam o knjizi o kojoj u pisati. Kada u svojim najdubljim mislima razmiljam o naslovu poglavlja, sadraju svakog tog poglav-lja, ili primjera koje koristim kako bih dokazao svoje tvrdnje, uvjeravam vas, da se ponekad naem u transu i ini se da nastavljam razgovor, ali u stvari netremice gledam u sugo-vornika, a da pritom ne ujem ni rijei. Moja je supruga vie nego jednom bila u pravu to se ljutila zbog toga to svoj posao nisam ostavljao niti kad sam bio kod kue.

Nema veze. To je cijena koju pisac plaa kako bi stvorio knjigu. Ne kree se kao sat, ve kao rijeka, svojim vlastitim

14

putovima i nepredvidljivim pravcima. Dobar primjer ove zadnje tvrdnje je pisanje ovog uvoda. Namjeravao sam da bude na poetku 1. poglavlja. Umjesto toga, na misteriozan nain, koji ne mogu objasniti, odjednom sam odluio poeti ovu knjigu s ovim napomenama.

Stoga, da se vratimo na moje glavno pitanje, a to je, zato piem svoju petnaestu knjigu. Odgovor je jasan: to je zato to vidim da je ivot ljudi u sadanjim uvjetima toliko uzne-mirujui i bolan da se o njima mora progovoriti. Naalost, tom problemu poklanja se premalo pozornosti i rijetko se daju pravi savjeti kako ga rijeiti.

Zbog toga, u ovoj, vjerojatno mojoj posljednjoj knjizi, elio bih se suoiti s tim problemom na otvoren i neustraiv nain, to do sada nije uinjeno kada je u pitanju grupa ljudi koju nazivam izluivaima. Kao to ete uskoro shvatiti u nastavku, ti su ljudi posvuda, stvaraju razdore gdje god dje-luju i, to je najgore od svega, ne samo da ih se tolerira, ve im se i divimo.

Svi smo jednom bili rtve izluivaa, a ponekad smo i sami bili izluivai. Prava namjera ove knjige jest da posta-nete svjesni tih situacija, naina na koji izluivanje funkcio-nira, koje oblike obuhvaa, kako utjee na nas, te kako da se nosimo s tim problemom.

15

1

Pogrean pacijent

Tijekom 43 godine rada kao bolniki psiholog, imao sam veliku sreu detaljno prouavati ljudsku prirodu i njezinu neizmjernu raznolikost i sloenost. Nagrada mi je bila veliko zadovoljstvo kada su problematine osobe stekle razumijevanje i kontrolu nad navikama, koje su ih dovele meni. Naglasak u mojim savjetovanjima bio je da pokaem pacijentima kako su uznemiravali sami sebe, i to im je bilo potrebno da prestanu s time. Na takav nain, ja i tisue dru-gih savjetnika na svijetu, pomogli smo ljudima da smanje ili eliminiraju bol poraavajue krivice, opasne ljutnje, straha, bjesomune ljubomore ili tetnog oklijevanja. Pomaganje u razrjeavanju osobnih problema naih klijenata smatrali smo najvanijim podrujem naeg djelovanja. ak i kad smo zvali partnere, roditelje, djecu, zaposlenike ili uitelje naih pacijenata, sve je to uinjeno s jednom milju, a to je da pacijentu omoguimo bolje razumijevanje problema i ubr-zavanje savjetovanja.

Dva izvora emocionalnih problema

Zamislite sebe na teaju golfa. Sami ste, vjebate zamah koji e proizvesti dugi let loptice. Ponovno i ponovno udarate lopticu tako da vijuga lijevo, zatim desno, ili je tako uda-rite da prekratko pada. Taj dugi, luni udarac ponad ledine, naprosto se ne dogaa.

to je pogreno? Vrijeme nije: sunan je i topao dan. Zrak je miran i ne moe skrenuti vau lopticu od ravnog leta. Sami ste, tako da ne moete kriviti druge da vas ometaju.

16

Ukratko, to je pogreno u vaem jadnom igranju.Taj pro-blem ne moe se pripisivati nikome drugome osim vama.

Shvaate to lako i brzo. Zatim odluite postati uznemi-reni. Neizmjeran broj izbora je pred vama, kao koara puna voa u supermarketu. Moete postati deprimirani, osjeati se krivima, aliti sami sebe, osjeati se nevrijednim, postati sumnjiavi i ak paranoini, ljutiti, ljubomorni, zavidni, zabrinuti i panini bilo to od toga, pa i vie. To su smet-nje, koje si moete priutiti. Struno, poznati su po nazivu intrapsihike smetnje.

Sada, pretpostavimo da igrate jednako loe kao to sam ve opisao, ali igrate s troje ljudi, jednim mukarcem i dvije ene. Naravno, ale se u vezi loptice koju ste bacili ukrivo, a oni bez ikakvih problema glatko postiu svoje pogotke. Ponovno postajete ljutiti, ali ovaj put zbog toga to se ale na va raun. Moete postati depresivni, ljutiti, nervozni i zavidni u takvoj situaciji, kao to ste to nekada radili. Ipak, ovaj put nemir ste uzrokovali vi, zbog indirektnog utjecaja drugih, a to mi zovemo interpsihiki poremeaj.

Ovu sam razliku objasnio opirnije, zbog toga to veina naih nesrea ne dolazi od intrapsihikih problema, kada sami sebe uznemirimo. Nasuprot tomu, veini ljudskih smet-nji uzrok je nae reagiranje na postupke drugih prema nama, a to se naziva interpsihike reakcije. To je ono to paljivo promatram, od mojih najranijih dana kao bolniki psiho-log. Najee, ljudi imaju potekoa s drugima, a manje sa samima sobom. A gdje su onda ti izazivai problema? Mogu biti na samo tri mjesta: kod kue, na poslu i u zajednici gdje ivimo.

Obiavao sam pitati svoje pacijente bih li mogao razgo-varati s njihovim partnerima, roacima, djecom, roditeljima, susjedima ili zaposlenicima, kako bih vidio bi li se rjeavanje problema moglo ubrzati. Ponekad su pristali na sastanak sa

17

mnom. Kada se to dogodilo, dobio bih jasniju sliku o stanju svojih pacijenata. Ponekad sam vidio kako moji pacijenti mogu biti pretjerano osjetljivi. U drugim sluajevima, mogao sam odmah vidjeti veliku mjeru neljubaznosti i prijeteeg ponaanja, kojima su on ili ona bili izloeni.

Kada se to dogodilo, shvatio sam kako je moj pacijent bio esto manje vaan faktor u drami, u koju je bio uvuen. Nevidljivi frustrator je onaj s kojim u imati posla itavo vrijeme. To je onaj koji psihiki zlostavlja mojeg pacijenta, naziva ga pogrdnim imenima te ga konstantno sramoti. To je mlada djevojka koja urla na svoju pasivnu majku, optuuje postariju enu da je sebina i da se ne brine o njoj, a majka mora podnijeti svu tu rtvu za svoju ker ili e se histerija nastaviti satima. Ili je to bio nevidljivi frustrator-izluiva, koji je preuzeo kontrolu nad svojom suprugom, to je dovelo do toga da ona vie nije mogla samostalno razmiljati, izgubila je samopouzdanje pri donoenju najjednostavnijih odluka, poela je piti, te ju je njezin dominantni suprug, koji je bio pravi uzronik, poslao meni na psihoterapiju.

Tema za temom, koje su mi otkrivali moji pacijenti, od gubitka samopotovanja, misli o samoubojstvu, njihovom bijesu, ija bi se vatra mogla ugasiti privremeno i to samo alkoholom, pomoglo mi je da vidim itavu sliku, upotpunim jednadbu ljudske patnje, koja me dovela do toga da mislim o njima kao o izazivaima problema-izluivaima, te da napiem ovu knjigu.

Jednadba koju iznosim, moe sumirati moje vienje problema:

MO + I x U x J x T = FO

MO ( mirna osoba/e) plus I (izluiva/i), pomnoeno s U uestalou, J jainom i T trajanjem podlosti = FO ( frustrirana osoba/e).

18

Ova spoznaja trebala bi mnogima od vas donijeti olak-anje. Kada ste skloni vjerovati da je va nemir prvenstveno vaa pogreka, volio bih sugerirati da ste kao prvo, vi najma-nje 51 posto izravno krivi za svoje probleme. Nitko vas ne moe emocionalno uznemiriti, osim ako im vi to ne dopu-stite. Svi izazivai problema na svijetu ne mogu vas sami od sebe izluditi. Vi ste u depresiji, ljutiti ili plaljivi, a to su glavni uzronici vaih neurotinih osjeaja. Niste odgovorni za frustracije, koje vam izluivai prouzrokuju. Odgovorni ste za nain na koji vi reagirate na provokacije.

S druge strane, izazivai problema nisu vie od 49 posto indirektno odgovorni za vau emocionalnu patnju, zbog toga to vas ne mogu direktno povrijediti, ve samo psihiki. U tom sluaju, oni su 100 posto odgovorni za vau bol.

To je bit svega, i zato se muim da napiem ovu knjigu u vezi izluivaa, iako oni nisu izravno odgovorni za va emocionalni nemir. Takorei, oni su prijenosnici ludila. Ljudi kao ljudi, obino e reagirati na te frustracije uznemirenim osjeajima. esto su to nekodljivi osjeaji poput razoara-nja, aljenja i tuge. Meutim, kada reakcije dostignu razinu bijesa, samoubojstva ili napada tjeskobe, ljudi snano odgo-varaju na frustracije, na koje normalno ne bi reagirali da nisu suoeni s manjkom tolerancije.

Tko su izluivai?

Nalazimo ih u svim stupnjevima poremeaja. Neki su bezo-pasne eprtlje, koje nikada ne pokupe to treba iza sebe, te doputaju da se sue gomila u sudoperu. Moete samo zamisliti kakvo veselje to donosi istuncu koji ivi s takvom neurednom osobom.

Od ovog smijenog para, ozbiljnost problema u ponaa-nju se poveava kako promatramo razmaene balavce, zatim gubitnike, manijake kontrole i, najgore od svih, nasilnike,

19

koji su najgori od svih izazivaa problema-izluivaa. Ovima emo se baviti detaljnije na narednim stranicama, iako obr-nutim redoslijedom.

Izluivai dolaze iz svih drutvenih slojeva. Svaki posao ima nemogue efove, nadreene i direktore. Oni jedno-stavno mogu ivjeti u vaem susjedstvu. Ali, najgore mjesto gdje ih moete nai, je vlastiti dom. Izluivai takoer mogu biti partneri, roditelji i djeca. Nalazimo ih u oba spola, svih godina, svih nivoa naobrazbe i svih drutvenih klasa. Oni su svugdje. Ali nemojte nikada zaboraviti, s vremena na vri-jeme, to ste vi i ja.

Iz praktinih razloga ne mogu vam opisati sve izlui-vae; to bi knjigu uinilo toliko velikom, da ju ne biste eljeli itati. Umjesto toga, orijentirat u se na nekoliko osobnosti, koje su toliko uestale i uznemirujue, da svi moramo znati kako ih prepoznati i nositi se s njima.

To su ljudi koji su stekli odreene navike kao mladi i to toliko temeljito, da im ih je sada vrlo teko promijeniti. Upravo je to razlog zbog kojeg ih ee nazivamo izluivaima, nego ostale koji ne maltretiraju svoje blinje iz navike. Oni su kruti, samodopadni i nije ih briga to drugi misle o njima.

to stvara izluivae?

Osobnost se razvija na dva naina; prvo, kroz uenje i drugo kroz psihika i/ili genetika obiljeja. Uenje je rezul-tat onoga to su nas roditelji uili tijekom odgoja. Neki od nas imali su vrijedne roditelje, koji su mudro troili novac, bili plemeniti i odgovorni. To nam je pomoglo da izrastemo u zrele i stabilne osobe, i to je prvenstveno postignuto pomou usmjeravanja. Kao to poslovica kae, Jabuka ne pada daleko od stabla. Zdrav razum nam govori da uimo, a da nismo svjesni da uimo. Primjere urednosti, ljubazno-sti, iskrenosti i odgovornosti, tako viamo esto, te ih zbog

20

toga usvajamo i uimo kako se sluiti njima. Na taj nain uimo govoriti jezik naih staratelja. Moete li zamisliti na trenutak da dijete Talijana iz Italije govori ruskim jezikom?

Kao to se pozitivne karakterne crte prenose uenjem, tako se prenose i negativne. Roditelji koji rjeavaju svaku raspravu vikom i pogrdnim imenima, ue svoju djecu tim navikama.

Djeca iz takvih obitelji esto psihiki zlostavljaju svoje ene i djecu, te su neprestano ljutiti kad god su frustrirani. Kada takav proces uenja nastupa u ranom djetinjstvu, i jo je k tomu intenzivan, moete biti sigurni da su te navike gotovo usaene u njih.

Zato ih zovemo izluivaima?

Nae razumijevanje ludila, ili umobolnosti, kako ga mi pro-fesionalci volimo zvati, mijenja se s vremenom i mjestom. U nekim drutvima proglasit e vas ludima, ako govorite da dobivate poruke od Boga preko televizije; u drugima smatrat e vas svecem ako imate privienje Djevice Marije.

Ranije, tijekom moje karijere, radio sam kao glavni psi-holog dravne mentalne bolnice. Tamo sam praktiki vidio svaki oblik krajnje poremeenog ponaanja. Bolesnici su se ukljuivali u stereotipe, i odgovarajue ponaali. Govorili su nejasno i imali pojam veliine. To je ono za to smo uvijek mislili da je ludost.

I do danas se u velikoj veini to smatra istinom. Ali rije ludilo rasprostranila se nekako, ula u opu upotrebu i oznaava ponaanja koja su u velikoj mjeri iracionalna, ako ne i oevidno nastrana. Iz tog razloga, slobodno koristimo naziv lud, koji oznaava ponaanja koja nisu u skladu sa zdravim razumom.

Ali to moe biti pogodan naziv i kada opisujemo izrazito naporne osobe, koje su inae pametne, zaposlene, u braku,