harold robbins kako ljubav ode naElo zakona za maloljetne "svakome maloljetniku pod jurisdikcijom suda za maloljetne treba osigurati pasku i usmjerenje, po mogunosti u njegovu vlastitom domu, koji e odgovarati duhovnoj, emocionalnoj, mentalnoj i tjelesnoj dobrobiti maloljetnika i najboljoj koristi drave; treba ouvati i jaati obiteljske veze maloljetnika, kad god je to mogue, udaljujui ga iz skrbnitva njegovih roditelja jedino kad njegova dobrobit ili sigurnost i zatita javnosti ne mogu biti na primjereni nain zatieni bez udaljavanja; a kada se maloljetnika udalji iz njegove obitelji, treba mu osigurati skrb, pasku i disciplinu to je mogue istovjetniju onoj koju bi mu trebali pruiti njegovi roditelji." lan 502, poglavlje 2, zakona o dobrobiti i javnoj skrbi drave kalifornije 1 bio je to dan za one koji gube. ujutro dobih na poslu nogu. poslije podne maris posla dugu loptu, i dok su ga televizijske kamere slijedile oko baza, vjerojatno ste zapazili izraze na licima "cincinnati redsa" i nekako osjetili da je runda gotova, premda su se trebale odigrati jo etiri igre. onda je te noi zazvonio telefon i izvukao me iz besana kreveta, na kome sam leao zagledan u sivocrni strop i nastojao' biti to tii, oslukujui elizabeth koja se na susjednom krevetu pretvarala da spava. bezlini glas telefonistice s meugradske prigueno zapjeva: - gospodina lukea careyja, mool'm. meugradski pozrv. - na telefonu - rekoh. za to je vrijeme elizabeth ve bila upalila svoju svjetiljku. sjedila je uspravljena na krevetu, a duga joj plava kosa padala preko nagih ramena. - tko je to? - zaustila je tiho. - ne znam - rekoh brzo. - meugradska. - moda je to zbog onoga tvog posla u davtoni - ree puna nade. - onoga o kome si pisao. na telefonu se oglasi muiki glas. imao je slabi zapadnjaki naglasak. - gospodin carey? - da. - gospodin luke carey? - tako je - rekoh. postajao sam malko uznemiren. ako se to nekome inilo kao vic, meni zacijelo nije. 9 - ovdje narednik joe flynn iz policije san francisca. - naglasak sada bijae zamjetljiviji. - vi imate ker po imenu danielle? nenadam" strah zgri mi utrobu. - da, imam - rekoh brzo. - zar neto nije u redu? - rekao bih da nije - ree polako. - upravo je poinila ubojstvo! reakcije su udne stvari. na trenutak sam se gotovo nasmijao. prividjelo mi se njeno slomljeno krvavo tijelo kako lei rastrgano na nekom usamljenom putu. zagrizao sam u jezik kako bih zadrao rijei: "je li to sve?" umjesto toga, naglas zapitah: - je li ona dobro? - dobro je - odvrati narednikov glas. - mogu li s njom razgovarati? - ne moete do jutra - odgovorio je. - ona je na putu za sud za maloljetne.

- je li njena majka u blizini? - zapitah. - mogu li razgovarati s njom? - aa - ree. - ona j'e gore u svojoj sobi, ima napad histerije. misum da joj lijenik upravo daje inj'ekciju. - postoji li uope netko s kime bih sada mogao razgovarati? - gospodin gordon je s vaom keri na putu za sud za maloljetne. - je li to harris gordon? - upitah. - aha - odgovori on. - fikal osobno. on me i zamolio da vas nazovem. harris gordon. fikal. tako su ga ondje zvali. najbolji koji j'e postojao. i naj'skuplji. morao sam znati. on je zastupao noru u naoj brakorazvodnoj parnici i nainio od mog odvjetnika majmuna. poeo sam se neto bolj'e osjeati. ako ga je pozvala, znai da nora nije bila pretjerano histerina. u policajevu glasu osjeti se prizvuk radoznalosti. - zar ne elite znati koga je ubila vaa ki? onako kako je on to rekao, zvualo je "ub'la". - jo uvij'ek ne mogu vjerovati - rekoh. - dani nikoga ne bi povrijedila. jo joj nije ni petnaest. - ipak, ubila ga je - ree bez okolianja. - koga? - upitah. 10 - tonvja riccija - ree. u njegovu se glasu pojavi neto zlobno. - frajera vae ene. - ona nije moja ena - rekao sam. - rastavlj'eni smo jedanaest godina. - ubola ga je u trbuh jednim od kiparskih dlij'eta to ih vaa ena dri u ateljeu. bilo je otro poput britve. rasparalo ga je kao bajuneta. posvuda je bilo krvi. sumnjam da je uope uo to sam rekao. - ini se da j'e to jedan od onih sluajeva gdje se mukarac spetlja s objema, pa je mala postala ljubomorna. osjetih kako mi se u grlu die muonina. snano progutah i potisnuh je nadolje. - ja poznajem svoju ker, narednie - rekao sam. - ne znam zato ga je ubila niti je li ga ubila, a ako jest, kladio bih se u svoj ivot da to nije bio razlog. - prolo j'e ve vie od est god'na otkako ste je vid'li - ustrajao je. - klinci se za est godina na odreeni nain promijene. odrastu. - ne da bi ubijali - rekoh. - ne danielle. - spustio sam slualicu prije nego je mogao izrei jo koju rije i okrenuo se prema krevetu. elizabeth je zurila u mene; plave joj oi bijahu irom otvorene. - jesi ula? kimnula je. hitro je ustala iz kreveta i kliznula u svoj ogrta. - ali ne mogu vj'erovati. - ni ja - rekoh tupo. - ona je jo dijete. istom joj je etrnaest i pol. elizabeth me uze za ruku. - doi u kuhinju. spremit u ti kavu. sjedio sam u nekoj vrsti magle, sve dok mi u ruku nije stavila alicu vrue kave. bijae to jedna od onih prilika kada ovjek misli o svemu a ipak ni o emu. u svakom sluaj'u, ni o emu to se pamti. moda o malim stvarima. kao o maloj djevojici koja je prvi put u zoolokom vrtu. ili se smije pjeni to je vjetar donosi s mora u la jolli. i o tankom djecjem glasu: 11 - kako je zabavno ivjrti na brodu, tata! zato mama ne dodr ovamo i .ivi s tobom, umjesto u onoj velikoj itaroj kui na vrhu biijega u san franciscu? nasmijeili m u scbi ijetlvii se kako je danielle izgovarala san francisco - san flancisko. to je nori uvijok smetalo. nora je uvijek govorila tako pravilno! nora je uvijek u svemu bila tona. u svemu to su ljudi mogli vidjeti. ona je izvana bila dama. nora marguerite cecelia havden. u njoj je tekla ponosita krv panjolskih donova stare kalifornije, vrela irska krv koja je postavljala prugu zapadnih eljeznica i ledena voda to je kruila ilama bankara nove engleske. pomijeajte ih sve zajedno i dobili ste damu. s bogatstvom, moi i zemljom. i sa udnom divljom

vrstom talenta to ju je izdizao iznad svih drugih. jer, to god nora dotakla: kamen, ili metal, ili drvo, poprimalo bi oblik, ivot, svoj vlastiti. a to god takla, a ve je imalo vlastiti oblik, ivot, ona bi unitila. znao sam to. jer sam znao to je uinila meni. - popij kavu dok je vrua. podigoh pogled. elizabethine oi postojano su me gledale. srknuh. osjetih kako mi toplina mili u studen jkoja bijae moj eludac. - hvala. sjela mi je nasuprot. - bio si negdje daleko. prisilih svoje misli da joj se vrate. - razmiljao sam. - 0 danielli? utke sam kimnuo outjevi kako u meni gmie krivnja. bijae to jo jedna odlika koju je posjedovala nora. nain da vam se uvue u pamet i zaposjedne misli koje bi trebale biti upuene nekome drugom. - to e uiniti? - upitala je elizabeth. - ne znam. ne znam to da radim. glas joj bijae topao i njean. - jadno dijete! utio sam. - barem je njena majka uz nju. 12 gorko sam se nasmijao. nora nilkada nije bila ni sa kune. samo sa sobom. - nora je imala napad bisterije. lijenik ju je smirio, za noas. elizabeth je buljila u mene. - hoe rei da je danielle sama? - njihov odvjetnik otiao je s njom na sud za maloljetne - rekoh. elizabeth me jo trenutak gledala a potom ustala i otila do ormara. izvadila je jo jednu alicu, a sa stalka za suenje iia slivniku uzela licu. tresla joj se ruka. lica bubne na linoleum. pola je da je digne a onda se zaustavila. - k vragu! - prokune. - osjeam se tako nespretnom. podigoh licu i sa stalka uzeh drugu. ona kavom napuni svoju alicu i ponovno sjedne. - prokletog li vremena za trudnou! nasmijao sam joj se. - ne moe se samo tebe kriviti. i ja sam u tome imao udjela. oi joj se nisu micale s imojih. - osjeam se tako glupom i beskorisnom. kao kakva budala. pogotovu sad. - ne budi blesava. - nisam ja blesava - ree. - nisi ti elio ovo dijete. ja sam ga eljela. - e, sad jesi blesava. - imao si ker - ree. - tebi je to bilo dovoljno. ja sam ti takoer eljela dati dijete. mislim da sam bila ljubomorna na nju. morala sam dokazati da sam barem u neemu dobra koliko i nora. obiao sam oko stola i sjeo pokraj nje. jo me uvijek gledala. rukama je primih za lice. - nita ti ne mora dokazivati. ja te volim. oi joj jo nisu naputale moje. - vidjela sam izraz na tvom licu kad si govorio o danielli. nedostajala ti je. pomislila sam da ti ne bi toliko nedostajala kad bismo mi imali dijete. najednom joj se oi ispunie suzama. posegnula je za mojom rukom i spustila je na svoj puni, vrsti trbuh. 13 - ti e voljeti nau bebu, zar ne, luke? upravo toliko koliko voli daniellu? sagnuh se i prislonih glavu na ivot u njoj. - zna da hou - rekoh. - volim je ve sada. - moda e biti deko. - nije vano - proaptah. - oboje vas volim. rukama mi podie glavu na svoja prsa. vrsto me pri vi uza se. - mora poi onamo. - jesi li aava? a tebi su dva tjedna do rodilita.

- mogu ja to i sama - rekla je mirno. - a ime emo platiti? jutros sam izgubio posao, sjea se? - u banci imamo skoro etiri stotine - ree. - a ti u svom depu jo uvijek ima platni ek od prolog tjedna. - stotinu i ezdeset karti! to nam je potrebno za ivot! mogu proi tjedni prije no to dobijem novi posao. - od chicaga do san francisca samo su tri i pol sata - ree. - povratna turistika avionska karta stoji manje od stotinu i pedeset dolara. - neu to uiniti. ne rnogu. taj nam je novac potreban za bolnicu. - ja sam odluila - ree. - ti ide. znam da bih to htjela da je danielle nae dijete. posegnula je za telefonskom slualicom na zidu. - poi gore i spremi se dok ja nazovem aerodrom. obuci sivo flanelasto odijelo. to je jedino pristojno odijelo koje ima. 2 kad je elizabeth ula u spavau sobu, zurio sam u otvorenu putnu torbu rairenu na krevetu. - avion s aerodroma o'hare leti u dva i trideset - reikla je. - jednom sleti i dovozi te u san francisco u etiri ujutro, po vremenu zapadne obale. 14 ja sam samo stajao i gledao u malu torbu od atorskog platna. osjeao sam se nekako tupo. jo uvijek nisam shvaao novost. - na brzinu se istuiraj - ree. - ja u spremiti torbu. zahvalno je pogledah. elizabethi se nikad nita nije moralo rei. uvijek je nekako znala. otiao sam u kupaonicu. pogledah svoje lice u zrcalu. oi su mi imale podonjake i duboko tonule u svoja duplja. posegnuh za britvom. ruka mi se jo uvijek tresla. "posvuda je bilo krvi", provalie mi u misli narednikove rijei. do vraga s brijanjem! mogu to uiniti ujutro. otioh pod tu i pustih vodu do kraja. kad sam iziao, torba je ve bila spremljena i zatvorena. priao sam ormaru za odijela. - odijelo sam spremila - rekla je elizabeth. - u avionu nosi hlae i sportsku jaknu. nema smisla da guva odijelo. - u redu - reikoh. upravo sam zavrio vezivanje kravate kad je zazvonio telefon. elizabeth podigne slualicu. - za tebe je - rekla je pruivi mi slualicu. - halo? nije mi trebalo rei tko je na drugoj strani. svugdje bih prepoznao taj mirni glas. moja biva punica. kao i obino, nije gubila vrijeme na uvod. - gospodin gordon, na odvjetnik, misli da bi bilo dobro da doe ovamo. - kako je danielle? - dobro - ree stara dama. - bila sam toliko slobodna pa sam rezervirala apartman za tebe i tvoju enu u "mark hopkinsu". kad na aerodromu podignete karte, javite mi broj leta, pa u pred vas poslati kola. - ne treba, hvala. - ovo nije prilika da se pravi ponosan - rekla je razdraljivo. - poznajem vae novano stanje, ali ini mi se da je dobrobit tvoje keri puno vanija. - danina dobrobit je oduvijek vanija. - zato onda nee doi? - nisam rekao da neu. rekao sam samo "ne" vaoj ponudi. sam mogu sebi platiti put. 15 - jo si uvijek isti, zar ne? - upitala je. - hoe li se ikad promijeniti? - a vi? - uzvratih. trenutak je vladala tiina, a onda se opet javi njen glas - neto hladniji, neto jasniji: - gospodin gordon eli razgovarati s tobom.

glas mu bijae snaan i topao. prevarit e vas ako ga otprije ne poznajete. iza tog je prijateljskog glasa um koji radi poput eline klopke. - kako ste, pukovnie carey? prolo je mnogo vremena. - da - rekoh. koliko je jedanaestgodinja rastava. ali nisam ga na to morao podsjeati. on vjerojatno zna vrijeme tono u minutu. - kako je dani? - ona je izvrsno, pukovnie carey - ree umirujui me. - kad je sudac vidio u kakvom je oku jadno dijete, stavio ju je pod moj nadzor. ona je gore, ovdje kod svoje bake, spava. lijenik joj je dao sedativ. htione htio, bilo mi je drago to je na naoj strani. - moramo je sutra ujutro u deset vratiti na sud za maloljetne - rekao je. mislim da bi foilo dobro kad biste bili ovdje da je otpratite. - bit u tamo. - izvrsno. hoete li nam se moi pridruiti sutra oko sedam za dorukom? postoji niz stvari o kojima bismo morali porazgovarati, a radije ih ne bih spominjao preko telefona. - u redu - rekoh. - u sedam za dorukom. nasta mali prekid, a onda se opet oglasi gospoa hayden. inilo se da se napree kako bi govorila prijateljski. - ja uistinu jedva ekam da upoznam tvoju enu, luke. - ona nee doi. razabrah iznenaenje u njenu glasu. - zato ne? - jer eka dijete - rekoh. - svaki dan. nakon toga vie nismo imali jedno drugom to rei, pa se pozdravismo. ali netom sam zaklopio telefon, ponovno zazvoni. bio je opet harris gordon. 16 - jo samo jedna stvar, gospodine carey. molim vas da ne razgovarate ni s kakvim novinarima. vano je da ne dajete izjave prije no to razgovaramo. - razumijem, gospodine gordone - rekoh i spustih slualicu. elizabeth je gledala prema kupaonici. - obui u se, pa emo se odvesti na aerodrom. upitno je pogledah. - misli li da bi treibala? mogu pozvati taksi. - ne budi smijean - nasmijala se. - bez obzira na ono to si rekao staroj gospoi, preostala su jo dva dobra tjedna. volim nonu vonju. svijet prestaje na kraju svjetla vaih farova. ne moete vidjeti kamo idete pa ste sigurni, barem koliko daleko moete vidjeti, to je bolje od bilo ega prosjenog u ivotu. promatrao sam kako se brzinomjer penje na osamdeset, a onda sam smanjio na ezdeset pet. nije bilo potrebe za urbom. jo nije bila ni pono. nije nam se sjedilo i ekalo kod kue. tamo na aerodromu bit e kretanja, ljudi. init e nam se da neto radimo, iako ondje nema nikakva posla. krajikom oka spazih kako je zatreperila igica i kratko obasjala elizabethino lice. pruila je ruku i stavila mi cigaretu meu usne. duboko sam potegnuo. - kako se osjea? - dobro - rekoh. - eli li o tome razgovarati? - o emu se tu moe razgovarati? dani je u nevolji i idem onamo. - rekao si kao da si to i oekivao - rekla je. letimino je pogledah s nekom vrstom iznenaenja. ponekad je bila isuvie dobra. kopkala bi po mojoj mnutranjosti i izlazila s mislima koje ni samome sebi ne bih priznao. - nisam to odkivao - rekao sam bez okolianja. - a to si oekivao? - ne znam. ni to nije bila potpuna istina. znao sam to sam oekivao. da e me danielle jednog dana nazvati telefonom i rei kako eli biti sa mnom. a ne sa svojom 2 kamo ijubav ode 17

majkom. ali za jedanaest godina nekako je izblijedio taj san. - misli li da ima neega u onome to je natuknuo onaj policajac? - ne bih rekao - odvratih. na trenutak sam se zamislio. zapravo, prilino sam uvjeren da nema. da je bilo tako, ubila bi ga nora. nora ne dijeli nita to dri da je njeno. elizabeth je utjela, pa nastavih razmiljati. takva je nora. jedino joj je vano zadrati ono to eli. sjetih se posljednjeg dana, na sudu. do tada je ve sve bilo uglavljeno. dobila je rastavu. bio sam bez novaca i propao, i jedva sam se mogao uzdravati, dok je ona posjedovala sve na svijetu to bi poeljela. jedini preostali problem bijae danino skrbnitvo. zbog toga smo otiu do suca. trebala je to biti puka formalnost. ve smo se bili dogovorili da e dani dvanaest vikenda godinje i pola godine provoditi sa mnom na brodu u la jolli. dok je moj odvjetnik razjanjavao dogovor, sjedio sam na stouci nasuprot sucu. ovaj je kimnuo i okrenuo se harrisu gordonu: - to mi se ini pravednim sporazumom, gospodine gordone. sjetih se kako se upravo u taj mah danielle, koja se podalje igrala loptom, najednom okrenula i povikala: - dri, tata! lopta se zakotrljala po podu i, kad sam kleknuo da je podignem, zauh odgovor harrisa gordona: - to ba i nije tako, vaa visosti. zabuljih se u njega u nevjerici, jo uvijek drei u ruci loptu. zar se nismo juer o tome dogovorili? pogledao sam noru. njene ljubiastoplave oi kao da su gledale kroz mene. poslao sam loptu natrag dani. harris gordon nastavi: - moj klijent tvrdi kako pukovnik carey nema roditeljskih prava. 18 - kako to mislite? - dreknuh uspravivi se. - ja sam njen otac! gordonove tamne oi bijahu zagonetne. - zar nikada niste pomislili kako je udno to se dijete rodilo samo sedam mjeseci po vaem povratku iz japana? borio sam se da suzdrim bijes. - gospoa Carey i njen lijenik su me oboje uvjerili da je dani roena preuranjeno. - piilino ste naivni za odrasla ovjeka, gospodine carey. gordon se ponovno okrene sucu. - gospoa Carey eli obavijestiti sud da je dijete danielle zaeto est do sedam sedmica prije povratka pukovnika careya iz vojske. s obzirom na to, a ona je uvjerena kako je pukovnik carey sebi to ve odavno priznao, gospoa Carey trai iskljuivo pravo na skrbnitvo nad svojom keni. brzo se okrenuh svom odvjetniku. - zar ete dopustiti da nas ovako izigraju? moj se odvjetnik nagne prema sucu: - neobino sam uasnut ovom klevetom gospodina gordona - rekao je. - vaa visost mora biti svjesna da je ovo u suprotnosti sa sporazumom to sam ga juer s njim postigao. po nainu kako je sudac progovorio, mogao sam rei da je i on zapanjen, iako su njegove rijei bile promiljeno nepristrane. - ao mi je, odvjetnie, ali vi morate znati da sud ne moe osnaiti nijedan sporazum koji nije postignut u njegovoj prisutnosti. napokon je provalio moj gnjev. - onda do vraga sa sporazumom - povikah. - vratit emo se i ponovno boriti za cijelu stvar! moj me odvjetnik uhvati za ruku i pogleda suca. - doputate li mi da trenutak porazgovorim sa svojim klijentom, vaa visosti? sudac kimnu i poosmo do prozora. stajali smo ondje leima okrenuti sobi i gledali

van. - znate li to bi to znailo? - proaptao je. - javno biste priznali da vam je ena nabila rogove dok ste jo bili preko mora! 2* 19 - pa to onda? cijeli grad zna da se izjebala sa oijelim san franciscom, od chinatowna do presidia! - prestanite misliti na sebe, luke. mislite na svoju ker. sto e za nju znaiti ako ovo procuri van? njena je roena majka proglaava faeukom. zurio sam u njega. - ne bi se usudila. - ve jest. njegov odgovor bijae nepobitan. utio sam. tada s druge strane sobe dopre tanki glas: - dri, tata! gotovo mehaniki ponovno se sagnuh da podignem loptu. dani pohrli prostorijom i baci mi se u naruaj. podigoh je. smijala se a tamna joj kosa svjetlucala. najednom je poeljeh vrsto stisnuti na prsa. nora je lagala. mora biti tako. nekako sam u sebi znao da je danielle moja ki. pogledah preko sobe. u suca, u njegova tajnika, u harrisa gordona, u noru. svi su nas promatrali. svi osim nore. ona je gledala u neku toku iznad moje glave. prouavao sam maleno nasmijano lice nasuprot mome. osjetih kako se u meni podie neki muni osjeaj poraza. nisam to mogao ulniti. nisam htio riskirati da povrijedim vlastito dijete. - to moemo ueiniti? - proaptah. u oima svog zastupnika proitah suosjeanje. - pustite me da porazgovaram sa sucem. ostao sam s danielle u naruju a on je otiao do stola. vratio se nakon nekoliko minuta. - moete dobiti etiri vikenda godinje. i dva sata svako nedjeljno poslij'epodne, ako doete u san francisco. jeste li sporazumni? - mogu li birati? - upitah gofko. gotovo je neprimjetno odmahnuo glavom. - u redu - rekoh. - boe, koliko me mrzi! s nepogreivim djejim nagonom danielle shvati o emu govorim. - oh, ne, ne mrzi te, tata - ree brzo. - mamica te voli. voli nas oboje. rekla mi je. 20 spustio sam pogled na nj'eno lice, toliko ozbilj'no, toliko eljno da bude sigurno. zamirkao sam oima kako bih odagnao hitre slane suze. - naravno, duo - rekoh umirujui je. nora poe prema nama. - doi mamici, srce - pozva. - vrijeme je da poemo kui. dani letimino pogleda nju, pa mene. klimnuh kad je nora pruila ruke. prvi put nora me pogleda iznad danielline glave. u oima joj bijae udan izraaj pobjede. isti izraaj pobj'ede koji bih opazio kad bi dogotovila sikulpturu na kojoj je naporno radila. neto emu se naprezala da dade oblik. najednom shvatih to njoj znai danielle. ona joj nije dijete ve neto to je nainila. spustila je daniellu i njih dvije, drei se za ruke, krenue prema vratima. kad ih je nora otvorila, danielle pogleda natrag prema meni. - ti isto ide kui, tata? - upitala je. odmahnuo sam glavom. na oi mi navru suze, djelo mino me zaslijepivi, ali ipak uspjeh rei: - ne, duo. tata mora ostati ovdje i razgovarati s dragim ljudima. vidjet emo se kasnije. - u redu. zdravo, tata. vrata se zatvorie. ostao sam jo samo koliko j'e bilo potrebno da potpiem potrebne papire. potom sam uskoio u vlak za la jollu, ukrcao se na brod i napio se. prolo je tjedan dana prije no to sam se dovoljno otrijeznio da se prihvatim svog

posla - prijevoza. 3 platio sam avionsku kartu i predao torbu, a potom smo otili u koktel bar. unato okaslom vremenu, bilo je ivahno. dobili smo mali stol i naruili dva manhattana.1 koktel spravljen od viskija i vermuta, obino s nekoliko kapi bitera i vinjom. 21 otpih gutljaj. pie je bilo dobro. hladno i ne suvie slatko. pogledah preko stola u elizabethu. poela se doimati umornom. - jesi li dobro? - upitao sam. - nisam smio dopustiti da doe ak ovamo. podigla je svoju au i malo otpila. - dobro sam - ree, a u lice joj se vrati malo boje. - moda sam malo nervozna, ali to je sve. - nema nikakvog razloga da bude nervozna. - nisam nervozna zbog aviona - rekla je. - samo zbog tebe. nasmijao sam se. - sa mnom e sve biti u redu. ona se nije smijala. - opet e je morati vidjeti. znao sam na to je mislila. nora je znala kako me moe razbiti, i uvijek bi potrajalo dok bi se krhotine ponovno sastavile. u takvom sam stanju bio kad smo se elizabeth i ja po prvi put sreli prije est godina. a to se dogodilo pet godkia nakon to sam se rastao. zbilo se to na samom kraju ljeta. danielle je navrila osam godina i ja sam se upravo vratio iz san francisca, nakon to sam je poslije jednog od naih rijetkih zajednikih vikenda predao njenoj majci... dani je otrala u kuu a ja sam vani priekao batlera da doe po njenu torbu. nakon rastave vie nisam ulazio unutra. vrata se otvorie ali na njima se ne pojavi batler. bila je to nora. trenutak smo gledali jedno u drugo. njene hladne oi bile su bez izraaja. - elim s tobom razgovarati. - o emu? - upitah. nora nikad nije gubila vrijeme. - odluila sam da te dani vie nee posjeivati. osjetih kako se kostrijeim. - zato? - ona vie nije dijete - ree nora. - ona sve vidi. - kao na primjer? 22 - na primjer kako ivi na onom prljavom brodu. meksikanke koje na njega navraaju, pijanke, svae ... ne elim je izloiti toj strani ivota. - ti si velika na rijeima. pretpostavljam da je bolji nain kako to ti ini? sa istim plahtama i martinijima? - ti bi to morao znati. inilo se da ti se prilino svia. glavom mi projurie lude misli. ari onoga za to znate da je zlo. dobro me je poznavala. znala je o emu govori. potisnuo sam sjeanja. - razgovarat u o tome sa svojim odvjetniikom - rekoh. - samo naprijed... ako si u stanju nai odvjetnika koji e htjeti razgovarati s tobom. bez novaca si i prljav, a ode li na sud ja imam izjavu privatnog detektiva o nainu kako ivi. nikamo nee dospjeti. okrenula se i pred nosom mi zatvorila vrata. trenutak sam zurio u njih, a onda poploenim stubama sioh do svoje stare izubijane krntije. stigao sam kui istom kasno idueg dana, a onda se s pola sanduka viskija ukrcao na brod. dva dana kasnije zauh kucanje na vratima kabine. teko se podigoh s leaja i oteturah do njih. otvorio sam ih i na trenutak osjetio kako mi iz onih jabuica vidnim ivcem u mozak putuje val boli. prodorno plavetnilo neba, vrue sunce, bijela haljina i poput sunca uta kosa djevojke to je stajala preda mnom. trenutak sam mrikao kako bih odagnao svjetlo. djevojka progovori; glas joj bijae vaan i topao: - u trgovini mamcima su mi rekli da iznajmljujete brod.

nastavio sam mirkati. poslije toliko viskija smetalo mi je svjetlo. - jeste li vi kapetan? - zapitala je. bol je sada poputala. zakiljih u djevojku. bilo ju je ugodno gledati, jednako kao i sluati. plavokosa i preplanula, plemenitih irokih usta, pravilnih vilica. - ja sam cijela posada. uite unutra i togod popijte. ruka kojom je stisla moju kad je silazila uskim stu bama, bila je jaka i vrsta. radoznalo se ogledala po 23 kabini. nije se ba moglo to vidjeti. prazne boce od viskija i raspremljeni leaji. nita nije rekla. - oprostite na neredu - rekoh. - pijem izmeu vonji. lagani osmijeh nabora joj oi. - to je inio i moj otac. pogledah je. - je li i on bio prijevoznik? odmahnula je glavom. - bio je kapetan teglenice na east riveru u new yorku. gadno je vukao iz boce izmeu prijevoza. - ja ne pijem dok radim - rekoh. - nije ni on. bio je najbolji kapetan teglenice u new yorku. odgurnuh neto nereda sa stola i izvadih dvije ae. zatim uzeh bocu burbona. - vode imam. leda nema. - ovo je dobar viski - rekla je. - nemojte ga razvodnjavati. natoio sam ae dopola. ispila je viski kao da je voda. djevojka za moje srce. - a sada, na posao - rekla je spustivi svoju au. - pedeset dolara na dan. van u pet ujutro, natrag u etiri poslije podne. ne vie od etiri putnika. - koliko tjedno? mi elimo gore do los angelesa, ostati preko vikenda pa se vratiti. - mi? - upitah. - koliko? - samo dvoje. moj ef i ja. pogledah je. - ovo je jedina kabina na brodu. naravno, ja mogu oriti na palubi, budem li morao. nasmijala se. - neete morati. - ne kuim - rekoh. - s momlkom neto nije u redu? ponovno se nasmijala. - s njim je sve u redu. sedamdeset jedna mu je godina i smatra me svojom keri. - zato onda brodom? - on je graditelj iz phoenbca. imao je nekog posla ovdje i gore oko los angelesa. kako dugo nije gledao 24 nita drugo osim pijeska, pomislio je kako bi bilo dobro da udahne malo morskog zraka, moda malo peca. - nee ba puno upecati. nije pravo doba godine. sve su ribe otile dolje prema meksiku. - nee zamjeriti. - jest ete na brodu? - upitah. - osim preko vikenda. - hoe li pet stotina biti previe? - etiri stotine bi bilo blie. - vrijedi - rekoh. ustao sam. - kada elite krenuti? - sutra ujutro. moe u osam sati? elite li predujam? " nacerih joj se. - imate poteno lice, gospoice... - andersen - ree. - elizabeth andersen. ustala je. val broda to je prolazio zaljulja pod. is pruila je ruku kako bi odrala ravnoteu, pa krenu prema stubama. pozvah je:

- onako usput, gospoice andersen, koji je danas dan? nasmijala se. topao prijateljski, prijazan smijeh. - upravo kao i moj otac. to je bilo prvo to bi pitao nakon to bi se nacugao. srijeda. - naravno - rekoh. promatrao sam kako odlazi pristanitem do mjesta gdje su parkirana kola. okrenula se i mahnula mi, a potom ula i odvezla se. vratih se u kabinu i stadoh pospremati. tako sam je upoznao. nismo se vjenah sve do skoro godinu dana poslije. - emu se smjeka? - upita elizabeth. prenuvi se vratih se u sadanjost, pruih ruku i po loih je na njenu. - razmiljao sam kako si izgledala kad smo se upoznali - rekoh. - plavokosa boica odjevena u zlato i slonovau. nasmijala se i ponovno otpila od svog manhattana. - sada ba ne izgledam kao plava boica. mahnuh posluitelju da donese jo dva pia. 25 - ja jo uvijek vodim. lice joj najednom posta ozbiljno. - nije ti ao to si me oenio, je li? odmahnuh glavom. - ne budi smijena. zato bi mi bilo? - ne krivi mene za ono to se dogodilo? dani, mislim. - ne krivim te - rekoh. - nita nisam mogao uiniti da to sprijeim. sada to znam. - obino si drukije mislio. - bio sam budala - rekoh. - izgovarao sam se na dani. stigao je posluitelj i spustio pia. vrijeme se nekako razvue kad ekate avion. moda zato to osjeate da bi se sve trebalo kretati poput aviona koji lete tisuu kilometara na sat. ali noge su vam na tlu i ini se da se nita ne mie osim elje u vama da krenete, da budete negdje drugdje. jutros se nisam tako osjeao - bolje rei juer ujutro. kad sam na gradilitu iziao iz kola, s jezera je puhao topli vjetar. zadnja kua iz ove skupine danas bi trebala biti dovrena, i bio sam uvjeren da emo dobiti zeleno svjetlo za nastavak radova na iduoj skupini. s vremenom kakvo smo imali, bio sam uvjeren da emo i nju dovriti prije nego nastupi pogoranje. tako bismo sve unutranje radove mogli dovriti tijekom zime. otiao sam u prikolicu koja je sluila kao ured gradilita i pregledao narte. sve je ilo po planu. poslovi e potrajati do prosinca. do tada e beba biti ve dovoljno stara da krene na jug. davis je zapoinjao novi projekt negdje oko daytone i bilo je prilino dobrih izgleda da ondje dobijem posao nadglednika gradilita. tako i tako nisam bio arhitekt, ma koliko nora neprestance mislila da bih to trebao biti. s uredom, tajnicama i strankama koje bi me dolazile gnjaviti s time da li da na svoje kuhinjske slivnike stave zlatne okove a u svoje zahode ruiaste telefone. umjesto toga nosio sam radnu koulju i traperice, cijeli dan hodao po blatu i gradio kue za deset, dvanaest, petnaest tisua dolara. ne otmjene, ali za taj novac. kue da bi u njima ivjeli ljudi. oni kojima su po 26 ferebne. a ne neurotiari iji je jedini razlog da sagrade dom to, da se prave vani pred svojim prijateljima. osjeao sam se vrlo dobro. i korisno. neto sam radio. neto to sam elio raditi. neto zbog ega sam odlazio na koled, u kolu za arhitekte. neto o emu sam snivao prije nego sam otiao u rat. upravo sam namjeravao krenuti na jutarnji obilazak, kadli u prikolicu ue Sam brady, graditelj i ef. nasmijeih mu se.

- upravo na vrijeme da ih vidi kako dovravaju zadnju kuu u ovoj skupini. nije mi uzvratio osmijeh. - hej, to je? zar nisi dobio novce za slijedeu skupinu? - dobil sam oh. - onda se razveseli. podii emo ih prije prvog snijega. idueg e proljea hodati okolo a iz depova e ti viriti novanice od tisuu dolara. - nije stvar u tome, luke - rekao je. - 2al mi je, ali moram te otpustiti. - ti si lud - rekoh ne vjerujui mu. - tko e ti sagraditi kue? - banka ima svoga ovjeka. - pogledao me. - unesli su to kao dio ugovora. ne bude li taj ovjek radil, nema kinte. - izvadio je iz depa cigaretu i nespretno je zapalio. - al mi je, luke. - ao? - rekoh pripalivi svoju cigaretu. - vic godine. to misli, kako se osjeam? - si ul za onaj davisov posal? odmahnuh glavom. - ni govora! - hodat e to. utke povukoh dim. - gle, ak je to samo pitanje vremena, imogal bih te gumuti u jednu ekipu. - ne, hvala - rekoh. - zna da to ne ide, sam. klimnuo je. znao je. vratim li se u ekipe radnika, u zemlji ne postoji graditelj koji bi mi ponovno pruio priliku. vijesti se brzo ire. naglo sam ispustio dim i zgnjeio opuak u pepeljari. - odradit u dan i pokupiti kintu. - novi ovjek dolazi popodne. 27 shvatio sam poruku. - tada u se pokupiti do ruka. klimnuo je, zatim mi dao omotnicu s plaom i iziao. trenutak sam buljio za njim a potom poeo skupljati svoje stvari iz starog polomljenog stola. nisam otiao ravno kui. umjesto toga poao sam u krmu i gledao kako "redsi" gube rundu. klonio sam se viskija i primio se piva od po petnaest centi. upravo kad sam se vratio s pedesetog putovanja u zahod, maris poalje dugu loptu. trener "cincinnatija" mrko je pogledao prema startu kad je maris finiirao. barmen je preda mnom istio ank. - gube - rekao je motrei preko ramena televizor. - takvi su oni. roeni da gube. sad se mogu pokupiti. spustio sam neto sitnia na ank i iziao. vie nije imalo smisla odgaati. jednom sam joj morao rei. zapravo je bilo lake no to sam mislio. uvjeren sam da je nekako shvatila onog trenutka kad sam uao u kuu. nita nije rekla kad sam joj ispriao, samo se okrenula i u penicu gurnula pripremljeno meso. stajao sam ekajui da progovori. ne znam to. bilo to. moda da se naljuti. umjesto toga postupila je upravo kao ena. - ui unutra i operi se - rekla je. 4 upravo sam namjeravao naruiti jo jednu rundu, a onda uhvatim elizabeth kako me gleda. narudbu prebacih na kavu. nasmijeila se. - to je jo jedna stvar zbog koje se ne mora uzrujavati - rekoh. - nije vrijeme da se vrati cuganju. namjerava li pomoi dani bit e ti potrebne sve tvoje umne sposobnosti. - ne znam to bih mogao uiniti. - neto mora postojati - ree - inae te gordon aae bi elio ondje. - vjerojatno - rekoh. 28 dunost oeva u naem drutvu. starac mora za neto bdti dobar. makar da na televiziji glumi potenjaka. bio sam nemiran. kazaljke velikog zidnog sata pokazivale su na etvrt do dva. osjetih potrebu za kretanjem. - da malo iziemo na svje zrak?

elizabeth klimne, pokupi raun i plati na izlazu. stigosmo na terasu upravo u trenutku kad se veliki mlaznjak tutnjei spremao sletjeti. dok je rulao prema svom stajalitu, na njegovom trupu ugledah veliko dvostruko-a. nad naim glavama zabreni zvunik: - american airlines, let 42, stie iz new yorka na izlaz 4. - to bi morao biti moj avion - rekoh. sav uglaen i sjajan i velik. etiri golema motora nesigurno su se njihala na blago savijenim krilima. dok smo tako promatrali, vrata se otvorie i putnici poee izlaziti. - po prvi put se poinjem osjeati usamljenom - ree najednom elizabeth. pogledah je i spazih kako joj se na plavobijelom fluorescentnom osvjetljenju piste lice doima blijedo. posegnuh za njenom rukom. bila je hladna. - ja ne moram ii. - mora, i ti to zna. - oi joj bijahu sjetne. - sudei po nori, ne moram - rekoh. - pred jedanaest godma rekla mi je da tamo nemam nikakvih prava. - zar i ti tako smatra? nisam odgovorio. umjesto toga izvadih cigaretu i zapalih je. ali me ona nije samo tako pustila. - onda? - bila je uporna; u glasu joj radoznala strogost. - ne - rekoh gledajui u pistu. iz aviona su izvlaili prtljagu. - ne znam u to da vjerujem. u sebi osjeam kako je ona ipak moja ki. no ponekad poelim vjerovati da je onako kako kae nora. tada bi sve bilo puno lake. - doista, luke? - zapita prijazno. - bi li to doista izibrisalo godine to si ih proveo s dani, kada ti je pri 29 padala vie no ikome drugome, ak vie nego svojoj majci? ponovno osjetih kako se guim. - prestani! - rekoh grubo. - ak i da jesam njen otac, to je ona imala od toga? nisam se za nju mogao brinuti. nisam je mogao uzdravati. ak je nisam mogao zatititi od njene matere! - mogao si je voljeti. i jesi. - aha, volio sam je - rekoh gorko. - bila je to velika pomo. ak sam joj i sada velika gomila dobrote. jo sam uvijek vorc, jo uvijek jedva skucavam kraj s krajem. - osjetih kako mi se grlom podie gorina: - nikad nisam smio dopustiti da je uzme nora! - to si mogao? - uzeti je i pobjei - rekoh. - ne znam. bilo to. - jednom si to pokuao. - znam - rekoh. - bio sam bez prebijene pare i kukavica. mislio sam da je potreban novac kada je sve to je dani uistinu trebalo, bila ijubav. okrenuh se i pogledah je. - nora je nikad nije voljela. mislim, stvarno. nora je imala svoj rad a dani je bila neto to joj je povremeno trebalo biti pri ruci. meutim, kad bi dolo do nesklada, otila bi baki ili bih je ja odveo dolje na brod. a zna li vrhunac svega toga? odmahnula je glavom. - dani je uvijek bila tako sretna to vidi majku - rekoh. - stalno joj se umiljavala. a nora bi je samo odsutno pogladila po glavi i nastavila raditi to god to bilo. promatrao bih malu kad bi mi se vraala s tunim izrazom na licu prekrivenim djetinjim smijehom, i to je bilo sve to sam mogao uiniti da je odvratim od plaa. iz elizabethkiih su oiju izvirale suze. osjetih kako mi se primakla. - bio si joj otac - njeno je proaptala. - nisi joj mogao biti i mati. bez obzira koliko si nastojao. nad glavama nam ponovno zabrena zvunik: - american airlines, ulaz u astrojet, let 42, za denver i san francisco, izlaz 4. protrljah vrat. najednom sam bio umoran.

- to smo mi - rekoh. 30 - bit e da je tako, tata. u udu je pogledah. prvi put me tako nazvala. nasmijeila se. - ponovno e se morati na to priviknuti. - nee biti teko. poosmo unutra. - obavijestit e me kad stigne? - sam u sebe nazvati iz san francisca. ako mi ne bude imala to rei, kai da me nema. na taj emo nain utedjeti novac za razgovor. - a to bih ti ja to mogla rei? poloih ruku na njen trbuh. nasmijala se. - ne brini, neu roditi dok se ti ne vrati. - obeava? - obeavam. na izlazu broj 4 nije bilo puno ijudi. veina se putnika ve bila ukrcala. poljubih elizabeth za rastanak i predah kartu zemaljskoj stjuardesi. pogledala "ju je, oznaila, otrgla joj vrh i vratila mi je. - nastavite ravno, gospodine carey. u denveru nisam iziao iz aviona da malo protegnem noge, kako mi je to predloila stjuardesa. umjesto toga sam sjeo u salon d kavu popio u avionu. bila je vrua i crna, i outio sam kako mi njena toplina mili niz utrobu i oputa miie. est godina. vrlo dugo. mnotvo stvari se moglo dogoditi za est godina. dijete je moglo odrasti. sada bi ve mogla biti mlada dama. visoke pete i leprave suknje. blijed, gotovo bezbojan ru za usne, zeleno iu plavo sjenilo za oi, i onaj smijeni kup spletene kose na vrhu glave, poput aritoka, kako bi je uinio viom. doimala bi se zrelom sve dok ne biste ugledali njeno lice, i istom tada shvatili koliko je zapravo mlada. dugo je to est godina daleko od kue. dijete koje ste ostavili moglo je odrasti i postati puno toga to ne biste eljeli da postane. na primjer, kao njena majka. est godina i dijete vam moe odrasti u - ubojicu? zauh kako se zatvaraju vrata, a onda zabljete svjetla. zagasih cigaretu u pepeljari i privrstih sigurnosni pojas. stjuardesa se vrati i klimnu mi u znak odobra 31 vanja, a potom se primi svog posla: pregleda ostalih putnika. pogledah na svoj sat. bilo je etiri i trideset po ikakom vremenu. pomaknuh ga dva sata unatrag. sada je bilo dva i trideset po vremenu pacifike obale. nasmijeih se samome sebi. kako je to lako. samo pomakne kazaljke na satu i moe ponovno proivjeti dva sata. zapitah se, ako je to tako lako, zato netko ne pronae stroj koji bi to uinio i s godinama. mogao bih ga potjerati est godina unatrag i danielle ne bi bila tamo gdje je noas. ne, potjerao bih ga gotovo petnaest godina unatrag, natrag u no u kojoj se rodila. sjetih se onih sati u bolnici. bilo je nekako upravo ovo doba noi i noru su upravo prebacili iz raaonice. - nemojte ostati predugo - ree mjenik kad sam poao u sobu. - vrlo je iscrpljena. - kada mogu vidjeti dijete? - za deset minuta. samo lagano zakucajte na prozor sobe za novoroenad. sestra e vam pokazati vae dijete. vratih se u hodnik i zatvorih za sobom vrata. - najprije u pogledati dijete. nora e htjeti znati kakvo je. bit e ijuta ako joj to ne budem mogao rei. lijenik me upitno pogleda i slegne ramenima. istom sam puno kasnije saznao da nora nije htjela niti pogledati dijete u raaonici. kad je sestra povukla rebrenice i podigla moju ker, skoro sam poaavio. pred njenim majunim crvenim nabranim licem, sjajnom crnom kosom i sitnim prstima zgrenim u male ljutite ake... ja sam poaavio. u meni je neto poelo boljeti i mogao sam osjetiti svu bol raanja, sav ok koji je to malo tijelo upoznalo u nekoliko zadnjih sati. pogledah je, i jo prije nego

je otvorila oi a potom i usta, ja sam znao to e uiniti. bili smo utimani, na istoj valnoj duini, bili smo kao spojeni, ona je bila moja a ja njezin. pristajali smo i pripadali jedno drugome. u oi mi navru suze jer ona nije mogla plakati. 32 tada sestra spusti rebrenice i ja najednom ostadoh sam. sam kao da stojim na rubu mora i plavi me val tamne ooi. zatreptah trenutak oima i ponovno se inaoh u bolniokome hodniku. lagano zakucah na vrata norine sobe. otvori ih sestra. - mogu li je sada vidjeti? - proaptah. - ja sam njen suprug. uz onaj posebni strpljivi pogled to ga, ini se, sestre uvaju za oeve, ona klimnu i korafcnu u stranu. - nemojte predugo. priao sam krevetu. nora se doimala kao da spava; crna joj se kosa rasula po bijelom jastuku. bila je blijeda i inila se umornom, nekako krhikijom i bespomonijom nego to sam ikada pomislio da bi mogla biti. nagnuh se nad nju i poljubih joj elo. nije otvarala oi ah' joj se pdkrenue usne. - naprijed! dobrovoljna franouslka mornarica nikad se nee predati. pogledah preko kreveta sestru i nasmijeih se. poloih ruku na norinu, to je leala na plahti, i lagano je pritisnuh. - dobrovoljna francuska mornarica nikad se nee predati. sada se smjekala sestra. - pentothal, gospodine carey - rekla je. - ponekad od njega priaju luckaste stvari. klimnuh i ponovno pritisnuh norinu ruku. preko norina lica proleti udan izraz straha. - nemoj me povrijediti, johne! - proapta promuklo. - uinit u to god eli! obecajem. samo me nemoj povrijediti! - nora! - rekoh brzo. - nora! to sam ja. luke. najednom joj se otvorie oi. - luke! - slabe sjene straha je nestalo. - strano sam sanjala. zagrlio sam je. nora je uvijek imaia strane snove. - u redu je, nora - proaptah. - sad je sve u redu. - sanjala sam da mi netko lomi ruke! nisam to mogla podnijeti. ti zna da nisam! ne moje rukej. bez njih ne bih bila nitko i nita! - bio je to samo san - rekoh. - samo san. 3 kamo ljubav ode 33 podigla je svoje ruke i pogledala ih. bijahu duge, tanke i skladne. - zar nisam aava? naravno da su dobro. - zatvorila je oi i nastavila spavati. - nora - proaptah. - zar ne eli uti o djetetu? mala djevojica: divna, prekrasna mala djevojica. slina tebi. ali nora se nije micala. spavala je. pogledao sam sestru. nije ispalo onako kako je trebalo. u knjigama nikada nije bilo tako. mislim da je sestra spazila zbunjen izraz moga lica, j'er se suosjeajno nasmijeila. - to je zbog droge. - naravno - rekoh. i izioh na hodnik. pogledao sam kroz prozor aviona. uini mi se da daleko ispred aviona, kao u magli, vidim svjetla grada. san francisco. vratiti sat unatrag petnaest godina ne bi bilo dovoljno. to ne bi nita sprijeilo. vie bi odgovaralo dvadeset godina. godina 1942. ljeto. pohabani p38, na kome sam letio, urlao je u vjetar ponirui prema dimnjacima sivocrnoga japanskog bojnog broda. najednom me obuze udan poriv: da ispustim bombe, ali da poslije ne povuem upravlja, ve ih slijedim u dimnjake ratnog broda i s njime umrem u hladnom moru. tada ne bi bilo zrakoplovnog odlikovanja, srebrne zvijezde, purpurnog srca. moda

bi se sve svelo na kongresnu medalju za hrabrost to su je dali i colinu kellyju, koji j'e istu stvar uindo neto prije. ne bi bilo bolnice, ne bi bilo herojske turneje, ne bi bilo plaenog angamana, ne bi bilo reklame. tada ne bi bilo mene i ja sada ne bih dolazio u san francisco, kao to sam u san francisco doao onda. bio bih mrtav i nikada ne bih sreo noru, a danielle nikada ne bi bila roena. gotovo dvadeset godina. a ak ni toliko moda ne bi bilo dovoljno. onda sam bio tako mlad. osjetih umor. na trenutak zatvorih oi. boie, molim te, vrati mi vrijeme. 34 1 otrcano ali istinito. vrijeme otvara mogunosti. kad vas namame uvstva, niste u stanju istinsm vidjeti jer vas, poput lista noena jesenskim vjetrovima, tjeraju demoni koji vas opsjedaju. vrijeme slabi i ponekad ubija demone ljubavi i mrnje, ostavljajui samo najtanja vlakna svoje uspomene, tako da kroz kljuanicu moete pogledati u prolost i vidjeti puno toga to prije niste mogli. pogledao sam kroz prozor u trenutku kad je avion iroko zakretao iznad grada kako bi uao u svoju putanju za sputanje. ugledah gradska svjetla i niz bisera, njegovih mostova, i najednom spoznah kalko bol i strah, nastali pri pomisli na povratak, vie ne postoje. lee mrtvi u prolosti, zajedno s ostalim demonima koji su me neko opsjedali. u tom sam trenutku shvatio zato je elizabeth tako uporno zahtijevala da poem, i bio sam joj zahvalan. ovaj je nain izabrala da istjera moje vragove, kako bih ponovno postao svoj cbvjek, osloboen krivnji i patnja. novinari su ve bili tu sa svojim kamerama, ali u to rano jutro bijahu umomi poput meine. pustili su me da odem nakon nekoliko minuta. obeao sam im punu izjavu kasnije tog dna. otiao sam do "hertza" i unajmio najjeftinija kola to su ih imali, a potom se odvezao u grad, u novi motel kojeg su izgradili u ulici van ness, upravo preiko puta lokala "kod tommvja". soba bijae mala ali udobna, ve u onom svom sterikiom stilu kakvome su moteli skloni. 37 podigao sam telefonsku slualicu i nazvao elizabeth. kad sam zauo njen glas, topao od naeg kreveta, ikako telefonistici kae da me nema doma, zaeljeh j*oj zahvaliti, ali veza se prekinu prije no to sam mogao dzustiti ijednu rije. u prozorima se naziralo jutro, j'a im prioh i pogledah van. na sjeveru prema breuljcima, u sivoj magli, ugledah toranj' hotela "mark hopkins" kako se podie k nebu. napregnuh pogled ne bih li iza nekoliko blokova na zapadu ugledao poznato bijelo proelje i krov od talijanskoga plavog kamena. kua u kojoj sam neko ivio. nora vjerojatno spava. spava u tome svom posebnom, snovima ispunj'enom svijetu. odnekle izdaleika, kroz maglu duboka sna, zvonio je telefon. nora ga jest i nije ula. nije ga htjela uti. guraula je svoje lice dublje u jastuk, koji onda rukama jae pritisnu o ui. ali telefon je i dalje zvonio. - rick! javi se! - i ta je misao probudi. jer rick je bio mrtav. okrenula se i prijetei pogledala u aparat. zvonjava je sada dolazila iz daljine a u spavaoj sobi je odjekivalo lagano bruj'anje telefonskog produetka. opet se i ne pomakne da odgovori. nakon nekoliko trenutaka brujanje presta i kua ponovno utone u mir. nora se uspravi i posegnu za cigaretom. sedativ to joj ga je prole nooi dao lijenik, jo uvijek je tupo odzvanj'ao u njenoj glavi. zapali cigaretui duboko iz nj'e povue. uz klj'ocaj ukljui se kuni interfon i odjekne batlerov glas: - jeste li budni, gospoice hayden? - jesam - odgovorila je ne makavi se iz kreveta. - vaa majka j'e na telefonu. - recite joj da u je nazvati za nekoliko minuta, charles. i donesite mi nekoliko aspirina i kavu.

- da, milostiva. interfon se iskljui, a onda ponovno ukljui trenutak kasnije. - gospoice havden? - da? 38 - vaa maj'ka kae kako je vrlo vano da odmah razgovara s vama. - oh, u redu - ree ona surovo i posegnu za telefonskom slualicom. - i, charles, pourite s aspirinom i kavom. imam jezivu glavobolju. - a onda u telefon: - da, majko. - nora, jesi li budna? - glas njene majke bijae jasan i prodoran. - sada jesam - odgovori nora srdito. nije znala kako to njenoj' majci uspijeva. ve je poodavno prela sedamdesetu, a glas joj zvui kao da je budna satima. - nora, pola sedam je, a mi te oekujemo u sedam. gospodin gordon j'e ve ovdje. - je li luke ve tamo? - ne. ali e biti. - ti si tako u to uvj'erena - ree nora. - kako zna? zar se javio? - ne. - moda nije doao. - bit e ovdje - ree njena maj'ka zakljuno. - rekao je da hoe. - uvijek si mu vj'erovala vie no meni, nisi li? - glas joj bijae prepun srdbe. - zar je to vano? ti si mi ki. - i to je sve to je vano - doda nora gorko. - tako je - ree nj'ena maj'ka s odrjeitom konanou. - i ako to do sada nisi nauila, nikada i nee. zau se prigueno kucanje, onda se otvorie vrata i u sobu ue Charles. nosio je mali srebrni pladanj. - gospodin gordon eli da odjene j'ednostavni kostim i sukneni kaput, nora. i bez minke, samo blijedi ru. - gospodin gordon na sve misli. charles spusti pladanj' na mali stoli pdkraj kreveta. napuni alicu kavom i prui j'oj' je zajedno s tri aspirina na malom tanj'uriu. - moe zahvaliti bogu to ga imamo - ree njena majka. - zar moram doi? uasno se jutros osjeam. imam stranu glavobolj'u ... - nora! - glas nj'ene maj'ke bijae zgranut. 39 - to ja u svemu tome mogu uiniti? osim toga ne bih jutros mogla ponovno podnijeti sva ona pitanja. i novinari e doi... glas njene majke bio je hladan i tvrd: - ti danas ujutro mora s daniellom na sud za maloljetne. to ja ne mogu uiniti umjesto tebe. tamo e biti njen otac, pa e tamo biti i ti, svidjek ti se to ili ne. osjetila je kako jaj se u sljepoonicania pojaao pritisak boli. - u redu, doi u. zaklopila je telefon i uzela aspirine. poloila je sva tri na jezik i isprala ih gutljajem kave. - a kako je gospoica danielle? - upita charles prijazno. na njegovu okruglom licu sjajio se radoznao pogled. nora s iznenaanjem pogleda batlera. nije o tome pitala majku. au za to i nije bilo stvarnog razloga. da s danielle neto nije u redu, majka bi joj to rekla i sama. - izvrsno - odgovorila je mehaniki. charles je ekao da ona nastavi. - majka mi je rekla da jo spava - dodala je laui. onda se naljuti na samu sebe. ne duguje mu ndkakvo objanjenje. charles je samo sluga. bez obzira koliko je dugo kod nje. - recite violeti da mi pripremi kupelj - ree otro. - odmah u je poslati gore, milostiva. vrata se za njim zatvorie i ona ispije svoju alicu kave. usta iz kreveta i nali jo jednu. kad se okrenula, uhvati svoj odraz u velikom zrcalu iznad komode.

drei i dalje u ruci alicu, krenu prema njemu. paljivo se promotrila. doista se ne bi reklo da ima trideset osam godina. jo je uvijek vitka, jo uvijek uspravna. na njenim bokovima nema sala, a grudi, premda nikada krupne, jo su uvijek oble i vrste. srknula je kave i dalje se gledajui. svidjelo joj se kako joj tijelo sja kroz bijelu svilu i ipke spavaice. nagnula se blie zrcalu radoznalo se zagledavi u svoje lice. pod oima joj poivahu blijede uleknine, ali osim njih nije bilo drugih znakova svega onoga kroz to je 40 prola. oi joj bijahu bistre, ne krvave, a meso na jagodicama nategnuto i bez traga podtouhlosti. poela se bolje osjeati. od ijudi koji e je danas vidjeti nee biti nikogakome nee biti teko povjerovati da je danielle njena ki. iza pokrajnih vratiju zau se um vode koja tee u kadu. na brzinu ispije kavu, ostavi alicu na komodi i poe u kupaonicu. crna slukinja svrnu pogled s velike udubijene mramorne kade. bro jutro, gospojice havden. nora se nasmijesi. - dobro jutro, violet. - 'ste se dobro odmorila, gospojice havden? - nakon to mi je dr bonner dao sedativ, vie se niega ne sje5am. - ni ja nisam dobro spavala. policajci su me pola noi drali na nogama s onim svojim pitanjdma. nora je znatieljno pogleda. - a to sam im mogla rei? - odvrati violet ustajui. - pa isto to s' vid'la kad sam ula u atelje. - posegnula je za bocom soli za kupanje s pohce iznad kade i stala miris sipati u vodu. - uem ja u sobu, a vi ondi na podu, nagla se nad gospona riccia. a gospoica dani se stisla uza zid. - ne elim o tome razgovarati! - ree nora hladno. - da, milostiva. nit' ja. ja o tom ak ne elim ni pomislit'. - zatvorila je bocu i stavila je natrag na policu. mousni miris parfema poe se s parom poddzati iz kade. - pro' e dosta vrimena prije neg' kada bude puna. da vas malo protrljam? to e vas opustiti. nora utke klimne i preko glave svue spavaicu. violet se brzo pokrene: dok se nora protezala na uskom stolu za masau, ona pokupi spavaicu i prebaci je preko stolca. nora poloi bradu na prekriene ruke. to se je ugodno protegnuti. uistinu se protezati sve dok ne osjeti da ti se nategnuo svaki mdi u tijelu. duboko uzdahnu i zatvori oi... kad se okupala, nora pritisne dugme na interfonu. - charles? - da, milostiva. 41 - hoete li, molim vas, izvesti kola iz garae? neete zamjeriti ako danas vi vozite? sumnjam da bih to ja bila u stanju. - naravno, milostiva. otpustila je dugme i uspravila se. prije no to je napustila sobu promotrila se u dugom ogledalu. harris gordon je znao to radi. pravi dojam bio je u ovakvim prilikama od tolike vanosti. crni kostim na njoj bio je savren. inio ju je mravom i mladom. jednostavni sukneni kaput to ga je prebacila preko ramena, dodavao je zadnju crtu, koju bi njeni prijatelji u reklamnom poslu nazvali iskrenim izgledom. doimala se mladom, privlanom i pouzdanom. uzevi svoje rukavice napustila je sobu. dok je silazila u predvorje, njene su tanke iljate visoke potpetice muklo odzvanjale krunim mramornim stubitem. letimino je pogledala kroz jedan od prozora meu kojima bijahu vrata. kola i charlesa nije bilo. povodei se za nagonom koji ba nije potpuno razumjela, krenula je uskim hodnikom do ateljea. u udu se zaustavila pred vratima. tu je sjedio mladi policajac.

- dobro jutro, gospoo. - dobro jutro. ja sam gospoica havden. - znam, gospoice. bio sam noas ovdje. podigla je obrvu u hinjenu iznenaenju. - cijelu no? - upitala je. - bez imalo odmora? - da, gospoice. - jeste li dorukovali? vjerojatno ste gladni. - dobro sam, gospoice - pocrvenje policajac u nepriiici. - bili su dovoljno paljivi da mi donesu alicu kave. - smijem li ui? on je bespomono stajao i nije odgovarao. - uvjeravam vas da je to savreno u redu - rekla je onim nenadano pokroviteljskim glasom to bi ga prikupila kad god bi se uzrujala. - na kraju krajeva, to je moj atelje. - znam, gospoice. ali narednik je rekao kako ne eli da se ita dira. 42 - neu nita dirati - rekla je hladno. - moete gledati ako elite. trenutak je okljevao. - mislim da e u tom sluaju sve biti u redu. ona je stajala i ekala. policajac se zablene u nju, a onda pocrvenje kad shvati. otvori joj vrata. - hvala - rekla je kada je koraknuo u stranu da je propusti. zastala je na vratima i pogledala okolo. na podu gdje je leaio riokovo tijelo sada su se nazirali njegov obris iscrtan kredom i nekoliko mrlja poput krvi. nora osjeti na sebi prodorne policajeve oi, pa podigne glavu i paljivo obiavi znakove krene prema prozoru. elektrini zavariva jo je uvijek bio na klupi, gdje ga je ostavila kad je u atelje uao rick. na podu do malog postolja, na kojemu je njeno zadnje djelo poelo poprimati oblik, bila je kutija sa elinim icama. armatura jo uvijeflc bijae u fazi kostura, ali je nekoliko slabandh eliiiih ica, vrlo napetih i zavarenih na svoja mjesta, nagovjetavalo mogui oblik. na trenutak je zatvorila oi. outjela je udno unutranje zadovoljstvo. ak ni prola no nije pokvarila viziju njenog talenta. snaga i znanje o onome to jest, o onome to u sebi nosi, toplo prostrujie njenom krvi. nije bila poput ostalih. bila je druikija. nitko nije u stanju vidjeti ono to ona moe. otvorila je oi i pogledala policajca; na usnama joj udan osmijeh zadovoljstva. - prekrasno je - ree. potom se naglo okrene i izie iz ateljea. aputao sam dani besmislice, onakve kakve oevi ponekad vole, a dani je to prihvaala. zabavljalo ju je to je nekoliko trenutaka opet mala djevojica, a onda nam neki nagon sikrene oi prema vratima. dani ustane prije no to se itko od nas mogao i pomaknuti, i u trenutku kad je stigla do nore vie nije bila mala djevojica. prijelaz je bio hitar i zapanjujue potpun. postala je mladom enom. 43 pogledah j'esu li to zamijetili i ostali za stolom. nisam mogao ustanoviti. na licu harrisa gordona poivao je lagani smijeak, kao da razmilja kako e sve to dobro izgledati na sudu. moja biva punica gledala je u mene; u njenim plavim oima zamiljen pogled. tada se i ona okrene prema vratima. nora zagrli dani. - srce - govorila je njeno, okrenuvi obraz kako bi je dani mogla poljubiti. moje jadno srce! - kako si, majko? - upitala je dani zabrinuto. - ja sam izvrsno, duo. a ti? ... - dobro, majko. samo sam ... mislim da sam malo uplaena. noas su me muile more. nora je pogladi po kosi. - hajde, hajde, nemoj se bojati. majka nee dopustiti da ti se ita dogodi. za

nekoliko dana sve e biti gotovo. bit e doma kao da se nita nije dogodilo. - znam, majko. a zna li zato? nora odmahnu glavom. dani mi prie i uze me za ruku. - jer je tata doao da mi pomogne - ree uz ponosan osmijeh. - doao je ak iz chicaga! nora je piljila u nas. vidjevi izraz u daninim oima pomislih da nikad i nismo bili est godina rastavljeni. povjerljiva toplina ruke moj'e keri govorila mi je da je meu nama kao to j'e bilo i prije. bili smo toliko nalik jedno drugome da se nora, kad god bismo bili zajedno, uvijek osjeala zaputenom. - omravio si, luke. priavi pruila mi je ruku, i ja osjetih njenu srdbu. - hvala ti to si doao. - nikakvi me lanci ne bi mogli zaustaviti - rekoh mirno. prihvatih njenu ruku, pobrinuvi se da to bude kratko i bezlino. ne onako kao prije. brzo je povukia svoju ruku i takla elo kretnjom koje sam se tako dobro sjeao. upozorenje na glavobolju, kako sam ja to uobiavao nazivati. to je potvrdila i osebujna sjena to joj se spustila na obrve. - odjednom se osjeam stara - rekla je. - izgleda tako mlad dok stoji pokraj dani. - ti nikad nee ostarjeti - rekoh uljudno. 44 ali me ona pogledala i znala bolje. i znala je da i ja znam bolje. odrjeito se okrenula svojoj majci. - ima ii koji aspirin, majko? mislim da imam ono to nazivaju mamurlukom od sedativa. njena majka pokae rukom. - na ormariu, nora. promatrao sam je kako prilazi ormariu i iz male boice istresa tri tablete. jeduu je vratila natrag i ja sam shvatio da je ve uzela tri prije no to je stigla. neposredno prije nego je progutala aspirine letimino me pogledala i meu nama se pojavio onaj neobini izraz razumijevanja. najednom sam je alio. ne pitajte me zato; to je jednostavno bilo tako. ponekad je strano toliko mnogo znati o drugom ovjeku. znao sam da je ispunjena novim i neobjanjivim strahom i da se outjela vrlo osamljenom. nastupilo je sutra. prazno sutra njenih tajnih mora. ono sutra za koje je sebi neprestano ponavljala da nee doi. a ja sam u tom sutra bio isti kao i uvijek. prije nego mi je izjela oi. 2 u rujnu 1943. rat u italiji bio je skoro zavren. macartbur je zapoeo svoj dugi pohod natrag na filipine, a ja sam u san franciscu zavravao obilazak obrambenih pogona i tvornica. efovi su odluili da je to idealan nain kako da obnovim snagu prije nego se vratim na dunost. nora j'e imala prvu izlobu radova to ih je nainila u razdoblju od dvadeset i jednog mjeseca otkako smo bili u ratu. mali atelje, nekada staklenik pozadi kue njene majke, bio je pretrpan ljudima. ispitivaki se ogledala. bila je zadovoljna s posjetiteljima. ak su i novine poslale svoje umjetnike kritiare, i oni su se ponaali impresionirano. nije mogla potisnuti ar unutranjeg ponosa. on joj je pomogao da na 45 doknadi sve duge iscrpljujue noi provedene u ateljeu, nakon to bi cijeli dan radila u tvornici. rat. uinila je glupost. ali bila je namamljena poput svih ostalih. uhvaena u histeriju domoljublja. novine su od toga nainile veliku stvar - nora havden. istaknuta poetnica, ki jedne od vodedh obitelji san francisca i jedna od najveih nada mladih amerikih umjetnika, na neko vrijeme odlae karijeru. kad je to proitala, osjetila se poput kakve glupae. no u ranoj 1942oj nije ni pomiijala da bi se rat mogao toliko razvui. ali sada joj je ve bilo dosta.

dosadilo joj je est dana tjedno ustajati u est ujutro, dvadeset i pet kilometara voziti se na posao i dan za danom raditi jednu te istu glupu stvar. zaustaviti remenicu tekue vrpce. zalemiti icu broj jedan na icu broj dva. pokrenuti remenicu tako da djevojka na iduoj stolici moe zavariti broj dva na broj tri. zaustaviti remenicu kako bi cijelu stvar poela iz poetka. dosta je izigravala zoricu zakovicu. sve je to za nju bilo isuvie mehanizirano, isuvie planirano. ak je i vrijeme za ruak bilo organizirano. nije bilo dovoljno loe to je morala pojesti kakav uljivi sendvi, nego je za vrijeme svakoga podnevnog prekida zajedno sa sendviem i nezaslaenom mutnom kavom morala progutati i poticanja da poveca proizvodnju. tog je podneva bio uprilien skup upotpumjen prisutnou jednoga ratnog heroja. nije ni izila van pred tvornicu. umjesto toga stubama se popela do sobe za odmor i sjela na klupu pokraj prozora. zapalila je cigaretu i protegnula se. zatvorila je oi. privremeno zatije u tvornici donijelo joj je blaeno olakanje. mogla se odmoriti. legla je istom u etiri ujutro jer se brinula da sve bude spremno za izlobu toga poslijepodneva. izvana dopre vika okupljene svjetine. uspravila se i pogledala kroz prozor. jedan smb vojniki chevrolet zaustavio se pokraj pozornice, tono pod velikom plavobijelom trokrakom zastavom. svjetina ponovno povie kad sa stranjeg sjedita izie mukarac i uspentra se na podij. mukarac sam, naravno, bio ja. 46 nita nisam uinio ali se pljesak razvukao u smetnju. bespomono pogledah u stranu. jo sam uvijek bio dovoljno nov u tom poslu da se osjetim poput idiota. okrenuh se i podigoh pogled. na prozoru, tono iznad ulaza u zgradu, bila je djevojka. isprva moj pogled proe pokraj nje, a tada, pokrenute nekim refleksom, predzanjem, sudbinom, kako god hoete, moje joj se oi vrate. u tom neznatnom trenu nae se oi sretnu. nora se ljutito okrenu od prozora. to je ve previe. ona ne pripada ovamo, zapravo uope nije smjela doi ovamo raditi. trenutak je oklijevala a potom stubama sie u personalni ured. namjeravala je jednog dana dati otkaz, pa zato da to ne uini danas, na dan svoje prve izlobe? i sad se sve dogodilo drukije. jo jednom je bila iva i svuda oko nje odvijao se svijet. uhvatila je nit razgovora. sam corwin, "examinerov" umjetniki kritiar, razgovarao je s covjekom kojeg nije poznavala. - konstruktivizam je umjetnost buduonosti - govorio je. - svakoga dana nastavka ovog rata otkrivamo sve vie i vie da je istinska umjetnost samo ona spontana. rat unitava ovjekove zavjete i ciljeve, i jedino to e preostati kad sve ovo svrii, bit e rezultat spontanosti. tako e konstruktivizam postati jedini oblik umjetnosti koji odraava nastojanja prirode da se uoblii u neto to ima smisao. nora se strmoglavce ubacila u razgovor. bila je uvijek spremna nai se na suprotnoj strani neke rasprave sa samom. prisjetila se kako je i ona neko bila pod dojmom njegove naobrazbe. jo nije bila navrsila sedamnaestu kad je, zaneseni student umjetnosti, one noi otila po nekoliko rijei mudrosti u njegov stan. to je zavrilo time to su suprotnosti u svojim miljenjima odnijeli u krevet kako bi ih tamo otklonili. jo se uvijek prisjeala uplaena izraza na njegovu licu kad mu je poslije rekla kako jo nije zakonski punoljetna. sada se okrene i pogleda samu u lice. - ne slaem se, same. umjetnost koja nema svrhu nije nita. ona jedino izraava umjetnikovu prazninu. 47 posebno u kiparstvu. zavreni rad mora neto govoriii, makar to mogao uti jedino njegov tvorac. nasmijeila se ovjeflcu koga nije poznavala i ispriavi se pruila mu ruku. - ja sam nora hayden i sam me ponekad dotjera do ludila. niski mukarac srednjih godina i ugodina osmijeha prihvati njenu ruku. - drim da to sam ponekad ini kako bi natjerao ljude da se razbjesne. oduevljen sam to sam vas upoznao, gospoice hayden. ja sam warren bell.

iznenaeno je podigla oi. warren bell bijae jedan od najboljih profesora umjetnosti u zemlji. - profesore bell, velika mi je ast. - optuujui se okrenula samu. - trebao si nas obavijestiti da dolazi profesor bell, same. - nemojte ga koriti, gospoice hayden. zapravo, od mene se nije ni oekivalo da budem ovdje. imao sam sa samom zakazan ruak i on je predloio da poem s njim. poto sam toliko puno uo o vama, nisam mogao odoljeti. - profesor bell namjerava prirediti izlobu suvremene amerike skulpture na junokalifornijskom sveuilitu - ree sam. - rekao sam mu da nijedna izloba ne bi bila potpuna bez neeg tvoga. dakle, vidi da nisam protiv tebe onoliko koliko misli. podigla je ruku u znak tobonje predaje. - same, potpuno si u pravu. konstruktivizam je umjetnost budunosti! svi su se nasmijali. - rei u arleni gately da vas provede okolo - rekla je bellu. arlene gately, koja jevodila malu galeriju u sreditu grada, radila je kao njen sponzor i agent. - nije potrebno. uistinu bih radije sam malo proeprkao. - molim, samo izvolite - nasmijala se. - ako zaelite togod saznati, molim vas da me pitate. profesor se lagano nakloni i izgubi. nora se okrene samu. - ti, smrdljive! - proapta. - mogao si me oba vijestiti. 48 * - htio sam. ali kad god bih te potraio bfla si zauzeta. - iz kaputa izvadi lulu i stavi je u usta. - usput budi reeno, je li istina da bi idueg mjeseca mogla imati izlobu u "clay clubu" u new yorku? radoznak ga je pogledala. - kako si za to saznao? - arlene. tko drugi? - arlene ponekad previe govori - rekla je. - to jo nije definitivno. pogledala je za profesorom bellom. - stvarno misli da e neto uzeti? - tko ena? stisnut emo paleve. vrijeme je da se san francisco pojavi s jo jednim pravim kiparom uz bufanoa. - misli li da sam prava, same? - ree, a u oima joj bljesne nenadana ozbiljnost. - ti si najpravija koja postoji - rekao je on jednako ozbiljno. - imam predosjeaj da e se bell sa mnom sloiti. duboko je uzdahnula. - tada u stisnuti prste ruku i nogu. okrenuo joj se i nasmijeio. - ako to upah moda za promjenu neu morati sluati uvijek istog kipara koji tvrdi da se istinsko nadahnue moe nai jedino u marksizmu. nasmijala se. - jadni same, ti si uistinu prepun briga, zar ne? - odakle ti to zna? - upitao je ironino. - nisam te ba previe viao u zadnje doba. poloila je ruku na njegovo rame. - nije stvar u tome to bih te manje voljela, same. obavljala sam svoje dunosti. razapeta izmeu tvornice aviona i ateljea nisam mogla puno izlaziti. - nekako si napeta. ono to ti treba jest jedna od mojih poznatih terapija za oputanje. zamiljeno ga je pogledala. nijedno od njih nije bilo budala. a usluge su usluge. to ne znai nita i znai sve. takav je vec svijet u kome ive. - proteklo je puno vremena, same, zar ne? - isuvie - odgovorio je. - misli li da bi doktor mogao nocas pronai vremena za mene? 4 kamo ijubav ode 49 - mislim da bi mu moglo poi za ruikom. oko osam, kod mene?

- doi u. promatrala ga je dok je prilazio profesoru bellu. nastojala je uti to govore, ali je odvrati ruka na njenu ramenu. - kako ide, draga moj'a? - izvrsno, majko. - drago mi je - nasmijei se cecelia hayden. nije se esto smijeila, ali j'e osmijeh oivio njene bistre plave oi ispod paljivo poelj'ane bijele kose. pitala sam se, ima li mi vremena uiniiti jednu malu uslugu. - to to, majko? - radi se o jednom mladiu, sinu prijatelja tvog oca. zaboravila sam na tvoju izlobu pa sam ga pozvala danas poslijepodne na koktel. vjerojatno e ostati na veeri. - oh, majko! - ree nora oajnikim glasom. - ovo jednostavno nije pogodno vrijeme. isuvie stvari mi je na pameti. - molim te, draga. nora pogleda svoju majku. te tri rijei nisu ostavljale mj'esta prepiranju. tfnato svojoj krhkoj poj'avi cecelia hayden bijae vrsta poput stij'ene. - to je tako pristao mladi - nastavila je. - ratni heroj. ostala su mu jo samo tri dana do povratka na dunost. uvj'erena sam da e ti se svidjeti. rekla sam charlesu da ga, kad stigne, dovede ovamo. nora klimne i okrene se upravo u trenutku kada joj prie Sam, s uzbuenim izrazom na ucu. - on eli umirueg ovjeka. - ne valj'da! - glas j'oj' se isrpuni stravom. - svia mu se. - odgovori ga od toga - molila je. - cak ga nisam htjela izloiti. ne bih ga stavila da mi nij'e trebao neki vei komad kako bih ispunila taj kut. vie i ne radim na taj nain. - nij'e vano. on eli nj'ega. okrenula se i kroz svjetinu pogledala veliku skulpturu od eljeza. ovjek dopola utonuo u tlo, to se oslanja laktom i s jednom rukomnasrcu; izraz agonije krivi 50 mu crte lica. sjetila se svoga ushienja dok je radila na skulpturi, ali joj se sada inila nekako runom. - molim te, same, nagovori ga na neto drugol - a ne, ne nakon to mi je rekao da po prvi put vidi kako je jedan skulptor uhvatio pravi trenutak smrti. zurila je u njega. - stvarno je to rekao? klimnuo j'e. ponovno je pogledala prema kipu, nastojei na nj'emu vidjeti to i profesor. - u redu - ree naposljetku. - dobro, rei 5u mu da ga moe uzeti. barem je to veliki komad, pomisli tjeei se. a na skupnoj izlobi bolje je imati takav nego nekakav mali. posjetitelji ga ne mogu mimoii. jo j'e stajala sa zamilj'enim izrazom na licu kad me dovede njena majka. gospoa Hayden joj takne rame i nora nam se okrene. podigla je lice i ja spazih da je to djevojka koju sam tog podneva ugledao na tvornikom prozoru. oi su joj rasle od radoznalosti i iznenaenja i ja shvatih da je i ona mene prepoznala. - nora, ovo je major luke carey. majore carey, moja ki nora. 3 ratovi su brusila koja ovjek upotrebljava da naotri svoje pohlepe. pogledah j'e i shvatih da sam propao. neke su djevojke kurve, neke dame, a svaki mukarac kadtad dobije jednu koja je oboje. to sam spoznao im sam taknuo njenu ruku. tamnoplave oi bij'ahu j'oj skoro ljubiaste, sakrivene dugim trepavicama, a gusta crna kosa zadizala se i podizala s ela. nj'ena mljena prozima put, zategnuta preko visokih jagodica, i vitka, gotovo djeaka pojava, malih prsiju, pridonosile

su opoj aritmetikoj po 4* 51 remeenosti njfena tijela. all meni je bilo bas dobro. ovo je bilo dokraja. ivot i smrt. skroznaskroz. njena majka je nekamo nestala a ja sam je jo uvijek drao za ruku. glas joj bijae dubok i posjedovae onu paljivo njegovanu izvjestaenost to je svojstvena djevojkama koje pohaaju istone koie. - u to gledate, majore carey? brzo pustih njenu ruku. bijae to kao da gubi dodir s nekom posebnom vrstom stvarnosti, kao da lupa glavom o zid jer se tako dobro osjeca kad prestane bol. - ao mi je - rekoh. - nije bilo namjerno. - kako ste saznali gdje ete me pronai? - nikako. bila je to samo sretna dkolnost. - jeste li vi uvijek sretmi? odmahnuh glavom. - nisam uvijek. spazih kako joj oi prelaze preko traka odlikovanja iia mojoj vojnikoj bluzi. arenih je odhja bilo toliko da bi se moglo okititi malo boino drvce. - barem ste ivi. klimnuh. - rekao bih da nemam prigovora. uspio sam dogurati dovde. - ne vjerujete da ete dogurati i do kraja? bila je to vie tvrdnja nego pitanje. nasmijah se. ta djevojka nije gubila vrijeme. provalila je odmah u sr. - dvaput sam imao sreu - rekoh. - sretan se ne moe biti tri puta. - bojite li se smrti? - cijelo vrijeme. ponovno je pogledala trake odlikovamja. - vjerujem da vas ne bi poslali natrag kad biste im xo rekli. - zacijelo ne - rekoh. - ali ne bih. - zato ne? - mislim da se vie bojim da ne ispadnem kukavica nego da umrem. - to ne moe biti jedini razlog. poeo sam se nelagodno osjeati. nikako nije prestajaia. 52 - moda i nije - priznah. - moda je to zato jer je smrt poput ene koju ve dugo progomte. poehte otkriti je li to jednako toliko loe, odnosno dobro, koliko ste i mislili da ce biti. - je li to sve o emu razmitjate? - upitala je. - smrt? - vec skoro dvije godine nemam vremena razmiljati o bilo emu drugom. - pogledah prema kipu kojeg sam ugledao kad sam ulazio, umiruem ovjeku. osjetih da njene oi slijede moje. - ja sam poput ovjeka u onom kipu. u svakom trenutku u kojem ivim. zamijetih kako na trenutak prouava kip, a zatim me ponovno uze za ruku. osjetih kako drhti. - nisam elio da to zazvui tako odvratno. - nemojte se ispriavati - ree brzo. oi joj sada bijahu tamne, gotovo purpumocrvene, poput krupnih boba groa u vinogradima pokraj sacramenta. - ja tono znam to ste eljeli. - vjerujem da znate. - nasmijesio sam se i pogledao u stranu. morao sam. - znate - rekoh - kad sam prvi put uo za ovaj tulum, pomislio sam da e biti prilino dosadno. jo se jedna burujka igra umjetnosti. - osjetih da je postalo dovoljno bezopasno da joj se okrenem. - ali sam imao predosjeaj da ste prilino dobra. - ona je bolja od toga, luke - odjekne poznati glas iza mene. - ona je vrlo dobra. okrenuo sam se. prolo j'e vie od tri godine otkako sam zadnji put uo taj glas. - profesore belll bio je uzbuen i sretan dok mi je stisiao ruku:

- jo pred par godina luke je bio jedan od mojih djeaka - rekao je nori. specijalizirao je arhitekturu. - graevinarstvo - zareao sam obnovivi meu nama staru raspru. - arhitektura postoji kako bi golubi imali na emu sjediti, a graevina je za ljude. - isti stari luke. - pogledao me u lice i ja mu u oima ugledah zaprepatenje. taj sam pogled vidio ve u oima starih prij'atelja. sitni iskriani oiljci od rap 53 nela na mojoj opaljenoj i ilavoj koi nekalko msu pnstajali djeaku ruiastih obraza koji je otiao u rat. - ne ba isti, profesore - rekoh, mastojei mu olakati brigu. - dug je rat. i cijelo vrijeme dok smo ondje stajali i razgovarali, osj'eao sam kako njena ruka u cmojoj postaje sve topiija i toplija. veera je bila postavljena u vehoj blagovaonici to je preko brijega gledala na zaljev. svi drugi ve bijahu otili. za stolom bijasmo samo nas troje - nora, njena majka i ja. pogledah prema elu stola, gdje je sjedila stara gospoa. doimala se tako savrenom. i sve je drugo bilo kako treba: zidovi bogato obloeni hrastovinom, vehki okrugli stol, svijee to gore na blistavom srebrnom svijenjaku. sjedila j'e uspravna i visoka, i na njoj je bilo neega to me podsjecalo na kaikvu sjajnu elinu otricu. bila je snana i siguma u svoju snagu, na svoj mirni, hladni nain. bili ste svjesni mudrosti to u njoj poiva, premda nikad nije potojala potreba da je dokae. po onome to mi je priao otac, mnotvo bi se ljudi iznenadilo kad bi trebalo poslovati s tom mirnom mladom udovicom, koja j'e naslijedila dva ogromna bogatstva. - moj' pokojni suprug mi je uvijek priao o vaem ocu - nasmijala md se preko stola. - bili su toliko dobri prijatelji. udno je to se nikad prije nismo sreli. utke sam klimnuo. meni to nije bilo tako udno. sve dok se tata prole godine nije povukao, bio je upravitelj pote u malome junokalifornijskom gradiu u kome sam roen. svijetu generala havdena nije pripadao nita vie nego ovaj njegovom. sve to su njih dvojica dijelili bijae sjeanje da su za prvoga svjetskog rata pripadah istom vodu. - va je otac za prvog rata spasio ivot mome suprugu, znate. - uo sam tu priu. ali kad mi ju je priao otac, bilo je obrnuto. podigla je malo zvonce sa stola pred sobom. lagano je zazvonilo. - hoemo li kavu popiti u solariju? 54 ja pogledah noru a ona svoj' sat. - ti i major samo izvolite, majko - ree. - ja u osam sati imam u gradu sastanak. preko lica spoe Havden prijee traak namrgoenosti, a pot?m ga nestane. - zar ba mora, draga? nora ne pogleda majku. - obeala sam samu convinu da u pogledati njegove planove za izlobu moderne skulpture. gospoa Hayden letimino pogleda mene, zatim noru. njen glas je u sebi sadravao najblai mogui prosvjed, ali sam osjeao da vrlo briljivo bira svoje rijei. da li zato to sam ja ondje ili ne, nisam znao. - mislila sam da je to prolost - rekla je. - toliko je vremena prolo otkad si zadnj'i put vidjela sama corvvina. - moram, inajko. na kraju krajeva, sam je doveo profesora belia na moju izlobu. okrenuh se staroj' gospoi. - molim vas, ne uzrujavajte se radi mene, gospoo Hayden - rekoh brzo. - i sam se do osam i trideset moram vratiti u presidio. ako elite, mogu prebaciti vau ker. - ne bih eljela da ikome budem na smetnji - ree nora. - neete biti. vozim vojni automobil, pa ne moram brinuti o potronji benzina. - u redu - rekla je. - dajte mi samo koju minutu da se presvuem. gledali smo je kako odlazi, a kad je vie nije bilo okrenuh se njenoj majci. - imate vrlo talentiranu ker, gospoo Hayden. trebali biste biti vrlo ponosni. - i jesam - odgovorila j'e. a onda joj se u jasnim plavim oima pojavi izraz

radoznalosti. - no moram priznati, ja je uvijek potpuno ne razumij'em. katkad se osjeam posve zbunjenom. ona je toliko drukija od mladih djevojaka mog vremena. pa ipak, nora je jedinica i imala sam je kasno. - rat je. svi smo puno drugaij'i. - besmislica. sluam to cijelo vrijeme - ree otro. - to je besmislica. vaa generacija nije jedina 55 koja se borila u ratu. i mofa; je to inila. isto tako i mladi ljudi generacije mojih roditedja. mogao bih se o tome prepirati, alirnisam eho. - vasa ki je vrlo talentjrana tt ponovihi -iprpfesor bell mi je govorio kako talenat nije uvijek najlaka stvar na svijetu, ni da se razumije, jo manje da se s njom ivi. i njene oi zasjae u oduevljenju. - vi ste drag mladi. nadam se da ete nas ponovno doi vidjeti. osjecam da ete nam biti vrlo korisni. - nadam se. au, ja se vraam onamo preko mora. moda to uinimo kad se rat zavri, pogledala me ravno u oi. - moda e tada biti prekasno. mislim da mi se na licu vidjelo zaprepatenje, jer je njeno oduevljenje poraslo. posegnuh za cigaretm. - ula sam da ste prije mo to ste poli u vojsku, bili mladi arhitekt koji je mnogo obeavao, majore carey. - vama oito ne promakne mnogo, gospoo Hayden. - nastojim da ne, majore carey. bespomonoj udovici vrlo je vano drati otvorene oi. zaustih da prosvjedujem. bespomona udovica, ma nemojte! tada ugledah ,kako se opet smijei i shvatih da me zafrkava. ' i - to ste jo saznali o meni, gospoo Hayden? - prije rata ste zatraili mjesto kod "hayden i'carruthersa". bili su prilino impresiofiirani vama. - vojska je bila jo vde. r - znam, majore carey - rekla je. - znam takmer i vau ratnu biografiju ... podigoh ruku. - potedite me toga, gosppo Hayden. na to ciljate? izravno me pogledala. i - sviate mi se, majore carey rekla je. - u povoljmim okolnostima mogli biste :kod "hayden i carruthersa" bdti potpredsjednik. zapanjeno sam gledao u nju. to bi bio pocetak na vrhu. prilicno dobro za momka koji nakon diplome jo nije imao posao. "hayden i carruthers" bijae jedan od vodecih arhitektonskih koncerna na zfeipadnoj obali. 56 - kako vi to znate, gospoo? - znam.:- irfce mirno. - preteno ja vladam poduzeein. !1 :*:k. j' \\1' - a to smatrate pod "povoljnim okolnostima"? pbgledala je prema vratima 'aipotom ponovno u me ne.'oi joj bijahu jasne i mirne. - mislim da ve znate odgovor. uipravo tada nora se vrati u obu. - nadam se da me niste predugo ekali. - nikako - rekoh. - major i ja smo vrio zanimljivo askali, nora. spazih brzi radoznali pogled to ga je nora dobaci la svojoj majci. spustsih pogled na staru gospou. - puno vam hvala na veeri, gospoo Hayden - rekoh dolino. - nema na emu, uiajore. vi samo razmislite o onome to sam vam rekla. - i hou, gospoo. hvala vam jo jednom.

- do vienja, majore. - 'no, majko - ree nora. glas njene majke uhvati nas na vratima. - nemoj predugo ostati vahi, draga. k^id se smjetala na sjeditu, uhvatih miris norina parfema. to me uznemiri. nije to' bila vrst parfema koja se nosi na poslovni sastanak.!", - kamo? - zapitah. - ulica lower lombard. ja vas ne skreem s puta, zar ne? - ni najmanje. primakla se blie i ja na svoni ramenu osjetih njenu ruku. - je li majka govorila o meni? - ne. - zapravo nisam lagao. - zato? - tako - ree neodreeno. utke smo se vozili du nekoliko blokova. - vi se zapravd ne morate vratiti u presidio do osam i trideset, zar ne? - ne.- rekoh. - a to je s vama? moete li se izvui iz tog svog spoja? odmahnula je glavom. - ne ivie. prekasno je. - okhjevala je. - to ne bi bilo fer.' shvacate, zar ne? 57 - kuim vas savreno jasno. pogledala me. - nije nita takvoga - ree brzo. - nisam nita rekao. zaustavih kola pred semaforom. njegov crveni sjaj pretvori njenu put u plamen. - to ete sada? - upitala je. - ne znam. otii u do kineske etvrri... moda se maliti... - to j'e isti bijeg. svjetlo se promijenilo i j'a ponovno pokrenuh kola. - najii - sloih se. - ali je to i dalje najbolji nain da zaboravim stvari koji poznajem. osjetih kako joj se ruka stie oko moje miice. - je li to strano? - ponekad. kroz svoju jaknu osjetih njene nokte. - htj'ela bih da sam muko! - drago mi je to niste. okrenula se prema meni. - da se vidimo kasnije? na svom rukavu osjetih vrstou njenih malih grudi. znao sam da sam bio u pravu. bila je sve to sam mislio da jest, sve je to bilo spremno da se uzme, ali me ipak neto spreavalo. . - sumnjam - rekoh. - zato? - tako. - sam sebi sam iao na ivce. - nije vano. - meni jest. recite mi. osjetih kako mi j'e u glas uspuzla ij'utita oporost. - znam u ovom gradu barem deset mjesta gdje bih se na brzinu mogao provesti, da je to ono to traim. pustila mi j'e ruku i odmaknula se. ugledah kako joj se u oima nenadano pojavie suze. - oprostite - rekoh. - toliko sam dugo bio odsutan, pa sam se zaboravio ponaati. - ne morate se ispriavati. zasluila sam to. - pogledala je kroz prozor. - ovdje skrenite. to je na sredini idueg bloka. skrenuh kola uz rub ceste. - imate jo tri dana dopusta? 58 - taiko je - rekoh. - hoete li me nazvati? - sumnjam. idem malo pecati dolje u la jollu. - mogla bih doi dolje.

- sumnjam da bi to bilo mudro. - oh! vi ondje imate djevojku? nasmijah se. - bez djevojke. - zato onda ... - zato to se vraam natrag u rat - rekoh grubo. - zato to ne elim nikakvih veza. ne elim razmiljati o niemu drugom osim kako dogurati do idueg dana. znam previe momaka koji su izgubili sva svoja sutra osvrui se za sobom. - vi se bojite. - vraki ste u pravu. to sam vam ve rekao. njene su suze sada bile prave. polako su joj se kotr ijale niz obraze. poloih ruku na njeno rame. - gledajte, smijeno je - rekoh njeno. - trenutno je sve tako zajebano. moda jednog dana, kad zavri rat. dogurao ... prekinula me. - ali i sami ste rekli da nitko nij'e tri puta sretan. - tako to nekako jest - priznah. - tada vi zapravo i ne vjerujete da ete me nazvati. ikada - u njenu glasu bijae udna tuga. - cini se da vam se neprekidno ispriavam. oprostite. trenutak je gledala u mene, onda izie iz auta. - ne volim rastanke. nisam imao prilike odgovoriti jer je ne okrenuvi se potrala stubama. zapalio sam cigaretu i promatrao j'e kako pritie kuno zvonce. poslije trenutkadva stie neki mukarac i uvede je unutra... kad sam se oko tri ujutro vratio u hotel, pod vratima bijae poruka: molim vas da me ujutro nazovete kakp bismo nastavili razgovor. potpisala se cecelia havden. ljutito zguvah poruku i bacih je u ko za smee. ujutro sam otiao dolje u la jollu ne zamarajui se nazivanjem. 59 d tjedan dana kasnijevraao samse u australiju i rat. da sam ikada ponuslio kako stara gospoa epi ekajui da je nazovem, samo foih se zavaravao. bilo je nekdh stvari koje nisu mogle ekati. idueg dana nazvala je sama corwina. 4 - gospoo Hayden - ree sam corvvin uavi u sobu gdje ga je cekala staria. nadam se da me niste predugo ekali. - nipoto, gospodine corwin - odgovorila je kratko. - molim vas, sjednite, utonuo je u stolicu i radoznalo je pogledao. sve otkako ga je tog jutra nazvala, pitao se zato ga eli vidjeti. odmah je presla na stvar. - noru su predloili za nagradu za kiparstvo eliofheimove zaklade. , :; sam je pogleda s novirn i nenadanim tovanjem. bilo je o tome glasina, 'al^ su se imena predloenih strogo uvala, pogotovu jev' se nagradal sada prvi put dijelila nakon poetka rata. ' - odakle to znate? - zapitao je zavidno. ak ni on nije mogao doi ni do kakve vijesti. - nije vano - rekla je ustro.- bitno je da znam. - dobro. neobino mi je drago zbog nore. nadam se da e je dobiti. ona to zaisluuje. - zbog toga sam vas i htjela vidjeti. elim biti sigurna da e je stvarno dobiti. sam je gledao u nju i utio. - novac ponekad moe biti straan hendikep - nastavila je gospoa Hayden. pogotovu u umjetnosti. eljela bih se pobrinuti da bogatsvo moje keri ne utjee nepovoljno na njene izglede. - uvjeren sam da nece, gospoo Hayden. suci su iznad takvih stvari. - nitko nije iznad ovakvih ih onakvih predrasuda - rekla je zakljuno. - u ovom mi se trenutku ini

60 da je cijeli liberalni umjetniki svijet orijentiran mjevo. gotovo sve to je postigao netko izvan njih, automatski se odbacuje kao burujsko i nepotrebno... - da vi to prihno ne pojednostavljujete? - stvarno? - usprotivila se gledajui ravno u njega. - kaite vi meni. skoro svaku vehku umjefcniku nagradu u toku nekoliko proteklih godina osvojio je umjetnik koji je bio barem usko povezan s njima. sam najprije ine odgovori. bila je gotovo u pravu. - recimo da se slaem s vama... no ja jo uvijek ne vidim to bi se moglo uciniti. emofheim se ne moe kupiti. - ja to znam. ah oboje shvaamo da nitko nije imun na utjecaje, na sugestije. sucd su samo ijudi. - odakle da ponem? morao bih nekoliko vanih ljudi natjerati da me sluaju. - neki dan sam u san simeonu razgovarala s billom hearstom - ree ona. - duboko je osjeao da nora zasluuje nagradu. utio je da bi to bila pobjeda za amerdkaniizam. sada je to poelo dobivati smisao. odmah je trebao znati odakle je stigla njena obavijest. - hearst bi mogao biti koristan. tko jo? - va prijatelj profesor bell, na primjer - rekla je. - a hearst je u chicagu ve razgovarao s bertieom mccormickom. i ovaj je vrlo zainteresiran. ako malo napregnete misli uvjerena sam da e se nai i mnotvo drugih. - to bi iziskivalo puno posla. sada je veljaa, dakle imamo manje od tri mjeseca do proglaenja nagrade u svibnju. sve do tada ne moemo biti sigumi. 2ena podignu sa stola hst papira. - vaa plaa u novinama je oko etiri i pol tisue. uz to za lanke u casopisima i tota drugo prosjecno zacadite otprilike jo dvije tisue dolara. - pogledala ga je. - to ba i nije puno novaca, zar ne, gospodine corvvine? sam odmahnu glavom. - nije previe, gospoo Hayden. - imate sikupe ukuse, gospodine corwine - nastavila je. - posjedujete zgodan stan. dobro ivite, premda ne potpuno u granicama svojih mogunosti. za pro 61 lih nekoliko godina zaduili ste se prosjeno neto vie od tri tisue dolara godinje. nasmijeio se. - ne brinem previe zbog svojih dugova. - ja to shvaam, gospodine corwine. ja razumijem da se dobar dio tog novca nikad ne vrati gotovinom ve uslugama. idem li isuvie daleko ako pretpostavim da vaa cjelokuipna zarada iznosi blizu deset tisua godinje? odmahnuo je glavom. - niste otili suvde daleko. stavila je list papira natrag na stol. - spremna sam vam platiti deset tisua dolara za vau pomo u osiguravanju nagrade eliofheim za moju ker. ako je ona dobije zakljuit emo desetgodinji ugovor koji e vam jamiti dvadeset tisua godinje i deset posto od njenih bruto zarada. sam je brzo raunao. kako nora danas brzo stvara moi e, ako osvoji nagradu, zaraivati izmeu pet i deset tisua godinje. - neka bude pedeset posto. - dvadeset pet - rekla je brzo. - naposljetku, moja ki mora platiti jo i izlobene pristojbe. - samo trenutak, gospoo Hayden. ovo je malo prebrzo za mene. pogledajmo da li ja dobro shvaam ono to govorite. vi me unajmljujete kao agenta za tisak, koji e nori pomoi da dobije nagradu eliofheim? - tako je, gospodine corwine. - i ako ona dobije nagradu, mi emo zakljuiti sporazum po kojemu u ja postati njen osobni zastupnik, agent, menader ili togod drugo u razdoblju od deset godina? za to u biti plaen dvadeset tisua godinje i dvadeset pet posto od bruto zarada njena rada?

gospoa Havden ponovno khmnu. - to ako ne dobije nagradu? - tada ba ne bi imalo puno smisla sklapati sporazum, zar ne, gospodine corwine? - ne, naravno da ne bi - rekao je. pronicavo ju je pogledao. - ako sklopimo sporazum tko e plaati jamstvo? - moja ki, naravno. 62 - moglo bi se dogoditi da ne zaradi dovoljno da joj se to isplati. - sumnjam da bi je to brinulo - nasmijei se stara gospoa. - nora je i sama bogata ena. njen prihod od obiteljskog trusta iznosi vie od stotinu tisua godinje. sam se zablenu u nju. znao je da nora ima novaca, ali nikada nije pretpostavljao da bi to bilo i blizu toj svoti. - zanima me jedno, gospoo Hayden. jeste li vi o ovome razgovarali s norom? klimnula je. - naravno, gospodine corwine. ne bih ja s vama o tome razgovarala da nemam norin puni pristanak. sam duboko uzdahne. trebao je to znati. ipak se nije mogao suzdrati a da ne izrekne jo jedno pitanje: - zato nije ona osobno sa mnom razgovarala? - nora je drala da bi bilo bolje kad bismo najprije vi i ja raspravili o tome odgovori stara gospoa. - da se vi niste sloili, u tom sluaju ne bi bio poljuljan va odnos. sam klimnu. - shvaam. - nespretno je posegnuo za lulom u svom depu, a onda je zamiljeno stavio u usta. - vi, naravno, obje shvaate da e, ako ja preuzmem ovaj posao, moja odluka o svim poslovima biti konana. - nora visoko cijeni i vae potenje i vau otroumnost, gospodine convine. - upravo ste zakljuili posao, gospoo Hayden. - nora e biti vrlo sretna. - gdje je ona? postoji mnotvo stvari o kojima emo morati porazgovarati. - rei u charlesu da je pozove - ree gospoa Hayden. - vjerujem da je u ateljeu. pritisla je dugme i na vratima se pojavio batler. zamolila ga je da pozove noru i ponovno se okrenula samu. glas joj bijae varljivo prijazan. - i ja sam vrlo sretna, gospodine corwine. bit e mi vrlo velika olakica to znam kako uz mene jo netko brine o norinoj dobrobiti. - moete biti uvjereni da u uiniti najbolje to mogu, gospoo Hayden. 63 - sigurna sam da hoete - rekla je. - ne elim se pretvarati da uvijek razumijem svoju ker. ona posjeduje snanu volju. ja ne odobravam uvijek njeno pona anje. sam nije odgovorio. samo je sjedio pukajui svoju lulu i gledao je. pitao se koliko ona zapravo zna o nori. njena slijedea izjava razjasni kako postoji vrlo mak stvari koje ona ne zna. - mislim da bi me se zbog puno stvari moglo proglasiti staromodnom - reikla je napola se ispiiavajui. - ah ponekad moja ki djeluje.... da tako kaem... prilino smueno. sam ju je trenutak paljivo proucavao. - smijem li govoriti otvoreno, gospoo Hayden? klimnula je. - nadam se da ete me razumjeti: ja noru niti ne branim niti je osuujem. pri tome je najvanije da vi i ja shvatimo o emu govorimo. promatrala ga je jednako pozorno kao i on nju ma loprije. - molim vas, nastavite, gospodine corwine. - nora nije obina osoba - rekao je. - ona je vrlo nadarena, moda je genije. ne znam. ivano je napeta, bolesno senzibilna i izuzetno osjetljiva. potreban joj je

seks kao nekim ljudima alkohol. - nastojite li vi to meni na uljudan nain rei da je moja ki nimfomaeaka, gospodine corwine? - ne nastojim, gospoo Hayden - rekao je paljivo birajui rijei. - nora je umjetnik. ona u seksu pronalazi i odreeni stimulans i bijeg. jednom mi je rekla kako joj to pomae da se priblii ljudima, da sazna vie o njima, da ih bolje razumije. jo ga je uvijek promatrala. - jeste li vi i nora...? - ostavila je da pitanje visi u zraku. bez okolianja je susreo njene oi. klimnuo je bez rijei. ona lagano uzdahnu i spusti pogled na svoj stol. - hvala vam na vaoj iskrenosti, gospodine corwine. nisam namjeravala zabadati nos u vae osobne odnose. 64 - s tim je ve due vremena svreno - rekao je. - shvatio sam kad je zadnji put dola do mene. - je li se to dogodilo pred oko est mjeseci? ba negdje oko njene prve izlobe? klimnuo je. - bila je prilino uznemirena. prije toga je plakala. ini mi se da je mladi major, koji ju je dovezao, bio s njom prilino grub. - major carey - rekla je. - povjerovala sam da je vrlo ugodan mladi. , - rekao je neto to ju je uzrujalo. u svakom sluaju, pola sata nakon to je stigla poslao sam je taksijem kui. - udila sam se to je te noi dola kui tako rano ... htjela bih vas zamoliti za jednu uslugu, gospodine corwine. - stojim vam na usluzi, gospoo. - nora visoko cijeni vae miljenje. pomozite mi... pomozite mi da je sauvam od neprilika. - nastojat u, gospoo Hayden. za dobro sviju nas. - hvala vam - rekla je. najednom se doimala vrlo umornom. zavalila se u stolici i zatvorila oi. - katkad pomislim da bi za nju bilo najbolje da se uda. moda bi se tada promijenila. - moe biti. - u sebi je sam znao bolje. djevojke poput nore nikad se ne mijenjaju, udavale se ili ne. sjedili su bez rijei sve dok u sobu nije ula nora. - gospodin convin se sloio s naim prijedlogom - ree njena majka. nora se nasmijei i isprui svoju ruku. - hvala ti, same. - nemoj mi zahvaljivati - rekao je. - mogla bi poaliti prije nego cijela stvar bude gotova. - okuat u svoju sreu. - u redu - rekao je. glas mu bijae ustar i sluben. - dakle, na emu trenutno radi? - spremam se za izlobu to je u travnju prireuje arlene gately. - prekrii je. - zato zaboga? 5 kamo ijubav ode 65 - ne moemo to sebi priutiti. - ali ja sam o