8/19/2019 Između Negromanta i Grabancijaša-smijeh i komika u starijoj hrvatskoj drami

1/2

Izmeðu Negromanta i Grabancija a-smijeh i komika u starijojhrvatskoj drami

Starija hrvatska drama bogata je komikom, komiènim likovima i situacijama.U ovom eseju analizirati æe se kako Marin Dr iæ u svojoj komediji Dundo Maroje koristi lik negromanta Dugog Nosa u svrhu postizanja komiènog efekta te kako to èini Titu Brezovaèki uz pomoæ Matija a Grabancija a Dijaka.Marin Dr iæ smatra se jednim od najveæih hrvatskih komediografa.Dundo Maroje njegova je najpoznatija komedija, prvi put prikazana, kako se najèe æe navodi poèetkom veljaèe 1551.godine, mada vjerodostojnost ovog podatka nije potvrðena. Komedija se sastoji od dva prologa i pet èinova, a zavr etak nije saèuvan. U osnovi ovoga djela je sukob i meðusobno nerazumijevanje pripadnika stare i mlade generacije. Graðu za komediju Dr iæ je uzeo iz neposredne stvarnosti ovda njeg Dubrovnika. Prolozisu osobito va ni jer u njima Dr iæ iznosi osnove svojega umjetnièkog svijeta, svoje nazore i upu ta se u dijalog sa suvremenicima. U svojim komedijama kritizira vlastelui odreðene tipove ljudi koje bismo mogli nazvati moralno osakaæenima. Prolog Dugog Nosa, koji se smatra jednim od najzagonetnijih tekstova hrvatske knji evnosti (Dujmiæ-Detoni, 2008.) tvori glavnu idejnu protku drame Dundo Maroje. U prologu negromant Dugi Nos uvodi publiku u radnju drame te pripovjeda o svom putovanju u StareIndije to je zapravo alegorijska prièa. Negromant ili èarobnjak je èest lik u hrvatskim maskeratama, on obièava pripovijedati o onome ''o èemu se inaèe ne govori''. Tako i u Dr iæevoj komediji pripovijeda o dvjema vrstama ljudi koje je vidio u Starim Indijama. Na jednoj strani tu su ljudi nazbilj koje krase osobine poput mudrosti, skromnosti, izuzetne su fizièke ljepote, nisu zavidni i licemjerni, te ive idiliènim ivoto

m gdje nema podjele na ''moje'' i ''tvoje'' veæ je sve zajednièko ''A ljudi koji testrane u ivaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresila pameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi opæeno uzrasta su uèinjena; njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njih oèi uprav gledaju, a srce im se ne ma karava; srce nose prid oèima, da svak vidi njih dobre misli; i, za dugijem mojijem besjeðenjem ne domorit vam, ljudi su koji se zovu ljudi nazbilj.''. Potpuna suprotnost od ljudi nazbilj su ljudi nahvao koje krasi fizièka, ali i du evna ru noæ. Njihov nastanak pristaje njihovom karakteru. Èarobnjaci su ih ''za lakomost od zlata'', pretvorili iz ivotinja u ljude. Ljudi nahvao bili su protjerani od ljudinazbilja i kako ka e Dugi Nos, stigli u njihove krajeve, tj.u Dubrovnik. Ta prièa, kao to je veæ ranije spomenuto je alegorija. Ljudi nahvao predstavljaju dubrovaèko plemstvo, la ljive trgovce, licemjerne pravnike itd. Dugi Nos napominje da je na gledatelju da procjeni tko je u drami èovjek nazbilj, a koji nahvao. Dr iæ je prolog napis

ao tako da se zahvaljujuæi negromantovom ironiènom laskanju, dubrovaèka vlastela mogla prepoznati u ljudima nazbilj (Paljetak). Tatarin(2003.) navodi da se prava drama zapravo odvijala u publici gdje su sjedili oni koje je Dr iæ smatrao ljudima nahvao i koje je ismijavao u svojim komedijama. Dr iæ tako kroz smijeh izla e novi konceptureðenja dru tva gdje ne bi bilo pokvarene aristokracije, a va no bi mjesto zauzimaliljudi s vrlinama poput ljudi nazbilj. Bez obzira na komièan sadr aj, tema o kojoj govori zapravo je vrlo ozbiljna. Koristeæi se komiènim sredstvima distancira se od otvorenog izno enja kritika dubrovaèkog dru tva toga vremena te se njegova komedija pretvara u satiru usmjerenu protiv opæedru tvene pokvarenosti. Smijeh kod publike tako nastaje prepoznavanjem odreðenih osoba iz dubrovaèke sredine i njihovih mana. (Muhoberac, 1998.)Titu Brezovaèki, kajkavski komediograf, se u svojoj komediji Matija Grabancija Dijaktakoðer bavi ozbiljnim dru tvenim problemima. U predgovoru obja njava va nost obrazovanj

a za napredak pojedinca i cjelokupnog dru tva, istièe vrijednost istine te krjeposti i dobrote i odbojnost prema manama dru tva. Prikazuje mane tetne za dru tvo kroz primjere ili ,,pelde''. I Dr iæ i Brezovaèki imaju zajednièko ukazivanje na ozbiljne probleme kroz smijeh i komiku. Njihova knji evnost ima i pouènu uz zabavnu ulogu. No dru tva koja prikazuju su razlièita. Dok Dr iæ prikazuje dubrovaèko dru tvo 16.stoljeæa, Brezovaèkse usredotoèio na zagrebaèko dru tvo 18.stoljeæa. Slu i se likom Grabancija a kako bi uko na dru tvene mane. Grabancija oznaèava onoga koji radi negromancije (Heæimoviæ 1871.) ba poput negromanta kod Dr iæa. Zavr io je 12 bogoslovnih kola i uskoro æe zavr iti 13.vaèku kako bi se mogao slu iti èarobiranjem. Lik Grabancija a nije realan jer mu autor pripisuje i neke nadnaravne osobine, no sasvim je dobro poslu io kao sredstvo preko

8/19/2019 Između Negromanta i Grabancijaša-smijeh i komika u starijoj hrvatskoj drami

2/2

kojega autor navodi mane i poroke svojih sugraðana. Smolko, Vuksan, Jugoviè predstavljaju dio zagrebaèkog stanovni tva. Osuðujuæi njihove mane Brezovaèki zapravo osuðuje mane Zagrepèana. No razlika izmeðu njega i Dr iæa je u tome to je Brezovaèki mnogo ''bla i'' uim kritikama. Dr iæ o tro osuðuje nepo tenje i korumpiranost dubrovaèkog plemstva i u svojim dramama otkriva ljude nahvao u svojoj sredini dok se Brezovaèki zadovoljava pukim ismijavanjem. Jo jedna razlika izmeðu ta dva autora je u vje tini pisanja. Kritièariosuðuju nerazraðenost i nelogiènost Matija a Grabancija a Dijaka dok se Dr iæev prolog Duosa smatra jednim od najboljih proznih tekstova hrvatske renesanse.Iako nisu bili suvremenici, te èak nisu pisali ni istim narjeèjem i Dr iæ i BrezovaèkiUspijevaju u svojim komedijama pomoæu ivopisnih likova izazvati smijeh kod publikete istovremeno upozoriti na ozbiljne dru tvene mane to nije lako postiæi s obzirom na knji evnu vrstu za koju su se opredijelili, a to mnogo govori o njihovom knji evnom talentu te znaèaju za hrvatsku knji evnost.

LITERATURA:http://vetarsabalkana.com/d/513918/d/marin-dri---dundo-maroje.pdf (pristupljeno22. sijeènja 2016.)Detoni-Dujmiæ, D., ''Dundo Maroje'', u: Leksikon hrvatske knji evnosti: djela, kolska knjiga, Zagreb, 2008. Str. 145-147http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/skrtost/ (pristupljeno 22. sijeènja 2016.)Tatarin, M. Prolog negromanta Dugog Nosa, u: Trajnost èina: zbornik u èast Nikoli Batu iæu (ur. Senker, B., Petlevski S. i Bla eviæ M.), Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2011., str: 138-146