Kako Je Nastao IIonI Rat. Dragan
description
Transcript of Kako Je Nastao IIonI Rat. Dragan
Univerzitet u Sarajevu
Filozofski fakultet
Odsjek za historiju
Umjetnost i arhitektura stare Grčke
seminarski rad
mentor: student:
prof.dr. Salmedin Mesihović Gabriela Marić
viši.ass. Amra Šačić, MA
Sarajevo, 2015.
Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................3
Počeci grčke umjetnosti..............................................................................................................4
Arhajsko slikarstvo i vajarstvo....................................................................................................5
Vajarstvo klasičnog perioda........................................................................................................8
Umjetnost helenističkog doba.....................................................................................................8
Grčka arhitektura – počeci..........................................................................................................9
Arhajski period..........................................................................................................................10
Klasični period ili Helensko razdoblje (650-323. p.n.e.)..........................................................11
Helenističko razdoblje...............................................................................................................12
Zaključak...................................................................................................................................13
Slike..........................................................................................................................................14
Literatura...................................................................................................................................18
Malo bolje definirati nayiv poglavlja, prvo imate Arhajsko slikarstvo i vojarstvo pa onda opet arhajsko doba. Malo bolje definirati nazive poglavlja
2
UvodTema ovog seminarskog rada je „Umjetnost i arhitektura stare Grčke“. Rad je podijeljen u
nekoliko cjelina radi preglednosti i lakšeg shvatanja same teme, jer rad obuhvaća dvije veoma
kompleksne cjeline iz povijesti antičke Grčke. Rad je podjeljen u osam poglavlja, a pri
pisanju rada korištena je tematska metoda, a unutar nje kronološka metoda. (odlično, samo
svaki pasus morate uvući opcijom tab)
Grčka civilizacija, uopće, je izuzetno posebna i jedinstvena. Posebno se cijenila ljubav prema
ljepoti, a čovjek se smatrao „mjerom svih stvari“. Grci su prvi stvorili norme i pravila, koja su
se generacijama prenosila i uvijek prihvatala kao istinske vrijednosti.Zaključuje se da je grčka
civilizacija poseban utjecaj ostavila i na današnji- moderni svijet.
Počeci grčke kulture uopće, pa tako i arhitekture, vežu se za razdoblje mikenske civilizacije,
kada nastaju prvi utvrđeni gradovi, prva monumentalna arhitektonska djela, među kojima se
ističu Lavlja vrata na Mikeni. Iako se doprinos grčkog slikarstva općoj kulturi ne može
prikazati, jer je tek mali dio djela sačuvano, grčko slikarstvo je itekako značajno i taj značaj se
ponajviše ogledao u oslikavanju glinenih vaza.Kada je riječ o kiparstvu kod Grka, posebno je
potrebno istaći da je ono zauzimalo veću ulogu nego arhitektura i slikarstvo.
Grčka arhitektura prepoznatljiva je po hramovima klasičnog doba, te se tako nastavlja planski
podizanim gradovima i svetištima helenističkog razdoblja. Kada je riječ o karakterističnim
grčkim građevinama, tu se izdvaja kameni hram na stupovima, koji se posvećuje bogu ili
božici zaštitniku polisa. Stari Grci razvili su tri glavna arhitektonska stila ili reda koji
određuju izgled hrama, a to su, dorski, jonski i korintski stil.Za, vjerovatno, najljepši primjer
starogrčke arhitekture klasičnog razdoblja važi atenska Akropola, tj. cijeli kompleks hramova
koji su podignuti na toj lokaciji.
Problematika kojom se bavi ovaj rad je u znanstvenoj literaturi vrlo obrađen i istražen.
Osnovna literatura u ovom seminarskom radu su knjige „Istorija umjetnosti“ Horst
Woldemar Jansona, kao i knjiga „ Stara Grčka“ autora Struve i Kalistova. Gdje su Vam ostali
radovi poput Branko Gavela, Michael Norris,, Konrad H. Kinzl itd?
Cilj rada je predstaviti umjetnost i arhitekturu stare Grčke, kroz njene faze razvoja i
usavršavanja kroz stoljeća, predstavljajući najbitnije karakteristike i odlike datih perioda. Na
temeljima arhitekture i umjetnosti stare Grčke može se uočiti da počiva današnji svijet, koji je
3
adaptirao sve bitnije odlike i elemente ovog perioda, napose u arhitekturi. *dobro, uvod
solidan
Počeci grčke umjetnosti
Grčka civilizacija svoje postojanje kruniše oko četiri stotine godina, od 1100. do 700. g. p. n.
e. Naravno, malo se zna o počecima grčke civilizacije, ali ono što ostaje poznato i iz tih
vremena jesu olimpijske igre, osnivanje određenih gradova.
Što se umjetnosti tiče, u to vrijeme je dostignut vrhunac ( koje vrijem?), što se tiče
geometrijskog stila koji je najstariji grčki stil u umjetnosti. (ljepše formulisati rečenicu) Do
nas ( ne smijete koristi prvo lice) je geometrija došla sa grnčarija i sitne skulpture. Na samom
početku grnčarija je bila ukrašena samo trouglovima, koncentričnim krugovima, šahovskim
ornamentom, a kasnije se javljaju i životinjske pa i ljudske figure, dok mnogo kasnije se
počinju javljati složenije scene. (fali fusnota)
Grčka geometrija ( u kontekstu antičke historije nepravilan izraz, valjda geometrijski stil,
geometrija je dio matemtike) nije bivala pronađena samo u Grčkoj, nego i u Italiji, na
Bliskom istoku, što znači da su je grčki trgovci prenosili iz države u državu. Oni su već bili
prihvatili feničansku abecedu koju su stavljali na svoje grnčarije.
U ovom periodu slikarstvo i vajarstvo nisu imali nekog utjecaja na umjetnost što se mijenja
oko 700. g. p. n. e. kada dolazi do tzv. orijentalizirajućeg stila.1U ovom stilu je izražen utjecaj
iz Egipta i sa Bliskog istoka i tada grčka civilizacija u svoju umjetnost unosi orijentalne
motive.
Promena postaje sasvim očigledna ako uporedimoveliku amforu (sud za čuvanje hrane sa dva
uha) izEleuzine sa dipilonskom vazom starijom stogodina. Geometrijski ornament nije sasvim
iščezno,ali je ograničen na periferne zone - nogu, uha, iobod; novi krivolinijski motivi - kao
spirale, prepleti,palmete i rozete –padaju svuda u oči; na ramenu amfore vidimo friz od
životinja u borbi, koji potiče iz repertoara umetnosti Bliskog istoka.2 ( žutom bojom
naznačene gramatičke greške)
1 Janson, 2008. 78. ( font fusnota mora biti TNR)2Isto, 2008. 78.
4
Arhajsko slikarstvo i vajarstvo
Prethodne faze tzv. geometrijska i orijentalizirajuća su dovele do sljedeće, a to je arhajska,
koja traje od kraja VII st. p. n. e. do otprilike 480 g. p. n. e, odnosno do vremena slavnih
pobjeda nad Perzijancima kod Salamine i Plateje.U ovom periodu dolazi do procvata grčke
umjetnosti, ne samo što se tiče grnčarije, nego i vajarstva i arhitekture. (fali fusnota)
Dopuniti tekst iz knjiga :
BURY – MEIGGS 2008. John B. Bury, Russell Meiggs, Istorija Grčke, prva knjiga,
Beograd, Zavod za ud BARRINGER – HURWIT 2005.: Judith M. Barringer, Jeffrey
M. Hurwit, Periklean Athens and its Legacy, University of Texas Press žbenike.
BUDIN 2004.: Stephanie Lynn Budin, The Ancient Greeks, New Perspectives, ABC
CLIO, Santa Barbara, California.
Ovaj period, zapravo, karakterizira želja da se gradi i vaja u kamenu, a prije toga je to bilo
prisutno u drvetu. Što se tiče arhajskih vaza, one su najčešće manje od onih koje su njima
prethodile, a koje su se koristile kao nadgrobni spomenici.U ovom periodu dolazi i do potpisa
na vazu od strane onoga ko ju je radio, što prethodno nije bilo.
Dalje, motivi po kojima se orijantalizirajući stil razlikovao od geometrijskog, jesu i životinje u
borbi, krilata čudovišta, prizori borbe. Potrebno je istaći da su ovi motivi uglavnom ušli u
Grčku preko rezbarija u slonovači i radova u metalu, uvezenih iz Fenikije i Sirije u kojima je
prisutan mezopotamski i egipatski utjecaj.
Razlika izmedu orijentalizujućih i arhajskih vaza jeste razlika u slikarskoj disciplini. Na
Amfori iz Eleuzine figure su prikazane delom kao tamne siluete, delom u obrisima, ili
kombinacijom jednog i drugog. Pred kraj VII veka antički slikari vaza rešili su ovu
nedoslednost prihvatajući stil crnih figura, što znači da je cela kompozicija data u crnim
siluetama na pozadini od crvenkaste gline; unutrašnji detalji urezani su iglom, a belo i
purpurno dodati su preko crnoga da se istaknu pojedini delovi. Odlike ove procedure, koja
favorizuje dekorativni, dvodimenzionalni efekat.3
Dopuniti iz : GAVELA 2002.: Branko Gavela, Istorija umetnosti antičke Grčke, Beograd, Naučna KMD
3Janson, 2008. 80.
5
Dalje, u arhajskom periodu, bila su slikana i ljudska tijela, muška i ženska. Muško tijelo
nazivamo Kuros (mladić), a žensko Kora (djevojka). I uvijek je muško tijelo, odnosno Kuros
prikazan nagim, a žensko tijelo Kora obučena.Ljudska tijela su izrađivana tokom cijele ove
faze, i na nekima je bilo i ispisano ime umjetnika koji je načinio tijelo ili, pak, posvete raznim
božanstvima. Što se tiče mikenskih čuvarskih figura, i one se razlikuju od istih iz prethodnog
perioda iako su vajane u visokom reljefu na ogromnoj kamenoj ploči, a ta ploča je tanka i laka
u poređenju sa blokovima koji se nalaze oko nje. ( fali fusnota)
Gradeći kapiju, mikenski arhitekt ostavio je jedan prazan trouglast prostor iznad nadvratnika,
iz straha da bi težina zida mogla da ga slomi, a onda je popunio prazninu srazmerno lakom
reljefnom pločom. Tu, dakle,imamo novu vrstu vajanja vezanog za arhitekturu- delo koje čini
celinu sa građevinom, a ipak je posebno celovito delo, a ne izmenjena površina kamenog
bloka. I ovo je nazvano zabat. A njegova karakteristika jeste ta da su tela na njemu jako
zasečena da bi se izdvojila.4
- Kako su historijski događaji iz ovog razdoblja utjecali na umjetnost? Malo više
historijskog pristupa.
U ovom periodu postoji i dva stila, tzv. stil crnih figura i stil crvenih figura. Stil cmih figura
koji je, kako smo ranije videli, u keramičkom nastao u VII veku, skoro sasvim je potisnuo
slikarsku tehniku kontura. Tehničku novinu koja je uvedena u VI veku predstavljalo je
veštačko bojenje gline u cilju dobijanja jačeg kontrasta boja na pozadini i na slici. U Korintu
je površina posude pokrivena narandžastom bojom, a u Atini su sirovoj glini dodavali
materiju koja je površini posude davala crvenkasti ton. Time se znatno pojačavao dekorativni
efekat vaza.5
Ovdje je zanimljivo što ostaci ranijeg vremena u kojima su preovladavali ornamenti i
predstave životinja ustupaju mjesto figuralnim scenama. Također, iščezava i sistem rasporeda
figura u paralelnim horizontalnimpojasevima, a crne siluete su slobodno razmještene po
zidovima i jasno su izražene na svijetlim površinama.
Majstori vaza sa crnim figurama u potpunosti su ovladali riznicom grčkih narodnih priča i
znali su ne samo da ih prepričaju živo i uz dodavanje interesantnih detalja nego i da uporno
rade na stvaranju umetničkih likova bogova i heroja.6
4Janson, 2008. 86.5Struve i Kalistov, 1959. 485.6Struve i Kalistov, 1959. 485.
6
Ovdje se uočava da su majstori nastavljali raniju umjetnost, ali potrebno je istaći da su
dodavali i likove iz stvarnog života kao što su crnci, starci, djeca, pastiri, radnici,
zemljoradnici, sluge, gospoda, itd.Visok stepen u razvoju stila crnih figura u Atici postigao je
majstor Eksekija. Njegove kompozicije slobodno su razmeštene na prostoru koji im
jenamenjen; poze su pune života, a silueta postiže maksimalnu jasnocu iekspresivnost.7
Stil crvenih figura je našao svoje mjesto u grčkoj umjetnosti, jer su siluete crnih figura bivale
vezane za konvencionalnost i nisu dozvoljavale otkrića koja se mogu primijeniti u praksi.
Oko 530 g. p. n. e. tehniku crnih figura zamjenjuje tehnika crvenih figura. Ovdje je važno
istaći da je ostao isti dekorativnih efekat vaza koji se zasnivao na kontrastu dva tona, crnog i
crvenog. S tim da umjesto crnih figura na crvenoj podlozi, sada se javljau crvene figure na
crnoj podlozi. (Fali fusnita)
Proces dekorativnog bojenja na posudama započinjao je, kaoi kod tehnike crnih figura,
skiciranjem na čistoj površini, s tom razlikom štosu konture figure obeležavane bojom, a ne
urezanim linijama. Zatim su lakom premazivane ne samo figure, već i prostori posude na
kojima nije bilo crteža,tako da su se figure na toj pozadini isticale kao svetle siluete. Pomoću
linijakoje su pravljene istim gustim ili nešto razređenim lakom svetle siluete raogle bivale
podvrgnute daljoj obradi, čime su se pred umetnicima otvarale nove mogućnosti u pogledu
konstrukcije figura i razvitka crteža.8
Čitavo poglavlje urađeno samo na osnovu 2 knjige, bez ikakvog historijskog koncepta!
Vajarstvo klasičnog perioda
U ovom periodu najveći broj ostvarenja što se vajarstva tiče čine skulpture muškaraca, jer je u
to vrijeme u Grčkoj peovladavao ideal atletske ljepote. Oni koji su bivali pobjednici na
olimpijskim igrama su imali pravo da svoje statue postave u centru grada, tako da su se s tim
u vezi i vajari orijentirali na muško atletski razvijeno tijelo.
Tokom prvih decenija V veka p.n.e. razvila se uz blizini Atine škola zasnovana na obradi
bronze. Ova tehnika, kod koje se koristi voštani model, pružila je vajarima mogućnost da u
mekom materijalu voska izvedu i najsitnije detalje.
7Isto, 1959. 485.8Isto, 1959. 486-487.
7
Iz ove škole izašla su izuzetna ostvarenja kojima su vajari, sad bez borbe sa tvrdoćom
mermernog bloka, prikazali pokret i životni polet ljudske figure.9
Poglavlje izuzetno loše urađeno! Niste naveli ko su najpoznatiji kipari ovog razdoblja, koja su
najpoznatija djela, ko je finasirao gradnju objekasta poput Zeusovog hrama u Olimpiji,gradnja
Akropolja, kakva je bila politička klima u Ateni prilkom gradnje. To je stil koji je proslavio
Grku , temelj umjetnosti, a Vi nemate niti jednu fusnotu. Poglavlje dopuniti iz literature :
1. BURY – MEIGGS 2008. John B. Bury, Russell Meiggs, Istorija Grčke, prva knjiga, Beograd,
Zavod za udžbenike.
2. STRUVE – KALISTOV 2006.: V. V. Struve – D. P. Kalistov, Stara Grčka, Beograd,
BOOK&MARSO.
3. GAVELA 2002.: Branko Gavela, Istorija umetnosti antičke Grčke, Beograd, Naučna KMD.
4. NORRIS 2000.: Michael Norris, Greek art, From Prehistorical to Classical, The Metropolitan
Museum, New York.
5. JANSON 1975.: H. W. Janson, Istorija umetnosti, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd.
6. BOARDMAN – GRIFFIN – MURRAY 1999.: John Boardman, Japser Griffin, Oswyn Murray,
Oksfordska istorija Grčke i helenističkog svijeta, Beograd, Clio.
7. BOARDMAN – GRIFFIN – MURRAY 1986.: John Boardman, Japser Griffin, Oswyn Murray, The
Oxford History of the Classical World, Oxford University Press.
8. KINZL 2006.: Konrad H. Kinzl, A Companion to the Classical Greek World, Blackwell Publishing.
9. BARRINGER – HURWIT 2005.: Judith M. Barringer, Jeffrey M. Hurwit, Periklean Athens and its
Legacy, University of Texas Press.
10. BUDIN 2004.: Stephanie Lynn Budin, The Ancient Greeks, New Perspectives, ABC CLIO, Santa
Barbara, California.
9Vajarstvo klasičnog perioda, http://www.znanje.org/i/i24/04iv01/04iv01261518/klasicni.htm, dostupno: 25.02.2015. ( dodati još vrimreme korištenja stranice)
8
Umjetnost helenističkog doba
Posle poraza kod Hajroneje (338 p.n.e.) Grci su pali pod vlast Makedonskog carstva i za
Grčku je otpočeo period političke i kulturne krize. Kulturni i umetnički život preselio se u
gradove osnivane izvan grčkog poluostrva: Aleksandriju u
Egiptu, Pergam i Antiohiju u Maloj Aziji, Rodos na Egejskom moru.
Naslednici Aleksandra Velikog koji su međusobno podelili ogromno carstvo uspostavili su u
tim gradovima umetnička središta, danas poznate kao aleksandrijska, pergamska, rodoska
škola.10
U helenističkom periodu kultura i umjetnost odražavaju ideje filozofa Aristotela, učitelja
Aleksandra Makedonskog. U Aristotelovom vrijednosnom sistemu visoka mjesta zauzimaju
čovjekova čulna iskustva u spoznaji stvarnosti i samog sebe.Aleksandar Veliki je proširio
grčku umjetnost sve do Dalekog istoka, a koja je imala utjecaja na kasnija razdoblja
umjetnosti u mnogim kulturama i civilizacijama.11
Grčka arhitektura – počeci
Grci su bili prvi narod u istoriji koji je opširno pisao o svojim umetnicima, a te njihove
izveštaje revnosno su skupljali Rimljani, koji su ih preneli i nama. Iz tih spisa saznajemo ( ne
smijete kosristi prvo lice) šta su sami Grci smatrali za svoja najveća ostvarenja u arhitekturi,
vajarstvu i slikarstvu. Ta pisana svedočanstva pomogla su nam da identifikujemo neke čuvene
umetnke i spomenike, ali mnoga se odnose na dela od kojih danas više nema vidljivog traga,
dok druga dela, koja su sačuvana i koja nas zadivljuju kao najveća remek-dela svog vremena,
nisu uopšte spomenuta.12
10Skulptura helenističkog perioda, http://www.znanje.org/i/i24/04iv01/04iv01261518/helen.htm, dostupno: 26.02.2015. . ( dodati još vrimreme korištenja stranice)11Norris, 2000. 38. /dobro)12Janson, 1962. 76.
9
U historiji arhitekture primarno mjesto imaju spomenici antičke Grčke. Posebno su grčki
redovi, kao sistemi koji kodificiraju oblike, imali bitnu ulogu u stilskim izrazima zapadne
arhitekture. Mnogi autori, nakon16. stoljeća, smatraju da se razlikovna obilježja koja najbolje
određuju zgrade, temelje na dorskim, jonskim i korintskim redovima, što formira osnovni
oblik umjetnosti građenja. (fali fusnota)
Grčka je imala poseban utjecaj na Rim, posebno sa hramovima. Rim je posudio sistem
redova, ali u primjeni sa naglaskom više na njihov dekorativni nego na strukturni aspekt.
Kasnije je Grčka mijenjala cjelokupnu historijsku perspektivu, s tim da su se arhitektonski
redovi zadržali, dok su se materijali od kojih su objekti bili građeni bili dosta podložni
promjenama, jer vremenom funkcije zgrada su se mijenjale prema prirodi i zahtjevima ljudi.
(fali fusnota)
Grčka arhitektura velikog značaja se vjerovatno počela razvijati mnogo prije sredine VII
vijeka, s tim da je do tog perioda uglavnom korišteno drvo, pa od njih nije sačuvano ništa
osim temeljanekih građevina. Nastojanje da se gradi i vaja u kamenu, kako bi to djelo bilo
trajno, je vjerovatno najvažnija nova ideja koja je osvojila Grčku u toku orijentalizirajućeg
perioda. (fali fusnota)
Najraniji tragovi arhitekture u Grčkoj je period neolitika. Odnosi se na mjesto u Tesaliji. Selo
je sadržavalo oko dvadeset usko grupiranih, ali nezavisnih kuća (tj, bez reda kuće). Svaka od
njih se sastojala od najviše tri prostorije, postavljene zajedno s neregularnim konturama zida.
Ove sobe mogu biti u rasponu od nešto više od 1 kvadratnog metra. Temelji su bili od kamena
a zidovi su bili, ili od pletera i lijepe gradnje (trstike i blata) ili možda blata opeke. Krovovi su
bili sastavljeni od trstike. Samo vidljiv kućanski objekti su bila fiksna ognjišta, smještena u
centru soba ili zida (koji se ne čini kao briljantna ideja ako su zidovi bili od pletera i žbuke).
Ognjišta su, najvjerovatnije, korištena za grijanje kuće i za zagrijavanje hrane.13 (dobro)
Grčka se posebno posvetila stupovima i trijemovima, te je na taj način utvrdila arhitektonski
dekor na temelju oblikovanja friza, metope i timpanona. S druge strane, manje se posvećivalo
pažnjena razvoju unutrašnjih prostorija, u slučaju kada nisu imali ulogu u funkciji hrama, gdje
je prostorija naosa dizajnirana isključivo kao kuća za kip božanstva.
13Budin, 2004. 316.
10
Grčko ostvarenje u arhitekturi poistovećivano je još iz vremena starog Rima sa stvaranjem
triju klasičnih arhitektonskih redova, dorskog, jonskog i korintskog. U stvari, postoje samo
dva, jer je korintski samo jedna varijanta jonskog. Dorski (nazvan tako jer mu je postojbina
grčko kopno) s pravom može nositi naziv osnovnog reda, jer je stariji i jasnije definisan nego
jonski, koji se razvio na egejskim ostrvima i na maloazijskoj obali.14
- Poglavlje nema historijski kontekst. Dipuniti :
BURY – MEIGGS 2008. John B. Bury, Russell Meiggs, Istorija Grčke, prva knjiga,
Beograd, Zavod za udžbenike.
Arhajski period
Arhajski period obuhvata vrijeme od 8.st. do oko 500. g. pr.n.e. U ovom vremenu, u
umjetničkom smislu, prednost je imala maloazijska Grčka, ali se i u matici zemlji, Korintu i
Atici, odvija značajna umjetnička djelatnost. Kada je riječ o skulpturi, pojavljuju se
monumentalne statue, a u slikarstvu bogato ukrašavanje keramike.
Arhitektonski ostaci iz vremena su malobrojni i sve se veže za hramove dorskog stila (Herin
hram u Olimpiji još sadrvenim stupovima, 8.st., hram u Selinuntu 7.st., Apolonov hram u
Korintu 7.st., Zeusov hram u Sirakuzi).Ostataka jonskih hramova iz ovog vremena nema, ali
prema brojnim historijskim izvorima zaključuje se da su se gradili u maloazijskim gradovima
Samosu, Miletu i Efezu.
- Gdje su Vam fusnote, ne smijete imati čitava poglavlja bez fusnota! To je plagijat!
Klasični period ili ( ne ili već i) Helensko razdoblje (650-323. p.n.e.)
Rana helenska arhitektura imala je zajedničkih značajki sa svojim prethodnicima. Hramovi su
bili primarni tipovi gradnje, te su kao takvi najraniji sličili na egejski megaron u planu i imali
su zidove od sušene cigle povezane drvetom, prekrivene štukom, na kamenoj lamperiji.
Također, ograđeni prostor hrama ima propileje koja se može pronaći u egejskoj arhitekturi. S
tim da se napominje da je glavna razlika ta što se od početka pojavljuju kolonade, okružujući
hram i čineći njegov bitan dio.
14Janson, 1962. 81.
11
Arhitektura klasičnog periodanajviši značaj dosegla je zahvljajući građevinama atinske
Akropole, koja je prvo u grčko-perzijskom ratu bila porušena, a kasnije u doba Perikla
obnovljena. Najpoznatiji hramovi klasičnog doba su: Partenon (dorski), Erehteion (jonski),
hram Atine Nike (jonski) i Propileji (kombinacija dorskog i jonskog) na atinskoj Akropoli,
Tezeion (Hefesteion) dorski, na agori u Atini. Dalje, u 4. st. pr. n. e podignuti su: Tolos u
Delfima (korintski), Apolonov novi hram u Delfima (dorski), Tolos u Epidaurusu korintski)
Filipeion u Olimpiji (korintski).
Grčka arhitektura posebna i karakteristična je zbog upotrebe stubova i greda, jer tako ima
jednostavan, neposredan karakter ukojem je konstruktivni sistem jasno vidljiv, bez elemenata
kao što su luk, svod i kupola.Rasponi nisu bili veliki, osim unutrašnjih linijastubova.
Grčki stubovi su u početku bili u potpunosti od drveta, ali su rano pretvoreni u kamen, u
razdoblju od oko 600. godine p.n.e. Prevod je bio priličnodirektan, drveni oblici imitirani su u
kamenu sa izvanrednom preciznošću. Iz tog razloga grčka arhitekturaje ponekad nazivana
„stolarija u mramoru“, iako je zapravo malo zgrada u mramoru prije petog stoljeća V st.p.n.e.
- Gdje su Vam fusnote, ne smijete imati čitava poglavlja bez fusnota! To je plagijat!
Helenističko razdoblje
U Helenističkom razdoblju (323- 30 p.n.e.) zbog osvajanja Aleksandra Velikog, cjelokupna
grčkakultura je bila raširena u mnogim blisko-istočnim zemljama. Glavni centri helenističke
umjetnosti nisu uGrčkoj nego u Maloj Aziji (Pergamon), u Egiptu (Aleksandrija) i Siriji
(Antiohija). Međutim, Atinaje uspjela zadržatiznatan dio svog umjetničkog prestiža i
renomea.
Grčka, helenistička arhitektura uglavnom je bila vjerske prirode, međutim od 4. st p.n.e.javne
zgrade umnožile su se u vrsti i broju i prešle u stalni oblik. Umjesto da su nepravilno
raspoređene, na brežuljkastim prirodnimzemljištima.Civilni dizajn je razvijen u žurbi, i cijele
grupe zgrada, same po sebi prilično složene, supostavljene na simetričnim linijama u urednoj
šemi, često povezane kolonadama trjemova ili „stoas“.Urbanizam, umjetnost koja je nastala
još u petom vijeku p.n.e. postala je normalna za novi razvoj.Trabecijska arhitektura još uvijek
12
je bila uobičajena, ali lukoi su se počeli pojavljivati iznad zidnihotvora, i veliki, nalik na niše
udubljenja u planovima građenja.
Zbog povećane složenosti građevina, one su mnogo izgubile od svoje izvorne čistoće oblika
ijednostavnosti korištenja. Ukus je nazadovao, i kićeni korintski red je dobivao na
popularnosti na štetudorskog, koji je trajanjem, prema pisanju rimskog autora Vitruvija, iz
kasnog prvog stoljeća p.n.e.smatrao neprikladnim za vjerske građevine.
Helenističko razdoblje izuzetno loše urađeno, apsolutno ne ukazujete na mjesšanje kulture
istoka i grčke. Ne navodite najpoznazikje umjetnike. Ne navodite nikakve centre kulture.
Nenate fusnote.
Zaključak
13
Već prva grčki narodi javljaju se na prostoru stare Grčke, a sami proces doseljavanja trajao je
sve do 2. milenijuma. Vremenom su zahvatili Egejske otoke, Malu Aziju i sve obale
Mediterana. Grci jesu prihvatili znanje i vještine naroda koje su zatekli, međutim u tom
pogledu nisu bili pasivni. Nisu prisvajali druge kulture. Oni su bili, od samog početka, poznati
po svojoj stvaralačkoj originalnosti, polazeći od realnosti čovjeka i svijeta. Naime, stari Grci
su težili pronaći idealno znanje i moralne vrijednosti. Takvi su bili i u cjelokupnoj umjetnosti.
Grčku civilizaciju danas doživljavamo kao vreme oblikovanja osnovnih načela zapadnog
sveta. U dugogodišnjem razvoju duhovne kulture koji Grčka kultura obuhvata ukupne
rezultate nauke, filozofije, umjetnosti, ali i društvenih odnosa, Grci stvaraju norme i pravila
koje generacijama prihvatamo kao istinske vrednosti. Posebno u periodu između V i IV veka
nastaju vrhunska dela likovnog stvaralaštva zasnovana na jačanju svesti o čovekovoj
vrednosti i slavljenju životne snage . Grci poznaju dostignuća istočnih civilizacija i prihvataju
mnoge elemente njihovih kultova, ali ih prevode u jedno mnogo humanističkiju formu.
Predstave božanstava postaju potpuno antropomorfne, a mitovi su puni prizora u kojima se
ljudi uspevaju othrvati volji bogova zahvaljujući razumu i lukavstvu.
- Zaključak solidan, ddati neke važne parametre poput centara kulture, utjecaja
historijskih događaja na umjetnost i slično
14
Dipilonska vaza, VIII vijek: p. n. e. D. e. Visina 108 cm.
Metropolitenski muzej umjetnosti, Njujork
(Rogersova zadužbina)15
15Janson, 1962. 77.
15
Oslijepljenje Polifema i Gorgone (amfora). Oko 675-650. p. n. e. Visina 1, 40 m. Muzej
Eleuzina16
Eksekijas. Dionis u čunu (unutrasnjost atičkog kiliksa sa crnim figurama). Oko 540. pre n. e.
Prečnik 30,50cm. Državna zbirka antikviteta, Munchen.17
Srednji deo zapadnog zabata Artemidinog hrama na Krfu. Oko 600-580. pre n. e. Krečnjak,
visina 2,80 m. Muzej, Krf18
16Janson, 2008. 78.17Isto, 2008. 80.18Isto, 2008. 87.
16
U Posejdonu koji baca trozubac nepoznati umetnik je uhvatio snažne mišice muškarca koji
baca lako koplje u trenutku skladnog pokreta čitavog tela. Miron se prihvatio izazova da u
čuvenoj statui Bacač diska (prva polovina V veka p.n.e.), koja nam je poznata isključiuvo
posredstvom rimskih kopija izrađenih u mermeru, prikaže pokret bacača diska.19
19Vajarstvo klasičnog perioda, http://www.znanje.org/i/i24/04iv01/04iv01261518/klasicni.htm, dostupno: 25.02.2015.
17
(Dorski hram Aegina iz V st.p.n.e.)
18
(Dvostruki dorski red hrama Aphaia)
Odakle preuzimate sliku?
Literatura
BUDIN 2004.: Stephanie Lynn Budin, The Ancient Greeks, Oxford, England.
JANSON 2008.: Horst Woldemar Jason, Istorija umjetnosti, Vulkan izdavaštvo,
Beograd.
NORRIS 2000.: Michael Norris, Greek Art from prehistoric to classical: a resource
for educators, The Metropolitan Museum of Art, New York.
Skulptura helenističkog perioda,
http://www.znanje.org/i/i24/04iv01/04iv01261518/helen.htm, dostupno: 26.02.2015.
STRUVE I KALISTOV 1959.: Vasilij Struve i Dmitrij Pavlovič Kalistov, Stara
Grčka, Veselin Masleša, Beograd.
19
Vajarstvo klasičnog
perioda,http://www.znanje.org/i/i24/04iv01/04iv01261518/klasicni.htm, dostupno:
25.02.2015.
Nedovoljan broj bibliografskih jedinaca korišten.
Interent stranice se odvajaju od literature.
Cijenjena kolegice Marić,
Nažalost u prvoj verziji Vašeg seminarskog rada primjetan je dosta veliki broj grešaka.
Najkrupnija zamjerka jeste da niste koristili literaturu koja Vam je zadana za pisanje rada.
Gotovo cio rad se zasiniva samo na Jasonu što je u metodološkom smislu plagijat. Na svakoj
stranici trebate imati najmanje 3 fusnote različitih autora. Koristeći samo Jasona i povremeno
Sturve - Kalistov dobili ste rad bez ikakve historijske pozadine, apsolutno ne spominjete
najvažnije umjetnike grčkog svijeta, vrijeme Perikla da je grčka umjetnost na vrhuncu jako
loše urađeno. Imate čitava poglavlja bez i jedne fusnote što je apsolutno ne dopustivo. Potom
period Helenizma urađen jako loše, bez da se ušlo u srž komparacije sa predhodnim
periodima grčke umjetnosti. U opće niste obratili pažnju na to šta je helenizam novo donio u
umjetnosti. Literatura koju obavezno trebate koristi u radu je :
1. BURY – MEIGGS 2008. John B. Bury, Russell Meiggs, Istorija Grčke, prva knjiga,
Beograd, Zavod za udžbenike.
2. STRUVE – KALISTOV 2006.: V. V. Struve – D. P. Kalistov, Stara Grčka, Beograd,
BOOK&MARSO.
3. GAVELA 2002.: Branko Gavela, Istorija umetnosti antičke Grčke, Beograd, Naučna KMD.
4. NORRIS 2000.: Michael Norris, Greek art, From Prehistorical to Classical, The
Metropolitan Museum, New York.
5. JANSON 1975.: H. W. Janson, Istorija umetnosti, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd.
6. BOARDMAN – GRIFFIN – MURRAY 1999.: John Boardman, Japser Griffin, Oswyn
Murray, Oksfordska istorija Grčke i helenističkog svijeta, Beograd, Clio.
20
7. BOARDMAN – GRIFFIN – MURRAY 1986.: John Boardman, Japser Griffin, Oswyn
Murray, The Oxford History of the Classical World, Oxford University Press.
8. KINZL 2006.: Konrad H. Kinzl, A Companion to the Classical Greek World, Blackwell
Publishing.
9. BARRINGER – HURWIT 2005.: Judith M. Barringer, Jeffrey M. Hurwit, Periklean
Athens and its Legacy, University of Texas Press.
10. BUDIN 2004.: Stephanie Lynn Budin, The Ancient Greeks, New Perspectives, ABC
CLIO, Santa Barbara, California.
Ono što je dobro u vašem radu jeste uvod koji je metodološki solidno urađen. Cilj rada
u uvodu i metodološki aparat ste dobro definirali. Zaključak isto tako pokazuje stepen
samostalosti. Fusnote pravilno navedene izuzev što moraju biti u fontu Rimes New Roman, a
ne Calibi. Moje komentare i sugestije naći ćete u radu. Svaki pasus mora biti uvučen opcijom
tab. Narednu verziju rada trebate mi poslati do 13.03.2015. Sretno!
21