IZLAZAK IZZIDINA

18. stoljee

U zavjetrini velikih ratova, koji su gotovo u neprekidnom nizu harali Europom, Zagreb je proivio 18. stoljee: na sa-mome poetku stoljea 13 godina se ratovalo za panjolsku batinu, zatim su tu ratovi za poljsku batinu i krvavi Sedmogodinji rat, pa ratovi s Osmanskim Carstvom, Francuska revolucija i, na kraju, poeci Napoleonovih ratova. Svojim odjeci-ma i neposrednim utjecajima svi su ti ratovi, manje ili vie, potresali i Zagreb, koji se u svojoj zavjetrini ipak postepeno razvijao i sve vie postajo sredinja toka hrvatskog etnikog prostora.

Iako je ve od poetaka 18. stoljea zauvijek prestala dotadanja viestoljetna opasnost gradu Zagrebu od osmanlijskih pohoda, hrvatsko etni-ko podruje i u tom je stoljeu jo uvijek krajnje segmentirano, pod vlau vie drava i pod razli-itim upravnim sistemima. Sve do 1797. godine Dalmacijom vlada Venecija, u dijelu zalea jo je prisutno Osmansko Carstvo, a ostatak Hrvatske podijeljen je izmeu banske vlasti u civilnoj Hr-vatskoj i vojnikih uprava u etiri vojne krajine. Usprkos tome, u sve hrvatske krajeve, razliitim putevima i nainima pomalo dopiru nove ideje koje ve proimaju razvijeniju Europu. Od 1740. do 1790. na prijestolju su u Beu Marija Terezija i njen sin Josip II, snane linosti s reformatorskim tenjama koje zahvaaju i lokalnu upravu grada Zagreba i sam ivot u njemu.

Grad Zagreb administrativno jo je uvijek po-dijeljen na Gradec, Kaptol i biskupsku jurisdikciju. Razmirice izmeu Gradeca i Kaptola ne prestaju, ali se u 18. stoljeu preteno vode pravnikim pu-tevima, bez ulinih kavgi i slinih incidenata. Na poetku stoljea oba podruja, zajedniki, broje

izmeu 3 i 4 tisue stanovnika, na izmaku stoljea oko 8 tisua. U javnom ivotu postepeno sve vie prevladava Gradec. Istovremeno, jaaju integra-cijska kretanja, najizraenija formiranjem zajed-nike sredinje trnice na Manduevcu, gdje se postepeno uspostavlja glavni gradski trg koji to ostaje sve do danas.

U ivotu grada jo uvijek dominiraju imune plemike obitelji, ali one vie ne ive u svojim dvorcima u pokrajini, ve grade palae u gradu. Sve je prisutniji i graanski stale. Poslije velikih poara 1706. i 1731. godine sve manje se u ob-navljanju izgorjelih kua grade one od drva preferira se izgradnja ciglom. Posvuda u gradu niu manufakturni proizvoai cigle, takozvane ciglenice, s dva do tri zaposlena radnika. Godi-ne 1740. proradila je i prva pivovara, pa pro-izvodnja tekstila, nekoliko manjih tiskara, javlja-ju se i prve novine na njemakom jeziku. Vidljiv je napredak u odravanju reda i istoe u grad-skim ulicama. Kavane postaju uobiajeni dio gradskog ivota.

Gimnazijsko i sveuilino kolovanje, koje su u 17. stoljeu zasnovali isusovci na Gradecu, u 18. se stoljeu bitno dopunilo i razvilo. Sredinom sto-ljea ve je bilo 600 do najvie 900 uenika i stu-denata, nosilaca mladenake ivosti u malome gradu.

Na Gradecu je stolovala i banska uprava na elu s banom kojeg je imenovao beki dvor. U no-vodograenom biskupskom dvoru na Kaptolu Hrvatski sabor je tijekom stoljea odrao 91 za-sjedanje, utemeljujui i time Zagreb kao glavno upravno sredite sve veih dijelova tada jo raspr-ene Hrvatske.

Prikaz Zagreba na majstorskom listu s kraja 18. stoljea.

Drago Roksandi

1. Prema slobodnom i kraljevskom gradu Zagrebu

Granice zagrebakih teritorijalnih jurisdikci-ja nisu se mijenjale u 18. stoljeu. To ne znai da nije bilo sporova izmeu slobodnoga i kraljev-skoga grada na brdu Gradecu zagrebakom (li-bera regia civitas Montis Graecensis Zagrabien-sis), Kaptola (Zagrabiense Capitulum), ali i bi-skupskog grada (Arx episcopalis) te Lake Vesi (Vicus Latinorum) u biskupskom i Opatovine, Dolca i Nove Vesi (villa nostra libera, Lepa Ves) u kaptolskom podanitvu, kao i ostalih posjeda i sela u razliitim pravnim statusima na tlu dana-njeg Zagreba. Sporova je bilo i vie nego u 17. stoljeu, ali nasilja je bilo mnogo manje. Na kraju 18. stoljea pravni poredak utemeljen u zagre-bakim, kraljevinskim i kraljevskim pravnim ustanovama, obiajima i mnogovrsnim propisi-

ma u usporedbi s poetkom istog stoljea bio je vidno ureeniji i uinkovitiji.

Sve rjei su bili, u stoljetnom rasponu, slua-jevi kapilarnog nasilja, osobito na mjestima gdje su ranije oni izbijali skoro ritualnom redovi-tou (Potok, odnosno, Krvavi most, podgraa itd.). Sve je manje sukoba bilo meu obinim ljudima, purgarima i drugim iteljima s jedne i druge strane, ukljuujui i kmetove. Jo u kasno-me 17. stoljeu tome nije bilo tako: Tijekom 17. stoljea nastavljaju se povremeni uzajamni napa-di na domove i imovinu itelja u nezatienim vanjskim naseljima, a jo 1667. god. dolazi do tekog krvavog okraja u predgrau i na Poto-ku.1

Potentati (ljudi od utjecaja, monici) s jedne ili druge strane su u 18. stoljeu isto tako imali sve manje interesa da meusobne sporove rjea-vaju silom. to je jo vanije, epicentri gospodar-skih djelatnosti i poduzetnitva sve su se vie

203

IZLA

ZAK

IZ Z

IDIN

A

pomicali na otarsku Ves, Potok, Harmicu i da-lje na predgraa, prema savskom, donjograd-skom jugu te u smjeru ernomerca i Maksimira. Gradskom redu pridonosili su poduzetniki in-teresi pripadnika raznih slojeva stanovnitva u obje temeljne jurisdikcije. Barokna izgradnja u 17. i 18. stoljeu, primjerice, iziskivala je otvara-nje brojnih ciglenica (malih ciglana) na raznim stranama gradekih i kaptolskih posjeda, u pod-graima i jo ee predgraima. Otvaranje za-grebakih manufaktura novina 18. stoljea bilo je riskantna investicija. Javni red, napose

izlazak iz spirala razliito motiviranog nasilja, bio je imperativna potreba razvitka Zagreba.

Grad se u 18. stoljeu poeo urbano integrira-ti odozdo iz svijeta rada i poduzetnitva, ali, sve vie i zbog promjene odnosa ljudi prema prirodi. Kao to su zagrebaki biskupi u 18. stoljeu sve vie ureivali svoj okoli s druge strane tvravnih zidina kreui se postupno u smjeru Maksimira tako je i isusovcima sve vanijim postajao Sv. Ksaver. U promjeni odnosa prema okoliu sve e-e su sudjelovali gradeki purgari, osobito imuniji meu njima, a napose graani-plemii, koji su se u 18. stoljeu sve ee pojavljivali kao zemljoposjednici u donjogradskom podgrau i predgrau. Njima je zemlja bila nuna, s jedne strane za potrebe ladanjske dokolice, ali, s druge, jo i vie za poljoprivredne kulture. Oranice, po-vrtnjaci i vonjaci bili su nuni za potrebe odra-vanja gradskih palaa u kojima se sve vie uivalo u kasnobaroknim i rokoko manirama. Sve brojniji plemii u Gradecu, nastanjujui se u gradu, nisu naputali svoje kurije i/ili dvorce izvan Gradeca. Sezonski pa i uestaliji ciklusi izmjene stanita bili su sve uobiajeniji. ivot izvan zidina i ivot unutar zidina postajali su sve vie meuovisni.

Uzmak Osmanskog Carstva do Srijema i Zr-manje stvorio je temeljne pretpostavke da stalei Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pri-je svega u Zagrebu usredotoe svoje obnovitelj-ske aspiracije. Poslije zrinsko-frankapanske tra-gedije neupitna je ostala staleka postojanost u habsburkom lojalizmu. Habsburki kamerali-zam, merkantilizam, i fiziokratizam ne preferi-rajui Zagreb, nisu ga ni marginalizirali! prido-nijeli su u 18. stoljeu, ak i kada to nisu namje-ravali, ostvarenju zagrebakoga i hrvatskoga sta-lekog politikog imaginarija sa zagrebakim epicentrom. U svome irenju, oba zagrebaka podgraa sve su se vie urbano integrirala, pre-tvarajui Harmicu, dakle, predio extra muros, u novo, zajedniko gradsko sredite.

Gradec i biskupsko-kanoniki Kaptol usugla-sili su se 1630-ih da se kaptolski Kraljevski sajam (oko 20. kolovoza) odrava kao zajedniki, ali da se zajedniki razvija i stalno sajmite (area seu fo-rum nundiarium) na Manduevcu, na gradskom zemljitu na samoj granici s kaptolskom i lako-vekom jurisdikcijom.3 Bila je to, perspektivno,

Slobodni i kraljevski grad Zagreb (Libera regiaque Civitas Zagrebiensis) je naslov slubene topografske karte koju je, po nalogu magistrata, napravio gradski geometar Leopold Kneidinger 1766. godine.2

Bila je to prva takva karta u gradskoj povijesti, a to je jo vanije, bilo je to, izgleda, prvi put da je slobodni i kraljevski grad ofi cijelno ekskluzivno prisvojio zagrebako ime.

204

poduzetnika, napose trgovinska inicijativa veli-kog stila. Njezini dalekoseni uinci u punoj mjeri poeli su se osjeati ve u 18. stoljeu. Nakon smi-rivanja tektonskih poremeaja koji su slijedili seri-je ratova i mirovnih ugovora s Osmanskim Car-stvom (1699, 1718. i 1739. te 1791. godine), a koji-ma je Osmansko Carstvo geostrateki potisnuto iz Srednje u Jugoistonu Europu, mogla je i zagre-baka trgovina ui u novo razdoblje svog razvoja.4

Iako Gradec od pojave Osmanlija nikada nije zapustio svoja podgraa pa ni predgraa, poeo je hrabrije izlaziti iz svojih zidina u drugoj polo-vini 17. stoljea, dakle, ve i prije nego to su Osmanlije bile potisnute iz Pokuplja u Pounje i Donje Podunavlje. Kaptol u tome nije zaostajao. Iako su brojni njihovi merkantilistiki i drugi in-teresi ostali razliiti pa i izrazito kompetitivni, manduevako, odnosno, harmiko sajmite je u 18. stoljeu dubinski integriralo zagrebake ur-bane nukleuse.

Preobrazbom dijela sela u predgraa te ure-enjem lokalnih i transregionalnih prometnica po suhu i vodi pa kultiviranjem okolia, Zagreb je daleko prije 1850. godine, u svakom sluaju u kasnom 18. stoljeu, u mnogome postao objedi-njen grad.

Prestavi biti pogranini grad na istonoj granici s Osmanskim Carstvom, Zagreb nije pre-stao biti pogranini grad na svojoj zapadnoj gra-nici prema unutranjoaustrijskim nasljednim zemljama. U 18. stoljeu, u dobu habsburkog apsolutizma prvo, dvorskog i drugo, prosvije-enog to je privilegiralo srednjoeuropske obrasce oblikovanja Zagreba, s unutranjoau-strijskim posredovanjima, ali i izravno utjecalo na cjelokupni njegov urbani razvitak.

2. Pavao Ritter Vitezovi i Maksimilijan Vrhovac

Moderna povijest Zagreba poinje sa Za-grepanima 18. s