IZLOŽBA GRAFIKA - Preporod...u svom određenju i gradnji kroz vijekove, a upotpunjeni su ličnim...

SVE MOJE BOSANSKO

IZLOŽBA GRAFIKASarajevo 16 - 26 maj 2011.

adresa: Titova 54, 71000 Sarajevo, BiHtel. 00 387 33 205 553, mob. 00 387 61 304 134E -mail: [email protected]

Mirsada BALJIĆvoditelj galerije

B Z K

GALERIJA PREPORODKREATIVNI CENTAR VIZUELNIH UMJETNOSTI

SVE MOJE BOSANSKO literarni i likovni radovi

učenika osnovnih škola 2017.

IZLOŽBA GRAFIKASarajevo 16 - 26 maj 2011.

adresa: Titova 54, 71000 Sarajevo, BiHtel. 00 387 33 205 553, mob. 00 387 61 304 134E -mail: [email protected]

Mirsada BALJIĆvoditelj galerije

B Z K

GALERIJA PREPORODKREATIVNI CENTAR VIZUELNIH UMJETNOSTI

BZK “Preporod”Branilaca Sarajeva 30, 71000 SarajevoTel.: **387-33-444-078Fax: **387-33-226-511Web: www.preporod.baE-mail: [email protected]

Za izdavača Senadin Lavić

Redakcioni odborBiSera aLikadić, MirSada BaLjić, MirSad BećirBašić, aLMedina Čengić, jaSMinko MuLaoMerović, Mirzana Pašić-kodrić, Mušo šahMan

Sekretar redakcijeaLMedina gLaMoČ

Urednikedin MuLać

Grafičko oblikovanjejaSMinko MuLaoMerović

FotografijeMuhaMed džanko

Računarska pripremaMahir SokoLija

Prednja strana koricaadin ČoLak, ii1 razred

“Druga osnovna škola”, (Hrasnica) Ilidža Prva nagrada

Zadnja strana koricaFarah kadunić, VIIb razred “Prva osnovna škola”, Bugojno

ŠtampaDobra knjiga, Sarajevo

Izložba likovnih radovaGalerija BZK “Preporod”Titova 5471000 Sarajevo

© 2017. BZK “Preporod”

aLMedina Čengić: Jedna i jedina Bosna i Hercegovina ................................................. 7

Proteklih 14 godina ....................................................... 11

LITERARNI RADOVI .................................................... 21

LIKOVNI RADOVI ........................................................ 59

Likovni radovi koji su također izloženi u Galeriji BZK “Preporod” na dan dodjeljivanja nagrada ....... 74

Škole koje su učestvovale na konkursu SVE MOJE BOSANSKO ............................................. 78

Sadržaj

7

Obilježavajući svoj jubilej, 15-godišnjicu, manifesta-cija BZK “Preporod”, Konkurs za literarne i likov-

ne radove učenika osnovnih škola u Bosni i Hercegovini, je ponovno zainteresirala značajan broj mladih umjetnika osnovnoškolskog devetogodišnjeg obrazovanja na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Tema: Sve moje bosansko je, kao i ponuđene teme u prethodnim godinama, bila inspirativna za mnoge učesni-ke Konkursa. Različitost podnaslova u prispjelim radovi-ma pokazuje veliki stvaralački podstrek novih generacija, koje svoju domovinu i sve njene posebnosti doživljavaju kao posebnu inspiraciju. Bez obzira na umjetničku formu u kojoj su uobličeni i iskazani, ovi radovi pokazuju sprem-nost još jednog naraštaja da svoju domovinu, jednu, jedinu, iskonsku, nezamjenjivu, Bosnu i Hercegovinu, doživi kao jedinstveno vrelo inspiracije.

Tradicionalni motivi i tematika, prezentirani su kroz epohe koje je ova naša Bosna prolazila, od svog postanka u svom određenju i gradnji kroz vijekove, a upotpunjeni su ličnim doživljajem stvarnosti i okruženja u vremenu u kojem živimo i postojimo danas. Bosanski ćilim, kaldrma, gurabije, ćevapi, blistavi slapovi rijeka, vrhovi i proplanci planina, srednjovjekovni spomenici, zamkovi, kule, građe-vine, pričaju svoje priče oživljene u mašti mladih umjetni-ka, kroz iskustva prenošena u pričama, legendama, sjeća-njima i slikama današnjice. Oživljavaju u ovim radovima bazari, ćurčiluci, kazandžiluci, hanovi i hramovi, sokaci i mahale, avlije i trgovi. Njima hode putnici namjernici, vitezovi, junaci, naši preci, Bosanci. Mladi stvaraoci vrlo vješto pokazuju zanimanje za vrijednosti našeg naslijeđa, bilo ono kulturno ili historijsko, a u slikama stvorenim u njihovoj mašti živi historija i budućnost jedine domovi-ne. Njihovo jasno opredjeljenje za ovu čudesnu zemlju na “brdovitom Balkanu” određeno je iskrenom ljubavlju prema jednoj državi, njenoj tradiciji i kulturi, koju cije-ne, poštuju i vole.

Likovni radovi simbolično prikazuju vrednote i šaroli-kost kulturnog naslijeđa, slikajući jedan prizor, jedan detalj, jednu osobu ili gradeći mozaik od simbola koji određuju ono što je bosansko, jedinstveno i neponovljivo. Kako mladi umjetnici zapisuju kistom slike iz svoje mašte, tako mladi literati slikaju riječima svoju književnu sliku.

Almedina ČengićJedna i jedina Bosna i Hercegovina

8

Na ovaj Konkurs je pristiglo oko 400 literarnih i oko 700 likovnih radova koji našu Bosnu predstavljaju kroz različita doba i raznolikost naroda, koji pripadaju ovom pluralnom društvu. Ovi mladi ljudi tako postaju svojevrsni ambasado-ri, koji svoju zemlju predstavljaju u najljepšem svjetlu, že-leći je približiti svakom čovjeku s dobrim namjerama koji će je možda posjetiti.

S velikom pažnjom i zainteresiranošću su tretirani li-terarni radovi prispjeli na Konkurs “Preporoda” za učeni-ke osnovnih škola pod naslovom Sve moje bosansko. Ove 2017. godine, povodom jubilarnog 15. konkursa “Preporo-da” članovi žirija za odabir najboljih literarnih radova bili su Bisera Alikadić, Mirsad Bećirbašić, Almedina Čengić i Mirzana Pašić-Kodrić

Rad žirija je, kao i svake godine, imao težak zadatak i posebnu odgovornost. Rezultati i odluke o nagrađenim učenicima i odabiru literarnih radova razlikovali su se tek u nijansama.

Za najuspješnije su proglašeni: Lejla Čolak, učenica III1 razreda “Druge osnovne škole”, (Hrasnica) Ilidža, prva nagrada; Selma Omerika, učenica VIII razreda OŠ “Gnoj-nice”, (Gnojnice) Mostar, druga nagrada i Mirza Ramić, učenik VIIa razreda OŠ “Ključ”, Ključ, treća nagrada.

S istom pažnjom i zainteresiranošću su tretirani i li-kovni radovi. Članovi žirija za odabir najboljih likovnih radova bili su Mirsada Baljić, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman.

Za najuspješnije su proglašeni: Adin Čolak, učenik II1 razreda “Druge osnovne škole”, (Hrasnica) Ilidža, prva na-grada; Amina Brković, učenica VII2 razreda OŠ “Aleksa Šantić”, Sarajevo, druga nagrada i Timur Kadribašić, učenik VI3 razreda OŠ “Safvet-beg Bašagić”, Sarajevo, treća nagrada.

Organizator Konkursa i žiriji su ocijenili jedan broj nastavnica i nastavnika koji su se posebno istakli u rea-lizaciji ovogodišnjeg Konkursa. Žiri za literarne rado-ve priznanje dodjeljuje Samiji Memić, nastavnici OŠ “Blagaj”, Blagaj, Enisi Guja, nastavnici “Šeste osnovne škole”, Ilidža i Indiri Buljubašić, nastavnici OŠ “Musa Ćazim Ćatić”, Sarajevo.

Posebno vrijedan angažman u likovnim dijelu Konkursa ove godine su pokazali Borka Jokić, nastavnica osnovnih

9

škola “Sjenjak” i “Novi Grad”, Tuzla i Azra Nikšić, nastav-nica “Druge osnovne škole”, (Hrasnica) Ilidža.

Nastavnici predmetne i razredne nastave još jednom su uložili poseban trud za razvijanje interesa učenika u spo-menutim oblastima, literarnog i likovnog umjetni čkog iz-ražavanja u mlađim generacijama. Selekcijom ponuđenih učeničkih radova u okvirima nastavnih procesa ili organi-ziranih sekcija odazvali su se i ove godine na objavljeni Konkurs. Suradnja BZK “Preporod” i osnovnih škola ši-rom Bosne i Hercegovine pokrenula je prosvjetne radni-ke Bihaća, Ključa, Bugojna, Travnika, Gornjeg Vakufa, Žepča, Živinica, Blagaja, Mostara, Podveležja, Tuzle, Kalesije, Brčkog, Kiseljaka, Sarajeva, Visokog, Gradač-ca, Gračanice, Zenice, Čapljine, Stoca..., i u konačnici je ostvarena velikim brojem prispjelih radova. Učenici svih uzrasta, od II. do IX. razreda devetogodišnjeg osnovno-školskog obrazovanja, učestvovali su na ovom svojevrs-nom takmičenju. Njihov zadatak je ostvaren u potpunosti jer su još jednom potvrdili da, u njihovoj mašti, mislima i svakodnevnom životu, Bosna i Hercegovina uvijek ima posebno mjesto.

Žiriji koji su radili na pregledanju prispjelih radova, kao i BZK “Preporod”, su svim učesnicima i inicijatorima za-hvalni na odazivu, jer je još jednom potvrđena dobra namje-ra svih zajedno da ova manifestacija ima svoje sljedbenike i da traje već petnaest godina. Ponosni smo na to koliko mla-da populacija voli, poznaje i cijeni svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer svi radovi sadrže u sebi posebni osjećaj pripadnosti jednoj hrabroj, ponosnoj zemlji, čije ljepote i posebnosti traju vijekovima i nadvladavaju sve nevolje i nedaće koje vrijeme donosi.

Ukupan broj učesnika, oko 35.000, u dosadašnjim Konkursima na zadate teme ovih 15 godina potvrđuje još jednom vrijednost i veličinu ovog načina predstavljanja mladih bosanskohercegovačkih stvaralaca, poeta, slika-ra, historičara, hroničara. Mnogi od prethodnih učesnika ove kreativne i humane manifestacije opredijelili su se u svom zanimanju za umjetnost, a oni drugi su danas ljeka-ri, pravnici, vrsni majstori, vrijedni radnici u svom poslu, ali nema sumnje, da ih je učešće na ovoj vrsti takmičenja odredilo kao osobe čija sjećanja, na njihove prve stvara-lačke poduhvate, u njima budi posebne emotivne porive i

10

inspiraciju za život. Možda će već sutra novi učesnici ova-kvih manifestacija biti i njihovi potomci, ponosni mladi/e Bosanci/ke, čiji će uzori biti oni koji su već prošli ovo za-nimljivo i kreativno iskustvo. Sve dok ima onih koji vole, poštuju i osjećaju ponos na ono svoje bosansko, Bosna i Hercegovina će postojati koja jedinstvena i posebna ze-mlja u ovom velikom svijetu.

PROTEKLIH 14 GODINA

13

BOSNOM BEHAR PROBEHARAO 2003.

Literarni radovi

Prva nagrada Naida Jaganjac, V razred OŠ Fatima Gunić, Sarajevo

Druga nagrada Dragana Božić, VI razred OŠ Kiseljak, (Kiseljak) Tuzla Emina Šabić, VI razredOŠ Jala, Tuzla

Treća nagrada Mensur Duraković, V razred OŠ Edhem Mulabdić, (Međiđa Donja)

GradačacMerima Sjekirica, VII razred OŠ Stolac, Stolac Naida Tursić, VII razred OŠ Mak Dizdar, Zenica

Likovni radovi

Prva nagradaAida Pintol i Merima Pindžo, VI razredČetvrta osnovna škola, Hrasnica

Druga nagrada Edin Hubanić, VII4 razredOŠ Fahro Baščelija, GoraždeAjsela Silajdžić, VIIIb razred OŠ Hasan Kikić, (Župča) Breza

Treća nagradaIlvana Dubravac, V razred OŠ Kulina ban, (Tešanjka) TešanjGabrijela Dujaković, Vd razred OŠ Ivan Goran Kovačić, GradačacMiron Lukač, III3 razred OŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Priznanje nastavnicama i nastavnicima

U oblasti literarnog stvaralaštva Sadeta KoljićOŠ 27. maj, (Velagići) Ključ

Jasminka Manov OŠ Šćipe, ProzorJasminka PlakaloOŠ Aleksa Šantić, Sarajevo

U oblasti likovnog stvaralaštvaSafija Beširević-Mešetović OŠ Safvet-beg Bašagić, Breza i OŠ Žup-

ča, ŽupčaHusein NalićOŠ Hamdija Kreševljaković, SarajevoIbro BorovinaOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

MOSTOVI SPAJAJU OBALE I LJUDE 2004.

Literarni radovi

Prva nagradaAida Đulić, VI razred OŠ Zalik, (Gubavica) Mostar

Druga nagradaAldijana Dervišević, VIII razredPrva osnovna škola, Donji Vakuf

Treća nagrada Đani Obad, VII razredŠesta osnovna škola, MostarInda Mulaahmetović, III razred OŠ Mirsad Prnjavorac, Vogošća

Likovni radovi

Prva nagrada Selman Ferdi, VIII razredOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) BihaćMarko Bojić, V razred OŠ Porodice ef. Ramić, Semizovac

Druga nagrada Medina Čilić, IVe razredOŠ Suljo Čilić, GlogošnicaAhmed Ćosović, III2 razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, Sarajevo

14

Treća nagradaEmin Beganović, I4 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, SarajevoAjla Šetkić, I3 razredTreća osnovna škola, Ilidža


U oblasti literarnog stvaralaštva Zijada GuzinŠesta osnovna škola, MostarRazija BajtarevićOŠ Čengić-Vila I, SarajevoNevzeta HabibiovićOŠ Kladanj, (Tuholj) Kladanj

U oblasti likovnog stvaralaštvaSafija BeširevićOŠ Srednje, SrednjeMirza IbrahimagićOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) BihaćMajda SpasojevićOŠ Hasan Kaimija, Sarajevo

ČITAV SVIJET JE LJUDSKA KUĆA 2005.

Literarni radovi

Prva nagrada Nermin Murtić, VIII razredOŠ Mehmedalija Mak Dizdar, Sarajevo

Druga nagradaSelma Dedić, VIII razredOŠ Maglaj, Maglaj

Treća nagradaInda Mulaahmetović, IV razred OŠ Mirsad Prnjavorac, Vogošća

Likovni radovi

Prva nagrada Hava Čengić, I2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Druga nagradaAmina Alić, V1 razredTreća osnovna škola, Ilidža

Treća nagradaSemir Ćehić, VIb razredOŠ Blagaj, BlagajVahida Stomornjak, VI2 razredOŠ Srednje, Ilijaš


U oblasti literarnog stvaralaštva Dženana TalićOŠ Mak Dizdar, ZenicaNafija SmailovićPrva osnovna škola, BugojnoArma HrnićOŠ Risala, Sarajevo

U oblasti likovnog stvaralaštvaAsim ParićOŠ Gostović, ZavidovićiMilada MedarOŠ Blagaj, BlagajHasreta AbadžijaOŠ Hašim Spahić, Ilijaš

BOSNA – ZEMLJA MOJIH PREDAKA 2006.

Literarni radovi

Prva nagrada Amar Bačvan, V razredDruga osnovna škole, Bugojno

Druga nagradaJasmina Kabahija, VII razredOŠ Silvije Strahimir Kranjčević, Sarajevo

Treća nagradaEdvin Burina, VII razredOŠ Stolac, StolacAzra Zukić, III razredOŠ Vražići, (Velino Selo) Čelić

15

Likovni radovi Prva nagrada

Amsal Aganspahić, Anes Alić, Anesa Alić, Naida Begić, Ena Husić, Lejla Omeragić, Ena Rašinlić, Naida Rovčanin iAjla Telalović, II razred OŠ Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak,

Sarajevo

Druga nagrada Kabir Kasumić, IV razredOŠ Safvet-beg Bašagić, SarajevoMerjem Raja, VI razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

Treća nagradaAdela Ismić, IV razredOŠ Abdulvehab Ilhamija, (Tršće) Kakanj Amra Čaušević, VI razred OŠ Špionica, (Špionica) Srebrenik


U oblasti literarnog stvaralaštva Senada JusićDruga osnovna škola, BugojnoSadeta KoljićOŠ 27. maj, KljučSabina TurakOŠ Seonica, (Seonice) Konjic

U oblasti likovnog stvaralaštvaMustafa FaljićPrva osnovna škola, ZavidovićiJasmin KasumovićOŠ 10. oktobar, Sanski MostSelma Tubić OŠ Brčanska Malta, Tuzla

SVIJET KAKAV JESTE ILI KAKAV BI TREBAO DA BUDE 2007.

Literarni radovi

Prva nagradaFadil Ademović, VII2 razredOŠ Al-Walidein Gazzaz, Sarajevo

Druga nagradaVedin Klovo, IIIa razredOŠ Husein-ef. Đozo, Goražde

Treća nagradaAmar Ferizović, VIc razredDruga osnovna škola, Bugojno

Likovni radovi

Prva nagradaDžan Horozić, VI3 razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, Sarajevo

Druga nagradaAnita Barić, VII1 razredOŠ Srednje, Srednje

Treća nagrada Senad Skenderagić, VI1 razredOŠ Hasan Kikić, SarajevoLejla Mešković VIIIb razredOŠ Brčanska Malta, Tuzla

Priznanja nastavnicama i nastavnicima

U oblasti literarnog stvaralaštva Sabira Bećirović OŠ Al-Walidein Gazzaz, SarajevoSadeta CenaOŠ Kreka, TuzlaLejla KarčićOŠ Husein-ef. Đozo, Goražde

U oblasti likovnog stvaralaštvaSafija BeširevićOŠ Srednje, SrednjeNada ČevroOŠ Musa Ćazim Ćatić, SarajevoIshak HajroOŠ Safvet-beg Bašagić, Visoko

UZ KNJIGU SAM UPOZNAO / UPOZNALA DOMOVINU 2008.

Literarni radovi

Prva nagrada Lamia Leto, VIb razredČetvrta osnovna škola, Mostar

16

Druga nagradaAjana Šakić, VII5 razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, Zenica

Treća nagradaIvona Jovanović, VII4 razredOŠ Mehmedalija Mak Dizdar, Sarajevo

Likovni radovi

Prva nagrada Amina Zubčević, I1 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Druga nagradaIrma Beganović, VIII razredOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) Bihać

Treća nagradaAna Grujić, V4 razredOŠ Safvet beg Bašagić, Visoko


U oblasti literarnog stvaralaštva Esmira HadžićOŠ Brijesnica, (Brijesnica Velika) Doboj-

-IstokFadila MešanovićOŠ Hilmi-ef. Šarić, TarčinDženana TalićOŠ Mak Dizdar, Zenica

U oblasti likovnog stvaralaštvaJasmin KasumovićOŠ 5. oktobar, Sanski MostImra DžindoOŠ Miladije, TuzlaMirza IbrahimpašićOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) Bihać

PRAZNIK U DJEČIJIM SRCIMA 2009.

Literarni radovi

Prva nagradaHarun Cerić, VId razredOŠ Isak Samokovlija, Sarajevo

Druga nagradaMunir Bojić, IV1 razredOŠ Treštenica, Banovići

Treća nagradaSelma Selimić, VIIa razredPrva osnovna škola, StolacMensur Hasanović, Va razredOŠ Rainci Gornji, Kalesija

Likovni radoviPrva nagrada

Jasmin BečkovićOŠ Centar Vladimir Nazor, Sarajevo

Druga nagradaKamela Hrnić, V2 razredOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) Bihać

Treća nagradaArijela HalilovićOŠ Centar Vladimir Nazor, SarajevoVladimir BaričaninOŠ Centar Vladimir Nazor, Sarajevo

Priznanje nastavnicama i nastavnicima U oblasti literarnog stvaralaštva

Arslan TanovićOŠ Musa Ćazim Ćatić, ZenicaŠuhreta SuljagićDruga osnovna škola, SrebrenikRazija BajtarevićOŠ Čengić-Vila I, Sarajevo

U oblasti likovnog stvaralaštvaMušo ŠahmanOŠ Musa Ćazim Ćatić, SarajevoMirza IbrahimpašićOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) BihaćAjla HadžihasanovićOŠ Centar Vladimir Nazor, Sarajevo

MOJI HEROJI MIRA 2010.

Literarni radoviPrva nagrada

Ismar Osmanović, VIIb razredOŠ Prokosovići, Lukavac

17

Druga nagradaEsma Čelenka, VIIId razredOŠ Mehurići, Travnik

Treća nagradaElma Mešić, Va razred OŠ Orašje, Orašje

Likovni radovi

Prva nagrada Faruk Velagić, I2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Druga nagradaMirvet Begović, VIII1 razredOŠ Sead Ćehić, (Grahovo) Velika Kladuša

Treća nagradaArnela Fejzić, VIIIc razredOŠ Mramor, Tuzla


U oblasti literarnog stvaralaštva Jasmina Zuhrić-ŠiljakOŠ Mehurići, TravnikSabira BećirovićOŠ Bužim, BužimAna KosorićPrva osnovna škola, Živinice

U oblasti likovnog stvaralaštvaSlavka DelićDruga osnovna škola, ŽiviniceZijad HasićOŠ Kiseljak 1, (Bilalovac) KiseljakFikret JahićOŠ Slavinovići, Tuzla

SEVDALINKA PJESMA KOJA PRIČA 2011.

Literarni radovi

Prva nagradaEnia Ćosić, VIc razredPrva osnovna škola, Bugojno

Druga nagradaSara Kljajić, VI2 razredČetvrta osnovna škola, Mostar

Treća nagradaNaida Nuhanović, VIIb razredPrva osnovna škola, Živinice


Mevla Begović, VIII1 razredOŠ Gornji Vakuf, Gornji Vakuf

Druga nagradaEma Odobašić, VIa razredOŠ Harmani I, Bihać

Treća nagradaAbdulrahman Fazlić, Vb razredOŠ Podlugovi, (Podlugovi) IlijašFaris Šabotić, VI razredOŠ El-Manar, Ilidža


Mersiha LovrićOŠ Čelić, ČelićEdina AhmetovićOŠ Sapna, SapnaMirsada MilakOŠ Edhem Mulabdić, Zenica

U oblasti likovnog stvaralaštvaAlija FilanOŠ Gornji Vakuf, Gornji VakufMirza IbrahimpašićOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) BihaćAlmedina Kujundžić-Pijalović OŠ Alija Nametak, Sarajevo

NAJLJEPŠA JE MOJA RIJEKA 2012.


Nermina Subašić, VIIIa razredOŠ Vukovije, Kalesija

18

Druga nagradaLaura Anić, IVb razredOŠ Ivan Goran Kovačić, Gradačac

Treća nagradaUna Adilović, VIc razredOŠ Harmani I, Bihać

Likovni radovi

Prva nagradaLamija Terzić, Vb razredPrva osnovna škola, Bugojno

Druga nagradaSelma Zimić, VIII2 razredOŠ Kovačići, Sarajevo

Treća nagradaNejra Smajlović, VI2 razredOŠ Podlugovi, (Podlugovi) Ilijaš


U oblasti literarnog stvaralaštva Elma Aždahić-ČuturaOŠ Hašim Spahić, IlijašAsmira ŠerifovićPeta osnovna škola, Brčko DistriktEsmeralda HodžićOŠ 1. mart, (Vrnograč) Velika Kladuša

U oblasti likovnog stvaralaštvaEdin HrštićPeta osnovna škola, Brčko DistriktEdina MusićPrva osnovna škola, Bosanska KrupaAnđa VukovićOŠ Fatima Gunić, Sarajevo

OSMIJEH MOJE MAJKE NAJLJEPŠI JE DAR 2013.

Literarni radovi

Prva nagradaSabira Jukan, VIIIc razredOŠ Edhem Mulabdić, (Međiđa Donja)

Gradačac

Druga nagradaLajla Ramić, VIII1 razredDruga osnovna škola, (Grčica) Brčko

Dristrikt

Treća nagradaHana Hasanbegović, VIId razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, Zenica

Likovni radovi

Prva nagradaTanita Zukić, VIa razredOŠ Blagaj, Blagaj

Druga nagradaAmar Sabljica, VI2 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

Treća nagradaAdna Softić, VIII razredOŠ Osman Nakaš, Sarajevo


U oblasti literarnog stvaralaštva Sabira BečirovićOŠ Bužim, BužimMurveta ZalihićOŠ Grbavica I, SarajevoMajda OvčinaOŠ Klokotnica, Doboj-Istok

U oblasti likovnog stvaralaštvaVelida BašićOŠ Safvet-beg Bašagić, VisokoDarija OsmanagićOŠ Osman Nakaš, SarajevoAmira ĆosićOŠ Pazar, Tuzla

SANJAO/LA SAM JEDAN SAN 2014.

Literarni radovi

Prva nagradaAmna Bandić, VIII3 razredOŠ 6. mart, Hadžići

19

Druga nagradaEsma Omerspahić, III razredPPOŠ Isa-beg Ishaković, Sarajevo

Treća nagradaLamija Topoljak, VIII1 razredOŠ Dubravica, (Preočica) Vitez

Likovni radovi

Prva nagradaEna Pečenković, VII razredOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) Bihać

Druga nagradaBakir Koro, VII1 razredOŠ Kovačići, Sarajevo

Treća nagradaNaida Dedić, VII1 razredOŠ Duboki Potok, SrebrenikMirza Šabić, IV2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo


U oblasti literarnog stvaralaštva Aida HećimovićPPOŠ Isa-beg Ishaković, Sarajevo Senada JusićDruga osnovna škola, BugojnoArslan TanovićOŠ Musa Ćazim Ćatić, Zenica

U oblasti likovnog stvaralaštvaMirza IbrahimpašićOŠ Gornje Prekounje, (Ripač) BihaćAmra Kozić OŠ Kovačići, SarajevoJasminka Hafičević,OŠ Hasan Kikić, Gračanica

ZAŠTO TV-DNEVNIK LJUTI MOJE RODITELJE 2015.

Literarni radovi

Prva nagradaSelma Ahmetspahić, IXd razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, Zenica

Druga nagradaMaida Subašić, IV2 razredOŠ Hasan Kikić, Gračanica

Treća nagradaNaida Ilijazović, I3 razredOŠ Turbe, (Turbe) Travnik


Tarik Burić, VI4 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Visoko

Druga nagradaNejla Bukva, VI1 razredOŠ Osman Nakaš, Sarajevo

Treća nagradaAmra Šuvalić, I1 razredOŠ Brijesnica, Doboj-Istok


Indira BuljubašićOŠ Musa Ćazim Ćatić, Sarajevo Mersiha LovrićOŠ Čelić, ČelićSenada JusićDruga Osnovna škola, BugojnoArslan TanovićOŠ Musa Ćazim Ćatić, Zenica

U oblasti likovnog stvaralaštvaIsak HajroOŠ Safvet-beg Bašagić, VisokoAnesa VelićOŠ Safvet-beg Bašagić, SarajevoSamir NesimovićOŠ Hašim Spahić, Ilijaš iPeta osnovna škola, Ilidža

BOSANSKO KRALJEVSTVO 2016.


Abdurrahman Zukić, IX2 razredOŠ Aleksa Šantić, Sarajevo

20

Druga nagradaAna Marija Ventić, VIIIb razred OŠ Sjenjak, Tuzla

Treća nagradaHidajeta Gosto, IXa razred OŠ Omer Maksumić, (Podvelež)

Mostar

Likovni radovi

Prva nagradaAlmin Begluk, Emma Fišić,Evelin Habibija, Emin Hebibović,Zerina Kadić, Džana Macić, Hana Macić, Melika Mujala,Muhamed Mustafić, Rizah Mustafić iAmer Turković Prva osnovna škola, Konjic

Druga nagrada Elvedin Mujkić, VI4 razred OŠ Hašim Spahić, Ilijaš

Treća nagradaIman Purišević, IX1 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo


U oblasti literarnog stvaralaštva Elmedina BiberOŠ Aleksa Šantić, SarajevoMersija SarajlićOŠ Sjenjak, TuzlaFahira Alić Sedma osnovna škola, (Gornji Rahić)

Brčko Distrikt

U oblasti likovnog stvaralaštvaMeliha MustafićPrva osnovna škola, KonjicSafija BeširevićOŠ Hašim Spahić, OŠ Srednje i OŠ Pod-

lugovi, IlijašFatima ProhićOŠ Musa Ćazim Ćatić, Sarajevo

LITERARNI RADOVI

23

Prva nagrada

Moj dom i majčino kriloBosna je u sebi svila.

Šta god da će biti i šta je biloostajem ovdje gdje sam bila.

Jer ovdje je moje proljeće ovo.Jesen, ljeto i moje su zime.I svako što osvane jutro novou meni nose bosansko ime.

U odrazu ogledala moj lik.Na nebu sunce što sja.Razumiješ li čovječe moj jezik?Bosanski govorim ja.

Bosansko je i ovo srcešto mi kuca u grudima.Rijeke, planine i kamene ulicešto ispunjene su dobrim ljudima.

Bosanske su moje oči,moje lice, usne, nos...Bosanski su dani, noćihrabrost, snaga i ponos!

Domovina za čovjeka nije bilo šta, jer u njoj ja nisam bilo ko.Reći ću glasno nek’ se zna:Sve je moje bosansko!

LEJLA ČOLAK, III1 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

24

Druga nagrada

Zemlja zmajeva, mostova, stećaka i hrabrih ljudi... dra-gulj u srcu Evrope koji su mnogi željeli... to je moja

Bosna i Hercegovina, zemlja najljepših boja, šuma i planina.Nagledao se Mjesec velikih čuda i sjajnih ljepota, ali

svake noći zaljubljen zastane iznad moje domovine. Za-trepti, zaigra. Pomiluje sjajem Stari most, pa se ogleda u Neretvi... stoji zadivljen, čini mu se najljepši odraz da ima u toj bistroj, zelenoj rijeci i smiješi se dok mu zrake plešu veselim neretvanskim valovima... Nasmiješi se i drugim mostarskim mostovima što spajaju obale i ljude.

Onda se nebeski putnik okrene Radimlji gdje gordo i nepomično vijekovima stoje stećci i posluša priču što je pri-ča sjajni, bijeli kamen, priču bosansku, našu priču... moju.

A onda se razigra po planinama i šumama, nasmiješi se Perućici, okupa svoje zrake u ledenim, čistim rijekama... miluje zemlju najtvrđeg kamena s ljudima najmekšeg srca.

Gledam Mjesec i zavidim mu što jednim pogledom vidi sve dragulje moje zemlje. I ja bih da mogu, ali ne mogu, pa pišem o svemu bosanskom što volim... Ne, ne pišem ja. To moje plavo-žuto srce piše o onom za što kuca.

SELMA OMERIKA, VIII razredOŠ Gnojnice, (Gnojnice) Mostar

25

Treća nagrada

Putniče, Ti koji slučajno kročiš na tvrdo tlo bosansko, nemoj da juriš bez zaustavljanja krivudavim cestama

prema jugu! Zastani na tren! Izađi i pogledaj! Odmori oči na širokim proplancima i lelujavim vrhovima tanahnih jela! Možda između cvijetnih šara ugledaš bijele kamene spava-če. Bosanski stećci tu vjekovima prkose svom nevremenu pričajući priču bosansku. Oslušni vjetar! U njegovom la-horu čut ćeš i ezan s vitkih minareta, zvona s pravoslavne i katoličke crkve i jednolične udare na sinagogi koji zajedno pozivaju ljude na molitvu, na ljubav, na mir.

Prošetaj Baščaršijom! Pusti da Te ispune njeni zvuci i mirisi iz aščinica! Odmori se ispred Bezistana i uživaj u ve-selim šarama prostrtih ćilima bosanskih! Odrijemaj uz zvuke kujundžija i kazandžija koji stotinama godina pišu zlatom, srebrom i na bakrenim plohama filigransku priču bosansku! Osjetit ćeš dah prošlog vremena ispisan na njenoj kaldrmi.

Ogrij se na toplom suncu hercegovačkom! Prošetaj po tankoj vitici Staroga mosta i uroni poglede u modre talase rijeke Neretve! Možda tu vjetar s grana, pomiješan s mi-risom jasmina donese i pjesmu o Emini... pa ćeš poželjeti vode iz njenog ibrika.

Ako Ti ipak korak ode dalje, svrati u Počitelj. Njegove slike ispričat’ će ti više priča nego svi ljudi zajedno. Iza spu-štenih mušebaka i sada stoje mangale s fildžanima i sećije s djevojačkim vezom, kao da baš čekaju Tebe.

Ponesi dio ove ljepote sa sobom! Možda poželiš ponovo da dođeš, Bosna će i dalje pričati svoju priču...

I ako me pitaš: “Jel’ to zemlja tvoja i šta te za nju veže?” Reći ću: “Da, to je zemlja moja, mojih pradjedova. Ljubav me za nju veže, ona je puno veća – dokle mi srce seže.”

MIRZA RAMIĆ, VIIa razredOŠ Ključ, Ključ

26

U san mi dođe lijepa žena obučena u bosansku nošnju. Svilene dimije, koje šušte dok korača, na nogama

nanule ukrašene svjetlucavim biserima, košulja bijela kao behar i preko nje prsluk u istoj boji kao nanule. Na glavi je imala lijepo podvezanu mahramu a na licu sasvim malo šminke. Smijala mi se tako toplo. Nosila je u rukama tac-nu od bakra u koju je neki majstor sigurno utrošio sate i sate dok je nije tako ukrasio. Na tacni mali ibrik sa istom šarom i svojim nježnim rukama mi natoči sok. Nisam je ni upitala koji je to sok jer je sobu ispunio miris ruža đul-bešećerki. Njeno lice odisalo je nekom vedrinom i na tre-nutak mi se učinilo da je poznajem odnekud. Na tanjiru nalazili su se kolači koje bi mi nana i majka pripremale za Bajram. Nisam znala šta da proberem, teško se odluči-ti između ružica, baklava, hurmašica i sve što sam proba-la imalo je fantastičan ukus. Dok je odlazila još jednom sam čula zvuk svile i lagane korake dok se spuštala niz drvene basamake.

Pogledah po sobi koja ja bila besprijekorno uređena. Mali prozori s tkanim salvetama, sećija po kojoj su bili poredani jastuci čije su jastučnice bile izvezene zlatnim nitima. Na sredini sobe nalazio se sto i nekoliko stolaca poredani u krug. Sve izrezbareno i od kvalitetnog drveta. Unutrašnjost sobe odisala je bosanskim motivima. U jednom uglu nalazio se veliki ibrik. Razgledala sam svaki detalj kao da sam u muzeju a najveću pažnju mi je privukao ćilim koji nije bio ni toliko veliki ni toliko prostran, tek toliki da svojom ljepotom dođe do izražaja. Šare koje je imao na sebi kao da je nacrtao neki poznati umjet-nik, a ne vrijedne ruke naših starih nana. Moj radozna-li pogled tražio je bilo šta poznato, neki detalj, ukras. Ugledah kutiju za nakit koju mi je kupio dedo rahmetli na Baščaršiji. Od sreće krenuh rukom prema kutiji, a u daljini sam čula majčin glas kako me doziva, jednom pa još jednom...

Njen nježni dodir me probudi. Otvorila sam oči, na-smijala sam se majci što zbog sna, što zbog iste one ku-tije za nakit koja i dan-danas ima svoje počasno mjesto u

27

kući. U tom trenutku ezani s munara su slali svoj poziv na molitvu, a ubrzo nakon toga i zvono s obližnje crkve otkucalo je šest puta. Zadovoljna i sretna što živim u naj-ljepšem gradu na planeti lagano se protegnuh u krevetu i sa osmijehom na licu dočekah novi dan.

NEJRA ELJŠAN, IX2 razredOŠ Sokolje, Sarajevo

28

Avlija i nanina kuća stara, kraj nje trešnja prepuna behara.

U hladu na ponjavi sjedi nana, priča nam priče iz davnih dana.

Bosna je majka nama svima, nema niko to što Bosna ima.Bogatu prošlost, spomenike svoje, što ponosno svuda po Bosni stoje.

Sevdalinku svoju ponosno štiti, izatkanu od najljepših ljubavnih niti. Gradovi i sela u njoj opjevani, svaki njen stih našu dušu hrani.

Crkvena zvona i ezani se čuju,cijelom Bosnom oni odjekuju.Oduvijek je u Bosni bilo tako, ne može to nestati tek onako.

Beharom se naša Bosna okitila,mirisom našu dušu ispunila.Niz planine silni potoci žubore, Bosna je vaš dom – kao da govore.

AMINA ALIĆ, VIIIc razredOŠ Novi Grad, Tuzla

29

Bosna je zemlja koja je ime dobila po istoimenoj rijeci Bosni, a ime Hercegovina po tituli herceg. Bosna je po-

vijesna zemlja sagrađena od kamena. Zemlja koja je preži-vjela dva svjetska rata, a ipak ostala prelijepa. Naš prvi kralj bio je Tvrtko I Kotromanić, a njegov spomenik nalazi se u gradskom parku u Tuzli. Ime Bosna se prvi put spominje u 10. stoljeću u djelu O upravljanju carstvom a najznačajni-ji pisani dokument Bosne i Hercegovine je Povelja Kulina bana. Povelja je rodni list moje domovine.

No, to je prošlost Bosne, a ne živi se u prošlosti već u sadašnjosti. Bosna i Hercegovina je nezavisna država u kojoj više ne postoje kraljevi i kraljice. Bosna i Hercego-vina je puna ljepota, a neke od tih ljepota su: Stari most u Mostaru, Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, Tekija u Blagaju, rijeka Una u Bihaću, planina Vlašić u... Sve to su mjesta koja krase Bosnu i Hercegovinu i čine je poseb-nom. To je Bosna sada, a kakva će biti u budućnosti niko ne zna. Možemo samo da razmišljamo o tome. Zamislite da za nekih dvadesetak godina Bosnom ponovo počne vla-dati neki kralj. Što bi tada bilo? Kakva bi Bosna bila tada? To ne možemo znati i nije na nama da razmišljamo toliko daleko u budućnost.

Mi treba da živimo u sadašnjosti, da ne brinemo previše oko toga ko će vladati za dvadeset godina ili kako će biti. Za mene je to daleka budućnost. Znam samo da će ljepo-te Bosne ostati zauvijek ljepote. Treba da uživamo sada u svim ljepotama koje imamo. Da volimo, poštujemo i čuva-mo sve što je bosansko.

ANA MARIJA VENTIĆ, IXb razredOŠ Sjenjak, Tuzla

30

Legenda kaže da je jednom živjela, da živi i da će ži-vjeti zemlja po imenu Bosna. Bosna naša ponosna,

prkosna od sna. Naša majčica čije nam ruke miluju lice. Krvlju smo te kupali. Suzama kvasili svaki tvoj grumen. Stoljećima su tvoji hrabri sinovi poput orlova rušili bede-me dželata koji te htjedoše uništiti. Čuje se galop konja bosanskih koji sigurno i snažno gaze po zelenim ravnica-ma, planinama i krševima. Žubor dopire od Knežak izvora. Ledena voda s Romanije hladi rumene obraze djevojki. U loži ćilim bosanski, protkan šarom, protkan dugom. Ljet-nom igrom boja nakon pljuska kiše. Mjesec i zvijezde se klanjaju tvojoj ljepoti, tvome raskošu. Nebo ti zavidi na čistoći Une i Neretve. Sunce žudi za sjajem koji izbija iz srca tvoga, iz očiju tvojih kćeri i sinova. U veleškoj magli skrile se vile, čarobnice male. Skrile se od pogleda ljudi. Sevdalinkom te opjevasmo, u srce svoje urezasmo. Zbog tebe ćemo i život svoj dati, ali znati da tvoja duša bdije nad našim sićušnim i nejakim tijelima. Ptica leti svome jatu, vuk čoporu svom. Tako se i mi uvijek tebi vraćamo. Uvijek pogledom tražimo onu česmu s koje smo žeđ ga-sili, vodu pili. Onu krošnju gdje smo hlada pronašli. Onu majku koja nas je hranila i sve što je imala dala za nas. Domovino moja, ujedinila si nas Bošnjake, Srbe, Hrvate, muslimane, pravoslavce, katolike... Učinila si da našim venama teče ista krv. Svi smo mi jedno biće, jedan duh, jedan cvijet, jedna Drina i jedna Sava, jedna riječ, jedan most i jedna istina. Zašto da odbacujemo druge samo zato što se razlikuju od nas? Zar smisao života nije sreća, lju-bav, jedinstvo, težnje ka boljem? Čak i pored nesuglasica koje vladaju između tvojih potomaka i nasljednika, ostati sama nećeš nikada! Ne brini, nećemo te iznevjeriti. Kada bi mi dali sva kraljevstva svijeta ovog, kada bi mi ptičije mlijeko nudili, ni šaku praha tvoga od mene ne bi dobili. Jer u svakom tvom kamenu je jedan uzdah, u svakoj travci jedan život, u svakom čovjeku si ti. Moja si ruža crvena. Od svih ruža svijeta, najljepša si. Od svile, nježnija si. Od zlata i dukata, vrjednija si. Na koljena svoja padam, širim ruke slabe, zagrliti htjelo bi te, ovo srce, ova rana, željom

31

za tobom izazvana. Izliječi me sudbo moja, izliječi me sudbino data. Da se smrti u hladne ruke ne predam. Rob sam tvoj. Skrivam pogled na spomen imena tvog, rukama prekrivam oči. Da vrela suza ne vidi se, bol da ne primijeti se. Ti si biser kojeg školjka svojim čvrstim oklopom čuva samo za sebe. Ljupka si pjesma maloga slavuja na grani. Moja ljubav iskrena je. Biće moje voli te. Voli te žarko, bezuslovno, nepojmljivo... Onako kako dijete voli majku. Onako kako ruža voli rosu, kako tamu voli noć. Sve dok naše srce kuca, kucat’ će i tvoje. Ako neprijatelj pokuša da uništi te, sigurni smo da neće uspjeti! Bez obzira na sve, zauvijek ćeš živjeti u nama. Ti si vječna. Ti si naša jedna, jedina, neponovljiva domovina Bosna!

EMINA SIRĆO, IXb razredOŠ Olovo, Olovo

32

Svi mi volimo stare sobe naših nena i djedova, iako su stare, od glinenih zidova i škripavih podova, svi ih vo-

limo posjećivati. Takva je i soba moje nene, lijepa, odiše uspomenama i sjećanjima na sve prijašnje događaje.

Na ulasku u sobu najviše se ističu stara drvena i škri-pava vrata maslinasto zelene boje koja su nakrivljena, pa se može malčice na jedan ćošak proviriti u sobu. Pomalo škripavi pod krase ćilimi svakojakih boja. Neki tkani od ruku moje nene a neki rabljeni. Sobu osvjetljava veliki drveni prozor, koji u svom vanjskom okviru ima novo-zasađenog cvijeća i pruža pogled ka prostranim poljima i visokim planinama. Prozor je pokriven gustim storama bijele boje, poneke pak imaju i po koju šaru na krajevima. Ispod prozora pa sve do vrata sobe, uz zid, stoji stara se-ćija, stara i od drveta, prekrivena svakojakim šarenim dekama. Na sredini sobe se nalazi sinija za objed, mali niski sto oko kojeg se nalazi puno malih jastuka s tutni-cima za sjedenje.

Nasuprot sećije se nalazi stari drveni ormar s škripavim i nakrivljenim vratima, pun neninih dimija, košulja i vri-jednih halki i đerdana, a bogme i slatkiša za voljene unuke. U ćošku do ormara ima jedan stari sto, klimav, na kojem nena čuva sva pisma i stare svijeće s drškama koje su ina-če zlatnih i srebrenih boja. Na glinenim zidovima najviše pažnje privlači stari sahat koji je davno otkucao svoje vri-jeme, zatim izvezene krpe koje imaju jako zanimljive mo-tive, tu još i poneke sličice izrezane iz starih novina. Ali, najzanimljivija je nenina sehara, kad god se otvori iz nje neka uspomena ili nenina lijepa priča na njena sjećanja iz djevojačkih dana. Naravno, cjelokupna soba, kao i sve stva-ri u njoj, mirišu po starim ružinim vodicama, nena ih čuva na stoliću kraj pisama i svijeća. Nenina soba je prelijepa, jeste da je malo škriputava i stara, ali za mene je to nešto posebno. To je mjesto gdje sam odrasla.

SELMA SULJKANOVIĆ, VIIIb razredOŠ Rainci Gornji, Kalesija

33

Mjesto rođenja mojih predaka, mojih roditelja; moja djedovina, moja domovina... Kada šetam, vozim

se, putujem ili samo gledam kroz prozor, hiljade misli mi prolazi kroz glavu. Koje riječi upotrijebiti da dočaram tu bosansku ljepotu, bosansku pitomost, bosanski duh i bo-sansku snagu? Kako da predstavim nešto tako staro, a opet mlado, snažno, a opet nježno, i siromašno i bogato, i ponosno i prkosno... Ne mogu da se ne poslužim riječima onih mnogo rječitijih od sebe:

Ti nisi više san Ti si suza iz snaBossanium mojaBossnium mojaBolna mi ne bila.

Ti privjesak ničiji nisi.Ni čest. Ni prćija.Bosna si bila.Bosna ćeš biti.Bosna bosanska sva.

(...)Ginut će za tebeBošnjak tvojMa bila pod noktima svaDa nikada više Bolna mi ne budešSuzo moja iz sna.

A to je samo mali dio onoga što nudi moja srcolika bosanska domovina... Na raskrižju svjetova; a nikad i ni-čija, uvijek samo svoja bosanska, između istoka i zapa-da je gdje se križaju kulture, nacije i jezici. Sva šarena i isprepletena kao najljepši bosanski ćilim. Zemlja u kojoj se uče dva pisma, “više” jezika, prisutno je više religi-ja, a njeguje se bosanska tradicija i bosanska historija ali rado upoznaje i novo i drugačije. Širi se gradovima duh

34

jedinstva i posebnosti poput poziva na molitvu iz razli-čitih bogomolja... Ponosna i sretna sam što sam dio toga bosanskog šarenila i blaga.

Ne želim više da se moja domovina spominje po tra-gičnim i ubilačkim događajima. Neka bude najpozitivni-ja tema u svijetu, tema koja pršti optimizmom i vjerom u bolje i mirnije sutra. Želim nam mnogo više uspjeha u iz-gradnji nekih novih sarajevskih zimskih olimpijskih igara, novih Zlatnih medvjeda i Oskara, ljudi koji će biti pono-sni na svoje porijeklo i ono što u srcima nose, a manje na skupa auta ili druge materijalne koristi. To očekujem od svoje generacije – da rušimo zidove i gradimo mostove, razbijamo predrasude i širimo povjerenje, otvorimo šake i naše umove.

SARA KLAČAR, IX3 razredOŠ Aleksa Šantić, Sarajevo

35

Nekad davno u jednoj bosanskoj kasabi postojala je čud-novata stara kućica. Oko nje je bila najljepša avlija s

puno cvijeća i put s kaldrmom. Avlija je bila opasana gu-stom i visokom tarabom, takvom da se kroz nju ništa nije moglo vidjeti. U toj kućici živio je Husametin-beg. Ono što ljudima nije bilo poznato jeste da je kućica imala čarobne moći, a da beg nije bio samo smiješna kasablijska luda.

Za vrijeme dugih noći cijela kuća bi pričala, stvari bi oživjele, došaptavale se, smijale, krevet bi zbacivao Hu-sametin-bega, prozori bi klepetali otvarajući se i zatvara-jući. Ujutro kad bi sunce izašlo, kućica se uspavala, beg je izlazio u čaršiju. Vazdan bi proveo tamo u lokalnoj kahvi, s trgovcima i dućandžijama, pijući kahvu, jedući pilav ili ćevape, masteći bradu slasnom agdom i razgovarajući. Jed-nom takvom prilikom po kasabi se raščula vijest o pećini s blagom. Kasablije su prvo šaputale, potom govorile, pa i vikale. Na kraju priča o blagu je narasla toliko da je i samo blago naraslo skupa s pričom, skupa s čudovišnim divom koji je čuvao blago. Husametin-beg, iako po prirodi kuka-vica i preplašenjak, odluči jedne noći krenuti u potragu za blagom. Odvraćala su ga vrata, krevet mu se smijao, prozo-ri su ga plašili, ćilimi su se motali od brige, fildžani i ibrik su se čudili, ali beg nije odustajao. Bio je uporan u naumu da pronađe to blago i obogati se.

Čim je izašao iz dvorišta čuo je huk sove. Preplašio se i pomislio da se vrati natrag, ali ljubav prema blagu bila je veća od svega. Ohrabrio se i ponovo krenuo. Kora-čao je na vrhovima prstiju, njegove aladinke su tajnovito zveckale. Osvrtao se okolo sebe. Čini se da ga nije plašila tama, koliko mogući slučajan susret s nekim od kasablija. Stigavši ispred pećine čuo je strašan zvuk. Mislio je da je to samo pjev vjetra. Isti zvuk je čuo i drugi put. I treći put. Ali, ljubav prema blagu bila je veća od svega. Ona mu je davala hrabrost.

Husametin-beg podiže svilene čakšire, podiže noge viso-ko u vis, prvo jednu, pa drugu. Zabaci fes, pomilova bradu i krenu putem ulaza u pećinu. Sam se je tješio: “Nije mi ni-šta, ništa mi nije, kako bi mi bilo nešta, kad mi nije ništa...

36

Husametin-beže, smijat ćeš se jednog dana ovome... Umuknut će sva kasaba, hehehe, jašta neg’ umuknuti! A onda ću svi-ma reć’ sikter, što ste se smijali, smijali ste se... A onda kad dignem kulu, pa kad napravim sebi hamam, ihhh imat će šta dunjaluk da priča... Tako je... Tako...” Razgovarajući sa sobom beg uđe u srce pećine. Kad tamo, imao je šta i vi-djeti: u staklenom balonu svijetlio je najljepši fes kojeg je u životu vidio. Oprezno se osvrnuo. Podsmjehnuo se: “Čuj div, čuj čudovište, jok to! Jok brale moj. Hehehe, oni će to Husametin-begu... Eee, a dok je ove pameti, ove brade...” Čudovištu nije bilo ni traga. Aladinke su radoznalo zveckale. Stari fes sam je skliznuo s begove glave. Ruke su same pošle prema fesu. Odjednom se začu proloman zvuk. Beg se trže. I skotrlja se u prvu lokvu. Pred sobom, nad stakle-nim balonom, ugleda dvobojnog šišmiša. Koprcajući se u lokvi pokušavajući da ustane mislio je: “Eee on će mene?! Div, haha oni div... a ružni patuljak, pogle kakav je krznat, mračan i kako krešti...” Beg posegnu za prvim kamenom, razbi balon i uze fes. Šišmiš okačen na strop pećine pro-matraše sve u čudu. U tom trenutku begove najveće sreće, kad je stavljao fes na podbuhlu glavu, dvobojni šišmiš za-kriči: “Husametin-beže, uzeo si moj fes, sad ga nosi i nje-ga i njegovu tešku sudbinu. Sedam cijelih dana nećeš moći skinuti fes s glave. I ne samo to...” Husametin se iznenadi pa poviče za šišmišom koji je već bježao: “Stander, kamo si kren’o? Nisi mi kaz’o štaaa... štaaa sedam danaaa.” Peći-na je odjekivala. Šišmiš je odmakao. Nije se ni osvrnuo za begovim riječima.

Umoran i tužan Husametin se vratio kući. Glava mu je bila teška. Stvari u kućici su se samo došaptavale. Na pamet im nije padalo da se smiju begovoj glavi koja je svijetlila kao fenjer. Ujutro Husametin-beg probudi se uz pomisao da nije tako strašno. Ne može skinuti fes, pa šta onda? Skinuće ga kad prođe rok od sedam dana. Sišao je niz basamake i suočio se s ogledalom. Ogledalo je kriknu-lo, preplašilo se, pogledalo u stranu i tek nakon nekoliko trenutaka pažljivo se okrenulo prema begu. Imao je šta i vidjeti Husametin-beg. Ne samo da mu je glava svijetli-la kao fenjer, ne samo da se vidjela svaka pora njegovog bucmastog lica, ne samo da su mu oči bile kao svici, ne samo da mu je glava podsjećala baš na stakleni balon, već je na sve to, oko begove glave kružilo jato malih dvobojnih

37

šišmiša. I tako, dani su prolazili. Husametin-beg je obi-lazio čaršijske dućane, kahve, mejhane, razgovarao, jeo i trpio podsmijeh čitave čaršije. Djeca su mu dobacivala na ulici, žene sklanjale pogled od njega, starci mislili da će na njih da baci kakve uroke. Prođe muka od sedam dana. Osmi dan, ujutro, Husametin-beg primijeti da nema ča-robnog fesa na glavi. Odahnu kako se riješio svih muka. Čaršija je još neko vrijeme pričala o ovom čudu. Brzo su ishlapjela i dječija dovikivanja i zadirkivanja. Sve se smi-rilo i nastavilo svojim životnim tokom.

EMA ŠILJEVIĆ, VI1 razredOŠ Džemaludin Čaušević, Sarajevo

38

Meni najslađe su bosanske zore,kad se prvi pojevi ptica ore,

kad obrubi se nebo zlatom,a iznutra miriše rumenom šećernom vatom,tad se trava okiti biserima,a rijeka ispuni ptičijim jatima.

Takve sam jedne zore, raširila svoja krila,pa sam se gore, visoko, vinula.

Letjela sam nad planinama, divila se bistrim rijekama,s labudovima na Vrelu Bosne se pozdravila,na vodopadu Kravice lice umila.

Vidjela sam Počitelj, tišeg nema grada, odletjela do Mostara, nagledala se konjičkog mosta stara.

Otišla sam i do Tekije na Buni, obišla sam i Bihać na Uni,doletjela sam onda do mog Sarajeva,vidjela Sebilj i Baščaršiju,Katedralu i Bijelu tabiju. Tu se šećer-kahva tako slatko pije, k’o da bolje piće od nje izmišljeno nije.

Vidjela sam i Radimlju kod Stoca,stećke slavne, na kojima ljudi već stoljećima, na bosanskim konjima jašu, i bosanskim junacima mašu.

Vratila sam se onda opet u svoj rodni kraj, gdje često osluškujem bosanske večeri,kad noć uzme instrumente,

39

koje preuzmu žabe i zrikavci,pa bistre rijeke budu orkestru dirigenti,tad žabe krekreću,a zrikavci violine sviraju.

Gore, onda, za to vrijeme,na nebu se zvijezde rasplešu,Mjesecu se udvaraju – srebrena mjesečina po zemlji tad lije,dok iz Bosne moje čudan sjaj bije.

A sada ću da o Bosni svojoj slatko snim, pa ću je čim se probudim, zagrliti srcem svim,a sutra ću opet u visine da se vinem,da nad ponosom svojim i bosanskim budno bdim.

NAILA DELALIĆ, VII1 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

40

Ni stoljeća koja su je pregazila nisu je porazila. Ni vojske znanih i neznanih, sa sjevera i s juga, nisu je uspjele

pokoriti. Ni nemilosrdna priroda, što je divljala nad njom, nije je opustošila. Bolesti, podmukle i smrtonosne, nisu uspjele da je izbrišu. Bosnu. Bosance. Nas.

Zemlja u kojoj i mrtvi govore. Grobovi. Mezarja. Šapu-ću priče o prošlim vremenima koja su donijela iskušenje. Zlo. Brojne nedaće. A Bosna i Bosanci su ih prkosno i po-nosno dočekivali gledajući ih pravo u oči. Bez ijedne trun-ke straha. Bez pomisli na predaju. Ovaj narod je u svim tim vremenima zadržao ono što je jedinstveno na ovim prosto-rima – prkos. Kako je to davno rekao pjesnik Mak Dizdar, ona je “prkosna od sna”. Bez obzira na sve nedaće koje su je pratile kroz stoljeća iza nas.

Šta je to “Moja Bosna”? Je li to prostor omeđen zidom, žicom ili graničnim prelazima? Je li to kvadratura na mapa-ma moćnika? Nekakav “ekonomski plan” za narednih ne-koliko decenija? Teritorija koju još jednom treba poharati?

Moja Bosna je šareni ćilim u jednom sobičku moga dede. Ona je iskra u očima djeteta koje je preživjelo Srebrenicu. Teški mač u rukama vojnika sa stećka kao dokaz upornosti i izdržljivosti bosanskog čovjeka.

Moja Bosna je jedna velika biblioteka, prepuna živopi-snih knjiga koje pričaju o njenoj sudbini, drevnih povelja koje svjedoče o njenom postojanju, brojnih legendi i pre-daja u kojima dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Njene rijeke i jezera su kao netaknuti biseri majke pri-rode. U njima se već stoljećima neometano ogleda lijepa bosanska djevojka iz sevdalinke. Njene guste kose su bo-sanske šume i one krase ovo tlo od pamtivijeka.

Moja Bosna je istovremeno zvuk zvona s crkve i ezana s džamije, spoj svjetla sinagoge i pjesme s Đurđevdana. Ona je dolina toliko različitih običaja koliko je nogu iz dalekih zemalja kročilo na njeno tlo. Ona koja oduvijek otvara vra-ta za goste izdaleka, spremna da ih dočeka rahatlokumom i čašom hladne bosanske vode.

Moja Bosna je zlatni ljiljan u najljepšoj bašči svijeta. Njena duša je zlatni prah s tog najčudesnijeg bosanskog

41

cvijeta. U toj bašči niklo je različito bilje, ljekovito i otrov-no, a svako je čini bogatijom i raznovrsnijom.

Moja Bosna je dolma koja se kuha u šerpi moje nane. Njen miris širi se naokolo i opojan je za slučajne prolazni-ke koji stoljećima navraćaju na ovo područje. I njihova srca tu ostanu zauvijek.

Toliko toga je krasi. Toliko boja, mirisa, okusa... Teško da mogu stati u jedan ljudski život. Toliko sudbina, toli-ko osjećanja – tuge, sreće, čežnje, jada, ljubavi... Teško da mogu stati u jedno ljudsko srce.

Moja Bosna... To smo mi sami, Bosanci. I svi oni ko-jima je Bosna u srcu. Svi mi, različiti i bogati u toj razli-čitosti, imamo samo jedan zajednički interes, a to je da sačuvamo naše zajedničko blago, zemlju za koju su naši preci živjeli i umirali...

FARAH ĐONLAGIĆ, IX1 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

42

Drago mi je svijete što ovu pjesmu

mogu podijeliti s tobom.

Ima jedna zemlja srećei možda je za nekog mala, ali je opet cijelau moje srce stala.

U njoj su ljudi uvijek sretni, a ja ih volim gledatikako nose veliki osmijeh na licu.

Bosna je ljepota puna, ima i zelene rijeke i potoke, ima livade i šume, ima menei moju sreću.

HANA SEFEROVIĆ, V1 razredŠesta osnovna škola, Ilidža

43

Puno je da bi stalo u jednu priču, a opet malo koliko bih želio da napišem.

Zatvorim oči, a slike kao na traci, sustižu jedna drugu, sve ljepša od ljepše... pa zaustavim dah da ih ne preplašim, ne izgubim... A slika svaka baš hiljadu riječi zna! A kako riječima opisati bajkovita jezera Zelengore, slike Zelengore kako ruke pruža i grli Leliju, a Todor se izmigoljio iz zagr-ljaja pa pogled upro prema bosanskim ljepoticama Bjelašni-ci, Jahorini, Treskavici bistrim vrelima okupanoj, kamenom zastrtoj. Tamo dalje Himalaji, samo ljepši, bosanski Prenj. U njegovim očima skrili su se obrisi Veleža, Čvrsnice i Vi-sočice, skutama svojim prigrlio Mostar, Konjic, Jablanicu. Kada ga sunce okupa pogled mu bistar, oštar pa se Maglić visoki vidi i dalje čak Jadran plavi.

Uče nas da je sve počelo nekad davno kada se rodila Basana, neko kaže Basin, a mi je zovemo Bosna – naš dra-gulj što niče u utrobi prkosnog Igmana i prosu se po polji-ma i dolinama i tako sve do Save, što brodove ko od šale nosi. Sestre njene, krajiške kćeri, Una, Sana i Sanica mila, zavedoše Bišćane i oni se zakleše na ljubav vječnu, ljepoti i čistoti nadaleko znanoj. A tek Vrbas, dom Banjaluci kra-snoj pa ne znaš šta je ljepše, grad ili rijeka. Neko će reći ljepota se srodi i rodi u Banjalučanki svakoj. I tako slika za slikom preko Ugra, Ukrine i Usore, sve do Drine što na bedemu bosanskom bdi.

Sve one lijepe, snažne, bogate, na jednu stranu žubo-re, klokoću, huče..., a Neretva, svojeglava, tvrdoglava, ka moru krenula putem teškim. U kamenu, stijeni pa posusta-la, a daleko je Jadrana šum, pa molila Bunu i Bregavu da na put skupa krenu – ka moru plavom, a onda ko zna gdje. Gle čuda, iz zemlje izronio Trebižat pa u kolo, uhvati za ruku Neretvu, obgrli Bunu i Bregavu pa polahko put mora.

Svaka slika pričom protkana od bezbroj trenutaka sre-će, ponosa i tuge satkana, u srcima naših predaka čuvana i u mom srcu bosanskom, srcu moje Bosne i Sarajevo moje. Slila se u njega snaga bosanskih planina, ljepota bosanskih rijeka, a ono lijepo i gizdavo ko u pjesmi, pa pjeva. Dočekuje pjesmom i ispraća osmijehom. A kako i ne bi! Neizmjerno

44

historijsko bogatstvo pretočeno u bosansku kulturu i obi-čaje. Jedinstveno, nikome slično, ni brat nit’ sestra kulturi drugoj pa nas uči – jučer Istoku, danas Zapadu. I kao da kaže: uči od jučer, uči danas, uči za sutra! Sutra nije Istok, nit’ je sutra Zapad jer sutra je i Istok, sutra je i Zapad – i to je ono naše bosansko, od Dragog Boga dato. Polahko, po bosanski i najbolje od jednog i drugog... Jednim ključem otvori vrata kulturi Istoka i bogatstvu Zapada i prihvati ono najbolje! A gdje to još vidjeti možeš?! Samo u mojoj Bosni i Hercegovini. Bez Hercegovine ne bi bilo pola moje Bosne. A pola Bosne je mnooogo. Mnogo za zaboraviti, mnogo za smetnuti. Bez Hercegovine moje i svega bosanskog u njoj ne bi bilo babe i mame, moje seke i mene. Vjerujem, ne bi bilo ni ono pola ljudi koje poznajem i koje uvijek po-zdravljam. Zaborave je često pisci, umjetnici i obični ljudi. Zaboravim je i ja ali ona se ne ljuti, možda samo Neretva jače zahuči ali pogled ostane mio i blag jer i u njoj je ono bosansko. Hercegovina je ono najbosanskije. Bosna i Her-cegovina je moje bosansko srce. Bosna i Hercegovina, ti i ja smo sve moje bosansko!

A malo je jedna priča jer mnogo toga se ima za reći, mnogo toga za napisati, jer je mnogo toga satkano, ot-pjevano, naslikano... Sve moje bosansko sažeh u nekoli-ko šturih redova, a vidjeh neznan broj slika koje prođo-še samo u jednom trenu, u jednom uzdahu. Zato je teško pisati, možda je lakše pjevati “Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava....”

TARIK VOLODER, II3 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

45

Kada dođeš kod svoje majke u kuću, obavezno nazo-veš selam ili pomozi Bog, šta kome priliči, i onda

tiho pognute glave s poštovanjem i s puno ljubavi zagrliš je i poljubiš.

Ma koliko izbivao od kuće i ma koliko bio znaš da te tu na rodnom pragu čeka dragi osmijeh i topli zagrljaj. To mjesto je centar svemira. To je ono što nam svima treba, sigurna luka. Rodni prag, domovina, ono što nam pripada rođenjem, ono što je naša bit, osobenost, naš identitet. Za druge naša Bosna i Hercegovina je turistička destinacija, a nama je ona dom, naša druga majka, očiju punih ljubavi i naboranih ruka, što svjedoče godinama.

Kada dođeš u našu Bosnu, hodaj sporo, zbori tiho, budi skroman, budi zahvalan, ne odudaraj od naroda već živi kao što živi bošnjački narod vijekovima. Jer Bosna i Her-cegovina je bosanski stećak, bosanska povelja, bosanska džamija, crkva i sinagoga, Bosansko kraljevstvo, bosanski ljiljan, bosanska ljubavna pjesma – sevdalinka. Bosna ti je bosanska kahva, burek i ćevap. Sve smo to mi.

Izuj se ako dođeš s istoka ili zapada. Ako si dobrona-mjeran dobro si došao ako nisi bolje i ne dolazi. Ne diraj nam to bosansko naše, nego prihvati i poštuj, a mi ćemo ti vratiti desetostruko.

Mladosti moja bosanska, ne pričaj loše o mojoj domo-vini i ne zanosi se da je tuđe ljepše. Ne ostavljajte domovi-nu lošim ljudima, nego učite iz njene prošlosti. Svi oni koji ne vole svoje nek se osjećaju krivi jer zaista gdje je bolje i ljepše nego kod svoje kuće.

Sad ćemo mi s proljeća kao vrijedne laste obnoviti i iz-graditi našu domovinu, naše gnijezdo da bude ljepše mje-sto za stanovanje i život, kad dođu drugi da nam se dive, a mi da smo ponosni na naše bosansko.

HANA C., NEZIM J.i SABINA K., literarna sekcija OŠ Omer Maksumić, (Podvelež) Mostar

46

Kada govorimo o bosanskim avlijama, govorimo o bo-sanskoj ljepoti. Bosanske avlije su opjevane u mnogim

narodnim pjesmama. Često su inspiracija pjesnicima, pis-cima kao i mnogim drugim umjetnicima. Kada govorimo o bosanskoj avliji vidimo avliju pokaldrmisanu riječnim bi-jelim i šarenim kamenjem. Osjećamo avliju obasjanu sun-cem, punu raznobojnog cvijeća s kapljicama rose na crve-nim ružama. Blještala bi od bjeline kamena i budila život zelenilom trave koja je izbijala između oblutaka.

U bosanskim avlijama postojalo je jedno mjesto pod odrinom ili razgranatom šljivom gdje se u proljeće i ljeto sjedilo i uživalo u avlijskoj ljepoti i mirisu. Tu su vladali red i čistoća. Domaćini su nosili narodne nošnje i uvijek s dobrodošlicom primali svoje goste. Na ulazu u avliju su se nalazila velika drvena vrata na kojima su dva željezna kruga s halkama. Njihovim zveketom gosti bi najavljivali svoj dolazak. Veliki kameni zidovi avlije skrivali su njenu ljepotu od pogleda prolaznika kao i ljepotu djevojaka koje bi rano ujutro zalijevale avlijske ruže.

Danas, još uvijek negdje iza debelih bijelih zidina, često obraslih mahovinom, krije se ljepota starih bosanskih avlija. Mnoge su postale turistička atrakcija i kao dio bogate bosan-ske historije svojom ljepotom prkose zubu vremena. Mame uzdahe i ispune dušu smirajem svakom onom ko boravi u njoj i zato je tema djelima mnogih slikara, pjesnika i pisaca. Bosanska avlija je nepresušan izvor inspiracije.

NAIDA MUSTAFIĆ, VIb razredOŠ Blagaj, Blagaj

47

Postoji jedna divna zemlja, nalazi se na brdovitom Bal-kanu i zove se Bosna i Hercegovina. Ljeti je okupana

suncem, a zimi okićena snijegom, ugodna oku onome ko je posmatra. Zemlja koju kad vidiš ne prestaješ da joj se diviš. Spektakularna krajolika, čistih rijeka, visokih planina i bujnih šuma. Kroz moj rodni grad protiče zelena krasotica Neretva, predivna rijeka koja prolazi ponosno ispod luka Starog mosta, simbola grada Mostara. Bosna i Hercegovi-na je ugodne klime i puna prijatnih ljudi koji nikome neće uskratiti gostoprimstvo.

Takva je cijela Bosna i Hercegovina, zemlja raznoliko-sti, bogatstva kulture, vjera i običaja. Bosna i Hercegovi-na oduvijek je bila mjesto prepuno kulturnog naslijeđa iz prošlosti. Od bosanskih vladara ostali su najpoznatiji stećci, nadgrobni spomenici iz srednjeg vijeka koji su zaštićeni i upisani na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Najpoznati-ja nekropola u Bosni i Hercegovini nalazi se kod Stoca, na Vidovu polju, i spada u najvrjednije spomenike iz srednjo-vjekovnog doba u našoj zemlji.

Osmanlijska i austrougarska ostavština najveća je u graditeljskom smislu. Ostavili su neizbrisiv trag praveći mnoštvo džamija, crkava, zgrada, mostova, putnih komu-nikacija, kao i javna kupatila s kojima se u tadašnje vrije-me veoma mali broj zemalja mogao pohvaliti. Naša država je interesantna turistima kao jedinstveno mjesto za vidjeti na Starom kontinentu, gdje se samo kod nas nalaze bogo-molje blizu jedna do druge od sve četiri religije: judaizma, katolicizma, pravoslavlja i islama.

Svakodnevno se čuje ezan i crkvena zvona koja poziva-ju na molitvu i nikad ne smetaju jedno drugom. Katedrala, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija jedna do druge samo se može naći još u Jerusalemu, pa možemo biti primjer za Evropu u ravnopravnosti i toleranciji naroda, kao i izraža-vanju vjerskih sloboda koje pogotovo u posljednje vrijeme neke države uveliko ograničavaju ili zabranjuju.

Sarajevo, glavni grad moje domovine, poznato je u svije-tu bilo kao mjesto gdje je izvršen atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda što je bio povod za

48

Prvi svjetski rat. Poznati smo i po agresiji na našu zemlju 1992.–1995. godine gdje je došlo do velikih razaranja i pro-gona stanovništva. Ja želim da Bosna bude prepoznatljiva po vrhunskim sportašima kao što je Edin Džeko, te bosanskoj kuhinji i ukusnoj hrani. Mjestu netaknute prirode i zdrave životne sredine. Područje koje će svako poželjeti da posje-ti i odmori i dušu i tijelo i provede nezaboravne trenutke diljem naše lijepe zemlje.

Bosna je zemlja koja se voli i čuva srcem i koju pazim kao moju mati. Ne damo te nikom domovino draga, zemljo prkosa i inata, zemljo Srba, Bošnjaka i Hrvata.

AJLA BERBEROVIĆ, VIb razredOŠ Blagaj, Blagaj

49

Svi znamo da riječ ćošak znači ugao, ali priča o ovoj riječi tu ne prestaje. Kada smo mali najčešće se igra-

mo u nekom određenom dijelu kuće ili sobe pa to posta-ne naš ćošak. I u školi ta imenica ima važnu funkciju. Nekad, a desi se poneka i danas, s ćoškom se druže po-neki neposluško i nemirko. Ćošak postaje važan i kad se zaljubimo. Prvi sastanci su, obično, na nekom gradskom ćošku. I to nije sve. Najbolje kolače jeo sam u Sarajevu, u slastičarni koja se zove Slatko ćoše. A za ponekog se u Bosni govori da je ćoškast, a to znači da mu pamet nije baš najjača strana. Kada se bliži ramazan, moja mama po-navlja: “Svaki ćošak treba da se blista.” U narodnoj izreci se kaže da žena čuva tri ćoška kuće, a muško četvrti. Na-stavnica bosanskog jezika objasnila nam je da ova riječ može označavati i prostoriju isturenu prema ulici. E, sad je kraj ove neobične priče. Žurim jer me drugari iz razre-da čekaju tamo iza onog ćoška.

AZEM ŠEČIĆ, VIId razredPrva osnovna škola, Bugojno

50

Kada su naši djedovi i nane bili mladi ašikovalo se pot-puno drugačije od današnjeg vremena. Momak je išao

pod pendžer djevojke koja mu se dopada. Mladić bi ba-cio kamenčić u prozor da javi svojoj ašikliji da je stigao. Malo porazgovaraju pazeći da niko ne primijeti. Momak nije smio ući u djevojčinu kuću sve do vjenčanja. Ako su dugo ašikovali momak bi djevojci donosio darove: jabu-ku, narandžu, dunju... Djevojka je njemu davala gurabiju i vezenu maramicu. Pisali su i pisma jedno drugome, a njih su, obično, slali preko rođaka i prijatelja. Viđali su se i na prelima i teferičima. Djevojke su tada oblačile svoje naj-ljepše ruho i kitile se lijepim nakitom. Susreti zaljubljenih bili su praćeni budnim okom starije tetke. Kada je trebalo doći do ženidbe djevojke bi se, uglavnom, iskrale iz kuće. Mladoženjina porodica je pravila slavlje koje je znalo tra-jati i po nekoliko dana. Sviralo se, pjevalo, veselilo. Sve ovo mi je ispričao moj dedo govoreći i to da su ljudi prije bili sretniji i zadovoljniji. Vidim da žali za danim koji se ne mogu vratiti. Uzimam harmoniku i zapjevah: “Ah, što ćemo ljubav kriti...” Dedo mi se osmjehuje, ali vidim da su mu oči suzne.

EMIN MUSIĆ, VIIc razredPrva osnovna škola, Bugojno

51

Bosna je jedna čarobna zemlja u kojoj sam ja rođena. Kad sam izašla iz majčine utrobe postala sam Bosanka.

Bosanac je biti divno. Najljepša hrana u Bosni se pravi. Kad ti zamirišu burek i ćevapi jedva čekaš da ih pojedeš i da se zasitiš. Najbolji ćevapi se prave u Želji i Limenci, a janjeće pečenje u Jablanici najljepše miriše. Ma, najbolja hrana je u svim gradovima moje Bosne.

Kad za Bajram mamina, kao najljepša nenina baklava, zamiri, a još kad bosansku kahvu pripremi, cijeli dan mi užitak bude. Slatke hurmašice strina najbolje pravi, a tufa-hije babo kad se nakani.

Od bosanskih planina, Kozare, Jahorine, Bjelašnice, Igmana, Treskavice, Zelengore, Maglića, Vlašića, Majevi-ce, sve do rijeka Une, Save, Sane, Drine, Bosne, Neretve pa do plavog mora prostire se naša Bosna i Hercegovina. Bosanski kraljevi i paše naše kule i mostove gradiše, pa nam Bosnu uljepšaše. Kad su naši dobri Bošnjani umirali stećke su im kao spomenike gradili.

A bosansku ljubavnu pjesmu – sevdalinku ako nikad nisi čuo Bosnu nisi ni osjetio. Sevdalinka je pjesma koja se iz srca pjeva, puna je ljubavi i veselja. Dok je slušaš i pjevaš ponekad i plačeš, a opet u tebi se budi neko li-jepo osjećanje. Ako sevdalinku nisi čuo u Bosni dušom nisi bio. Iz Bosne neka sjaj izvire osvijetljen suncem lju-bavi i srećom.

Eto, Bosna je naša i ničija više, Bosna je najljepša ze-mlja današnjice.

LAMIJA SALKIĆ, VIa razredOŠ Sjenjak, Tuzla

52

Jutros me probudi miris kahve što su služavke nosile ocu i majci. Brzo otrčah da probudim brata, ali on je već

uveliko bio budan. U oklopu viteza Stjepan je stajao ispred velikog ogledala i isprobavao svoje novo i sjajno odije-lo. Spremao se za današnji dvoboj s našim ocem, kraljem Stjepanom Tomašem. Danas idemo na putovanje kod naše ljepotice, rijeke Une. Stojim tako i gledam ga s ponosom i divljenjem, te zaboravih krenuti pozdraviti majku i oca. Iz misli me trgnu piskavi i neugodni glas Jelene, glavne slu-škinje u dvoru. Ona meni bijaše najstrožija i najstrašnija žena u dvoru. Dozivala me: Katarina! Katarina! Brzo sam otrčala do svoje sobe gdje mi je Jelena poručila da krenem kod majke i oca zajedno s njom.

Kada sam ušla u sobu u kojoj je bilo mnogo lijepih stva-ri: majčini biseri, bijeli poput snijega, zatim ćilimi koji su bili raznobojni i s mnogo bosanskih šara, zastori od najljep-šeg materijala i mnogo drugih stvari. Meni su najljepše bile šoljice za kahvu. Veoma su se cijenile u dvoru jer su bile zlatne ili srebrene, lijepo i maštovito izrađene šoljice koje su se presijavale na svjetlu.

Majka Katarina Kosača sjedila je zajedno s ocem na svije-tloj i niskoj sećijici. Otac me pozvao da sjednem pored njega i da pogledam neke zanimljive stvari o rijeci Uni. Zatim nas je Jelena pozvala na doručak. Naša najbolja kuharica bila je Naza koja je pripremala divna jela. Tokom doručka sam gle-dala u slike na zidovima koje su prikazivale sve divne krajeve Bosne koje sam voljela posmatrati i izučavati. Doručak bijaše gotov i vrijeme je da obučem svoju novu odoru.

Obukoh ljubičastu haljinu s mnogo bosanskih šara i detalja koje mi je dodala krojačica. Bijahu predivni. Uzeh svoj bijeli ogrtač i krenuh u kočiju. Tokom prolaska kroz hodnik ugledala sam starijeg brata koji je u ćošku jeo ko-lače koje je napravila Naza. Bili su na stolu tako da im nije mogao odoljeti. Kada sam mu rekla da krene “zaledio” se jer je moj glas sličio na mamin, pogledao me, a onda se s olakšanjem osmjehnuo.

Uspesmo se u kočije koje su vukli bosanski brdski konji. Kočija je imala velike prozore i njezina unutrašnjost je bila

53

raskošno uređena. Put je bio dug ali i zanimljiv. Lupkanje kopita o kaldrmu činilo mi se kao udaranje straže u veliki bubanj. Vidjeh tako mnogo zelenih šuma, velikih i dugih tamnozelenih livada koje su se šarenile od cvijeća ljetnoga. Samo poneki stećak predaka bio je pokraj puta. Ti visoki i kameni nadgrobni spomenici su mi bili veoma zanimljivi jer su na svakom urezane različite poruke za nas. Tako mi dođosmo do našeg odredišta.

Čim smo izašli iz kočija majka i ja sjedosmo kraj šadr-vana i počesmo pričati o raznim tkaninama koje nam tre-baju ubrzo stići. Otac je teško pratio brata koji je bio mlad i pun energije. Iznenada otac pade na tlo. Brzo dotrčasmo do njega i smjestismo ga na ležaj. Dođoše i doktori koji ustanoviše da je mnogo bolestan i da najvjerovatnije neće dočekati jutro. Tako je i bilo. Bilo je veoma teško.

Brat Stjepan Tomašević preuze vlast 1461. godine. Veoma se trudio biti dobar kralj, ali narod, kao i mi, još uvijek potreseni kraljevom, očevom, smrću. Prođoše brzo te tri godine njegove vladavine. Pročuo se dolazak Osmanlija, tako da smo otišli u manji dvor u Fojnici. Moju kočiju presretoše Osmanlije tako da sam se mora-la vratiti nazad.

Na čuvanje me je majka povjerila Isa-begu Ishakoviću. Predila sam tako sebi ime u Tahiri Hanuma. Osmanlije su donijeli mnogo novih stvari: običaje, nošnje koje su bile dugačke haljine različitih boja i vezova, jela kao što su moje najdraže pite, hurmašice, slatke baklave koje su mirisale sabahom po cijelom dvoru. Privikla sam se na sve ovo. Prije smrti zaželjeh ostaviti za sobom jedan ste-ćak, ali smrt me iznenadi tako da se moj skromna želja ne ostvari.

Probudih se! Iz kreveta ustadoh i pođoh za mirisom kahve. Moji roditelji pokazuju bratu njegovo novo odije-lo koje su mu kupili za matursku večer. Je li moj san na-govještavao nešto lijepo... Znam, šta god da je to je moje, moje bosansko...

SAMRA DŽINDO, VIIb razredOŠ Sjenjak, Tuzla

54

Moja Bosna prepuna čari, dobrih ljudi i lijepih stvari.

U mojoj Bosni cvjetaju ruže,a iznad njih leptiri kruže!

Planine, rijeke i rodna poljauvijek nam šire njedra svoja.

Bosanska brda i polja rosnagovore koliko je lijepa moja Bosna!

Volim te Bosno, ljepotice milajer ti si moja otadžbina!

ANEL KREHO, V1 razredŠesta osnovna škola, Ilidža

55

Uvijek kada razmišljam o Bosni osjećam da sve u Bo-sni pripada meni, a sve što je moje i Bosnino je. To je

zemlja u kojoj sam se rodila, u kojoj živim, i u kojoj ću ži-vjeti do kraja života. Ona je domovina svih Bosanaca, nas koji smo ovdje, kao i onih koji su nastanjeni u nekoj drugoj privremenoj domovini.

Iako zemlja mala, zbog njenog raznovrsnog bogatstva mnogi joj zavide. Zavide njenim šumama gustim, zelenim, njenim planinama gordim, visokim. Svako se divi njenim ri-jekama brzim, hirovitim i njenim jezerima čistim, srebrenim.

Mnogi je pokoriti i oteti htjeli su, ali naši preci u od-branu njenu odlučno i hrabro stali su. Narodi njeni često ratove su vodili, krvave bitke bili, nevine žrtve gubili, sve zbog jedne i jedine Bosne i Hercegovine. Bosanski vlada-ri, banovi i kraljevi, nijedan ne posustaše, i nikad je u ruke neprijatelja i osvajača ne predadoše.

Mnogobrojni stećci bosanski, kao najvrjednije kulturno- -historijsko naslijeđe, za Bosnu su isto što i Kineski zid za Kinu ili piramide za Egipat. Onaj ko ih čitati zna saznat će o Bosni mnogo, jer oni govore o životu naših predaka, na-šem životu, ali i životu naših nasljednika.

Mnoge impresivne građevine kao što su ostaci starih bosanskih gradova, mostovi, Vijećnica, Zemaljski muzej, sahat-kule, predstavljaju izuzetno vrijedno kulturno-histo-rijsko naslijeđe i turističke atrakcije naše zemlje i svih nje-nih naroda. Nigdje kao u Bosni ne možete čuti kako se mi-ješaju ezani s munara džamija i crkvena zvona.

Bogata, ukusna i raznovrsna bosanska kuhinja je jedin-stvena mješavina različitih kultura i civilizacija koje su živje-le na ovom području. Nigdje se ne uživa u hrani kao u našoj zemlji, i nigdje nema takvih druženja uz ukusna domaća jela.

I da se ponovo rodim, i da mogu da biram, ponovo bih izabra-la da živim u svojoj Bosni. Sve je moje bosansko, i duša i tijelo. Jer samo ovdje osjećam da živim i osjećam se sretno i voljeno.

LEJLA ČAVČIĆ, VII2 razredOŠ Zajko Delić, Vogošća

56

Bosna i Hercegovina je zemlja naših predaka, bogata prirodnim izvorima pitke vode, planinama, poljima,

šumama, običajima, i prvenstveno ljubavi. Još uvijek jedna od najmanje zagađenih država u Evropi. Bosna i Hercego-vina je bila jedna od najljepših republika u bivšoj Jugosla-viji. Ne gledajući samo prirodne ljepote Bosna je također bogata kulturnim i vjerskim segmentima. Bosna nije samo država Bošnjaka, nego i Srba i Hrvata, i mladih i starih, i bogatih i siromašnih. To je zemlja puna ljubavi i čežnje.

Bosna da prostiš jedna zemlja imade I posna I bosa da prostišI hladna i gladna I k tomu još Da prostišPrkosna Od Sna,

Bosnu je najbolje opisao naš čuveni pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar, a pokušat ću i ja da iskažem svoje mišljenje.

Stazama moga puta

Danju i noću, misli svoje nemirne ispredaju nejasne slike, tražim da mi neko došapuće o danu koji će doći, sudbini koja nas čeka u ovoj napaćenoj zemlji i željela bih da me svi barem nakratko saslušaju šta im to imamo reći o svojim stazama, svome putu, o budućnosti neizvje-snoj, toleranciji i zajedništvu bosanskom, otvorenosti na-šoj iskrenoj, mladalačkoj. Samo naša Bosna je odnjedri-la kćeri poput mene, Maje i Tanje. Omogućila im da vide divno sjedinjen istok i zapad, da uživaju u ljepoti iz Šan-tićevih i Sidranovih pjesama.

Prijatelji moji, hajde da našim stazama vlada muzika, da čujemo šum Bosne modre kada na zemlju padne rosa i prospe se miris plavih jorgovana. Rat je brisao naše pute-ve, naše uspomene, uništavao naše živote, a mržnja rasla

57

sve brže u našim ranjenim srcima. Zatvarali smo se u sebe, u svoje gradove i sela. Mijenjali i drugačije tumačili hi-storijske događaje, zaboravljali stare drugove, čitali lek-tire “po novom nastavnom planu”. Ali sada, poslije ratnih dana, moramo pronaći svoj put. Put na kojem će vladati tolerancija, na tom putu ćemo moći živjeti zajedno, vratit ćemo stare uspomene i to će biti put u bolje sutra. Jedni drugima ćemo pružiti ruke i spojit ćemo iste želje, sluša-ti muziku za dušu, čuvat ćemo naše škole, šume i rijeke. Taj put će nas voditi kroz ljepote i specifičnosti našeg ze-lenog i brdovitog predjela. Tim putem ćemo ići zajedno. Neće nas dijeliti na “bogate” i “siromašne”, već na one koji žele da rade u miru i na one koji su protiv toga, ne-ćemo biti omladina bez djetinjstva i mladosti, borit ćemo se sada u miru, kao što su se vaši dragi borili u ratu. Borit ćemo se za sretniju budućnost, kretat ćemo se ka miru i boljoj budućnosti. Borit ćemo se za jednake zakone za sve građane, za suživot na ovim prostorima.

Ja sam izabrala takav put. Na početku sam tog puta. A gdje će me odvesti? Ko zna? Možda negdje među šumo-vita brda, gdje ruže cvatu, gdje se za tugu ne zna, mož-da do prelijepe bistre Une, Sane, ili zelene Neretve. Nije važno gdje. Taj put će voditi u bolje sutra i zato poruču-jem vama svima, otvorite dobro uplakane oči, širom ra-skrilite svoje srce i s osmijehom gazite u bolje sutra. Pro-nađite svoj put! A možda se i sretnemo na istom putu, na zajedničkom putu.

EMINA DURDBEGOVIĆPrva osnovna škola, Bugojno

LIKOVNI RADOVI

61

Druga nagradaAMINA BRKOVIĆ, VII2 razred

OŠ Aleksa Šantić, Sarajevo

62

Treća nagradaTIMUR KADRIBAŠIĆ, VI3 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

63

ALMIN ČIVIĆ, V2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

EJNA AHMEDBAŠIĆ, VIa razredOŠ Sjenjak, Tuzla

64

EMINA BEGIĆ, II2 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

SAJRA ZIMIĆ, III3 razredOŠ Grbavica II, Sarajevo

65

ADIN MARIĆ, VIb razredOŠ Blagaj, Blagaj

AJLA KOVAČEVIĆ, VII1 razredOŠ Osman Nuri Hadžić, Sarajevo

66

DANIJELA VEJZOVIĆ, IXb razredOŠ Sjenjak, Tuzla

EMINA TUKA, VIIIa/9 razredPrva osnovna škola, Stolac

67

LAILA ŠAŠIVAKUČ, VIII1 razredOŠ Alija Nametak, Sarajevo

68

ILMA DELIĆ, VIIIb razredOŠ Sjenjak, Tuzla

BILAL BEGIĆ, VI1 razredOŠ Srednje, (Srednje) Ilijaš

69

NERMIN MUJKIĆ, VIII1 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

70

ADIL DUPOVAC, IXa razredCentar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu, Sarajevo

HANA SOFOVIĆ, IX1 razredOŠ Amer Ćenanović, (Butmir) Ilidža

71

AZRA TORLAK, VIII2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

LEJLA DŽAFO, VI3 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Visoko

72

EDINA ŽUNIĆ, VI1 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

BORIS VIĆANOVIĆ, IX2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

73

HALIDA HABIBOVIĆ, V2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

74

Sandi Adžemović, VIIIc razredOŠ Ključ, Ključ

Sumeja Alić, V2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Lejla Aljović, II1 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

Amina Arnaut Hana BubaloNejra BegovićDžana MacićPrva osnovna škola, Konjic

Ilhana Bajić, VI2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Amila Balihodžić, VIII razredTreća osnovna škola, (Oborci) Donji Vakuf

Denis Baljić, VI razredOŠ Lipanjske zore, (Višići) Čapljina

Amina Begić, II2 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

Maida Biber Kanita DagudaRizah MustafićEmna FišićPrva osnovna škola, Konjic

Maida Čačković, VIII1 razredSedma osnovna škola, (Gornji Rahić) Brčko

Amina Čomor, IXb razredOŠ Blagaj, Blagaj

Lejla Džafić, VIc razredOŠ Rainci Gornji, Kalesija

Hana Džinalić, VIII2 razredOŠ Kulin ban, Visoko

Mak Efendić, VII1 razred OŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Likovni radovi koji su također izloženi u Galeriji BZK “Preporod” na dan dodjeljivanja nagrada

75

Amar Efendira, IV2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Visoko

Ramiz Gabeljić, VII1 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Ilma Goralija, VIIb razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, (Veliko Čajno) Visoko

Deni Hadžišehić, VI2 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

Emir Halilović, VII2 razredOŠ Osman Nuri Hadžić, Sarajevo

Emina Hamzić, VIII1 razred OŠ 6. mart, Hadžići

Esma Hasanović, IXa razredOŠ Gornja Orahovica, Srebrenik

Elvira Hasić, VII5 razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, (Zelinja Donja) Gradačac

Eldin Helja, VI2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Ilvana Hozić, VIIIc razredOŠ Ključ, Ključ

Sanjin Hukara, V1 razredŠesta osnovna škola, Ilidža

Ajsela Husejnović, IV4 razredSedma osnovna škola, (Gornji Rahić) Brčko

Hana Ibrić, VII3 razredOŠ Skender Kulenović, Sarajevo

Faris Ićindić, IX1 razredOŠ Amer Ćenanović, (Butmir) Ilidža

Adis Kadić, VII1 razredPrva osnovna škola, Bosanska Krupa

Emrah Kapo, VII2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

76

Samed Kolašinac, V1 razredOŠ Amer Ćenanović, (Butmir) Ilidža

Emina Koso, VIII2 razredOŠ Velešićki heroji, Sarajevo

Ajla Kubat, VI1 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Amar Lemeš, VIIIb razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, (Veliko Čajno) Visoko

Emir Lokvančić, II1 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

Fadil Masnopita, VI1 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Muhamed Mehinbašić, IXa razredOŠ Gornja Orahovica, Srebrenik

Amna Memija, II1 razredDruga osnovna škola, (Hrasnica) Ilidža

Rasim Murtić, IV1 razredOŠ Kiseljak 2, (Lepenica) Kiseljak

Nebojša Nedimović, VIII2 razredPrva osnovna škola, Bosanska Krupa

Sead Neretljak, VIII1 razredOŠ Srednje, (Srednje) Ilijaš

Mejrem Osmanović, VI2 razredOŠ Podlugovi, Podlugovi

Angelo Rados, V2 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

Azra Ramić, VI1 razredOŠ Srednje, (Srednje) Ilijaš

Nedžada Ramić, VIII2 razredOŠ Srednje, (Srednje) Ilijaš

Belmin Rogo, VIII1 razredOŠ Safvet-beg Bašagić, Sarajevo

77

Lamija Salkić, VIa razredOŠ Sjenjak, Tuzla

Mustafa Salošević, VIIIb razredOŠ Musa Ćazim Ćatić, (Veliko Čajno) Visoko

Ema Selman, IX razredOŠ Sanica, (Sanica) Ključ

Belma Serhatlija, IXc razred Prva osnovna škola, Konjic

Eldar Suljkanović, VII6 razredOŠ Rainci Gornji, Kalesija

Andreo Šimić, VIa razredOŠ Novi Grad, Tuzla

Gabriella Tahirović,VI4 razredOŠ Hasan Kikić, Sarajevo

Mateo Veselčić, VIb razred OŠ Špionica, Srebrenik

Lejla Zahirović, VIIc razredOŠ Novi Grad, Tuzla

Nelisa Zukić, IX1 razredOŠ Srednje, (Srednje) Ilijaš

Azra Zulić, VIIa razredOŠ Rainci Gornji, Kalesija

78

“Blagaj” – Blagaj“Prva osnovna škola” – Bosanska Krupa“Sedma osnovna škola” – (Gornji Rahić) Brčko Distrikt“Prva osnovna škola” – Bugojno

“Lipanjske zore” – (Višići) Čapljina

“Četvrta osnovna škola” – (Torlakovac) Donji Vakuf“Treća osnovna škola” – (Oborci) Donji Vakuf

“Edhem Mulabdić” – Gradačac“Musa Ćazim Ćatić” – (Zelinja Donja) Gradačac

“Hadžići” – Hadžići“6. mart” – Hadžići

“Amer Ćenanović” – (Butmir) Ilidža“Druga osnovna škola”– (Hrasnica) Ilidža“Prva osnovna škola” – Ilidža“Šesta osnovna škola” – Ilidža“Hašim Spahić” – Ilijaš“Srednje” – (Srednje) Ilijaš

“Rainci Gronji ” – Kalesija “Vukovije ” – Kalesija “Kiseljak 2” – (Lepenica) Kiseljak“Ključ” – Ključ“Sanica” – (Sanica) Ključ“Prva osnovna škola” – Konjic

“Gnojnice ”– (Gnojnice) Mostar“Omer Maksumić” – (Podvelež) Mostar

“Olovo” – Olovo

“Podlugovi” – Podlugovi

“Aleksa Šantić” – Sarajevo“Alija Nametak”– Sarajevo“Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu”– Sarajevo“Džemaludin Čaušević” – Sarajevo“Fatima Gunić” – Sarajevo“Grbavica II” – Sarajevo“Hasan Kikić” – Sarajevo“Hrasno” – Sarajevo“Musa Ćazim Ćatić” – Sarajevo

Škole koje su učestvovale na konkursuSVE MOJE BOSANSKO

79

“Osman Nakaš”– Sarajevo“Osman Nuri Hadžić” – Sarajevo“Safvet-beg Bašagić” – Sarajevo“Skender Kulenović” – Sarajevo“Sokolje” – Sarajevo“Velešićki heroji” – Sarajevo“Vladislav Skarić” – Sarajevo“Duboki Potok” – Srebrenik“Gornja Orahovica” – Srebrenik“Špionica” – (Špionica) Srebrenik“Prva osnovna škola” – Stolac

“Travnik” – Travnik“Turbe” – (Turbe) Travnik“Novi Grad” – Tuzla“Sjenjak” – Tuzla

“Kulin ban” – Visoko“Musa Ćazim Ćatić” – (Veliko Čajno) Visoko“Safvet-beg Bašagić” – Visoko“Skender Kulenović” – Visoko“Dubravica” – Vitez“Zahid Baručija” – Vogošća “Zajko Delić” – Vogošća

“Prva osnovna škola” – Zavidovići “Miroslav Krleža” – Zenica

“Abdulvehab Ilhamija” – (Orčevići) Željezno Polje“Žepče” – Žepče“Druga osnovna škola” – Živinice

IZLOŽBA GRAFIKA - Preporod...u svom određenju i gradnji kroz vijekove, a upotpunjeni su ličnim...

Documents

Transcript of IZLOŽBA GRAFIKA - Preporod...u svom određenju i gradnji kroz vijekove, a upotpunjeni su ličnim...