JEZIK I STRANCIZMI - gerzovo.comgerzovo.com/wp-content/uploads/2017/11/JEZIK-i-STRANCIZMI.pdf · 4...
Transcript of JEZIK I STRANCIZMI - gerzovo.comgerzovo.com/wp-content/uploads/2017/11/JEZIK-i-STRANCIZMI.pdf · 4...
1
JEZIK I STRANCIZMI
BEOGRAD, 2016. godine Lukić D. Mirko
2
SADRŽAJ:
UMESTO UVODA ----------------------------------------------------------------------------- 3
POREKLO I OSNOVNE KARAKTERISTIKE ----------------------------------------- 3
SRPSKI JEZIK KROZ ISTORIJU --------------------------------------------------------- 4
UTICAJ OKOLINE NA ŽIVE JEZIKE ---------------------------------------------------- 4
KARAKTERISTIKE SRPSKOG JEZIKA I STRANCIZMI ------------------------ 5
1. Reči sa suglasnikom “H” --------------------------------------------------------------- 5
2. Reči koje počinju sa suglasnikom „F“ --------------------------------------------- 6
3. STRANE REČI U SRPSKOM JEZIKU – “Strancizmi” ------------------------- 7
3.1. CRKVENOSLOVENIZMI -------------------------------------------------------- 7
3.2. GRCIZMI ---------------------------------------------------------------------------- 8
3.3 LATINIZMI I ROMANIZMI ---------------------------------------------------- 8
3.4 TURCIZMI -------------------------------------------------------------------------- 10
3.5. GERMANIZMI -------------------------------------------------------------------- 13
3.6. HUNGARIZMI -------------------------------------------------------------------- 14
3.7. ANGLICIZMI --------------------------------------------------------------------- 15
Koliki je uticaj engleskog jezika na naš i ostale jezike u svetu? ----------- 15
Kako se menja srpski jezik u 21. veku? ----------------------------------ž---- 17
Da li Srbi sve češće koriste anglicizme? --------------------------------------- 17
NIVO UGROŽENOSTI I PERSPEKTIVNOST SRPSKOG JEZIKA ------------- 18
UMESTO ZAKLJUČKA --------------------------------------------------------------------- 21
3
SRPSKI JEZIK
UMESTO UVODA
Panta rei – sve teče, sve se menja (Heraklit 535-475 p.n.e.) - je aforizam koji je
proizašao iz celokupnog filozofskog dela ovog starogrĉkog filozofa. Za Heraklita je
kretanje stvarnost, a stabilnost iluzija. Jedna od njegovih izreka koja opisuje
neprestanu promenu glasi „ne moţeš dva puta ući u istu reku.”
Ništa nije tako stalno kao promene (Heraklit);
Ne preţivljavaju najjaĉi u vrsti, već oni koji najbrţe reaguju na promene (Darwin);
POREKLO I OSNOVNE KARAKTERISTIKE
Srpski jezik je jedan od slovenskih jezika iz porodice indoevropskih jezika, koja se deli na
ukupno dvanaest grupa: indijsku (arijsku), jermensku, grĉku, albansku, italsku, keltsku,
germansku, slovensku, baltiĉku, toharsku, hetitsku i iransku.
Prvi pisani spomenici u srpskoj redakciji staroslovenskog jezika potiĉu iz 11. i 12. veka.
Po poreklu, gramatici i po reĉniĉkom fondu srpskom jeziku su sliĉni hrvatski, crnogorski i
bošnjaĉki jezik, tako da se govornici ovih jezika mogu još uvek bez problema sporazumevati.
U drugoj polovini 19. i u 20. veku (jugoslovenski period) ovi jezici su smatrani jedinstvenim
srpskohrvatskim jezikom.
Ijekavski izgovor je jedan od izgovora srpskog, hrvatskog, bošnjaĉkog i crnogorskog i
nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika.
Ijekavski govor je prvi koji je prihvaćen u srpskom knjiţevnom jeziku, a tek kasnije u
knjiţevni jezik je ušao još i ekavski govor.
Narodni govori koji koriste ijekavski izgovor su svi govori Crne Gore, govori zapadne Srbije i
Sandţaka, kao i većina govora u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Ijekavski izgovor ima najduţu tradiciju u srpskom jeziku. Ovim izgovorom je pisan veliki dio
srpske narodne knjiţevnosti.
Srpski knjiţevni jezik ravnopravno priznaje ijekavski i ekavski izgovor,dok su hrvatski,
srpskohrvatski, bošnjaĉki i crnogorski knjiţevni jezici ijekavski.
4
SRPSKI JEZIK KROZ ISTORIJU
Srpski jezik, kao jedan od slovenskih jezika, nije se stvorio “niizĉega”, niti je došao
“niodkuda”. On je vekovna mešavina neĉeg što je izvorno i svega onog što ga je okruţivalo i
što je uticalo na njgove stalne promene i oblikovanja.
Još kao relativno sloţena tvorevina “stigao” je na Balkan, gde su već bili rasuli svoje seme
neki drugi narodi i druge civilizacije (Iliri, Kelti, Rimljani, Vizantija). Stvarajući svoje
identitete na Balkanu, juţnoslovenski narodi su, takoĊe, prihvatali i isve ono što su ztekli na
novim prostorima, a što im je odgovaralo.
Šta je kome, i u kojoj meri, uĉinio vekovni proces asimilacije, ostavimo da odgonetaju ini
istoriĉari i lingvinisti. I oni moraju nešto raditi, a posebno u našim uslovima i na našim
prostorima, gde se, ama baš, NIOKOĈEGA ne mogu dogovoriti (neka se zabavljaju). Jedino
se plašim da bi njihovo jalovo nadmudrivanje moglo prouzrokovati nenadoknadivu štetu u
pogledu budućnosti jezika.
UTICAJ OKOLINE NA ŽIVE JEZIKE
Živi jezik je jezik kojim se odreĊena ljudska zajednica sluţi u cilju praktiĉnog
sporazumevanja. Nasuprot njemu je mrtvi jezik, na primer latinski. Taĉan broj ţivih jezika u
svetu nije taĉno poznat, pošto i ne postoji jasno definisana granica kad je u pitanju poseban
jezik, a kad je reĉ samo o nareĉju nekog jezika.
Procena je da se danas u svetu govori/koristi priţbliţno 6.000 jezika. Od toga je daleko veći
broj malih jezika, malih zajednica, s malim brojem govornika. Ti su jezici najugroţeniji, a oni
ĉine 80 odsto svih jezika.
Jezik postaje ugroţen kad ima mali broj govornika, kad nije standardizovan, kad nema pismo,
ili kad ima pismo, ali nema neku knjiţevnu i kulturnu tradiciju. Ugroţenim jezicima preti
odumiranje, a procene su da meseĉno, ili ĉak nedeljno, u svetu umre jedan jezik.
Procene su da će za sto godina u svetu ostati izmeĊu 600 i hiljadu jezika, a da li će meĊu
njima biti i srpski, u najvećoj meri zavisi od samih naroda koji, bar još uvek koriste,
praktiĉno, isti jezik i za meĊusobno sporazumevanje nije im potreban prevodioc.
Ţivi jezik, kao i svaki drugi proces, vrlo je podloţan spoljnim uticajima. Spoljnji uticaji mogu
biti razliĉite vrste i intenziteta, pa samim tim, i odreĊeni jezk mora da se prilagoĊava
(“samopodešava”) tim spoljnjim uticajima. Koliki će uticaj na jedan konkretni sistem izazvati
odreĊeni spoljnji poremećaj, zavisi i od same prirode, odnosno stabilnosti dotiĉnog sistema.
Ali jezik nije kupusište koje ćemo ograditi, tako da ni najnavalentniji vo neće moći da mu
pristupi. Jezik se ne moţe braniti, a još manje odbraniti, veštaĉki - administrativnim merama,
ĉak i onda kada evidentno postoji potreba da se u izvesnoj meri i na odgovarajući naĉim brani.
5
Nije realno da će se jezici u svetu raspasti zbog stranih uticaja, pre se moţe oĉekivati da doĊe
do zapostavljanja domaćih kulturnih tradicija pod naletom internacionalnih svetskih obrazaca,
jer era informaciono-comunikacionih tehnologija nije samo sredstvo komunikacije, već i
simbol modernog ţivota.
Kod nas vlada jedna vrsta ksenofobije i strah od tuĊeg uticaja. Govori pojedinih krugova da
će „strancizmi“ satrti naš jezik i tradiciju su preterani. Novi strancizmi ne šire samo negativni
uticaj, oni na neki naĉin i obogaćuje naš jezik. Baš kao što su to uradili latinski, grĉki, turski,
nemaĉki ĉije su se reĉi do danas odrţale. Ĉesto se dogaĊa da za nešto ne postoji adekvatan
izraz na srpskom, zbog ĉega nekad ima smisla upotrebiti stranu reĉ.
Nikada nijedan jezik nije „uginuo“ zbog pozajmljenih reĉi, iako su u mnogim zemljama
puristi predviĊali da će jezik „propasti“, „izgubiti dušu“, ako se ne zabrane strancizmi/tuĊice.
Ako srpski jezik ne preţivi, to će biti samo zato što srpski narod neće moći da preţivi od
privrede u svojoj zemlji.
Da li se, i u kojoj meri, srpski jezik utapao u druge jezike ili su drugi jezici, obiĉaji, kulture,
tehnologije… uticali na promene srpskog jezika, oĉito je iz kratkih prikaza najodomaćenijih
“strancizama” u našem jeziku.
KARAKTERISTIKE SRPSKOG JEZIKA I STRANCIZMI
1. Reči sa suglasnikom “H”
U Gerzovu i okolini , iako se govori ĉist srpski jezik (po Vuku), ijejavskog izgovora, dugo se
odrţala jedna izrazita zanimljivost:
Pri izgovoru reĉi koje sadrţe suglasnik “H”, taj suglasnik se nije izgovarai ili se “gutao”. Na
primer: (h)oću, (h)rana, (h)ljeb, (H)rvatska, (H)ercegovina, (h)ajdemo, (h)vala, u(h)vati,
na(h)raniti, odo(h) ja nji(h)ovoj kući,…
Glas H se u starijem srpskom govoru nije upotrebljavao u izgovoru i pisanju, i meĊu
poslednjim glasovima je uveden u srpski jezik. Kasnijim preuredjivanjem jezika u toku
mnogih reformi (Vukova reforma Srpskog jezika 1836.) , kao i uspostavljanjem pravopisnih
pravila u mnoge reĉi se ubacuje glas H, ponekada i preterano, pa ĉak i iz nekog pomodarstva.
Kako su Gerzovo i okolina vekovno bili u nekom zapećku, i „novotarije“ su tamo stizale sa
znaĉajnim zakašnjenjem, a što se desilo i sa predmetnim suglasnikom. Retko se koristio u
govoru sve do pedesetih godina 20. veka.
6
2. Reči koje počinju sa suglasnikom „F“
Ako niste znali, Srbi zapravo nemaju nijednu svoju reĉ koja poĉinje na suglasnikom F, a
razlog tome je što je upotreba ovog slova preuzeta iz Vizantije u srednjem veku.
Kasnije pod uticajem grĉkog, turskog, francuskog i nemaĉkog jezika reĉi koje poĉinju na ovo
slovo postale su uĉestalije i odomaćile su se u našem jeziku. Ovo su neke od reĉi na slovo F koje svakodnevno upotrebljavamo, a ĉije poreklo će vas
iznenaditi:
Fabrika - latinska
Fenjer - turska
Frajer - nemaĉka
Flaša - nemaĉka
Fakultet - latinska
Fioka - maĊarska
Foka - preuzeta iz francuskog (izvorno grĉka reĉ)
Fenomen - grĉka
Flaster - nemaĉka
Fen - nemaĉka
Folirant - italijanska
Futrola- nemaĉka
Fijaker - preuzeta iz nemaĉkog (izvorno francuska reĉ)
Fićfirić- maĊarska
Furuna – turska
Frižider - francuska
Fantazija - grĉka
Fora - nemaĉka
Fazon - francuska
Flauta - nemaĉka
Fotografija - grĉka
Fasada - francuska
Fitnes - engleska
Frizura - preuzeta iz nemaĉkog (izvorno francuska reĉ)
Faraon – preuzeta iz grĉkog (izvorno staroegipatska reĉ)
Fleka - nemaĉka
Flora - latinska
Frajla - nemaĉka
Freska - italijanska
Fotelja - francuska
Farba - nemaĉka
Fitilj – turska
Fašizam – italijanska
Filolog – grĉka
7
Fudbal – engleska
Fobija - grĉka
3. STRANE REČI U SRPSKOM JEZIKU – “Strancizmi”
Jezik je jedan ţivi sistem koji je, kao i svi drugi ţivi sistemi, podloţan stalnim uticajima sa strane,
kojima se, hteli mi to ili ne, mora prilagoĊavati. Ukoliko se bilo kojim sistemom ne upravlja na
adekvatan naĉin, njega će bilo koja spoljnja promena, a posebno veća, ili potpuno ugušiti ili dovesti u
stanje nekontrolisanih oscilacija i raspada istog, a što se svodi na isto.
Pored pojedinaĉnih stranih reĉi, u našem jeziku je prisutno i obilje starih mudrosti-poslovica.
Ovo se posebno odnosi na izvorne latinske i starogrĉke poslovice.
Poslovice su fraze u kojima je saţeto neĉije ţivotno iskustvo. Razmišljajući i uvaţavajući
poslovice prvenstveno i sami postajemo mudriji, jer je ţivot prekratak da bismo sami
napravili sve pogreške i stekli iskustvo, stoga je bolje uĉiti na tuĊim pogreškama.
Poslovica je ĉesto izreĉena kao preneseno znaĉenje, stoga zahtjeva da o svakoj poslovici
razmislimo.
Strancizmi/Pozajmljenice su znaĉajan sloj našeg knjiţevnog jezika. To su reĉi koje je srpski
knjiţevni jezik, kao i drugi jezici, preuzeo iz drugih jezika i koje su postale sastavni deo
reĉniĉkog (leksiĉkog) fonda tog jezika. Uslovi ulaska stranih reĉi u naš jezik su najĉešće
geografskog i kulturno-istorijskog karaktera. To su, naime, najĉešće geografsko susedstvo,
kulturni i uopšte civilizacijski kontakti. Otuda i u narodnom jeziku od najranijih vremena, a
posebno u knjiţevnom jeziku ima dosta pozajmljenica iz drugih evropskih jezika, naravno –
glasovno i gramatiĉki prilagoĊene našim reĉima. Tako se u našem leksiĉkom fondu našeg
knjiţevnog jezika nalaze:
3.1. CRKVENOSLOVENIZMI
U sluĉaju srpskog jezika, reĉi koje se smatraju za crkvenoslovenizme najĉešće su preuzimane
iz srpskoslovenskog i ruskoslovenskog. Većinom su u vezi sa verom, ali ima i ostalih primera.
Crkvenoslovenske reĉi su reĉi vezane za bilo kakve crkvene potrebe, ili za jezik apstraktnijeg
raspravljanja o etiĉkim i duhovnim pitanjima.
Iako najstarija „podloga“ srpskog jezika, crkvenoslovenizmi nemaju neki poseban udeo u
srpskom jeziku. Neke od prisutnijih reĉi su: Vavedenje, Vaskrsenje, Đavo, Zatvornik, Mošti,
Opština, Padeţ, Svemir, Sveštenik, Uskrs, Uĉitelj.
8
3.2. GRCIZMI
Grcizmi („grecizmi“) su reĉi-pozajmljenice, preuzete iz grĉkog jezika u srpski.
Grcizmi ĉine jedan od najvaţnijih slojeva evropske kulturne leksike. Osim direktnog
pozajmljivanja grĉkih izraza ili neologizama sastavljenih od grĉkog, u srpskom jeziku postoje
i poluprevedenice i prevedenice (nove reĉi prema grĉkom obrascu), derivati i semantiĉke
pozajmljenice (kada prihvaćena reĉ dobija drugo, novo, znaĉenje u novom jeziku).
Najčešće korišćene grčke reči u srpskom jeziku su:
Akademija, Aksioma, Amnezija, Analogija, Anarhija, Anatema, Anatomija, AnĊeo,
Antibiotik, Apatija, Apostoli, Arheologija, Arhipelag, Atom, Autarkija, Autonomija ...,
Biblija, Biologija, Bioritam..., Varvari..., Gimnastika..., Delfin, Demokratija, Demon, Đavo,
Dogma..., Ekologija, Energija, Entuzijazam, Enciklopedija, Epigram, Etika..., Idiot, Ikona,
Istorija..., Jeres..., Katapult, Ksenofobija..., Lav, Livada, Liturgija, Logika..., Manastir,
Manija, Matematika, Melanholija, Melodija, Mit, Monarhija, Monaštvo, Muzika...,
Oligarhija..., Panorama, Pasulj, Piramide, Psiha..., Simbol, Simpatija..., Talas, Temelj,
Teologija, Teorema, Teorija, Teritorijalna autonomija, Filozofija, Fobija..., Harizma,
Harmonija (filozofija), Hijerarhija, Hipnoza, Hipostaza, Histerija, Hristos, Hronologija...,
Škola...
3.3 LATINIZMI I ROMANIZMI
Rimsko Carstvo (najdugovečnije veliko carstvo)
Rimska imperija građena je vekovima.Rim je najpre osvojio Italijansko poluostrvo, a
zatim i zapadno sredozemlje, nakon pobede nad Kartaginom u Punskim ratovima.
Osvajanje Grčke i Male Azije odvijalo se u 2. veku p.n.e.
Imperija je nastavljala da raste, dostižući svoj teritorijalni maksimum pod imperatorom
Trajanom, početkom 2. veka n.e.
Rimski duh bio je okrenut praktičnim namenama, a rimska civilizacija dostigla je svoje
najveće domete u izgradnji puteva,
mostova i akvadukta. Ako je Grčka
bila čuvena po svojim filozofima i
pesnicima, Rim je svoju slavu
dugovao graditeljima. Koristeći
beton – rimski izum – gradili su
gradove i puteve širom imperije, od
kojih mnogi i danas postoje.
Imperija je definitivno podeljena 395.
godine n.e. na Zapadno Rimsko
Carstvo i Istočno Rimsko carstvo.
9
Posebno je interesantna i upitna linija razgraničenja na našim prostorima (Dunav,
Sava, Drina, Lim, Skadarsko jezero...).
U 5. veku n.e. Zapadno rimsko carstvo se srušilo, mada su istočne rimske provincije
nastavile da žive kao hrišćanska Vizantijska imperija još oko 1000 godina posle podele.
Konačni pad Zapadnog rimskog carstva 476. godine uzima se i kao kraj starog i
početak srednjeg veka.
Na vrhuncu svoje moći Rimsko carastvo pokrivalo je 5,9 miliona km2 i imalo je oko 70
miliona stanovnika (1. vek n.e.).
***
Latinski jezik je Izumrli jezik. O izumiranju jezika govori se kad jedan jezik nema više
izvornih govornika. Tada se taj jezik naziva mrtvim ili izumrlim jezikom.
Moguće je razlikovati dve vrste smrti jezika:
U prvom sluĉaju jezik izumre, ali jezici (ili dijalekti) koji su se razvili iz njega dalje se koriste.
Tako su se, na primer, iz Latinskog jezika razvili romanski jezici.
U drugom sluĉaju jezik izumre bez da ostavi nasledniĉki jezik. U tim sluĉajevima govornici
napuste svoj materinski jezik u korist nekog drugog jezika.
Latinski, iako izumrli jezik nastavio je da se upotrebljavati u knjiţevnosti, nauci ili liturgiji.
Najčešće korišćene latinski izrazi u srpskom jeziku su:
Abdikacija, Abortus, Ad libitum, Adopcionizam, Adsorpcija, Agresija, Akvadukt, Akvarij,
Altruizam, Ambulanta, Analisti, Aneksija, Antipapa, Apriori, Apstinencija, Artikulacija
(muzika), Apikultura, Aprobacija, Arena, Arhidijeceza, Arhivalije, Artikulacija, August
(titula), Aukcija, Beatifikacija, Bifurkacija, Birefringencija, Bis (muzika), Brevijar, Celibat,
Centenij, Centurion, Crimen sollicitationis, Da capo al segno, Dal segno, Damnatio
memoriae, Decimala, Dejure, Defakto, Definicija, Defekacija, Dekapitacija, Dijeceza,
Disident, Diverzija, Domicil, Donacija, Donator, Dromedar, Egzistencija, Esencija, Emocije,
Enigmolegij, Epiteza, Erekcija, Federacija, Fikcija, Filicid, Flagelacija, Floskula,
Fortifikacija, Frekvencija, Front, Frustracija, Fundus, Futur , Georgike, Hemoptizija,
Humanizam, Idol (religija), Iluzija, Imigracija, Imperativ, Imperator (rimska titula),
Imperfekt, Indikt, Indulgencije, Inhumacija, Inspiracija, Institucija, Intuicija,
Institucionalizacija, Instrumentalist, Insurekcija, Interpretacija, Invencija, Inverzija (figura),
Junior , Kanal, Kantilena, Kastrum, Klaustar, Kohabitacija, Kolaboracija, Kolektivizacija,
Kolokvijalizam, Kolokvijalni, Koncepcija, Konsekracija, Kontroverza, Konjunktiva, Kreacija,
Kriminalac, Kupola, Kremacija, Kult, Kustos, Kvart, Kvintesencija, Lapsus, Lektor, Lex
specijalis, Legat (titula), Legija, Lektor, Licenca, Limes, Luksuz, Lustracija, Magistar,
Magisterij, Magistrat, Magistratura, Manufaktura, Matura, Maturant, Medalja, Medijacija,
Melioracija, Memorija, Mikroorganizam, Milicija, Moda, Mononom, Mumija, Mundus,
Nepotizam, Nota, Nutacija, Terminal, Tabula rasa, Okultacija, Oltar, Operand, Opsada, Opus,
10
Orator, Orijent, Parada, Papa, Participacija, Pejorativ, Penis, Perfekt, Persona, Plagijat,
Pluskvamperfekt, Poliamorija, Pontifeks, Postulat, Precesija, Predestinacija, Prefekt,
Prefektura, Prepucijum, Prezent, Princ, Princeps, Principat, Proskripcije, Prosperitet,
Provokacija, Recenzent, Recenzija, Refrakcija, Reinkarnacija, Rektor, Relikvija,
Repatrijacija, Repeticija, Rezidencija, Satira, Sedisvakancija, Segno, Sekretar, Sekularizam,
Senat, Senior, Septuaginta, Servitut, Sestercij, Sezam, Sic, Skripta, Solist, Stil, Suicid,
Suplencija, Skalpel, Status kvo, Subjekat (filozofija), Suplent, Suplentica, Suplentkinja,
Supletivizam, Terminal, Tabula rasa, Terminus post quem, Toga, Tonzura, Transpozicija
(muzika), Triceps, Tu quoque, Urbanizam, Urbicid, Versifikator, Verzal, Veteran, Veto, VI-
DE, Video, Vikar, Vila (graĊevina), Viza, Vizitacija
NAPOMENA:
Ĉesto se mogu sresti i pojmovi „Romanizmi“, a to su reĉi koje su došle u naš jezik, kako iz
latinskog (latinizmi), tako i iz drugih romanskih jezika koji su se razvili iz latinskog, kao što
su: španski, italijanski i francuski jezik.
Iz italijanskogjezika potiču reči: tenor, opera, balkon, fašizam, mafija, medalja, paparaco,
pjaca, kantautor;
Iz španskog jezika potiču reči: kanibal, hacijenda, hunta, cigara;
Iz francuskog jezika potiču reči: avenija, abaţur, banalan, bulevar, grupa, ţanr, ţargon,
kavaljer, kompot, legitimitet, liker, masaţa, mašina;
3.4 TURCIZMI
Osmansko Carstvo (poslednje veliko carstvo) bilo je imperijalna snaga, smeštena na
obodu Sredozemnog mora, trajući
od 1288. do 1922. Na vrhuncu moći,
tokom 16. veka, ovo carstvo je
obuhvatalo Anadoliju, Bliski Istok,
delove Severne Afrike, dobar dio
jugoistočne Evrope, i na sever sve do
Kavkaza. Carstvo je obuhvaćalo oblast
od oko 5,2 miliona km2, mada je dobar
dio ovog bio pod indirektnom kontrolom
centralne vlade. Na ovom prostoru je
živelo oko 39. miliona stanovnika. Carstvo je bilo smešteno napola između Istoka i
Zapada, tako da je tokom svog 600-godišnjeg postojanja bilo u međusobnom odnosu sa
Istokom i sa Zapadom.
Turcizmi su reĉi preuzete iz turskog jezika. Posebno su karakteristiĉni za jezike naroda koji
su bili pod vlašću Osmanskog carstva (grĉki, srpski, bošnjaĉki, bugarski, makedonski,
jermenski).
17. vek: 5,5 miliona km2,
39 miliona stanovnika
11
Turcizmi su, u okviru slovenskih jezika, najĉešći na Balkanu, kod juţnoslovenskih naroda. U
okviru dijalekata razliĉitih juţnoslovenskih jezika, dole navedene, kao i mnoge druge reĉi,
koriste se ĉešće ili reĊe. U odreĊenim krajevima, neki turcizmi su arhaizmi, negde su u
svakodnevnoj upotrebi i nemaju zamenu u vidu slovenske reĉi, ili je imaju, ali je ona
neprirodna, negde su istorizmi, a negde su sasvim nestali.
Jezik, muzika ali i drugi elementi kulture ukazuju na vekovni uticaj orijenta preko Osmanskog
carstva na Balkanu.
Neki turcizmi su ipak večni
Jezik se ne moţe staviti pod stakleno zvono. On je ţiv, podloţan uticaju i, kao takav,
promenljiv. Jezici primaju reĉi od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu. A s
Turskom smo više od 500 godina ţiveli „u bliskom kontaktu“.
U prošlosti se upotrebljavao daleko veći broj turcizama. Pominje se više od osam hiljada reĉi.
Turski je uticao na srpski više nego ijedan drugi jezik.
Za pola veka iz srpskog jezika nestalo je dve trećine turcizama, a od preostalih, oko 3.000,
polovina se odomaćila tako da ih i ne osećamo kao reĉi stranog porekla.
Od 3.000 turcizama više od 50 odsto predstavlja odomaćene i frekventne turcizme.
Interesantno je da su se neke od reĉi koje su preuzete iz turskog jezika ostale kao deo
standardnog srpskog jezika, dok su se kasnije potpuno izgubile iz turskog jezika.
MeĊutim, treba imati u vidu da se kod nas pod pojmom "turcizam" podrazumevaju i reĉi i
izrazi koje su nam preko turskog došle iz arapskog i persijskog jezika. Turci su, u nekim
kasnijim jeziĉkim reformama, turski jezik znaĉajno oĉistili od arapskih i persijskih reĉi, ali su
one kod nas i dalje ostale u upotrebi kao turcizmi.
Turcizmi su ušli u naš svakodnevni ţivot: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapĉiće; pijemo
ĉaj, rakiju, kafu; sladimo se baklavom, tulumbama... Na stolu nam je ćasa, testija, dţezva,
fildţan, bakraĉ, ĊevĊir... A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna... Pred kućom je kapija, a
na krovu odţak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne moţe biti ortak, a javašluk u
komšiluku ĉist je baksuzluk...
Jorgan, kafa, kafana, kašika, rakija, ĉarapa, para, boja, pekmez, kajmak, sarma, ĉardak, kapija,
baksuz, komšija, reĉi su za koje u srpskom nema ekvivalenta – tako da ih osećamo kao svoje.
Nema sinonima u savremenom srpskom (a ni hrvatskom) jeziku ni za sledeće turcizme: bakar,
boja, burmut, ĉarapa, ĉekić, ĉelik, ĉesma, ĉizma, ćela, duhan, dţep, Ċon, jatak, jorgovan,
kalup, katran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, leš, limun, majmun, pamuk, papuĉe, rakija,
sapun, sat, šator, šećer, tambura, top, tulipan, vez, zanat...
Priĉa se da su se polovinom prošlog veka srpski i hrvatski jezikoslovci dogovorili da u
srpskom jeziku ostane budala, a hrvatskom bena, dok im neko na kraju nije prišapnuo da su
oba ta termina turska. Turske su i imenice sprat, kat i boja, što je vezano za kulturu
12
stanovanja, sinonim turcizma lala je opet turcizam tulipan, jer su ovaj cvet upravo Turci
presadili u Europu. Ta reĉ je ušla i u nemaĉki (Tulpe), kao i imenica kifla (Kipferl), jer su
Turci izmislili tu vrstu peciva.
Kad smo već kod peciva, nikako ne moţemo zaboraviti arapsko-persijsku reĉ kafana, koja je
u turskom dobila oblik kahvehane, a preko toga u srpskom kafana. To je zato što su upravo
Turci u Evropu donijeli ĉuveni napitak. Sa kafom je došao i šećer (takoĊe turcizam bez
sinonima) i neizostavna rakija, reĉ za koju opet, i u lingvistiĉkom i u prenesenom smislu,
nemamo zamene.
Ţeleći se što više razlikovati od srpskog, hrvatski su filolozi termin tobdţija zamenili reĉju
topnik, zaboravljajući da je opet koren te reĉi top (lat. canon) - turski.
Neki od najčešće korišćenih turcizama u srpskom jeziku:
A) astal, aber, adet, amanet, arambaša, argatovati, aršin, aferim, avlija, ajvar, at...
B) babo, bakšiš, bardak, baška, bašta, bedevija, biljega, bošĉaluk, bubreg, bukagije, buljuk,
busija, buĊelar, baksuz, budala, bunar, burek, burazer...
V) vala, veĊa, veresija, vakat...
Ĉ) ĉak, ĉaršaf, ĉarapa, ĉiĉak, ĉelik, ĉesma, ĉorba, ĉobanin,
Ć) ćuskija, ćup, ćufte, ćevap, ćuprija, ćelav
D) dert, delija, dernek, div, divan, dizgen, dilber, direk, dolama, dorat, dohakati, duvar,
dućan, dugme, dunja, dušmanin, dunĊer...
Đ) Ċakonija, Ċerdan, Ċuvegija, Ċuture...
E) ekser...
Z) zanat, zejtin, zamandaliti, zasobice, zaĉamati, zvekir, zeman, zulum, zulumćar, zaman...
J) jastuk, jagma, jeglen, jendek, jorgan, jorgovan, jok, ...
K) kava, kavga, kavgadţija, kavedţija, kajmak, kaldrma, kapija, kapak, kašika, kat, katanac,
kaurin, kijamet, komšija, kasaba, krevet, kula, kutija, kutak, kut, kazan...
L) lakrdija, lampa,
M) magaza, majmun, megdan, merak, memla, merdevine, mramor, muštuluk, mušterija,
meze...
N) namah,
O) obeznaniti (ce), odvrći (se), odaja, oluk, ortak...
P) pamuk, papuĉa, pare, pazar, patidţan, pekmez, pendţer, pita, pojagmiti, poharati,
prstenovati, putalj, puce, podrum...
R) raf, rahat, rakija, ršum, rudina...
S) sanduk, sat, sevap, selam, serbez, sinija, sindţir, sofra, starostavan, subaša...
T) taban, tabor, taze, tavan, tamaniti, telal, teferiĉ, tefter, tolkovati, torba, taraba...
Ć) ćar, ćurak, ćufte, ćevap, ćošak...
U) ujdurma, urokljiv, utuviti, uhititi, uĉkur, ugursuz...
F) ferman, fitilj...
H) haber, hajvan, hajduk, halaliti, han, harambaša, haraĉ, harĉiti, hećim, haraĉ...
Ĉ) ĉauš, ĉilaš, ĉorba, ĉakšire, ĉarapa, ĉibuk...
Dţ) dţabe, dţebana, dţem, dţep, dţezva, dţin...
13
Š) šal, šejtan, šećer,šenluk, šićar...
Arapske reči u srpskom jeziku: Azimut, Alah, Alva, Algebra, Algoritam, Dimiskija,
Elevacija, Zanat, Zejtin, Zenit, Imam, Inat, Islam, Kadija, Kalaj, Kalfa, Kafa, Kuran, Majdan,
Mašala, Minaret, Miraz, Muslimani, Muftija, Nafta, Nahija, Otoman, Ramazan, Ratluk,
Sevdah, Sultan, Tambura, Tanjir, Fes (kapa), Hajduci, Halal, Han (objekat), Handţar,
Harambaša, Haraĉ, Dţamija, Šeik, Šejtan
Persijski jezik je, nakon arapskog, najvaţniji islamski jezik, koji je korišćen kao glavni
knjiţevni i kulturni jezik na širokim prostorima od Kine do Turske. Ostavio je snaţan trag u
turskom, a preko turskog jezika izvršio je uticaj i na veliki broj drugih jezika, ukljuĉujući i
srpski.
Veliki broj reĉi koje se uĉestalo koriste u današnjem savremenom srpskom jeziku persijskog
su porekla (iako se „vode“ kao turcizmi):
ambar, azur, adţdaja, babo, bazar, badţa, baţdar, bakšiš, barabar, bašta, baštovan, bećar,
bedak, behar, berberin, bezistan, bor, boraks, bostan, bošĉa, boza, burazer, burek, buregdţija,
ĉarapa, ĉardak, ĉarka, ĉaršaf, ĉaršija, ĉerkeš, ĉesma, ĉifĉija, ĉinija, ĉirak, ĉobanin, ĉoja, ĉorba,
ĉunak, ćar, ćasa, ćela, ćemane, ćilibar, ćilim, ćora, ćorsokak, ćosa, ćoše, dada, dar-mar,
dembel, derviš, dilber, divan, dugme, dunĊerluk, dušmanin, dţambas, dţigerica, dţumbus,
Ċerdap, ĊevĊir, Ċul, ferman, gungula, hodţa, ibrišim, jadac, jagma, jaran, jorgovan, kaftan,
kajgana, kalup, karavan, kaur, kavga, kavgadţija, kazan, kesa, kumbara, lagum, lala, lenger,
leš, limun, lola, mana, maja, mehana, minĊuša, merdevine, meze, mintan, murdara, muštuluk,
nafta, nar, narandţa, nargila, nišan, nišandţija, naut, pajdaš, pamuk, pamuklija, pandţa,
papuĉa, para, (novac), paralija, parĉe, patlidţan, pazar, pelivan, pejgamber, pekmez, pendţer,
perĉin, peškir, pihtije, pilav, piljar, pirinaĉ, rende, rusvaj, samurovina, saraj, serdar, sindţir,
sirće, spahija, spanać, šah (car), šalvare, sećer, šegrt, šenluĉenje, šimšir, šira, škembe,
tambura, tane, taraba, tarana, tava, taze, terazije, testera, testija, tezga, timar, tov, tulipan,
turšija, višnja, zuluf, zurla...
3.5. GERMANIZMI
Germanizmi su reĉi preuzete iz nemaĉkog jezika i
prilagoĊene drugom jeziku. U srpkom jeziku,
germanizmi spadaju u reĉi stranog
porekla. Posebno su karakteristiĉni za jezike
naroda koji su bili pod vlašću Austrougarskog
carstva, ili pod uticajem germanske kulture
(srpski, hrvatski).
Primeri germanizama u srpskom jeziku poreĊani
azbuĉnim redom:
14
A) ablendovati, aktentašna, anlaser , ofinger , auspuh , ...
B) bademantil , bager, balast, breg, bezec, bidermajer , blinkati, blic, bluza, pereca, bruh,
bina , brushalter , buter ...
D) deka, dekl, dihtung, dinstati, tuš ...
E) escajg ...
F) falš, farba, feder, faliti, feler, fajront, fijaker, flaša, fleka, fen, frajla, frajer, friško,
fruštuk ...
G) gost, gastarbajter, gelender, gilipter, gepek, germa, šmek, glanc, zglajzati, griz, ...
H) heklati, hanzaplast, hauba, haubica, havarija, heftati, herc, hohštapler...
I) interes
J) jakna
K) kanister, kanta, kapirati, kelner, keks, kibicovati, kino, kiper, kiĉ, kifla, klapna, klozet,
klema, klocna, knedla, kofer, korpa, krah, kragna, kran, kremacija, krigla,
kugla, kuplung, kurs, kurcšlus
L) lakirati, lager, larma, ler, legitimacija, lajsna, lekcija, lektira, licna, lokna, vikler,
luster,
M) moler, mantil, maskembal, mider, modla,
N) natkasna, nitna,
O) orden
P) pak treger, papagaj , paradajz, pedala, perika, flaster, filoz f, pinceta, plakat, plac,
pult...
R) ratkapa, ram, rasa, regal, rajf, rajferšlus, rinflajš, ringišpil,
ruksak, rolšue, reš, rikverc...
S) saft, šaltati, šalter, šank, šiber, šina, šikanirati, šlag, šlager, šlagvort, šljam, šlank,
šlauf, šleper , šlic, šminka, šmirgl papir, šmizla, šnala, šnajder, šnenokle, šnita, šnicla,
šnjirati/šnjurati, šoder, šrafciger, šupa, šuster, švargla, šverc, švorc, sajla,
zicer, zihernadla, sims, sic, špaga, špalir, šparati, šporet, šparkasa, špek,
špedicija, špajz, šperploĉa, špil, špinat, špic, špric, špricer, štaka, štand, štangla, štirkati,
štemati, štepati, štimati, štimung, štikla, štof, štoper,
štos, štrafta, štrajk, štreber, štriklirati, štrudla, supa...
T) tancovati, tapacirer, tašna, tepih, tor, torta, treger...
V) frtalj
W) vagon, veš, vešmašina, vaservaga, veker, vindjaka, vinkl, viršla,
Z) cajtnot, cigla, cilj, cimer, ceger, cug, cvancika...
3.6. HUNGARIZMI
Hungarizmi su reĉi preuzete iz maĊarskog jezika: soba, ašov, varoš, vašar, lopov, cipele,
salaš, ĉardaš, ĉopor, maĉka, punĊa, sablja, ĉizma, bunda, koĉija, gulaš;
15
3.7. ANGLICIZMI
Anglicizmi su reĉi preuzete iz engleskog jezika i prilagoĊene nekom drugom jeziku.
Anglicizam je svaka reĉ preuzeta iz engleskog jezika koja oznaĉava neki predmet, ideju ili
pojam kao sastavne delove engleske civilizacije; ona ne mora biti engleskog porekla, ali mora
biti adaptirana prema sastavu engleskog jezika i integrisana u engleski vokabular.
Koliki je uticaj engleskog jezika na naš i ostale jezike u svetu
Anglicizmi se mogu koristiti onoliko koliko to ima smisla i realne potrebe. Protiv uticaja
engleskog ili bilo kojeg drugog jezika ne moţe se boriti administrativnim merama.
Nesvesno ili svesno, zato što se u trenutku ne setimo naše reĉi, ili zato što je to "fensi" (uvek
se naĊe nešto da je u tom trenutku “NOBL” -“Pokondirena tikva”), umesto srpskog
iskoristićemo englesku reĉ. Koliko ih ĉesto koristimo i da li u tome preterujemo, ili je to
postala neminovnost - pitanja su koja, na sreću ili na ţalost, ne muĉe samo nas, već i
decenijama unazad Francuze, Italijane, Nemce...
Uticaj engleskog jezika u svetu i kod nas gotovo je nemoguće zaustaviti, a posebno sad u eri
informacionokomunkacionih tehnologija (ICT). Masovna kultura - muzika, filmovi, televizija,
internet… najbrţi su kanali za prihvatanje novih engleskih reĉi na srpski, francuski, italijanski
naĉin...
Uticaj engleskog jezika u svetu poĉeo je da se širi još u 19. veku, u vreme britanske imperije,
kao i posle Drugog svetskog rata, sa ekonomskom ekspanzijom SAD.
Britanska kolonijalna imperija je
bilo najveće carstvo u istoriji
ljudske civilizacije, a njom je
vladalo ili upravljalo Ujedinjeno
Kraljevstvo. Zauzimala je površinu
od preko 36,6 miliona km2, što je
skoro četvrtina kopna na Zemlji.U
sklopu Britanske imperije živelo je
preko 530 miliona stanovnika
(1938.godine) ili petina svetske populacije. Njeno stvaranje započelo je
uspostavljanjem engleskih prekomorskih poseda i trgovačkih postaja od kraja 16. do
početka 18. veka. Na vrhuncu svoje moći za Britansku imperiju važilo je pravilo da u
njoj sunce nikada ne zalazi.
Sjedinjene Američke Države (skraćeno SAD, engl. United States of America -USA),
su federalna ustavna republika koju čini pedeset država i jedan federalni okrug.
16
Sjedinjene Američke Države nastale su deklaracijom trinaest britanskih kolonija 1776.
godine kojom one utvrđuju svoju slobodu i
nezavisnost.
Sa 9,83 miliona km² i preko 300 miliona
stanovnika, Sjedinjene Države su danas
treća najveća zemlja na svetu po ukupnoj
površini, a treća po veličini kopna i broju
stanovnika. Sjedinjene Države su jedna od
etnički najraznovrsnijih zemalja na svetu,
što je posledica masovne imiigracije iz
mnogih zemalja. Američka privreda je
najveća nacionalna privreda u svetu, sa
nominalnim bruto domaćim proizvodom od 13 triliona dolara u 2006. godini (preko
25,5% ukupnog svetskog bruto proizvoda).
Protiv uticaja engleskog jezika zapadne zemlje su se borile na razne naĉine, ali ne postoji
nijedan efikasan metod. Sigurno je da se protiv engleskog ne moţe boriti administrativnim
merama.
Zemlje s bogatim kulturnim zaleĊem i većim brojem stanovnika, kao što su Španija, Italija,
Nemaĉka, Francuska, ne prilaze organizovano propagiranju ili nastavi engleskog jezika, ali je
to vrlo slaba „brana“ anglicizmu.
Male zemlje, pak, poklanjaju više paţnje uĉenju engleskog jezika. Tako se ĉesto struĉni
skupovi skandinavskih zemalja odvijaju na engleskom, iako su uĉesnici Skandinavci, koji
govore sliĉnim jezicima. Razlog je što publikuju radove na engleskom i onda ih prezentuju
celom svetu, a ne samo malom krugu zemalja.
Stiĉe se utisak da strah od uticaja engleskog i kod nas poprima razmere masovne histerije.
Crkveni velikodostojnici, razni patriotski pokreti i pojedini intelektualci poslednjih godina su
se utrkivali da upozore kakva nam "katastrofa" preti.
MeĊutim, engleski ne donosi, kao što neki laici misle, samo štetu i neke loše strane uticaje.
Engleski je danas svetski jezik svih ljudi koji se njime sluţe, a ima ih više od milijardu. Nije
sredstvo prinude i sredstvo kolonizacije, nego sredstvo meĊunarodne komunikacije. Jer,
engleski govore jedan ŠveĊanin i jedan Indus, Arapin i Srbin i to im omogućava direktnu
meĊusobnu komunikaciju i poslovnu saradnju.
Nije realno da će se jezici u svetu raspasti zbog stranih uticaja, pre se moţe oĉekivati da doĊe
do zapostavljanja domaćih kulturnih tradicija pod naletom internacionalnih svetskih obrazaca,
jer engleski nije samo sredstvo komunikacije, već i simbol modernog ţivota.
Tvrdnje pojedinih krugova da će engleski satrti naš jezik i tradiciju su preterani. Engleski ne
širi samo negativan uticaj, on na neki naĉin i obogaćuje naš jezik. Baš kao što su to uradili
latinski i turski, ĉije su se reĉi do danas odrţale. Ĉesto se dogaĊa da za nešto ne postoji
adekvatan izraz na srpskom, zbog ĉega nekad ima smisla upotrebiti stranu reĉ.
17
Nepobitno je da se danas bez engleskog ne moţe, ali treba uĉiti i druge jezike. EU tako ima
plan da svaki graĊanin Unije poznaje, pored maternjeg, još dva jezika.
Ĉinjenica je da će nove generacije, pod uticajem engleskog, sve više koristiti latinicu. Kako se
ne bi dogodilo da ćirilica ostane zvaniĉno, a mrtvo pismo koje niko više neće koristiti, mogu
se preduzeti razne mere.
Kako se menja srpski jezik u 21. veku?
21. vek je vreme novih tehnologija, razvića računara, interneta i raznih vidova
komunikacije, a samim tim i razvoja i menjanja jezika.
Engleski jezik postao je univerzalni jezik koji se govori svuda u svetu, pa se zbog toga danas
suoĉavamo sa velikim brojem anglicizama i u našem jeziku.
Preterana upotreba tuĊica škodi jeziku – nekad su pretnju predstavljali turcizmi i germanizmi
zbog uticaja Turske i Austrije, a danas se ne nalazimo ni u ĉijoj posebnoj zoni uticaja, već se
taj uticaj vrši u svetu koji, prvi put u istoriji, ima engleski jezik kao jezik za upotrebu širom
planete. To ne znaĉi da treba zaboraviti maternji jezik, ali moramo biti svesni da se ne može
izbeći odreĎeni nivo globalne anglicizacije . Rešenje nije ni izmišljanje novih domaćih
reči za internet, sajtove, laptop, monitor, tvitovanje, selfije, roming i sliĉno, a bilo bi i
smešno.
Sasvim je u redu da deca znaju nove reĉi jer ne treba ţiveti izolovano od sveta, ali ne treba ni
zapostaviti svoj jezik i svoje reči.
Da ponekad znamo i da preterujemo preko
svake mere, pokazuje i sledeći primer:
„Performans na fešn-viku je bio jedan nonsens
na stejdžu. Umesto da bude transparentno,
kreatorov selekšn stajlinga i kastinga manekenki
je bio previše klos majnded“.
Ove reĉenice mogli ste da ĉujete od voditeljke
na domaćoj televiziji. MeĊutim, ovaj primer nije
usamljen. Televizija i novine „poplavljeni“ su
reĉima koje nam dolaze iz engleskog jezika. Koliko puta ste se našli u društvu, a da niste
razumeli šta je vaš sagovornik „Englez“ hteo da kaţe? Prema reĉima sedamdesetogodišnje
bake Milke, u Knez Mihailovoj ulici oseća se kao u Londonu. Nazive prodavnica ne moţe ni
da izgovori ni da razume. A kada joj unuka kaţe da je kul, baka Milka pomisli da je kulturna.
Da li Srbi sve češće koriste anglicizme?
Psiholozi kaţu da kod ljudi ima i pomodnosti i lenjosti, pa ne ţele reĉ da prevode već je
„uzimaju gotovu“. To su Sterijine pokondirene tikve. Motiv da se upotrebljavaju strane reĉi
jeste to što ĉovek misli da će dobiti na vaţnosti, ţelja da se savlada osećanje bezvrednosti i
uklone neki kompleksi. To bi se moglo nazvati kompleksom „malog naroda“ kod Srba, koji je
stvaran vekovima i deluje razorno po nas.
18
MeĊutim, danas smo sve više u situaciji da naiĊemo na ozbiljne probleme, i u profesionalnom
i privatnom ţivotu, ako ne posedujemo bar elementarni nivo znanja engleskog jezika.
Većinom stariji ljudi, ali ne tako retko i mlaĊi, pa ĉak i oni koji završavaju fakultete ne mogu
da se naviknu na rad na raĉunarima jer imaju tu prepreku da ne znaju ili slabo znaju engleski
jezik. Ali danas je osnovni postulat pismenosti da se, sem ĉitanja i pisanja, mora znati i raditi
na raĉunaru a bogami i poznavati engleski jezik. Jednostavno, ne moţete konkurisati ni na
jednu ozbiljniju poziciju ako ne znate da radite na raĉunaru - i kraj.
Većinom je izgovor za nepoznavanje nekih osnovnih stvari na raĉunaru nepoznavanje
engleskog jezika, a jedan od meni najboljih izgovora koje sam ĉuo za neuĉenje engleskog
jeste: „Bombardovali su nas, treba oni da uĉe naš jezik“.
Za razliku od napred navedenih strancizama, gde su navoĊene najodomaćenije reĉi istih u
srpskom jeziku, ovde to nema svrhe navoditi, jer je to već toliko obimno i svakodnevno se
menja obim, pa se gubi svrsihodnost istog.
MeĊutim, ne treba se brinuti zbog „navale“ novih struĉnih termina, koje mi prethodno nismo
ni imali, pa zašto ih onda i ne prihvatiti u originalnoj formi i, istovremeno, razumljivoj za ceo
svet.
Uostalom, i u našim jezicima postoje fraze koje su apsolutno NEPREVODIVE na engleski
jezi (ni doslovno, ni opisno), a da izraaţavaju svoje originalno znaĉenje, kao što su:
k'o svetog Petra kajgana,
jaje na oko,
špansko selo,
pljuniti otac,
pala mu sekira u med...,
a o prevoĊenju naših viceva gotovo da niko ni ne razmišlja.
NIVO UGROŽENOSTI I PERSPEKTIVNOST SRPSKOG
JEZIKA
Na samom poĉetku ovog teksta navedena je procena da se danas u svetu govori/koristi
priţbliţno 6.000 jezika. Od toga je daleko veći broj malih jezika, malih zajednica, s malim
brojem govornika. Ti su jezici najugroţeniji, a oni ĉine 80 odsto svih jezika.
Jezik postaje ugroţen kad ima mali broj govornika, kad nije standardizovan, kad nema pismo,
ili kad ima pismo, ali nema neku knjiţevnu i kulturnu tradiciju. Ugroţenim jezicima preti
odumiranje, a procene su da meseĉno, ili ĉak nedeljno, u svetu umre jedan jezik.
TakoĊe se procenjuje da će za sto godina u svetu ostati izmeĊu 600 i hiljadu jezika, a da li će
19
meĊu njima biti i srpski, u najvećoj meri zavisi od samih naroda koji, bar još uvek koriste,
praktiĉno isti jezik i za meĊusobno sporazumevanje nije im potreban prevodioc.
Nije realno da će se jezici u svetu raspasti zbog stranih uticaja, pre se moţe oĉekivati da doĊe
do zapostavljanja domaćih kulturnih tradicija pod naletom internacionalnih svetskih obrazaca,
jer era informaciono-comunikacionih tehnologija nije samo sredstvo komunikacije, već i
simbol modernog ţivota.
Za neki jezik se smatra da je ugrožen ako ga deca više ne uĉe kao materinski jezik.
Kad i stariji govornici tog jezika prestanu ga govoriti ili umru, taj se jezik smatra izumrlim.
No, klasifikacija kao izumrli jezik ne znaĉi nuţno da taj jezik nema više nijednoga govornika.
Izumrli jezici mogu biti dobro opisani i saĉuvani u pisanim izvorima, a mogu imati i velik
broj govornika koji su ih uĉili kao drugi ili strani jezik. Jezik moţe izumrijeti zbog jeziĉkog
pomaka. To je društveni (sociolingvistiĉki) proces koji se dogaĊa postupno unutar jedne
odreĊene jeziĉne zajednice. Govornici prestanu govoriti svojim materinskim jezikom i sluţe
se nekim drugim jezikom.
Svi jezici koji imaju relativno mali broj govornika/korisnika potencijalno su ugroţeni.
Kakva je sudbina srpskog jezika i sliĉnih jezika proisteklih iz bivšeg srpsko-hrvatskog jezika
(srpski, hrvatski, bošnjaĉki, crnogorski)?
Ukoliko se naši lingvinisti budu i dalje trudili da meĊu ovim jezicima veštaĉki prave sve veće
meĊusobne razlike, njihov veliki trud će se verovatno svesti na onaj znani grafit: „Džaba ste
krečili“.
Treba imati u vidu da trenutno preko 30 miliona ljudi u svetu govori jezicima koji su nekada
bili jedan jezik u bivšoj SFR Jugoslaviji. Bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski jezik izlaze iz
granica matiĉnih zemalja, pa se tako ovi jezici neretko mogu ĉuti u Americi, Australiji,
Aziji…,
S obzirom da veliki broj graĊana sa prostora bivše Jugoslavije ţivi širom sveta, tako je i
upotreba ovih jezika široka. U nekoliko drţava Evrope i Amerike izlaze novine na
bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku, što potvrĊuje da se ovi jezici
praktikuju i upotrebljavaju. Postojeći broj korisnika jednog TAKVOG jezika, daje mu dobru
osnovu da preţivi, a posebno imajući u vidu već stvorenu pisanu baštinu na ovom jeziku.
Dalje „razgraĊivanje“ jednog jezika je i ekonomski i perspektivno vrlo štetno.
Ameriĉke diplomate su još leta 2009. godine utvrdile da srpski, hrvatski, bošnjaĉki i
crnogorski nisu ĉetiri posebna jezika, već samo dijalekti jednog, odnosno regionalne verzije
srpskohrvatskog jezika.
Inspektori su tada zakljuĉili da bi bilo dobro kada bi se prihvatio taj stav i kada bi se ta ĉetri
jezika tretirala kao ĉetri regionalne varijante srpskohrvatskog. Tumaĉeći svoju odluku,
inspektori su naveli da su novonastali jezici, odnosno nova imena za postojeće dijalekte,
povezani s drţavama nastalim posle raspada Jugoslavije (svaka drţava „mora“ imati svoj
jezik i svoju crkvu, jer bi ispalo da su se zadţba delili).
„Uprkos novim imenima, ove regionalne varijante ostaju lingvistiĉki u osnovi iste, s
neznatnim varijacijama, ukljuĉujući korišćenje ćirilice u srpskom", piše u dokumentu.
20
Shodno ovome, svi veći ameriĉki univerziteti s uhodanim programima slovenskih jezika,
ukljuĉujući Harvard i UCLA (Univerzitet Kalifornije u Los AnĊelesu), tretiraju ove dijalekte
kao jedan jezik.
Inspektori su smatrali da bi ovakvim "uvoĊenjem" srpskohrvatskog jezika znatno uštedeli na
obuci sluţbenika, ali i da bi pruţili opipljiv dokaz ameriĉke podrške za jaĉanje saradnje meĊu
narodima bivše Jugoslavije.
Istina, polemike oko toga da li postoji autentiĉnost bosanskog jezika, kojim jezikom govore u
Crnoj Gori ili da li postoje razlike izmeĊu srpskog i hrvatskog jezika zasad su popriliĉno
daleko od Evropske unije. U sedištu evropske birokratije na zvaniĉnom nivou zasad ne
prepoznaju „razlike” meĊu jezicima proisteklim iz srpskohrvatskog, odnosno hrvatskosrpskog
jezika.
Zasad niko u briselskoj administraciji ne razmatra i ne postavlja pitanje da li postoje
esencijalne razlike meĊu jezicima kojima se govori u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i
Hercegovini, niti da li će jednog dana kada ove zemlje pristupe EU biti doneta odluka da se
zarad ekonomiĉnosti, kao u Haškom tribunalu, prevodi na „bosansko-hrvatsko-srpski-
crnogorski” jezik (BCSM – pa neka se svako tu naĊe po sopstvenoj volji). Trenutno EU
godišnje izdvaja milijardu evra za postojećih 3.000 prevodilaca.
21
UMESTO ZAKLJUČKA
PITANJA:
1. Pitam ovdašnje lingviste (i njihove politiĉke mentore) da li baš svaka nazovi-drţavica
mora imati „svoj sopstveni jezik“, kao što je to sluĉaj na našim prostorima?
2. Da li su naši lingvisti pronašli FALINKU onih „drţavica“, koje već vekovima i ne
pokušavaju da „stvore/izdejstvuju“ SVOJ SOPSTVENI JEZIK (već se koriste
tamonekim – tuĊim/dušmanskim), kao što su: AUSTRALIJA – kontinent (Engleski),
AMERIKA – 1. svetska ekonommska sila, 3. u svetu po prostranstvu i po broju
stanovnika (Engleski), AUSTRIJA – bivša imperija/carevina (Nemaĉki), KANADA
(Engleski i Francuski), BRAZIL (Portugalski), ARGENTINA (Španski)...?
3. Koliko je manja razlika u govoru izmeĊu jednog ZAGORCA i DALMATINCA,
odnosno jednog ZRENJANINCA („LALE“) i VRANJANCA u odnosu na razliku u
govoru kojim se koriste u Zagrebu, Sarajevu, Podgorici, Beogradu?
PREPORUKE:
1. Pamet u glavu, ne ĉinimo gluposti na razgradnji onoga što već imamo i uĉinimo sve
neophodno da saĉuvamo isto.
2. NAŠ/NAŠE jezike neće ugroziti „Angicizmi“, kao što ih nisu ugrozili ni „Turcizmi“ i
„Germanizmi“... (samo su ih dopunili-oplemenili), već ćemo ih ugroziti MI ukoliko se
ne otrgnemo od Frojdovog sindroma „narcizma malih razlika“.