Ranko Risojevi}

145

JOLPAZ DAVIDOVLutka igra

po motivima Ko~i}evih pri~a

Jablan i Jazavac pred sudom

146 Ranko Risojevi}

Ranko Risojevi} (1943), pjesnik, prozaista, dramski pisac,esejista, istori~ar matematike, prevodilac i kulturni po-slenik, objavio je oko pedeset kwiga, od toga 18 pjesni~kihzbirki, 25 proznih kwiga, me|u kojima 10 romana; izvedeno mu jedesetak radio-igara za djecu i dva za odrasle u Narodnompozori{tu Bosanske krajine u Bawaluci. Priredio je za {tam-pu vi{e kwiga poezije i proze srpskih i stranih autora. Zakwi`evni rad nagra|ivan je vi{e puta, a najzna~ajnije nagradesu: nagrada „@eqezare Sisak“ za poetsku kwigu Prah, nagrada„Laza Kosti}“ za proznu kwigu [um, nagrada „Politikinogzabavnika“ i Udru`ewa kwi`evnika RS, Podru`nica Bawa-luka, za roman za mlade Ivanovo otvarawe, nagrade „Pe~atvaro{i sremsko-karlova~ke“ i „Skender Kulenovi}“ za poetskukwigu Prvi svijet, nagrada „Pjesnik – svjedok vremena“, Sara-jevskih dana poezije za Samo}u, Molitve, nagrada „Branko]opi}“, Srpske akademije nauka i umjetnosti, za roman Bosan-

ski yelat, nagrada „Du{an Vasiqev“ za roman Gospodaska uli-

ca, te „Ko~i}eva nagrada“ za ukupno stvarala{tvo. Proza i poe-zija prevo|ena mu je na vi{e evropskih jezika.

Bavio se izdava{tvom i 23 godine bibliotekarstvom, ru-kovode}i Narodnom i univerzitetskom bibliotekom Republikesrpske.

[ira bibliografija kao i dio pjesni~kog i proznog opusamogu da se vide na internet adresi www.risco.nubrs.rs.ba.

LICA:

DAVID

@ENA

LUJO

SUDAC

PISAR^I]

DOKTOR

KNEZ

^OVJEK I

^OVJEK II

Jolpaz Davidov 147

Ranko RISOJEVI]

JOLPAZ DAVIDOVLutka igra

po motivima Ko~i}evih pri~a

Jablan i Jazavac pred sudom

Scena u mraku. Zvijezde. U daqini se ~uje neko pa{~e. Mo`dane{to muzike koja potcrtava tu seosku no}.

Lepet krilima, kao koko{ijim. Kukurikawe. Kukurikawe se po-novi, sasvim u predwem planu. Odgovor sa svih strana, udaqeniji,pa bli`i, kukurikawe i lepet krila. Otvaraju se neka vrata.Izlazi `ena sa fewerom.

@ENA: Koji je to sat kad se ovako pijetlovi javqaju.

DAVID: (Pojavquje se sa strane, sitan, mali, `goqav, hramana jednu nogu)Rano, prijo, rano.

@ENA: A ti si to, nevoqo jedna. Opet si probudio pijet-love.(Javqaju se i druge `ene, sa fewerima, povika naDavida)[ta to radi{ ugursuze nijedan? Samo budi{ po{tensvijet.

DAVID: Ustajte, ustajte.

Smije se i odlazi. Odjednom zalaje pas. Jave se sa svih strana psi.@ene grak}u na wega, u horu.

Sunce je visoko odsko~ilo. David dolazi sa lijeve strane na scenu,gdje se u sredini nalazi Lujo i wegov Jablan, divan bik. Lujo milujesvog Jablana po vratu.

DAVID: (Krije se iza jednog grma)Vidi vraga, vidi vraga. Uvijek zajedno. [ta li samotamo }u}ore.

LUJO: Narucaj mi se moj Jablane, narucaj mi se. Sutra }e{na megdan.

DAVID: Oho, na megdan, to }e biti dobro.

David legne iza grma i napravi se da spava. Sunce se kloni zapadu.

LUJO: (Sprema se na po~inak, pokriva se nekom powavicom)Samo {jutra! Da ga nabode{....(Jablan klima glavom, kao da mu odobrava)Dobro se ti, Jabo, narucaj. Rucaj, brate, koliko tidusa podnosi... samo {jutra! Ro|eni moj, mili moj,dragi moj, Jabo.

Jablan mu pri|e pa ga blago, we`no, repom po{kakqa po nosu.

148 Ranko Risojevi}

LUJO: Zar mene, Jabo?... Sad }u ja plakati.

Napravi se da pla~e, Jablan mu li`e lice, gurka ga rogom, we`no.

LUJO: Nije, nije, Jabo! [alim se ja. Nisi ti mene udario...E, nemoj se, oca mu, odmah za sva{ta qutiti! De, da sepoqubimo.

Poqube se, a Lujo se okrene na drugu stranu. Iz sna se prome{koqiDavid, pogleda put Luje, nasmije se.

DAVID: He, carski vo sjutra se bode sa Jablanom Lujinim.Carski vo, nije {ala.

Mrak, u predwem planu spava Lujo. Odjednom, iznad wega, wegovsan, Jablan se bode sa Rudowom. Jablan pada, Rudowa nad wim slavipobjedu; odjednom, obrnuta slika, Rudowa pada a Jablan ri~e slav-qeni~ki. U snu, Lujo slu{a svoju pjesmu:Volo-lige, dolo-lige!Ja~e moje milo ba~eod te va{e jadne krave!]a, kravuqo, nagrduqo!

Mrak, zatim jutro, sunce se di`e. Lujo se naglo di`e, iznena|enjutrom.

LUJO: O, svanulo ve}. Jabo, bate, {to me nisi probudio?

DAVID: (Budi se, ne vjeruje svojim o~ima)Gdje sam ja ovo zakona~io, qudi quski! Ma, jel mo-gu}e?

LUJO: (Ustaje i vodi Jablana sa sobom)E kad si se tako, bate, naruco, da krenemo na megdan.(Uzima svoj {tap i mjeri ga pedqima)Ho}e Jabi nabosti, ne}e, ho}e, ne}e, ho}e, ne}e, ho}e.

Radostan ska~e od zemqe. David ga prati u stopu kao uhoda.Poskakuje i on, klebesturi se. Tako sti`u na mjesto megdana gdjese iskupilo mnogo svijeta. Tu je i ogromni Rudowa, crveni, veliki,nesimpati~ni bik.

LUJO: Jabo, bate, ako danas plati{ glavom, ne za`ali na me.

Grli svoga vola, qudi ga tap{u po ramenima, sokole.

^OVJEK I: Ne boj se ni{ta, sinko. Tvoj je bik stari mejdanyija!

^OVJEK II: Jesi li se upla{io mali?

LUJO: Ne bojim se ja, vala, ni{ta!

DAVID: (Kukuri~e, laje. Zasmijava narod. Kriva s jednogkraja na drugi)

Jolpaz Davidov 149

KNEZ: Na stranu `ene i djeca, neka samo bikovi ostanu.

(Svi se sklawaju. U centru su Jablan, skladan, lijep, ali ne{tomawi, i Rudowa, ogroman kao brijeg.

DAVID: Bi}e vru}e, bi}e vru}e.

LUJO: Trke, Jablan!

KNEZ: Trke, Rudowa!

Zametne se stra{na bitka. Bikovi kopaju nogama, frk}u, kopajuzemqu, jedan grumen pogodi Davida u lice, svi se smiju tome.Rudowa nasrne na Jablana.

LUJO: Poduvati ga, Jabo!

Jablan posrnu, spusti se na jednu nogu, odozdo dohvati Rudowu inabi ga na rog.

KNEZ: (Prepla{eno)Ne dajte, qudi, nagrdi vola.

Dok Rudowa krvari ispod vrata, pao na predwa koqena, Jablanponosno ispravqen ri~e da brda odjekuju. Slavqe qudi.

DAVID: (Kukuri~e, laje, dok ne ugleda svoju `enu koja muprijete}i prilazi)Zdravo, uranila, otkuda ti?

@ENA: Ma, samo zjala prodaje{ naokolo. Nesre}o jedna.Zna{ li da je jazavac pojeo sve kukuruze.

DAVID: (Blene)Ha.

@ENA: (Nekim {tapom poleti na wega, dok se svijet smije)Da}u ja tebi ha!

David bje`i a `ena za wim. Napokon sti`u do wegove wivice, gdjesu kukuruzi svi poga`eni.

DAVID: O, nesre}o jedna, jazo, jazavi, jolpaze nijedan, {tauradi

David kuka, ska~e oko kukuruza, pridi`e ih, ali oni ne stoje, negoponovo kqoknu na zemqu. Uto pristi`e wegova `ena, a David odwe bje`i na drvo.

@ENA: (Vitla {tapom prema wemu)Tu }e{ mi ostati cijelu no}, da zna{, da sutra zoromuhvati{ onog svog jolpaza.

DAVID: [ta ti je, `eno?

@ENA: I da ga vodi{ u Bawu Luku, na sud.

150 Ranko Risojevi}

DAVID: Boqe da ga odmah umlatim.

@ENA: A ne, onda }e do}i carski qudi i tebe otjerati uzatvor.

DAVID: Otkuda ti to zna{.

@ENA: Znam ja zakon. U na{eg je cara sve po zakonu. Ima onzakon i za jazavca.

DAVID: Zar za mog jolpaza?

@ENA: I za wega. A ako ga ne uhvati{ ja }u ti ve} pokazati.

DAVID: (Tresu mu se hla~e od straha, skoro da padne sadrveta)O gadne `ene, qudi moji. O napasti jedne.

Zatamwewe.

Odjednom tup, pade David sa drveta.

DAVID: Joj, {to sam se ugruvo.

Razdawuje se. David spava pod drvetom. Budi se, vidi jazavca kojise {uqa da u|e u rupu. David ska~e na wega, jazavac mu izmi~e,bje`i, ali David ponovo ska~e i nabija mu vre}u na glavu. Ko-prcawe Davida i jazavca.

DAVID: He, he, ugursuze jedan, jolpaze jedan, sada sam teuhvatio. Na sud }e{ ti, na sud.

Sudnica, svijetla prostorija, sa slikom Cara i predsjednikavlade sa povezom preko oka. Pisar~i} i sudija za svojim stolovi-ma. Sudija debeo, jedva sjedi za stolom, veliki bakenbardi, velikenao~are na nosu. Pisar~i} mr{av, visok, polegao preko stola,u{togqen. David ulazi, oni polegli preko stolova, {kripe pera,sudija zabio nos u neku kwi`urinu i ne{to mrmqa wema~ki.

DAVID: Dobar dan, glavati gospodini!

Niko ne odgovara.

DAVID: (Obilazi oko wih, zaviruje u ono {to pisar~i}pi{e, gleda {ta to sudija ~ita. Vre}a mu na ra-menu, u woj jazavac, wu{ka mu viri napoqe)Dobar dan, glavati, carski gospodini!(Klawa se teatralno i posprdno pred carevom sli-kom)E, ~ekaj blentavi Davide! [to si posrqo ko prase usurutku? Zar ne vidi{ da gospodini imaju posla?(Jazavcu)A ti, lopove jedan, do{o si |e treba! Vo|e nemakukuruza, ama ima ne{to drugo, jazo, ima za tebe

Jolpaz Davidov 151

zakona. Jadna li ti i pre`alosna majka. Zar izjesti~itavu wivu kukuruza,(Podigao je glas pa ga sudija ~uje)a ostati neka`wen!

SUDAC: Ko je to?

DAVID: Dobar dan, glavati i veleva`ni carski gospodine!Sluga sam pre pokorna... Ama, kakva je ovo ku}a |e sene pozdravqa?

SUDAC: (Obrecne se na wega, isturiv{i svoj ogromni sto-mak)[uti, marvo jedna!

DAVID: [uti, marvo jedna! To je lako re}i, ali to nije unajmawu ruku u redu da re~e jedan, re}mo kazati,carski slu`benik.

SUDAC: (Dosko~i do wega i gurka ga svojim ogromnim trbu-hom)Ti }e{ mene zar u~iti!

DAVID: (Povla~i se, kriva na jednu stranu)To ne bi mogao ni u snu sawati.(Odjednom odva`no prema wemu. Pru`a mu ruku)Zdravo svano, gospodine?

SUDAC: Ti da se sa mnom rukuje{ i zdravi{?!

DAVID: Kako si ti, kako je gospoja? Je l ona zdravo?

SUDAC: Da tebi ne fali {to? Jesi li ti potpuno zdrav?

DAVID: Da, da, i mi smo svi zdravo i mirno.(Okre}e se pisar~i}u)Jesi li ti zdravo svano, dijete?

SUDAC: (Nervira se, ponovo zaska~e svojim stomakom Davi-da, koji uzmi~e. Ta wihova igra traje stalno, oni nemiruju, ~ak ni pisar~i}. Udaqiti ih od wihovihstolova. ^ak bi se i ti stolovi povremeno moglipokrenuti prijete}i prema Davidu)Ama, {ta je tebi, budalo? Oklen si? Kako se zove{?

DAVID: (Oblije}e oko wih kao osa, kriva na onu fali~nustranu, ne miruje)Ja se zovem, slavni sude, David [trbac, selo Melina,kotar Bawa Luka, okru`qe Bawa Luka, a zemqa,mislim, glavati gospodine(Pokazuje rukama veliku glavu)da }e biti Bosna. Ku}na mi je numera 47.

152 Ranko Risojevi}

SUDAC: (Zavrtelo mu se od Davidova kru`ewa oko wega,hvata se za glavu, posr}e kao da }e pasti, Pisar~i}ga pridr`ava, dovodi do stola gdje se nasloni Su-dac)Dobro, dobro, Davide. Vidim da zna{ red. A {ta ti jeto u toj... No, kako se to zove?

DAVID: (Podnosi mu pod nos vre}u sa jazavcem, Sudac za~epinos da bi se spasio od silnog smrada)Vre}a! Vre}a se ovo zove a ovo u vre}i...

SUDAC: [to tako odvratno smrdi.

DAVID: ... ovo se jazavac zove.

SUDAC: (Prestra{eno. Bje`i na drugu stranu stola)Jazavac! [ta }e{ s jazavcem ovdje?

DAVID: Tu`im ga slavnom sudu, jer mi je izio ~itavu wivukuruza. Tu`im ga i tu`i}u ga {to se daqe i te`emo`e!

SUDAC: (Zgleda se sa pisar~i}em, obojica prilaze Davidu,zaviruju mu u o~i, klebesture se na wega)O-ho, qudi, qudi! [ta jo{ ~ovjek ne}e do`ivjeti uovoj budalastoj Bosni! Jazavca tu`iti! E, ovo jeprava budala, budala nad budalama. Ama, otkud ti jedo{lo u glavu da jazavca tu`i{?

DAVID: Zar ti, bolan, misli{ da ja ne znam da ovaj va{ car,(Pokazuje na sliku)ima za sva{ta zakon? Zna to David, zna. Nemoj mi-sliti da ne zna.

SUDAC: (^e{ka se po glavi)Dobro je to i lijepo sve, Davide, ali jazavca tu`iti!To... to...

DAVID: E, nemoj tako, glavati gospodine. Znam ja da na{ carima za sve zakon, pa i za marvu. A i ona moja babetina,(Iz pozadine se odjednom, kao napast i privi|ewepojavi Davidova `ena i prijeti mu metlom, a on seotresa i tjera je od sebe)ba{ ova, lijepo meni ka`e. Zna{, mi sjedimo i{tudijeramo, {tudijeramo...

SUDAC: Ba{ tako {tudijerate?

DAVID: Da, dugo i mlogo {tudijeramo.

SUDAC: Pa zna li ti baba {to?

Jolpaz Davidov 153

PISAR^I]: He, he, he.

DAVID: [to se ti klebesturi{ tu, vuzle jedno vuzlasto. Mojabi baba mogla mjesto vas ovdje qudima pravdu i zakondijeliti. Tako je pametna i u~evna `ena.

SUDAC: Ba{ tako u~evna?

DAVID: O, ne pitaj, gospodine, to je ~udo jedno! Da ti se,kojom sre}om, jutros bilo oklen prikrasti, pa da~uje{ wezine pameti i nauke.

Odjednom tu iskrsava Davidova `ena sa stolicom i sjedne prekoputa Davida. Sjedne i David i blene u wu, kao u prikazu.

@ENA: Ti ide{, Davide? Ha?

DAVID: (^e{ka se i ~udi)Pa vidi{, `eno, da sam po{o.

@ENA: A zna{ li ti {ta }e{ tamo, re}mo kasti, u~initi?

DAVID: Tu`i}u ga {to se daqe i te`e mo`e. Jolpaz je tozaslu`io.

@ENA: U koji sud misli{?

DAVID: Pa ja mislim, `eno, u okru`ni, jer je {teta velika.

@ENA: (Ustane pa ga udari po le|ima. Sudac i Pisar~i} sei{~u|avaju)Eto, grom te ne ubio? Uvijek se vali{, ja ovo, ja ono,pametan sam, u~evan sam, znam zakon! Jadna ti tvojanauka i znawe.

DAVID: (Otresa je sa sebe)^ekaj, `eno, nau~i me, slu{a}u te. U koji ti misli{sud da bi trebalo i}i?

@ENA: Najprije ajde doqe u na{, mali seqa~ki sud, budalojedna budalasta!... A poslije, budalo jedna, budalasta,idi daqe, sve do cara.

DAVID: Ama, `eno, oklen ti tolika pamet, sve mu qubim?

@ENA: A kako }e{ pozdraviti carsku gospodu?

DAVID: Pa, vako, re}mo kazti, pomozi bog, carski suci, naBawoj Luci.

@ENA: (Vrisnu i poleti na wega, David se svali sa stolice)O, jadna ti sam ja i ~emerna s tobom po sto puta! Kadu|e{ u na{ mali, seqa~ki sud, vikni: Dobar dan,glavati gospodini!... A kad u|e{ u onaj ve}i, okrugli,duboko se pokloni...

154 Ranko Risojevi}

DAVID: Nisam ja, `eno, mlada pa da se klawam na vjen~awu.

@ENA: [uti, sunce te nebesko spr`ilo, kad ni{ta ne zna{.

Nestaje Davidova `ena.

SUDAC: Bogami, Davide, ba{ ti je u~evna `ena.

DAVID: Ja, ba{ zorli, kabasto u~evna `ena, kr{na, nao~ita,ko knegiwa. Samo me ovaj jolpaz, upropasti.(Pla~e)

SUDAC: [ta ti je, Davide? Za{to pla~e{? [ta je tebi krivoi nepravo u ovoj carskoj zemqi?

DAVID: Nije mi ni{ta krivo na slavni sud, ve} na vogprokletog lopova, {jeme mu se umetlo!(Tu~e jazavca po wu{ki)Du{manine i zlotvore moj, vje{ala }e{ ti omastiti,ako u ovoj zemqi bude jo{ imalo pravde i zakona!

SUDAC: [to ga toliko tu~e{ i kune{? [ta ti je u~inio?

DAVID: Zar ti nisam maloprije kazo? Izvoli, gospodine, daga povrgnem na zemqu? Te`ak je ko mlinski kamen,tolko se najeo moje muke i sirotiwe.

SUDAC: Izvolim, izvolim, Davide, spusti ga.

DAVID: Kako bi bilo, glavati gospodine, da ga izvadim izvre}e, pa da ga prive`em za vu jednu nogu od astala, davidite mog zlotvora i du{manina, kosti mu u Zenicina robiji sagwile. Izvoli, veleva`ni, carski i gla-vati gospodine?

SUDAC: Izvolim, de, prive`i ga.

DAVID: (Vadi jazavca, koji se koprca, ho}e da ugrize Davida,koji ga bije po wu{ci)^uvajte se, gospodini moji, jer ako mi se izmakne, zlo}e biti. Taj ima zube, moj gospodine, ko ja nekad umladosti. Vidi, vidi kako wu{i, {u{te li oklenkuruzi. O, nebo te ubilo.(Udara ga po wu{ci, ali se jazavac otme i pobjegne,pa kao lud kru`i naokolo, svi vri{te i sklawaju se)^uvajte se, gospodini moji, izma~e mi se! O, jadan tisam, {to u~ini.

Jazavac se zao{trqio, nakostrije{io, pa tr~i kroz sudnicu. Sadpoleti jednom prozoru, sad drugom, sad se zatr~i pod jedan sto,sad pod drugi, sad opet poleti vratima, sad opet me|u nogeSudiji, koji vrisne i padne.

Jolpaz Davidov 155

PISAR^I]: (Poma`e sudiji da ustane)[to si ga pustio magar~e?

DAVID: Kome ti to veli{, magar~e?

PISAR^I]: [to si ga drije{io, budalo?

DAVID: (Smije se, ne mo`e da prestane)Ama, ~ekajte, qudi, da se malo priberem! Ja sam tebepito: izvoli, gospodine? Ti ka`e{:(Karikira ga, istrbquje svoj stomak)Izvolim izvolim, Davide. E ko je sad kriv? Ja, beli,nisam, jer slu{am {to stariji izvoli i naredi.

SUDAC: Ti si, Davide, i budala, i nisi budala.

DAVID: Vala ti na takvoj rije~i ko starijem i u~evnijem.

SUDAC: [to si vodio ovog lopova pred sud. [to ga nisi odmana wivi ubio?

DAVID: E, ne more, tu je sud da sudi, a ne blentavi David, kojibi ga i ubio koliko je blentav. Ali ja znam red izakon. Da ja wega ubijem, a mene sud u zatvor.

PISAR^I]: E, ta ti je, Davide, na mjestu.

DAVID: Svaka je moja, dijete, na mjestu, svaka! Nego, ka`itevi meni, o}ete li ve} po~eti ovog brezakonika osu-|ivati ili ne}ete, da znam na ~emu sam?

SUDAC: Ti si, [trbac, prava pravcata budala. Jazavca osu-|ivati. Ti si lud, bo`ji ~ovje~e.

DAVID: (Qutito, uvrije|eno, pokazuju}i na sudiju)Nemoj ti, gospodine, tako! Ti si lud ti si budala...

SUDAC: Ti to, Davide, pokazuje{ rukom na me. Pazi se, da...

DAVID: Da sam ja lud, ja bi bio u ludoj ku}i, a ne bi se danasrazgovarao s carskim qudima. Ama, zar nije tako?Nego vi wega osudite. Ako ga ne osudite, sko~i}u uVrbas, jer `eni ne smijem na o~i.

SUDAC: Zar ti je `ena tako naopaka?

DAVID: I najposlije do}i }e me glave.

PISAR^I]: Zar si takvu o`enio?

DAVID: (Unosi mu se u lice, }uli u{i)Kako re~e?

PISAR^I]: Zar si udovicu o`enio, pitam te?

156 Ranko Risojevi}

DAVID: Tako ti mladosti, dijete, ne uple}i se u razgovor kadni{ta ne zna{.(Kreveqi se)Zar si udovicu o`enio?

SUDAC: Vas se dvojica ne razumijete.

DAVID: Ama, gospodine, nemoj ti barem biti budala. Ovovuzle me pita je li mene `ena o`enila. Kako }e menemoja ro|ena `ena o`eniti?

PISAR^I]: Je li ta tvoja `ena, naime, koju sad ima{, je li,pitamo te, prije bila o`ewena?

DAVID: @ena o`enita! @ena o`enita.(Hoda naokolo, u krug, oko wih, da im se zavrti uglavi)@ena o`enita! Ama, zar se u va{oj zemqi `ene`ene?

SUDAC: Koliko je stara ta tvoja `ena?

DAVID: Pa ima jedno trideset godina...

PISAR^I]: No, mlada je jo{.

DAVID: Dabome da je mlada. Jo{ joj predwi zubi nisu padali.

Cereka se. Zakukuri~e odjednom. Oni se zaprepaste, ali se pi-sar~i} sabere.

PISAR^I]: Pa dobro, kad je tako mlada, onda si je mora djevojkomo`eniti.

DAVID: (Stane, zagleda se u pisar~i}a, kucka ga po glavi)Ama, {ta je tebi? Kako }u ja `enu djevojkom o`e-niti? [ta bi to onda bilo. Bogami, dijete, ja bi rekoda ti nisi sastavio oko lijeske...[to }u ja `enidjevojku dovoditi?

SUDAC: E, sad ja znam, treba te pitati jesi li ti `enu doveokad je jo{ bila djevojka? Ha, tako.

DAVID: E, sad i ja znam. Tri puta se udavala. Ja sam je ~ak iztre}e ruke dobio.(Svi se smiju. Sudija ne{to biqe`i)Nego reci ti meni, gospodine, {ta sam ja skriviona{oj premilostivoj Zemqanoj vladi i slavnom sudu,pa da im je dra`i ovaj brezakonik i odmetnik odmene? Nemojte, gospodini moji, gledati {to sam ja~ojek siroma seqak, ve} sudite po pravdi i zakonu.

PISAR^I]: A {ta ti, Davide, zna{ {ta je pravda i zakon?

Jolpaz Davidov 157

DAVID: A {ta ti zna{, vuzle jedno vuzlasto, osim tog car-skog ~ina na tebi? Zelen si, dijete, zelen ko zelenagrana u gori zelenoj.

PISAR^I]: Glup si ti, Davide, da shvati{ {ta je to carski sud i{ta je zakon.

DAVID: A ko ono zna, vuzle jedno vuzlasto, osim tog carskog~ina na tebi! E, de de sad ka`i, nemoj vrdati! Kako bija pre`ivio tvoj carski zakon da sam budala, kako tika`e{? A ?! Zelen si, zelen ko zelena grana u gorizelenoj.

PISAR^I]: Ja sam konta ne{to drugo, a i ta ti je na mjestu.

DAVID: Svaka je moja, dijete, na mjestu, svaka. Nemoj mislitida nije. Evo, pitaj i ovog mog jolpaza. Pitaj ga, akozna{.

SUDAC: Kako govori, Davide, taj lopov, kojim jezikom?

DAVID: To ti, glavati gospodine, nako posigurno ne umijemkazati. Brkqa~i ko i ti i ovo dijete, kad ste ne{tomaloprije dogovarali. Zabrkqa~i-de, gospodine, ma-lo na weg, da vidim o}e li...

SUDAC: (Smije se i progovori ne{to wema~ki jazavcu, kojidi`e wu{ku. Sudija ga udari malo po wu{ci, smijese)

DAVID: Vidi, gospodine, vidi kako di`e wu{ku, kako terazumije. Vidi lopova jednog kako se ko |oja ra`a-lostio. Ne pretvaraj se, lopove jedan! Iako govori{gospodinovim jezikom, to ti ne}e pomo}i. Slobodno,nemoj se pretvarati.

SUDAC: Kad je ro|en, koliko je star ovaj tvoj lopov, Davide?

DAVID: Nije on ni star. Mlad je on jo{.

SUDAC: Ne pitam te to, ve} bih rad znati koliko mu jegodina. I to mi je potrebno, ako ho}e{ da ga osudim.

DAVID: A koliko ima godina otkad je carska vlast do{la uBosnu?

SUDAC: Pa ima tako dvadeset i tri, i ~etiri godine.

DAVID: O, mlogo, pobogu brate. Zbiqa, kad }ete vi ve}napoqe... E, toliko je godina, otprilike i ovomlopovu, {jeme mu se zatrlo.

PISAR^I]: Ja bih reka, gospodin sudac, da se ovaj ~ovjek pretva-ra i da nas vu~e za nos.

158 Ranko Risojevi}

DAVID: (Prema publici, i za sebe)E, moj sinko, zar si ti to sad vidio?(Wima)Ne grije{i, dijete, du{e. Ne bijedi me kod slavnogsuda. Eto, gospodine, kazo sam sve {to si me pito.Sad morete tog lopova osuditi.

SUDAC: A ime?

DAVID: Ime mu je Jolpaz Davidov. Tako ga svijet zove, a tako}e mu i slavni sud pozovke pisati, ako ga danas neosudite na vje{ala.

SUDAC: (Ustade, pravi se kao da ozbiqno ~ita presudu)

Davide, ~uj sad. Stani mirno, tako. Zakon osu|uje...

DAVID: A kamo ono: u ime carevo? A ne, gospodine! Ne}eteli po redu i zakonu, ima u ovoj zemqi i okru`ni sud,ima na{a premilostiva Zemqana vlada, a ovaj istiDavid, s ovom istom svojom blentavom glavom, i sovim istim lopovom, mogo bi jednog jutra i predcarom osvanuti.

SUDAC: Pa eto, Davide, u ime carevo zakon osu|uje jolpazaDavidova na dvadeset...

DAVID: Molim te, glavati gospodine, ko {to se bog i starijimole, dr` se samo reda i zakona!

SUDAC: Slavni sud u ime carevo osu|uje jolpza Davidova,stara dvadeset i dvije godine, o`ewena, iz sela Me-line, kotara Bawa Luke, okru`ja Bawa Luke, zemqeBosne, ku}ne numere one kao dvije kantarske kuke, nadvadeset godina te{ke tamnice u Zenici...

DAVID: (Ska~e od radosti, vrti oko sebe sudiju, udarajazavca po wu{ci)O-o, jazo! ^ujde, jazo! O}e{ jo{ malo kuruza, jazo?Jazo! Jazo, bolan, {to ne govori{? Jadna li ti ipre`alosna majka tvoja! Ima, ima i za tebe zakona uovoj zemqi, nemoj misliti da nema... Vala slavnomsudu! Ja sam zadovoqan osudom. Ko {to sam zado-voqan Jablanovom pobjedom nad Rudowom.

SUDAC: [ta ka`e{?

DAVID: Lujin Jablan, nadbo carskog vola Rudowu.

SUDAC: To ne vaqa, to ne vaqa, car }e se naqutiti. Ne smijese carski vo nagrditi. To ne, vaqa, ne vaqa.

Jolpaz Davidov 159

DAVID: A ko }e meni {tetu platiti {to je ovaj lopovpo~inio? Iz carske je {ume, pa ja mislim...

SUDAC: Evo ti, Davide, za {tetu, a ovaj }e lopov sjutra uZenicu...

DAVID: Da to nije kakva milostiwa, kad je tako malo? Ako jemilostiwa, ne primam!

SUDAC: (Daje mu jo{)Zato {to si mi javio o Rudowi, evo jo{. Posla}emomi po Luju. A novci su iz carske kase. Pla}a ti se{teta.

DAVID: A {to }e vam jadni Lujo?

SUDAC: I wega da osudimo, {to je wegov Jablan nadbo car-skog vola.

DAVID: Bolan, bolan, ja bi krvi svoje, iako je sna`na iotrovna ko zmijski jad, uto~io na{oj premilostivojZemqanoj vladi, neka se cijela potruje.

SUDAC: Kako, kako?

DAVID: Sve polako.

SUDAC: ^ovje~e, ne razumijem te!

DAVID: Muka, `iva muka je mene, glavati gospodine ra-zumjeti!

SUDAC: Pri~ekaj ti, Davide, sad }u ja povesti jednog go-spodina koji }e te razumjeti.(Izlazi)

DAVID: Kud ovo ode glavati gospodin sudac?

PISAR^I]: Sad }e do}i.

DAVID: Ne sluti ovo na dobro!(Po~ne da {eta okolo)Vidi, dijete, kako se i ja znam {ajcati. Samo mi jelijeva noga malo kra}a od desne, pa se mlogo ge-guckam. To me carska vlast dohvatila po nozi, hvalajoj {to mi nije obje prebila...(Gleda u sliku cara)^ija je ovo {trampa, dijete?

PISAR^I]: To je car.

DAVID: Zar ovo va{ car?

PISAR^I]: I na{ i va{.

160 Ranko Risojevi}

DAVID: Nije, brate, bogme, na{. Nama ne treba car.(Gleda predsjednika vlade, sa povezom preko o~iju)A ~ija je ovo {trampa, dijete?

PISAR^I]: To je ono {to vi, seqaci, zovete Zemqana vlada.

DAVID: O, ~ekaj, qubim je, da je vidim!(Pewe se na stolicu, pada, ponovo se pewe)O, zar }orava, na{a Zemqana vlada, god joj wezin.(Ponovo pada sa stolice)Zato nami, grdna rano, sve }oravo i ide u ovoj zemqi!

SUDAC: (Ulazi s doktorom)[ta to radi{, budalo.

DAVID: (Di`e se)Ni{ta, glavati gospodine!... E, qudi moji, da sam ju~eumro, ne bi znao da je na{a premilostiva Zemqanavlada }orava.

SUDAC: (Doktoru)To je taj seqak {to tu`i jazavca. Molim vas, gospo-dine doktore, da ga pregledate. Sad mi se ~ini budalanad budalama, sad opet vrlo bistar i pametan. ^u-dnovato i zagonetno stvorewe.

DOKTOR: Na prvi pogled to bude bila budala, blogsinniger Kerl,Cretin!(Davidu)Kako se bude zvala?

DAVID: ^ekaj, ~o~e, da se ko qudi najprije upitamo za zdrav-qe, pa onda o... Zdravo, mirno, gospodine? Kako jegospoja? Je l ona zdravo svanula?

DOKTOR: No, kako ime, kako se bude zvala?

DAVID: Gospodine doktore, nije puklo ve} je niklo...

DOKTOR: (Qutito)No kako se bude zvala?

DAVID: Ja se bude zvala, ajd kad o}e{ tako, bog te ubio, David[trbac, selo Melina, kotar Bawa Luka, okru`qeBawa Luka, zemqa Bosna, ku}na mi numera 47. Takome slavni sud pi{e i tako mi pozovke {aqe.

DOKTOR: (Cereka se)Taj si uobrazil da graf jest! No, {to to jest? Tovelik ime i titel kako kod jedan graf imala ti.

Jolpaz Davidov 161

DAVID: A, ja se dr`im reda i zakona ko i svaki grov, ako nisiznao.

DOKTOR: Imala `ena?

DAVID: O, imala zorli, kabasto u~evna `ena!

DOKTOR: Imala deca?

DAVID: Imala, gospodine, dokture, dvoje `enske djece, dvijecurice ko dvije zlatne jabu~ice.

DOKTOR: No, dva {enska i dva mu{ka deca.

DAVID: E, moj zloglavi vrnto i moj blentavi }i}ulajkane!...Da, tako je, tako.

DOKTOR: [to tu{ila jasavac.

DAVID: Tu`ila... izjela ~itava wiva kuruza, budala ko i ti.

DOKTOR: No, ti budala. Ko tu{ila jasavac, {ivotiwa tu{ila?To ni{t drugo ve} budala! Sa {ivotiwa sa jasavacnema sakon...

DAVID: A, ima u va{eg cara! To smo vi|eli danas. Nemoj mikvariti ra~una.

DOKTOR: (Zagleda ga sa svih strana, otvara mu o~ne kapke,unosi mu se u usta. Vadi spravu i mjeri mu glavu)

DAVID: [ta!? Zar se u vas i pamet na gradi mjeri? Zato stevi tako i pametni, ko ovaj moj jolpaz.

DOKTOR: ^etrdeset...

DAVID: Zar ja ~etrdeset gradi budalast? O, mlogo, pobogubra}o! Pa koliko ste onda vi?

PISAR^I]: Jest, jest, Davide, ~etrdeset si gradi budala.

DAVID: (Odvezuje jazavca od stola i dok jazavac juri ko ludpo sobi, a sudija, pisar~i} i doktor bje`e od wega)Zdravo `ivo, qudi, ostavqam vam ovog jolpaza, kad jeve} na{ao svoje dru{tvo. Znate mu jezik, blentav jeko i vi, pa se sna|ite. I pozdravite mi cara iZemqanu vladu.

Odlazi.

Zavjesa.

162 Ranko Risojevi}