JU “Centar za zaštitu, razvoj i promociju turizma” Banovici

O Banovićima

Banovići su rudarski kraj u sjeve-roistočnoj Bosni. Općina se pro-

stire na 185 km2 i u ovom trenutku na teritoriji općine živi oko 30.000 stanovnika. Grad Banovići je smje-šten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh, na magistralnom putu koji povezuje dva velika indu-strijska centra Tuzlu i Zenicu, od-nosno dva velika kantona Tuzlanski i Zeničko – Dobojski. Banovići se graniče sa općinama: Lukavac, Ži-vinice, Kladanj, Olovo i Zavidovići. Grad je udaljen 36 km od Tuzle, a od Sarajeva 110 km . Od Banovića vodi željeznička pruga u pravcu Brčkog, a samim tim je uvezana u željezničku mrežu BiH. Privreda banovićke regije

zasnovana je na rudarstvu, odnosno na eksploataciji uglja . Banovići imaju 19 naselja i 74 zaseoka. Slika područ-ja Banovića ima dva lica. Prvo je pri-rodni reljef, narušen dugogodišnjim eksploatacijama uglja. Drugo lice op-ćine Banovići su netaknute prirodne padine planine Konjuh, čistoća zraka, prelijepe vodene kaskade, prirodna i vještačka jezera, bogatstvo flore i fau-ne, pogodnosti za ribolov. To su samo neki od razloga zašto su izletišta oko Banovića uvijek rado posjećena.

Uvijek postoji legenda o nekom mjestu i nekom gradu. Istinita legenda o Banovićima počinje 7. novembra 1946. godine.To je dan kada je novom, legendarnom prugom prošao prvi konvoj crnog zlata. Toga dana iz Banovića za Beograd krenuo je prvi voz natovaren banovićkim mrkim ugljem.Ali, ako krenemo redom i zavirimo u požutjele dokumente koji govore o prahistoriji, rimskom dobu, srednjem vijeku, turskom dobu, periodu između dva svjetska rata i onome što se dešavalo od 7. novembra 1946. godine do danas ne-izostavno je navesti sljedeće.

PrahistorijaNeposredno područje općine Banovići do sada arheološ-ki gotovo nije ispitano, što ne znači da ovaj kraj nije bio naseljen u neolitu i da nema ostataka iz te davne prošlosti ljudskog roda. Područje Banovića tek očekuje arheologe, istraživače koji će o tome donijeti konačan sud.Najstarije poznato naselje na teritoriji općine Banovića je “Gradina” u selu Tulovići. To je brdo nadmorske visine 510 m sa većim ravnim proplankom na vrhu koji je bio opasan zidom od kamena. Temelji ovog zida vide se i danas, debeli oko 2 metra. Prilikom gradnje nije upotrebljavan malter, niti kakav drugi vezivni materijal. Jednostavno, odabrani su veći kameni blokovi iz prirode i slagani u zidove. Sa “Gradine” se pruža vidik nekoliko desetina kilometara. Bio je to životni prostor i sklonište u slučaju iznenadnog napa-da neprijatelja. Kuće za stanovanje bile su smještene unutar zida i njegovoj bližoj okolini. Građene su od pletera nad iskopanom jamom i lijepljene blatom (zemunice).Glavno zanimanje ovih prahistorijskih ljudi bilo je sto-čarstvo i od broja stoke zavisio je njihov društveni ugled. Također, bavili su se lovom, ribolovom i primitivnom zemljoradnjom. Svoje mrtve su sahranjivali pod gomilom kamenja, kao Glasnici.Prema nađenim ostacima keramike, načinu i tehnici grad-nje zida, sasvim je sigurno da je to mjesto bilo naseljeno tokom starijeg željeznog doba. Tu je živjelo neko ilirsko pleme, vjerovatno početkom prvog milenija prije naše ere. U borbi sa Kletima Iliri su počeli stvarati veće plemenske zajednice koje će se posebno učvrstiti u kasnijim borbama sa Rimljanima.

Rimsko dobaPosljednja teritorija koju su Rimljani osvojili na Balkan-skom poluostrvu bila je centralna Bosna u koju je vjerovat-no spadalo područje Banovića. Savez Ilirskih plemena De-sidijata koji su naseljavali ovu oblast tri godine su pružali žestok otpor rimskim legijama da bi očuvali svoju slobodu. Nekoliko rimskih novčića nađeno je i u Litvi i Banovi-ći Selu. Novčići potiču iz vremena imperatora Karakale i Gordijana (3. vijek). Možda je ovaj kraj u rimsko doba bio slabo naseljen ili čak nenaseljen, a nađeni novac je vjero-vatno dospio trgovačkim ili vojnim komuniciranjem preko ovog područja.

Srednji vijekPrema izvorima i naslagama soli u području soli, cijela oblast u kojoj su nastali i Banovići u srednjem vijeku nosila je naziv Soli. Kao pogranična oblast Bosne ona je često mi-jenjala gospodare. U početku je duži period vremena bila pod vlašću Vizantije. U 10. i 11. vijeku nalazi se u sastavu Srbije kneza Časlava i Bodina. Poslije spajanja Hrvatske države sa Mađarskom, župa Soli dolazi u neposredno su-sjedstvo sa ovom moćnom državom (1102) Mađara. To je bilo sudbonosno za ovo područje, jer ostaje kroz cio sred-nji vijek, sa manjim prekidima, u interesnoj sferi mađar-skih kraljeva.U doba Kulina bana (1180 – 1204) ova župa sa područ-jem Banovića ulazi prvi put u sastav bosanske države. U to vrijeme po Bosni i ovoj oblasti širi se novo vjersko učenje koje su donijeli protjerani bogumili iz Srbije i Dalmacije. U 13. vijeku Mađari izdvajaju oblast Usore i Soli u posebnu banovinu pod neposrednom upravom mađarskih kraljeva. Iz tog doba vjerovatno potiče predak Božićka Banovića koji je nosio titulu bana za ovo područje. Područje općine Banovići, kao i čitave sjeveroistočne Bosne, vrlo malo je istraživano. Ipak do danas je poznat znatan broj srednjo-vjekovnih nekropola. Većina ovih spomenika je bez nat-pisa, grubo oklesanih i manjih dimenzija. Među njima se ističe stećak Božićka Banovića u Banovići Selu o kojem će biti riječi u narednim stranicama ove brošure. Tursko dobaPoslije pada Bosne pod tursku vlast 1463. godine, Mađari su uspjeli da zauzmu i zadrže sjeverni dio župe Soli (ka-snije tuzlanske nahije) do rijeke Spreče, tako da su Bano-vići ostali u turskim rukama. Prilikom vojno-teritorijalne podjele Bosne, ova oblast sa područjem Banovića činila je tuzlansku kapetaniju. Dobar dio žitelja općine Banovići kao i nekih drugih naselja tuzlanske okoline vjerovatno su

potomci srednjovjekovnog bosanskog stanovništva koje je pod turcima primilo islam. U prilog tome govori činjenica da su muslimani sela Banovići dugo sahranjivali svoje mr-tve oko stećka hrišćanina Božićka Banovića.U jednom popisu turskih spahija iz 1711. godine stoji da se župa Dramešin nalazi u nahiji Koraj, sandžaku Zvornik, ejaletu Bosna. U župi Dramešin spominju se i neka sela koja su bila i zemljišni posjed (spahiluk, timar) više turskih aga i begova kao Predražići, Banovići, Podgorje, Grivice, Gornja Višća, Lučići, Turija i Tatažnica. Župa Dramešin kao geografski i administrativni pojam izgubio se tokom 18. vijeka.

OkupacijaOkupacija BiH počela je 29. jula, a završena je 20. oktobra 1878. godine. Česti ratovi, bune i neredi ostavili su teške posljedice na područje Banovića. Mnogi ljudi su izginuli, a narod osiromašio. Po jednom opisu iz okupacije Banovići su malo naseljen, zabačen i teško pristupačan kraj obrastao u gustu šumu. Na Konjuhu je šuma bila tako gusta da je usred sunčanog ljetnjeg dana do krošnji stoljetnog drve-ća vladala skoro potpuna tama. U Oskovi je tada postojao jedan han, a u Mačkovcu šumska uprava. U ovo vrijeme počelo se sa eksploatacijom rudnog blaga i šumskog bo-gatstva. Pravo na eksploataciju davale su austrijske vlasti privatnim kapitalistima pod zakup.Ali na same Banoviće to nije imalo mnogo uticaja, jer rud-nici se nisu otvarali iako su već tada na mnogim mjestima ove regije bile otkrivene naslage uglja. Tek za vrijeme stare Jugoslavije otvaraju se prvi rudnici u području Banovića i od tada ovaj kraj počinje ponovo da napreduje.

Između dva rataIstovremeno sa otvaranjem rudnika, u banovićkom ba-zenu došlo je do osnivanja prvih radničkih organizacija. Tome je doprinijela blizina jednog prilično razvijenog in-dustrijskog centra – Tuzle.Za aktiviranje banovićkih rudara imaju najviše zasluga Ivo Marjanović, Džemal Goletić, Fehim Hodžić i drugi. Oni su uspjeli da 1938. godine pokrenu jedan za drugim nekoliko uspješnih štrajkova. Ovakvi česti štrajkovi bili su radi zaki-danja nadnica. Za klasno usmjeravanje banovićkih rudara najviše zasluga ima Ivo Marjanović, iskusni sindikalni rad-nik koji je radi svoje revolucionarne aktivnosti bio osuđen. To je među rudarima izazvalo veliko negodovanje, pa je veća grupa rudara otišla do Sremske Mitrovice gdje je ka-znu služio Marjanović i uspjeli su da obezbijede njegovo puštanje na slobodu.

ČasHistorije-Povjesti

1941 – 1945Situacija u istočnoj Bosni bila je vrlo složena u vojnom i političkom pogledu, zato su pripreme za oružani ustanak počele jos juna mjeseca 1941, a hroničari su zabilježili da je desetak ljudi iz Banovića otišlo u partizane te iste godi-ne. Prva ustanička akcija u banovićkom kraju izvedena je 7. decembra 1941. godine. Onemogućavanje eksploatacije banovićkih rudnika za potrebe neprijatelja, također, spa-da u značajne akcije na ovom području. Jula 1943. godine Druga proleterska i Sedma banijska divizija prodrle su u dolinu Spreče i na područje Banovića. Odmah su pristupi-li uništavanju i onesposobljavanju rudničkih postrojenja. Jame su potopljene, a rudničke zgrade spaljene. Tako je eksploatacija, a samim tim i snabdijevanje, onemogućeno na duže vrijeme. Postrojenja su bila uništena u Mušićima, Banovićima, Begovom Potoku, Đurđeviku i Radini. Ovdje su vođene borbe početkom 1945. godine prilikom operaci-je za odbranu Tuzle. Aprila te godine Banovići su konačno oslobodjeni.

Pruga - nastanak današnjih BanovićaIdeja o izgradnji željezničke pruge koja bi spajala bogata nalazišta uglja banovićkog bazena sa glavnim saobraćajni-cama, a preko njih i sa udaljenim potrošačkim centrima, postojala je još prije drugog svjetskog rata. Po završetku rata još u periodu obnove zemlje od ratnih razaranja, prije početka planske izgradnje socijalističke privrede, ovo je bio jedan od prvih velikih investicionih poduhvata. Za budu-ći petogodišnji plan u slobodnoj Jugoslaviji bilo je prijeko potrebno osigurati solidnu sirovinsku bazu. Bogate naslage banovićkog uglja ,za naše prilike relativno visokokalorič-nog, sa vrlo pogodnim uslovima eksploatacije, podstakle su najviše rukovodeće organe privrede, da još početkom 1946. godine odluče, da se tokom te godine pristupi iz-gradnji ove pruge. Bilo je, predviđeno i isplanirano da pru-ga bude završena za 7 mjeseci. Taj zadatak, bio je završen u rekordno kratkom vremenu. Sredinom marta 1946. god., građevinsko odjeljenje tadašnjeg ministarstva saobraćaja dobilo je nalog da pristupi izvođenju pripremnih radova. Elaborat o izgradnji bio je gotov za nepunih mjesec dana. Na dan 1. aprila počele su pripreme i taj datum je Dan po-četka omladinskih radnih akcija. 1.maja, prve omladinske brigade otvorile su radove na pruzi Brčko-Banovići, dugoj 92 km. U toku izgradnje pruge iskopano je 1.361.680 (me-tara kubnih) zemlje i 134.460 (metara kubnih) kamena. Izgrađena su dva tunela u duzini 667 m i 22 mosta ukupne dužine 455m.

Privreda općine Banovići se naslanja na energet-ski sektor, tačnije na oblast rudarstva na osno-

vu koje je i sam grad osnovan. Osim uglja, koja je osnovna ruda, postoji i rudnik kamena te nekoliko preduzeća iz oblasti metalske industrije. Jedan od osnovnih privrednih resursa kojima raspola-že općina Banovići je kvalitetan visokokalorični mrki ugalj koji je bio i ostao osnovna pretpostavka privrednog i društvenog razvoja ove općine. Rud-nici mrkog uglja “Banovići” u Banovićima, d.d. je počeo sa radom davne 1946 godine kada je ratom opustošenoj zemlji bio potreban ugalj kao ener-getski izvor u industriji, i radi čije je eksploatacije izgrađena pruga Brčko - Banovići 1946 godine.

Historija

Rudnici u Banovićima osnovani su novembra 1946. godine kao RMU “Tito” Banovići, po za-vršetku Omladinske pruge Brčko – Banovići. U prvoj godini rudnici su imali nepunih 696 zapo-slenih i proizvodnju od 97.412 tona uglja. Godinu kasnije broj radnika smanjen je na 462 a godišnja proizvodnja povećana na 491.42 tona uglja.U 1982. godini, nakon što su stigli novi bageri i intenzivirana površinska eksploatacija, broj zapo-slenih povećao se na 3.635, a godišnja proizvodnja dostigla 2.392.705 tona uglja, i to je bila najveća proizvodnja u istoriji rudnika 1990. godine. Do 1991. proizvodnja stagnira, a broj zaposlenih se povećava na 3.835 radnika. Početkom agresije na BiH broj zaposlenih se počinje drastično smanji-vati, a prvu ratnu godinu godišnja proizvodnja

pada na 938.670 tona, sa tedencijom daljeg pada, da bi poslijeratne godine zavšila sa 317.089 tona. Tokom ratnog perioda rudnici u Banovićima rade u sastavu RU “Tuzla”, po takozvanom “Ter-moenergetskom sistemu” (TES). Epilog četve-rogodišnje ratne proizvodnje od 1.742.248 tona bio je fatalan: devastirani proizvodni kapaciteti, izraubano ležište, neizmirena dugovanja na ime neisporučenih količina uglja premašuju 12 mili-ona KM. Nakon rata proizvodnja bilježi rast, ali je očigledno da zajednički rad pod okriljem RU “Tuzla” predstavlja ozbiljnu kočnicu u konsoli-daciji i razvoju. Krajem 1998. godine Rudnik se izdvaja i nastavlja poslovati kao RMU “Banovići”. Ubrzo uz pomoć tadašnje Vlade FBiH, kupuje pet najsavremenijih dampera. Proizvodnja raste, prvo na milion u 2001. godini, a potom na 1,2 milio-na u 2002. godini i nepunih 1,3 miliona godinu kasnije. U 2004. godini otvara se nova stranica istorije Rudnika. Krajem maja održana je prva skupština dioničara na kojoj je donešena odluka o organizacionoj transformaciji u dionicko druš-tvo, kojom država postaje vlasnik 69,3 % kapitala društva, a radnici 30,7 % kapitala. Imenovan je i Nadzorni odbor, Odbor za reviziju, i nova Upra-va Društva. Poslovnu godinu RMU “Banovići” završava rekordnom proizvodnjom od 1.328.169 tona separisanog uglja i rekordnom otkrivkom od 7.791.529 kubika čvrste mase. Završni račun pokazuje i rekordnu dobit od 4,7 miliona KM. Ostvareni rezultati u proizvodnji, otkrivci, eko-nomsko-finansijskom poslovanju, redovnim pla-ćama zaposlenim, i izdvojenih 2,5 miliona KM za nabavljanje opreme, svrstavaju Društvo među najuspješnije u branši BiH privrede.Danas, Rudnik mrkog uglja „Banovići“ d.d. Ba-novići je najveći privredni subjekt na području

općine i samim time nosilac privrede. Rudnik u Banovićima trenutno vrši eksploataciju iz tri po-vršinska kopa i jedne podzemne jame.Preduzeće zapošljava oko 2.700 radnika i godiš-nje proizvede oko milion i po tona crnog „zlata“. Osim domaćeg tržišta, svoj asortiman izvozi i u susjedne zemlje. Od 2005. godine postao je čla-nom EUROCOAL-a, evropske asocijacije rudnika te tako postao prvi rudnik iz BiH koji je uspio da stane rame uz rame sa ostalim autoritativnim rud-nicima iz Evrope.Dugoročni razvoj Rudnika i privrede općine Ba-novići zasnovan je na izgradnji Termoelektrane snage 350 MW / 350 MWA, uz podršku Općine Banovići i Vlade FBiH, koja treba da obezbijedi siguran plasman uglja, proizvodnju električne i toplotne energije, otvaranje novih radnih mjesta kao i podizanje standarda zaposlenika. Podstica-nje izgradnje drugih privrednih objekata kao što je Cementara i ostali uslužni i proizvodni pogoni, također su dio dugoročnih planova ovog veoma uspješnog banovićkog giganta. Cilj izgradnje Ce-mentare jeste proizvodnja cementa iz nusprodu-kata Termoelektrane i laporovitih naslaga ležišta laporca.

Industrija

Grad Banovići se, kao malo koji grad u BiH, može pohvaliti svojom srednjovje-kovnom prošlošću, jasno dokazanom i potvrđenom. Na području današnje općine Banovići nalaze se ostaci proš-losti koji datiraju iz srednjeg vijeka, pa i ranije. Kao najznačajniji objekti sred-njovjekovnog perioda izdvajaju se osta-ci utvrđenog grada na brdu Gradina u selu Tulovići i stećak Božićka Banovića u Banovići Selu. Današnji naziv Bano-vići upravo duguju ovoj lokalnoj vlaste-linskoj porodici.Stećak potiče iz perioda srednjeg vije-ka, prije dolaska osmanskih Turaka na ovo područje. Nastao je na štokavsko-me terenu u 14.stoljeću, a geografski je smješten u Banovići Selu, mjesnoj za-jednici općine Banovići.Što se tiče njegovog oblika, stećak spada u grupu sljemenjaka sa postoljem. Di-menzije postolja su 2,20 x 1,00 x 0,20 m,

Stećak Božićka Banovića

Kulturno-historijsko naslijeđe

a sljemenjaka 1,81 x 0,75 x 0,67 m. Kva-litetno je obrađen i orjentiran u smjeru zapad – istok. Ukrašen je i ima natpis, ukrasni motivi su tordirana vrpca na rubovima i dvostruka spirala sa roze-tom na istočnoj čeonoj strani. Na boč-noj strani je natpis u pet redova. Ovaj natpis je proglašen nacionalnim spo-menikom Bosne i Hercegovine. Tekst natpisa na bosanskome jeziku glasi: Ovdje leži Božićko Banović, na svojoj plemenitoj zemlji i na Dramešini, a postaviše {stećak) Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braćom. (M. Vego, 1970, 61) Natpis Božićka Banovića pisan je ustav-nom bosančicom, autohtonim bosan-skim pismom.

Gradina i tursko mezarjePodručje današnje općine Banovići u sred-njovjekovnoj Bosni bilo je u sastavu župe Dramešin čije je središte bilo u utvrđenom gradu Gradina (slika 1). Na ovom lokalitetu je do kraja XVIII vijeka postojao impozantni utvrđeni kameni grad. Krajem XVIII vijeka za potrebe izgradnje nove tvrđave u Tuzli, zidine ovog grada su djelimično porušene, a kamen prevezen u Tuzlu. Do sredine XX vijeka na ovom lokalitetu su postojali tragovi kamenih zidova visine do 1 m, dok se danas mogu uoči-ti samo temelji ove nekada impozantne kame-ne građevine. Selo Tulovići danas je jedna od mjesnih zajednica u sastavu općine Banovići.U okviru turskih osvajanja u srednjevjekovnoj Bosni 1463.godine i ovo područje potpada pod tursku vlast. Poginuli turski vojnici, prili-kom osvajanja grada na brdu Gradina, prema nekim izvorima pod vodstvom samog sultana Fatiha, ukopani su nedaleko od tvrđave, na obližnjem brdu.Oko Gradine u Tulovićima evidentirano je i postoji nekoliko starih mezarja, a za jedno od njih (između Gradine i Draganje) se vje-ruje da su baš tu pokopani osmanski vojnici koji su poginuli pri zauzimanju grada Gradine (slika 2). Na to ukazuju nišani neobično lije-

Slika 3

Slika 2

Slika 4

Slika 5

Slika 1

pog izgleda ukrašeni brojnim ornamentima. Posebno se ističe jedan ogroman mezar kod koga je rastojanje od nišana glave do onog niže nogu tri i po metra. (slika 3). Za ovaj mezar se vjeruje da je u njega pokopan oficir turske osmanske vojske porijeklom iz Egipta (Misirlija). Zbog njegovih dimenzija i lokacije (uzvišica pored puta) zaključuje se da se radi o važnoj osobi ili vojnoj ili u vjerskoj hijerarhiji.Osim ovog mezara, jako su interesantni i broj-ni drugi kako zbog svog oblika tako i zbog simbola uklesanih u njih (sablje, razni orna-menti, simboli i dr.). Ukupna površina na ko-joj se nalaze ovi mezari veća je od 0,4 ha i na ovom prostoru se nalaze desetine nišana koji se svojim oblikom, ljepotom i simbolima iz-dvajaju od drugih.

Turistička uskotračna pruga sa muzejom ru-darstva i željeznice

Projekat turističke uskotračne pruge Banovi-ći-Mačkovac-Zlača, sa Muzejom rudarstva i že-ljeznice i staničnom zgradom, čija je realizacija u toku, predstavlja jedan od najvažnijih proje-kata za razvoj turizma, ali i privrede Banovića. Računa se naime, da će se njegovom realizaci-jom otvoriti mogućnost novog zapošljavanja i iskoristiti kapaciteti društvenog standarda, po-sebno hotela „Zlača“, odnosno turističko-ugo-stiteljskog kompleksa koji se smatra jednim od najatraktivnijih turističkih destinacija u Tu-zlanskom kantonu i u BiH.Tu je niz komparativnih prednosti poput po-stojanja kompletne željezničke infrastrukture uzanog kolosijeka, sa parnim lokomotivama koje su svjetski rariteti i unikati i što posebno treba naglasiti, još uvijek su u funkciji.Banovićki rudnik je jedini u svijetu u kojem parne lokomotive za pruge uzanog kolosijeka još uvijek prevoze ugalj od kopova do separa-cije. Također, treba istaći da je u postratnom periodu rudnik posjetilo oko 10.000 ljubitelja parnjača i željezničkih rariteta iz cijelog svijeta, te da je RMU postao prepoznatljivi i po tome da je jedina njegova parnjača kao svjetski uni-kat ušla u kataloge željezničkih rariteta širom svijeta i da je našla svoje mjesto čak i u katalogu

željezničkih rariteta koji su štampali Japanci.Muzej rudarstva i željeznice planira se izgra-diti preko puta upravne zgrade RMU „Bano-vići“ d.d. Banovići i bio bi prvi muzej takvog tipa u Bosni i Hercegovini. U dijelu koji tretira muzejski dio, projektovan je muzej zatvorenog tipa i muzej otvorenog tipa. Zatvoreni muzej je objekat urađen od čvrstog materijala, u osnovi asocira na oblik rudarske lampe. Muzejski dio u zatvorenom postepeno se prenosi na otvore-ni dio, odnosno cjelokupan prostor oko objek-ta tretiran je kao muzej na otvorenom, i sa do-brim odabirom eksponata i teške mehanizacije imate utisak da ste na jednom od površinskih kopova rudnika.

Uskotračna prugai voz Ćiro

ZOBIK

Na prostoru planine Konjuh ugnijezdilo se i najljepše izletište Zobik, sa planinskim domom „Varda“ smještajnih kapaciteta 20 kreveta, lije-po uređeni šadrvani, kamini, stolovi i klupe, te uređeni tereni za mali nogomet, košarku i odbojku, kao i parking prostor. Pješačke sta-ze su omiljene za planinarenje i put su do srca planine Konjuh. Zobik je udaljen od Banovića 17 km.Planinarskim domom Zobik upravlja i gazduje Planinarsko društvo “Varda” Banovići. Svake godine održavaju se tri planinarske akcije. To su:1. Izlet na Zelemboj koji se izvodi 2.januara;2. Masovni izlet za građanstvo u Zobik pod

nazivom “Pozdrav proljeću” ;3. PPK (planinarski put Konjuhom). Ovaj

proljetni izlet za planinare i druge ljubitelje prirode postao je izlet KANTONA i zna da bude i preko 3000 učesnika. Posljednjih 17 godina redovno se izvodi izlet pod nazi-vom “Veljača” u februaru.

PPK-planinarski put Konjuhom ranije se izvo-dio posljednji vikend u junu mjesecu, a sada se izvodi u septembru u sklopu obilježavanja dana naše općine.

Izletišta

MAČKOVAC

U prelijepoj borovoj šumi, neposredno uz ri-jeku Oskovu, a od grada udaljeno 7 km, nala-zi se izletište Mačkovac. Tokom cijele godine, a posebno u ljetnjem periodu, ovo izletište je glavna destinacija za odmor, relaksaciju, sport-ske aktivnosti, roštiljanje kako lokalnog sta-novništva, tako i stanovnika drugih općina na Tuzlanskom kantonu, pa i šire.Izletište se nalazi na putnom pravcu prema hotelu Zlača, u naselju Mačkovac. Opremljeno je sa 21 stolom sa klupama, 8 šadrvana kapa-citeta 6-8 osoba, 5 kamina za roštilj, 3 česme sa pitkom vodom, četiri wc-a sa sanitarnim čvorom i sadržajima za djecu poput klackali-ca, tobogana i ljulja. Pored livada na kojima se nalaze pomenuti sadržaji, izletište posjeduje i branu koja u ljetnom periodu služi za kupanje i ribolov. Rijeka Oskova, koja krasi ovo izletište obiluje sa ribom, naročito potočnom pastrm-kom i mladicom. Također, izletište Mačkovac raspolaže sa poligonom za male sportove sa tribinom na kome se može igrati mali fudbal, košarka i odbojka. Pored izletišta nalazi se re-storan “Brana” koji nudi sve vrste jela kao i pre-noćište za one ljubitelje prirode kojima jedan dan na ovom izletištu nije dovoljan.Svake godine, na izletištu Mačkovac tradicio-nalno se obilježava proslava 1. maja gdje sta-novnici cijelog Tuzlanskog kantona, pogotovo iz općina Banovići, Živinice, Tuzla, Lukavac, Srebrenik i sl. dolaze da proslave ovaj praznik rada i barem malo se otrgnu od svakodnevnice i uživaju u onome što ovo izletište pruža.

Ramićko jezero nalazi se 10 km od Banovića i jedno je od najljepših i najčistijih jezera

u banovićkoj općini. Posjeduje dobro uređenu plažu i prilaz jezeru je pristupačan i uređen. Pogodno je i za ribolov jer je bogato šaranom, štukom i crvenperkom. Posljednjih godina na uređenju ovog jezera dosta se radi i postoje projekti velikog značaja koji će doprinijeti još većoj posjećenosti ovom jezeru.Pored ovog jezera na općini Banovići nalaze se i jezero Breštica i jezero Bešin.

Banovićka jezera

Hotel „Zlača“ se nalazi na 40 km od Tu-zle, a od centra Banovića i Radničkog

doma udaljen je 12 km. Smješten je dubo-ko u planini Konjuh i okružen nedirnutom prirodom. Izuzetno lijep planinski ambijent omogućava odmor, rekreaciju, džoging, šet-nju i zabavu. U neposrednoj blizini hotela protiče veoma bistra i čista rijeka Oskova koja pruža užitak kupanja, plivanja i ribo-lova. Za strastvene lovce šire područje oko hotela je pogodno za lov na sitnu i krupnu divljač.U sklopu hotela nalaze se parking i tereni za košarku, fudbal, rukomet, odbojku i tenis, što daje ogromne mogućnosti za kva-litetne pripreme i rekreaciju sportista.Sam objekat posjeduje 29 soba (58 ležaja) i jedan apartman. Kongresna sala je veoma pogodna za organizovanje poslovnih sasta-naka i seminara, svečanih ručkova, koktela i banketa. U Sali za odmor možete se lije-po odmoriti i zabaviti uz šah, karte, filmske predstave, stoni tenis i sl. Hotelska kuhinja pruža širok izbor jela po narudžbi, kao i spe-cijalitete bosanske kuhinje koji se poslužuju u tri sale za ručavanje i na hotelskoj terasi, a šank Vam nudi širok izbor domaćih i stranih pića.

Smještaj igastro ponuda

Restoran „Brana“ Mačkovac

Restoran „Brana“ nalazi se 4 km od centra grada u prelijepom ambijentu izletišta

Mačkovac. Restoran je opremljen sa salom za goste, bilijar salom, kao i ljetnom baštom u prelijepom ambijentu borova i čempresa. Pogodan je za organizovanje zabava, svad-bi,svečanih ručkova i sl. Osim gastro ponude, restoran u svojoj ponudi ima 10 dvokrevetnih soba sa tv-om, bežičnim internetom i kupati-lom. Također, u neposrednoj blizini restorana nalazi se poligon malih sportova za košarku, nogomet i sl. te je samim tim restoran pogodno mjesto i za sportske aktivnosti.

Planina Konjuh se nalazi neposredno iznad Ba-novića i jedna je od najljepših i najpitomijih

planina u BiH. Konjuh nije zagađen minama iz prethodnog rata, pa je zato i povoljan za sve vr-ste turizma. Putem do srca Konjuha prostire se 12

kilometara asfalta i pješačke staze koje vode kroz gustu četinarsku i listopadnu šumu, bistre poto-ke i proplanke koji pružaju izuzetno lijepe uslove za izlet, lov, ribolov i planinarenje. Svake godine, planinari iz cijele Bosne i Hercegovine pa i šire, svakog 2. januara idu na Zelemboj, a u septem-bru se okupljaju na manifestaciji „Planinarski put Konjuhom“.2009. godine Vlada TK usvojila je Zakon o progla-

šenju dijela planine Konjuh zaštićenim pejzažom „Konjuh“, kojim se ovo područje stavlja na listu kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Površina zaštićenog pejzaža iznosi 8.016,61 ha, kao što je planirano prostornim planom TK i ona se prostire na teritoriji tri općine. U okviru zaštićenog pejza-ža utvrđene su zaštićene zone koje moraju ostati u potpunosti očuvane, zone u kojima se ostvaruje zaštita izvornog stanja prirode i zone namijenjena

Planina Konjuh

za turizam, sport i rekreaciju.Prosječna visina planine Konjuh je 1000 metara. Iznad te visine uzdižu se vrhovi: Šuplji Javor (1157 m), Vina Kruška (1088 m), Zelemboj (1060 m)Suho Drvlje (1206 m), Zidine (1180m), vrh Ko-njuha (1328 m) i vrh Javorja (1261 m).Od flore i faune, planina Konjuh je izrazito bogata ljekovitim biljem, drvećem, kao i raznolikim vr-stama divljači i ptica.

Alije Dostovića br. 3. 75290 Banovići; Tel./fax: 00 387 35 874 136; E-mail: turizambanovici@gmail.com; www.turizambanovici.com.ba