AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

DJELA KNJIGA XLVII

CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA

Knjiga 2.

IVO BOJANOVSKI

DO LAB ELIN SISTEM CEST A U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI

(DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Uredn ik, ALOJZ BENAC

redovni Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 197-i.

ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

MONOGRAPHIES XLVII

CENTRE D'ETUDES BALKANIQUES

Livre 2.

IVO BOJANOVSKI

SYSTEME ROUTIER DE DOLABELLA DANS LA PROVINCE ROMAINE

DE DALMATIE (DOLABELLAE SYSTEMA VIARUM

IN PROVINCIA ROMANA DALMATIA)

Redacteur, ALOJZ BENAC

membre da l' Academie des sciences et des arts de Bo.sni.e - Herzego.vjne

SARAJ·E.VO 1974

KRATICE PREDGOVOR UVOD

SADRZAJ

Aktivnost P. Kornelija Dolabele u svjetlu solinskih natpisa Ostali izvori O vjerodostojnosti Tabule . O metodološkom postupku . Neki hodološki problemi · Vojni karakter cesta O nekim karakteristikama rimskih cesta kod nas Epigrafski dodatak .

Strana

7 ll 15 16 19 23 24 26 29 30 39

l- CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE ILL YRICI« 41

Uvodno razmatranje U Historijat istraživanja 48 Trasa rimske ceste od Salone do Servitiuma . 51 A. I t i n e r ar i u m A n t o n i n i . 51

l. Dionica Salonae XXI Aequum . 52 2. Dionica Aequum XVII Pelva . 59

a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve . :)g b) Problem municipaliteta Pelve "l4

3. Dionica Pelva XVIII Salviae 38 4. Dionica Salviae XXIV Sarnade . 14 5. Dionica Sarnade XVIII Leusaba 78

a) O pravcu ceste . 78 b) Trasa ceste i lokalizacije Leusabe 85

trasa Itinerara i Tabule . 90 6. Dionica Leusaba XIII Aemate (!tin. Ant.); Leusaba X Lamatis

(Tab. Peut.) 90 7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (!tin. Ant.); Lam atis XII Castra

(Tab. Peut.) 93 8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.) . 97 9. Dionica Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.); Ad Fines XVI

Servitia (Tab. Peut.) . 98 Problem posavske ceste . 99

B. O g r a n a k T a b u l a e P e u t i n g e r i a n a e 103 l. O pravcu ceste 103 2. Dionica Leusaba XII Baloie 105

a) Trasa ceste 1 o;; b) Ubikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia) lOB

Strana

3. Dionica Baloie V Indenea . 111 4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute ) 112 5. Dionica Saritte (Sarute) XIII Ionnar:a . 114

a) Trasa ceste 114 b) Lokalizacija putne stanice Ionnaria . 118

6. Dionica Ionnaria- Bariduo . 119 7. Dionica Bariduo XIV In Alperio . 122 8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km) 123

e. e e s t a s o 1 i n s k o g n a t p i s a (CIL III 3198• = 1015tl) 125 Tabelarni pregled miljokaza 128

II- VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM. 130

III- CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM« 133 A) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST ... U SVJETLU EPI-

GRAFSKIH SVJEDOCANSTAVA. 134 B) CESTA SALONA-ARGENTARIA 146

l. Historijat problema . 146 2. Trasa ceste Salona - Stanecli (Argentaria) 151

a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini) 151 b) Dionica Tilurium XXII Ad Libros . 152 e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio . 156 d) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus 160

B i s t u e V e t u s 163 e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem 165

M o g (osnovni) pr a v e i . 166 Trasa ceste 168

f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova . 170 g) Dionica Bistue Nova XXIV Stanecli 174 h) Dionica Stanecli ... Argentaria 179

Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatiun 182 Problem Argentarij e . 186 Historijat ceste 188 Tabelarni pregled miljokaza i natpisa 190

IV - CESTA »AD BATHINUM FLUMEN<< . 192 l. Rijeka Bathinus kao paleografski i epigrafski problem 192 2. Rijeka Bathinus kao i topografski problem 195 3. Potencijalna trasa ceste . 199

V - CESTA »AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM<< . 203 l. Cesta kao problem . 203 2. Trasa ceste >>ad imum montem Ditionum Ulcirum<< . 206 3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutrašnjost zemlje . 212 Tabelarni pregled miljokaza 220

VI - PRIKLJUCNI PUTOVI (viae vicinales) 221 VII- KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA 233 ZAKLJUCAK 245 ZUSAMENNFASSUNG 251 INDEKSI 257 KARTE I TABLE

DOLABELIN SISTEM CEST A

MANIBUS MATRIS

V AHD, 1926-27

A cta A DRIATICA

AEM A J

BD, 1881 .

AUiHdy, BevOLke-rung

ALfoLdy, Klio

AF

BaUif, Stmssen

BD

B etz, Untersuchun-gen BLau, Reisen

Cenni

CILIII Cons, DaLmatie Cuntz, Itineraria

Daremberg-Saglio

Distanz-Nachweis

KRATICE

M. O novim miljokazima i rimskim cestama u Dalmacij,i, VAHD, 19216---27, 139-155 = Star:inar, Beograd, 1·92'6--27, 31-44

A·rheološkli radoVJi J Tasprave JAZU, Zagreb Adriatica praehistorica et antiqua, Miscellanea Gre-gorio Novak dicata, Zagreb, 1970. Archaeologisch -Epigraphische Mitteilungen Wien

Arch aeologia Iugoslavica, Beograd

J. La via romana da Sirmio a Salona, BD, 1881, p . 5, 20, 52, 66, 100, 132, 148; BD, 1882, 136

Geza Alfoldy, Bevolkerung und Gesellschaft der romi-sehen Provinz Dalmatien, mit einem Beitrag von An-dras Mo.csy, Budap est, 1965

G. AlfOldy, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio-B . 46, 1965, 321-327

Arheološki pregled, Beograd

PhiHp Ballif, Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina. I , nebst einen Anhang ilber die Inschrif-ten von C. Patsch, Wien, 1893.

Bulletina di Archeologia e Storia Dalmata, Spalato

A. Betz, Untersuchungen zur !MiHtiirgeschichte der ro-mischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien, 1938. Dr Otto Blau. Reisen in Bosnien und der Hertzegowi-na, topograf,ische und pflanzengeographische Auf-zeichungen. mit eine Karte und Zusiitzen von H, Ktie-pert, Ber lin, 1877. F . Cenni sulla strada romana da Salona alla co-lonia · Claudia Aequum (Citluk pressa Sinj) e sue di-ramazioni, BD, 1903, 113-130 Corpus Inscriptionum Latinarum III, Ber olini H. Cons; La province romaine de Dalmatie, Paris 1882. O. Cun tz, Itineraria Romana, Vol. I Itinerarla Anto-

. nini Augusti et Burdigalense, Leipzig, 1929. Daremberg-Saglio, Dictionnaire des antiquites greques et r omains, P aris Distanz-Nachweis alle Haupt - und Bezirks-Strassen, wichtigen Fahr - und Reitwege in Bosnien und der Hercegovina nach dem Stahde vom Jahre 190·3, Sara-jevo, 1904.

Domaszewski, Die B eneficia rierposten

Evans, AR

GID BiH

Topograf-ska pitanja

GZM

Hoernes, Alterthii- · m er

Jagenteufel

J ahreshefte (ili JOAI)

Kiepert, FOA

Pano-nija

Mayer, Die Sprache

Miller, IR

Mocsy, Pannonia

N. st.

Novak, Topografija

Naselja

O hod. pit.

Problemi

Patsch, Strassen

Patsch, Narona

Pavan, Ricerche

8

A. Domaszewsk;i, Beneficiarierposten und die romi-sehen Strassennetze, Westdeutsche Zeitschrift fiir Ge-schichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. U , 15·8 !i d. = = Le stazioni dei beneficiariLi e le reti stradali roma-ne nell' Illyricum, BD, 1904, Suppl. l.

Artur Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, I, Westminster, 1883-1885. Godišnjak Istorijskog društva Bosne Hercegovine, Sarajevo

Stj epan Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske županije s ekskurz,ima o ubikaciji Se-tovije i Tiluriuma, Split, 1937.

Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo

Moriz Hoernes, Alterthumer der Hercegovina, Sitzungs-berichte der phil-hist. Classe der kais. Akademie der Wissenschaften, Wien, 1880, B. XCVII, I Heft 491-612; Wien 1882, B, XCIX, II Heft, 799-946 A. Jagenteufel, Die Statthalter der romischen Provi nz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958. Jahreshefte des Osterreichischen Archii·ologischen In-stituts, Wien

H. Kiepert, Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893--1914. I. Panonija rimska, Rad JAZU, knj. XXIII, Zagreb, 18•73, 8-6-157

A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I, Wien, 1957.

Konrad Miller, Itinerar.ia 'Romana. Romische Reisewe-ge an der Hand der 'Tabula Peutingeviana, Stuttgart, 1916.

Andras Mocsy, Pannonia, RE, Supplement, Band IX, Stuttgart, 1962, 5.15-'--776

Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo

Grga Novak, Topografija i etnografija rimske provin-cije Dalmacije, Zagreb, 1918.

Esad nase1ja .i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960.

Esad O hodološkim pitanjima u .istorije (s osvrtom na našu zemlju),

GID BiH IX, Sarajevo, 1958, 139-175

Esad Problemi istraž.ivanja ilirskih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakul-teta u Sarajevu, knj. III, Sarajevo, 1965, 243-260

C. Patsch, Anhang - iD.ie epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in B. und der H. (Ph. Ballif, Strassen, Wien, 1893)

C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Na-rona, Wien, 1907. Massimiliano Pavan, Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia, Instituto veneto di scienze, lettere ed arti, Venezia, 1958.

(PW) RE

Dolabella

Schnetz, IR

S pom.

Varvaria

Tomaschek, Topo-graphie

VAMZ

VAHD

VHAD

Veith, Feldzuge

Wilkes, Dalmatia

WM

Delmati I i II

ZA

Pauly-Wissowa, Realencyclopedie der classischen Alter-tumswissenschaft, Stuttgart D. P. Cornelius Dolab ella, legatus pro praetore provinciae Dalmatiae. p r oconsul provin-ciae Africae Proconsularis, Akte des IV. intern. Kon-gresses fUr griechische und lateinische Epigraphik, Wien, 1964, 333-345 J. Schuetz, Itineraria Romana, volumen alterum, Ra-vennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geogra-phica, Lipsiae, MCMXL, 1-142

Spomenik SKA, Beograd

M . Municipium Varval'iae Diadora, Glasilo Ar-heološkog muzeja u Zadru, sv. 2, Zadar, 1962, 179- 197

Wilchelm Tomaschek, Die vor-slavische Topographie der Bosna, Herzegowina, Crna-gora und der angren-zenden Gebiete, Mitteilungen der kais. und kon. Geo-graphischen Gesellschaft in Wien, XXIII Band, Wien, 1880, 497-528 i 545-567

Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. seDija

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

Vjesnik Hrvatskog A rheološkog Društva, Zagreb

Georg Veith, Die Feldziige des C. Iu1ius Caesar Octavianus in Ilyrien, Schriften der Balkankommis-sion, Antiquarische Abteilung, VII, Wien, 1914.

J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.

Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Wien

Marin Ilirsko pleme Delmati, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knj . 2 i 3, Sara-j evo 1966-67

Ziva antika (Antiquite vivante), Skopje

9

PREDGOVOR Karakter saznanj.a o pojedinim problemima arhe-

olo-gije kod nas (i njihov opseg) takav je da tmži ne samo dopune nego i izvjesnu reviziju dosadašnjih a i metode istraživanja.

odmah valja da to ipak ne da su ostvment i preduvjeti za temeljitu revralorizaciju svih znanstvenih na tome Takav je i sa rimskih cesta i njiho-·vom topogMfijom.

Lak o je još Filip Ballif prije 75 godina istaioao da je dublje pozna-vanje rimskih kJomunilaacija rua osnovu do1Jad pozruatih nica, prilike se u tome pogledu ni do clan.as nisu bitno izmijenile, 'P(! je i E. jedan od posljedn jih rimskih cesta kod nas, momo

da još uvijek nisu dJata rješenja za mnoga uažnla pitan ja. U doduše, izdani su bro jni natpisi, ko ji su direktno ili indi-

rektno vezani za rimske ceste i njihovu topografiju, su na t e·· renu i neke ceste, ali još uvijek nemamo sistemiatskog i cjelovitog pre-glerLa rimskih komunikacija. J,asno je da - uz - v.aija ura-diti zaista jo.§ mnogo, Iroko bi se što ispunile praznine u studiju tog

civilizacije na našem tin. Potrebno je, naime, komplek-· sna zahvatiti sve koje su u vezi sa hodološkim prou&rvanjem. u prvom redu kompa1·h·ati izvore i provjeriti ispiti)janjem arheoLoških ost.a-taka na terenu, pa tek ond:a donositi i to za svaki konkret-ni posebno. Bilo bi p·ogrešno generuhzironje, biLo da se radi o ocjeni izvom i li njihovoj biLo o lokaciji naselja ,i o toku rimskih cesta, il i o nekom drugom problemu u ceste. Stog(;.. svaki pojedin·i nt1jprije vralj:a rješavati na aamom te--renu, sagledan kompleksn,o, komp:ariranjem izv,01'a, hod.oLoških i arheo-Loških elemenata i svih ostalih faktora za konkretni sluooj.

Ako sz• pojedini odsjeci rimskih k'omunikiacija (duži ili i biLi tttvi·cteni, b'ili valjano uklopljeni u sistem cesta. Za to je jep primjer SoLarski put, u stvart jedan recentni put, uli na rimsko j osnovi. S olm·ski put dio je velike magistralne ceste S alonae--Ser-vit ium (Tab . Peuf), k oju dosad nije nijedJan U drugom pak odsjeci pojedinih pripisivani su ili uk-

u sasvim' d1·uge p1·avce. Takav ·je npr. sa dijelom ceste koji. ne pripada magistra[noj cesti .S1alonc.e-"--Ser-

vitiv..m, nego jednoj cesti k ojta je dolinu Sane pove-zivala sa komunikacijom Salonae-Servitium.

Udesetak posljednjih godin'a abišua i am. široko u Salone u · wastojanju da na terenu 'ispita m najV!aŽnijih komunikacija, ko]e su 's1a.lonu, kao gl;avni grad provincije i vaZan eko-

ll

nomski, i kuLturni centar, povezivaLe sa njenim bLižim i da-ljim SLijedio sam ostlalog tnagove rimskih cestia od Kli-sa d.o Banje Luke i S!(lve. tr,asu ceste, pre!2ao sam, vjer.oJ.atno prvi od arheologa, masive Staretine i GaLije planine, kuda je preko sedLa trnje (kota 1320 m) prelaziLa veLika itinerarska cesta SaLonae-Servitium (Itin. Ant.). U potrazi za materijaLnim ostacima cesta i agLomeraci-ja, prokrstario sam i sva kraška poLja jugozapadne Bosne: Livanjska, Du-v anjsko, i Kupreško poLje, Janja i Grahova, ko i poLje, Zmijanje i doLine Sane i Vrbasa, Bosne i Drine, od izvora do

H.odoLoška istraživ,anja teška su i vrLo naporna, jer ceste treba sli-jediti pješke, bez obzir:a na teren i njegove reLjefne lva1•akteristike. To je posao koji ne donosi pozitivne rezuLtate, aLi bez fik siranja ce-stu na terenu, tj . bez m ik rotopognafskog njihovog pravoa, ne može se raspravljati o cestama. Bilo bi to proizvoLjno i kabi-netska »ispitivanje« kao što su to radiLi Hoernes, MilLer i drugi, koje na koncu ne bi doveLo do sigurnih rezuLtatia. Stog:a se do kojih sam došao u ovome radu temeLje na terenskim ispitivranjima iz au-topsije . Tamo gdje tnagovi starih cesta nisu biLo da su uništeni en>zij-om iLi pokriveni kiasnijim komunikacijama, sLužio sam se kartogra-skim i Literarnim izvorima i sLob-odnim opredjeLjiv:anjem na osnovu kon-figumcije tererva.

U svom radu sam od osnovne pretpostavke da su i rimske komunikacije, klao i današnje, proLaziLe prirodnim i komunikc-tivnim prnvcima, koji su osigurnvaLi najudobnije i razmjerno veze pojedinih kr-ajeva, pri tome teško prohodne i vrletne predjeLe, kiao i nesigurne doLine i kanjone rijeloa.

S obzirom da se i uslovi nisu mijenjali go-tovo do n'aših dlan,a, rimski su putovi skoro kroz dva miLenija služiLi broj-nim generacijama. 11a ima za naša istraživanja pozitivnih i ne-gativnih posLjedica: pozitivnih jer se rimskia cestla mogLa pnatiti u vidu neke srednjovjekovne iLi recentnije komunikiacije, a negativnih što su na pojedinim odsjecima usLijed dugotrajne upotrebe ceste bile pre-provljene iLi uništene.

Upravo se navršiLo stotinu godina kako je BJ.au objavio prve po-datke o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini (1866. i 1867). Neklako u isto vrijeme paLa je i 75-a godišnjica objavLjivanja poz7Vatog BaHifovog djeLa o rimskim cestama u BiH, koje je sve do rvaših dlarl1a ostialo funda-mentaLno djelo u svom domenu. Sva kasnija ispitivanja, sn izuZ'etkom Sergejevskog i rijetko su nešto docLaLa onoj slici rimskih komu-nikacij.a kakvu je BalLif dao u sv>Om djelu. Ove obljetnice bile su i nepo-sredni povod za ovu raspravu, u kojoj nnstojim riješiti. dva vrlo važna pitanja:

l . Odrediti in natura trase cesta koje su u vrijeme nam-jesnika P. Kornelija Dolabele, i to po tragovima ovih starih komunikacija (miljokazi, aggeri, planumi, usjeci, kaldrma, njaci, nasipi, razni objekti, naselja, itd.);

12

2. Identificirati ceste iz izvora sa onima in situ, što dosad u širem smislu nije nijedan To da se bolje upozna i topogmfija rimske Dalm.acije, poznata uglavnom sa itinerara

Primarni zadatak ovog rada je, dakle, odrediti odnos cesta na terenu i onih koje navode solinski natpisi iz 16/17. i 19/20. g. i ostali izvori, k.ako je to formulimo još Dom.aszewski u svom rodu o beneficijarskim postajama i rimskoj cestovnoj mreži: »Grazie alle eccelenti indagini di Ballif i corso delle strade uscenti da Salona e ora cosi accertato, che sa-rebbe autoriz:mto il tentativo di stabilire il rtapporto tra le fabbriche indi-

nelLe iscrizioni e le strade consiutlate« (Suppl. Bull. dalm. 1904). Ovaj posao danas je utoliko lakši, nego u Ballifovo doba, što su u

posljednje vrijeme radovima Betza, Alfoldyja i dr. dopunjeni i revidimni matpisi iz Salone, naš gLavni izvor, .a to je stvoriLo povoljnije uslove za rješavanje nekih problema iz ovog arhe-ološko-hodološkog Osim toga su na terenu otkriveni i bolje

brojni arheološki i epigrafski naLazi koji se odnose ma ovu mate-riju. Tako se naša slika antike u provinciji Dalmaciji donekle kompleti-rala, a to pruža i realnije izglede da se postignu i bolji rezultati u pro-tt6avanju cesta nego što je to bilo Ballifu, Patschu i njihovim suv-remenicima.

Svjestan sam, ipak, da ni ovaj pokušaj biti potpun. Ostalo je toga još dostJa za što nedostJaje osnovna dokumentacija.

13

UVOD Osnovne pravce cestovne mreže u unutrašnjosti Ilirika izgradili su

Rimljani uskoro nakon što je ugušen veliki delmatsko-panonski ustan:1k (Bellum B.atonianum, od 6. do 9. g. n. e.)'. Svakako je neštr> cesta bilo sa-

i prije toga, posebno u Augustova doba, i to u onim oblastima Ilirika koje su okupirane ranije, na primjer u okolici Narone, Salone j Iadera, možda u Lici i oko Burnuma, dok za one u Istri i Panoniji imamo potvrde i u izvorima. Tako je u Augustova doba Italija preko Alpi bila povezana cestom Aquileia-Emona sa Panonijom i Norikom: sub !ulio Octaviano Caesare Augusto per Al pes Iulias iter factum .est2, a time je ot-prilike i sustavne izgradnje rimskih komunikacija u na·· šim zemljama. Po Tacita za te poslove korištene su legije

14. g. n . e, dakle u samom Tiberij-eve vladavine: Interea ma-nipuli, ante coeptam seditionem Nauportum missi ob itinera et pontes et alias uws (ann. I, 20). Time je ujedno i karakter ovih prvih rimskih na našem tlu. tada je po svoj prilici, i nastavak ceste Emona-Neviodunum-Siscia, a vjerojatno i dionica At-· mns--Celeia-Poetovio (Petru, Adriatica, 665).

Sva je prilika da je još za Augustova života i izgradnj a ceste Narona-Nevesinjsko polje-Borci-Konjic-Sarajevsko polje. To se može po miljokazu u dolini Trešanice kod Konjica (Han Vi-tek), sa natpisom Divo Av,gusto, koji je ujedno i najstarije epigrafsko

o gradnji rimskih cesta u DalmacijP. k oliko danas znamo, osnove glavne cestovne mreže

u unutrašnjosti naše p r ovincije, posebno u koja danas zauzi-maju Bosna i Hercegovina, postavljene su prvih godina Tiber·ijeve vlade, u vrijeme agilnog carskog namjesnika Publija Kornelija Dolabele (14.--20. g. n . e.)4 , Pripreme za izgradnju vjerojatno su za Augustova života, aLi je sama izgradnja uskoro poslije Augustove smrti (14. g.).

1 E. P a š a l Quaestestiones de bello Dalmatico-pannonicoque (a. 6-9 n . ae), GID BiH, 1957, 245-300, gdje se citira i ostala literatura. Cf. CIL V 3346: (bello) Batoniano praefuit Iapv,diai et Liburniai ... Uspor. K. P a t s ch, WM VI, 171 i VII 37. Za povijest rimskih osvajanja Ilirika još uvijek je naj-bolje djelo G. Z i p p e l, Die ri:imische Herschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877. Usp. i H. Co n s, Dalmatie, Paris 1892," kao i M. Fl u s s, RE Suppl. 5. pregled v. M. Z a n i n o v Delmati I, p. 27-33 bilj. I.

2 . Ruf i u s Fes t u s, Breviarium rerum gestarum po puli romani, e. 7, a odnosi se na cestu Aquileia- Nauportus- Emona- Noricum.

3 P h. B a ll i f - e. P a t s e h, Strassen, 64 = CIL III Wl64. 4 Tu mu je dužnost pqvjerio August, uspor. D. Dolabella,

338-345; isti, .. Novi Dolabelin, terminicijski:' llJi.l;pis iz okolice Jablanca, VAMZ Zagreb, 1968, sv. III, 70. . .

- Nadležnost nad centralnim uredfJ!l} za iZgradnju .cesJa (cura via rum) je prepustio senat Augustu još 20. g. PJI> n> e. (G-a!ss Dio, 54, 8; Sue.t, Aug. 37 i. Frontin, De aquis, 101). '">

i

15

Dobar dio tih ·komunikacija bio je za vladavme Au-gustova nasljednika Tiberija (14-37. g. n. e.), koji je kao zapovjednik rimskih legija u toku Batonova ustanka dobro upoznao Ilirik5• Upravo izgradnja snažnih vojnih uporišta povezanih dobrim cestama trebala je da u prvo vrijeme konsolid·ira rimsku vlast u oblastima. U tu svrhu na strateški važnim mjestima su brojni vojni logori.

ceste trebalo je, u prv.om redu, da povežu strateške kao što su: Hedum castellum Daesitiatium, Andetrium, Tilurium, Burnum i druge, na kojima su Rimljani u držali vojne formacije. Osim toga, ove ceste bile su potrebne i zbog zaštite sjevernih granica car-stva, koje su August i Tiberije pomakli na Dunav {>> ••• protulique fines Illyrir;i ad ripam fluminis Danuvii«jS. Toj svrsi služila je cesta ad fines pro-vinciae Illyrici, duga 167 rimskih milja, a kao prva u Dolabe-lino doba, koja je povezala Salonu (Col. Martia Iulia Salona) sa Pano-ninijom.

S vremenom su ove ceste postale prvorazredni ekonomski i kul-turni faktor, ne samo za promet Italije i n a-ših krajeva nego i pravci plodonosnog prodiranja rimskih kulturnih ut-jecaja. »Po kracima ogromne zvjezdaste mreže - kaže Cesare Vasoli -koja, po Augustovoj žel}i, za idealno središte zlatni miljokaz (u Rimu), prošli su vojnici i trgovci, roba, ali i ideje. Prošla je rimska kul-tura, a zatim i na kraju barbari, koji su jednu fazu svj e tske his torij e« 7 •

AKTIVNOST P. KORNELIJA DOLABELE U SVJETLU SOLINSKIH NATPISA

Organizato.r i realizator o;vog velikog .i upravo gran-dioznog pothvata bio Je P. Kornelije Dolabela vir simpli.-citatis generosissimae (Vell. Pat, II, 125), agilni carski namjesnik (legatus Augusti pro pnaetpre), koji se u kratk-om razdolju od 14. do 20. g. n. e. istakao i kao vrsni administrator u našoj provinciW. U nepunih sedam godina je, koliko nam je poznato samo sa solinskih natpisa, više od 550 milja (millia passus) cesta, dijelom po vrlo teškom i pla-ninskom terenu. Time su bile po.stavljene osnove, kasnije vrlo guste, ce-stovne m reže, koja se kroz punih 500 godina, i razdoblje

5 Tiberije je dao izgraditi J podunavsku cestu u Gornjoj Mezij1i (CIL IU 1698).

6 To se dogodilo 12. i 9. g. pr. n. e, a zemlja je smirena 6. do 9. g. n. e. O tome sam August kaže, Mon. Ancyr. (T h. M o m m s e n, Res gestae di vl Augusti, 8·6): »Pan?Wniorum gentes, quas ante me principem populi romani exercitus numquam adit, devictas per Ti. Neronen qui tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci protulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii«. Cf. Suet, Tib. 16. E. P a ·š a l n. dj., 278.

7 Rim - panorama jedhe civilizacije, Beograd, 1937, 245. O ·stra-teškoj ekonomskoj i važnosti rimskih cesta, uspor. E. P a š a l Period rimske vladavine do .kraja !H v'ijeka naše ere, KIBiJH, 2.2,3-2i24. M. A br a md VAHD Hl2<6-27, 139.

8 D. Re n d - M i o Dolabella, 338-345; i s t i . VAMZ, 63-71, bjlj. 3; i s t i, Druzov. boravak u. Dalmaciji u svjetlu novog viškog natpisa, V ARD 1952, 41 i d ; i s t i, Cohors VI Voluntariorum, VAHD · 1959, 156-158, Cf. A. M ar i n o v Epigrafski spomenici · o Timskom· namjesniku Dola beli u Cav-tatu, Anal:i HI JAZU, Dubrovnik, 1957----1959, 12'1 i d. V. ti ClL HI 1741. usp. i J a g e n t e uf e l, 11-17, gdje se nalazi i ostala literatura: ' · · ·

ll

kratke ostrogotske prevlasti u prvoj polovini VI (tzv. gotska rene-sansa)9, i dalj e i održavati, a koj a i nakon propasti car-stva kao dragocjena baština ove pl·odono,sne civilizac-ije služiti brojnim gen eracijama, pa i do dana današnjega. Kao što smo istakli, ceste su u gradile legije, u prvom redu za vojne i upravne po-trebe, ah je na njihovoj izgradnj·i svakako, ia.k·o za to nemamo izravnih dokaza, obilato korištena i radna snaga pokorenog stanovništva. Pr·ema tome, o.ne su i djelo ljudi.

O bogatoj i raznolikoj djelatnosti Dolabele (P. Cornelius DoLabella) u Dalmaciji govor-i niz natpisa, od kojih su n eki u najnovije vrijeme, a na osnovu koJih je D. rekonstruirao cursus honorurn ov·og zaslužnog i istaknutog z apovjednika i n amjesnika u našoj provinciji, koj i se k asnije istakao i vojnim usp jesima u pro-konzularnoj AfricP0• Za naš problem najvažniji su tzv. solinski natpisi na 4 koj i su svojevremeno bili u toranj splitske kate-drale11 (Epigrafski dodatak na kraju uvoda).

od Mommsena (CIL III 3201 + 3198b), solinski su natpisi više puta objavljivani, revidirani i rekonstruirani1'2• Iz njih saznajemo da je u Dolabelino vr;ijeme u Ilir iku (koji se n egdje u to doba nazivati Dalmatia, Dio 53, 12, 8; Vell. II, 114, 4) pet novih cesta : od toga su dvije navedene u natpisu .CIL III 3198 a - 10156 a + 3200, koji je da-tiran Tiberijevom tribunicia potestas XIIX (16/ 17. g.):

l. . . . ad fines provinc1Jae Illyrici . . . cuius viai rnillia passus sunt CLXVII . . . 13

2. . . . viarn Gabiniawam ab Salonis Andetrium . .. 14

Drugi natpis - CIL III 3201 = 10159 + 3198 b = 10156 b - na-vodi još tri ceste :

3 . ... ,a S.alonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia pa-ssuum CL VI .. . 15

9 Ostrogotska vlast u Dalmaciji bila je epizoda prosperiteta, A. E v a n s, AR, Iiii, 9. Cf. CaJssi•odorUJs, Var.iarum, !libri ILI, ep. 2:5 i 2•6. - Ostrogots'ki kralj Teodorik obnovio je i zamrli rimski cursus publicus; cf. F. K o s, Gradivo za zgodciving S>l•ovencev v srednjem veku I, 19.0•3, št. 4 ti/z 5'07. g. i št. ll iz 523-525. g. (>>de cursu«). U spor. F. S J š Pregled p. 51 i 52. >>Još u doba cara Justinijana jur.ila je njima državna pošta (cursus publicus; oda:kle i naš drum)«, S i š n. dj. 52.

10 D o l a b e l a, 338-346, Cfr. H. D e s s a u, Prosopographia imperJi Romani saec. I, II, III, pars II,Berolini 1897, No 96 i 98.

11 Sudbinu i op.i•s 1s•oHnskih natp.iJsa v. M. A b r a m VAHD (pretiskano iz Starinara 1926/ 27. p. 139-155). Cf. C. M i ller, Itineraria Ro-mana, Stuttgart, 1916, p. LXXIV-LXXV. U spor. H. K a h l er, Die Porta sarea in Salona, VAHD 1940, 33-34, bilj. 26 i 27. Cfr. i G. Alfoldy, Klio, p . 323.

112 C. M ii ll e r, Claudii Ptolome.i goeograph!ia, Paris, 311; . CIL III 10159 (Hirschfeld, i M. Abra m n. mj ; B. S ar i a, Klio 23,192:9, 91; isti, Klio 215, 19·3,3, 279; A. Budrovich, A•ntidoron, vol. II (= VAHD 1954-1957, p. 91); D. Re n d i o Dola bella, Akte, 343; A l fold y, G e z a, Klio 46. 1965, 323-327 = Acta archaeologica, Bu-dapest 1964, facs. 3-4, p. 24·7-266 = S'itula 8, Ljublja na, 1965, p. 9·5----<112.

13 M. Abra m n . dj. 151. Cf. Re n d Dolabella, 342, bilj. 16. 14 M. A b r a m i :irodem. 15 G. A l fold y, Eine Strassenbauinschrift aus Salona, Klio, n. mj. Lek-

ciju Hedum (ili Hedos) predložio je prije G. AlfO'ldyja A. Budrov.ich, n . dj. 91 i d. A. B e t z, Untersuchungen, 28, bilj. 77, a s nj im i D. Re n d Dola bella, 243, ispravljaju tribunicia potestas XXI, umjesto XXII kod

2 17

4 .... viam ad Bathinum flumen quod dividit Breucos Oseriatibus a Salonis munit per millia passuum CLVIIP6•

5 .... ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia ptassuum a Salonis LXXVIID .. . 17 (v. Tab. I i II.)

Iz natpisa CIL III 3198a = 10156a + 3200 saznajemo da su cestu broj 1 sagradili legi!Onis VII et XI, što je ujedno i prva v.ijest o boravku ovih legija u Dalmaciji, a cestu broj 2 (koja je mnogo i za koju se ne daje mi:lijacija) vojnici VII legije. Obje legije su garnizo-nirale u Salone, VII u Gardunu, a XI u Burnumu. Ova cesta je nazvana Gabiniana - kao na Cezarovog generala Aula Gabi-nija, koji je u ovom kraju u zimu 48/47. g. pr. n. e. doživ·io težak poraz od Delmata18• Za tr i ostale ·ceste (CIL III '3201 = 101'5'9 + 3198 b = 10156 b) natpjs ne navodi tko ih je grad1o. su za cara Tiberija, a u vrijeme namjesnika Dolabele (P. DoLabelLa legato pro Iz-gradnja ovih cesta datirana je Ti'berijevom tribuniciJa potestJas XXI (·19/ 20. g), a ne XXII- kako je

natpisi važan su izvor ne samo za mreže pr-vih r.imskih komunikacija u unutrašnjosti provincije Dalmacije nego i za poznavanje topografije ove pokrajine. Natpisi daju i nekoliko vrlo važ-

topografskih podataka (Andetrium, Hedum castellum Daesitiatium, Bat[h]inus flumen, mons Ditionum Ulcirus, Breuci?, Oseriates?), što pru-ža da se proširi naše oskudno poznavanje topografije ovih krajeva u antici.

Po fragmentarnim natpisima iz Cavtata (Epidau-rus)e1 i Zadra (Col. Iulia Iader)82, koji su datirani po Dolabeli, saz-najemo da je zaslužni namjesnik i ove gradove zadU'žio nebm radov.ima koje su izvele trupe, ali se ne zna o kakvim se gradnjama radi. Nisu li, bar i ti rado.vi mogli biti izgradnja putova? Zar i spome-nuti gradovi nisu mo.gli u znak zahvalnosti, po uzoru na Salonu, postaviH Dola'beli natpise {kao npr. onaj iz Oboda kraj Cavtata, CIL III 1741), što .ih je povezao sa zemlje ili bar ·inaugurirao izgradnju tak-vih komunikacija? To napose važi za gradnje koje je izvela coh VI vol. u Cavtatu ili negdje u okolici. Bilo bi pomalo i da je Dolabela sa udaljenim krajevima provincije i carstva povezao samo Salonu, pa se sa dosta r azloga mora pretpostaviti da su u to doba bile ili

16 G. A lf d Y, libidem. A. B u d r o v i e h, n. mj. ima lekciju quod dividit Breucos a Ditionibus, dok u 7. r. BAIT ill BNI1H, t j. Bathinus flu-men (V.ell, II, 114). S obzirom na lokalizaciju D.icilona u dko G•rahova, mislim da je restitucija ispravnija.

171M. n . mj. 18 iPW RE XLI[, 430, s. v. A. Gabinius, br. ll. Cf. F . B u Stri d on,

70, bilj. 4 19 D. R e n d Dol abella, 343 pretpostavlja da se 'i prvi natpis (CJ,L

JI[ 3,1'98a = 10.15•6 + 31200) zavvšavao formul'Om P. Dolabella legato pro prae-tore kao i drugi natpliis. Posljednji je naime reda'k, ilzgleda, pooinjao sa jed-nim P. - O legijama XI i VII i njihovom boravku u Dalmaciji, v. M. Abra-ml VAHiD 1940, 2131.

·oo iD. Re n d i Dolabel1a, 434, bJllj . 18 i 2.0. 2 1 A. M ar i n o v n. dj. p. 121, T. XV2:... P(ublio) Dolabella

l eg(ato) pro pr(aetor e) J Coh(ors) vi Vol(untariorum) v trib(uno) L(ucio) Pur-tisio Atinate j . .. lio C(aio) Saenio (duum)viris l . . .

122 CIL III 2.90H: Ti(beriu s) Caesar divi A ug( usti) f {ilius) i Augustus, im-p(erator), pontif(ex) max(imus), 1 trib(unicia) potest(ate) XX, co(n)s(ul) III l Leg(io) V II leg(io) XI l P(ublio) Comelio Dolabella J •l'eg(ato) pro pr(aetore).

1.8

i neke ceste u drugim dijelovima provincije, prvenstveno u za-primorskih gradova {Epidaurus, Iader, Narona), kao i spoj tih

gradova sa Salonom. Takva bi djelatnost bila -i u duhu Tiberijeve politike (osnivanje kolonije Emone i gradnja cesta u Panoniji i Meziji), koji je u tome pogledu nastavio aktivnu politiku Cezara i Augusta, koji su u Ili-riku osnovali prve kolonije, gradili ceste i podizali logore. su mišljenja bili Mommsen {CIL III, p. 407: Hoc apparet quo tempore Do-labella . . . vias quas diximus quinque et fortasse alias praeterea ape-1·uit, . .. ) i Patsch (Strassen, p. 63), a u novije vrijeme i Sergejevski, koji pretpostavlja da je i cesta od Epidauruma do Anderbe ili ili

u Dolabelino vrijeme (GZM 1962, p. 95). ova razmat-ranja dovode nas do pitanja ·koja možda ostati i neriješena ako nas

ne obdari novim epigrafskim potvrdama. Ipak, to nas ne smije pri-da se izvjesne stvari naslute i intuitivno, iako su ostale skrivene u

tami historije23 •

Osnovna cestovna mreža bila je - kako vidjeti -u razmjerno kratk•om vremenu za cara Tiberija. Izgradnja je nastav-ljena i pod njegovim nasljednicima, za vladavine cara Klaudija (41-54 g.). Osim koje su povezivale Salonu sa unutrašnjo-

zemlje, a koje su pod Dolabelinom administracijom, iz-su ubrzo i komunikacije uzduž jadranske obale. Ovim je puto-

vima Salona bila povezana sa Akvilejom na sjeveru, a Naronom, Skod-rom i Dirahijem na jugu. Nastavljena je ·i izgradnja cesta u unutrašnjosti zemlje, kao napr. cesta Epidaurus-Ad Zizio, cesta Grahova-dolina Sa-ne, obje za Klaudija, ali je njihova izgradnja mogla i ranije. Tako se dosta brzim tempom, o biti govora naprijed, vršila sistema-tizacija cestovne mreže, najprije za potrebe državne uprave i vojske, a kasnije i za potrebe stanovništva i

OST ALI IZVORI

Od pisanih izvora za topografiju r·imske provincije Dal-macije, napose rimskih komunikacija najvažniji su Ptolomejeva Geogra-fija i tzv. i t i n er ar i a, tj. kartografski i popisi državnih putnih stanica i poštanskih linija. se smatra da Ptolomejeva Geo-grafija, iako je napisana polovinom II st. n. e, odražava stanje starije od

23 mi.šljenje je i G. N o v a k, Povijest Dubrovn'ika I, Pri-log Analima Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, sv. X-XI Dubrov-nlik, 196:6, 26--27. »Dolabel:la je imao S!misa•o za ceste onako 1800 godina poslije toga u i>stom ovom kraj/U .imati Dandolo, generalni p.rovidur Dalmaa1je, za vrijeme francuskog vladanja u ovoj pokrajini. Ovaj s!D'Lsao za cestovnu vezu, :koj'i je Dolabella po/kazao upravo u jedinom gran-dioznom zahvatu iz Salone, nas da nešto kažemo za njegovo dje[ovanje u istom pravcu ilz drwgog primo11skog grada, tj. iz EpiildaU'ruma . .Nko bi to biLo onda su imaii vrlo mn01go razloga da mu u podignu ovako sjajan natpis<<. To je tim vjerojatnije što je natpis o kojem govorimo (CIL III, 1741) na Obodu neda1eko od rimske ceste Epidarius - Asamo, i to u Dolabeli kao legatu propretoru božanskog Augusta. U spor. i G. N o v a k Questiones Epidauritanae, Rad, knj. 339, Zag-reb, 1965, 105. - D. Re n d Dola bella 340, ovaj natpis povezuje uz odlazak Dolabelle iz Gomjeg Hi11ika u sjeverni !ilirik 16. g, iH uz njegov odlazak iz IliDiika 20. g.

19

onog koje nas ovdje zanima, pa stoga njene podatke treba koristiti vrlo obazrivo'24 •

Itin•erarium Antonini25 i Tabula iz nešto ka-snijeg doba, ali su nastali kompilacijom nekih ranijih itinerara. Dok se za Itinerarium Antonirri smatra da je nastao III st., u Karaka-lino doba, sa nekim kasnijim interpolacijama (npr. Diocletianopolis, Ma-ximianopolis, Gorsium sive Herculia, itd.), Tabula ili Kastorova karta nešto je Misli se da je nastala u II polovini IV st. U skladu s t im datiranjem je i prikaz Portusa na Tabuli: umjesto Ostije prikazan je Portus (Portus Augusti, K. Miller, IR, 299), a to je odraz pro-m jena ko je su se zbile u Konstantinova doba, <kada je Ostija izgradnjom nove luke Po.rtus izgubila na a Po rtus dob io municipalni sta-t us (civitas ConstantinianaY21 (v. Tab. III).

Tabula Peutingeriana, koja korijen iz Augustova Orbis pic-t us-a, pokušaj je da se cestovna mreža rimskog carstva prikaže na gra-

Slaba strana Tabule je upravo ta njena deformirana karto-grafska p r ojekcija123• Naime, da bi se la·kše koristila (T abula je bila na-mijenjena upotrebi), imala je oblik izdužene mape (svitak, vo-lumen), a to je nužno dovelo i do deformacij e geografskih oblika kopna i mora: p r ostor sjever-jug dat je vrlo zbijeno, a prostor istok-zapad jako je izdužen. Posljedica toga je nesklad u oblicima i u distan-cama, i proizvoljnost pravaca pojedinih cesta. iako šematizi-r ani oblik Tabule, zbog iskrivljene forme, ne daje sasvim pouzdanih elemenata za pravaca pojedinih cesta, Tabula ipak nekim svojim elementima (milijacijom, vinjetama koje stanice i na-selja - mutationes, mansiones, civitates i aastena, a donekle i kontura-ma kopna i mora, . pravcima rijeka i planina) pruža izvjesne indikacije da se pojedini pravci - s manje ili više uspjeha - odrede bar u gene-ralnom smjeru. Kod Itinerara lišeni smo te jer on daje samo tekstualni popis .putnih stanica sa naznakom udaljenosti izraženom u

C. M u 11 er, ClauldH Ptolomei Geographi·a, Parirs, 1884, p. 311. Cf. L. J e l Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajini Dalmaciji, GZM 1898, p. 21217 i 5.:n i d.

'25 C. M i ller, Itinerarium provinciarum Antonini Augusti u Itin. Rom, p LIV-LXVII. - U spor. novije Cu n t z o v o izdanje Itin. Ant. (1929), 1-75. O postanku Itin. Ant. v. K u b i t s e h e k, .RE IX p. 2336 i A. Gr e n i er Manuel d'archeologie n (1934), p. 135.

'26 C. M i ller, Weltkarte des Kastorius, gennant Die Peutingerische Tafel, in den Farben des Originals herausgegeben, Ravensburg 1888 (Ilirik je prikazan na segmentima VI i VII); i s t i, Die Tabula Peut&ngeri-ana: Weltkaorte des Cwstorius, u Intinerania Romana, Stuttgart, HJrH3,. p. XIII-LIII i šp. 3-960, •sa rim.deksom starih (Index A) i novih (Index B) ge-ografs'kirh imena, p. .. Ceste u I'Liri'ku, Panoniji Noriku se na šp. 412-49[.

... sub ultimis imperatoribus - Beatus Rhen. i to ne prije 350. g. n. e. i ne kasnije od Teodozija Velikog, M i ller, o. e. p. XXXII. - Za Ostiju i Portus v. G. Cal z a G. rB e e a t t i, Ostia, p. 12: rSi puo ritenere che la fine di Ostia sia stata affrettata da Constantina il quale le avrebbe tolti i di-ritti municipali dandoli a Porto, che si chiamo Civitas Constantiana ed ebbe un vescovo proprio dall'ano 314. E dal 314. il Porto, che si era chiamato por-tus Ostiae o portus Augusti, rsi chiama portus Romae; e dunque ormaiJ il Porto, non e pili Ostia collegata con Roma e infatti la tavala Peutingeriana ci da una efficace rappresentazione grafica delle mutate condizioni tra Ostia e Porto.

rts ·L. J e l GZM 1898, p. 237.

20

rimskim miljama. Njegova je prednost u tome što se osam pri-mjeraka koji se mogu konfrontirati i tako podaci donekle provjeriti, dok je Tabula samo u jednom Po Ku-bitscheku je Antoninov Itinerar redigiran osamdesetih godina III st. (RE, 2337-3·3) .

Ni na jednom itineraru nisu sve ceste, pa ni ·one magi -stralnog karaktera. Tako npr. na Tabuli - da se zadržimo samo na na-šem nema velike ceste Narona-Nevesinjsko polje'--Konjic--Sarajevsko polje-Romanija-Podrinj e, a ni cesta dolinama Une, Sane i Bosne i nekih d.rugih. Na Antoninovom Itineraru opet nema ceste S a-lona-Argentaria, ni drugih: date su samo magistrale: ,a Sirmio Salonas (263 i 269) i a Salonis Dyrrachium (338, 339) i cesta ab Aquileia per Istriam Salonas, od stanice Pola tmiectus sinus Libumici Iader usque stadia CCCCL (270-272, ed. O. Cuntz, 40). U takvim preostaju jedino topografska istraživanja na terenu. prigovor

da u Tabuli nisu navedeni tako važni centr i kao što su Delminij, (koji locira u Duvno) i Aquae S . .. (Ilidža kraj Sarajeva) - u mu on vidi lakune - relativnog je karaktera, jer Delminium i Aquae S ... kao ni Doclea, nisu morali ležati upravo na onim cestama koje su ucrtane na Tabuli. Svakako, kartografski prikaz, kakva je Tabula ima svojih n edostataka, o kojima još biti govora kod opisa pojedinih cesta. Te su koruptele, n astale kopiranjem Tabule, ali one ipak nisu takve prirode da bi dovele u pitanje vjerodostojnost T abule kao izvora, odnosno podataka koje pruža.

Od kasnij ih itinerara za naša istraživanja u obzir dolaze još jedino Anonyrni Ravenrvatis Cosmogr.aphia, iz VII ili s VIII st. i Gvido-nova Ge10grajija iz XI st. - obje sastavljerLe n a osnovu starijih izvora31 •

Iako se r adi o kompilaciji, i bez oznake miija, Ravenatova Kosmografij a koristan je izvor jer donosi i neke podatke .koje Itinerar i Tabula ne-maju, a uz to ima i više imena putnih stanica u našim krajevima, iako

20 Itinerari se moraju koristiti vrlo oprezno. Evo šta o tome kaže D. S e ·r g e j ·e v •s k i, Kulturna 11stor.ija BiH, Sarajevo, 19:J5, p . 7:3: »Cini!lo se, prema tome, da je, se tim spomenicima (tj. itinerarima) lako loka-liZJLrati po Bosni ,j poštaiJJske lin1ije i pravce cesta. Taiko su mislili pr vi istra-

(;kao npr. Tomašek), a poneki d u potSljednje vrijeme (K. Miller) . Ali, svi njihoVJi po'kušaji .i pretpostavke .iZJgledali su :Hjepi 1i važili samo <do p rvog arheološkog nalaza - mislim na kakav natpl;s •sa imenom r imskog grada. Re-dovno su ti nalaZJi obarali Hjepe pretpostavke oni'h koi.i su gradili :svoje teo-rije, se na itinerarijima« Cf. K a t a n Diss. 31-32.

30 E. P a .š a l O hodološkim 'Pitanj:ima u ,i:stori.ie, Godišnjak ID BiH, IX, Sarajevo, 1958, p . 146. U AJ, III, p. 66 P a š a l kaže : »In der Tab. Peut. ,sind :im Raume Ad L ibros - Bi,stue Vetus einige Stationen angela'ssen« . .Nav odno su a1spuštena 33 km.

31 M. P i n d e r et G. P a rt e y, Ravenna t is Anonymi Cosmographia et Gui:don::s Geographica, Beroli,ni, 1H60. Novo izdanje J. S e h n e t z, IRavennatis Anonymi Co·smographia et Gu.idon:1s Geographica, IHneraria Romana, vol. II, Lip-s1iae, 1940 . - Po S e h ·n e t z u 'P· V, Ravenatov auto graf tj e nastao prim is deceniis octavi saecuLi. Uisp. i s t i, Untersuchungen zum Geographcn von Ra-venna, Mi.inchen, 1919, passi·m . - U ,starijoj se J,iltera turi :smatra1lo da je Ravenat svo.je djelo lwmpi:lirao u VII st. n. e., M . ,p i n d eT et G. P ar-t h e y, u u v odru, 1i K. M i ll e .r , Mappae V:I, p . 7 i i2Jl. :se Ra-venatovo djelo nastoji što više približiti VI st, usp. M . S u Liburnia Tar-saticensis, Adria tica, p. 705. i J . S a š e L Alpes Iuliana, Arh. Vestnik, XXI-XXII (1970- 71), 42 i bilj . 50.

21

u iskrivljenoj formi. Sa gledišta upravo to ima ve-liko jer saznajemo imena gradova ili mjesta u vrlo poznoj kas-

.ili ranoj medievalnoj formi, npr. Bisva {Bistue?), Serbitium (Servitium), Zidion (Ad Zizio), itd.00 Guido je djelo kompilirane 1119. g. daje samo izvode iz Ravenatove IV i V knjige (v. Tab. IV).

Podaci itinerara se mogu kontrolirati epigrafskim izvorima, prvenstveno onima sa mil}okaza, ali i sv1m ostalim natpisima, municipalnim, koji su u vezi sa lociranjem nekog naselja, a time posred-no .i trase nekog puta, kao gravitacione linije za broj aglomeracija. Ranije su kod hodoloških istraživanja posebnu pažnju ukazivali beneficijarskim natpisima (Hirschfeld, Domaszewski,

Beneficijari, kao predstavnici centralne vlasti u muni:cipiju, u pravilu su svoj ured imali u centru municipija3\ a kao javne si-gurnosti vršili su i nadzor nad putova i cursus publicus-a. Prema tome su beneficijarski natpisi i za hodološka ·ispitivanja ukoliko su pojedini municipiji i kolonije (Aequum, Salvium, Castra, Rae-tinium, Diluntum, Municipium Malvesiatium i Domavia) ležali na nekoj cesti ili u njenoj neposrednoj blizini, kao npr. Novae

Veliku pažnju valja ukazati i narodnom predanju i kazivanju o pojedinim putovima, što raniji nisu uvijek koristili u dovoljnoj mjeri. Cesto narodni naziv za neki stari put, npr. Put Crne 'kraljice, Put Marije Terezije, Stari drum ili Stara kaldrma, katkada i Rimski ili Gr-

.i Kaurski put itd., ili neka legenda vezana za takav put, mogu da ukažu na starinsko porijeklo neke

Ipak, za hodološka ispitivanja najvrijedniji su materijalni ostaci samih cesta i naselja '(miljokazi, nasipi, usjeci, kal-drma, tragovi mostova i naselja, nalazi novaca :itd.). Osim toga, potrebno je voditi i o konfiguraciji terena i o izvjesnoj logici trase u odnosu na topog,rafiju ranijih i kasnijih naselja. Gdje god se to može, navedene podatke t reba provjeriti ·katastarskim podacima i podacima iz starih povelja i karti.

Rimske ceste se poklapaju sa ranijim predrimskim, ali i sa kasnijim srednjovjekovnim i turskim putovima. Na kamenitom i p laninskom terenu Dinarida nije ni bilo za bitnije pro-m jene trase, a ni potrebe vremena - posebno u srednjem vijeku - nisu

'32 ·Kod Ravenata .na više ;mjesta dolaze po dvije varijante imena neke ci-vitas, tj. :ime nekog mjesta dbjašnjeno je drug,tm toponi:mom f.o.rmulom »id est«, npr. Epitaurum id est Ragusium, ili Pardua id est Stamnes. Epidaurus. koji je uništen prije stotinu i više godina (RE, s. v.) Ravenat objašnjava ime-nom novoosnovano;g grada. Cf. I . Crueium, Situla lo (19'68) , 38 i 68.

H i r s e hf e l d u CIL III; P a t s e h, Zbirke rimskih i starina u bo.s.-here. zem. muzeju, GZJM 11914, p. l 7'4; D o m a s z e w 's k i Die Benefi-ciarierposten und. die rom. Strassennetze, BD 1904, Suppl. p. 1-16; P a š a l O hod. pit., p. 150, bilj. 28 :i p. ,154.

34 A. M o e s y, Pannonia , RE, Suppl. IX (1962) p. 602. 35 LK. P a t :s e h, GZM 1914, p. 174; B a ll 1i f-P a t s e h, Str as sen, 57-59. ·35• je pojava u galskim i germanskim zemljama, npr. » . . . Turrim

Brunichildis appelantes, quod ea Regina, ut caeteras vias pu·b!icas romano-rum ita hane quoque ad quam turris reficiendam curav·erit . . . «, usp. J . M er-t e n s, La chaussee Romaine de Reims a Treves, Arehaelogia Belgiea, 35 Bruxelles, 1957, p. 17, bilj. 25. Citat je uzet od Wilt h e i m a, Luxemburgum Romanum, p. 94 (iz 17. v.).

22

zahtijevale izgradnju novih komunikacija36• Stoga je prilikom terenskih ispitivanja posebno važno voditi i o ovim putovima, jer su sred-njovjekovni putovi u svojoj osnovi prethistorijskog i porijekla, što je podvukao i s tog aspekta, za starinu nekog puta vrlo su indicij i srednjovjekovne nekro-pole, .koje su locirane uz stare putove38 •

O VJERODOSTOJNOSTI T ABU LE

Od navedenih pisanih izvora za naša ispitivanja, i .pored svih ne-dostataka, korist ima Tabula. Bilo je pokušaja da se Tabula pro-glasi, manje ili više, i nepouzdanom'39• Na neopravdanost ovakve kritike ukazao je Evans, ia•ko se izvjesne koruptele i lakune, koje su nastale kopiranjem Tabule, ne mogu osporiti. Evans je na primjeru ko-munikacije Salonae-Narona pokazao da se distance Tabule u potpunosti poklapaju s onima na Itineraru i sa stvarnim udaljenostima na terenu40 •

Ne smijemo nadalje izgubiti iz vida da su u izvjesnim itinerari j e d i n i pisani izvori za hodološka istraži vanj a, pa ako i njih proglas1mo i nepouzdanim {kao npr. Mommsen, CIL HI, str. 290, Patsch, Narona, str. 64, Naselja, str. 48 i d.), u stvari se lišavamo jedinog oslonca. Stoga je potrebno najprije na terenu provjeriti da li su i kohko ispravne pojedine odrednice Tabule {i Itinerara), pa tek onda do-nositi To da je potrebno najprije na terenu ispravno fik-sirati arheološke ·ostatke neke ceste, pa tek nakon toga provjeriti da li se tim putem dobijeni podaci slažu sa distancama Tabule. Ako se podaci Tabule (ili Itinerara) ne poklapaju sa našim istraživanjima, to je naj-

znak da nismo na pravoj trasi, pa stoga a priori ne smijemo odba-citi podatke Tabule.

Tako npr. E. na jednom mjestu o vjerodostojnosti Tabule, kaže: »Identifikaciji In monte Bulsinio - Prevala ne odgovaraju distance po Tabuli Peutingeriani, ali to ništa ne jer su u pitanju distance koje se uvijek moraju primati sa velikom rezervom«41 • Takav

bio •bi opravdan, i mi bismo ga bez rezerve prihvatili, da je pi-sac najprije na terenu t a n o odredi·o arheološke ·ostatke cije o kojoj je Da je to sigurno bi došao do da su upravo u ovom - kako vidjeti - podaci Tabule (a i Mayerov ispravni. u istu pogrešku upao je i Mayer kad je da su podaci Tabule za distancu Tilurio - Ad Libros po-grešni:24. Da su Mayer i ispitali materijalne ostatke ceste na toj

M Instruktivno je ono što o tome kaže C. M i ller, I R. p. VIII: >>ln der Ebene, in FlachHindern, grossen Flusstalern bilden sich von selbst jene oft zwei - bis dreihundert Fuss breiten Wege, welche man heute noch in kul-turlosen Landern findet, wo dJe Karawanen •immer wieder neue Wege neben den alten 'bilden, :sobald diese, besonders zur Regenze]t, grundlos gewo.rden sind«.

37 K. P a t 1s e h, GZJM •19.02, 4115, •Sa ·kartom prethistor.ij•9lcth putova. Cf. P a t s e h, GZM 1896, 415-422 i Contribution a la numizmatique de Byllis et d'Appollonie, Congres intern. de numism., Paris, 1900, p. 1-11.

<Ja K. P a ts e h, Narona, šp. ,!)1-<00 i GZJM .1902, 4!15. 39· E. P a š a l n. dj. p. 146 i Naselja, p. 48 i d. 40 A. E v a n s, AJR II, 7r8 i 79.

41- Naselja, p. 49 i 50. U daljem tekstu još je u izrazu. Cf. i E. P a š a l AJ, III, p. 66 i ovdje bilj. 39.

412 DopniiilO:Si poznava.nju rimskih cesta u Dalmaciji, V.AHiD 1940, 131.

23

relaciji, ne bi posumnjali (bar u ovom u ispravnost i vjerodo-stojnost Tabule. Stoga uvijek mora biti svjestan da »njegova ... trasa« ne mora biti upravo ona koja je tradirana u izvoru. Cesta je mo-gla na tom ili nekom drugom sekt·oru, i u nekom drugom, manje-više

pravcu od onog za koji je utvrdio da je »pravi«.

O METODOLOŠKOM POSTUPKU

o vj-erodostojnosti itinerara, dotakao sam se i metodskog aspekta problematike hodoloških ispitivanja. Istraživanje ko-munikacija je vrlo težak i složen posao ne t·oliko zbog napora koji iziskuje ·Ovakav terenski rad nego u prvom redu zato· što je

i njegovoj slobodnoj ·ocjeni prepušteno da odredi je li neka stara putina u izrovanom ter·enu, koja je uz to, i kasnije korištena, rimska ili nije. Za to je potrebno ne samo velik-o iskustvo nego i krajnja opreznost, pa svaki mora biti rezultat kompleksnog sagleda-vanja svih relevantnih elemenata: arheoloških ostata•ka ceste ili s njom vezanih objekata, konfiguracije terena, ·osnovnog pravca komunikacije i njegovog odnosa prema usputnim naseljima - sve to, gdje god je mo-

provjereno pisanim i epigrafskim, kartog.rafskim i drugim podacima. Samo u onim kada su pravilno odredili

trasu ceste na terenu (Ballif, Patsch, .Sergejevski .i u nekim nisu upali u metodološke pogr.eš•ke. Na žalost odmah valja

da su se ispitivanja rimskih cesta na našem vršila kabinetski, samo na osnovu izvo.ra i po kartama, ne o materijalnim tragovima na terenu, a ·i bez dovoljnog poznavanja terena, pa su stoga i rezultati još uvijek nesigurni i proizv·oljni43 • Nesigurne su ne samo lokacije pojedinih putnih stanica ·i naselja sa itinerara nego i pravci komunikacija. Stare greške i zablude uporno se prenose i u nova

je Hoernes, jedan od prvih naših cesta, istakao sla-bost metode, koja ne polazi od dobrog poznavanja terena. naime, u recenziji Tomaschekova djela »Die vorslavische Topographie der Bosna Hercegovina, Crna Gora und der angrenzenden Gebiete<< da je Tomaschek ovo pitanje pokušao riješiti samo na osnovu pisanih izvora, ne ceste in natura, Hoernes naglašava da takav pothvat boluje od neizbježnih posljedica svakog pokušaja44 •

Ali ni Hoernes nije bio nimalo sretnije ruke, što se dobrim dije-lom- za ovo rano doba naše antike - mora u dobroj mjeri pripisati i neistraženosti zemlje45• Ni kasniji pokušaji , posebno stranih

43 E. P a š a l O hod. pit., p. '1:40: je dobro poznato da iz-vjesni pravci rimslkih cesta kroz Bi1H, kako •su J'h dbillježili i uniljeli u :karte neki ranij1i (W. T.omaschek. K. Miller) , predstavljaju pro:izvoljno »trasiranje<< na osnov,i kombinacija ... <<.

44 Alterhiimer der Hercegovina, II, S. 130-150: u odjeljku IV: Rom. Stras-sen und Orte im heutigen Bosnien, pododjeljak II: Die grosse Strasse von Salona na.ch Angentaria, p. 1·3·6'--\143. H o e •r n e s ostalog kaže : >>A:llein dieser kiihne Versuch krankt, wie mir scheint, an den unausbleiblichen Fal-gen jedes solchen Unternehmens: der Unzuverli:i:ssiglkeit se]ner Hilfsmittel und der UnvollsHindigkeit einer nur auf gedruckten Quellen beruhenden Landes-kenntni•ss<< (p. 1·30).

45 Današnje po:mavanje pmšlosti naše zemlje treba zahvaliti radu 'I'ruhetke, Patscha, Sergejevskog, i brojnoj plejadi arheolo-

ga, koja obuhvata tr:1 generacije

24

kao što su npr. Domaszewski46 i Miller47, da odrede mrežu rim-s•kih cesta u unutrašnjosti Ilirika, nisu uspjeli zbog istih razloga. Iako su im bili poznati bogati rezultati Patschevih istraživanja historije rim-ske provincije Dalmacije48, a imali su za uzor i Ballifa, manje više proiz-voljnim kombinacijama raznih podataka iz izvora i literature, bez do-brog po:znavanja gorovitog terena, ponekad ceste i preko nepro-hodnih masiva, upali su u iste pogreške ka·o i Tomaschek i Hoernes prije njih.

Na taj u toku vremena su se akumulirali brojni topografski i hodološki problemi 'koje do kraja nije rij ešio ni Ballif ni nje-gova djela .

Pri rješavanju h od·oloških problema valja, dakle, od ceste fiksirane in natura na terenu, a tek nakon toga dolazi pokušaj d a se ce-sta identificira - na osnovu pisanih i epigrafskih izvora - sa nekom

trasom i uklopi u jedinstveni sistem komunikacija. Ta•kva metoda rada vrlo j e teška, traži vremena, na:pora i dosta sred-stava, a s obzir-om na prostranstvo terena i njegovu slabu komunikativ-nost, i timski rad. Osim napornog po i dalmat•inskog krša i bosanskih planina, potrebna je i velika i •komunikativnost p rilikom anketiranja ljudi na terenu, jer u traganju za trasama starih cesta dragocjenu pružaju up-ravo mještani, stariji seljaci, koj•i dobro poznaju širu okolicu svoga mjesta i koji po predanju, koje se prenosi s koljena na koljeno, poznaju stare putove.

u hodološkim istraživanj1ma pružaju i nazivi ko-jima mještani nazivaju stare putove. Ti nazivi su vezani i uz razne legende o zakopanom blagu, kao što je ona o Sekulanu49, o kralju Beli50,

o Crnoj kraljici5t, i dr. Ove koje su samo u manjoj mjeri koristili raniji korisni su indiciji, jer u nedostatku materijalnih tra-gova same ceste mogu da budu važan (a ponekad i prvi) indikator za

nekog pravcas2•

Ispitivanj e rimskih komunikacija otežano je ·osobito na mekom te-renu, na kojem su ceste zatrpane ili uništene ·od erozije. To važi

46 Die Beneficiarierposten, BD, p. 1-16. 47 Itin. Ant., ·šp. 467-468 i 471-474. 48 Arc'haologi:sch-epigraf.ische Untersuchungen zur Geschichte der romi-

sehen Provinz Dalmatien, WlVI IV 243; V, 177; VI, 154; VII 339; VIII, 61; IX, 171; XI, 104 i XII, 68 i d .

49 K. P a t s e h, Narona, šp. 28. A. E v a n s, AR II, p . 57.

" 1 I. B o j a n o v s k .i, Pelva i Salv.iae, AdPiatica praehistorica et anti-qua, Miscellanea G. N o v a k dica ta, Zagreb, 1970, 503- 522.

52 d alji pravac 1<1mske ceste •iz Pndrašnice prema sjeveru, .obišao sam cijelo Zmijanje, i•s.pitao sve važnije komunikacije u tom preg-ledao svu literaturu, izvore i stare karte, ali nastavak ove ceste prema Banjoj Luo1 otkrio sam istom kada su mi mještani .iz Kule (u Rogalja iznad

da .sa Rogalja (danas rask11ižje putova -(Split) - prema Trijebovu (Tribovo) vodi jedan stari put tzv.

mor ski put, ikoji .stanovni·štvo naZJDva ·i Crne kralj:ice«, odnosno »Put Marije Terezije«. Ovaj podata>k me je doveo na pravu trasu rimske ceste Sa-lanae - Servitium, koju je Ballif (Strassen, 21) napustio pod uticajem O. Blau (lVIonatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867. p. 742), iako je ckod Trijebova (Strassen, 2,1) otkrio

25

za u predjelima koja se spuštaju prema Posavini, gdje je na mekanom geološkom terenu gotovo nestalo tragova rimskih cesta. Tu su onda glavni izvor nalazi miljokaza i tragovi naselja. Uz to dobar oslonac pružaju i trase srednjovjekovnih i tur-skih putova koje se u svom genera lnom smj eru poklapaju sa nekom od tradiranih rimskih komunikacija, a uz to prolaze pored prethisto-rijskih gradina i srednjovjekovnih gradova koji su na važnijim saobra-

nastavili ulogu ranijih O koju pri tome pružaju stara groblja, napose srednjovjekovna, prethistorijski turnuli i stari novci, bilo je govora kod brojnih autora54•

Dodamo li tome i potrebu dobrog poznavanja izvora i bogate li-terature koja se na•kupila u stotinu posljednjih godina, tek onda se može ocijeniti ko1iko je to kompleksan posao. Gledano s tog aspekta, ni ova moja istraživanja ne rezultat saznanja ·O datom problemu, nego su samo - da se figurativno izrazim - pregršt iz veli-kog i raznobojnog, ali v,rlo fragmentiranog mozaika. Nadajmo se da se sl•ika avog mozaika s vremenom popunjavati sve više. To je ·olakšano i što se iz godine u godinu otkrivaju novi objekti koji bacaju sve svjetlo i na pr·oblem komunikacija u Ilil'iku.

NEKI HODOLOSKI PROBLEMI

Studij rimskih cesta, osim fiksiranja materijalnih tragova na te-renu, ·obuhv·ata i druge brojne holodoške probleme. U stvari, up,ravo pro-blemi •kao što su pitanja :predrimskih {ilirskih) komunikacija i njihovog odnosa prema rimskim cestama, zatim pitanj e pravolinij.skog toka rim-skih i njihovog odnosa prema indigenim naseljima, pa

konstrukcije rimskih i predrimskih putova, a u vezi s t ime i pojava spurila i njihov postanak mogu da pruže dra-gocjene podatke za ispitivanje rimskih cesta. U tom sklopu pitanja is-taknuto mjesto zauzima i tzv. sistematizacija rimske cestovne mreže, t j. izgr adnja proces koji treba pratiti u dužem tO'ku v reme-na, a koji implicira korištenje i adaptaciju i ranijih ilirskih putova. Sve to su pitanja od prvorazrednog •i za pravilan pristup studiju rim-skih komunikacija t e za n j ihovo· sigurnije

U okviru ovog uvodnog izlaganja želio bih s·amo ta brojna pitanja, njihovu razradu za svaki kon'kretni prilikom opisa cesta. O tim problemima opširnije su raspravljali Ballif, Patsch i Pa-šalie5.

Ono što n a ovom mjestu jedino želim jeste da se nijedan od navedenih problema ne može i ne smije generalizirati, jer u •krajnjoj li-nij i sve je zavisilo od konkretn e situa,cij e i potreba, a u p rvom redu od

00 U prilog tome govore i tradicionalni karavanski putov,i, tzv. turman-ski (turmarskio) putovi, zvani i b a tl ar ·i koji su kao konjske i pje-

staze održaLi do danas a koje narod ·i sad koristi. 54 K. P a t s e h GZM 1900, 303; GZM 1902, 394; GZM 1904, 361; isti Narona,

šp. 31 i 52 (novci i turnuli), 59 i 60. Cf. E. P a š a l Naselja, 19, 38. i 57. i M. Z a n i n o v Delmati II, 24.

55 Ph. B a ll if, Strassen, 6- 11 ; i s t i. Das Strassenwesen in B. u. H. Wien, 1903, p . 8; K. P a t s e h; Narona, šp. 32 i d ; i s t i, GZM 1914, 170; E. P a š a l Naselj a, 103; i s t i, O hod. pit., 157 ; i s t i, Problemi, 245 i d: i s t i, Kulturna istoDija B:iH, Sarajevo, 1966, 317 ,i d.

26

konfiguracije terena, što je i za Rimljane bila ultima natio. Prema tome, bez obzira na to jesu li 11imske ceste imale pr a v o l i n i j-s k i t o k, ili su u manje više izlomljenoj liniji povezivale pojedina indigena naselja (u prvo vrijeme, kad je ·osnovna mreža rimskih cesta 0 gradovima se u pravom smislu još ne muže govoriti), one su se, morale plastici terena, negdje manje negdje više, pri tome o svom 'krajnjem, vrlo udaljenom cilju.

Bez obzira na to jesu li one slijedile trasu predrimskih putova ili su išle novim smjerom, rimske ceste su uvijek težile da što lakšim, a u isti mah i što pravcem savladaju prostor. Stoga odnos cesta i naselja, s obzirom da su prve ceste bile strategijskog i magistralnog ka-raktera, ne govori u prilog teorije Sergejevskog i o njihovom manje-više •izlomljenom toku, s ciljem povezivanja pojedinih naseljaae. U tom pogledu bliže je stvarnosti Patschevo mišljenje: »Komercijalnim i znameni.tijim mjestima nije se osobita pažnja i spajali su ih jednostavno sa postranim cestama<<57• Sigurno je da ceste nisu »bježale<< od naselja, ali im - bar u prvo vrijeme - nije ni bila osnovna funk-cija da u nekoj cik-cak liniji povezuju raštrkana ilirska oppida. Za tu su svrhu služili mnogobrojni putovi. Tako npr. trasa velike ceste Salonae-Servitium jasno pokazuje da je ovoj komunikaciji bila osnovna funkcija savladavanje prostora i povezivanje Panonije sa ma-ritimnom Dalmacijom (odnosno Italijom), i to što ali i što lakšim pravcem, pri tome - gdje god se to moglo - puste i pla-ninske, a samim tim i nenaseljene krajeve. Isto bi se moglo· i za ce-stu Salonae-Argentaria, 'koja je u ovo v11ijeme povezala Salonu sa cen-tralnom Bosnom, tj. castellum Daesitiatium, i to putem, kra-

od savremene ceste.

Ukoliko su rimske ceste odstupale od smjera predrimskih, uz njih su se kasnije formirala nova naselja gradskog tipa, a to da je upravo cesta bila gravitaciona sila formiranja naselja, napose onih rimskog ur-banog karaktera .. N a pred rimskim osnovama razvili su se i nelki urbani centri, kao što su oni u (Salviae?), u Duvnu (Bistue ve-tus?), u Bugojnu (Bistue nova?), u Mošunju (Stanecli?), u Sipovu (Baloie?) i dr. Prije Rimljana nije bilo takvih gradskih naselja ili ih je bilu vrlo m alo (kod Delmata) ali o njihovom urbanom karakteru - u rimskom smislu - ne može ni biti govora, iako ih Ptolomei i Strabon ponekad !nazivaju gradovima, poleis, dakle pluralnim oblikom što je ekvivalent za CiVitates: KUTO!KtU>; 01 eaXev UŠ lOAOyou,; Bl>; cbv t! VU>; KUt Jt'OA8t::; L:a?-.wva Tt KUt nplUJ.lWVU KUL Ntvlav Kal l;tv<tnov, TO Til VBOV KUt TO

.:ta 'tcccH\v ((; h .i.rrpfJ "!Bv t 2:;e8w;ro; (Strab. VII, 5, 5, 315). Za takva »naselja«, podizana na dominantnim u obliku

bolje bi odgovarali nazivi llppida (Cic. Ad. fam. V, 10, 3), od-n osno castella, ili katoikia K<XTOtKtcc (Strab. VII, 5, 5)158• Za razliku od oppida, katoikia su po svoj prilici nizinska otvorena naselja,

D. S erg e j e v s k i, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, GZM 1948, 43; E. P a š a I l O hod. pit. 135; isti, Problemi, 246 i Naselja 104-106.

57 GZM 1914, 171; isti, Bosna •i Hercegovina u rimsko doba, p. 17. 68 Konzul Vatinije, p'še Ciceronu 45. g. pr. n. e. ostalog: "'· . vi-

ginti oppida sunt Dalmatiae antiqua, quae. ipsi sibi asciverunt, amplius se:ra-ginta«. (Cicero. ad famil. V, 10, 3). Ne smijemo izgubiti iz vida ni da je još krajem IV st. n. e sv. Jeronim za Dalmaciju· rekao da je rustici-

v ernacula. Cf. F. P a p a z o g l u, organizacija Ilira u vreme njihove samostalnqsti, Simpozijum o Ilirima, II (1967), 21-22.

27

smještena ispod gradina (oppida), ali u nizini. O odnosu ilirskih nih) naselja i kasnijih rimskih, koja se podižu u polju, na otvore-nom prostoru, raspravljao je M. i dao više primjera za njihov kontinuitet, kada u novim prilikama prerastaju u urbane ili kvaziurbane aglomeracije, pa na njegove rezultate5". Na kraju moram na-glasiti, da su ponekad (možda i bile naseljene i same gradine (oppi-da), kao što je npr. sa Riderom, Sinotionom, Gradinom u i brojnim drugima. U svakom gradina sa nizinskim naseljem jednu cjelinu, kako je to pokazao i B. (VAHD, 1953, 111).

je dokumentarno obradio i odnos ilirskih (predrimskih) gradina prema rimskim cestama, te došao do ispravnog da ;.t

osnovi rimske putne mreže >>leži predrimska mreža«"". Pro-naime, odnos rimskih cesta prema delmatskim gradinama u sred-

njoj Dalmaciji i na kraškim poljima jugozapadne Bosne Li-vanjsko i Duvanjsko polje), dakle na širem Delmata, je nizom primjera ilustrirao pojavu što »U svim ovim ceste idu uz rubove polja, a g·ore, poviše njih, nalazi se vijenac gradina«61 • Me-

iz ove ne može se i generalni da su rimski putovi u p r a v i l u vodili od gradine do grad•ine, nego samo to da su ove trase bile još u predrimsko doba i da su ih Riml jani, gdjegod je to bilo zadržali, odnosno da su tamo gdje Rimljani u nisu izgradili svoje putove korišteni stari epihoriski putovi. Samo se u tom smislu može tvrdiH da su i osnovni pravci rims•kih cesta nastali na staroj mreži delmatskih, panonskih (i drugih ilirskih plemena)

putova i staza kojima se kretao i prastari promet obala-unu-trašnjost, s tim što su ih Rimljani na glavnim pravcima podigli na viši

nivo62 • Sva je istina, se, u tome da su i predrimsk•i i r1mski putovi išli najpovoljnijim trasama, uz. •koje su se u pred rimsko doba razvila grad>inska naselja (oppida).

Osnovni, dakle, momenat koji je rukovodio Rimljane prilikom iz-gradnje cesta u našoj pokrajini bio je da se izvjesni punktoV'i i u unutrašnjosti povežu što ali ujedno i najpovoljnijim, komum-kacijama sa Salonom •kao centrom provincije. mora se konsta-tirati da tu nekog pravila nema, jer je trasu ceste na prvom mjestu diktirala konfiguracija planinskog terena. Ni rimski graditelji nisu mogli planinsku barijeru Dinarida, koja dijeli primorske od panonskih oblasti pa su svoje ceste morali usmjeriti na jedine prelazne

kao što je bio i u Alpama, kao što su prijevoji preko Prologa, Velikih kupreških vrata, i dr. Da rimski graditelji nisu uvijek vo-

dili o povezivanju naselja, pa ni onih važnijih, dokaz su npr. ka-

50 Ilirsko pleme Delmati II, Godišnjak Centra za balkanološka ispit•i,va -nja, knj. 3, Sarajevo, 1967, p. 5-24. Cf. M. Z a n i n o vd Delminirum, VA'HD 1961-62, 54; i s t i, Burnum, castellum -- munic'pium, Diadora, sv. 4 (1968), 119 i d . - Da >>polis« nije ur b s nego ci vitas , vidi s e jasno iz P.seudo-Sky-laksa : »poleis« (u pluralu !) , ekvivalent za civitas, cf. M. S u NekoLiko pi-tanja u vez.i s m unicipaHtetom Zadra, Zbornik Zadra, Zagreb, 1964, 118. Usp. D. Re n d M i o e v Problemi r omanizacije ILira s osobi-tim obzirom na .kultove i onoma.stiku, Centar za balkanološka .ispitivanj a, knj. 2 (1967), 142.

60 Delmati II. 24. 61 Delmati II, 25. sz Ibidem, p. 26.

snij i, municipalni centri kao što su Doclea i Delminij, koji su za magi-stralni pravac bili vezani lokalnim, putovima. Stoga se - po-navljam- s velikom rezervom mora primiti Sergej evskog da su Rimljani >> vodili ceste samo u opštem pravcu prema cilju, dok je usput, na terenu, cesta vodila od grada do grada, od upor išta do upo-

VOJN I KARAKTER CEST A

su n eke ceste dovodili u vezu sa bogatom rudarskom Rimlj ana u našim kraj evim a (Evans, Patsch, Tako

je npr. cesta Salon a- Argentaria tret irana kao paT excellence rudarska cesta. - kao što se vidjeti iz dalj n jeg izlaganja - ova je ce::;ta sa v ia ad Hedum castellum Daesitiatium , što bez sumnje

i n jezinu p r imar nu, i to strategij sku funkciju . To dokazu je i n jezin, r ekli bismo, gotovo »pr avolinijski« tok, u smislu pravca kao rezultante raznih faktora, u prvom redu konfiguracije ter ena. kada je o Dolabelinim cest ama, ne može b iti n i govor a o n jihovom rud arskom ili ekonomskom karakter u . S druge strane, nema sumnj e da su Rimljan i npr . cestu Salona- Argentaria svjesno proveli od-

pravcem, upravo stoga št o je n a tom pravcu - pri-rodnim uslovima - n ajbujnije ]Julsir ao život, a to je opet poslj edica n jenice što je ta cesta prolazila kroz n ajprohodnije, a t ime i n ajnaseljc-nije kr aj eve ove izrazito planin ske zemlje, planinska pod-

Stoga, o pravolinijskom toku rimskih cesta na ovakvom gorovi-tom zemljištu može biti govor a samo n a relacijama i donekle u generalnom smislu, jer su se Dinaridi morali zaobilaziti, kao što se zao-bilaze i danas. Što je cesta vodila kroz bogate rudarske revire, više je posljedica korištenja njezinog predrimskog kursa, kojeg su se zbog kon-figuracije terena, bar u osnovi, držali i Rimljani. U kasnije doba više

do izražaja ekonomski momenat cesta, na što ukazuje i produženje ceste ad H ed um castellum Daesitiatium do srebronosne Argentarije, grad-nja nove ceste dolinom Sane, sistem rudarskih ces.ta u reviru Vra-nice i dr.

O vojnom karakteru Dolabelinih cesta govore i brojne stražarnice razmještene uzduž trasa .pojedinih cesta, o biti govora i kod opisa poj edinih komunikacija.

Gusti raspored stražarnica (speculae, burgi, castella) uz ceste svje-i o velikoj nesigurnosti od razbojnika (l a t r o n e s i g r a s s a t o-

r e s), koja je još dugo nakon okupacije vladala na drumovima. Na nad-grobnim spomenicima su i podaci o nasilnoj smrti pojedinaca: ab-ducto a latronib[us] (CIL III 2544, Salona), occisus finibus Varvarinorum (CIL III 6418, Mratovo u Promini), interfect[us] a latronibus (CIL III 8009, Slatina, i 8242, Orahovac), deceptus a latronibus (CIL III 8830, Salona), mano umana snblatus (CIL III 8910, Salona), occisa viato-ribus (CIL III 9054, Salona), a latronibus interfectus (Spom. 98, 186, Rav-na), Viminatium (sc. pergens) Dasmini a latronibus atrocissima(m) mor-tem [per]pessus est (Spom. 77, 52, itd. Stoga se i u najmirnijim

63 G ZM 1948, p. 43. 64 Zanimljivo je mišljenje o tome Dr V i n k a M i k o l j i, Najstarije ru-

da r stvo Hrvatske, Spremnost, br. 131 od 20. 8. 1944. g.

29

vremenima putovalo jedino po danu, a su se obavezno provodile u putnim stanicama (mansiones) ili (tabernae), gdje je putnicima stajalo na raspolaganju sa gostionicom, a u prvima su mogli koristiti i usluge veterinara i kolara i Na postajama su bila i odjeljenja prometne policije (stationarii), nešto poput naše sao-

milicije, koji su ne samo nadzirali poštivanje prometnih propisa nego i bdjeli nad prometa.

Osobito teško bilo je na cestama Panonije, pa je Komod dao po-dignuti izvjestan broj burgova uz obalu Dunava za zaštitu od razbojnika koji su upadali iz barbarikuma: ... ripam omnem burgis a solo extruc-tis ... ad clandestinos latrunculorum transitus positis (CIL III 3385, 10342, 10343, Matrica, Intercisa). Ali ništa bolja situacija nije bila ni u Dalma-ciji, gdje je Marko Aurelije brojne razbojnike dao u vojsku (la-trones etiam Dalmatiae atque Dardaniae milites fecit, SHA, Vita Marci, XXI, 7).

Dolabeline ceste koje su bile za potrebe (viae militares) s vremenom su postale javne (viae publicae) te došle pod kom-pentenciju pojedinih samoupravnih ili plemenskih civitata (dok ove posljednje Karakalinom konstitucijom nisu bile sa pr-vima), koje su se - pod nadzorom centralne uprave (curatores viarum) - brinule o njihovoj gradnji i održavanju. nadležnost nad centralnim· uredom za izgradnju cesta (cura viarum) senat je .prepustio Augustu još 20. g. pr. n . e. (Cass. Dio, 54, 8; Suet. Aug. 37 i Frontin. De aquis, 101). Svakako se i aktivnost Dolabele na gradnji cesta, kao i nje-govih nasljednika, odvijala pod nadzorom ove centralne ustanove za grad-nju prometnica.

O NEKIM TEHNICKIM KARAKTERISTIKAMA RIMSKIH CEST A KOD N AS

Razvitak rimske cestovne mreže kod nas valja promatrati u raz-voju od najmanje pa i više ako se uzme u obzir i kratkotraj-na tzv. ostrogotska i Justinijanska renesansa. i pred-rimske putove, te izgradnjom i vicinalnih pravaca, uskoro su bili povezani svi magistralni pravci - lepezasto postavljeni u odnosu na Salonu _:_ mrežom putova. Na taj se vršila popuna ce-stovne mreže, tzv. sistematizacija. O toku ovog procesa, na žalost, nemamo sigurnih podataka, ni pisanih ni materijalnih. Izgradnja pu-tova po svoj prilici je uslijedila odmah iza dovršenja glavnih pravaca, ali su pojedini odsjeci i u kasnija vremena. Neizvjesno je i kako su izgledali ovi putovi: dio bio je, vjerojatno, osposobljen za kolski

dok su neki putovi - zavisno od terena i važnosti pravca -ostali po svoj prilici onakvi kakve su ih Rimljani zatekli.

Iako ovaj rad ima više topografski karakter, tj. da odredi pravce najvažnijih Dolabelinih komunikacija i lokalizacije naselja koja su se uz njih razvila, ipak se ne može ni strana problema, iz prostog razloga što se rimska cesta svojom strukturom bitno razlikuje od svih ranijih i kasnijih pa je izvedba važno mje-rilo i za prepoznavanje rimskih cesta na terenu. Iako je dakle ovaj rad okrenut u prvom redu topografiji rimskih cesta i njihovoj društveno-po-

ulozi i utjecaju, ipak je potrebno ukratko osvijetliti i neke teh-elemente njihove izgradnje.

30

Sasvim je sigurno da su se rimske ceste konstrukcijom razliko-vale od indigenih putova - za koje je danas teško kako su izgledali. O toj razlici obavještava nas i sam solinski natpis formulom »munit«, kao i izraz ad viam munitam sa jednog natpisa iz Salone (CIL III 2072). šta je u stvari v .ia munita? Izraz v i a m m u n ir e je termin za izradu potpornih zidova, donjeg stroja (statumen), usjeka i nasipa i za ostale radove na cesti65 • Prema tome, v i a m u-n i t a je umjetno cesta sa podlogom, osposobljena za kolski promet. Takve su bile sve ceste koje je dao sagraditi namjesnik Dolabela, namijenjenjene u prvom redu VOJnim potrebama. Nji-hova širina iznosi 3,5 do 4 m 12 i 14 stopa), a to se pot-puno slaže s onim što je o ovoj vrsti rimskih cesta poznato iz izvora i lite-rature66.

Rimski traseri izbjegavali su usjeke i nasipe, trasu ceste plastici terena. Pri tome su znali vješto izabrati najpovolj-nije pravce, se, po svoj prilici, iskustvom stanovništva, odnosno njihovim putovima. Teško je, naime, zamisliti da bi Rimljani u tako kratkom vremenu odabrali najpovoljnije prijevoje (Prolog, Ca-Lrnja, Crvljivica, Velika kupreška vrata i dr.) i odredili trase sa ravno-mjerno usponom, odnosno padom, kao što su one od Ka-menskog do Privale, od Šujice do Šipova, od Podrašnice do od Drvara do Oštrelja i dr. Kako na tvrdom, kraškom tlu, nisu bili potrebni obimniji zemljani radovi, trebalo je samo poravnati planum, te izgraditi donji i gornji stroj ceste. Bili su to uglavnom makadamski putovi (viae glareatae), a samo - na terenu i u blizini na-selja - ceste (viae stratae) 61•

65 e. V a s o l i, Rim, p. 247 ovako opisuje gradnju 11imske ceste: »Pri trasiranju puta Rimljani su mu prvo širinu, iskopavši dva us-poredna jarka, zatim su otkopavali zemlju jaraka sve dok nisu došli do podloge koja može izdržati kaldrmisanje. Na tu podlogu su stavljali ravnomjeran sloj pijeska i_ (pavimentum), a zatim redom ostala sloja raznog materijala: statumen, sastavljen od velikog kamenja postavljenog uspravno i malterom od sabijenog šljunka i nucXeus, od dobro sabijenog pijeska, zemlje i opeke; i na kraju, kaldrmu od velikih oblutaka ili kamenja, summa crusta ili summum dorsum, blago is-

oblika da bi lakše oticala voda od kiše«. Za presjeke i opis rimskih cesta kod nas v. P h. B a ll if, Stra&sen, 7, T. I, sl. l i K. P a t s e h, Narona, šp. 32, sl. 16, 19. i 27.

86 e. M i ller, IR, Einleitung, S. VIII: »Die weitere Entwicklung bra-ch te die v i a m u n i t a. Hatte es sich ursprunglich vorherschend um Wege fUr den Betrieb und die Militarbeforderung gehandelt, so erforderet jetzt die Masse der Lastfuhrwerke (in erster Linie Ochsengespanne) eine feste Unter-lage. Hier ist eine Breite von 3,5 bis 4 m, zwei Fuhrwerken zum Ausweichen, hinreichend. Dazu kommen bei wichtigen Stmssen, zuma! in der Nahe gro.s-serer Stadte, noch d ie Gangsteige. Die Befestigung der Stra.sse bestand teils in Pflasterung, teils in Beschotterung<< .

67 Otale i nazivi strata, street i Strasse, .izvedeni ne od v i a = cesta, nego po cestovnom zastoru - stratum, po se rimska cesta bitno razli-kovala od prašnjavih putova iz starog doba (e. V a s o l i, Rim, p. 245). - Od pojma s tr a t u m po svoj pl'ilici je izvedeno i ime S t ar e t i n e planine, na k oj oj se do danas duži odsjek rimske ceste. Takvi su i odsjeci rimskih cesta u Pruscu (M a z a l GZM 1951, 179, sl. 4), kod groblja blizu Gornjeg Vakufa (E. P a š a l Naselja 40), u samom Gornjem Vakufu (što sam evidentir ao 1963. g. prilikom kopanja ka-nal a za polaganje vodovodnih cijevi u gla vnoj ulici), itd. Or'ginalna rimska kaldrma dosta dobro se na nekim m jestima uz e rvlj<ivlcu, na pu tu

31

U našoj planinskoj zemlji na rimsku cestogradnju ne mogu se pri-mijeniti pravila koja daje Vitruvije (De arch, VII, 1), ni mjerila po ko-jima su se gradile velike italske ceste (kao npr. Via Appia, Via Flavia i d r.), pa ni one u nekim drugim provincijama carstva (npr. u Panoniji, Galiji, Africi itd.). Stoga kad je o konstrukciji rimskih cesta kod nas, mora biti vrlo oprezan68 •

SUka l. llimska cesta kod i?otkupice na Vidovu polju (Stolac), približni izgled rimskih

cesta u našim krajevima (Foto Ranko

O konstrukciji rimskih cesta kod nas pisalo se dosta69• Teh-strana ovog problema predmet je ispitivanja

njaka kao što je bio Ballif. Stoga ovdje upozoravam u prvom redu n a

Drvar - Oštrelj, kroz Prosjek na Kupreškom uz Staretinu pl., na usponima i na mekšim t€renima, kao i na ulaZJima u naselja.

68 Zanimljivo je ono što piše F. B u l BD 1916, 175. Veit-hovo (Feldzi.ige, 16) mišljenje da su u rimsko doba ceste u DaQmaciji bi.le bolje od savremenih, navodi u bilj. 3 kao kuriozitet i >>In uno nostro viagglio archeologico nell'a. 19>03. n€1l'interno della provincia, in compagna dell'or def. Dr . O. Benndorf, Direttore dell'Istituto Archeologico Austriaco, dopo esaminate in piu loghi le traccie d elle .strade romane coi s.olchi incavati nel vivo maoi.gno per le rotaje, alla v•ista di qrueste e dell' inegaug1ianza del terreno molto ondulato, difficile pei cavalli e pei carri, ai sovveniamo bene della sua titubanza nel credere che queste strade fossero state romane e della sua .lepida osservaZJione in propos.ito: vergogno pei miei Romani«.

69 Osnovnu literaturu o rimskim cestama vidi kod P a š a l a, O. hod. pit. , 139, bilj. l , 2 ,i 28 kao ,i Naselja, p. X-XII. Cf. Besn <i1er -Ch apot, kod Daremberg-Saglio, s . v. v i a; C a g n a t-C h a p o t, Manuel d'archeo-logie I , 41 i d; A. Gr e n i e r , Manuel d 'archeologie gallo-romaine I i II, 1931. - 1934. B e s n i er, u Dictionnaire des antiquites greques et romaines d 'apres les lextes et les monuments, s. v. v i a, 785 i d. - Literatura o cesta na terenu vrlo. je opsežna, pa ovdje dajem manji izbor više monografij-skog karaktera: G. P a s e h er, Siedlungen und Strassen im Li-mesgebiet zwischen Enns und Leitha, Wien, 1949; R. N o 1 l , Sied-

32

rezultate do kojih je došao ovaj seriozni Vrijedne podatke dao je i Patsch u opisu ceste Bigeste-Narona71 • Ipak time nisu riješeni i svi problemi rimske cestogradnje kod nas, što bi, bez sumnje, donijelo višestruku korist, jer bi se moglo mnogo lakše govoriti i o sistematizaciji :i datiranju rimske cestovne mreže

Ovdje govoriti ni o poštanskoj službi (cursus publicus) i po-jedinim poštanskim linijama i stanicama, pa na raniju lite-raturu•e.

Jedno se pitanje ipak ne može a to su k o l o t e i n e (Spurrillen) . Ballif - je zasluga što je otkrio i objasnio ovu pojavu - smatrao je za spurile >> . .. dass man solche Rillen haiifig kiinstlich vor der Beniitzung der Strassenbahn herstellte und den iibrigen Theil der Felsrippe stehen liess<<m. Patschevo je naprotiv mišljenje bilo da kolo-

nisu umjetno nego da su s vremenom nastale uslijed vrlo živog prometa74 • U novije vrijeme ovim se pitanjem opširnije po-zabavio koji analogno cestama u Galiji, Reciji i Noriku - u ovim brazdama vidi predrimsko, tj . ilirsko porijeklo cesta75 •

su u prvom r edu u slovljene p rirodom tla ; nalazimo ih na mnogo m jesta pa i na ravnom terenu u k raškom kao rezul-tat dugotrajnog trenja po tvrdoj , k amenitoj podlozi. do-Jazi jedna, a dvij e brazde. U nekim kad je cesta imala

lungen und Strassen im Limesgebiet zwischen Inn und Enns (Oberosterreich), Wien, 1958 ; F . Er.tl, Topographia Norici I, . Kremsmiinster 1971; A. Graf, Dbersicht der antiken Geographie von Pannonien, Budapest, 1936; K . S e h u -m a e h er, Die Erforschug des rom. u . vorrom. Strassennetzes in vVestdeut-schland, HI Eenichtt der Rom. Germ. Kommis.sion, 1908-1907; ris t i, Sied!JuiD.gs - und Kultu rgeschichte der Rheinlande, II 1923; J. H a g e n, Romerstrassen der Rhei:n[lLrov>inz, Bonn 1931 ; H. J a n d a ur e rk, Die Strassen der Romer -Oberosterreichische ·Altsstrassen, Weis, 1961; J. 'M er t e ID. s, Les routes ro-maines de la Belgique, Archaelogia Belgica, Bruxelles, 1957; I. K o n i g, Die Meilensteine der Gallia Narbonensis, Itinera Romana 3, Bern. 1970 (gdje se da-je i pregled komunikacija); O. Cu n t z, Die romische Strasse Aquileia -Emona, ih re Stationen und Befestigungen, Jahreshefte, 1902; A. P u s e h i, La strada ·romana da Aquileia ad Emona, Archeograf·o 'Tniestino, 190:5; A . S t u C-c h i, Il tracciato della s brada rrnmana d a Aquirleia a lmlbia,na nelLa vale dell Vipacco, 1948; P. S t i e o t t i, Le vie romane della regione Giulia, 1938 ; A. v. Pr e m er s t e i n - S. R u t ar, Romi sche Strarssen und Befest·igurugen in Krain, 1899; S. P a h i Doslej neraziskan odsek rimske ceste Celeia - Po-etovio, Raspir.ave SAZU 6, 19&9, i:td. Od radova !koj•i se odno.se na našu pTovin-ciju su Ph. B a l l if, Strassen i E . P a š a l Naselj a , K. P a t s e h, Narona i dr.

7'0 Strassen, 6-11, T. I, sl. l i Strassenwesen, p. 8. 71 Naro.na, šp. 32; sl. 16, 19 ·i 27, i GZM 1914, 173, sl. 45. Cf. E. P a š a

Naselja, 103-108; i s t i, O hod. pit, 160; ·i s t i Problemi, 249; i s t i, KI BiH. 217; D. Serge jev s 'k .i, Kult. rist. BiH, .69-73; A. Eva ·n s, AR, 98, sl.12 a.

72 D ar e m b e r g a g l dJ o, s. v. cursus publicus; E. P a rša l •i Prob-lemi, 253-257, gdje je citirana i ostala literatura. Cf. F . J u r i š e v i Pri-morska pošta skozi zgodovino, Koper, 1967. H o l m b er g, Zur Geschichte des cursus publicus, 1933.

73 Strassen, p . 7-8 T. I, sl. 2. 74 GZM 1914, 171, sl. 42 i 43. 75 Problemi, p. 250: >>Naravno, is pucano i razlo kano tle kraških predje-

la zahtijevalo •bi zamašnije •radove, ·ako ;bi se ·prišlo izradi J gLatlm.g planuma za 1ko·lo<V·O'z. Umjesto •toga, kameiJJi:to t'lo je dobivaLo lbrazdaste usjeke i li koj•ima su :ko).a mogJa da se Qakše ri sigunnije, dok je prosto:r

dvije brazde poravnan u najnužnijoj mjeri skidanjem i zasipa-vanjem udubljenja«. U bilj. 14 na nav. mj. citira i literaturu o nama. Cf. E. P a š a 1 H, KI BiH;, p.

3

vec1 uspon, može se dozvoliti da su spurile konstruktivni elemenat i da su usijecane na umjetan Takav je na usponu iz Buškog blata na Privalu, gdje su uz manje prekide, duge oko l km. Ovdje gotovo na cijeloj dužini imamo dvostruke spurile, a na jednom dijelu i (Ballif, Strassen, T. II, sl. 3; usp. i T. I, sl. 2, T. II sl. 4, T. III, sl. 5 i 6; F. Zbornik Matice Hrvatske, 1925, sl. na str. 123).

Razmak spurila iznosi 1,20 do 1,25 m . Takav je razmak na svim cestama koje su ovdje dok je npr. na cesti Bigeste-·-Narona - po Patschu - njihova širina 1,30 do 1,35 m 76 • Ballif navodi širinu od 1,20 do 1,25 m 77• Moglo bi se uzeti da širina od 1,25 m odgovara planinskim cestama kakve su Dolabeline, dok je na komu-nikacijama, razmak mogao biti npr. 1,35, pa i 1,63, kao u PanonijF8 •

Prema tome, ne bi se moglo tvrditi da su ove razlike imale neki »regio-nalni, plemenski karakter«79, niti da uži sistem brazda iz predrim-skog vremena a da širi pripada rimskoj tehnici80 •

Ovakav ne bi se mogao izvesti i zbog toga što se spurile redovito nalaze na sredini same trase, gotovo podjednako uda-ljene od Stoga biii. se složio sa Patschevim mišljenjem da du-bina brazda ilustrira u prvom redu živi promet, dok su pbi-

na strminama, brazde mogle biti i umjetno zbog lak-šeg i sigurnijeg prometa81 • Na takvim mjestima ceste su bile uže, široke svega 1,50 m, pa na tim relacijama, nije moglo ni biti mi-moilaženja kola82•

Širina Dolabelinih cesta iznosi 3,50 do 4 m i na njima su se u pra-vilu mogla dvoja kola, osim na uzbrdicama i na ljutom kršu. Kako su se rijetko s obje strane takvog puta, teško je odrediti širinu cesta. Osim toga širina nije uvijek bila ista, što je ovisilo od terena. Iznimku predstavlja cesta Bigeste-Narona, se

76 Narrona, šp. 41-43. - Ova ["azlika mogLa hi biti i ,pos!ljedica nejednakog /POStupka [lrlilikom mjerenja. Moja mjera uda'ljen01st unutar-njih Tuibova ib["amda.

77 P h. B a ll i f, Strassen, 8. 78 Širem rastojanju, tj. dužini osovine kola, odgovara mjera od

1,63 m ustanovljena rekonstrukcijom rimskih funeralnih kola u Poljancu kod Ludbrega, u Panonskoj niziji, M. š e p er, Rimska kola iz Po-lj anca kod Ludbrega, Arheološki radovi i rasprave, II, 1962, 286.

7 g E. P a š a l Problemi 252: »Pouzdano je, dakle, da i u kTajevima 1rimske Dalmacije na naNn o krulturrnog i materija1no,g raZJv:Hka awtoht01nog elementa - Ilira, lko}i ISU se znali lkio,riistiti

i na njima obavljati višestruke radove«, Cf. E:I Bi:H, 2HJ.

eo E. P a :š a 'l i 1Prdblemd, p. 2152. 81 K. P a t s e h, NaPona, šp. 418 i 49 ,opilsuje dvostruke na bri-

jegu u blizini [N,arrone. J>atsoh ·i:znos'i ,mišljenje da 'je na ovom mjestu jedan par spurila sa blažim usponom služio za vožnju uzbrdo, a onaj na strmoj padJln:1 za vožnju ni'zbrdo. J>o P a š a l li 'P,rolblemi, 0!)2, 1strmiji put sa kolo-

je [lredrimski, :a blaži r,ims'ki: '"U svakom - ,kaže -ni lkod \Ilas ni u drugim evlnopsikim .zemljama, 'dijelov;ima Jm1perije, ove kolo'te-

nisu tekovina rimske civilizacije i graditeljstva, pretpostavljaju jedan V1id mjera ,Jmje su Ililr.i 1i Kelti predllJJzilmali 1na svojim cestama }oš u P'redrr-imsk'O dolba«. il nastavlja: '>>!S !druge strane, opravdana je k01nstatacija da

u lkamenilom tiJ:u nastale ljudskim radom '(ul!"ezivanja brazda) na nesigurnim mjestima i opasnim proimllima d da 'su uslijed vožnje kola i pritiska postajale dublje i šire<<.

8JI iP h. B a 1ll if; Strassen, p. 8 d 9.

34

širina od 4,35 do 6,75 m 813 , a i ceste preko kraških polja, na potezu gdje širina - po Ballifu - iznosi 5 m84. Ceste šire od 4 m nastale su tek poslije Trajana i Hadrijana.

Kad je o konstruktivnim elementima rimskih cesta, ono što mi se suštinskim hodološkim problemom jeste pitanje kako i po rimsku cestu razlikovati od turskog ili seoskog puta - progona. Kao što znamo, srednji vijek kod nas nije gradio kolskih cesta, a za konjski i promet koristio je uglavnom ostatke komu-nikacija85. Turci su kod nas kaldrmisane kolnike uglavnom graditi u XIX ali je ta kaldrma, u pravilu, mnogo uža od rimskih »Vo-ndka«86. Kod Turaka, upada u veliki disparitet u izgradnji monumentalnih mostova koji ne zaostaju za mostogradnjom i vrlo loših, konjskih putova koji povezuju te mostove. To i jeste razlog da su rimske ceste, sa minimalnim devijacijama, korištene ne samo kroz srednji vijek nego i u tursko doba, pa uz njih nalazimo osim brojnih srednjovjekovnih nekropola i muslimanska groblja i hanove, koji ltodologu mogu poslužitikao sekundarni dokaz starosti neke komunika-cije. postavlja se pitanje kako i po kojim primarnim ele-mentima prepoznati rimsku, umjetno cestu? Pri tom ne mislim na koju pružaju arheološki, posebno i epigrafski nalazi uz trasu; mislim, na sam i z g l e d tih komunikacija.

Izgled rimskih prometnica nakon tolikih vrlo je raznolik, zavisan u prvom redu od geološkog sastava i nagiba (oblika) terena ko-jim je cesta prolazila. S toga aspekta može se razlikovati više vidova u kojima se javlja rimska cesta.

l. Ako je neka rimska cesta korištena i kasnije, je manje--više kao dobro seoski put, vješto reljefu zemljišta,

sa strana starim ili živicama, sa blažim zavo-jima i ponekad strmijim usponima, koji idu od 10-15'0/o. Ponekad tu i tamo, su i podzide i dijelovi kaldrme. Usjeci i nasipi izvedeni su u najnužnijoj mjeri. Takva cesta izbjegava kanjone i uske doline rijeka i potoka koji su zbog bujica i odronjavanja zemljišta, a i zbog zatvorenog vidika, nepodesni i nesigurni za promet. Trasa obi-

ide stranom kose ili b rijega, ravnomjerno uspon i blago bregova, dok preko polja, ide u ravnoj liniji.

Ako takav put ima širinu 3 i 4 m, u svojoj osnovi može biti an-porijekla87•

K . P a t s e h, Naro'Ila, šp . . 27-HO; P h. B a ll if. 8 i 9. 84 Str.assen, p. 9. 85 J i e k, Handelstrassen p. 78 i d. (U prijevodu D. P e j a n o v a,

drumorvd i mudruioi Sribije ·i Bosne u sredlnjem v.ijeku, Samjevo, 1951, p.

86 Življu djelatnost na izgradnj i cesta je tek Omer-paša (1850-186!2). Kori's<tio ih je za vojne operacije, 1pa poneka stara 1mldrma i dana,s nosi ime »Topski put« (Top-jol). Uspor. P h. B a ll if, Strassenwesen, p. 14 i O. B l a u, Reisen, lP· 111.

87 Vrlo i vjeran opis rimske ceste dao je A. Gr e n i er, Manu-el d'archeo;log,ie .gaUo-noma1ine, U., P.aris, 19:54, p. 174: cesta

•na /Umjetnim ·r.adovima: ona •traži tle i lbježi od opasnosti poplave koje bi je neupotrebljivom i razorile. Ona ne ide uvalom gdje po-tok i a-Ijeka !Pružaju vrlo put i .gdje lbi cesta lbila Kad je greben težak, put ide stranom kose što je visinom. U

cesta .traži naj•zatvoreniji d najsigu!'niji teren-«. (Ci,ti.rano po

35

2. Ako rimska cesta nije korištena u recer.tnije doba, ona može imati v rlo izgled:

a) Utonula >>tlaka«, jer su joj vode odnijele donji stroj ceste, kao npr. na Naklu (Bu ško blato), Trnovu (Šipovo) itd.

b) Kad su donji stroj seljaci, se uz takve >>tlake« nalaze gomile razbacanog lomljenog kamenja, u stvari trijeb da bi bolje r asla trava. Ovakve se >>tlake<< na kraškom terenu, i to mjesti-

na Janju, polju, Kupreškom polju itd. e) Kao slabo raznesena kaldrma i nogostup, dok je sama trasa

zarasla u zemlju ili se pretvorila u sadašnji put, npr. u Prosjeku na Kupreškom polju itd.

d) P onekad se javlja kao kompletno konzervirana cesta, zarasla u ledinu , tek tu i tamo vidi se po koji ili dijelovi kaldrme, n pr. na kraškim pol jima (Kupres, J anj , na Staretini, uz Crvljivicu itd.).

e) P onekad kao dobro cesta, zarasla u šumu, kao što je odsjek ceste na Staretini, od do ili pod gradinom Zmijinac na Ljubomirskom polju (Trebinje), gdje je trasil·ana u vrlo rav-n oj liniji k roz cijelo polje na dužini od oko 8 milja (>>kao po koncu <<).

f) Kao kaldrma, zatrpana aluvijalnim nanosom, na poljima i u do-linama. se pojavljuje kod oranja, jer kamen iz kaldrme zapinje za plug, a u vrijeme suše usjevi požute, npr. u Prisoju, Lištanima, Du-b ravama kraj Stoca, na polju itd.

g) Kao dobro nasip ili kaldrma, npr. Lištana i na Livanjskom polju, na Staretini planini, kod Hardomilja

(Lj ubuški) itd.89

h) Kao manje ili više uzdignut nasip (aggeT) ali samo na potezima ceste, npr. na Privali i u Prisoju, u kraj Šipova, u Pro--sjeku na Kupreškom polju, pod kupreškim Velikim vratima, kod Prskalo-v ih staja (Ballif, Stmssen T IX, sl. 16) itd.90

3. U izrazitom kamenjaru rimska cesta se kao »tlaka<< usje-u živu stijenu, sa na uzbrdicama i p ri-

jevojima, ali i kao obris na ravnom, kamenitom terenu, npr. na Privali, u Dubokom dolu, u Prosjeku, u dolini Bregave kod itd.91

Osim toga treba imati u vidu da na manjim, pa i na r elativno ve-odsjecima puta - gdjegod su to uvjeti terena (npr. preko

polja, kraških r avni, i sl.) - ponekad ceste nisu imale umjetno ager (korpus), nego su vodile po prirodnim putinama.

Ovim nisu iscrpljeni svi vidovi u kojima se na terenu manifesti-raju r imske ceste. Tu i tamo se javljaju i drugi detalji, karakte-

za rimsku cestogradnju, usjeci (u na Janju, u Rogoljima prema Trijebovu) podzidi itd. Vrlo su karakte-

i stare kojih cesta prolazi (u kod Ši-pava, u Gerzovu , u P r isoju itd.). Mostovi se nisu (osim tragova

P a š a l ·i u, Naše stall"ine lill , 2:42). - Ovaj 01pis o·dgovar.a ugla•\mam i dm skim cestama u našim kra jevima, a rezultat je sv.ak:ako zahitjeva ondaš-njeg - qpis v. J . M ar t e n s, n. dj. 26.

36

88 I. lB o j an ov sk i, n. dj. 1u bilj . 51. 89 K. P 'a t s ch, GZM 19•10, 177. 90 ,p h. B -a I l :i :{, Strassen, 27, T . IX sL 16. 91 K. P a t s e h, GZM 1914, 17•1, ,s,l. 40. v. e. M i ller, IR, p. VIII.

na Cetini, Bregavi, Trebižatu, Trebišnjici itd.)92, ali na njih podsje-toponimi kao što su Mostine, Stara mostina, Mostište, most,

Carski most, i sl. Uz ovakve ceste se nalaze i stara groblja, pone-kad i rimska, kao u na Borku polje) i kod Stubo vrela n a Kupreškom polju!).3 . Važan su indicij, posebno u bezvodnim kra-jevima, izvori i bunari uz trase ovih cesta, npr. Stubo vrelo i Ušivac n a Kupreškom polju, Žbanica u i Mukišnica u Buškom blatu, odnosno bunari u Trijebovu itd. Uz ove ceste razasute su pret-historijske gradine i turnuli, a su i nalazi novaca94 •

Glavna i osnovna karakteristika svih rimskih putova kod nas je-ste prema tome izab rana t rasa, vješto priljubljena plastici te-rena, uz minimalne zemljane radove, širine 3,5 do 4 m. je pravac cest e dobro izabran, sa ravnomjernim usponom i padom, osim kod pri-jevoja. Vrlo je malo primjera koji bi u kazivali na razvijenij i grad-nje cesta, kakav se u ca r stvu od Trajan a , sa nasipima i dubokim usjecima da bi se dobio nivo kolnika, a us-pon i pad ceste sveo najviše do 8'0/o95• U takve radove mogli bismo u bro-jiti nasip kod Hardomilja"u, popravk e iste komu nikacije"\ kaldrmu Lištana i na Livanjskom polju98, usjek Dobrana i Ti-j arice99 i td.

Na kraju još nekoliko o miljokazima (m.armor m illiarium) . Sve važnije ceste, koje bismo danas nazvali cestama l. reda, bile su obi-lježene kamenim stupovima oblog presjeka, promjera do 40 cm, a visim: do 1,50 m. U u nutrašnjosti provincije Dalmacije najbolje i naj-impozantniji su miljokazi sa ceste polje - dolina Sane, koji su bili postavljeni u vrijeme car a Klaudija, i to g 47/48. n. e. Svi miljokazi s ove ceste su u isto vrijeme, od istoga kamena

i u istoj r adionici, što se ne može i za miljokaze sa ostalih cesta. broj miljokaza iz našeg poznat je sa magist ralnih cesta Salona-Servitium i Salona-Argentaria, kojima se milijacija ra-

od Salone, dok se na cestama polje-dolina Sane i Trilj-Narona milijacija brojala od Burnuma (caput viae) odnosno Tilu riuma. Dobar broj miljokaza nema natpisa (anepigrafski), bilo da je natpis stradao, ili ga možda n ije ni bilow0 •

92 Tr u h e l k a, GZM 1892, 363- 364; K. P a t s e h, Narona, šp. 54, sl. 24. Širina mosta iznosi: Stolac 3 m, Tihaljina 4 m, a Solin 3,20 m (L. K a t Prilozi IX, 64, sl. 4).

gg Za I. B o j a n o v s k i, n. dj . u bilj. 51; za Borak, D. S er-g e j e v s k i, GZM 1942, 143; za Stuba, Ph. B a l if, Strassen 24, T. VII, sl. 14.. Rimska groblja su uz etapne stanice.

w V . bilj . 54. - U spor. K. P a t s e h, Narona šp. 52 = GZM 1896, 415 i M. Z a n i n o v Delmati II, p. 24-28.

95 e. M i 1 J e IT, I lti'll . Rom , p. X. 96 K. P .a t s e h GZ<M HHO, 177. - Na osnovu ·natpisa C IL IH 8<484 dz 173.

g. n . e. Patsch reparaturu ceste Bigeste -Narona datira u III v, usp. Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fiir Altertumskunde II (1908), 107. sl. 2:8 i 219.

o1 K. p a t s e h, Narona, šp. 3c2. os I. B o j a no v sk i, dj. n. u bilj. 511. 99 e. I v e 1k o v i: VAHD 1897, .2101 .

100 O miljokazima v. O. H ir s e hf e l d, Die romische Meilensteine, u Sitzungsb. d. kon. preuss. Akad. d. Wiss. IX, 1907, 1- 17, posebno str. 25; P h. B a ll if, Strassen, 9. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1962, 93- 95 - Pregled do-tad poznatih miljokaza na ,f.imskim cestama u Dalmacij1i dali su P h. B a l l if,

37

N aj stariji miljokaz je onaJ IZ doline Treš anice (Konjic) sa natpi-som DIVO AVG(usto) iz 14. g. n. e.101, što je ujedno i najstarije epigraf-sko o izgradnji rimskih cesta u ovoj provinciji. os-talih milj okaza od vladara III i IV

Miljokazi su dokaz za postojanje neke rimske ce-ste, pogotovo ako su in situ. Osim toga oni su i važni izvori za historijskih i gospodarskih problema, posebno topogra-fije, iako za historijat ceste ne moraju imati Miljokazi su, naime, u stvari, spomenici u vladara, iako se - kako kaže Patsch - za vladanja tog vladara nije možda ništa nilo za cestuw2 • Ne znamo da li su i Dolabeline ceste imale miljokaze. Ni-jedan dosad nije Možda su postavljeni istom kada su ceste do-bile za trgovinu i civilni promet Isto tako nije jasno da li su miljokazi postojali in continuo uz cijelu cestu ili samo na ponekim odsjecima ili istaknutijim mjestima. Upada, u naime, da se u unu-trašnjosti zemlje, u predjelima koji gravitiraju panonskoj niziji, vrlo mali broj miljokaza. Šta je tome uzrok? Jesu li u ovim krajevima, koji oskudijevaju na kamenu, miljokazi u toku vremena uništeni? Ili su možda u dolinama zatrpani u aluvijalnim nano-sima? Ili ih ovdje možda nikad nije ni bilo? se da su sva tri razloga. O cestama su se u kasnije vrijeme, kada vojska za njih nije imala interesa, brinule civilne vlasti, pa je da sve oblasti nisu postupale jednako i da su miljokazi postavljani uglavnom u blizini zna-

aglomeracija ili putnih stanica. Ova praznina, nepostojanje miljokaza na velikom stvara

u rimskih cesta . Stoga u okviru ovih svojih istraživanja miljokazima posebnu pažnju. sta-novništvo ovo kamenje naziva »mramor«, a ponekad i »biljeg«10\

pa tamo gdje je ovih spomenika nestalo i ti nazivi, upotrijebljeni kao toponimi (ponekad i u katastrima), dobro poslužiti za rekon-

strukciju neke rimske trase.

Strassen 47-51 i M. Abra m VAHD 1926- 27, 154. Cf. E. P a š a l O hod. pit., 148 ·i Naselja, W5.

101 CIL IIII 101,64 = K. P a t s e h , AEM XVI, 82 = P h. B a ll i f - K. P a t .s e h, Stras·sen, 64.

102 GZM 1914, 174. O drugim narodnim nazivima ovih kamenih biljega, kojima su bile obi-

lježene rimske ceste, kao što su >>obli k amen«, >>kamena mješina« >>mašet« jtd, v. D. S er g e j e v s k i, GZM 1962, 75 i I. B o j a n o v s k i, Adriatica, 511.

38

EPIGRAFSKI DODATAK (Tab. I i II)

CIL III 3198, a = 10156, a + 3200 = VAHD 1926-27, 151:

Ti(berius) C]aesar Divi Augusti f(ilius) Aug]ustus imp(erator) pont(ifex) max(imus) trib(unicia)] potest(ute) XIIX co(n)s(ul) II viam] a colonia Salonitan(a)

5 ad f]in[e]s provinciae Illyrici ? . ............... ? cuius viai millia passus sunt CLXVII munit per vexillarios

leg(ionis) VII et XI item viam Gabinianam

10 ab Salonis Andetrium aperuit et munit per leg(ionem) VII

CIL III 3201 = 10159 + 3198, b = 10156, b = VAHD 1926-27, 151: Ti(berius) C]aesar D[i]vi Augusti f(ilius) Au]gustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) trib(unicia) potest(ate) XXP co(n)s(ul) III viam a Salonis ad He .... [c]astel(lum)

5 Daesitiatium per mi[llia pass]uum CLVI munit

et idem viam ad Ba .... [flu]men quod divid,it Hbis . .....• . ibus a Salonis per [millia pas]suum

CL VIII 10 [et idem viam ................•• • ]

munit ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum

a Salonis LXXVIID 15 P(ublio) Dolabella leg(ato) pro

pr(aetore)

1 Ispravljeno p rem a lekciji A. Betza, Untersuchungen, p. 21:1, bilj. 77. Cfr. D. Dolabella, p. 343, bilj. 20.

39

CESTA »A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE ILLYR.ICI«

UVODNO RAZMATRANJE

Cesta a colonia Salonitana ad fine s provinciae Illyrici (CIL III 3198, a = 10156, a + CIL III 3200), duga CLXVII rniHia passus, najduža je od svih pet komunikacija koje su u Dolabelino doba. Cesta je u vrlo kratkom vremenu per vexillarios legionnrn VII et XI. Završena je 16/17. g. n . sa ciljem da se uspostav i brza i efikasna veza sa rimskim posadama u netom osvojenoj Panoniji (ll. do 9. g . pr. n . e.), odnosno sa donedavno pokorenim plemenima (6-9. g. n. e.) u unu-trašnjosti Ilirika (Delmati, Mezeji, Oser ijati i dr.). Bila je to i veza Rima sa novopripojenom Panonijom, a ujedno i osnovna komu-· dkacija na pravcu sjever-jug, od koje su se l.ateralno odvajale sve os-tale ceste koje su iza t oga

Prema složnoj ocjen i Dolabelina se cesta u svom os-novnom pravcu poklapa sa itinerarskim komunikacijama Salona-Servi-tium (Itin. Ant. i Tab. P eut .)1 • Isti taj pravac, ali samo na odsjeku od Servicija do Baloje, poznat je i anonimnom geografu iz Ravene2 • ,

Osnovnu indikaciju za pravac itinerarskih cesta koje su završavale u Serviciumu (Servitiurn), pružila je Notitia dignitaturn (nastala oko g . 400), koja navodi Servitium kao sjedište zapov jednika Prve panonske flote, a to je moglo biti samo na Savi3•

S druge pak strane, odavno je bilo poznato da se Aequurn nalazio u kraj Sinja. Natpis, otkopan u 1770. g . to je definitivno i potvrdio4 • Tako je dosta rano bio osnovni smjer itinerarskih komunikacija Salona-Servitium. Ipak, zbog nedostatka kon-kretnih podataka, u prvom redu epigrafskih , uspr kos brojnih pokušaja, n jih ova t rasa nije do danas na Poje-din i autori iznijeli su manje ili više u spjele hipoteze, ali n i lokacije po-·

1 Uspor. M. VAHD, 1926-27, 40-43; D. Se rgeje vsk i, GZM, 1942 116-118; E. P a š a l AJ III, 63; K. P a t s e h, RE, Sp. 2325, s. v. Ad F i n es.

e H in . Ant. 268-269; Tab. Peut. segm, VI; R avenn. Oosmog•r. IV, 17-20. 3 Not. dign. oce XXXII, 55: pmefectus e Las si s I Pannonicae Servitii , Cf.

C o n s, Dalma tie , 234. 4 CIL III 2732 = L L o vr i Bilješke o putu po Dalmaciji opata Alber ta

F o!l·tisa (hrvatski prijevod), Za.greb, 1948, 32- 33. Cf. M o m m s e n, CIL III p, 360.

41

jedinih putnih stanica a ni trasa ove velike komunikacije nisu dosad fik--sirane u skladu sa izvorima5 •

Približnu trasu je Patsch definirao ovako: »Ona je pošla iz Sa-lone, prelazila je Dugopolje i Citluk - Aequum, uspinjala se na Prolog , presijecala je Livanjska i polje i Crnu Goru, sišla je u Banja Luku, te je dalje išla preko Laktaša i Laminaca. Kod Donje Doline ula-zila je po svoj prilici u cestu koja je išla uz Savu<<6

Ako se navedeni pravac uporedi sa modernom komunikacijom Luka-Sava, dužina iznosi oko

318 km, a koja u osnovnom pravcu odgovara toku itinerarske ceste Sa-lona- Servicium, odnosno ad fines provinciae Illyrici, vidjet da je rimska komunikacija bila za punih 67 km (167 m. p. = oko 250 km), ali samo do Laktaša (Ad Fines?). To da Dolabelinu cestu valja tražiti što liniji na pravcu Split-Sava. Pogotovo to vrijedi za trasu Antoninova Itinerara, koja je duga svega CXLIX m. p. = oko 224 km, dakle samo nekih 25 km više nego što iznosi udaljenost Split-Bos. Gradiška.

Ovo saznanje bilo je i za topografsko rimske ceste na terenu. su prva terenska ispitivanja pokazala da su potrebne izvjesne korekture rezultata do kojih su došli Ballif i Temeljna opservacija sastoji se u tome da pravac rimske ceste ide gotovo ravno prema sjeveru, dakako uz nužna odstupanja koja je nametao planinski lanac Dinarida, na kojem je cesta morala savladati brojne manje i uspone. Kad je o cesti Itin. Ant., onda se m ože govoriti o njenom gotovo pravolinijskom toku, a to je i za rimsku ce-stogradnju (npr. cesta Tergeste-Tarsatica i neke druge).

S druge strane, to da Dolabelina cesta nije zaobilazila pla-ninske lance Dinare, Galije sa Staretinom i dr., koji su se na njenom putu prema unutrašnjosti, nego da ih je forsirala na topografski najpogodnijem mjestu, neku dugodolinu, dragu, sedlo i sl.

Ako se pak uporede podaci iz sva tri izvora, vidjet da je najduža Dolabelina cesta iz 16/17. g. n. e. Itinerer Antonini za ovaj pra-vac daje 149 m. p., dok Tabula ima svega 126 m. p., a to je premalo, je:r

udaljenost Salona-Servicium iznosi oko 135 m. p.7

Radi se o krupnim razlikama što zadaje znatne Razlika Dolabeline ceste i Tab. Peut. iznosi 41 m. p. Tome još valja dodati

16 m. p., koliko iznosi distanca Ad Fines-Servitium, što daje 57 m. p. = oko 85 km. Razlika pak Dolabeline ceste i one sa Itin. Ant.,

do Serviciuma, iznosi 34 m. p. = oko 51 km. Kako dakle ob-jasniti ove disproporcije?

Objašnjenja koje bi se moglo efikasno kontrolirati, nema, jer ne poznamo ni pravac ni Dolabeline ceste. Poznat je samo nje-zin (Salona) i kraj (Ad Fines?) . Disproporcija Dolabeline

5 E. B a lš a l i AJ ·]III, 63. 6 novaca, GZM, 1902. 411. 7 U spor. M. H o er n e s, Alterthiimer, 131.

42

i ceste Tab. Peut može se objasniti bar dijelom, lakunom na Tab Peut. stanica Bariduum i Ionnaria ispao je broj milja, ali ne znamo ko-

liko. Jedina da donekle kontroliramo ovaj izvor ostaju te-r enska ispitivanja i nalazi. Ako se, naime, utvrdi trasa ove ceste, in natura, mogla bi se približno odrediti i njezina dužina, a to bi pružil<J i elemente za rekonstrukciju teksta Tabule.

Postavlja se alternativa : ili je Dolabelina cesta doista zaobilazila od naselja do naselja - kao što neki misle - ili se nije završavala u po-staji Ad Fines (Tab. Peut.), koja se lokalizira u Lak·· taši-Mahovljani, sjeverno od Banje Luke (Ravenatov Fi n e s). U geo--grafskom i topografskom smislu ni Laktaši, a ni Mahovljani, ne pred-stavljaju koja bi obilježavala kraj jedne tako važne komunikacije kao što je bila Dolabelina. Osim toga, u prvo doba rimske administra-caje još nije bila sistematizirana cestovna mreža u Iliriku. Tada još nij e bila ni longitudinalna cesta Siscia-Ad Praetorium XXX Set·-vitio XXIII Urbate XXXIII Marsonie i dalje za Sirmium, koja je do Urbate sigurno išla desnom obalom Save7a. Ako bi se i dopustilo da je ta cesta

tada bila bilo bi nužno da se s njom poveže i Dolabelina cesta a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici a to da bi Dolabelinu cestu trebalo produžiti sve do Save. Ali ni to ne bi dalo sa-svim rješenje, jer opet ne bi u potpunosti objasnilo razliku u dužini itinerarskih cesta i Dolabeline ceste. Problem se može riješiti - uz uslov da je Dolabelina cesta i na svom putu od Sa-lone do Posavine imala nešto dužu trasu od ceste Antoninova itinerara (167 : 154 m. p., razlika iznosi oko 13 m. p .), ako se Dolabelina cesta pro-duži do prijelaza preko Save, tj. do Urbate (po !tin. Ant., 268: Servitii XXIII Urbate), a taj se nalazio negdje Urbate i Marsonije (Tab. Peut), u blizini današnjeg Srpca8• Na taj bi se uskladile dužine svih triju izvora. Ili možda prijelaz preko Save treba produžiti do Donje Do-line u Oserijata?

Po svemu, dakle, izgleda da solinski natpis ne daje administra-tivnu nego geografsko-etnografsku granicu Ilirika, a ta je po svoj prilici završavala na Savi9 • Solinski natpis vjerojatno želi da cesta ne ide do nekog mjesta unutar pokrajine, nego do kraja tj. do granice Ilirika u užem smislu, koji se mogao završavati samo na Savi kao na prirodnoj granici. Primjera takvog imamo i kod starih pisaca. Tako Pto·-lomej (Geogr. VIII, 5) još u II navodi: »Peta karta Evrope obu-hvata Reciju, Vindeliciju, Norik, obje Panonije i Iliriju sa nim otocima<< (podvukao I. B.). Ptolomej dakle izdvaja Panoniju iz Ili-rika. Isti pisac na drugom mjestu kaže da je »Ilirija (ne Dalmatia) ok-ružena na sjeveru s obje Panonije, granica, a na zapadu

7' I. Boj anovski, dj. nav. u bilj. 272. 8 I danas je kod Srpca najlakši prijelaz preko Save u Slavoniju. 9 O opsegu pojma Illyricum na solinskom natpisu raspravljao je M. A b-

r a m VAHD 191216-2,7, 153. termin »ad fines« .1de111tificir.a sa put nom stanicom Ad Fines CT·aib. Peut.), odnosno Fines (Ravenn. Cosmographia 217, 16), dO!k mu naz,irv I!!yri cum ·isto :što ri Dalmatia. Ad F ines mu je g.ra-

.stanica. Cf. T h. M o m m s e n, ClL .IiiJ, p. 417 ·i 422.

43

sa Istrom ... « (Geogr. II, 16). Pa i sam August u svom testa-mentu govori nešto »Pannoniorum gentes, quos ante me principem populi romani exercitus numquam adi t, devictos per Ti. N er anem, qui tum erat privignus et legatus meus, imperio populi romani subieci pro-tulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii«10 •

Posljednja jasno ukazuje da granica Ilirika prije Tiberi-jevih vojnih uspjeha (g. 12-9. pr. n. e.) nije dopirala do Dunava nego da je istom tada bila pomaknuta na Dunav (protulique fines Illy1·ici ad ripam fluminis Dunavii). Prema tome imali bismo do Save Ilirik u u žem smislu i Ilirik u širem smislu : Dalmacija i obje Panonije. To bi i za naše pitanje bilo rješenje. 11

Takvo rj ešenje problema implicira i termina a d Fi n e s, vrlo rasprostranjenog toponima koji se u Antoninovu itine-raru javlja više od 20 puta, vrlo i na takvim mjestima koja ne leže na granicama provincija. Takav je (da ostanemo u našim relacija-ma) Naisa (Naissus) i stanice Viciano (Tab. Peut.), pa ponovno

Vician a i Scu pi, jednom sjeverno, a drugi put južno od stanice Vicianum . U oba ova ad Fines putnu stanicu na granici dvaju samoupravnih teritorija, municipalnog i kolonij skog, tj. Ulpijane i Naisa11:::- je da se radi o reliktu iz predrimskog vremena. sh,t-

je i sa stanicom Ad Fines - 20 milja zapadno od Siska na cesti Erno-na-Siscia (Tab. Peut. V-VI), koja se identificira sa Topuskim, hipoteza koju s obzirom na podatke itinerara treba odbacit i. Tri posljed-nje stanice pred Siscijom (Romula, Quadrata i Ad Fines) su cestama Emona-Siscija (Tab. Peut.) i Senia-Siscija (Itin. Ant. 274, 4-6). Radi se, o grešci itinerara i kontaminaciji podataka dviju komuni-kacija, one dolinom Save (Tab. Peut.) i one iz Like (Hin. Ant.) . Stanica Ad Fines u stvari pripada cesti Emona- Siscia pa nije mogla ležati na granici provincije, te je treba lokalizirati negdje oko Vel. Gorice (možda u Buševcu gdje se po Klemencu odvajala i cesta za Andautoniju), dakle na granici teritorija Varcijana i Andautoniensium11b.

Kada je o putnoj stanici A d Fi n e s - 16 milja južno od Servicija (Tab. P eut.), t eško je radi li se i u ovom o

10 Monumentum Ancytra•l1JUm, e. XXX, T h. M o m m s e n, Res gestae div i Augusti , 86.

11 Za naše :Pita·nje nije ibHno je H ili nije postoj,a'la na Superior i Interior provincia H illyricum o m m s e n, OIL I:H, .p. 27;9), je.r je u md u

o geografskom, a ne administrativnom shvatanju Ilirika. O problemu Su-perior provincia Hillyricum, v. G. N o v a k. Questiones Epidauritanae, Rad, JAZU, knj. 339 p. 97-108.

w F. P a p a z o g l u, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Akad. nauka i umjet. BiH Djela XXX, Sarajevo, 1969, 155. M. M ir k o v Rimski pu.t Naissus-Scupi ;i stanice Ad Fines, ZA, .sv. 1-·21/;lJ916\0, .249--4257. E. Ce r-š k o v, RLms1kJi put Naissus- Saupi J sta111i.ca Viciano, Glasnik ilVLuzeja Kosova :i Metohije, VI, 1'96,1,

u b Do greške Itin . Ant. 2174 doš.lo je usLijed kontami.nacije podataka dviju cesta: Senia-Siscia (cf. Tab. Peut.) i Emona-Siscia (Tab. Peut.), prve na od-sjeku Siscia-Arupio, a druge na potezu Romula-Siscia. Prema tome u Itin. Ant. nedostaje krak ceste od Aru pija (zapravo Bi vija) prema Sisciji. Cf. J. K l e-m e n e, TeodoLJi.j ev pohod tpro.ti Max;imusa ·iz Sisdje do !Petovi,ja, Zgodov•i.nski

(>> Kosov zbornik«), sv. 6-7, (1952-53) 78 i d.

44

postaji dva plemenska teritorija, ili možda ovdje toponimija ad Fines odražava stanicu, u »kod granice«, »pred gra-nicom << , za razliku od sintagme .... ad fines provinciae Illyrici sa Dolabe-lina natpisa, koja samu granicu Ilirika u užem smislu, tj. do rijeke Save.

Ipak,. i u ovom više sam sklon (prvom) po ko-jem toponimija ad Fines (Ravenatovo Fi n e s) obilj.ežava situaciju iz predrimskog vremena, tj . granicu, odnosno stanicu teritorija dva plemena, u konkretnom Oserijata (Ptol. 2, 14, 2; Plin. n. h. III, 148) i vjerojatno Mezeja"'.

ovog termina ad Fines najbolje objasniti analogije iz Galije, gdje se na cestama v rlo javlj a galski toponim E q u o r a n d a (Equaranda), sa refleksima koji u modernom francuskom jeziku dolaze stotinjak puta: Ingrande, Eygurande, Ivrande , Arande, Ava-rande i sl. Toponim Equoranda je compositum koj i u drugom dijelu »granica « dok u prvom (dij elu) prepoznaj emo >>konj« , dakle pogra-

konjska· stanica, što je u lat inskom izraženo sa Fi n e s i sl 11d. Up-ravo isp it ivanje ovih toponima doprinijelo je boljem upoznavanju etno-grafije predrimske Galije, koja je, kao i Ilirik, bila rascj epkana u brojna plemena (cite) .

Stoga smijemo s razlogom da toponimija ad Fines i u našem nije ništa drugo nego latinski qualque epihorske toponi-mije »granica« , postaja«, pa možda i postaja za ko-nje«, kao i galski toponim Equoranda.

Po mišlj enju Domaszewskog cesta se morala završavati od Servitiuma. on ovu identificira sa itinerar-skom cestom Salona-Argentaria, što se ne može prihvatiti i zbog same što su u pravcu vodile- kako vidjeti, dvi-je Dolabeline ceste (ad Hedum castellum Daesitiatium i cesta ad Bathi-num flumen). Prihvatljivije je m išljenje Domaszewskog da solinski natpis navodi samo onaj dio ceste koji su izgradile dalmatinske legij e, dok su nastavak prema Sir miumu vjerojatno gradile panonske legije (XV Apolli-naris, IX Hispana ili VIII Augusta)12

Ako, naime, konfrontiramo sva tri izvora, je da se radi o tr i, ili u najmanju ruku o dvije, trase istog magistralnog pravca. Sve tri ceste imaju istu polaznu i sve tri se završavaju u istom Ako se usporede trase sa Itin. Ant. i Tab . Peut., vidimo da se one rastaju u jednoj iza (Aequum) i da se opet nakon 77 m . p . (Itin. Ant.) sastaju u L eusabi. U svom daljnjem toku obje idu

11 c Z. Ma r:i .Donja Dohna, GZM J.91614, 72.-73 .P,rilog r5. Usp. A. M 6-c s y, Die Bevolkerung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen, Bu-da!pest 1959, 26, 75 ri 'karta. G. A l f o l d y, K Ho, 3.26·. H. v. P e tr i :k o v ri t s, Die Varciani, 65.

Ud E m i l e T h e v e n o t, Histoire des Gaulois, Paris 1971, 33-37, Cf. P. L e b e l, Ou en est le probleme d'Equoranda, Rev. arch. de l' .. 19'54.

Beneficiarienp.o.sten u Bb, 19()4, ll.

4.5.

istom linijom, iako stanice kroz koje prolaze poslije Leusabe nisu iden-osim možda Aemate (Itin. Ant.) koja se smatra

sa Lamatis (Tab. Peut.). Razlika u distanci Leusabe i Aemate, odnosno Lamatis, od 3 m . p. (XIII:X m . p.) može se lako objasniti. Sve ostale elemente obiju trasa stanica Aequum i Leusaba treba tra-žiti odvojeno na terenu, jer su n a tom odsjeku, u stvari, u pitanju dvije komunikacije, odnosno dva pravca ili kraka, vjerojatno starija i varijanta istog osnovnog pravca.

Cestu Salonae-Servitium dakle, valja promatrati i u njenom raz-voju, a ne U toku vremena bile su nove dionice koje su se uklapale u isti osnovni pravac. U razmatranju tog pitanja težak problem predstavlja po svoj prilici varijanta, koja je i sa brojem stanica , što možda na vrijeme kada je cursus publicus bio razvijeniji a broj stanica U pitanju je u prvom redu dužina te varijante koja po Tab. Peut. iznosi svega 126 m. p . = 189 km, dakle manje nego što je udaljenost od Salone do Servicija. Postavlja se pitanje kako popuniti lakunu stanica Ba-riduum i Ionnaria, gdje je greškom kopiste ispala milijacija. Upravo na ovom odsjeku Tabula navodi niz stanica sa manjim rastojanjem (Aequo VIII In Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Sarite VII Indenea V Baloie XII Leusaba). bismo da je i distanca Bar iduum-a i Jo-narije imala najviše do XV m. p. takva konjektura - kako mo vidjeti- ne bi zadovoljila jer ne odgovara situaciji na terenu, pa stoga korumpirano mjesto treba emendirati sa oko XXX m. p. ll3 Ili je, možda, na tome mjestu ispala još koja stanica? To je pitanje o kojem se može

ovako ili onako. Kakva je situacija na terenu, pokazat naše daljnje izlaganje.

Posebno bih htio da se nalazi u vrlo ne-zavidnom položaju u koje leži sjeverno od dinarskih planina. To posebno važi za teren polja prema sj everoistoku, sve do Save. Na tom nema izrazitih tragova rimskih cesta (ili su rij etki) , koji se na kraškom terenu nisu ni m ogli a u aluvi-jalnoj ravni n izvodno od Banje Luke još man je. Osim anepigrafskog mi-ljokaza iz Gornjeg Šehera kra j Banja Luke, koji ranij im n ije b io poznat, na ovom dij elu nema drugih sigurn ih ostatak a ceste, ili se k ao takvi sa ne mogu odrediti. Kada se raspravlja o konkret-noj cesti, onda ostaci rimskog materijala i substrukcija, ili neka stara kaldrma i pon eki usjek, ne m oraju da budu i dokazi za cestu, jer su takvi objekti mogli staj ati i na lokalnim putovima. po-sebno mora biti oprezan kada su u pitanju stare k aldrme i stari putovi. Stoga u ovom i nem a prave za mikr otopo-grafska h odološka istraživanja rimskih cesta , pa smo više da na osnovu pravca komunikacije i njezine dužine, uz to mjes-

ostatke antike, njihov pravac rekonstruiramo samo u osnovnoj liniji. Osim tragova rimskih aglomeracija, važne indikacije pružaju i

1l3 Do je došaoQ W. T o m a s e h e k , TOIPOg["aUJhie, 5·17: ·»Die hie[" •anZJunehmende Li.icke di.irfen W1i1r auf XXX schatzen, usw . . . . « .

Cf. M. Hoernes, 132. U stvari, to je razlika zbira distanci Tabule i Iti-nerara.

46

srednjovjekovni i turski putovi koji su vrlo nastali na pod-lozi14. Cesto se rimski putovi poklapaju i sa trasama suvremenih cesta , koje su mahom u posljednjem Stoga upravo na od-sjeku od Podrašnice do Banje Luke trasa rimske ceste biti najviše revi-dirana, jer nema nijednog dokaza za pravac preko Zmijanja ko-jim je dosad To je pravac preko Sitnice i Bunara na Kola i Banju Luku, koji je odredio još O. Blau, prvi ove ceste, a koji su prihvatili, uz manje izmjene,' 5 svi kasniji

O trasi Dolabeline ceste (ad fines provinciae Illyrici), zbog pomanj-kanja potrebnih elemenata, samo se može Možda je njezin tok u osnovi sa jednom od itinerarskih komunikacija, sa trasom An-toninova Itinerara, odnosno Tabule. Stoga najprije valja odrediti i rekon-struirati trase itinerarskih cesta. S obzirom na dužinu Dolabeline ceste: 167 milja prema 149 milja sa Itin. Ant., je da je Dolabelina komunikacija išla - bar - i pravcem. Preliminarno i mogao bi se uzeti kao u obzir i pravac: Citluk kraj Sinja- izvor Cetine- Uništa- Grahovo- Grkovci- polje - Mliništa- Pecka- Podrašnica- Banja Luka- Sava. Ta bi trasa zadovoljila u isto vrijeme i strateške potrebe trenutka u kome je nastala, a ujedno bi ostala u granicama distanci solinskog natpisa. Ovakva trasa imala bi dosta opravdanja i sa stanovišta arheološke topo-grafije, jer bi prolazila kroz broj naselja (u gor-njoj Cetini, u Grkovcima i Bastasima na Livanjskom polju), koja su

arheološkim nalazima.16 Uz to se radi o prirodnom i dosta povoljnom pravcu.

U ovom radu, od poznatog, najprije ispitati tragove itinerarskih cesta, iako su one tek u kasnije doba, te se na os-novu dobijenih rezultata vratiti na Dolabelinu cestu iz 16/17. g. n. e.

Izgradnja kolske ceste, duge 167 milja = oko 250 km, po teškom i pretežno planinskom terenu za ono vrijeme je bio vrlo težak i složen zah-vat, ali i dokaz širine pogleda njenih graditelja, u prvom redu samog Do-labele. Koliko je to bio težak pothvat sa gledišta najbolje to ilustrirati uzdužni presjek ceste sa nadmorskim visinama : Solin O, Klis 339, Cetina 302, Prolog (sedlo) 1140, Livanjsko polje 709, Staretina (Ca-trnj a) 1320, polje 933, Mliništa 1250, Pecka 551 , Štr-bina (klanac) 941, polje 750, Banja Luka 163 i Sava (Bos.

14 E. Cer š k o v, Oko problema komunikacija i položaja naselja na Ko-sovu .i Metohiji u 1rimskom periodu, Glasnilk Muzeja Kosova ·i Metohije, Prišbi-na, 1957,sv. l•I , str. :65 1i 74.

15 O. B a a u, Reisen, 110; i s .t 1, MD'nats'berichte der Berliner Akademie der Wissenschaften 1·867, 742.

16 e. P a t s e h , Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69. B . G a b T i e v l DVlije ilirske s Vrl•ike., v;AHD, 19513, 103. A. P. M i šur a, Colonia Romana Aequum Claudium (Citluk), Graz et Vienne, 1921, 4 d d. C. P •a t s e h, Municiptwm Salvium, GZM 1906, 1·61. D. S er g e-j e v s k i, Novi i revidirani natpisi, GZM, 1951, 301. I s t i, Rimski spomenici iz Bosne Spom. 77, br. 28-33; i•td.

47

Gradiška) 95 m. relativni uspon, onaj iz Sinjskog polja na Prolog, iznosio je oko 830 m, dok je samo nešto niži bio onaj iz preko Staretine na polje (700 m). Oba ova uspona bila su izvedena vrlo vješto, prirodne dugodoline i sedla. Cesta je na više mjesta prelazila snježnu granicu od 700 m visine, koja se u našim uslovima smat-ra u pogledu prohodnosti tokom cijele zime. Stoga je na naj-višim (Prolog, Mliništa, Štrbina) morala postojati po-sebna zimska služba koja se brinula o prohodnosti ceste; u u kompetenciji vojske, a kasnije municipalnih, odnosno pere-grinskih vlasti, prema kroz koje je cesta prolazila. tim, o organizaciji te službe iz raspoloživih izvora sa našeg ne znamo ništa.

Probijanje planinske barijere Dinarida, imalo je bez sumnje velike posljedice ne samo sa stanovišta sigurnosti rimske vlasti u Dalmaciji i Panonskom bazenu nego i za kulturn i razvoj ovog prostora. Bio je t o prvi i posljednji put da je savladana >> antinomija tranzitne intrazitnosti Dina-rida<< na osovini sjever- jug i t ime na u vojnom, ekonomskom i kulturnom pogledu povezana dva t ako važna ev-ropska kompleksa kao što su mediteranski i podunavski, što je u krajnjoj liniji imalo za posljedicu »mediteranizaciju<< dinarsko-panonskog prosto-ra. Time je preko Salone, kao centripetalne na obali Ja-drana, Rim i najprirodnijim putem bio vezan sa limesom na Dunavu, ali i sa unutrašnjim prostorom Ilirika, što je za naše krajeve ;:-nalo u i kulturnom pogledu sudbonosne posljedice. Upravo je to komunikacija, uz onu dolinama Sane i Unca, kojom su i n aši preci sišli na toplo mediteransko more. Uz te stare ceste koje su ostale i onda kada više nije bilo rimskog carstva i Rimljana formirale su se kao oko hrvatska i bosanska srednjovjekovna država. Odatle je nastala i težnja da se Primorje i njegovo povežu modernom prometnicom koja bi u sk ladu sa današnjim potrebama i ostvarili cilj koji je Rimljanin shvatio i ostvario još prije dvije godina.

HISTORdAT ISTRAŽIVAN.JA

Istraživanjem ove komunikacije, ili ovog pravca, bavio se veliki broj F. Ballif ju je jedini ispitao iz autopsije na cijelom toku kroz današnju Bosnu i Hercegovinu, dok su Blau, Hoer-nes, Sergejevski, i ispitivali samo .pojedine odsjeke. Os-tale brojne interpretacije Tomaschek, Cons, Kie-pert, Domaszewski, Miller, Wilkes i drugi) plod su kabinetskog rada, koji se oslanjao n a izvore i literatu ru. To i jeste razlog što su rezultati pojedinih vrlo disparatni a lokalizacije pojedinih put-nih stanica

Na priloženoj tabeli uneseni su , zbog preglednosti, podaci do kojih su došli oni koji su se, u posljednj ih stotinjak godina, siste-ma tski bavili istraživanjem r imskih komunikacija u rimskoj provinciji Dalm aciji, i koji su cestu Salona-Servitium u cjelini, tj. na njezinom cijelom toku od Salone do Save. ·

(Vidi: priloženi Tabelarni pregled)

48

So1i:nski natpis

l

Iti n. Ant

2

IZVORI

Tab. Peut

3

Rave-rm ati

Cosmo-gralphia

4

TABELARNI PREGLED - TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE SALONA-SERVITIUM

BILJEš-KE

5

KATAN-CIC 1824

l

O. BLAU 1B67

2

CIL III 1873

3

LJIDVIC 1873

Lokaldzac :i je pu t n i h

TOMA- HOER-SCHEK NE.S V i::.· CONS

1880 1882 188,.,2 1882 BALLIF CIL III

1893 1902 l

MILLER 1916

PASA-LIC 1959

12 8 ll

A colonia SALONAS XXI !SALONA XVI l l l l !SOLIN l l l l l Salonitana I-----------+-----------;--------;---------J---

g'-J'ivrr AEQuo xvrr !AEQuo VIII l srnJ l ICITLUK ICITLUK ICITLUK ICITLUK ictTL IX I=UK I=UK j=UK icm.UK l -----•

jwNNARIA·xm 1 l KNIN 1 j 1 oTrNovcz 1 :.A'J::U l GLAVIcA 1

l SARITTE VII l l STRMICA l l l PECKA l na l PRILUKA l p.) l l SKOKOVI l -----------+------------+-------T-------·--------T-

PELVA XVIII! l l ILISTANI ILISTANI 'VRLIKA lvrelo ILISTANI LISTANI l ' VRLIKA l-----------+------------+----------------l __ A_NE __

I-S-A_L_v_r_A_E __ x __ __ LJ_E __ i-l G_L_A __ v_rc_E __ I\-G_L_A_v __ l l GLAVICE l l GRAHOVO

l l l ( = SARIT-1 PECKA l l PECKA . ---'IIV_E __ SARNADE XVIII TE) ? (= Saritte) PECKA tzvor Sane POLJJ! PECKA KOKOROSA PECKA

l l l KLJUC l PODRAS- l PODRAS- l l PODRAS-j PODRAS- l SITNib A l PODRAS- l PODRAS- SITNICA l južno od l BUNARI NICA NICA Lašvu NICA NICA NICA NICA Sitnice

LEU SABA

l XIV l l l l l PROLOG l BRIG l PROLOG l PROLpG BILI BRIG l l PROLOG l l BARIDUO - l l l l l l l LIVNO l SEV l GLAMOC (Kupres) VO B

1 INDENEA V l l UNAC l l l CIPULJIC l JEZERO l GLAMOC l l .JEZERO l PECKA l ___ __ I_A __ TI--------I-B-IL_A_J ____ __ C_AR---+IG __ L_A_V __ ___

VAC ili ili Majdan (= Salviae) r" --.. NICE NICE Skoplje _na l PODRAŠ- l l _.,1!11 l

LEUSABA KLJUC NICKO PODRAŠ- utoku Blle PODRAS- NICKO SITNIC.• PODRAS- POD- SITNICA ju!no od LEUSABA XIII LEUSABA X POLJE NICA u Lašvu NICA POLJE NICA NICA SITNICE

_A_E_M_A_T_E ___ __ A_T-IS __ X __ II __ +-1 L_A_M __ A_T_I_S-T-1 l B UN :gt.fal BUNARI DOBRINJE SLJIVNO

______ l l HAN l DOBRI- l grad l BANJA l BANJA l BAN Jr. DOBRI- SBBJm kod

'BUNARI

CASTRA XIII CIL III 9864a KOZARAC PA VIC NJE PA VIC LUKA LUKA LUKJ. L•..,.. NJB B. Luke L•"""' i 10159

ADLA- l l l BANJA IBANJA IBANJA ILA'l-!Skod ITRN j<= ITRN =A TRN TRNSLATINillA TRN

BANJA LUKA

DIOS XXIV LUKA LUKA LUKA BanJe Luke ad Lad10s)

------------:,:-A-D __ F_IN._E_S_X __ V_I-+-IF_I_N_E_S ___ !LAKTAŠ! ILAKTASI ILAKTASI ILAKTASI LAKTAII LAKTASI LAKTASI

__ provinciae SERVITII SERVITIO Not. SRBAC GRADIS- GRADIS- GRADiš- GRAI!IB- - .An&#

__ ______

Daleko je broj arheologa i koji su se bavili istra-živanjem samo pojedinih dionica ili odsjeka ove magistralne prometnice, a koji se nisu upuštali u ubikacije pojedinih stanica na njenom dugom putu, kao što su Evans, Patsch, Sergejevski i broj-ni drugi. O njihovim mišljenjima bit govora uz opis pojedinih dionica.

sam pogled na Tabelarni pregled pokazuje da su rezultati pro-ove komunikacije vrlo divergentni. Sama cesta vo-

je raznim pravcima, a postaje (mansiones) locirane. Tako A. M. trasu ove komunikacije vodi suviše zapadno, u dolinu Sane, i time miješa sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum so-linskog natpisa17 •

O. B l a u je prvi odredio pravac ceste na odsjeku Banja Luka-polje, i to pravcem

polj e-Pecka-Mlinište-Glavice18• Slabost je ove Blauove rekonstruk-cije, kao i one Kieperta, Ballifa i što ne uzima u obzir putne stanice Tabule Peutingerijane.

I. K u k u l j trasu ove komunikacije sa pravog puta i vodi u dolinu Lašve i Vrbasa, nego što je ona išla19•

W. T o m a s e h e k, dao je dosad topografiju ceste Sa-lona-Servitium iako je nije na terenu. Tomaschek je dobro shvatio izvore i najviše se od svih autora približio stvarnoj trasi obiju itiner ara, posebno Anton inova itinerara20 •

M. H o er n e s je, Salviae (Itin. Ant.) sa Baloie (Tab. Peut.), pobrkao obje varijante. Za putne stanice Castra (Tab. Peut.), i Ad Ladios (Itin. Ant.) smatra da su jedna stanica: Castra ad Ladios. Trasu Itin. Ant. vodi preko Uništa dolinom

J. A l a je jedan krak ove komunikacije (Itin. Ant .) vodio suviše zapadno, preko Vedrog Polja polje), a odatle, kao i Hoernes, preko Grahova na vrelo Cetine, i to preko

H. Co n s uglavnom usvaj a Tomaschekove rezultate, s tim što Sarnade identificira (Itin. Ant.) sa Saritte (Tab. Peut.), ali ih ne ubicira. Cons nema ni stanice Bariduum23•

P h. B a ll if je prvi odredio trasu ceste na terenu, ali samo va-r ijantu koju daje Itin. Antonini, dok su lokalizacije pojedinih stanica date (na karti) prema H. Kiepertu u CIL III iz 1873. g .e4

Na sve tri K i e p er t o v e karte trasa ceste je prikazana razli-Dok je na karti u CIL III iz 1873., T . III nacrtan samo pravac preko

polja i Sitnice, na onoj iz 1902. (T. VI) ucrtana je i trasa Pro-log-Livno-Šuica-Kupres-J an j-Ši pavo-Maj dan-Bilaj ce kod Var car Vakufa, gdje se ova trasa završava. Dionica Kupres-Janj data je kao si-gurna. U atlasu Formae orbis antiqui situacija je opet varijanta

17A. M. K a t a n Orbis antiquus ex tabula itineraria Theodosii im-peratoris, I i II, Budae, 1824 i 1825, posebno I, 330.

1s O. B 1 a u, Monausheriohte der Berliner Akademie der Wii,ssenschaften, · 1867, 742. Uspor. Reisen 110-119.

19 iP.anonij'a r.:ms:ka, 103-132. 2o Topo.graphie, 5.l2r--517. 21 Alterthumer der Hercegovina, II, 131-136.

La via romana, BD, 1881 i 1882 (u nastavcima). Cf.. š. L j u b VHAD, 1886, 40.

4

'213 H. C o n iS·, Dalmati e, 229-235. 24 Strassen, 17-21.

49

Itin. Ant. ide preko Vrlike (Pelva) i Grahova (Salviae), dok ona Tab. Peut. vodi od Aequuma na Prolog (in Alperio), Livno (Bariduo), pa Gla-

polje. Obje trase sastaju se u Leusabi (Podrašnica?) , pa preko Sit· nice i Bunara, dakle linijom koju je odredio još Blau, vode na

K. M i ller jednu varijantu vodi preko (Itin. Ant.), a drugu preko polja (Tab. Peutf6•

E. P a š a l uglavnom slijedi trasu Blaua i Ballifa i ne daje, kao ni oni, topografiju ceste sa Tab. Peut27, nego samo pretpostavlja da nije išla trasom Itin. Ant. nego dolinom Cetine. Sjeverno od Leusabe, koju lokalizira u Bunare na Zmijanju, obje su varijante, i po na-stavljale istom

Ukratko iznijeti i mišljenja nekih autora koji nisu u cjelini pro-komunikaciju i njezinu topografiju, pa ih stoga nisam mogao

unijeti u Tabelarni pregled. A. E v a n s je ovu cestu vodio dolinom gornje Cetine na Knin i

dalje na Grahovo, polje do u dolini Sane, dakle tra-som kojom je išla cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, koju je u unutrašnjosti izgradio Klaudije29•

K. P a t s e h se nije složio sa Balifovim trasama na Livanjskom polju: (u stvari i Prolog-Ra-povina-Livno, im trasu uz rub polja30 • Po Patschu cesta je na Savu izbijala u Donjoj Dolini31 •

F. B u l je dionicu Salona-Aequum ispitao mikrotopografski na osnovu tragova same ceste planum, naselja i natpisi). Je-dan ogranak (Itin. Ant.) ove ceste je vodio iz Aequuma preko Uni-šta na Grahovo polje, pa na (Salviae) i Banja Luku, a drugi preko Prologa prema Banjoj

A. D o m a s z e w s k i cestu ad fines provinciae Illyrici identifi-cira sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria (Tab.

G. N o v a k se nije bavio hodološkim ali je na osnovu izvora i literature dao lokacije pojedinih putnih stanica s ove i osta}ih itinerarskih komunikacija34•

M. Abra m smatra da je Dolabelina cesta, koju vodi »do gra-nice pokrajine Ilirika«, sa itinerarskim cestama Itin. Ant. i Tab. Peut., ali joj ne trasu ni topografiju35 •

25 H . K i e p er t u CIL III Tom I, sv. 2, 187>3, T III i CIL III, Suppl. 1902, T. VI ; posljednju descripsit H . Kiepert, supplevit R. Kiepert; H. K i e p er t, Formae orlbi>s antiqrui, lbearbeitet UJnd her.aUJsgegelben von IRichar.d Kieper t, iBer-lin, 1901, T XVII (Illyricum et Thracia) . Dalje u tekstu FOA.

26 riR šp. 47>8. 21 AI, 111>1, 64 kaže: »Einzelne St-atio nen in der 'T.alb. Peut. lmnnten j-edoch

bis h eute weder :identili'ZJiert, noch lokalis iert werden {>Lna;lperio, Ba11i!duo Lon-n a.ria, Sari>tte, Indenea rund Ha;loie)«. Cf. /N.a,selj.a, 30'-31.

'28 Iibidem. e 9 AR [II[ , 57-58 li k a rta. 3o 1906, HY8 i •179. 31 GZM 1902, 411. Uspor. C. Tr u h e l k a, Prehistorijske soj enice u ko-

r itu S ave kod Donj e Doline, GZM 1901, 229. 112 Str idon, rodno mj esto sv. Jeronima, Sarajevo, 1920, 87; BD, 1887, 28-29;

BiD, •11903 . .1.13 i d., :itd. Cf. A 1a; iBD, 188121, 118 i 133. oo O i.e Benef idarierpo,s.ten , 11. 34 Suplem ent Bulletinu Dalma ta g . XXXVIII, Zagreb, 1915, 24-25. 3 5 O novim m il jokatzim a 1i ces<ta;ma <Dalmacije, VAHD, 1.9<26-2·7,

153.

50

D. S er g e j e v s k i je na osnovu detaljnog studija da na polju postoji samo jedna cesta koja je sigurno rimskog postanja, »i to ona s Tab. Peut.<<, dok je drugi ogranak (!tin. Ant.) išao preko Bravskog, tj. preko polja36 •

U vezi sa interpretacijom novog natpisa >> •• • inter Bari-zaniates et Lizaviates . . . «, iz Šušnjara kraj Vrlike, u gornjoj Cetini, pred-ložio je B. G a b ali vrlo oprezno, dvije varijante trase: ogra-nak Tab. Peut (59 milja) od Aequuma preko Prologa i na Li-vanjskom polju, a ogranak Itin. Ant. (73 milje) preko Vrlike, Uništa, Gr-kovaca, Bastasa i Staretine. Oba izlaze na polje. Tu se kao od-

problem postavlja ubikacija Bariduuma (etnik BaTizaniates), koji smješta u okolinu Vrlike3 7 •

G. A l f 61 d y i J. J. Wilke s u svojim monografijskim sinte-zama o rimskoj provinciji Dalmaciji nisu se posebno bavili cesta. Kad je o topografiji današnje Bosne, obojica usva-jaju samo nešto malo modificiranu topografiju Ni jedan ni drugi nemaju na priloženim kartama ucrtane komunikacije38 •

podatke i osvrte o rimskim cestama dali su i drugi broj ni autori, koje po potrebi citirati.

Kako se iz izloženog vidi, dosadašnja istraživanja nisu dala pouz-danog rješenja ni trase ni topografije ove magistralne ceste. Ipak, jedno je slažu se da je Dolabelina cesta u svom osnovnom pravcu i cilju, kao najvažniji spoj Salone i Podunavlja, iden-

sa itinerarskim cestama kako su t radirane u Antoninovu itineraru i nešto Kastorovoj (Peutingerovoj) tabli. Uz to je istra-

složna da ogranak Itin. Ant. valja tražiti zapadnije od onoga Tab. P eut. Pri tome, ipak, griješi kada obje varijante spaja

na polju. Vidjeli smo, naime, da se na odsjeku Aequum-Leusaba trase ne podudaraju.

Da bi se, dakle, bar posrednim putem rekonstruirala t r asa Dolabe-line ceste iz 16/17. g., najprije je potrebno na osnovu terenskih ispiti-vanja kao i elemenata koje pružaju itinerari, odrediti pruge itinerarskih komunikacija (v. Kartu I).

TRASA RIMSKE CESTE OD SALONE DO SERVITIUMA

A. ITINERARIUM ANTONIN!

Antoninov itinerar (268-269) daje trasu ceste: Salonag XXI Aequo XVII Pelva XVIII Salviae XXIV Sarnade XVIII Leusaba XIII XIX Ad Ladios XXIV Servitii.

Ako milju 1472 m 39, zbirna dužina komunikacije iznosi 154 m. p . = 226.668 m. Prema mišljenju (Blau, Kiep-

eo Putne bilješke iz GZM, 1942, 117 i 119. 3 7 Dj . nav. u bilj. 16, 103 i d. Cf. P a š a l Naselja, 31. v. bilj . 391.

G. A l f i.i l d y, Bevi.ilkerung, 172 ; topografij a passim (Aequum, Pelva Salviae, Bariduo, Castra, Ad Fines); J. J . Wilk e s, Dalmatia, 452-453 ; to-po,g,rafti ja /[)a,ssim (A·eqllium, Pelva, ISalvi.ae Sarnade = Sanitte ·LeusaJba Ae-maJte, ca.S\Dra, IA:d F1Lnes, Ser vit-irum). . ' '

ID.are :mlberr ,g, s. v. !K. P •a .ts•ch, N a•rona, 50 1 rims•ku m ilju 1478,5 1480 m. Po I. K u k u l j u r imska 104 bib. '3, l milja = 24 minute, '5 mti['ja = ,21 s ata . lU ·Oibi·6no ·se uzimlje l rimska milja = iOOO passus duplices = 1500 m. Jedna i po rimska milja odgovara jednoj galskoj l e u g i (2222 m), dakle 1480 m.

51

pert, Tomaschek, Cons, Ballif i cesta je išla preko Ek v uma i Prologa do Livanjskog polja, a odatle na polje, Pecku i dalje u unutrašnjost zemlje. su mišljenje iznijeli Hoernes, Miller i koji je vode preko Vrlike na Gra-hovo, odnosno na Grkovce (Livanjska polje). Sergejevski je mislio da je ova cesta vodila preko Bravskog polje).

Ako ne želimo sumnjati u v jerodostojrwst izvor a, a za to nemamo razloga jer nas Itin. Anton. svojim distancama dovodi do cil ja, onda se moramo za t r ansdinarski pravac preko P r ologa 1

LUtana na Staretinu i polje, jer se taj pravac skladno uklapa u d istancu Itinerara, a s d ruge strane potpuno je u skladu i sa m ilijaci-jom m iljokaza kod P r ologa (34 m ilje od Salone) i onoga na Staretini (51 milja od Salone), kao i onog Ravnih Mliništa (65 milja od Sa-lone). T rasa pak preko Vrlike i Uništa bila b i osjetljivo duža, iznosila bi oJ. Salone d o na polju, gdje se ubicira putna star..ica Salviae, oko 110 km, umjesto 82 km, koEko daje IEnerar40•

Neki autori, njima i Ballif, O'TU cestu vode pr eko Muf;a (Andetrium), što ne od [Sova r a udaljenostima na terenu i ne uk-lapa se u milijaciju Itiner2.r a. Cesta je do Cii;luka i Proh:J::t vodila naj-

putem - preko Dugopolja i Sinja, lmda vodi i m oderna cesta, i to pravcem kako ga je odredio

To je uglavnom ona trasa koju je markirao Tomaschek, jedan od p rvih njenih istina sa izvjesnim pogreškam a, a koji kaž? »Von Han Prolog bis zur Hochebene gab es also im Alterthum zwei Strassen; beiden vervolgen eine moglichst gerade Riechtung, beide fiihren uber ziemlich schwier;iges Terrain, beide wichen dem ungang-baren Hochriicken Crna-gora aus; wiihrend aber die . .. R ou te der Ta-bu la mehr nach Osten hin ausbiegt, w en det sich die im It. A nt . mar-k ierte Strasse iiber die nordw estlichen T haUcessel; auf .1ener w ar Sarittc, auf dieser Salvia DuTchgangspunkt, das wichtigste Cultv,Tcentrum«41 •

l . Dionica Salonae XXI Aequum Distanca od 21 milje iznosi oko 31 km 30,912 m). Savre-

mena cest::l koja se uglav-nom drži istog p r avca, duga je oko 34 km. Moderna cesta im a više zc:vojn a na odsjeku od Solina do Klisa vodi n ešto dužim pravcem preko Rupo-tina"". T rasa je ucrtana na Kieper tovoj karti (CIL III 1873), kod Ballifa i na karti u Bull. Dalm. 1902, T. II. istr aživanja ove ceste dje-

su izmijenila podatke na naveden im k artama.w. Sve su ceste solinsk ih n atpisa do K lisa vodile istom t rasom, pro-kroz jedini prirodni prolaz u unutrašnjost zemlje, kroz tzv. k liški

klanac ili prevalu, a zatim se na Klisu i dugopoljskoj v isoravni granale u tri pravca.

40 Solin 31 Citluk oko 30 Vrlika 34,5 Grkovci (via Unište) oko 15 (via Bastas\) = oko 110 km.

41 Topographie, 517. 4!-! " · •• quattuor millia passuum ab ipsa urbe distantem, quae in hodi <Jr-

num usque diem Clisa nuncupatw·" , 'kaže Por:liirogenet (.kod F. k ·o g, Doc. 264, 2!78) .

F. B u l i Cen ni suU.a strada ;r.omana da Salona alla Coloni:a Claud•ia Aequum (Oit.luk presso S inj) e .sue BD, 1903 113--130. Cf. BD Hl99, 26li d.

52

Slika 2. P la n Salone sa ucrtanim cestam a (pr em a Novaku, Povijest Splita , 1957)

(Foto Ranko

53

SOLIN-KLIS, rimskom i modernom cestom oko 6 km. Cesta je Salonu napuštala kroz Porta Caesarea, u grad-

s kom bedemu, na kojima su (ili u njihovoj blizini), po svoj prilici, bile uzidane solinskih natpisa o pojedinim cestama44 • Razlozi koje je u prilog tome iznio Kahler dosta su uvjerljivi i naime, zajedno sa

solinskog natpisa u zvonik splitske katedrale bila su i dva kapitela koji stilski pripadaju dekoru Porta Caesarea45 • Sa istih vrata

i jedan teško natpis, na osnovu kojeg je Kahler izgradnju Porta Caesarea stavio u posljednje dvije godine Augustova života (12. do 14. g. n . e.), dakle uskoro nakon delmatskog ustanka48, a samo nekoliko godina prije nego što su bile završene prve Dolabeline ceste.

Napustivši Salonu47, cesta je najprije vodila smjerom prav-cem gradskog dekumana prema izvoru rijeke Jadra, zaobilazila od Debele glavice i uspinjala na Klis uz Bili brig48• Most na Solinskoj rijeci (Jadro) nije bio na ovoj cesti, nego na komunikaciji koja se od nje odvajala i preko (Epetium) vodila u Omiš49• Na Kliška vrata izlazila je od sela, ispod Kliške a ne iznad nje kako je ucrtano na navedenim kartama50• Na Klisu, na lok. kod prelazila je duboku provaliju preko velikog nasipa (>>un argine di dimen-:Sioni colossali<<), koji se a koji mještani zovu nasutak, a put preko njega rimski put. I ovdje, kao i uz Bili brig (ili Bili put), sa-

su se u živcu kamenu koloderine51 • Cesta se dalje penjala na Grlo, gdje je, kao i danas, bilo Tu se na zapad odvajala cesta za (Andetrium), poznata kao via Gabiniana, o kojoj biti govora u poseb-nom poglavlju. Sa Klisa i tri miljokaza; (Vidi Tabelarni pregled miljokaza - na kraju poglavlja).

44 M. Abra m VAHD, 1926-27, T. I i Il. 45 iH. K a h •1 e 1r, Die P ·ovta Caesarea lim Sa/lona, VAHD, '1940, 3'3-34, !bilj

26 i 27. - Po BD, 1903, 114, cesta je polazila sa Porta Andetria, u sje-vernom ug1u .. To je -strunje ilz ,kasnijeg vremena -kada se ,prosd-_rio tPrema ilstolku.

4'6 Ibidem, 33-34 i 49. Natpis u restituciji Petrikovitsa glasi: Imp. Cae-:sa]ri d[ ivi filio A]vgvs[to p]ontif [.] ma[x tr.p .... ] = F. B u l BD XXX (1907), 50.

47 Plan Salone v. J. J. Wilke s, Dalmatia, 361, = G. N o v a k, Povijest Splita, (1957), 19, sl. 4, ovdje sl. 2.

48 U •antici je na Klisru bilo =a'tnije n a-selje, o !bogati na-lazi BD XX•I, 22JD-; XX:H, 1716; i naJtpisi BD 30; XI, 17·8; XXL Wl; XX!TI, 5 i 177; XXIII, 10; XXIV, ll, 54 i 105; XXV, 129; XXVI; 186; XXXI, 68. O iden-tifi-kaciji K-lisa sa .Andet11iumom v. BD XXVI, il14 ,i XXX '101. Cf. GIL tiH, p. 361, 40·7 !i '1616. N ij e se mo:glo uhnr.diti je li •na Kl:isu .i u doba 111eki kastel. L_i. K ar a m a n, Oko drevne kliške Zagreb, 1933, 2, protiv-nog je mišljenja, dok F. BD 1903, 114 bilj. l akceptira tu ali za v-rijeme (» ... piu tardi un avanposto di SaLona .. ,«). O KEsa i ik•Hške preva1e kr-oz vjeko1ve, L. K ·a 't Veza pnimon:ke D al>maci'.ie kroz kliški prolaz od predhistorije do pada Venecije, Starine, knj. 51, 1962, 267-434.

49 iNa Solinsilwj :nijeci (Jadro), !kod Jankove mLin ice, staj•ao je 1nimski most, dlug oko 40 a 'širdk 13;2JO m. Mo1st je služio sve do XliX ,st. Bio je u ISirednjem vi-j-eku :Po,plr.a>vljen. U IP•rošl>om ratu g-a je po rušila ta-Hja-nska vojska. L. K •a Solin od VII do IX st., Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji IX, 1955, 61-62 i 64-615, sJ. 4.

00 »iL'a1n1Jica st:rada .romaJna andava •ilnvece s-otto l '•attuale ,str.a·da 1regia, po-i sotto il villaggio di Clissa e la fortezza omonima«, F . B u l

n. dJ., 115. st B u 'li n. dj., H6.

54

GRLO-DICMO, rimskom cestom oko 10 km, a sadašnjom ll km. Cesta je sa Grla u generalnom smjeru vodila pravcem današnje ce-

ste sve do Klapavice, pa se preko polja, Grubiša Doca i uz Buba-uspinjala na brdo Križice, odakle je sišla u Dicmo. S Grla je vodila ispod brda desno od moderne ceste preko

kamenite visoravni Dugopolja. Na krševitom terenu na više mjesta su se duboko (Klapavica, Ograde Glavina itd.),

a razmak žljebova iznosi 1,25 m5<2. Sa brda i jedan depo sestercija, 1946. g. uz staru rimsku cestu, se kolode-rine vide i u blizini usjeka. Novci pripadaju vladarima od Vespazijana do Marka Aurelija. Tu je u blizini vjerojatno bila putna stanica nižeg ranga (mutatio) ili možda neka taberna00 • Oko l km iza Ograda Glavina prelazila je na lijevu stranu današnje komunikacije. U Miloševim dragama na lak. Dolac Grubiša je miljokaz (CIL III 10170 = BD 1885, 32), podignut u cara Konstancija, Konstantinova sina, dok drugi miljokaz sa lak. Doca u Dugopolju••.

I u kamenitom terenu Dugopolja na više mjesta se vide žljebovi od u ljutom kamenu (npr. kod kapele sv. Rozarije). bregova

Orguz i Metaljka cesta je prolazila pored velike kamene gomile promjera 10 m 55 • Odatle se preko penjala na Križice i silazila u Dicmo58 •

Na Dicmu tragovi ceste se mogu pratiti od do zas. Kraj. Tu je bila druga velika raskrsnica putova. Tu se od puta Salona -Ekvum odvajala cesta za Trilj, te vodila u današnju Bosnu, odnosno u Naronu, Skadar i Dirahij, a o kojoj biti govora u posebnom poglav-lju. Na Dicmu su oba kraka ceste (»božja kola«), onaj iz Salone, koji smo opisali, a drugi od Trilja57•

DICMO-SINJ, rimskom cestom oko 10 km, a modernom 12 km. Cesta je od Dicma prema Sinju prolazila uglavnom pravcem mo-

derne ceste (Mojanka, Brnaze, Sinj, ali joj se na mekanom te-renu nisu jasni tragovi. Današnja trasa, kroz Karakašicu, dija-gonalnog smjera, po svoj prilici slijedi put.

se da je rimska naseobina u Sinju, imala karakter. Pod sinjskom otkopani su ostaci bazilike, razni

materijal i rimski novci:;;\ dok su na zapadnoj strani

52 r>>Qu·i .si vedono nei madgnri viv.i fP'DO:flo:nde impressioni di rotaje, :lira lora distanti 1,25 min media. Si osservano anche rotaje per scambio, quattro rns1eme e ·corr.Lsponderubi !due a due«, B u lli .n. >dj., '11:9-<120. Selj.aci ovu cestu nazivaju >>/gospodinovra ]bi1dem.

513 D. Re n d .i - M i ,o e v •i LOva .sk;upna nail:aza cr-imskorg c.a.mko;g novca kod LDugopolja u Dalmaciji; I, Nalaz rimskih sestercija na brdu, VAHID Lli {HJ50), 240'---1247. !'z ,DtJigopolj.a. je i depo >>an'toninij.ana«, i'bidem, 12169.

54 M. Abra m VAHD, 1926-27, 146. sl. 8. Uspor. BD, 1908, 77 i BD, 215. Cf. BiD xxxmr, 43 .

55 A. š koib a l j, Oibrredne ,gomile, '1970, 56 F . B u [ 1i. lBD, 1903, 120. 57 .F. B ul .i lBD, 118>98 2r6-28, o:pisu·je jedan ogranak ces-te pr·ema Bilis/ku

i rkod Grla, ,j;jojj nema, ra na !Dugqpolj;u, ilbidem, JP . 27. Uspor. BD 1899, 26 i d. Sa Dugopolja je jedan krak vodio prema Trilju, a dru-

- j;jojri rs mo fPrati'li rod Solillla - rs.a iNra ,Pod:ima Miloševe Dra-ge, ili pa kroz Orguz na Križice, a odatle preko Dicma za Ekvum. Ovaj krak manje ili više odgovara onom kod Kieperta. »In tutti questi luogi-kaže - si osservano traccie di questa strada nella roccia in forme di ro-taje, che i nostri paesani chiamano >>rimski put«, lBD, 1903, 1,19.

58 F. B u l Ritrovamenti antiche cristiani a Sinj, BD 1904, 17 i d. Uspor. BD VUI, 7; XV, ,68 ; XXVII, 715.

55

tragovi vodovoda, fragmenti mramornih stupova i tri se-pulkralna spomenika59• Treba i sa da je onako do-minantan brijeg, na kojem je podignuta srednjovjekovna u iste svrhe bio korišten i u prethistorijsko doba. Dosad, istina, za to nisu na-

arheološke potvrde. Ipak, ako bismo na sinjsku gradinu smjestili delmatsku Setoviju, kao što je to Veith, a prije njega i drugi, ne bismo poznatim Tome se ne bi protivio ni nat-pis GENIO OSINIATIUM, pod sinjskom Etnik Osi-niates, od kojeg, vjerojatno, i naš Sinj, odnosio bi se na pripadnike

(pagus), dok bi sama utvrda (oppidum) mogla biti Setovija. Uz Barizaniates i Lizaviates imali bismo iz zagorske Dalmacije i teri-torijalnu ovog plemena, koje je brojilo 342 dekurije6".

U Sinju je, vjerojatno, u okviru rimske naseobine, bila i manja etapna stanica na putu koj i se ovdje prema Ekvumu i današnjem Hanu. Takva je stanica svakako postojala i na Dicmu, važnoj raskrsnici putova63 , na desetoj milji od Salone (Ad decimum lap (idem).

Ruševine Ekvuma, koji je udaljen nepune milj e od Sinja, su služile kao kamenolom za gradnju Sinja, u je

prema zapisu »nebrojeno nadgrobno kamenje sa dra-gocjenim n atpisima<< iz Ekvuma04 • Teško je stoga dati pravilan sud o pravom naseobine u Sinju, jer je evidentno da su neLi

u Sinju prevezeni iz u Sinj. Da li je to i sa spomenikom Ti. Klaudija, veterana Alae Claudiae Novae, koji je u svoj e vrijeme otkopan u Sinju, teško je išta Ne treba, ipak , ispustiti iz vida da je Sinj, svojim položajem, imao sve potrebne uvj ete (položaj na glavnoj cesti, sigurnost od poplava, povoljne obrar•-bene dobra voda, plodna zemlja) da se, istina, u sjeni Ek-vuma, razvij e u važnije uspu tno naselje.

rimskom cestom oko 5 km, a sadašnjom nešto malo više.

Iz Sinj a je cesta produžavala ravno prema sjeveru, od Glavica i (k. 462), pa kroz selo Karakašicu. Danaiinji put kroz Karakašicu u osnovnom pravcu, slijedi, rimsku cestu. U Ekvum je ula-zila na vrata.

Colonia Claudia Aequum&6, na mjestu na Cetini, nakon Sa-lone, Narone i Jadera, je rimska urbana aglomeracija u pro-

5 9 I. L o vri n. dj. u bilj . 4, i str. 45-47. 00 G. V e i t h, Die Feldzuge des C. I uli us Caesar Octavianus in Illyrien.

Wien, 1914. 80-104. Cf. S. G u n j a a, Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937, 33-38. Cf. Ap,p. Ill. e. 27 i 28. J. B rit v Neka pitanja s teritorija Delmata VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-36.

61 A. J •a d T i j e v l Novi rimskJL nwtp[,s ,s g.rada Sinja. VAHD 19-40. 157-159

6'2 B. G a br n. dj . VAHD, 1953, 103 i d. Usp. bilj. 391. 63 Za nalaze u kraj Hana uspor. F. B u l BD, 1903, 125. P rav-

cem '[Jrema Han'U ;na Cebini .iš·ao je neki Ioika}ni rput. Možda je to ·bio -i direktni prravac za p;u!JDJike koji nis'U .sroretali u Ekvum.

64 I . L o v d n. dj., 33. G5 F. B u l Iscrizione inedita di un veteranus Alae Claudiae Novae

kova,te -a IS:Ln'j, BiD,, 191.5, ·1'54---1157. 66 Th. M -ommsen, CIL lill, p. 360. A. P. Mišur-a, 111. dj. 1-93, sl.

1-15 s•a p1anom grada, ovdje si. 3. E. Re ,i :s e h, Colonta Ol,aurdia Aequ'llm.

56

vinciji Dalmaciji. Grad je igrao vrlo znatnu ulogu i u dalekoj unutraš-njosti (Dacija)67• Ležao je na nevisokom brežuljku uz desnu obalu Ce-tine, dok se ep!horsko ilirsko naselje nalazilo sjeverozapadno od urbane jezgre na brežuljku Krinu. Aequum je klaudijevska kolonija, podignuta dedukcijom veterana (missio agmria). Prije toga ovdje j e postojao jedan conventus civium Romanorum (CIL III 2733), koji se formirao uskoro nakon izgradnje ceste. Gradsko Ekvuma poznato je na osnovu

F'OTOK

CE5TA

- ----- --- -,.

Slika 3.

l l l l l

!

Plan kolonije Aequum na Cetini sa cestama (po Mišuri)

CESTA

brojllih natpisa i b ogatog arheološkog materijala koji se u glavnom u samostanu u Sinju"".

Ekvu m je bio jakim bedemima, kroz koje su vodila · troja v rata, kojima v j erovatno odgova raju i glavni pravci kom u n ikacija. Sa-

Jabnhefte B. X VI, Wien 1913, Beibl. 135 i d, plan šp. 139. F. B u l BD 1884 .. 36 i d ; 1885, '7 i d ; 18C7, 25. O osnivanju kolonije i njenom uspo.t-. G . A. l fold y, BevOlkenmg, 119--12.1 i J. J . W ;i l k e s, Dalmati-a, 114 .i P<h -s im . Brojni manji n ala z•i pubEc·ipa-ni .su u :raznim •uglavnom u BD .i VA.HD. U s·por. r:m V, 13•8; V I '38 ; XIii, 42; XIV, 71; XVIII, 6•9 : nrut;pisi I, :20 i 33 ; II, 178 ;· VII, 36 i 71; VIII, 10, 26 i 55; IX, 37 i 193 ; X , 25; XIV, 68; XX, 129; X XIII, 10 i 118 i dr. B. G a br VAHD, 1955, 256-258 (natpisi) i I. M a •r o v 1i Skupni nalaz sestercij a d:z Citlu.ka, ]bidem, W5·8, 130--- 144 itd. Uspor. M. P a v a n, Ricerch e, 17- -27.

67 A . P . M i š u r .a, n . dj. 64- 67, A. B e t z, Unter.suchunge•n, 13 •i d. U s-por. G. A .l f o I d Y, l-2!1 :i M. Z -a n -i n o v De1mini!um, 54.

68 Sumaran ;pregled munioi1palnih n atpisa da ju K . M ii ll- e r , IR, 481 :i G . N ·O v a ik, Topograf•ij.a, 15, bi'lj. 2. - O ·arhelo.škoj z1b iTci u franje-

samostanu u Sin'ju, •upm. fra N . G a ZJb:ilrk•a fil'anj e-samostana u Sinju, Sinjska spomenica, 1715- 1965, Sinj, 1965, 241- 254.

Cf. i K. P a t s e h, GZM 1897, 665 i d.

57

su i tragovi ceste koja je iz grada vodila prema (Ande-trium)69. U zas. kaldrma duga oko 300 m i danas služi kao seoski put, a vodi prema Karakašici. Naziru se i tragovi ceste pred sjevernim vratima, koja su vodila na Cetinu70 • Cesta iz Salone ulazila je na jugois-

vrata71 •

U toku iskopavanja koja je 1911. g. vodio Mišura, je i frag-ment miljokaza sa natpisom VALENT [ ... , koji se najvjerojatnije odnosi na Valentijana I (363-375), Valensova a možda i na obojicu, kao i miljokaz iz Ridera VAHD 1926-27, 145, sl. 7) .

Aequum se spominje još u VI st., u crkvenog sabora u Saloni (4. maja 533.) kao municipium Equitinum. Tada je bio dodijeljen novoj biskupiji u Ludrumu (ecclesia To da je Ekvum igrao ulogu sve do kraja ovog kada je - kao i brojni drugi gradovi i naselJa- bio uništen u provali Avara74 • Ekvum je, dakle, ostao važna raskrsnica putova duboko do u kasnu antiku.

Osim ceste prema Sinju, koja je bila magistralnog karaktera, po-stojala je svakako i cesta dolinom Cetine, koja je sa Ekvumom povezi-vala brojna naselja u gornjoj i donjoj Cetini. su evidentirani i tragovi tog puta75• Pravcem i dalje vodili su trasu Itin. Ant. i Hoernes. U novije vrijeme u okolicu Vrlike

je lokalizirao Bariduum78• Na tom pravcu je svakako postojala jedna cesta, ali to ne može biti pravac Itin. Ant., jer se svojom dužinom ne uklapa u distance koje daje Itinerar77• Mi se na taj pravac još povratiti.

Jedan put vodio je iz Ekvuma do Rude, nizvodno u donjoj Cetini, naselja na desnoj obali Cetine (Obrovac, Gala, Otok, Ruda i

dr.)"8• Iz Rude je taj put vjerojatno nastavljao u pravcu i vezao se za cestu koja je iz Trilja (Tilurium), preko i Gornje Tijarice, vodila na Buško Blato i u unutrašnjost Bosne, a koja je sa pru-

69 A . iP. Mišu ra, 5-12. 70 Na •Ovim podadma zahvaljujem poš·tovanom o. :lira N. 71 A. P . M i šur a, 12. V. plan kod Mišure, n. dj, sl. l i Re i s e h , šp.

139. 72 A. P . M .i šur a, 72. M•išura je Hl'lrl. .g. iko,pao ·zgradu na foriU'mU

Elwuma, za je na osnovu natpisa ZJatklljuai.o d a je rpodignuta 188. g. :u v:rijeme Komada. Za ftragmenat ne kaže .gdje je otkopan. Možd:.. je stajao na f,O'rumu gdje je •bilo ·i 1putova (cardo ma:X!imus :i decuma-nus maximus). Ili je tamo donesen sa ceste ispred grada- teško je

713 F. š ri š P•r.i,vuanik iZV{l<ra h rvats•ke histon1je, Zagreb, 11!}14, 1612. 74 v. bilj. 13•9. 76 A . K. M a t a s, Ci·tLu.k, Viestni.k Hrv. ar.keO'loš'kog ·dr;ušt•va, II , sv. l,

12-16. I s t i, ibidem, sv. 2, 33- 34 i IV, sv. 2, 33-38 (Potravlje). R. S t a n Rimski putevi od Aequuma do Leusabe, Viestnik XIV (1892), 97 - K. P a t s e h , Dol:ina ,gonnje Cehne u rimsko dQba, GZM, 1'890, 90.

76 N . dj, 103. 77 Na rpo'tezu od Citl.ruka do taj !Pravac je duži v:Lše od 210 km. 78 C. I v e k o v d Putn e arh eoLo.šike b i•lješke, BD, 1,397, 11-6 ri 199.

Doibrana i ova je .cesta .na vi•še mjesta u žiVJU stijenu, poneg-dje •i po 6 m drulbo:ko. U,spor. B. G a br Arheološki na•laZJi •i'Z Gale,

19153, 181-197. I s t •i, Novi natp.tsi .iz s.injs ke olwlioe, ]bridem, od toga 5 n atpisa i:z CiltLuka, po jedan 1Lz Ga:le, Gl.avlioa .i ne g·ovo.ri o cestama, ah Gala je .sva:kako oleža1•a rra cesti .koju je o:pisao

da je »e:kono•ms.ko toga polja u ;prehi,s•tor.ijs.ko i an-d oba bHo još •važnije ne,go što je :bilo nedav•no« ·Qp. 1-94). Cetina je naime

m an je plavila ovo T ome u rpdlog govore :i: matpi.si veterana Ikoji su nakon otpusta .iz vojske ovdje dobiH rpolsjede (missio agraria) : CIL III 976rl (Hr-vace), 149·4!6 (GJ.avice), BD, ·1915, 154 (Sinj) i VAHD, 1955, 185 (Ga'l•a).

58

gom Salona-Argentaria (Tab. Peut.). Ova veza Ekvuma sa komunikaci-jom u unutrašnjost Bosne išla je nešto sjevernije od pravca Trilj-Ti-jarica.

Po svoj prilici, upravo u toj valja tražiti i razlog zbog kojeg Aequenses ne u obnovi mosta na Cetini zajedno sa N o-vensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III 3202). Ekvum je sa unutraš-njosti zemlje bio dvostruko povezan, preko Prologa i preko Rude, a vje-rojatno i preko Uništa, pa nije bio zainteresiran za održavanje mosta na Cetini u Trilju (pans Hippi fluminis). Njegova je obaveza po svoj prilici bila da održava most na Cetini kod Hana, koji se nalazio na jed-noj magistralnoj (itinerarskoj) cesti Salona-Servitium.

Ballif, a prije njega Kiepert, Tomaschek, Hoernes i vode ovu cestu preko (Andetrium) i kroz Sutinu. Taj je pravac za neko-liko kilometara duži od onog koji daje Itin. Ant.79 U taj pravac ne može se uklopiti ni cesta Tabule, jer je prekratka, tri do kilometra od udaljenosti Sva je prilika da se i ne radi o dva pravca nego o greški kopiste, koji je umjesto X upisao V.80 Prema tome, obje itinerarske ceste išle su do Ekvuma istim pravcem.

2. Dionica Aequum XVII Pelva

a) Trasa ceste i lokalizacija Pelve

U Itin. Ant. je kao putna stanica Pelva, uda-ljena 17 milja od Ekvuma. To je i jedini spomen Pelve. Epigrafskih po-tvrda o municipalitetu Pelve nema.

Pelva je dosad ubicirana na raznim stranama, prema pravcu kojim je neki usmjerio komunikaciju sa Itin. Ant. Dok je To-maschek i Ballif ubiciraju u Lištanima na Livanjskom polju (na osnovu ubikacije iz CIL III, 1873, T. III), Patsch je bio mišljenja da Pelvu treba tražiti u južnom dijelu Livanjskog polja ili u dolini Cetine81• Hoernes i

je lokaliziraju u Vrliku, odnosno na vrelo Cetine82 • je Pelvu smatrao municipijem, iako za to nema osnova, pa je locirao sad »kod Livna<< , pa »na rubu polja (tj. Livanjskog)« i napokon u samom Livnu83 • Za su se poveli i G. Alfoldy i J. Wilkes84 •

79 Solrin 24 W O:,tLuk Sutina) = 40 km. Put doli!nom Sutime nema opravdanja ni JPO m iŠil jenju G. V e i t h a, Feldzi.1ge, 84, lbi'lj. n.

80 J. A l a e v BD, 1881, 52. F. B u l BD, 1887, 28 i 1903, 121. 8 1 W. 'Tom a s e h e,k:,. Topo1g1raphie, 5<15. P h. B aU if, Shassen. karta.

K. P a t s e h, G'ZJM, 1906, 161. S.to se BaHifova ·pravca ces,te, 1Patsch je na n. mj, ,str. 179 m:1sljenja : » .. . da o .t1ijeku ceste u iLhnan:i,s·kom poljtu ne znamo još ništa i da je Ballifov nacrt ceste Prolog- Lištani- i Prolog- Ra-povina - L<iv,no, :koji se djelo,mice osn:iv,a na nazorima njegovih predšasnika, posve nesiguran<<. (podvukao I. B.). U.po:zurav.am da je Patsch to najpisao punih 12 godilna nakon .izLaska Ba111fova 'dj.e1a ·O Timskim cestama u BriH, u kojem je i sam U vezi sa lokalizacijom Pelve izražava se (ibidem, 161) na

»J,aJsno je samo to d•a to mjesto ne d;refua tražiH u (gdj e je predlagao lokalizaciju municipium Pelvensium, uspor. CIL III 13982) kod J.ajca, ka,ko sam to zanesen današnjim 1imenom P.live u ovom Glasniiku, 1894, str. 769

82 M. H o er n e s, Alterthiimer, 135. J. A l a La via romana, BD. 1882., 138.

83 Naseljta,i29i 30. AJ, III; 64 d karta. s4 G. Alfo ,ldy, Bevolkerung, 157. J. J. Wilkes, Dalmatia, 124.

59

Tako je problem ubikacij e P elve i njezinog municipalnog statusa ostao neriješen do danas, a trasa ceste na kojoj je Pelva ležala vjerojatno i zbog toga što je i sam Ballif smatrao da je nedokazana85 .

od da je Pelva hapaks legomenon i da se spo-minje samo kao putna stanica na trasi ceste Aequum- Salviae (Itin . Ant.), njezina lokacija može se odrediti jedino ako se na terenu fiksira sama trasa ceste.

BRIG, modernom cestom oko 16, a rimskom oko 8,80 km.

iz (Aequv.rn), cesta je Cetinu prelazila na Masti-nama, 400 do 500 m uzvodno od Hana86• Iz penjala se u gotovo ravnom pravcu do Bilog Briga pod Dinarom. Po svoj prilici trasa joj se tu poklapa sa pravcem moderne ceste. Na mekanom, terenu nisu se sar3uvale a ni tlaka, dok su joj planumi potpuno isprani. Po n egdje kod Hana, a u blizini mosta na Ce-t ini, nalazio se jedan miljokaz koji je bio u modernu cestu'" . Denudacijom t la zbile su se kroz proteklih J .500 godina velike promjene u izgledu ovog kraja. Erozija je isprala zemlju, a s tim se izmi-jenila i vegetacija. Dok su u rimsko doba - kako pokazuju nalazi iz Gale, Obrovca i drugih pricetinskih sela hJpod Kamešnice - cvala ,._,_ selja (villae) veterana VII i XI legije, su ili oni sami, vali u izgradnji ove komunikacije88, danas na pristrancima Kamešn'.ce (što ,ioj kazuje i ime) p revladava kamena pustoš u kojoj tek

h rane za stoku. Na cestu nas samo ime m alog naselja Bili Brig, nazvano t ako po osobinama ceste koja se koristila još dugo poslije E.imljana. Bila je to cesta, sa i pod-zidovima, u s:j ecima i nasipima (via munita), koja se samo nazire još i danas8 9• Iz Sinjskog polja bijeljela se škrtim kraškim raslinjem K amešnice k ao i ona ispod S vremenom ju je na me-

8 " Strassen, na priložen oj kar ti, iako Ballif n a str. 19 kaž.e: >>Die Fi.ihn.mg der Stra;sse iiber Li'Štani i.s-t :daher kauJn z:u bezweifelw<.

96 F. J3 u l BD, 190'3, 1215: »Oltre il pon te H an sul Hume Ceti'ila (Ti b-rus), nel villaggio di n ella localita dett a M d s t i n e (ponte vecchio), si osservano nel fiume a vanzi eli ponte romano, che dalla col.onia C. Aequum passava suH' altr a spanda com'e segnato nelle sopra riportate Carte Arche-· ologich e. (\T. CIL III T . VI, K i e p e r t ; B a ll if, Strassen ; E v a n s, Antiqu. Reas, i Carta a'rch.aeol. di Salona e ·di,ntonti, Bull. d alm. 190!2". Tav. Il)«. - B -ul ·i{' :] e objavio i t ri )natpisa. iz 12;5----127. ,

w; Uspor. J. A l a BD, 1882, 133: » .. . sapp iamo pero che in q uella occasione, u na colonna con epigr a fe ven ne murata nel cordone della nuova strad a. in u .na po·s.Ld.on e di.stantc un om e m ezza de Bi:li.brig, ·poco p r•irna d i arrivare al pon te, e la colonna al dir e del testimonio di veduta, era grossa qu<i·· nto u n uolTlO<<.

88 U spor . B. G a b r Arheološki nalazi iz Gale, V AIJ:D, 1953 181-·- 197, a nat(pise C IL 1494{\ iz Gla-·vl ca, 9761 iz 1-lr .-vaca. BD, 1915, 154 iz S in ja i V AHD , 1953, 185 iz Gale.

8 " G eneral·ni pr.a vrac ove caste d aje F . . B u l BD, 1887, 2:9 : »Da il f:iume Cetina (Tilurus) presso banj di ascendeva il Prolog,

pas.sava per Bili Br ig, dove furono vedute e rilevate estese, t raccie di via m a -estra antica, scendeva a Ruj ani, attr averssava con maestoso a rgine la palude di ševa[',OVO BI,a:to , co111tinuava a piu in su di e po·i S'i diri,geva ver so

00 F. B u l .i BD, 19013, 1'16: »D i questa sono qua e la col1Jservate abbon-dant1 .t·raceie. Al giorno d '.o,g,gi paesani chiamano questa .s·trada b i -l i b [' Ii g o b i l i p u t (perche b i a n e h e g g i a fra i verdi v ignati) a serve ancora al gi-orno d'oggi agli abi tan ti di Clissa<<, (BD 1902, T. II).- i u V AHD, 1920, 198.

60

kanom dolomitnom i terenu erozija ili odnijela ili zatr-pala, a njene posljednje ostatke pokrili novi putovi, dok je mnogo toga uzidano i u novu cestu91 •

BILI BRIG-VAGANJ na Dinari (Prolog), modernom cestpm 12. a rimskom trasom nešto preko 6 km.

Kod Bilog Briga jaki uspon na krševitu Dinaru Strab, VI, 5, 17). U Bilom Brigu, prije uspona na Prološko sedlo, bila je po svoj prilici i u rimsko doba manja putna postaja (mutatio), ali ni ona nije ostavila arheoloških tragova. Isti razlozi uslovili su i postanak ovog malog mjesta u samoj Dinari. Tragovi ceste mogu se pratiti odatle sve do Vagnja na Prologu, a na specijal karti su kao konjska staza. Mještani tu putinu nazivaju »priki put«, ili »tlaka« 92• Dok mo-derna cesta zaobilazi u velikim zavojima kroz Trnovu poljanu. rimska je od Bilog Briga skretala putem u smjeru kroz Tanke Dra-žice. Na Vaganj je izlazila kraj Malog Cilaša, od Trnove poljane. Na strmini Malog Cilaša i Tankih Dražica su se »kolo-trazi« u kamen živac, dok je gornjeg stroja ceste davno nestalo uslijed erozije. Od Malog Cilaša do nekadašnjeg Han-Vagnja, rimska cesta se uglavnom poklapa sa turskim putem (XIX st.), ali se od njega

i odvaja u blizini cestarske gdje joj se »tlaka« sa brojnim spurilama, njima i više od oba . Raz-mak iznosi i ovdje 1,25 m, dok je širina samih 12 do 13 cm. Sa Vagnja (Ballifov Prolog) i fragmenti miljokaza CIL III 13326 i 9857. i neki manji nalazi00•

V AGAN J-PROLOG, 10 km cestom, a 4,10 km rimskom trasom. Na samom prijevoju na Vagnju sve tri ceste (rimska, turska i mo-

derna) poklapaju se na dužini od 1,5 km, kroz kamenu pustoš jedinim pravcem. Zbog jakih vjetrova, smetova i rnrazeva ovaj je dio puta zirni teško prohodan, pa je od davnina na Vagnju postojao h<m za okrepu putnika. Sa mnogo vjerojatnosti može se pretpostavit i da je han imao i svog ali nešto južnije.

S Vagnja (k. 1140) rimska cesta se spuštala u gotovo ravnom prav-cu niz Prološku dragu u Livanjska polje dragu«), dok je moderna zaobilazi u velikim zavoj ima. I na ovoj dionici irna na nekoliko mjesta

a jedna od najizrazitijih, duga do 12 m, nalazi se oko 300 m iznad bivšeg Cotinog hana. se rimska cesta i na ovom dijelu odvaja od turskog puta, od kojeg je i nešto

PROLOG-LIŠTANI, 8 km sadašnjom cestom, a oko 6 km rimskom trasom.

Cesta se na kultiviranom zemljištu u Livanjskom polju (oko 720 m n. v.) gubi, ali je da je negdje kod lakta, u blizini bivšeg Han-Prologa, i u antici bio tr i v i u m. Jedna se odvajala u pravcu Livna, najvjerovatnije smj erom današnje ceste, koji je obilježen sred-njovjekovnim nekropolama (Prolog, Grborezi, Rapovine i Livno) i an-

nalazima (Prolog, Grborezi, Livno). Druga je vodila prema zapadu

91 J. A l a BD, 1882, 134. 92 • O toponimu »tlaka«, u njem. Pflaster, tal. la petra ta, slO'V.

kamen] em tlakovana oesta, v. M. K o s , Cesta na Slovenskom v Sltarem 1, sred-nJ:m veklll,. V 1954-'1957, str. 17.1. Slovenski pojam »tlaik« odgova,rao ,1asem p r,ovlnClJskom »kaldrma«, »tlaka«.

93 P h. B a ll if, GZM, 1891, 397. Uspor. i M. H o er n e s, AEM, IV, 22.

61

62

Slika 4. Sadašnja »Kaldrma« na Livanjskom polju - u stvari rimska cesta

(di10nica Lištani - (Foto Ranko

rubom polja ispod Dinare, kroz sela Odžak i Lištane. I ovaj je pra-vac obilježen srednjovjekovnim grobljima (u 3 nekropole, u Odžaku l nekropola, a u Lištanima 7 nekropola). Iz Odžaka jedna votivna ara sa natpisom, a iz Lištana više rimskih natpisa94 • nalazi u Ru-janima, Gubinu i Grkovcima ukazuju da je jedna cesta iz Lištana vo-dila u pravcu Grkovaca i Grahova. Njezinu trasu obilježavaju sela ispod Dinare uz rub polja.

Da je rimska cesta iz Prologa skretala jednim krakom prema Li-štanima, najbolji je dokaz zemljano-kameni nasip zvan K a l dr m a (v. kartu 1:50.000), širok i danas oko 4 m, koji iz Lištana vodi preko polja u pod Golijom, na sjevernom rubu Livanjskog polja95• Nasip je visok oko pola metra, a dug preko 3,5 km. I Ballif i Sergejevski smatraju ovaj nasip rimskim96• On se ukla-pa u pravac komunikacije, koja je po predaji poznata kao Put Crne kraljice ili Put Marije Terezije, što mu daje obilježje starine.

Rimska cesta je na odsjeku Prolog-Kaldrma prolazila ispod Liš-tana, rubom samog polja97• Mještanima je dobro poznata jedna stara, za-orana kaldrma, koja se u zapadnom dijelu Lištana, pod samim selom, veže za Kaldrmu, a koja je, iz Prologa, Lištana i Odžaka vo-dila preko parcela Šušnja, Zgonova i Kadribegovca. Na spome-nutim nj ivama izorava se kaldrma, a usjevi na toj uskoj liniji za-kržljavaju i požute.

Može li se ova cesta, smo materijalne ostatke pratili od Bilog Briga do Lištana, uklopiti u podatke starih itinerara?

Distanca od Citluka (Aequum) do Lištana današnjom cestom, koja preko Dinare pravi brojne zavoje, iznosi 42 km (XXIX m. p.). Rimska tra-sa , bez zavoja, je za oko 16 km, što odgovara distanci od oko 26 km l = XVII m . p. Razlike do lOOfo mor aju se tolerirati zbog nepreci-znosti mjerenja na karti i pošto je trasa samo približno kao i zbog nepoznavanja lokacija putnih stanica kojih se mjeri itd. Da se radi upravo o cesti tradiranoj na Antoninovu itineraru, doka-zuje i distanca zabilježena na miljokazu CIL III 13325 iz Prologa na Li-vanjskom polju, sa oznakom XXXIV m. p. a Salonis, koja odgovara stvar-noj udaljenosti po rimskoj t r asi do mjesta nalaza miljokaza, nešta zapad-nije od Han Prologa prema Lištanima118• Do Lištana su preostale još

94 CIL III 2761 = 9846, 2762 = 9845, 9853 - 9855 i P a t s e h, GZM, 1906, 167, br. 2. NatJpi,l'1i ,iz :tJOirušene crkve •u 'lJi:Š'tanima, ali .su provenijencije. U spor. M. H o er n e s, AEM, IV, 22. Za Odžak, v S er g e j e v-s k .i, Spom. 77, SJtr. 12t0, lbir. {2,7, .sl. 2'7.

Ph. BallH, Stra1ss en, 19. D. Se r •g e je v s.k:i, GZM, 1942, .119. Us-1por. B. G a br VAHD, 1953, 107, F . B u l BD, 1887, 29. i J. A l a-

e v d BD, Hl18e , 117-1118 (•"i g i1gantesohi 'ava n ZJi di ·v ia ,roman a che tl·aver-san.o. il Seva,re:vo 'bLato d i Li,vno••) .

gs Ph. B .a l'lif, S't'rassen, 19. D. Se r ,ge j ev.s lk ii, GZIM, .1942•, 119. Cf. G a br V AHD 1953, 107 i B u l BD, 1887, 29 (»maestoso argine<<).

97 Oe.sta :se ·Od daJilJašnjeg :puta P rol'O,g - Lištani odV'ajala u Odžaku, a iz-gleda da je davno zaorana. je put .si,gurno .srednjovjeko'Vlnog p ori-jekla , jer se uz put n alaze brojne sr ednjovjekovne nekropole (samo u L i:štan im a 7 n ekropola). - Ci.rui se d a je u [)olju i.:wod crkve u iLiš'tanima van i f.ragm en at jednog milj·ok aza u z .sada,šn ji :seoski p Ult vo di na kal-drmu.

08 Uspor. F . B u l BD, 1887, 28- 29. Miljok az je u docu zv. Dra -ge, n a 215 km ces•te Sa·rajevo - Spl:i.t. U bl•izini m Hj.oikaza 'je »Un f['am -mento d' iscrizione che commincia con SS (Silvano sacrum)<<; B u l n. mj. O

63

i l

milje. Sve skupa uzevši, to odgovara distanci Itin. Ant., od Solina do Liš-tana od 38 milja, odnosno udaljenosti od 17 milja od do Lištana.

Oba pokazuju da je preko Prologa i Lištana iš-la upravo cesta Itin. Ant., te stoga Pelvu treba tražiti samo na ovoj trasi. Da se Pelva ne može locirati u Livno, proizlazi vec 1z

što je distanca od do Livna duža punih šest milja99 ,

dok su Lištani od Salone udaljeni 38, a od (Aequum) 17 milja, upravo onoliko koliko navodi Itinerarium Antonini. Pelvu prema tome treba ubicirati u Lištane, kao što su to Ki.epert, Tomaschek i Ballif100 •

Da je Pelva bila u Lištanima, još bolje potvrditi rekonstrukcija dionice od Lištana do S a l v i a e, stanice (mansio) . Itin Ant. N i ovaj odsjek nije bio dosad ispit an na terenu, a upravo je na tom dijelu cesta in continuo i spada najbolje konzervirane ostatke rimskih cesta kod nas.

b) Problem municipaliteta Pelve

Alfoldyjeva revizi ja natpisa iz Grkovaca aktuelizirala je ne samo pitanje ubikacije Pelve i Salvija nego ponovo postavila i problem mu-nicipaliteta Pelve101 • U;:njesto Patscheve rekonstrukcije P. Ael. Ursus dec. mU'fL Sa]lv . . .W2 , G . Alfoldy je predložio ... dec. rnun. Pe]lv . .. I sve ostale dekurionske natpise sa Livanjskog polja povezuje Alfoldy sa Pelvom. Iako je to na prvi pogled prihvatljivo rješenje, Alfoldyjeva rekon·-strukcija se kao takva ipak ne može prihvatiti sve dok se ne si-gurnija epigrafska potvrda za konstitu ciju Pelve, koje zasad nema. N a poznatim natpisima sa Livanjskog p olj a ime municipija ili se nije ili se ne navodi: Nisidius Secund·us dec . mun. vet. b . f. c(os) leg. X G . . . iz Lipe (CIL III 9847); P. AeL. Proclianus . .. dec. m . . . iz Gubina (C. III 9848); . . . ii dec . mun ... iz Bastasa (Spom. 77, 20); . .. dec . m ... iz Bastasa (Spom. 77, 21); Firmus .. . anis fil. d(ec) .. . iz Vašarovina (GZM 1928, 91) ; . . . tor m un ... iz Vašarov ina (GZM 1928, 92)103 • Samo jedno je sigurno - da se u Lištanima na Livanjskom polju nalazila putna sta-nica (mansio) Pelva ali o njenom municipalitetu zasad nema dokaza.

položaju miljokaza uspor. i B a ll if, GZM 1891, 397, Strassen, 18, 47, 54 i karta. 99 Ovu je i P a š a l ali je nije uvažio (AJ, III, 64): »Die

Entfernung zwischen Livno (Pelva) und Aequum ist in Wirklichkeit 10 km grosse·r ,a,ls die entsp.rechende im Hin. Ant. antgefiihrte (XVII m. p. = etwa 25 km)«.

1·oa V. bilj. 1. - Prema distancama :sa It1n. Ant. m a n s :L o bi tr€1ba1o ka-ži:ti negdje u dijelu Lištana, u IZas. Ba:runi, ,gdje &U ostaci neke stare i grobovi iz vremena (v. bilj . 104).

101 Epigraphica, Situla 8, 95. U spor. G. A l fold y, Acta antiqua, X, fasc. 1·-3, p. 8. milšjenje iznio je prije Alfoldyja P a š a l Naselja, 30 i 105.

to2 GZM, 16,3, sl. 9. 100 Izuzetak jedino natpis sa are iz Vašarovina, D. S er g e j e v s k i,

GZM, 1928, 91, br. 15. T. I, sl. l: ... ] sus l [municipii] Aeq(uensium) p(osuit) l(ibens) m(erito). Ukoltiko se na natpisu :spominje s:usjedna Aequum , on-da natpis treba restuirati u coloniae Aeq(uensium), što bi davalo nekog os-lonca za da je Liv.anjs>kco IP01Je biLo podijeljeno izmedu dvije srusjedne apNne, ali takva interpLretacija nije S!ig:uTna.

64

Slika 5. Patscheva rekon strukcija nadgrobnog cipusa P. Elija Ursa, dekuriona

municipija Sa lvija, iz Grkovaca (Foto R anko

Iz Lištana samo nekoliko fragmentiranih natpisa, sa iskljuc:ivo epi-hor·skom onomastikom, ali . se na njima ne spominje nikakav municipalni magiStrat, a nema ni arheoloških nalaza koj i bi da je Pelva urbana aglomeracij a10'' .

104 V. bilj . 94 - Na njivi Mate Baruna zv . Podvornica , u dijelu sela, otkopana je negdje 1925. ,j 1930 . . godine neka :zJgrada »sa u krašenim kamenjem« (možda a rhitektonski JiNlgmenti?), za koje je tadanji župnik potk.

65

Prema tome, i dalje mora ostati otvorenim ne samo problem re-konstrukcije natpisa iz Grkovaca nego i pitanje pod je jurisdikciJU i administraciju spadalo Livanjska polje. Kad je o tome, ne smije se ni da su oba polja, Livanjska i kao

Slika 6. Miljokaz cara Gordijana na planini Staretini postavljen na 51. rimskoj milji

od Salone

don tN:iko da je r.iJmslm. OsdJID toga, u ,sredini sela postoji kom-Pleks livada (koji se ne ore!) zv. Gradina, dosad lbez na'Laza. Na Hvadi ,»(Kaus«,

u Barunima, otkopani su stari grobovi iz pobliže nepoznatog vremena.

jedinstvena civitas peregrinorum, tj. homogeno delmatsko pod-i u rimsko doba i jedinstvenu administrativnu oblast,

tim prije što je Salvium dosta rano bio uzdignut u rang municipija (oko 70. g. n. e.)105• Jedinstveni autohtoni karakter ovog zadinarskog pod-

koje uz to i homogenu geografsku i ekonomsku cjelinu, još se dugo i u rimsko doba ne samo u onomastici, religiji, kultu i umjetnosti nego i u ostalim institucijama i epihorskom života

S tim je U SkladU i Spori prOCeS romanizacije ObijU pOlja, su stanovr.ici dugo ostali peregrini i civitet stekli tek od Hadrijana (Aelii), odnosno Karakale (Aurelii).

U prilog jedinstvenog administrativnog pod-(ili bar jednog njihovog dijela) govorio bi i natpis Herculi s(acrum) !'

C(aius) Trosius j Crispu[s] j vot[um lib(ens)] j p[osuit] l [i?] ATUS D( .. .} M ( ... ) S ( ... ), iz Grkovaca107 . Kad bi se naime sigle D ... M ... S ... pri kraju natpisa umJesto predloženog D(eo) M(ithrae) s(acrum), restituirale d(ecurio) m(unicipii) S(alvii), dobili bismo, u svjetlu predložene interpre-tacije posljednjeg retka, još jednu epigrafsku potvrdu da su Grkovci, odnosno bar jedan dio Livanjskog polja, spadali pod jurisdikciju Salvija.

uporište za takav vidim u tome što se još u ak-tima II solinskog koncila iz 533. g. spominju municipium Equitinum ( = Aequum) i municipium Salviaticum ( = Salvi um), dok Pelvi ni tada nema spomena108• Izgleda daKle da je Livanjska polje i u VI st. bilo u sastavu salvijatskog municipija, ili je bilo podijeljeno salvijatskog i ek-vitinskog municipija, na što bi možda izvjesno svjetlo bacao fragmen-tarni natpis iz Vašarovina na Livanjskom polju: . .. ] sus [ .. . ]Aeq(uen-sium) p(osuit) l(ibens) m(erito)109• Kako kasnije vidjeti, Livanjska polje je moglo pripadati i teritoriju mun. Delminensium (v. poglavlje VII).

Sto se dakle municipaliteta Pelve, i danas je aktuelan Hirsch-feldov sud: >> ••• sed Pelva num rem publicam habuerit mihi valde du-bium est« (CIL III 13982), bar dok se ne dokaže protivno nekom novom epigrafskom akvizicijom110• Ne samo da nema dokaza za konstituciju Pelve nego zasad ostaje otvoreno i pitanje municipalnog središta kojem

ws CIL, XIII 6538 iz Virtemberga: . .. et Batoni Beusanti[s] , optioni ... sti-p(endiorum) XVIII, an(n)[o]rum XL, ex municipio SaLvia ... Uspor. Ci h or i-u s, PWRE, s. v. cohors; P a t s e h, GZM, 1906, 164.

106 I. B o j a no v s k 'i, Novi vo1Jirvni r.eljef Sillv·ana li Dijane iz Bulletin JAZU, ,god Xliii (Zagtreb, 1965•), 11-12; D. S eng e j e v s ild, Putne bill ješke iz GZM, 1942, 159----167.

107 D. S er ,g e j e v s k i, GZIM, '119511, sl. l i T. I, sl. l. Uspo.r. G. A If 61 d Y, Srii1Jula 8, 95 i J. S •a 'Š el, Situ'la 8, br. 168.

106 F. S i rš ri ,izv·ora hrvartske 1Zag;reb, 1914, 16:2 i 149. Usp01r. V. K l a 1c, LudrerusiJS u Dalmacijli, ViAHJD NS sv. XII (1912-1913), 314 i B u l B er v a l d i, Kronotaksa, Zagreb' 1912, 53. K. P a .t s e h, GZM, 1900, 554 i d.

l()t v. lbiJj. ,103. 11° CIL III 13982, p. 2271 = K. P a t s e h, GZM, 1894, 768-769. Patsch je

na_ osnovu konjekture fLaminicae municipii P]eLv(ensium) sa naptisa iz (SJjpovo) PelVIU najp.ri'je loc1ra·o u na PLivi. Nat;pils CEL Illi 9847 iz Lipe na L1vanjslkom polju (dec. mun. vet. b. f. c(os) Leg. X G) ne može se upotrije-biti ,kao doka:z municipaUi!teta Pe'1ve, jer se Nisi.dije Selwnd kao veteran mogao nakon otpusta i,z ak.tirvne službe nase.Uti p·o volili.

67

]e pripadalo Livanjska polje. Izgleda m i, ipak , da je to bio uglavno'11 municipium Salvium na polju pa se stoga dok nov i nalazi ne dokažu - ne m ože prihvatiti ni Alfoldyjeva revizij a n a tpisa lz Grkovaca.

3. Dionica Pelva XVIII Salviae

T rasa ceste i lokalizacija Salviae

?atsch je n a osnovu natpisa dekuriona P. Elipa Ursa Salviae lo-l<alizirao u Grkovce na Livanjskom polju , a da je iti-ner a rska cesta P elva-Salvije vodila preko Livna i Bukve, u Kamensku Podgradinu na polju111 • Za su se i u ovom pit anju poveli G. Alfoldy i J. J . Wilkes11 2• pak Sa lvije u bicira u Glavice na polju113 •

arh eološki ostaci ceste, n a koju su ukazali Ballif i Sergejevskl"\ pok azuj u d a se Salv ij e n e m ogu identificirati ni sa Grkov-cima n i sa Podgradinom, jer n as t r asa ceste vodi iz Lištan a i n a G aliju i Star et inu planin u , odakle se preko pr ijevoj a spuštala '-'· n a polju. Cesta nij e išla na kako je to smat rao Ballif i neki stariji nego na Ipak se još uvij ek može postaviti pitanje treba li r azlikovati Salviae (kao pu tnu sta-nicu) od municipija Salvium.

oko 6 km Od Lišt an a do preko polja, cest a vodi Kal-

drmom sve do osamljenog zv. Medin mašet pod gdje prestaje Kaldrma. Tu rimska cesta modernu komunikaciju L iv-no-Grabovo i nastavlja preko njiva Pr i k a a prema sjeveru. Na

je - još prije I svjetskog rata - bila otkopan a n2ka rimska zgrada sa još dvije manje zgrade. po dispoziciji plana, zgr ada je prije mogb služiti kao konai':ište nego kao villa rustica116• Na njivama zv. Barjaci, ispod bilo je i drugih

njirna i tri zida11a gro'ba, l<i:c/l se sva}:.:akrJ dsterminirati u doba. Pre:rn?L torr1e, sva je prilika da se r.::\

n<.'lbze ostaci jedne putne >:tcmice (mcttrrtioi, d a se putnici t'ijepe i odmore prije napornog uspona uz Goliju na

111 K. P a t s e h, GZM, 1906, 164, E. P a š a l Naselja, 29 i AJ, III, 64. G. N o v a k, Topografij a, 26. Uspor. P a v a n, n. dj., 271-273. Mun. Salvium p.oznat je i sa natrpis•a iz Salone, CIL III 142492, p. 7:328127 ; CIL XIII 653fL

112 G. A l fb l d y, BevolkeJ."ung, rl'58, J. J. 'N ·i l k e ,s Dalma bi a. 270. 11 3 U spor. F. B u l BD, 1900, 31 = J ahreshefte, B. II, H. II, p. 109.

= Fes:tschdft fur Otto Benndorf, Vllien, HJ.f\3, U Gla·vice .s•Ll lodro.L jo.'3 Niommsen, Kiepert, Tomaschek i Ball if. J. A l a e v

ih locirra u Grabovo, BD, 1832, 137. m P h. B a ll if, S trassen 19. D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1942, 11 9. V .

bilj. 915, 9•6 i 89. Us,por. Balrli f, GZM, 1891 , 402. 115 S trassen, na kar t i. ' 16 K. P a t s e h , GZM, 1906, 169-170, sl. 18. m Možda je ovdje bila m u tatio Star ue (CIL II I, 142492) . F . B u l BD,

1899, 143 i 1900 34, izv-odi ime planine Stare.tine od nomena Sltar.ue, do'k- J . owruim Sta:retina izvodi -ard Sa-r.itte, BD, 1882, 118 i 137. U.koH'ko je Ael(ius) Capit a, dec(urio) municip(io) Salvia, natus Starue . . . , (CIL III, 1424!F) na municipija u kojem je, što je vjerojatno, vršio dekiurionat, onda bi se možda St<:urue, rodno mjesto Elija Kapita, moglo lin-

68

Trasa ceste prolazi uz samu zgradu i današnjim seoskim putem vodi kroz u zas. Lokvar i, gdje se pr ed Petra pored samog puta nalazi duboki zidani bunar oblog presjeka, za koji mještani smatraju da je >>rimski<<. Uz sam bunar je velika lokva, po kojoj j e za-selak dobio i ime. Pri samom dnu bunara, koje je sada zatrpa:1.o, navodno je uzidan kamen sa natpisom od nekoliko slova (miljokaz'r) . l'ie b i tre-balo da su oba ova objekta u funkcionalnoj vezi sa rimskom cestom, za koju i mještani kažu da je rimska i da ju je gradila Crna kralj ica, što ukazuje na njeno davno postojanje.

Il km, odnosno 12,90 od Medina maše ta.

Uspon na Goli.ju u Costa svbdava od S trup-do vrlo povcljnor-1 trasom uspon od 700 m. Korpus ceste

dobro se gotovo r:a ci_jelom odsjeku od do (k. 1320). Gledana iz Li.vanjskog p ol ja cesta se ocrtava kao ravna linija koja se ravnomjerno penje iznad sela Bojmunata i Vrbice. joj se i gornj i stroj (k aldrma i na nasipu).

Od tzv. rimskog bunar a u cesta se u blagon usponu penje u z Brig i pokraj lu.garnice izlazi na Podove1lll. Odatle vodi pored Gaja, preko Vala i Rl·,njevice, sve kroz m ladu hrastovu šumu, do jame zv. Tr a l j u š a, iznad Hunjevice. Kod same Traljuše oko godine 1937. isko-pao je pok. Ante i.z jedan miljokaz koji se nalazi i sad pored njegov2. sin a Tadijem. Mještanima je poznato da je pok. Ante našao još jedan miljokaz, koji je navodno stajao pod V a l o m, otprilike 1,5 kr<1 bliže Sve moje tragnnje za ovim miljokazom ostalo je bez rezulta.ta .

Miljokaz sa Traljuše dokazuje da je i ovaj odsjek ceste bio obilje-· žen mi.ljokazima. Kako \'idjeti, bilo ih je i dalje uz put p rema .. t rnj i. Stoga je lako da je i onaj natpis u >:rimsko:>n bunaru<< ll.

fragment na cijelom ovom dijelu se donji st roj ceste, negdje manje, negdje više, ali uglavnom zarastao u mladu hrastovu

pr ije povezati sa današnjim :toponimom (Starue + slav. su-fiks?).

118 Ovaj put .pozna·t je i pod imenom "Balar« ili »Balarski p.ut«. Rimska i Bal.arrskli put uvijek se ne poklapaju, kao što je Ujpravo u

>>-Balar« je konjrska staza, tj , k i-ridžij,ski put. H 9 Kamen je ležao zatrpan na samoj trasi kod jame Traljuše. Od natpisa

su se :slabi t ragovi. Vris. 1,70 m . ,Br·omjer 0,35 m . Materijal muljik a. U spor. M. P e tr GZM, 1961, 69. Po slabim ostacima natpisa u i

ib.r.azdi, 'j asrno je da mi.ljo'kaz IP·rip.ada caru M.a'ksiminu i nje-govom rsinu Mak,s:imu (2,3.5-2•38). Mo:ra !Se popurniti po jednom od lbr.ojnih mi-ljolmza :ov ih vladara : d z Konj!ica, B .a l l if - P a t :s e h, Strassen, /bir. 33; iz Pl'ud.a, P a t ·s e h , Narona, 84; iz Dugopolj,a, A b ra m VARD '1912:6--1927, 146; iz tb1dem, H l; ilZ K1isa, VAHD '1 9!211, iz Med aka, Br un š mi d, VHAD, 1898, 179; iz Ku sida, Sergej e vs k i, GZM 1962, 90 i iz Bij enja (Nevesinje), S er g e j e v s k i, GZM 1948, 49.

mo Po ,kaziv,anjiU rP. »natrpis« .se ,sas.t-oji O·d 7 do 8 rslova, urezanih u m e.ki ,kamen, miU:lj,iku koj,i je visok oko 50, d šri<ro.k do 40 cm. UtZid.an je oko pola metra iznad dna bunara na dubini od oko 7 m. Petar se kao spuštao u bunar u kojem dugo nema vode. Dno bunara je sada zat rpano.

1'21 <da .se .kaldrma (»-tla:ka«) mnogo !bolje vidjela pred d.vadeseta'k godina, dok n'ije narasl a :mJ,ada 'Šuma. Sadašnji k on jski pu t (»-Ba.lar«} ide uz »tlaku«, jer svi >>izJbjegavaju /kaldrmu, po .koj.oj je lteško

6ff

Iza Traljuše »tlaka« rimskog puta raspoznaje se tek u mekanom terenu (tu i tamo nešto razbacane kaldrme i poneki zarastao u ledinu). Trasa prolazi ispod Livadnica, zatim iznad šume Co-ruše, nakon izlazi na Golu kosu (ispod Korita), gdje nešto

uspon. Na Tavanima, ispod Velikog kapka, najbolje je Na ovom dijelu vide se na više mjesta koloderine, a planum sa kaldrmom i

jasno se ocrtava na dužini od oko 300 m. Cesta se i dalje la-gano penje u ravnoj liniji, u konstantnom, ravnomjernom usponu, a ši-roka je oko 3,90 m.

Iza Tavana izlazi na pašnjak pa u šumu gdje je konzervirana i zarasla u mladu šumu. Ljeskova (Rogin) doca i Kuka izlazi na livade zv. Obadine, pa iznad Bukova doca na novu lokvu, odakle vodi ravno na planinski prijevoj a tr n j u (k. 1320). Na ovoj posljednjoj dionici, Tavana i poznatija je pod imenom >>Balarski put<<. Na tom dijelu prelazi erozivnim planinskim te-renom preko goleti i pašnjaka, a se kao raznesena kaldrma ili kao >> tlaka << urasla u travu.

Izgleda da je cesta i na ovom dij elu bila obilježena miljokazima. Prema kazivanju Sime (70 g.) iz Bojmunata uz Balar je bilo nekih mašeta (znakova) od bijelog mekog kamena, sa nekim znacima, ali su polupani i svaljeni niz kosu. »Okruglo pa koturali niz Jasenje do Podova<<. Simo se živo da je jedan >> mašet<< (miljokaz?) stajao kod Ljeskova doca, šume i Kuka. Poneki bi se >>mašet<< navodno mogao i sada na bojmunskim

Uz ovu staru komunikaciju vezana je i legenda o zakopanom blagu. se da je Crna kraljica na svom bijegu zakopala u Ljeskovu (Rogin) do-

·CU 12 mazgi zlata, što je reminiscencija na nekadašnji živi promet ovom Put je, kako pokazuje i njegovo recentnije ime »Balar<<, služio i kasnijim Stariji ljudi dobro pamte da se još krajem prošlog ovuda gonila sa polj;,. u .Split drvena a na sol. I danas ovaj stari karavanski (tur-manski) put, koji je u svojoj osnovi rimski, služi u lokalnom prometu kao veza ovog dijela Livanjskog polja sa i

Prijevoj oko 7,90 km Tragovi ceste posve su jasni i na samom prijevoju - kaldrma '

Pored same trase nalaze se i dvije velike lokve - pojila za stoku i cisterna promjera 6 m. Iako je cisterna recentan rad, nije isklju-

da je i uz put na tako visokom i bezvodnom položaju, po-stojala cisterna za okrepu putnika, a uz nju možda i manja etapna sta-nica. Možda je upravo po toj cisterr>i. prijevoj dobio ime od starine124 •

Sa cesta se u laganorrt padu spušta do Halapibt na Gla-polju (k. 915). Najprije kroz šumu silazi do Dubokog dola, te pro-

mz Ni B.aHif niti d!tlw .od ranijih nije obiša·o ovu d io.n iclll ceste na potezu {preko Staretime. iDa su je Ba,I.JJif i Pa1tsoh ru 1svoje vrijeme vjer.ojaotno bi ibili ibog.attiji za k oji milljokaz.

»Ba,J.ar« .od baLa (tal. b·aUa) hreme /tovar denjak nar<amak = fascis uspor. hrvatskog ili srpskog'jezika, JAZU, I, 161. ' ' '

Osim cisterne koja je - po oronimu Catrnja - vrlo stara, ovdje nema 111i'ka'kvJh ostataJka od kakive {putne 'stanice ·Hi hana, što 'bi-smo mogli s obzirom da je 'udaljen 1!1, a B km.

70

lazi pored Ballifovih miljokaza br. 19 i Ostaci ceste najbolje su se upravo u Dubokom dolu, glave i Kurozeba, gdje

se na dužini od nekih 50 m i gornji stroj ceste sa i kaldrmom, a u nastavku usjeci i više tako da joj se trasa može pratiti više stotina metara. Od miljokaza se br. 19 sa oz-nakom a S(alonis) m(ilia) LI, ali u sekundarnom položaju, dok je broj 20 uništen

Ova trasa ceste preko kako je gore opisana, dobro se uk-lapa u dionicu Lištani-Bili Distanca, naime, od miljokaza sa oznakom a S(alonis) m(ilia) p(assum) [XXXIIII]127 (kod Ballifa br. l) iz Prologa na Livanjskom polju do miljokaza br. 19 u Dubokom dolu naSta-retini sa milijacijom LI m. p. od 17 milja, nešto preko 25 km (25.260 m), a to se po opisanoj trasi (Prolog 6 Lištani 6 ll 2,5 mi-ljokaz br. 19) slaže sa stvarnom na terenu. Ili, ako je Pelva (Lištani) bila od Salone udaljena 38 milja, onda distanca od Lištana do miljokaza br. 19 na Staretini od 19,5 km (XIII m. p.) odgovara stvarnoj udaljenosti. Od miljokaza br. 19 na Staretini do Salvija još je preostalo nešto manje od 7,5 km128•

Na izlasku iz Dubokog dola, nekih 200 m sjevernije od miljokaza br. 20, a na šumskih putova otko-pan je prije desetak godina depo vjerojatno rimskog novca129.0davde se cesta spušta niz Podove sve do ali ju je u šumom obraslom

teško pratiti. se ipak pojavljuje po neki i rastrgana kaldrma, a pred samim na pet mjesta u ledini i potpuno konzervirana cesta, sa kaldrmom i široka svega 3,20 m . U sam je silazila kosom od predhistorijske gra-dine na Gracu, koja je u kasnoj antici bila pretvorena u r efugij100• Zatim je prolazila kroz dvorište Krste Perduha (>>turmanski put«), i pored ka-

groblja na Crkvini produžila niz polje prema Gla-vicama. U na Crkvini bila je Na polju

1'25Strassen, 19 i 55: br. 19 sa natpisom (P a t s e h Strassen, 55): Imp-(erator) C]aes(ar) [M. An]tonius [Gordi]anus [Piu]s Felix [Aug(ustus) tr(ibu-nacia) p]ot(estate) II l .... co(n)s(ul) .... ] pr(o)co(n)s(ul) [eur( ante)] ... io [H]o-norato [l] eg Aug(u)sti pr(o) pr(aertore). A S(alonis) m(iLia) LI. !Danas se naptis ne vidi, jer je izlizan, a dijelom ukopan.

126 RaZJbijen j.e prije 3 :godi.ne 1i u;poltrijebljen kao <tucanik za nas]panje nove šumske ceste - C.atrnja.

127 Miljokaz je nešto ma.lo ,zapadnije ·od Brolog.a" u p ra!Vau Lišta-na. V. bilj . 98.

128 Po B a ·ll 1i f u, Stra/Ssen, 19 distanca .miljlokaza 'br . 19 i br. 20 •iznosi 2 •rimske milje {olw 3 km). oNa moj.oj ka•rti dato je s tanje kako je bilo pdje što je UJništen mi'ljok.az 'br. 20, rtj . sa II'aS!tojanjem od •1,5 km. Vjero-jatno je u br. 19 bio za oko 1,5 km niže. Uspor. D. S e .r ,g e j e v s .k i, GZM, 1'942, 1.20. Distancama Itin. Ant. bolje ·odgovwra iBaQiLi-tova J.dkacij.a ibr. 19.

1128 !N'al,wz je, ·otlmpan prilik-om i'ZJg•radnje :šu.mslkih cesta, raznesen od s·1Jrane radnika i czag!Uibljen. Navodno je b i.lo ·Oko 6 kg novca, mjima li zLatnika, \PO 01pilsu - careva glava i zelena [)atina - radi ISe 1po 1svoj pr ilici o 111imskom novcu.

D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 127. 131 Na Crkvini su vrlo nalazi. - Odavde i olovna plo-sa prikazom dunavskih konjanika, GZM 1894, 201 = WM IV, 296.

71

ova je cesta poznata kao turmanski put, Put Crne kraljice ili Put Ma-r iie Tereziiem2•

Slika 7. Reljef Silvana Dijane iz (III st.), odraz autohtonih ovog

izrazito kraja (Foto Ranko

»Turmanski. put«, od vlaške turm.a, ·povorka, k arav:cm. g e> -mila. se u izvorima javlja poslije XV st. (npr. turma mercatorum),

hrvato kog ili srps!kog jezika, JAZU, XXX, 945 .

72

Ako, dakle, rezimiramo prednje izlaganje, sa možemo da Salvije, putnu stanicu Itin. Ant., treba lokalizirati u

a ne u Grkovce, Podgradinu ili Glavice, gdje je bila lociranam3• po bogatstvu nalaza, je bio najzna-

rimska naseobina i jedina urbana formacija na po-lju1134. Da je trasa ceste Aequum-Salviae išla preko Livna, kuda je vodi Pašalie'35, onda bi udaljenost od Ekvuma do Salvija, umjesto 35 m ilja (Itin. Ant.), iznosila oko 62 milje, a to je velika razlika koja se ne može obj asniti.

Za ubikaciju Salvija u govore i votivni žrtvenici konzularnih beneficijara iz a nj ih redovito u muni-cipalnim centrimam 6 • Kada se, naime, u III i IV st. sve više gubi autono-mij a civitata, beneficijari, kao organi javne sigurnosti, predstavljaju u municipijama centralnu vlast, upravo u centru municipija kult Jupitera Kapitolijskog kao simbol d ržavne cjelokupnosW37• Stoga upravo treba identificirati sa municipium Salvium epigrafskih spomenika.

P rema tome, svi elementi (trasa ceste , njene distance, arheološki i epigrafski materij a l) govore u prilog lokalizacije Sal vija (S a l v i a e) u

i identifikacije sa municipium Salv ium1138 •

133 V. bilj. 1.12 :i Tabel<a•Dni prilog. - Ekvacija Ba!beis (Theoph. Sim. , VII 12, p. 291) sa Sa!viae, kako ju je predložio T o m a s e h e k , Topographie. D. 515, nije uvjerljiva, a rezultat je pogrešno trase rimskog puta (Itin. Ant .) od strane Tomascheka i Hoernesa. Uspor . M. H o e r n e s, Altertiimer 929 (133). Prema tome, Toma.schekova korektura Balbeis u Salveis je nepot-reibna. V. bilj. U3.

tM O bogatim nalazima materijala sa Crkvine i Graca u Hala-uspor. D. S e ,r ,g e j e v G k i, GZIM, 194!2, il216c-!J31; E. :P a š Nase-

lja, 19. - nalazi iz Podgradine, napose ostaci zgrada, zaostaju za oni-ma iz d :više sru epihorsko,g karaktera (lbroj111i !Silvani J epit·afi sa epi!horskom 'Onomasti'kom). naitpilsi 1iz IPodgraJdine : D. S e rg e-j e v s k i, GZlVI, 1927, 260, br. 9 i GZM, 1923, 87, br. 9 te susjedne Vrbe, S er-g e j e v s k i, Spom. 38 br. 26 vrlo su fragmentarni. Navedeni natpisi ne mo-raju da da je upravo na tom mjestru ibio municipalni centar. To najbolje ,jllustr k.a veLiki broj dekurions'kih natpisa sa Li•van'jrskog polja iz ra21nih naselja

Gurbin, Grkovei, Bastasi i Vaš.aro·vine).- Na Or.k\nini u Halapi6u o:tkopali su i Dyggve i jednu baziliku, ali rezultate nisu objavili, uspor. S er g e-j e v s k i, n . mj. Sergej evski, GZM 1942. opisuje naseobinu u Pod-gradini na lokaldJtetu Borak .kao u:r!banu aglomeracijru, ali mislim da je opis predimenzioniran. Svi spomenici oficijelnog kulta (are IOM) iz (v. bilj. 1316).

135 E. P a š a l Naselja, '219 d AJ, liJI, 64. 136 CIL III 9862 = 13231 (Gradina prope repe·rta a. 1888, vjeroiatno

Gradac u Hala ruspor. Tr u h e l k a, GZM, 1889, 91 i K. P a t s e h, Stra-ssen, 56: žrtvenik Gaja Julija Rogata, beneficijara legije XI Claudiae, i D. S er g e j e v s k i, GZM, 1927, 362" br. ll, T. II, sl. ll: žrtvenik Elija An teri-desa, beneficijara legije XIII Gemminae. Natpisi pripadaju III st. Možda su beneficijarski i nepotpuni natpisi sa ara : IOM, S er g e j e v s k i, GZM, 1933, 8, T. IV, sl. 3, IOM COR, S er g e j e v s k i, Spom. 77, br. 23 i IOM, B o j a n o v-s k i, N. st. XI, 190, sl. 6, svi iz Hala

1!37 Uspor. A. M o e z y, Pannonia, u PWRE, Suppl. IX, Stuttgart, 1962, 602 ; i s t i, Territorium legionis und die Cannabae in Pannonien, Acta Archeol. Hung. III (1953), 196 i d. .

t3s Iz samog dosad nema epigrafskih o municipa-litetu ovog mjesta. V. bilj. 134 i 136.

73

Municipalitet Salvija (Salvium) je na nekoliko natpisa: CIL III 14 249'2 dec(urio) municip(io) Salvia, CIL XIII 6 538 ex muni[c]ipio Salvia ... , Mainhardt; GZM 1906, 163 dec(urio) mun(icipio) [Sa]lv(io), Grkovci. Ovome treba još dodati i sve gore spomenute municipalne natpise

iz Lipe (CIL III 9847), Gubina (C. III 9848), Bastasa (Spom. 77, 20 i 21), Vašarovina (GZM 1928, 91 i 92) i Podgradine (GZM 1927, 260 i 1928, 87, Spom. 88, br. 26), na kojima se ne navodi ime municipija.

Municipalitet ovog municipija se još i u kasnoj antici na jednom natpisu iz Ridera (Danilo): Depositio Superi ex tabulario l civitatis Salonitanae l civis Salviata .. . wo Salviaticum salon-skog koncila iz 533. g. u stvari je dijeceza Salvijuma. Salvijum (Salvia-ticum), kao i Ekvum, zadržao je svoj duboko do u kasnu antiku i bio uništen tek u vrijeme provale avarskog hana Bajana 599. g., kao i drugi brojni gradovi i utvrde uzduž ove komunikacije14".

Ubikacija Salvijuma na osnovu Ptolomejevih podataka vrlo je ne-sigurna, jer su u rukopisu nazivi gradova zamijenjeni: gdje je Nedinum trebalo bi da bude Salvia, dok bi se Nedinum morao nalaziti na mjestu na kojem je Varvaria itd.141

4. Dionica Salviae XXIV Sarnade

Po Itin. Ant. distanca iznosi XXIV m. p. (= oko 35.328 m). Iz (Salviae) cesta nastavlja preko polja pravo

prema sjeveru. U narodu je poznata kao Put Crne kraljice ili Marije Te-rezije, a i kao tur manski put.

Od do Pecke u dolini Sane, gdje se locira m a n-s i o Sarnade, ima oko 37 km (od do Medenih Selišta oko 5 km i od Medenih Selišta starim turskim putom, koji je rekonstruiran oko 1885. daljnjih 32.290 m)142• Rimski put je bio gotovo za dva kilo-metra, jer mu je trasa bila nešto pravilnija, ali i strmija. Razlika dje-

dolazi i od toga što nije poznat položaj putnih stanica (man-siones) u i Peckoj.

Trasu je opisao mikrotopografski n a cijeloj dionici Ballif, a Serge-jevski na polja i od Mliništa do Pecke1411•

I danas se jasno može pratiti na cijeloj dionici, a prije 80 godina, kada

1139 F. B u l BD 1905, 49. 1<Ml Th eop hilactus Simoc a t ta, hist. lib. VII, e. 7, 10-12 u Corpus

scriptorum historiae Byzantinae, Bonnae, 1834. T h e o p h a n e s, Anastasii hist. eccles, II, 129, u istom Corpusu, Bonnae, 1841, p. 428. U spor. F. S i š Pregled 75 i d.; K. J ir i e k, Istorija Srba, Beograd, 1952, p. 46 i d.; K. P a t s e h, Na-

novaca, GZM, 1902, 414-415. Izvode iz izvora donosi F. k i, Docu-menta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, p. 254. U spor. i F. š i š Povijest Hrvata, p. 225.

141 P rema korekturi, dobili bismo ove relacije: Nedinum 44°10', Asseria 41'0 20', Varvaria 42° 15', Salvia 44'0 30', iz proizlazi da Salviju treba !tražiti od Varvarije, L. J e l GZM, 1898, 540 i 541 i M. S u Koyrkoym, Radovi Fil. fak. u Zadru, sv. 6, Zadar, 1969, p. 40.

142 DN, Route 157, S. 178- 179. t4l3 Ph. B a ll i f, Stra ssen, 18- 21; D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 120-

- 121 i E. P a š a l Tragom rimske ceste od Mliništa preko Podrašnice do Banjaluke, GZM, 1954, 308-312.

74

ju je ispitivao Ballif, tragovi su bili mnogo Još je i danas u lokalnoj upotrebi.

Na ovoj dionici cesta je sa sedam miljokaza (po Ballifu br. 21-27) in sUu. Samo je br. 23, iznad Mliniške drage, epigrafski, br ojem LXV m. p.145 • Ako su Salvije bile udaljene 56 m. p. od Salone, koliko iznosi zbir po Itin. Ant., onda je ovaj miljokaz stajao na 9. milji ( = 13.248 m) od Hala Time je još ubikacija Sal vija u

Sergejevski je s ove ceste publicirao tri miljokaza sa natpisima, od kojih onaj Konstancija Hlora i Julijanov iz ruševina kasnoan-

refugija na Gracu u a Julijanov, vjero-jatno sa 6. km moderne ceste Sva je prilika da su svi ovi miljokazi stajali, ili u samom ili negdje u njegovoj neposred-noj blizinP46•

U polju i Glavica, ali nešto zapadnije od trase rimskog puta, otkrio sam nedavno još dva anepigrafska miljokaza, koji su ovdje postavljeni kao poljski oba u istoj liniji. Jedan je uko-pan na lok. Mašet u blizini seoskog groblja u Branješcima, južno od sela. P r omjer mu je 0,35, a nadzemna visina 1,15 m . Drugi je oko 2 km juž-nije u polju, u blizini zadnjih u je obratno, promjera 0,30, a visine 1,06 m . Nalazi se kuda cesta nije mogla je ovamo prenesen sa ceste, koja je pro-lazila nepun kilometar Oba su od mekog kamena. Možda je je-dan od njih zag1.1bljeni Ballifov br. 21147•

Napokon, na Gverinom groblju u Glavicama, na samoj trasi ceste (na specijal karti sa dva nalaze se fragmenti od još t ri miljokaza, a ne od jednoga, kako navodi Sergejevski148 . Jedan kamen, sa kasnije uklesanim križem, stoji i uz modernu cestu na 6. km. se da je i to dio jednog miljokaza u sekundarnoj upotrebi. Pored ovog kamena stajao je i jedan od Julijanovih miljokaza koje smo naveli149•

Iako su ovu komunikaciju Turci stalno koristili kroz cijelo raz-doblje svoje uprave a vjerojatno povremeno i rimski se tra-govi (u prvom redu pa i kaldrma) mogu na ci-jeloj dionici. Komunikacija je intenzivno služila i kroz cijeli srednji vi-jek, što se vidi po nekoliko srednjovjekovnih nekropola uz put od Hala-

do Mliništa. HAN (P odadraga): današnjim putovima

oko 13, a rimskom trasom oko 12 km. Cesta vodi ispod Glavica, u ravnoj liniji preko polja prema k . 915.

Ispod Glavica je ucrtana u kartu (l :50.000) kao konjska staza. Lijepo se

144 P h . B a ll if, Strassen, 19: »Von aus liisst sich die Zug der s;trasse bis in der Gebiet e der San a gele,gen en Localitiit P ecka mit grosser D eutlichkeit verfolgen«.

t4s .. . cur(ante?) . .. [H]onorato d(arissi mo) [v(i ro)] leg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore). M(ilia) p(assuum) m(ilia) LXV, B a l l i f-P a t s e h, Strassen 55, br. 23.

146 GZM 1928, 85-86, sl. 5: D(ominorum) n(ostrorum) (duorum) Cl(audio) Val(eri o) Constantio nobili Ca[ es(ari) .. . ; GZM 1928, 84-85, T. I, sl. 2: D(omino) n(ostro) Iuliano victori ac triumfatori s(alvo?) totiusque orbis Aug(usto) bono r eipublicae; S pom. 77, 27, bez sl.: D(omino) n( ostro) I uliano [victori a]c [tr]iu[m] fatori [ totiusque] orbis Aug(usto) [bono r]ei publ[icae (nato)].

14 7 D. S e r g e j e v s ik i, GZM, 1,942,, 121. 148 N . m j., 121. 149 S er g e j e v s k i, n. mj .

75

može pratiti do Gverina groblja, koje presijeca, pa i dalje sve do Mede-nih Selišta. Ispod Brda u Glavicama je p reorana, ali se mjesti-

prilikom oranja. Iz Glavica žrtvenik Elija Tita (CIL III 2760, a = 9861).

Na lok. Crkvine, pored ak tivnog seoskog groblja, n alaze se sub-strukcije, a po seoskim i dvor ištima pojedini fragment i' 511 • Is-kop8.vanja, koj a sam 1969, 1970. i 1971. g. vršio n a Crkvinama , otkrila su baziliku, dosta zidanu. U r uševini ovog objeda

je i više manjih epigrafskih i arhitektonskih fragmenata koji su ovamo dosp jeli kao spolije. Drugih substrukcija u Glavicam a nema. dio nalaza su spolija iz susjednog Hala-

(npr. veliki cipus sa likom Atisa, blokovi v ijenca, koji stoje na ul e>.zu. u groblje kao ortostati, vrlo lijepo impost neke zgrade itd.) . Prema tome, arheološki nalazi n e opr avdavaj u locir anje Salvija u Glavice151 •

Od Medenih Selišta do P odadrage Han) r imska cesta poklapa se uglavnom sa su vrem enom cestom koj a je na ovom d ijelu po staroj r imskoj t r asi (1915. g.)l"". Tek po-negdje sa zapadne st rane ceste se obrisi starog rimskog puta. Na 12. km od se in situ, iak0 prebijen , jedan miljok az (Ballifov b r . 22), koji je v jerojatno st ajao na 59. milji od Salon2, a p et oj od Salviae15'3•

Uz trasu star e rimske ceste locir ane je i. više srednjovjekovnih grobalja sa u (propalo), u u Branješcima, Gverino groblje u Glavicama, u Medenim Selištima (n a raskrsnici za Rore), dva u Krasincu i velika srednjovjekovna nekropola u P odadrazi

Han). Cesta je, dakle, služila i kroz srednji vijek . Na dionici od do cesta produžava ravno

poljem prema sjever u, bez u spona (oko kote 915), od Medenih Selišta sve do Mliništa modernu komunikaciju.

HAN-MLINIŠTE , cestom 17, a rimskim putem oko l O km .

Moderna cesta , 1915, pravi do Skokova (23 km od Gla-v elike zavoje, dok se r imska cesta uspinje Mlin iškom dragom (do-

lom). Ulaz u Mlin išku dragu, je jakim prethistorijskim utvr-dama sa zapada Vel. gradinom u Hotkovcima i Gradinom u Prijanima, sa strane154 •

Ob je komunik acije križaju se na 21. km od kod mjesta p rilog pravca jedne magistralne komunikacije. Osta je naime ne samo mo-

n ego i velika vjerojatnost da je ovim pravcem išla jedna lokalna

t 5o D. S er g e j e v s k i, GZM, 1942, 132-135, 8 i 9. 151 Rezultati nisu objavlj-eni. 15:2 Serge j evski, n . dj., 121. 153 Mulj.dkaz je 19'68. g. lbio obo·ren: ·v.iso'k je svega 1,50 a p.romjel!" mu je

0,3·5-0,40 m . Zauzimanjem Zavoda za zaš tHu spomenika kulture BiH u Sara-jeViu, ·k amen je ·op et pos•tavljen na svoje ·starro m jesto.

154 M. M a n d T.r agovi /Prast are kulture oko GZM, 1930, 103 si .1. Gradina u P r ij.an im a (k. 1357) n ije J,sp i;tana. su s tiltile ;p.ri.laz u

:polje s a sjevm a. Dominir a-le !SU i cestom koja je prolazila nj1ih istim (pravcem.

76

lifa pogrešan naziv !3kak;1vac), gdje su stajala dva miljokaza jedan do drugoga155, ali su oba uništena u posl jednje vi-ijeme.

se više puta, obje ceste sa Skokova silaze na Ravna MH-ništa gdje se, jedan blizu drugoga, n alaze dva miljokaza upo-trijebljeni kao branici uz modernu cestu. J edan od njih je v jerojatno Ba-llifov br. 25 (visok nad zemljom 0,65, prom jera 0,37 m). Drugi je tanji, vjerojatno promjera svega 0,25, a visok 0,80 m . K od Riduše, do-bro se vidi i neka stara kaldr m a, koja novu cestu. Odatle se cesta penje na Trlicu (do lugarnice), do najviše visin e od oko 1250 m .

Od lugarnice ponovo spuštanj e kroz gustu šum u Crne gore prema stanici Mlinište. I ovdje moderna cesta pravi velike okuke, jer do stanice Mlinište (k. 1105) treba da svlada visin-sim razliku od oko 150 m. Rimska trasa ide strmijom, ali ravnom linijom, i na više mjesta presijeca modernu cestu.

Na odsjeku od (Podad raga) do Mliništa cesta pro-lazi izrazito planinskim u kome nema naselja, ali je vrlo boga-t o šumom i jedinstvenim prirodn im l jepotama. Manja etapna stanica mo-gia j e u doba biti negdje na Ravnim Mliništima gdje ima i vode. Ovdje se planinski pejzaži mogu usporediti sa onim u Alpama.

MLINIŠTE- PECKA, starim (turskim) putom 13,54 km, a rimskim nešto manje.

Osim manj ih uspona u P otocima, eesta je u stalnom padu sve od želj . stanice Mlinište (k. 1105) do Pecke, koja leži u dubokoj dolini potoka Kruševljak (koji zovu i Korana). Najpr ije se spušta niz Crnu gor u. Trasu joj je u novije doba obilježio a prije nj ega i Ballifl56• Po »na cijelom sektoru tragovi ceste su vidljivi i dobro

u krševitom tlu«157, o sam se i sam uvjerio prigodom re-ambulacije 1968. g. Ballifovi miljokazi br. 26 i 27 su propali, ali su oba ucrtana u priloženu kartu ( = CIL III, sv. 2, T. III iz 1873). Ballif dozvo-

da :fragr:asnti od tri miljokaza158 •

Cesta se sa Mliništa najprije spuštala u Jasenove Potoke pa preko Breberije u Gornju Pecku. Trag joj se neposredno ispod že-

stanice, u kamen uporedo sa modernom cestom. l\Ji, dok posljednja uskoro prern.a i tako zaobilazi du-boku kotlinu Sane, rimski put vodi ravno prema sjeveru, padinom Crne go-r e, Trasa mu se, uglavnom, poklapa sa turskim putom Va-kuf koj i je rekonstruiran oko 1885. g. Bio je to glavni tur-ski put iz V8.rcara za i Sinj, a slijedio je, uz minimalna odstupanja, .staru rimsku cestu. U Potocima se na više mjesta i stara k J.ldrma (široka 2 m) i a se vide i obrisi stare »tlake«. Hazmak žljebova kod Lipovca, na Nabojini i kod Piljka iznosi oko 1,25 m . Ballif i su mišljenja da se radi o r imskoj kaldrmi, iakih i masivnih Ipa k, s obzirom na širinu od 2 m, Je vjerojatnost da je k aldrma turski rad. Sa Nabojine se cesta preko Bre-

155 p h. B a :1,1 if, n. dj., 20, br. 2r4, sl. 1:1 . U ovom predjelu je 'l.llniištena i velika srednjovjekovna nekropola (V. Rad i m s k y Arh. leks. s . v.).

156 p h. B a 11 if, n . dj ., 20 .i 21 ; E. P a š a 11 n . mj. 157 N a.selj.a, 2il. 158 N. dj., 210.

77

berije spuštala kosom u pitomu dolinu Kruševljaka, desne pritoke Sanine (k. 570).

Izgradnja ceste je i ovdje povezana uz legendu o Crnoj kraljici ili kraljici Mariji. Ovo je kako mještani najstariji put, a putovi za

i za Gerzovo noviji. Još je Ballif zabilježio da se na lijevoj obali Kruševljaka nalazi

obilje rimske opeke, što dozvoljava da je upravo tu bila rimska naseobina150• To su potvrdili i kasniji nalazi: ara lOM od anonim-nog dedikanta (CIL III 13983) i sanduk za pepeo: Aelii Nepos et Dasas Arbonis (CIL III 13984). navodi još vodovod i kanalizaciju160 •

P e e k a je, svom pitomom i župnom položaju, bogata zemljom i vodom, bila u antici i dobro mjesto: VeL gradinom (k. 918) i Malom Gradinom (k. 730) sa predrimskim obje u Gornjoj Peckoj, neposredno iznad mjesta gdje se kod škole spuštala i rimska cesta u dolinu Kruševljaka. pak na Brdu po svoj prilici je naseobinu161 • Na cijelom kako s pra-vom i od Mliništa do polja nije od Pecke bilo povoljnijeg mjesta za jednu rimsku mansio. Sa lokacijom Pecka = Sar-nade slažu se svi G. Alfoldy lokalizira oko Pecke panonsko pleme Sardeata, a do njih, južno od Jajca, Deure162 •

U Peckoj su se sastajale i neke lokalne komunikacije karaktera. Radimsky je ukazao na veze do·· linom Sane, ali joj nije odredio trasu, dok je Ballif obilježio samo pravac Pecka-Gerzovo-Trnovo-Šipovo, a navodi više ogranaka163 • Ja

se osvrnuti i na to pitanje u kasnijem izlaganju.

5. Dionica Sarnade XVIII Leusaba

a) O pravcu ceste

Po podacima Itin. Ant. Leusabu treba lokalizirati XVIII m. p. 27 km sjevernije od Pecke (Sarnade). Ali gdje?

Odmah u valja da se hodolog na terenu sjeverno od Pecke sa U tom regionu, kad je cesta

sišla u panonsko pobrežje, tako nestaju svi tragovi ove velike prometnice, koja se na svom transdinarskom toku, kako smo vidjeli, pro-

se kroz planinski prag Dinarida, dobro na mjestima. A

m N. dj., 21. Cf. V. Rad i m s k y, GZM, 1891, 432. Tu je morala biti i mansio.

160 Za spomenike sa natpisom v. K. P a t s e h, Dva rimska natpisa iz Peoke, GZM, 1894, 7i6i5. Cf. WM IV, '2J62 i D. Ser.gej evski, GZM, 19'5;1 310. Iz susjednog Carevca je fragment epdtafa sa geniHlnim imenom Aurelius, K. P a t s e h, GZM, 1895, 581-582 = CIL III 14976 = WM V, 235.

161 E. P .a š a l n dj., 310; Naselja, 21. 1• 2 E. P a š a l i n. dj., 3!1 O; I s t i, Rims'ka cesta Ba;nj al·ulke i

Bosanske Gradiške, Naše starine IV, 72; Naselja, 21; AJ, III, 53-54. - V. Tabelarni pregled. Cf. G. A l f d y, 53.

183 V. Radimsky, n. mj.; Ph. Ball1if, n. dj., 24 .i 25 :i ka!Tta; E. P a š a l GZM, 195•4, 31<0 i 31;1.

78

sada, pošto je prešla dinarski blok, gubi se na mekanom geološkom tere-nu164.

Kao što smo rekli, svi dosadašnji tok ove ceste vode preko Sitnice na Kola i Banju Luku. Ta se linija zasniva na pretpostavci koju je još prije stotinu godina iznio O. Blau, po kojoj su bunare-vi u Bunarima, nedaleko od Sitnice, >>mit Steinen aufgemauert und mit grossen Flatten iiberdeckt<< rimski'65• U prilog rimskog porijekla tih bu-nareva Blau navodi i »enorme, alte Grabsteinplatten, verschiedenen von den aus der ersten christlichen Zeit stammenden Grabkreutzen in Stein, die weiter abwarts sichtbar werden166•

Kao dokaz o rimskom postojanju puta preko Sitnice Blau navodi i staru kaldrmu Ratkova i Sitnice, ali o njoj ne daje pobližih po-dataka: >>Zwischen Radkova und dem l Stunde entfernten Sitnitza - kaže Blau- sieht man noch ein Stiick einer in siidwestlicher Richtung laufen-den gepflasterten Strasse - wie ich anderswarts nachgewiesen zu haben glaube, die aus den Itinerarien bekannte romische Militarstrasse von Dal-matien nach Pannonien<<167•

Na osnovu opisanih nalaza i sa podacima iz itinerara, Blau je ovu rimsku cestU<< još 1867. g. rekonstruirao na slijede-

>>Der Distanz nach wilrde hieher (sc. - I. B.) die Station Castra (13 mp von ad fines Tab. Peut.) fallen, ebenso Lamatis der Tafel (12 mp. von Castra) oder Aemate des It. Ant. (18 mp. von ad Ladios) auf das gleichfalls antike Reste aufweisende Sildende der Hochebene Dobri-nje . .. «168•

Sva kasnija istraživanja, uz neznatne izmjene, ostala su u grani-cama postavki koje je formulirao Blau, a koje, gledane iz aspekta današ-njeg stanja arheološke znanosti, bez sumnje pate od bolesti<< ta-dašnje nauke, koja je još bila u povojima.

Prvi je, 90 godina nakon Blaua, ovaj pravac in natura ispitao E. (1954) i tom prilikom utvrdio:

l. Da se na sektoru od Sitnice preko Ratkova do Dobrinja (gdje je ova cesta u CIL III kao sigurna) ne mogu ustanoviti tragovi rimske ceste16g.

2. Da Bunareva i nema ni tragova rimske ceste ni ostataka rimskih naseobinam.

164 Geološki s•a'stav pov.l'Šins;kih .slojeva je kraški, sastav:ljen od vapnenca, dolomi!ta, a formilran u me2!0ZJOjsk!rm fo.rmacl-jarma (tdjas i .kTeda). Na \takvom oo terenu propali ;trag-ovi ceste, a o>no malo što je os-talo t.rE!ba ttek Us,por. E. P a ·š a .li GZIM, 19154. 3•10. V l. s k ar GZM, 1937, 51 opisuje ovo kao »karsnu visiju sa mnogim pojavama ublaženog karsta<<.

165 Reisen :in :Bosnien und deT Hernzegowin.a, Ber.lin, 1877, 110. 166 iiibiderm. 167 Reisen, 108. 168 Mona.tstberiohte der Bel'liner Academie der Wissenschaften, J.867. Nov.

7421. m Rimska cesta od iPodrašniakog polja do Banje Lulke, LN. st. III, Sara-

jevo, ·196.6, 2140; Naselja, 23 i AJ III, 63. 17'0 N. st. III, 241.

79

3. Da rimska cesta sigurno nije išla Blauovom linijom od Dobrinja preko Kola u Šeher na Vrbasu, pa je stoga predložio varija,ltu preko Šljivna i Konatara do Šehera171 •

4. Da jedino antike na ovom pravcu ostaju >>rimski bunari<<, kako ih zovu i mještani i kako je uneseno na austrijsku kartu 1:75.000. Na susj ednom lok. Mramorje u Bunarima je još evidenti· rao ulomke rimskih opeka172 .

Da je ovim pravcem prolazila rimska itinerarska komunikacija, navodi kao relevantan argumenat što je >>na cijelom

prostoru od polja do Dobrinja najlakši prolaz prirodno (je) baš onuda kuda vodi današnja cesta << 173 . Zato se i nakon

što je ispitao još dva pravca, o biti govora, ipak za modificiranu Blauovu trasu preko Sitnice. naime, vodi cestu od Dobrinja na Šljivno (i dalje preko Gradine k. 674, Konatara, Lokava i na šeher), terenom koji je vrlo ispresijecan i nepo-voljan i koji se nikako ne može valorizirati kao magistralni pravac.

Iako su bili na pragu pravilnog rješenja, ipak su se i Ballif i - posebno Ballif - za pravac preko Sitnice; koji prolazi pustim i bezvodnim krajem. Ipak, iz izlaganja ove dvojice hodologa, proizila-zi d a su i sami slabost te linije.

To je i m ene potaklo da detaljno rekognosciram teren od do Vrbasa na istoku, pa sam u tu svrhu prokrstario Zmij a-

nj e i dio Prošao sam više puta sadašnjom cestom Bn.nja Luka-i u tvrdio da na tom pravcu, koji se uzima kao pravac rimske

CE:::ste, uistinu nema nikakvih tragova antike. Relativno su brojn i samo ostaci prethistorije i srednjeg vijeka174 • Pa i sami >>rimski bunari<< u Bu-narima, bar u svom, sadašnjem stanju, n isu rimski175 • Ako sudimo po me-gali.tskoj formi njihovih koje su vrlo onda se radi o srednj ovjekovnim objektima, za koje postoje analogije i u drugim bezvodnim krajevima Bosne, npr. na Glasincu 176 • To, uostalom, indirek-tno potvrduje i sam Blau svojim opisom nadgrobnih spomenika na susjed-norn Mramorju.

Slabi trago vi rirnskih opeka na lVIramorju ne mog u biti dokaz u prilog pravca jedne magistralne komunikacije. Ostaje naime ne samo m o-

nego i velika vjerojatnost da je ovim pravcem išla jedna lokalna

111 N . st. III, 242; Naselja, 24 i AJ III, 63. - To je put koji vodi preko prethistorljske gradine Zelenci u cf. P. I v a n Gra-dina Zelenci, GZM, 1890, 342.

m N. st. III, 241 i sl. Naselja, 23. 173 N. st. III, 241 i Nasel}a, 24. 174 Osim lokaliteta koje nav.odi N. st. Ili , 24G-241, u širem p ro-

storu ev.identi;rao sam u z •OVU .komunikaciju još i -lok. Grad u i GTa-dlina (:k. 940) ;u obje prethistorij.ske .gradine. U s. na lok. Mra-morj e nalazi se IS•redmjovjekovna m.ekwpola.

m Osim bunara sliku donos:i P .a š a 1 N. st. III, str. 241, a koji je danas uništen, se još samo bunar na pa rceli Gudjevi6a (iznad ceste) . (2,30 x 1,30 x 0,45 m) , položena na tri kamena, pok-niva buna:r. Ostali bunaTevi adapttrani .su za seo·ski vodovod.

176 Uspo.r. M. Fi l i p o v Glasinac, SrJJSki etnografski ZJborni'k, knj. LX, Na;selja j po;reklo stanovniš tva, knj. 32, :Beograd 1950, 199 (poselbni otisak, sk. 2.3). - su buna,ri« na Glasincu: u u Kuli, u Gazi-vodam a, u Cavarinama, u Pedišama i drugi.

80

prometnica koja je povezivala dolinu Banice sa itinerarskom ces-tom Salona-Servicium177•

Sto se kaldrme koju spominje Blau, ona može biti jednako tur-ska kao i jer je ovo upravo u tursko vrijeme bio vrlo prometni pravac.

Prema tome, na pravcu Sitnica-Dobrinje-Šeher nema relevantnih elemenata koji bi govorili u prilog itinerarske ceste, pa se moramo osvr-nuti na ostale pravce. U tome nastojanju upravo ispitivanja Ballifa i Pa-

pružaju elemente za rješavanje ovog problema. O odsjeku ceste Pecka-Banja Luka Ballif je zapisao samo slije-

>>-Oestilch des Plateaus von Podrašnica, in der Gemeinde Tribovo, fand ich Spurrinen, weLche entweder die Fortsetzung unserer Strasse nach Banjaluka bezeichen (podvukao I. B.), dann aber, gegen die Ansicht BLAU's, die Fuhrung der Strasse in der Nahe des Vrbasthales vermuthen lassen wurden, oder aber auf eine Verbindung der im Dolnji polje nachts Varcar-Vakuf bestandenen romische Niederlassung mit unserer Strasse zu beziehen sind, wobei die letztere nach der Annahme BLAU's uber Sitnica und Dobrinje nach Banjaluka fuhren wurde. Auf alle Falle kann angenommen werden, dass die Strasse von durch den Strbinasattel auf das Plateau von Podražnica fuhrte. Ihr weiterer Zug bis Banjaluka darf, so lange nicht genauere Anhaltspunkte vorliegen, nach der Vermut-hung BLAU's angenommen werden<<178•

Na karti priloženoj uz Ballifovo djelo cesta je, prema CIL III, ipak obilježena linijom Sitnica-Dobrinje kao »Sichere und aufgedeckte Strasse« (podvukao I. B.), a od Dobrinja do Banje Luke (Ad Ladios) i do Save kao »sichere aber bisher nicht aufgedeckte Strasse<<179•

Sa više sistema i truda i sa boljim poznavanjem terena obradio je ovo koji je istražio tri od pravca. Preostao je samo pravac kroz tzv. Dugodol, koji nije uzeo u obzir. To je >>turmanski put<<, koji od Nikin-broda i Ponora na polju vodi preko zas. u Dubice i Dugodola na Lokvare, Stri-

Kadinu Vodu, Kola i Banju Luku. taj put ne dolazi u ob-zir. Ispitao sam ovaj pravac i utvrdio da je to recentniji konjski put koji su kirijaši koristili još u proteklom Ovaj put nije nikada imao tvrdu osnovu.

je ispitao ova tri pravca: l. Od Podrašnice preko Sitnice, Dobrinja i Kola na Banju Luku, o

kojemu je bilo govora. 2. Od preko Trijebova (Tribove) na Lokvare i Stri-

i dalje za Banju Luku.

177 O Itoj b Hi v1se rgovora .karsiJJije. ,D. S e T g e j· e v s k i, GZIM, 19:2r8 9:2, .s:matra da je .r.imska cesta Bravs:ko - - Banja Luka na magistralu Salona - Servicium izbijala kod Sitnice. Ona je u stvari, sa Sit-nice išla kroz Dubicu (preko Opaljenice). Od Sitnice do Dubice se

i »stara ka'ldDma«, širroka 3,5-4 m, koja vodi na visorav•an Tr ijebovo. 178 Sbrassen, Zl. 179 U spor. CIL III, 2, T. III. Kod A. E v a n s a, AR, na priloženoj karti

pravac Ratkovo - Dobrinje- Banj a Luka je kao i nesiguran, dok je ·odsjek Banja Luka - Bos. -Gr adirška rucntan kao sLgur.an. Evans, ovu cestu vodi od Citluka (Aequum) na vrelo Cetine, pa preko Knina (Topolje) na Re.sanovce - Drvar - Brav.sko - i daije.

6 81

3 Od na sjeveroistok preko Dubrava i Gustovare na Surjan, i dalje prema Banjoj Luci.180

Iako su rezultati ispitivanja pravca preko Sitnice bili negativni, o je bilo naprijed govora, se na kraju ipak za taj pra-

vac, iako n ešto korigiran (via Sljivno)181•

Na pravcu je naišao na tra-gove rimskog puta, u prvom redu na u Trijebovu, o kojima govori ali je bio mišljenja da to >>nije odlomak one magistrale koja od Salone preko polja, Pecke, polja i Banje Luke izbija na Savu, put koji izlazi na ovu magistralu«183. Dakle, lo-kalni, put, koji povezuje rudarsko oko -Grada (Majdan i Sinjakovo) sa magistralnom cestom, koja, po ipak vodi preko Sitnice. Zato Leusabu lokalizira u Bunare, na putu Sit-nica-Banja Luka184.

je još ispitao i pravac preko Dubrava (Gustovare) i ali ni na ovom pravcu nije našao tragove rimske ceste, pa je da je to turski put185.

Put preko Dubrava i poznavao je i Blau, koji za nj kaže da >>hoch am Rande des Vrbas-Thals im sudlicher Richtung fiihrt« i da je >>stellenweise so schwer zu passieren ist«186. Blau i distance od Banje Luke do Jajca: Banja Luka l sat, Novoselija l 1/2, Rikavica (danas Rekavi-ca) 11/2, Krupa 2, Sehovci 3, Jajce l, svega 9 sati. Do koji

sa hatarom Sehovaca, bilo bi oko 7 1/2 sati. Dio puta Krupe i Sehovaca je >>auf meist gepflasterten, aber schlecht unterhaltenen We-ge«187.

Ovaj put je uistinu turski, ali je on postojao i prije Turaka, od davnina, što pored ostalog dokazuju i brojne gradine i nekropole locirane uza sam drum. Na ovu komunikaciju su se oslanjali i srednjovje-kovni obrambeni gradovi Krupa, i Banja Luka. I uz ovaj put je u narodnom predanju povezano ime Marije Terezije, koje je - kako smo vidjeli - kontaminirano sa imenom legendarne Crne kraljice (npr. rimski put preko polja). Tim putem je 1525. g. prodro hrabri hrvatski knez Krsto F rankopan da bi istureni

položaj u Jajcu opskrbio municijom i hranom. Na žalost, u pismu Krste Frankopana prijatelju Antunu Dandolo u Mletke nema kon-kretnijeg opisa samog puta. stalne okršaje sa Turcima, Fran-kopan na jednom mjestu ostalog k aže: passavamo in piu lochi pe·r

180 Pod !br. l , n. dj . u N. st. II'I, ,213<9, 2143; .pod hr. 2 put od Mrko-JPrema BanjaLuci, ilbidem, 715-7<8, a pravac pod br. 3 , GZM, 11.954,

3il2.-3'1A. 181 N. st. III, 240-243 i Naselja, 24. 182 S'trassen, t2il. 183 iN. !S•t. TilJ, 7!5. 184 E. P a š a I Rimska cesta BanjaLuke i Bosanske Gradiške,

N. st. Ul, 72, i na pmil<oženoj Naselja, :29 ·i AJ 'llri, 64.

82

1ss N. dj., GZM '1>954, 313. 186 Reisen, p . 108. U spor. E . P a š a 1 GZM, ;1954, 313. 187 Ibidem.

vallade stTette, et victualie p01·tava.no ad J ay za insieme nost Ti caTiazi . .. 188 •

Put koj i, Frankopan n aziva »via, quella via, medesima via« bio je, dakle, osposobljen za zaprežna vozila. Prema tome ne odgovara ono što Lj. Thalloczy kaže da je iz Jajca prema Banjoj Luci po dolinskim tjes-nacima >> tekao (j e) tovarnih konja i mazgi tek pastirskim pu-tevima<<, i da su to bile >>hridaste staze za divokoze<< 189• Na priloženoj karti Thalloczy je ucrtao taj put kroz kanjon Vrbasa, pravcem kojim je tek austrijska uprava izgradila cestu.

put Matije Korvina i njegove vojske (1463), i sam Thalloczy navodi da je jedna kolona vojske napredovala do-linom Vrbasa, a to bi kroz kanjon Vrbasa bilo ili vrlo teško, a dvije druge preko Skender-Vakuf a, od Vrbasa, odnosno preko Sitnice (ili zapadno od Vrbasa190 • Naprotiv, sva vojska Krste Frankopana išla je od Banje Luke dolinom Vrbasa, pa je bosanski nam-jesnik Husref-paša, je za Frankopanova nadiranje, prekinuo op-sadu Jajca i krenuo ususret >>s vojskom niz Vrbas<<191•

Frankopanova vojska je nastupala starim putem, koji je no u upotrebi i danas, a koji je - kako smo vidjeli - opisao Blau. Taj se pravac dobro uklapa u tragove rimske ceste u Trijebovu i -Gradu usjeci, tlaka), a sa prometnog gledišta predstavlja naj-pogodniju i vezu i Jajca sa Banjom Lukom192 •

Tradiciju o rimskoj cesti koja je vodila za vrbaške gradove Krupu i dr. zapisao je i don Niko župnik u I jedan sas-vim podatak iz Frankopanova pisma ukazuje da se radi upravo o pravcu preko >>Venuti che fossemo sopm una desesa molto rata apTesso uno turcal castello detto Bozaz, ne asaltorono davanti et da diet-TO, tamen con morte di malti di lom, et solo un fante nostm fu li ama-zato peT un schiopeto<< 194 •

Pošto je opskrbio Jajce i jednu milju dalje od Jajca (Jezero?), Frankopan se nakon žestokog okršaja s vojskom Husref--paše istim putom povratio u Hrvatsku195•

Opisani put je bio u upotrebi sve do izgradnje ceste kanjonom Vr-basa (1894.), ali je od Han-Kola do Racuna išao padinama dakle nešto zapadnije od rimske trase koja je vodila preko Rekavice. Od Racu-na (Krupa) do Varcar-Vakufa uglavnom se poklapa sa rimskom trasom

188 Izdano u >>I diarii di Marino Sanuto<<, Venezia, 1894, sv. 39 str. 192-200. Uspor. L j. T h a ll o e z y - M. šufflay, Povijest (banovine, grada i varo-ši) Jajca 1450-1527, Zagreb, 1916, p. 303. - Konstrukcija srednjovjekovnog puta nije bila za kolski nego za karavanski promet. Takav put u narodu je poznat pod imenom >>balar<<. Ništa se nije promijenilo ni za turske vlasti sve do polovine XIX st.

189 Ibidem, 6 i 208. 190 Ibidem, 75. 191 Ibidem, 207. -Sam Frankopan kaže ... quella sera (7 de zugno) se levo

el bassa de lo assedio et ne vene ·i neon tra. 192 Upravo pravac moderne ceste kanjonom Vrbasa valorizira opisani pra-

vac kao najpovoljniJi sa pr-ometn01g aspekrt.a. Prije toga kanjonom 'je vodila samo staza (Saumweg), a na nekim dijelovima moralo se obilaziti una-okolu, v . P h. B a 'l ·l if, Das S1Jrarssenwesen dn Bosni en u . .in der Hercegovina, Se)pa,rat, Abdnuck aus dei' Allgem. Baruzeirtung, Heilt 2, Wien 1903, lP· 44 i 47.

1o3 L iberr rukopis u župgkom iUJredu ru Mr-

104 T h a ll o e z y - š uf fl ay, o. e. 305. 195 Ibidem, 306: per quella medesima via per la quale eramo venuti ..•

83

(varijanta preko Gustovare)106• Još ovog vijeka bilo je na tom putu nekoliko hanova (Kola, Prisjeka, Surjan, Hanovi)197•

U svojoj osnovi ovaj put je vrlo star, po gradinama uz drum, još predrimski. Rimljani su taj put proširili i osposobili za kolski promet (via munita). On je i danas, gdje nije zarastao, širok oko 4 m. Takav put na ovakvom terenu mogli su graditi samo Rimljani. Prolazi krajem bo-gatim vodom, dobro naseljenim, bez prirodnih prepreka i zavoja. Na trasi od Rogalja polje) do Gornjeg Šehera trasa ne pre-lazi visinu od 700 m, a na Vrbas (oko 150 m nadmorske visine) spušta se postepeno. U svemu odgovara rimskoj cestogradnji, koja izbjegava zatvo-rene ili podvodne doline, se padina Garevine i visoko nad kotlinom Vrbasa. Njegov pravac koji vodi r avno prema sjeveru iznad svega na rimsko porijeklo.

Na osnovu analize sva tri ispitana pravca je došao do zak-»da i dalje ostaje onaj pravac preko Sitnice i Dobr inja, koji je

obilježio Blau, kao jedna alternativa, a pravac preko Lokvara i I. B.) kao druga alternativa, a možda i obadva«198 .

Istraživanja koja sam u ovom vršio 1969. i 1970. g., a u toku kojih sam ispitao i sva tri pravca, pokazala su da rimsku itinerarsku cestu treba tražiti upravo na pravcu preko koji je Pa-

smatrao turskim putem. Na odsjeku Rogolji-Trijebovo (voda Jova-na) nije poznavao pravac rimske ceste, u koju se samo uklapa njegov put

Dakle, ako Leusabu treba tražiti 27 km sjeverno od Pecke, odnosno 10 km sjevernije (ili od Podrašnice, onda ovu putnu sta-nicu valja ubicirati u Varcar-Vakufu (današnjem u pi-tomoj dolini Crne rijeke, koja je i danas prometnu vrijednost, Banju Luku sa Jajcem, i Zna-

rimsko naselje ležalo je n a lok. Polje, u u širem pod-oko crkve, gdje treba tražiti i jezgru predturskog Varcara

(Varcarevo?). što tih nalaza nije dosad bilo više, uzrok su veliki aluvi-jalni nanosi sa Grabeža, koji su duboko zatrpali objekte, kontinu-irana naseljenost i plahov ite bujice Crne rijeke.

K ako vidjeti, lokalizaciju Leusabe u traži i ogranak Tabule.

19" Od Hanova do Jajca Frankopan je nastupao putem koji vodi u Bjelaj-ce (a koj i je u osnovi r.imski), a <Oda.tle preko M agljajdoloa i Jezera u .Jajce. Opis nastupanja v. kod T h a ll o e z y j a n. dj., 206 i d. Uspor. V j. Povij e.s!t Hrvata IV, Pošto je opskrbio J ajce, Fran'k<Opan je u lO!go:Du udalj.enom 7 km (Jezero?) ,j vratio se istim putem pod s'tal.nom borbom. Za put Hanov1i - Bjelajce - Magljajdol - Jezero - Jajce mještani tvrde da je najlstaT.iji kiridždj.ski JPU:t u ov·om kraju.

197 V. Distanz Nachweis (Route 151 p. 171-172). H. Kr e š e v l j a k o-v Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957. nije obra-dio oyaj drum.

t9s GZM 1954. 312: »Po kazivanju Hasana uglednog i obra-zovan<Og starca od 3-8 ,godina, najstari joj pUlt p.rema sjevenu, koji on iPOvna, [ o kome je još od starih slušao, vodi preko Gustovare i š ehovaca i dalj e prema Ha'n Surjanu i preko Han Frisjeka na Kola. Hasan ·kaže da je ovaj pu:t od pamtiiVJijeka ibio u upotrebi i da je 'to »svjetski 1put »jo'š od va.kta prij-e Turaika«.

84

Rimska itinerarska cesta nije, dakle, išla preko Sitnice, nego preko i Krupe, dakle pravcem kojim i danas vode glavni puto-

vi, iako ne po starim trasama. Preko Sitnice i Lokvara, odnosno Dubice, vodila je cesta

koja je magistralni pravac Salona-Servitium povezivala sa rimskom ces-tom polje-dolina Sane.

b) Trasa ceste i lokalizacija Leusabe O tragovima i toku rimske ceste od Pecke (Sarnade) prema Savi

Ballif se zadovoljio kratkom formulacijom: »U eber die Fortsetzung dessel-ben konnen nur Vermuthungen aufgestellt werden«199 • Iako je poznavao

u Trijebovu (Bare), ipak se za pravac preko Sitnice, koji je da tako kažem, bio dobio pravo u nauci&e0 . Stoga Blau, Kiepert, Ballif, a za njima i neki drugi autori, Leusabu lokaliziraju na polje. po podatku Itinerara Leusabu treba tra-žiti sjevernije od polja, koje je od Pecke (Sarnade) udaljeno svega 17-20 km, a Leusaba (od Sarnade) po Itin. Ant. 27 km201 • To je po-takla i da Leusabu ubicira u Bunare na Zmijanju, na cesti Sit-nica-Kola-Banja Luka2!J2. trasa ceste, kako sam je rekonstrui-rao, vodi u Varcar-Vakuf.

PECKA-ŠTRBINA, turskim putom 14,40 km. Rimska se trasa uglavnom poklapa sa turskim putom. Detaljnije

je ovaj dio puta obilježio Pašalie03• Cesta se na štrbini probijala kroz planinski blok koji sa sjevera zatvara kotlinu Pecke i razdvaja slivove Vrbasa i Sane. Najprije je prolazila ispod Carevca, pa preko Mednjanskih strana vodila u klanac Štrbinu, nešto niže od današnje ceste Štrbina. Na toj su trasi srednjovjekovna groblja na Krstovima i pod štrbi-nom. Dio ove ceste od Medne do Carevca vjerojatno je sa dru-mom kojim je 1530. g. putovao Benedikt sa austrijskim poslan-stvom u Carigrad204 •

Kraj oko izvorišta Plive i Sane, kako pokazuju nalazi, bio je u an-tici dobro naseljen, pa su se iz doline spomenutih rijeka na itinerarski put slijevali lokalni i putovi, jedan iz Šipova (preko Trnova i Ger-zova), a drugi iz doline Sane, uz koji je bilo više naseobina u Vrbljanima, Ribniku, Srijedi i Medni. Put koji povezuje Mednu sa Vrbljanima mj eštani i danas poznaju kao >> Put Crne kraljice<< 205•

199 Strcussen 21 lloo O. B 1 a 'u, 1Reisen, 1.10 J H. K i e p er i, CIL III 2, T. III iz 1873.

mišljenje iznio je J. A 'l a BD, 1881, 11'5: >>Leusaba si scosta piu verso il Nord dalla posizione di Podražnica dove il Kiepert, il Blau ed il Tomaschetk riteng·ono che queHa IS•tazione dovesse essere stata«.

V. lbilj. 203 GZM, 1954, 311. 1104 E . Lamberg - Schwa 1rzenbe .rg, B en edict Kul!'ipeschitz, Hi-

nerarium, Innsbruck, 1910 = B e n e d i k t K ur i p e š Putopis kroz Bos-nu, Srbijru, Bugarsku i 'Rumeliju 1530, 1preveo Sarajevo, l-9150, p . 15. To je onaj dio puta koji je L amberg - poslanstvo prevalilo 2. i 3. rujna 1530. Taj je pult otpr.ilLke išao linijom - RiJbndk - Slabina -Medna - Krstovi - Došlovi - Carevac - - Gerzovo - Sokograd na PlivJ.

1205 U antlici, dok još ntsu bile •tako UJni·štene šume, 1što je otvoll'ilo p roces erozije i denudacije i zamuljila tokove potoka i rijeka, bio 'je ovaj župni kra j gospodarski aktivnijli n ego što je danas . To doka2'1uje i :relatiJvn o velik b roj r:imskih naselja: Pedka, Medna, Carevac, Srijeda, Slatima, Vrbljani, Ribnik, Ve-

85

U Gornjim Vrbljanima, koji su udaljeni od Pecke nekoliko kilome-tara (dijeli ih Sana), otkopao. sam 1967. i 1968. g. kastel (re-fugij), koji je vjerojatno služio kao zapor na jednom od pu-tova 'i po svoj prilici bio u sistem zaštite itinerarske komunika-cije. utvrda je bila na prethistorijskom gradin-skom Unutar refugija otkopana je zgrada sa tri prostorij e, i recipijentom za vodu. Avarske strelice iskopane iz bedema utvrde svje-

egzistenciju ovoga objekta još u kasnom VI st. 206•

šTRBINA-ROGOLJI, turskim putem 8,38 km. Današnja cesta prolazi kroz klanac Strbinu prirodnim i uskim defi-

leom te u (Podrašnica) izlazi na polje. Istim putem je išla i rimska cesta, ali je na dijelu od do Rogolja bila nešto

(oko 8 km). Klanac Strbina na nadmorskoj visini od 825 m jedini je p r irodni

prolaz masiva Dimitora (1483 m) i Lisine (1467 m), koji razdva-jaju dolinu P ecke od doline Crne rijeke. Kroz Strbinu vodi i danas jedina prometnica koja Banju Luku preko i Livanjskog polja pove-zuje sa Splitom. To je ujedno i jedin i prolaz iz kotline Pecke prema sje-veru. Sa Strbine, kod bivšeg han a K arantana , i jedan milj okaz koji raniji hodolozi nisu poznavali, a koj i je sigur an dokaz da je i r imska cesta prolazila kroz ovaj klanac. Milj okaz sa St r bine i dosad neiskorišteni miljokazi iz Gornjeg Šehera (Banj a Luka) dok azuju da cestu treba t r ažiti na pravcu Podrašnica-Banja Luka. Sporno je jedino kojim je smjerom išla: preko Sitnice (Blau, Ballif, koja je vrlo stara komu., nikacija, ili paralelno sa Vrbasom od

Na toj relaciji gotovo sasvim nestaju tragovi rimske ceste. Nema više ni hana Karantana. Propao je i miljokaz sa Š t rbine koji spominje samo Radimsky207 • postojanje toga miljokaza posve je sigurno. To mi je potvrdio i Marko zv. Karantan, starac od 106 godina. Mi-ljokaz je stajao na starom turskom putu kod u blizini hana. Kod toga zaobljenog stupa, debljine do 40 cm, a visokog oko l m, bilo je 11avodno i više mramorova Sve je to u novi put koji je dva svjetska ratae08 • Ovuda je, kaže stari Marko, pro-lazio turski put, a prije njega i put <<, sve od do Banje Luke. I ovaj dio starog puta narod zove »Put Crne kraljice<<. U blizini mi-

i dr. U M edni je bilo n a1selj e rura:lnog tipa. Na lok. Seliš1ta u Gm. Medni .otkopan e 1SU ,!'uševLne 1r im s!ke zgrade .sa d osta opeka . .Na susjednim nj•ivama, zv . K a m en ice, o tkopana je (194.5) »šar eno 'kamenje<<, -navodno .kam·enje sa na•t-pisom, ,j rim ska d gla . .Na lok . Grob nice, u Sel>išta , 1nalazi,lo se STed-n jovj elm vno 1gr.oii:Jlje Ovi nalazi nisu •obja vljeni.

Vrblj ani , Grad, - refugij , AP 9 (1967), 119-121 i Grad, Gormji V•r1blj an i, - k astel, AP 10 (19168) , 15:6-159. - Zanimljiv nalaz je od pojasa ukrašen k r iževima i arna-mentom lozice (16 x 2,5 x 0,3 cm), koja uokviruje natpis F[A]BEA ME FECIT. Nekoliko sigla ima i na križevima (B, E, C, N, SB) i oko njih (S, S, S, S- S, S, S , D), iz 8. st.

W. Rad i m s k y , GZM, 18911, 432: >>Pošto su kod M edne os-t aci i!'imske ceste, 1i pO'š to po pouzdanim vijes·pL)lla koje sam ja p r imio, sjevero-

.od Medne :k!od Han Karantana ima i nimski miljo.kaz, to go.re mnijenje (da je u Peck.oj bila putna SJtanica, l. B.) - izuzev.šd neultvr-

još IPOS'V·e ime štacijoe - II:Jiti po;sve osnovano«. Han Karantan se na1az,io u S'O.'ffi·om k!lancu St<nbina, 1kod (1v. ,kartu ll50.000).

Miljokaz, koji navodno nije 1imao nat•pilsa, mogao je stajati na 90 . milji od Salone, jer IS•e Pecka {Sarnade) nal-azila na 80. mi'1ji IAillt: 269).

86

lj okaza bila je vjeroj atno i manja et apna posta ja (m utatio ), u zaklon jenom položaju, k ao i kasniji han .

U Podrašnici je cesta prolazila kroz zas . i to zapadno od Gradine (k. 992) i trasu današnjeg puta, izlazila na Rogol je, važnu raskrsnicu putova. Od štrbine prema sjeveru vodi ravnim terenom, oko izohipse 780, ali sa manje zavoja od današnje ceste Banja Luka-Split. Tragovi joj se gube na mekanom terenu.

što u Podrašnici i na polju nema nalaza nije toliko uzrok kultivacija zemljišta koliko duboki aluvijalni nanosi koji su zamuljili vodotoke i pretvorili polje u barovitu ravan. Sonda koju sam iskopao u Podrašnici (1966. g.) pokazala je da se ispod površinskog hu-musnog sloja, debljine oko 40 cm, nalazi n anos debeo preko l m . Pri rubu polja humusni sloj iznosi i do 80 cm.

Iz Podrašnice je jedino poznat nalaz rimskog novca iz vrela na par-celi Podgradina- stipem iacere (Patsch, Drei bosnische Kultsta tten, W. Zeits . f . d. Kunde des Morgenl, XXXII, str. 143).

Ak o je ovo polj e i u an tici bilo barovito, a to je zbog konfiguracije i sast ava t erena vrlo vj erojatno, onda je cesta mogla samo rubom polja, dakle na Rogolje, što ranij i n isu uzimali u ob-zir;'"". Sa Rogolja je nastavljala p rema Trijebovu (Tribovo).

HOGOLJI-TRIJEBOVO (JOVANA), seoskim putem oko 5 km. (mjer eno po k arti).

Tragove ceste pratio sam m ikrotopografski k roz zas. i Kula (s. Br do), pa k roz Trijebovo (Bare) i Gornje Šehovce na Surjan i Cesta je imala tranzitni karakter, pa su uz njenu trasu koja je vodila k roz šumovito ostaci rijetki. Nije doticala mjes-ta, a rimska naselja u Leusabi i Etjelajcu na Crnoj r ijeei bi. la su povezana putovima. kako smo 1stakli, t r asa je sa prometn og aspekta vrlo povoljna, jer ide gotovo u ravnoj linij i, bez

usp ona i padova, a uz t o je ', komunikativna, jer je sposobn a da sa S\rih str ana p r ilni pu.tove. I ako je O'\"O podru?5j e ostalo arheo--loški n eistraženo, ipak su na r azxnjer no malom arealu evidentirane zna.-

rimske n aseobine u Majdanu, Trij ebovu i B jelajcu (Bilajce}''". Trasa je dobro Od Rogolja do Surjana provedena je gotovo u istoj niveleti. Njezina širina od oko 4 m i neki elementi (trasa, usjeci) ukazuju na dobre projektante i graditelje.

komun ikacije u ovom kraju (1969. g .), saznao sam od Mile iz Kule da jedan stari, zaorani put , koji do-lazi od Podrašnice, vodi sa Rogolj a u pravcu Trijebova. Put vodi sve do

ali je na nekim mjestima zarast ao. Mještani ga zovu >>Pu t Crne kraljice<< ili »Put Marije Terezij e<<, a posebno je n aziv »morski pu t <<, jer je , n avodno, vodio sve do mora. Podaci su provj ereni a nket iranj em i d rugih mještana. Osim toga, ova t r asa se skladno uklapala i u u

'209 Put zapadnim rubom polja, preko Nikinbroda, nije rim-ski , iako je dosta .s tar, ,iGli 'bar n ije u mjetno rimski ,put.

210 Leusalba j.e :bi<la 'raskr,snica. Tu 'Se odvajalo više lpiutova: Pnmile - Bilaj ce, Gustovara - Hanovi, -Rogolji, - Trijebovo - Sitnica -

211 P h. B a ll i f, &trassen, ':l\1 i karta.

87

Terenska ispitivanja potvrdila su dobivenih indikacija. Na Rogoljima, u blizini rimski put savremenu cestu

ali je na parcelama zv. Bare preoran. Prvi tragovi se zapa-žaju u Popovu dolu pod Gradinom u zas. Ruševina nekog objekta, zv. na vrhu ove gradine, mogla bi poticati od manje rimske utvr-de. Sama gradina sa kamenim nasipom i obiljem prethistorijske keramike i troske iz predrimskog vremena. Na izlazu iz Popova dola se umjetni usjek dug oko 30 a širok 3 m, a malo dalje drugi nešto manji sa ostacima kaldrme i tragovima k o l o t e i n a. prema sjeveru, cesta prolazi zapadno od Gradine na Štrbini (k. 909) i dolazi do vrela zv. Begovac, gdje se sastaje sa putom koji, preko Stupara, dolazi iz -Grada, udaljenog oko 3,5 km.

Glavni krak je vodio dalje prema sjeveru i nekih 300 m iza Begov-ea prolazio pored ruševine Džimbegove kule (po kojoj se naziva zas. Kula) 212• Odmah iza Džimbegove kule, u put je konzerviran u le-dinu, a zatim nešto od seoskog groblja (v. specijal-kartu 1:50.000) kroz >>morsku strugu« prelazi u Grabež. Tu, na kraškoj, os-novi, se »tlaka«, a na jednom mjestu se vidi duboka i duga spurila. Cesta iz Grabeža izbija na njive zv. B u s i j te se pored srednjovje-kovne nekropole »Mr a m or j e<<2 14 spušta na bunar zv. J o v a n a, gdje se križaju brojni putovi sa raznih strana. U kraškom bezvodnom terenu ova je voda oduvijek bila meta putnika i stoke. Kod Jovane na trasu »morskog puta<< izlazi i jedan lokalni put iz (via koji je pratio

U stara vremena, prije nego što su današnje ceste nim dolinama Vrbasa i Crne rijeke, kod Jovane je bilo putova a ne na Rogoljima. Tu su se slijevali putovi koji su dolazili od Sitnice (preko Dubice), od Rogolja i od i Kadine Vode (preko Mrševice), te od Surjana i Krupe. Sve su to stari kiridžijski putovi, koje su upamtili samo najstariji ljudi. Tek je izgradnjom novih cesta raskrsnica 5 km južnije na Rogolje polje).

Bunar Jovana, oblog presjeka, radiusa oko 2,5 m, zidan u suho, odaje vrlo staru gradnju i jako na bunar u na Livanjskom polju. Uz bunar je i lokva za pojenje stoke. Situacija je ana-logna onoj u Iz Trijebova, na leži i Jovana, poznati su i

2t2 V. CIL III, 2, T. III iz 1873 i B a ll if, Strassen, priložena karta. U spor. i austrijsilru vc>jnu kat"tu l :75.000. But je ucrtan i ru Routen-<karte, uz Dilstanz--Nachweis iLz 1904.

1213 Sam toponim B u s i j e, koji je u Bosni dosta relevantan je in-dikator Jturskih putova, na koj,ima su /USkoci i hajduci ka-raJVane.

Nekropola Mr a m or j e, u lb'Lizini V1rela Novakovac, u preldje'lu Bu-sije, ri Sorma(l,a, sastoj,i se od oko '50 uglavn= san-duka amorfn01g karaktera. iLeži na zaolbljenoj kraškoj uzvišici desrno od trase »Puta Crne :kraljice«. Nelkoliko desetina metara ,s}evernije, tailmder zaraslo u šfkaru, nalazi se još jedino (vjerojatno mlade) ,g,rdblje sa uspra<vnim spomeni-cima i kamenjem. Od ove nekropole ·put se b1ago spušta prema vodi Jov.aiDii t('Dri:jebovo-Bare).

215 GZM, 19'54, 3'1;2--.3114. navodi da kod zas. postoje os,taai stare kaldrme, koju stanovnici rimskom.

218 C. P ·a ts ch, Sreblrni na1az Bare - Trilbovo, GZJM, 19,10, 196 = WM XII, 151. U spor. E. P a š a l Rimski put od prema Banjalu-ci, N. st. ru, 75-76.

88

Po ovom Jovana je u kojoj bi trebalo lokalizirati Leusabu, koja se nalazila na 98. milji od Salone, a 18. milji od Pecke (Sarnade). Iako je kod J ov ane bilo mislim da Leusabu ipak treba smjestiti u put je kod vrela Begov-ea silazio niz Suljinovac u gdje se na Polju nalazila an-

naseobina. Itin. Ant. izgleda ne ovo skretanje nego daje mili-jaciju bez skretanja, tj. do Jovane, gdje je mogla biti jedna etapna stanica (statio).

I po podacima u blizini J o vane se vide tragovi rimskog puta sa ostacima Nešto malo sjevernije na trasi istog puta na lok. Krljanovica) nalaze se izrazite k o l o t e i n e na tri mjesta, kako je zabilježio Ballif'8•

Kao što se iz izloženog razabire, tzv. Put Crne kraljice od Rogolja do Trijebova nastavak je onog puta koji smo pratili od Pecke do Štrbine. On je magistralnog karaktera, dok je put iz na Lokvare, koji je ispitao lokalnog, karaktera. Naime, putnik koji je putovao u Leusabu skretao je kod vrela Begovca ako je dolazio s juga, a ako je dolazio sa sjevera kod Jovane. Putnik koji nije želio nav-ratiti u Leusabu, putovao je magistralnim pravcem Štrbina-Rogolji-Jovana i dalje prema sjeveru, i obratno.

Da je opisani pravac Rogolji-Jovana (Trijebovo) dio magistralne ceste, govore brojni razlozi:

l. Spurile na (Krljanovica) u Trijebovu. 2. Smjer ceste prema sjeveru, u pravcu Castra. 3. Rimski nalazi u Trijebovu (WM XII, 151). Na Vel. gradini u Tri-

jebovu ima i antike- radi se možda o rimskoj utvrdi. 4. elementi trase (širina, nagib, usjeci, itd.). 5. Brojni izvori vode uz cestu, posebno Jovana u Trijebovu. 6. Prethistorijske gradine i srednjovjekovne nekrepole uz trasu

ovog puta. 7. Narodni nazivi: Put Crne kraljice, Put Marije Terezije i »m or-

s k i p u t «. 8. Tradicija o drevnom, rimskom postanju puta. Kao što smo vidjeli, po Distanz-Nachweisu iz 1904. g., na kojem je

ucrtan i ovaj put, od Pecke do Štrbine ima 14,40 km, a do raskrsnice kod Rogalja han) još 9,38 km, svega 22,78 kmm . da je rimska cesta bila nešto malo od Rogalja do Leusabe (koja je od Sarnade udaljena oko 27 km) ostaje još oko 5 km, a to je upravo udalje-nost do vode Jovane u Trijebovu. Toliko po prilici iznosi i udaljenost do

pravcem Rogolji-Begovac-Suljinovac-Polje (Mrko-

Ibidem, 76. '218 Strassen, 2L E. P a š a l n. mj. - Put se od Jovane spušta k roz

Bilanorv do (niz Iivade zv. Bjelice) do !Predjela Krrlj<anovica, ,gdje ,se na livadi ZV. CO T d ik: a U tvrdom terenru nalarz:e ostaci ,kaldrme •Sa tri pojedi-

{š. 14 cm). liza put zaolbilazi dvije i prelazi Glavicu u pravcu B i t j e ,g a (na karti: 'Dri,jebovo -

Route 157, p. 1178-17'9 d Route 1'58, p. 179----LBO. Ovo je samo varijanta turskog puta Banja Luka - - Sinj, koji se uglavnom podudarao sa rimskom cestom. U spor. V l. S kar Zupa Zemlj anik i stara nabija Zmija-nje, GZiM, 1937, 49, ik:oj!i nav.odi Hadži-<Kalfu, tm:skog geografa XVII st. Hadži--Kalfa 1t.aj put kUški put, .a vodi iz Banje Lutke preko Zmijanja, Medne, Pecke, Hlijevna i Sinja na Klis.

·89

U svakom bilo da Itin. Ant. daje milijaciju itinerarskim pu-tom do Jovane (Trijebovo), ili do Polja u Le-usabu valja ubicirati u ·

Sa cestom Itin. Ant. u Leusabi se sastojao ogranak sa Tab. Peut., pa im je dalje prema sjeveru trasa bila

TRASA ITINERARA I TABULE

6. Dionica Leusaba XIII Aemate (Hin. Ant.) Leusaba X Lamatis (Tab. Peut.)

Od Leusabe (Rav. Lausaba) prema Savi oba ogranka idu istom li--nijom (trasom), samo su im putne stanice

Dionica do prve etapne postaje Aemate ( = Lamatis) je na Tab. Peut. za 3 milje. Razlozi tome mogu se svesti na tri

- ili se radi o korupteli Tabule, pa je upisano X m. p. umjesto XIII m.

- ili se trase razlikuju, - ·ili su lokacije putnih stanica Aemate i Lamatis ipak Iz su na itinerarsku cestu izlazile dvije

komunikacije. Jedna je sa P olja išla na Suljinovac, odatle na v isoravan Dubra-

vu , gdje se na tri strane : - kroz zas. Stupari na vrelo Begovac, duga oko 3,5 km, - kroz zas. na vodu J o v a n u:'m, - k roz Gustovaru, na Hanove te dalje prema K r upi. Na Dubrava-

ma se vidi u šumu zarasla stara k;:tldrma, koja vodi iznad dola i ispod crkve u Gustovari.

tragovi su nedaleko od vrela Su-ljinovca, kod Todora tu je u živu st ijenu put dug oko 500 a širok 3,65 m širina), sa jakim i starom, zaraslom kaldrmom; prolazi kroz usjek dubok 2 do 3 m. Tu je u živcu kamenu isklesana i sa natpisom. Natpisna polje je veliko oko 50 x 40 cm, ali je natpis ispr an i Za r azliku od one Kaldrme, koja vodi ispod Sulj inovca, ova se zove G or n j a k a l dr m a, a po iz-gledu je mnogo starija od Narod Gornju kaldrmu naziva r im-skom. To se zove i i vjerojatno je sa Ballifo-v im

Da se zaista radi o rimskom radu i stari alat za cijepanje kamena, koji je Todor našao u jednoj kraškoj rupi na Gornjoj ka l-drmi. je pet klinova od kovanog želj eza za bušenje stijene, od kojih sam vidio samo jedan u obliku vretena (22 x 5 x 4 cm).

Ova kaldrma (Gornja kaldrma) je vodila do vrela Begovac (kroz Stu ·-pare), odnosno na vodu Jovanu (preko

J. A l a BD, 1H8.1, •5!2 do 53 . Po kopis bi s u na Tab uli ispala tri I (III) a na dionici Lamatis - Servitia II m. p.

E. P a š a l N. st. III 75. P a š a l li e v O!PhS, N. s t . Dni, 75, odnosi se na donj,u Kaldrmu, 'ko j a izla zi !Ila Cer.galište (Gralbež i Dulbrave), a koja je sva:kako recentniji

(turski) rad. - Zahvaljujem se prof. Ivanu iz koji me ;upowdo na Gornju kaldrmu .i na natpis, koji se na ža[ost više .nije mogao

90

Drugi je put vodio s Polja u pradu u sjeverozapadnom pravcu za Gustovaru i Kotor, odakle je imao vezu preko Šehovaca za Hanove (Gornji Šehovci). Ovaj put, širok 3 i 4 m, bio je krupnim koje su bile najizrazitije na lok. P l o e, na pola puta

i Kotora. I ovaj smjer vodi dolom, te se sas-taje s krakom koji je sa Suljinovca preko Dubrava krenuo u Gustovaru i dalje za Hanove. Put bi mogao biti u osnovi rimski, ali je moderniziran.

SLika 8. Dio rimske ceste, danas zvan Kaldrma, iznad

F iksiranje ri:.nskih komunikacija oko na terenu n.a kojem se brojni putovi iz raznih v remena, nesigurno je i. teško. Radi se o spletu lokalnih putova na kraškoj visoravni Dubrava i kroz Sehovce Donje, koj i su iz doline Crne rijeke vodili na magistralnu cestu koja je prolazila preko visoravni Trijebovo i Gornjih Šehovaca.

Od dva navedena pravca duži je onaj koj i je na magistralu izlazio kod Begovca ili Jovane, a onaj koji se sa itinerarskom cestom spa-jao na Hanovima.

Od Jovane prema sjeveroistoku magistralni pravac je vodio preko na kojoj se nalaze tri izrazite Odatle je kroz

doline (v. kartu l :50.000) seoskim »progonom« izlazio na lok. B i l j e g (kod škole u Trijebovu), gdje se u formi zvijezde seoski putovi. Toponim Biljeg ponekad miljokaz, ali nitko se ne da je

91

tu stajao neki kameni znak223• Po kazivanju starog Savana iz Tri-jehova, opisani pravac poznat je vd starine kao >>put Crne kraljice<< ili »morski put«. Sa Biljega vodi ispod Gornjih

na Banove u Gor. Šehovcima, a odatle preko Dževerove lokve u

za ostacima rimskog puta Biljega i Banova (to-ponim Banovi sam po sebi evocira turski put}, utvrdio sam da je na-stavljao ispod Šljepure i gaja na Jelinkovac, na granici Gor-njih i Donjih a odatle ravno na Banove. Na Jelinkovcu je bio tr i v i u m: za Varcar, i Banju Luku. Jovo Tica kaže kako su stari da je to >>davnašnji, rimski put<< , a u narodu je poznat i kao »žuti put<<. Iznad Jove Tice vide se tragovi kaldrme i krupni njaci, a širok je 3 i 4 m 224 • Trasa mu je idealna, funkcionalno izvedena tako da se od Biljega do Banova drži po prilici iste visine.

U daljnjem toku cesta je produžavala- pravcem starog turskog puta, koji je renoviran na dijelu od Donjih do Banova. Da je taj put postojao još u predtursko doba srednjovjekovna nekropola u Banovima2125• Banovi su od starine bili prometni tu je iz-

živog vrela i groblja na magistralu izlazio onaj put koji je dolazio· iz preko Gustovare i Kotora. Tu se sa magistralom spajao i put koji je dolazio iz rimskog naselja u Bjelajcu226•

Sa Banova put nastavlja niz Vrbas prema sjeveru227 Prolazi kraj Dževerove lokve u Surjanu dok mu burg ostaje nad Vr-basom. Na tom su putu Surjan (oko 622 m . n. v.), Prisjeka (oko 700 m.

v.) i zas. Racune u Krupi, dok se sa strane teren strmo ruši u kanjon Vrbasa. U Racunama, uza sam drum, koji je i ovdje povezan uz

lll2ll Toponim Biljeg vrlo je star i niJtko ne zna, zašto se taiko zove. Isklju-je da je ovdje bio z·nak ausnrij1gkih kotars<kiilh ili granica

ovuda talkva ,granica nikad nije i•šla. Ta:kvi tSe znaikovi Ill ovom kraju zo\Ou »-talbla«, a toponim <>>JNa tab1i« d si.

'224 »Žutu put« prola:zi <liko 100 m iznad J.ovana T ice. P,rema zapadu (Trijelbov·o) u Zeleni do i n a Duge njive (.gdje je zao.ran), za•tim !Prolazi iznad gaja i na novu cestu - Banja Lu'ka preko izlazi pod Slje;purom. p ,rema ,istol<iu stall'i put ide trasom seoskog puta ('Š. do 4 m ) do Hanova, n a Gaornj.ih Sehovaca. Na jednom dij etu vidi •Se i pia-num starog ,pJUita za.ra:stao .u ledinu, •šk. do 4 m.

'225 Nek!rqpola 13 sandulka ,srednje velioi'line, nala•zi se na akt:ivnom seo.skom g.rdblju, u blizini V'rela (v. na •karti .Hanovi vrelo). Kod grolblja je i raskrsnica putova: Hano.vi - Bjelajce, Hanovi - Šehovoi - Gustova•ra - M"-

Hooovii - T rije!b.ovo (v. bilj. i Hanovi - Surjan - Krupa na Vi!'basu. T·oponim Hanovi sa ho1do'loškog aspEik·ta je posebno 1ndrlka.Hvan.

'226 V. bilj. 210. - Osim Majdana i znatnija rimska n a-seobina bi.Ia je i n a Donjem polju u Bjelajcu (.Bilaj•ce) , 6 km nizvodno· od Mrko-

niz Crnu .rij eiku. Tu je C. T .r u h e 1 ,k a, WiM I, .2,80 'i GZiM, 1892., 347, na osnovu izonimije Bilajce - Baloje lokalizirao Baloiu (Tab. Peut, Ravenat). Na Donj-em ·poolju rsu otkrivena tll'agoV!i pr.ostranog rimskog naselja, dvije (pTes-

g•rOibnice ri n adgro/bni natpis P . Elije Tertur.e (O]L Illi 13!23!8). Tu je (bei Donje Selo), po zapisu T o m a s e h e k a, Topographie, 518 1864. g. o1tar sa ljudske figure a .tragovima naflpisa. U Starom Se1u, Mrko-

i Bjelaj.ca, nedavno sam na:šao jedan rimski bez natpisa i V1Se ddbTo kvadera, vjerojatno od nakog !U)omen;ika.

U daljnjem toku cesta je išla !Pravcem sta,rog tur.skog puta, v. bilj. 186.

92

ime Marije Terezije, nalaze se dvije srednjovjekovne nekropole: kod vrela Salakovice lok. Mramorje, a nešto južnije kod vrela Begovca lok. Catrnja (v. austrijsku kartu l :75.000)z28 •

Po kazivanju Nikole iz Racuna, a to je on opet od svoga djeda Stevana, kod vrela Begovca se nalazio >>mramor<<, kamen kraj kojeg je Marija Terezija ostavila kola puna dukata. Kako se >>mra-morom<< naziva i miljokaz i nije jasno o kakvom se kamenu radi. Danas taj kamen više ne postoji. S obzirom na toponime i Mra-mor moglo bi se pomišljati da je upravo ovdje, uz jako vrelo, bila etapna stanica A e m a t e (Lamatis). Postoji u narodu vjerovanje da je u miljokazima, osobito ako imaju natpis, sakriveno zlato, pa su stoga upravo mnogi miljokazi stradali. To bi bila izvjesna indikacija u prilog pretpostavke da je taj »mramor<< stvarno bio miljokaz.

Oko 3 km sjevernije, uz sam drum Marij e Terezije, koji je i ovdje širok do 4 m, nalazi se Gr a d i n a (k. 502), stožastog oblika, ispod koje izvire Krupa. Vrh Gradine je zaravnjen i naseljen Tešano-

a ranije je oko nje bio nasip koji je zaoran. Tu je otkopan i zid u malteru, ali je uništen. Ove bi okolnost i govorile da je Gradina b ila korištena kao stražarnica uz put i u rimsko doba.

Gdje dakle locirati m a n s i o Aemate, odnosno Lamatis? Na Gl·a-d ini ili kod vrela Begovca, oko .3 km južnije?

Od Begovca do Hanova starim turskim putem ima oko 12 km, a od Hanova do još 11,50 km, ukupno 23,50 km. Na tom se dakle p r avcu distance ne podudaraju. Divergencija iznosi oko 3 milje. ako se udaljenost mjeri od vode Jovane (Trijebovo) do vrela Begovac (Krupa), onda se distanca Antoninova Itinerara od XIII m. p. = 19,5 kn skladno uklapa (Jovana 7,5 Hanovi 12,60 Begovac, ukupno 20,10 km), ali se ne uklapa distanca Tabule od X m . p. jer je prekratka za 4,5 km. Prema tome, ili je podatak Tabule, ili je cesta Tabule išla nešto putem preko Kotora i Šehovaca, ili Lamatis valja tražiti bliže Hanovima.

7. Dionica Aemate XIX Ad Ladios (Itin. Ant.) Lamatis XII Castra (Tab. Peut.)

Po Tab. Peut. dionica završava u putnoj stanici Castra, dok je dionica Itin. Ant. duža za 7 milja, ali pod pretpostavkom da su Aemate (Itin. Ant.) i Lamatis (Tab. Peut., Ravenat) isto.

Od vrela Begovca u Racunama (Krupa na Vrbasu) cesta je pro-lazila pored srednjovjekovne nekropole Mramorje, u blizini v rela Salakovice, a zatim pored Gradine (k. 502) do vrela Ljerkovice. Iza toga je sa zapadne strane obilazila Gradinu u zas. Peh ulj e (na karti l :50.000

znakom križa) i dalje nastavljala manje-više ravno prema sje-veru k roz U zas. Ledenice (na karti bilo je lijevo je vodio put u Kola, a desno u Rekavice (Rikavice) . Itinerarski pra-vac je vodio kroz Rekavice, a prema Kolima turski put koji su opisali Blau i Pašalie29• To bi mogao biti i pravac rimskog puta Bunari-Stri-

br in j e- Kola-Reka vice.

228 Na lo.k. Ca·trrnja, ispod b nda, u blizini vrela Begovca i ima oko 15 mramorova uza sam drum, uz Stavana a na lok. Mramorje, oko 1,5 km sjevernije, kod Velje nalazi se uz lijevu stranu druma srednjovjekovna nekropola. U blizini j e i vrelo Salakovica, a nedale!ko aktiVJno gmblje (v. kartu 1 :5:0.0.00').

229 v. bilj. zm.

93

Kroz Rekavice silazi dolinom p otoka Šigov ca i Rekavice, u blagom padu kroz zaseoke (m ahale) Ma(ha)la,

i Mataru ga ; kod bivšeg hana Topola ulazi u staru cestu Gor. Šeher-Han Kola k oj om se spušta do lijeve obale Vrbasa230•

Srednjovj ekovne nekropole u Racunama i u Potoi?koj Mali (lok. Mramorje) da je ovaj pravac korišten i u srednjem vijeku. U prilog tome još izrazitije govori niz na Vrbasu Krupa = Grebengrad, koje su se oslanjale na ovu komunikaciju. An-

objekata nema, ali položaj oko vrela Begovac i Gradine (k. 502) u Racunama daje izvjesne indikacije o rimskom postanju ove ceste, koja je u lokalnoj upotrebi ostala do O tome najviše govori sama pro-metnica: njezina širina, profil i trasa, na kojoj nije bilo strmina, uspona i okuka kakvim obiluje cesta preko Sitnice i Kola. I na ovoj dio-nici put je poznat kao >>drum (ili kaldrma) Marije Terezije<<, a po predaji

od starina<<. Iz Gornjeg šehera jedino sigurno o daljem

toku ove rimske komunikacije. To je m i l j u k a z koji je pouzdan znak toka rimske ceste, a ujedno i posredni punkt za rekonstrukciju njezinog daljnjeg smjera. Dugo je stajao kao dovratnik u banju Direk-liju, na desnoj obali Vrbasa u Gornjem Šeheru, a sada se nalazi u Mu-zeju Bosanske krajine u Banjoj LucF32 • Ovaj miljokaz, posljednji prema Savi, nije bio poznat ranijim pa dosad nije iskorišten u hodološkim istraživanjima. Ovaj miljokaz otklanja sve sumnj e koje su postojale o smjeru ceste.

Trasu ceste kroz Rekavicu vrlo je teško fiksirati. Da li je na Vrbas iz-Ja,zila u Gar. šeheru .ili u Novoseliji, ·po;kazat istraŽli>vanj.a. O •tome ovisi i dužina traJse, a·!Ji razlika ne može biti od nave-denih divergencija.

2at L j. T h a ll o e z y, n. dj. i M. V e g o, Historijska karta srednjovjekov-ne bosanske držav e, Beograd .1967. i auito1ri, imaju ucrtan samo srednjo-vjekovni ;put ka1njonom Vrlba·sa, kuda nije mogao Ostaci mosta preko v ,rba-sa, .ko'je SJpominje C. Tr u h e [k a, Di.e KoniJg:sburg .Jajce, Sarajevo 1904, 75, n iJsu u 'Vezi .sa :putom ®oji je napr.ijed o,pisa<n. Od Gradine u Racuna:ma si.lazJi.o je

(!)ut .do Vrbasa, ,gdje se nalazila :!iranjevaoka •k!UJstodija i burg Greben (K1rupa). Tu je pod zašti:tocrn ovo1g grada 'bio 'i most na VJ:ibasu. -

je ·ono štto se o putu kanjonom govori u op:isu Bosne iz godine 1763. cf. G. B o d e n s t e i n, Povijest naselja u Posavini god. 1718. do 1379. GZM 1908, 100-101: >>Von dieser alten Vestung L B) ist ne ben den Ver1b a1s gegen Banyaluca nicht moglich zu pa•ssieren, indem eoLche.s die Ge-btir.ge n:icht zu lassen, sondern man 'muss sioh gegen Sonnenunter;g·m11g wen-den, wo .sich die ,Bach e U .g a ,r und V e rb a s oon'j,UJngiJren, un:d auf der Anhiihe T r e b o v o gegen lo Stunden lang bis zu einen gewissen Plaine so genanten D o b II" i Ill tS k o p o 1 j e fortgehen wo man sodann ,geg en auf der schiinsten Ebene in einer Distanz auf 8 Stunden weit mit einer Armee marchiren kann << . Ovaj dokumenat u stvari iz g. 1763, v. H. Kr e š e v-l j a k o v i H. K a p i d ž Vojno-.geografsJti opis Bosne .p<red dub ra t od 11713'5. godine, Sarajevo, 1967, 7. Takav put uz Vrbas ne o;pi.suje ni u .svom otpisu iz 1785 . .g.

'2'>2 A. B e j t Banja Luka pod turskom vladavinom N. st. I, 96, bilj. 31. ovu banju, kaže : »Direkli ja je sva u stijeni i još i danas S·luži svojoj s•vrsd; na1zvana je ,po 1kamenim d ir e e i m a :ili stupovima, što nekad stajahu .kao dovratnici na ulazu u ,kupalište, i od koj ih je jedan davno razlu pan i u zidan u zid t oga k u paLišta (!podvukao I. B.) , a dtrugi je nedavno pre1nesen u muzej«. Iz op:i.sa se vildi da .su u s•tvari bila d v a m i-lj o k a z a, od kojih je jedan razlupan i uzidan u samu banju, a drugi se sada rnalazi u muzeju.

94

Rimski put je iz Gornjeg Šehera nastavljao pravcem moderne ce-ste do Kastela u Banjoj Luci, gdje se na prostoru uz desnu obalu CrK-vine - po nalazima nalazila rimska naseobina.

O rimskoj aglomeraciji u Banjoj Luci malo se zna, iako je naselje moralo biti znatnije, a po imenu imalo je i odnosno logor (Castra). Vl. je iz blizine Kastela objavio neke nalaze, temelje zgrade, odlomak natpisa sa formulom D. M. i rimske niji nalaz je ara lOM et Genio loci, koju je objavio Patsch, postavljena od beneficijara Lucija Sicinija Makrina iz prve polovine II st. S obzirom da je dedikant aktivni konzularni beneficijar P(annonie) S(uperioris), Patsch je u Banju Luku smjestio stanicu ovih šarži« (CIL III 14221, upor. p. 2328) i da je rimska Banja Luka stajala pod upravom namjesnika Gornje Panonije234 • Ne u problem razgra-

Panonije i Dalmacije, koji nije riješen ni do danas, želio bih samo da je votivna ara jednog aktivnog beneficijara,

Jupiteru Najboljem i pouzdana indikacija da u ovo mjesto lociramo ili grad municipalnog ranga ili centar jedne autohtone civitas. Mišljenje o imena putne stanice Ad Fines, odnosno nje-govo iznio sam naprijed. Stoga ne vidim razloga da se ne pri-hvati Patschevo mišljenje, po kojem su Castra sa svojim teritorijem, bar od II st. dalje, pripadala Gornjoj PanonijF35 •

U na desnoj strani potoka Crkvine, je više puta rimska opeka, dok je 1912. g. iza >>Crne mnogo rimskih novaca. I u neposrednoj blizini Ferhadije je rimskog nov-ca i ostataka U novije doba su na aerosnimcima ostaci rimske zgrade uz desnu obalu Crkvine237 •

Izgleda da je upravo na areal naseobine u Banjoj Luci na-sjela Ferhad-pašina aglomeracija, u kojoj je u vremenu od 1576. do 1587. Ferhad-paša izgradio dvije stotine i šesnaest objekata sa Ferhadijom u centru. Za sultana Mehmeda III (1595-1603) bili su završeni i obimni ra-dovi na izgradnji Kastela238 • Tolika intenzivna djelatnost (ako i ne uz-memo u obzir onu u srednjem vijeku), morala je zatrti davno po-rušene ostatke rimskog naselja.

Rimskih tragova ima i oko termalnog vrela u Gor. Šeheru, u bli-zini Banje Luke. Tu je oko 1875. g. oko 600 rimskih bakrenih novaca stipem iacere)239 Po nekim nalazima može se da je u doba Rimljana, ali i prije njih, u Gor. Šeheru postojalo vojno uporište koje je štitilo prilaz u vrbaško-posavsku I neki ele-

V l. S k a r Banja Luka i njena okolina u davnini, Otadžbina, Ba-nja Luka. 192,4, •br. 3:2 i 3:3. je sma:tra.o da je uz Kastel ležalo naselje (canabae) sa Jupi:trovim hrramom i da .se to naselje zvalo Castra.

'234 C. P a t s, e h, Epigrafski iz godi:ne 1,895, GZIM, 18'95, 574-577. 1005 Suprotno miš:ljenje iznosi P a š a l N. st. ni, 70 i Na·selja, 24 i 28.

U spor. A. M o e s Y, Pann. 584. Za Ad fines: v . bilj. 9. i tekst na str. 44. '236 Neki Crkvinu nazivaju Crkvena. O nalazima u Banjoj Luci:

V. J e l o v a e, Banja Luka u prošlosti, 1960, 7-12. E. P a š a l N. st. III. 70 i Nasellja, 2:4. M. D ž a j a, Banja Luka, u putolpi,sima i ,zapisima, t9'6•2, 6 i 131. Džaja donosi na s·k. 13'1 odlomak i:z Rennerova pUJt!]pisa.

·zs1 PodataJk z,avoda u Banjoj Duci. 008 A. B e j t n. dj. i d . H. Kr e š e v lj a k o v N. st. I, 26. 2"9 C. P a ,t s e h n. dj., 577 i Drei bosn.ische Kultsta:tten, 143-·144. To upu-

6uje da je oko te.rmalnih izvora u Gornjem Šeheru i u rimsko doba bilo neko na,selje.

24o v. J e l o v a e, n. dj ., 12.

95

menti medievalne i turske topografije Banje Luke plediraju --ovu pretpostavku1241 •

Od Krupe na Vrbasu, gdje smo locirali Aemate (Lamatis), do Banje Luke modernom cestom ima 25 km, dok udaljenost po Tabuli Lamatis---Castra iznosi XII m. p. - 18 km. Ako se odbiju brojni zavoji koje mo-derna cesta u kanjonu Vrbasa, onda bi se mansio Castra mogla ubi-cirati u Gor. Šeher, jer je distanca Tabule prekratka da je lociramo u Banjoj Luci kod Kastela. Ta bi lokacija bila opravdana i iz razloga:. tu su se putnici poslije napornog puta mogli osvježiti u termal-nim (sumpornim) izvorima i pripremiti za putovanje padinama koje je bilo u usponu sve do stanice Aemate (Krupa).

Ako i postoje m anje divergencije u razdaljinama Tabule i stvar-nim distancama, one su vjerojatno r ezultat sticaja raznih okolnosti: po-daci itinerara nisu uvijek precizni, a ponekad su i i zavoji r imske ceste sigurno su bili blaži od onih na konjskim stazama u koje se s v re-menom pretvorila rimska cesta, a ni n ije u vijek u stanju (na-

·na ispresijecanom i erozivnom terenu, kakav je onaj kroz Reka-vice) da odredi pravu liniju ceste. U konkretnom razdaljine n e divergiraju više od 3 km'242•

I dionica Itin. Ant. vodila je istim pravcem. Cesta je kroz Banju Luku morala voditi glavnom ulicom, uz koju se Banja Luka s v reme-nom form irala kao \lSDu tno n aselje. Sve dn Laktaša je prolazila prirod-m m putem, dolinom, Potkozarja i Vrbasa, kroz dana-šnja naselja Budžak, Trn i Klašnice. Ostaci su joj ili zatrpani ili preslo-jeni kasnijim cestogradnjama. Jedino se jedan manji odsjek rimske ce-ste vidi u Trnu, gdje treba locirati putnu stan icu Ad Ladios (Itin. Anton.), u je složna

U Trnu i okolini su poznati brojni ostaci an tike: tragovi rimske ceste i n aseobine u Trnu, uz sadašnju cestu s obje strane oda-Ide i jedan natpis, koji je navodno prenesen u Zagreb1245 • Na de-snoj obali Vrbasa na Gradini u Šušnjarima se da su Rimljani imali

kao i na Gradini u Kod stanice u centru n ekog m anjeg naselja otkrivena je rimska ciglana (fi-

rm A . B e j t i n . dj ., 92. MZ To su on e tri milj e koje nedostaju Leusabe i Lamatis. 24'3 V. Tabelarni pregled. 2W Vl. Ztu!Pa Zemljanik, GZiM, 1937, 37-38. V. Radimsk y,

G:UM 1800, 22.1 = WM li, ·62. E. P a s a :l N. st. lLI, 64 i Naselja, 25. Uspor . O. B l a u, Reisen, 130. V'l. na d t iranom mjestu navodi po-da tke : >> Na drumu Banja Luka - Bos. Gradiška, koji je gradila turska uprava ne mno,go prije aust:ri'jrske oku:padje, nova drumska trasa je na nekim m jest i-ma ostavila trasu starog druma. To je bilo npr. i na komadu druma od želj ez-

s•tanice do iza potoka S>ukovke. Novi drum je olkrenuo malo u d esn o, ikroz selo Trn. Komad ostavljenog starog puta .bio je tada, a ostao je i poslije, granica sela Trna s jedne st rane i sela Bukovice, J abla-na i s druge strane. Na trnskoj strani, kraj starog druma našao sam temelj e jedine solidno rimske zgrade, a .nešto da:lje odaitle, 1:Jli;zu nov og druma, koj:i je ovdje .išao s tar om trasom, ostatke drU!ge rilmske zg·rade. Kraj ovih zg.r ada je .svakak.o išao .rimski drum Serviltium - Salona, .koji je mogao i tada biti granica se1ima«.

E. n. mj. 246 V l. S k ar OtadžJbina, br. 31.

J eldno rim Siko b tlo je i n a Gr adirni u V. P a š -k v a l i n, Nalaz sa gradine kod Banjaluke, GZM, 1957, 259-261.

96

!1lina). U je našao substrukcije jedne rimske zgrade i nekoliko rimskih grobnica, a u Barlovcima ostatke još jedrie ciglane248. Iz Šargovca rimski sarkofag249• Trna i Laktaša, kako vidjeti, su i tragovi rimske ceste, koja je ovim plod-nim i pitomim krajem prolazila kroz gusto naseljeno

Putnu stanicu Ad Ladios valja lokalizirati u Trnu, što odgovara podacima Itin. Ant.: Aemate XIX Ad Ladios = oko 29 km259 Ipak bi loka-ciju etapne stanice trebalo pomaknuti u zapadni dio Trna, bliže križanj1,1.

pruge i ceste, a za to ima i arheološkog opravdanja251.

8. Dionica Castra XIII Ad Fines (Tab. Peut.)

Razdaljina od XIII m. p. = preko 19 km odgovara udaljenosti od Banje Luke do Laktaša (Ilidža), po cesti koju je izgradila turska upra-va252. U odnosu na lokaciju putne stanice u Gor. Šeheru distanca diver-gira za nešto manje od 3 km. S obzirom na nepreciznost rimskih mjera i

zavoje današnje ceste, ubikacija bi ipak odgovarala podacima Ta-bule i stvarnim odnosima na terenu.

Ad Fines Tabule (Ravenatov Fi n e s) treba dakle ubicirati u banju Laktaše, u blizini termalnog izvora, s tim što je rimska cesta vo-dila nešto linijom i bliže brežuljcima Potkozarja2ii3.

Kao što smo istakli, obje varijante rimske ceste nastavljale su od Leusabe prema sjeveru istom trasom254.

je istakao da se tragovi rimske ceste na plavljenom i kultiviranom terenu polja mogu pratiti samo Ta-kav jedan odsjek sino vidjeli u Trnu256. Tragovi kaldrme, široke 3 m, u stvari ceste (via strata) su još Jakupovaca i Laktaša te pored Bereka, sjeverno od Laktaša257• U sva tri ti os-taci idu kao kontinuirana linija zapadno od moderne ceste, bliže padi-nama Kozare, po terenu258. Generalni pravac vodi prema Savi u

Bosanske Gradiške.

248 V I. S k a r i i b idem, br 32. '249 V. N i k Rimski sarkofag iz š argovca kraj Banjaluke, GZM,

1961, 329- 330. 2.511 Mjer eno po karti od Krupe do Gor. Šehera 1•8 km, a od Gor. Šehera

do 'Drna /PO Di·stanz-Nachwei.su (Route 8, p. 20) aUJstrij-skom cestom 11, 79 km, ukujpno 29, 79 km. Rimska na odsjeku šeher - Trn ,s·vakako je

2<>1 V. Radimsky, GZM 1892, 2\2,1-,2/22,. Vl. 1n. mj.- Man-sio je mogla biti na mjestu nekadanje džamije i dvaju turbeta, u zapadnom dijelu Trna.

25'2 Mjereno po Distanz-Nachwe1su (Route 8, p. 1:9 Q 20). 253 Riml'.ka cesta Trna i Laktaša btla je nešto tako da je

mansio Ad Fines bila u stvari udaljena od stanice Ad Ladios manje od 6 milja. To da je od T·rma do Castra preostalo nešto vi'še od 7 milja, a to je po Distanz-NachweLsu udaljenost od Trna do Gornjeg šehera, gdje smo lOikalizi-rali Cas:tra.

,254 E. P a š a l AJ III, 64. B. G a br V AHD, 1953, 103 i d. 255 N. st. III, 63. 256 v. bilj. 244. 257 Ibidem, 64-65. 258 Drum Banja Luka - Bos. Gradiška je i nasut istom 1865. g.

Iza 1878, Austrija je na ovom putu vr šila popraVike, ali mu trasa nije bi.tno izmijenjena. Rimska cesta ostala je nešto za,pa:dnije od novog puta.

7 97

Na Ballifovoj karti ova je dionica kao sigurna, ali neispi-tana, a vodi u pravcu Bos. Gradiškeil59 • Na jednoj austrijskoj karti iz 1718. godine je jedan put koji se stalno drži pribrežja uz lijevu obalu Vrbasa, a mogao bi odgovarati upravo trasi rimske ceste260•

je stanicu Ad Fines ubicirao u Mahovljane, 4 km sjevernije od Laktaša. Takvu lokaciju podupro je nalazima u oko Bereka. Uz to je smatrao da su u Mahovljanima bili najpo-voljniji uvjeti za granicu provincija Dalmacije i Panonije. Me-tim, takva lokacija, kako smo vidjeli, ne podudara se sa podacima Ta-bule261. I dosad je u nauci prevladavala mišljenje da stanicu Ad Fines treba locirati u Laktaše (v. Tab. pregled).

Laktaši su i danas poznato banjsko mjesto na putu iz Banje Luke u Bos. Gradišku. Uz termalno vrelo su se nalazili rimski novci. Na Brdašcu iznad vrela je 1863. g. statua, koja navodno prikazuje nekog rimskog cara262. Na parceli »Zidine« u blizini rimske ce-ste otkopane su i ruševine rimske zgrade sa hipokaustom2t13. Na Gra-dini u susjednim Gor. Bakincima nalaze se ostaci rimske utvrde, sa zidovima do 4 m visine. Kamenom iz ovog objekta je navodno i turski Berbir (Bos. Gradiška). Nejasno je kakva je uloga bila, namije-njena ovom rimskom u Bakincima, ako ne nadzor nad širim

Na polju dosta topografskih podataka prikupio je E. Pa-koji smatra da je ovaj kraj bio ekonomski i da su se tu uz

cestu nalazili brojni fundi sa vilama (villae rusticae), koje su sa magi-stralom bile povezane vicinalnim putovima (viae diverticulae)264• U poljo-privrednom pogledu to je i danas napredan kraj.

kada su u pitanju arheološki ostaci, mora vo-diti da je Vrbas u prošlosti mijenjao korito, se od bregova Kozare prema istoku. Stoga je u polju teren šljunkovit, sa svega 30-40 cm humusa. Arheološki nalazi (ruševine zgrada i ma-terijal) nalaze se uglavnom uz bregove. Obronaka Kozare - vidjeli smo - držala se i rimska cesta.

9. !Dionica Ad Ladios XXIV 8ervitii (!tin. Ant.) Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.)

Razdaljina od Trna (Ad Ladios) do Bos. Gradiške (Ravenatov Ser-bitium) modernom cestom iznosi oko 37 km, dok Itin. Ant. ima oko 33 km. Ako se uzme u obzir nešto pravilniji tok rimske ceste, distance ne di-vergiraju mnogo.

Itin. Ant. (kao i Tab. Peut.) ne daje udaljenost do samog naselja, koje je moralo ležati na Savi, jer je u njemu bilo zapovjedništvo flotilje265, nego do mjesta na kojem je komunikacija Salona-Servitium izlazila na longitudinalnu cestu Siscia - Ad Praetorium XXX Servitia

259 &trasse1n, kavta. 000 G. Bodenstein, n. dj., GZJM, 1907, ka-rta. 261 N. 'St. liJI, 65. 2'00 O. B [ a u, 'Reisen, IJ.Qj9. 263 J. K e H n er, G2lM, 11890, 55 ,i d. = WIM I, ,1893, 12154 i d.

E. P ,a; š a 1 N. 'st. tU[, 6C3-73; Naselja, ,25--,26 i AJ ID:DI, 6:3---16'4. 005 Praefectus classis I Pannonicae Servitii, u Not dign. oce XXXII,

55, ed. S e e e k, p. 912.

98

XXIII Urbate XXXIII Marsonie, i dalje za Sirmium, koja je do pobliže mjesta stanica Urbate XXXIII Marsonie išla des-

nom obalom Save266 • K. Miller njezinu trasu pravilno vodi nešto dalje od Save, ali griješi kada prijelaz preko Save stavlja i previše od

Vrbasa uz Savu (Urpanus, Plin. n. h., III, 25, 148), gdje Kiepert lo-cira Urbate 267 • Kiepertovo mišljenje prihvatili su Mommsen (CIL III p. 432) i Tomaschek268• Mommsen je uz to upozorio i na Justinijanovu no-velu: »Secunda pars Pannoniae quae cum Urbatensi est civitate« pa je u skladu sa toponimom Urbate i hidronimom Urpanus i Civitas Urba-tensis locirao na Savu, kod Vrbasa (CIL III p. 422).

Distanca Tabule Servitium XXIII Urbate (Itin. Ant, 268 ima 24 milje) dozvoljava da se posljednja (civitas Urbatensis, Justin. nov. ll) lokalizira u današnji Srbac. po crtežu Tabule, prijelaz preko Save mogao je biti negdje u blizini Urbate, jer je upravo kod Srpca i Davora, na lijevoj obali Save, teren vrlo pogodan, ako ne mostom a ono prijevozom.

Problem posavske ceste

Cesta Salona-Servitium bi dakle izlazila na posavsku komunika-CIJU negdje ispred Servitiuma, jer teren nije dozvoljavao da cesta ide uza samu Savu269• Po Patschu je ulazna posavske ceste u Bosnu bila kod Dubice, a izlazna kod ali joj trasa kroz Bosnu još nije Ova umjetno cesta je (po Premersteinu) u klaudijevsko-flavijevsko vrijeme, a po Patschu 47/48 godine270 • Ostatke jedne ceste kraj Donje Doline, u obliku širokog nasipa u terenu je Truhelka, ali joj pravac ide na Lamince i Laktaše, da-kle okomito na Savu271 • Možda je upravo ovo agger Dolabeline ceste (?)

Kod Ballifa je cesta ucrtana kao nesigurna (>>unsichere<<), prijelaz preko Save suviše a morao je biti bliže stanici Urbate, u skladu sa prikazom Tabule, ali, to i ne mora biti tako, jer je Tabula ov-dje nepouzdana u crtežu.

ove ceste nema ni u tekstu ni na karti, iako je jasno pri-kazana na Ni prijelaz preko Save vjerojatno nije bio u Bos. Gradiški, kako smatra jer je teren uz lijevu obalu Save po svoj prilici bio podvodan. ne bi bilo potrebe da cesta ide desnom obalom Save, pa se opet Urbate i Marsonije na lijevu obalu rijeke

'2'66 K. M i ller, rR, ISl. L15 i 116 li Strecke 73, šp. 459-46;2., •S'l. 1,36. A . M o e s y, Pannonia, 662.

'267 CIL ilrii, 2, T. III. '268 Topographie, 51 - I. K. M i ller, n . dj. šp. 461 Urbate locira u Sr-

b ac. 269 To je i danas 1plav:no, a tako je ibilo i 'U 1prošlo:sti. To je vje-

rojatno i razlog što se u rimsko doba naselje na Gradini u Donjoj Dolini, jedno od prethistorijskih na:selja u širilffi o'kvirima, Ikoje je ska!dalo od poplava (Z. M ar GZM, 1964, passim), nije razvilo u centar. Hid-

·situaciju doibro il;u;st<nirra dtilrana aust:rij;ska kar:ta iz ·1718. g. GZM, 1907, 198.

21o GiZM, 395, 406 i 4019. '271 sojenica u koritu kod Donje Doline, GZM, 1901, 229. 272 Strassen, karta = H. K i e p e r t, CIL III, 2, T. III. Cf. I. B o j a n o v-

s k i, Novi Elagabalov miljokaz iz Bos. Posavine, VAMZ, VI-VII, 1972, 163-176. N. st. IlLI, 711 Naselja, karta; AJ, riJLI, 1ka11ta.

99

(Tab. Peut.). Uostalom, Tabula na ovom dijelu nije pouzd<!na jer daje dva prijelaza preko Save274 •

Na odsjeku Siscija - Ad Praetorium cesta je dokazana sa pet miljokaza iz i iz okolice Dubice, a objavio ih je Brunšmid 1896 g., odnosno 1906, pet godina poslije Ballifova djela275• Otuda i dolazi Balli-fova opreznost. U Bos Dubici je otkrivena i rimska naseo-bina276. Cesta je vodila pravcem: Sisak-Sunja? - Meminska-Utolica-

i dalje! Ovdje objavljujem i novi miljokaz 1946. nedaleko od sela

Jablanice od planine Prosare277, koji je siguran dokaz da je cesta od Dubice išla bosanskom Posavinom, i to prodolinom Ko-zare i Prosare. Ovaj miljokaz, koji je ležao na jednoj njivi (vjerojatno in situ), otklanja sve sumnje koje su imali Sergejevski i Pašalic278• Ova ko-munikacija nije dolazila iz rudarskog na Sani, kako je smatrao

nego iz Siscije, rimske kolonije na Kupe u Savu279•

Da se uistinu radi o itinerarskoj cesti (danas bismo rekli cesti I reda), dokaz su upravo miljokazi kojima je bila obilježena. Napominjem da su na toj trasi osim Dubice ležali i Podgradci, u kojima su eviden-tirani rimski nalazi i jedan nadgrobni natpis280•

Natpis miljokaza iz Jablanice glasi:

[Imp(erator) Caes(ar), divi Anto]ni[ni] Mag(ni) f ,il(ius), l [divi Sever]i Pii nepo( s), l [M. Aur(elius) A]n[to]nin(us) p(ius) f(elix) l [Aug(ustus), p(onti-fex) m(aximus), tr(ibunicia) pot(estate)] III, [co(n)s(ul) II, p(ater)] p(atriae).

Identifikaciju vladara elementi Mag(ni) fil(ius) u prvom i Sever]i nepo(s) u drugom, t<> atributi pius felix u retku. Nave-deni elementi i analogije dozvoljavaju da se u retku restituira eradirano carevo ime M . Aurelius Antoninus p. f., koji je poznatiji kao Elagabal (218- 222), jedan od vladara Severove dinastije i Julije Domne, supruge Septimija Severa. Njega je na carsko prijestolje dovela vojska, svrgavši Makrina. Elagabalov konzulat pada u 220. g., a trib. pot. III u 219. g., kada je po drugi put bio i konzul. Miljokaz je postav-ljen one iste godine u koju pada i carevo putovanje kroz Panoniju (Dio Cass. 80, 3, 2)28 1•

* što se dionice Ad Ladios XXIV Servitii (Itin. Ant.), odnosno

Ad Fines XVI Servitia (Tab. Peut.) , cesta je u svom generalnom pravcu išla prema Bos. Gradišci nešto zapadnije od današnje. Posljednji tragovi

274 E . N.st.HI,618;Nase1ja 27.Cf. I.Bojano'vski, rn.dj. m J. Br u n š m i d , Rimska cesta iz Dubice u Sisak VHAD, 1898, 195-

199 = CIL III, 15201-15203 i VHAD, 1906/7, 287-290 i 603. 276 J. P a v e l VHAID, ,189'2, 58 i 11895, 208. 277 I. B o j a n o v s k i, VAMZ, dt. u bilj . :217'2. M i·l jo'kaz ·se sada nalazi

u M1uzeju Bosanske 1lvrajine u B anjoj Luci, pa 'ga objavljujem dozvo1om ruprrave Muzeja.

278 D . S er .g e j e v s k i, Ad Basante, GZiM, 1•95·8, 261-265. E. P a š a l i<\ Nase:lja, 15 i 2'7.

N. st . HI, 6>9 i iNase1ja, 27. 2<1o E. P a š a l N . st. IIII, 69 i N aselja, .2.7. - K. P a t s e h, \Zur Ge-

schichte van Sirmi:um, ,stll"ena Bulic.ia.na, 1924, p . . = D. S er g e j e v-s .k i, Spom. 88, [938, 101.

281 Dime.nzi.je miaj.oka.za : dko 1,20, a :p romjer 0,32 m. Miljokaz je prevezen u muzej 1946. g. a li je u muzeju prebijen u dva dijela. Natpis nije str a-dao. je od mekog kamena, pravilno klesan, špicovan. Dimenzije natpi-sa 1u kvadratnom okviru 0,516 x 0,512 x 0,32 m. Cf. moj xad, cit. u ,bilj. 272.

100

Slika 9. Elagabalov miljokaz iz sela Jablanice pod Kozarom (Foto Ranko

101

JOJ se primJeCUJU u Mahovljanima, 4 km sjevernije od Laktaša. Nepuno pola sata od Laktaša prema sjeveru stajala je druga, a 3 km sjevernije i rimska zgrada"...s2 • U Mahovljanima, koji su i u. ranom srednjem vijeku bili centar i gdje je nedavno otkrivena velika nekropola bjelobrdske kulturne grupe28\ nalaze se i znatni ostaci antike. Tu se na njivi Derbaba uz izoravaju iz kaldrme rimske ce-ste, na udaljenosti oko 50-60 m zapadno od moderne ceste. Na istoj njivi se izorava i rimska opeka. I sa strane današnje ceste, uz

se nalazi rimska opeka i crijep. N ajzanimlji-viji arheološki objekat u Mahovljanima je tzv. B er e k, kod Luke

zapravo zemljani _»hring«, koji se sastoji od dva kružna prstena i tumula u sredini284• ·se smi,itra da je Berek ranoslavensko na-selje, ali da se tu uz kamen, i fragmenti rimske opeke, a u ·neposrednoj blizih! {ostaci 'rimske oficine (officina fer-mria)285, bi na ranije postanje ovog objekta. Posebno bih skre-nuo pažnju na objekat,' gotovo nepoznat, zvan Gradina ili Je-rinin grad, u selu Berek, sjever:ho od, -Mahovljaria'286• Oba ova objekta leže uz samu trasu rimske ceste i vjeroj.atno su povezani s njom, što ne prejudicira vrijeme njihovog •

Razdaljina modernom cestqm od Laktaša do Bos. Gradiške iznosi 29 km, dok Tabula daje svega 24 km. je odnos i za dionicu !tin. Ant. Trn-Bos. Gradiška. Razlike u distancama objašnjavaju se pravilni-jom trasom rimske ceste. Osim toga, kako smo vidjeli, milijaciju, po svoj prilici, treba do sastavaka sa cestom Siscia-:-Sirmium.

Položa:j Serviciuma bi se mogao kontrolirati i distanci na cesti Siscia-Sirmium: 23 milje prema isfoku je Urbate, a 30 milja na zapadu Ad Praetorium. je u tome što trasa ove ceste nije utvr-

Zbog teren a trasa je, prema istoku, morala zaobilaziti linijom koja je bila nešto udaljena od Time bi se mogla objasniti srazmjerno velika udaljenost do Srpca (Urbate) od 29 milja dok se Ad Praetorium: morao nalaziti nešto zapadnije od Dubice'289•

U samoj Bos. Gradiški, na arealu turske utvrde Berbir, nalazila se u rimsko doba naseobina koju svakako treba identificirati sa putnom stanicom S ervitium. U prilog tome izvori (Servitium Tab.

2812 J. K e l l: n. er, WM I , 261. eS'l Re.zu.I,tati .još 1nisu objavljeni. lok. Luke i Kužno g'rob-

lje 'V[".šio ;je Zema:ljski muzej u Sa,rajevu u 'saradnji sa !Muzejom Bosan·]ske kra-jine iz Banje Luke. Uz ranoslavensku nekropolu. veže se groblje iz kasnog srednjeg vijeka 1sa dak ISU u mepO!Si'ednoj !blizini. •i IPTethisto-rijs.ki g.robO'vi (1K,ZP). ·

Dimenzije o'l)jek:ta izno!Se m . Sirina uniJitrašnj-eg nasLpa je oko 10, a vanj,s.kog alko 10 m. Vi,sina IUnutannjeg . .oko l m. a vanj-skog 2-2,5 m. Ulaz u objekat je sa zapadne strane. objek t u Carakovu (Prijedor), v. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4, uz r imsku cestu.

2 85 E. P a š a l N. st. III, 65 i Naselja, 25. - govori i o drugim nalaztma u Mahovlja:nima.

1286 Gradina leži na njivama zv. Rit, a ima oblik k:!1už,no,g !UZJvišenja (:lQruŽ-nog 111asipa). UnutaT kr.u>ž111o.g nasipa je 'IDružno u:zvi>šenje. Promjer rybjekta je oko WO rm, a unutrašnjeg 1uzvišenja do 210 m. Visina naJsipa je oko .2 m. Ulaz se 111alazi n a istoku.

12s1 E. J? a š a 'l N . st. >]I'!, 6'5- ,67 i Naselja, 26. V. kartu ,iz '1718. ,g., GZM, 1907, str. '198.

289 Po K. M i ll e r u , IR, 461 gdje su navedeni miljokazi (CIL III 15201 do 15203). U spor. J. Br u n š m i d, n. dj. i A. M o e s y , Panno-1!1ia, 66·2.

102

Peut., Itin. Ant. i Not. dign. oce. XXXII 55 = Serbitium, Geogr. Rav. IV, 217, 15) i nalazr200 (v. Kartu I).

K o m p ar a t i v n a tabela trase Antoninova Itinerara (268-269) izgledala bi ovako:

SALON AS XXI m. p.

AEQUO XVII m. p.

PELVA XVIII m. p.

SALVIAE XXIV m. p.

SARNADE XVIII m. p.

LEUSABA XIII m. p.

AEMATE XIX m. p .

AD LADIOS XXIV m. p.

SERVITII

SOLIN oko 31 km

(kraj Sinja) o. 26 km

LišTANI (Liv. p.) o. 27 km

(Glam. p.) o. 35,5 km

PECKA (vrelo Sane) o. 17 km

(ili Jovana) o. 20 km

KRUPA na Vrbasu o. 19 km

TRN o. 33 km

BOS. GRADIŠKA

B. OGRANAK TABULAE PEUTINGERIANAE

l. O pravcu ceste I ogranak Tabule u unutrašnjost delmatske zemlje je prelazio pre-

ko Prologa:29\ Oba ogranka su išla istom trasom do bifurkacije kod Pro-loga na Livanjskom polju.

Na Tabuli je cesta obilježena putnim postajama: Aequo VIII In Alperio XIV Bariduo-Ionnaria XIII Saritte (Sarute) VII Indenea V Ba-loie XII Leusaba, svega 59 milja od Ekvuma do Leusabe. se po ime-nima stanica vidi da se na Tabuli tradirana prometnica razlikuje od one na Itin. Ant.

U generalnom pravcu cesta je mogla linijom: (Ekvum) - Prolog- Livno- Šujica-Kupreško polje-Janj-Šipovo-J ezero na P li-

(Leusaba), a u svom daljnjem toku prema sjeveru - kako smo vidjeli - je sa trasom Itin. Ant. Da je ovaj ogranak (Tab. Peut.) išao preko Uništa - kako neki smatraju - dužina bi mu iznosila dvostruko, okruglo 175 km, dok po Tabuli iznosi svega 59 milja ( = 87 Ako tome dodamo i ispušten u milijaciju sta-

1290 nalazi .koje je na 'Berib hm otikopao E. P a š a 'l N . •s:t. III, 67--:68 i N aselj a, 27, ,govor e .o •tome dovoljno <UlJjedlji!vo. Sa Beribi!ra i vi.še rimskog n ovca, S e r g e j e v s k i, GZM 1932, 25, Cf. C. P a t s e h, WM VI , 242.

1291 U spor. E. P a š a l AJ III, 64. O tome kako su se pojedini odnosiQi prr:ema -ovome problemu, v . Tab. pregled.

<2\12 Ciit];uk 32, km Vrlika 34,43 ·km Grkovci {via Unište) 3,018 km Peulje Gornje 1.1 km Velirko :15,60 !km Rore 19,·50 'klm rMedena Selilšt a (na Gla-

p olju) 32,29 km Pecka 14,40 km štrbina 8,38 km Rogolji 5 km Mrko-(i'li voda Jo•vana). 'Distance su da;te rpo sta!t'im

putevim a, [l. 71, 17H 186, :l8H, 190, osim - V•rlika (po k aT'ti) . - P reko Uirrršta, kraj .s.rednjov jekoVlilog gTada Gl avaša (Lalba), p rolazio j e sl!'ednj.ovtie-kovni put kojim su za raJta provaljivale u Da•lmacij1u, v. S. Gu111 i· a a, Topograf-sika pi!tanj a , 26 i K. Pa tis ch, GZM, 1800, 7rl.

103

nica Bariduum i Ionnaria od najviše 30 milja (45 km)1293, ostaje razlika od 43 km. Na pravcu preko Uništa nisu osim toga sigurni tragovi rimske magistralne ceste/!94•

Na navedenom pravcu koji vodi preko Livna, Kupreškog polja i doline Plive su se, sigurni tragovi rimske komunikaci-je i nekih naseobina uz nju. Ovaj pravac vodi preko munici-palnog centra u Šipovu i poznatih rudarskih centara u Majdanu i Mrko-

U isto vrijeme to je i prirodan pravac, bez uspona i za-obilaženja. Sa prometnog gledišta ima prednost pred onima koji vode preko Velikih kupreških vrata (1384 m) i prijevoja (1320 m) na Staretini, jer Panoniju sa Salonom povezuje i najpovoljnijim smjerom295 •

Prethodno je ipak potrebno ocijeniti kako se ovaj pravac uklapa u distance Tabule:

(Aequum) oko 12 km Vaganj (In Alperio?) Vaganj oko 21 km Livno (Bariduum?) Livno oko 19 km Šujica Šujica 13 km Ušivac na Kupreškom polju) Ušivac 14 km Stubo-vrelo (Novo Selo na Kupreškom polju -

Ionnaria?). Stubo-vrelo 11,60 km Vagan na Janju Vagan 14,59 km (Indenea?) na Janju

7,5 km Staro Šipovo (Baloie?) Staro Šipovo oko 10 km Jezero na Plivi Jezero oko 9 km (Leusaba?). Zbirna distanca navedenim smjerom iznosi 131,69 km, te odgovara

distanci Tabule od 87 km, za 30 milja (45 km) , ukupno 132 km. Time se ujedno objašnjava i izravnava razlika od 28 milja Itin. Ant. (154 m . p .) i Tab Peut. (126 m. p.)1296 •

Upada u da najduža dionica na Tabuli Ad Fines-Servitio iz-nosi svega 16 milja, dok su sve ostale Po našem jedino bi dionica Bariduum-Ionnaria imala oko 30 milja, a ta se udaljenost nije mogla u jedan dan putovanja:297• Otkuda ta razlika?

Možda se objašnjenje može tražiti u što je cesta prolazila krajem koji je u antici, kao i danas, bio pust i šumovit. naseobi-ne nalazimo samo uz trasu, vjerojatno na mjestima putnih stanica, u Bog-

kod vrela Ušivca, kod Stubo vrela, u Vaganu (Janj) i razlog tome može biti i u korupteli same Tabule,

na kojoj je i stanica Jonarija ucrtana naknadno. Po svoj prilici na crtežu

T aib . Peut. m. [).) i Iti:n. Ant . CHi14 m. p.) je 28 milja. je T o m a s e h e k , Topographie, 517, predlagao da se stanica Bu-

.i Jonarija umetne 30 milja. 1294 Ova1j 1smjetr ·mogao ;j)i .se 'možda, ;preliminarno u zeti u obzi·r k ao ptravac

Dolab eline koja je najduža , do Ad Fines. - Pravac Unište -Grkovci - Halapic na polju ne dolazi u obzir, jer bi na njemu m orale ležat i putne stanice Salviae i Sarnade (!tin. Ant.) .

1295 Otuda je t ežnja da rse ova .komunilkac'ij a obnovi ru današnj im u s1ovima. je p r oje.ffitiram /PUt S imele Sola je S tpovo - Kupres .pr eko ITanja, koj-i b i

s kratio ipilllt od B <JJnje Lurke d o Splita 'Za n ek ih 40 km. 2116 Dista nca od Stubo-vrela (Kupreško polje) do Livna: Stubo 14 km Uši-

va c 13 k m Sujica 19 km Livno, svega 46 km (oko 30 milj a). Ako, dak le, Tabulu dopunimo sa XX X m . p , n jezina b i dužina iznosila 156 m ilj a, Antoninova itine-r ara 154 milj e, a Dolabeline ceste ad fin es Il!yrici 167 milj a.

201 U s,tvatri j e to zbirn a udaljeno.st t r i n ormalne >Sta n ice Tab ulP.

104

nije bilo dovoljno mjesta da se unesu još i dvije postaje u Šujici i kod Ušivca.

Da smo ipak na pravom putu, pokazuje sama Tabula, jer na crtežu Tabule cesta prelazi preko visokog i dugog planinskog lanca, a taj mogu biti samo Dinaridi. U istom smislu je indikativna i toponimija In AlpeTio, koja je srodna oronimu Alpe, vjerojatno sa »Na planini« (In alperio?), što odgovara i distanci od 8 milja od Ekvuma do Vagnja na Dinari, odakle je cesta mogla silaziti samo na Livanjska polje kao i ogranak Itin S time je u skladu i podatak Tabule Aequo VIII In AlpeTio,

nastaju kada se pokušaju odrediti na terenu pojedine stanice ovog ogranka, posebno Jonarije, jer ne znamo udaljenost od Bariduuma do spomenute stanice. Stoga, da bi se konjektura ispuštene milijacije odredila što i što lakše, potrebno je da topografiju ovog ogranka odredimo obratnim smjerom, tj. od poznatog prema ne-poznatom, od (Leusaba) do Ekvuma: Leusaba XII Baloie V Indenea VII SaTitte XIII

Prema tome kao jedini pravac ostaje onaj od pre-ko Šipova i Kupreškog polja u Livno i (Aequum) (v. Kartu I).

2. Dionica Leusaba XII Baloie a) Tmsa ceste MRKONJIC-GRAD-JEZERO, modernom cestom 14 km, a rim-

skom trasom preko Previla i Majdana oko 10 km. Rimska naseobina u nalazila se u predjelu Polje,

oko vrela pod Grabežom, i uz Rijeku (Rika). Ovdje je više puta bilo n alaza, substrukcija zgrada, materi-jala i troske, ali ti nalazi nisu uvijek registrirani. Jedino je prilikom gra-dnje ceste preko (1948) evidentirao rimske ostatke (ke-ramika, ostaci razorenih zidova, opeka i troska)13frfr. Stanovništvu rimskog naselja u Polju, a vjerojatno i u drugim mjestima oko rudarsko-metalurgijska djelatnost je- izgleda predstavljala jedno od os-

sam distanci Itin. Ant. i milijacija miljokaza u Pro-log·u (XXXIV m. p .) i na Sta.retini (Ll m. tP) ukazao da je ogram.ak 'Itin. Ant. vodio :preko Lištana (Pelva) na a odatle 1preko Catrnje 013,20 m) u

(Salviae) na polju. U Lištanima se odvajala jedna cesta i povezilvala naseilja koja su leržala lUiZ jugozapadni IJ.'Uib Livanjskog polja. Da je ogranak Talbule i:šao preko !Polja, morala bi ;se ponavJjati imena sta-nica poznatih sa Itin. Ant. (Pelva i Salviae). Postoji samo jedna solucija na tom pravcu:

In alperio XIV Bariduo = Gubin? 21 km Bariduo- Ionnaria = Grkovci? 10 km Ionnaria XIII Saritte = Rore? 26 km Sarite VII Indenea = Vagan 15 km Indenea V Baloia = ? ? Baloie XII Leusaba = 53 km

1 ovaj pokazuje, sve Ikad i ne bi u obz·i·r uzeli orog.rafsku s'ituaciju, d a cesta Taibu1e nije mogla pravcem jer je duža za 1'5 .km. Jedini IP>ravac kojim 'bi u ttom cesta mo.gla jeste onaj šatora i Vijenca aH ni na >tom provcu nema 'tragova rimske ceste.

2 99 'Pravac koj.i bi ovaj ogranak vodio još ·zapadnije (tS er .g e j e v s k i, GZM, 194.2, 117, prelko Brav,skog) Hi preko Duvna, ne dolazi u obzir jer još v:še d isparitet stvarnih i tradiranih dalj ina.

a:>o GZM. 1954, 55-56.

105

novnih zanimanja301 • A. Evans je zabilježio da su u blizini da otkriveni veliki rimski ostaci i veliko blago, careva Severa, Gordijana, Filipa, Trajana Decija, Gala i Voluzijana302, ali mjesto samog nalaza pobliže nije Podatak je ipak jer pokazuje da je i ovaj pravac bio frekventiran u III st.

Varcarski župnik Don Niko je zabilježio da je najstarije Var-carevo »bilo oko vrela Suljinovca, udaljeno 2 km od Kolobare (današnje

koja je prije Turaka bila pod šumom?, I. B.), na putu koji vodi za Trijebovo. Tu se nalaze zakopine nekadašnjih Tu je i raskrsnica putova i ostaci nekadašnje rimske ceste, je jedan krak išao preko Varcareva za Bilajce i Jezero, a drugi za vrbaške gradove Krupa i dr.« 303 • Fra Ante je ostavio podatak da su na u

otkrivene >>podzemne katakombe sa grobljem<<, vjerojat-no grobnice na

nalaza bilo je i posljednjih godina prilikom izgradnje in-dustrijskih objekata na Polju (substrukcije, rimska opeka, keramika i troska). objekti zatrpani su nanosom sa Grabeža, a dijelom ih je odnio violentni tok Rijeke, koja je regulirana tek posljednjih godina.

Iz prema Majdanu cesta je išla mnogo pravcem od današnje koja ispod Lisine pravi veliki zaokret (Previle-

5 km) , a tako isto i na dionici kroz sam Majdan gdje se na Gro-milama uz Majdanku nalazilo naselje30S, koj e je ležalo na samoj komunikaciji.

Od crkve u Majdanu rimska se cesta uglavnom drži pravca mo-derne prometnice, ali n ešto zapadnije, koliko to dozvoljava brežuljkasti teren.

Ni na odsjeku Grad-Šipovo nisu se tragovi ceste. njezin tok je naseljima u Majdanu,

Jezeru, Starom šipovu i Šipovu, dolinom Majdanke, Jošanice i Plive, je-dinim prirodnim pravcem kojim su ta mjesta mogla biti povezana kao što su i danas. U samome Majdanu rimska se cesta do Gromila vjerojatno podudara sa seoskom ulicom koja vodi paralelno sa Majdankom, dok je u

staro urbano (?) tkivo pokriveno rasterom iz kasnijeg doba.

I Var car Vakuf i Majdan još su od antike poznati kao cen-tri prerade željeza306 • Oni su to i danas. Status Leusabe nije n am poznat, jer dosad u nije nijedan natpis. Mo.žda je i ovo

ulazilo u sastav teritorija m unicipija u Šipovu, ali ne treba is-ni da je i Leusaba mogla imati municipalni rang, od-

nosno biti centar autohtone civitas. Uostalom, nije jasno šta treba podra-zumij evati pod Leusabom (ni na Tabuli Leusaba n ij e obilježena vinje-

301 l bidem, 56. soo AR II, 60, bilj. b/.

'"Liber memO'ra:biliu m«, :rukopis u ŽUipskom l\1redu u Gradu. Za IPOda•taJk zahva'l jujem prof. I. (pismo od 3. XI

lg.). 304 Ibidem - Vrurca.r Vakuf je p o .svoj :pr ilici nastao od dva n aselj a, sred-

njovjekovnog Varcareva, na mjestu rimske aglomeracije, i turskog Vakufa (Kolobau:-a) .

305 V. Ra d i m .s k Y, Rimska naseobina u :Majda nm kod Vare ar-Va:kufa, GZM, 1893, 321---341.

306 E. P a š a l i O •rudar:stvu u Bosni 'i Hercegovini, GZM, 1954, 5•5 i 516 i Naselj a, 23. Ulspo.r. V. R a d i m s k y, Majdanska gradina novo nahodi·šte latens.ki h ihronzova u Bosni, GZIM, •1·3t99, 2:31----<235.

106

t om), naselje ranga ili možda širi teritorij u kotlini Crne ri-jeke.

Više materijalnih ostatako se u Majdanu, gdje je Radim-sky otkopao baziliku i dijelove naselja na Gromilama (kod Radimskog Crkvina)307 • Rimljani su zbog zaštite rudnika i ceste utvrdili i Majdansku naselja u Majdanu je Radimsky koji je ovdje ubicirao Baloie (Tab. Peut.)'309 •

JEZERO-STARO šiPOVO, modernom cestom oko 11 ,5 km, a sta-rim turskim putem 10,77 km.

cesta bila je nešto i od turskog puta. je pokrivena modernom komunikacijom koj a je 190G. Istim prav-cem vodila je i srednjovjekovna prometnica. Prilikom modernizacije ove ceste (1970) otkopana je u blizini Volara uz samu trasu potpuno zasuta srednjovjekovna nekropola sa dok su na lok. Tuk, na samom ulazu u Staro Šipovo, prilikom izgradnje ceste 1906. g. otkopane supstrukcije sa grobovima, n atpisima i rimskim novcima. Ovi su objekti

ležali uz cestu, koja je iz municipija u Šipovu vodila lije-vom obalom Plive u Majdan, odnosno u Jajce. To je uj edno i jedino mjes-to gdje su tragovi ove rimske ceste, koja je zasuta nano-som sa bregova311 •

Ovu cestu je poznavao i Ballif, ali n jezin pravac nije pravilno uklo-pio u sistem rimskih cesta: »Fur die weitere Fuhrung dieser Strasse durf-te die Auffindung von Spurrillen bei (vjerovatno kod Suljinovca, I. B.) nach ts Varcar-Vakuf, dann von Ruinen eines romischen Gebaudes bei Han Majdan entscheidend sein. Diese beiden Fundstellen bezeichnen die natUrliche Fortsetzung der Strasse von Šipovo durch das P livathal bis Jezero, dann im Jošavkathale aufwarts bis Han Majdan und aus diesem Thale durch den t echnisch gunstig gewahlten Uebergang bei Vrane in das Gebiet der Crna rijeka . ..

Na samom ulazu u Staro Šipovo, uz lijevu obalu Plive, n a lok. Gro-mile nalazi se prostrani još neistraženi (u supstrukcijama dobro kompleks ruševina. Sve okolnosti govore da ovdje treba tražiti ostatke rimske Baloje.

Trasa r imske ceste od do Šlpova vrlo je povoljna, bez znatnij ih uspona (osim lakšeg uspona na Previla,ma) , kroz do-line. što se razdaljine, ona se uglavnom podudara sa podacima Tabu--le. Kod distance rimskih itinerara uvijek smo pomalo u neprilici zato što su Rimljani udaljenost mjerili od izlaza iz jednog do ulaza u drugo mjesto , tj. do posljednjih ne samo naselje313 •

307 Iz MajdaJna su i dva Jiragmentirana nadgrobna natp'i.sa WM III , 2,53 = WM IV, 2156 1 WM VIII, 10<7- 1•08, odn . 1393, 333, tSl. 7 = GZ,fll. 1394 350 i GZM, 1900 , 176 sl. 7.

v. Rad i m s k y, v. bilj . 306. Cf. P a š a l GZM 1954, 55. GZM, iW9:3. _

31-0 Pismo Cvije povjerenika Zavoda iz Sipova (10. VI 1970) . U predjelu Gor'ica, uz cestu, više puta je izorava111a rimska bronza, osta-log i rimska bronzana fibula, V. Rad i m s k y, GZM, 1393, 341.

s11 K. p a t s e h, šipovo u dolini Plive, GZM, 1910, 132-190. B a ll if -P a t s e h. Strassen, 60 .

c112 Strassen, 215. - Istim pravcem vode Ti·msku cestu Tnuhelka, Radi,m-sky, Sengejevski i uspor. E . P a š al AJ LI·I, 63.

3m Macer, D 1g. 50, 16, 154: MiHe passus non a miniario Urbis , sed a con-t inentibus aedificiis numerandi sunt. To i jest razlog da su na nekim dionica-ma podaci itinerara »pre.kratki«.

107

b) Ub.ikacija putne stanice Baloie (Ravenn. Baloia)

od ranije je poznat rimski municipij nepoznatog imena u Ši-povu014. Na teško natpisu spominju se samo njegovi dekuri-oni (CIL III 13982).

po prostranim supstrukcijama, arhitektonskim i skulptural-nim fragmentima, natpisima i nalazima ne samo na Gro-milama nego i sa drugih lokaliteta (Tuk, Crkvina, rijeke,

u Šipovu je bila aglomeracija315• Po ocjeni D . Sergejevskog neki nalazi iz Šipova >>Spadaju spomenike koji se u Bosni rijetko nalaze, a pojedini od njih zanimljivi su i sa gledišta istorije umjetnosti<<316 . Stoga postoje svi uvjeti da u Šipovo ubiciramo mansio Baloie (Tab. P eut., odnosno Ravenn. civitas Baloia, IV, 27, 16 ed. Schnetz, p. 57)317.

Stariji autori su tražili na Gromilama kastrum318 • Tako je Patsch bio mišljenja da je rimski upliv u dolini Plive Kasniji nalazi nisu potvrdili to mišljenje. Posebno je da u Šipovu nema

natpisa3120, osim are dec. equ. coh. III Alp. pos-Apolonu (Acta VII, 348, T. I).

Sondažno iskopavanje na Gromilama je pokazalo da ispod rimskog kulturnog sloja leži duboki prethistorijski sloj. Rimljani su, dakle, ovdje

O. B l a u, Berichte uber rom. Alterthiimer in Bosnien II, u Monats-berichte d. Berl. Akademie d. Wiess, 1867 November. Tr u h e l k a, Arhe-ološko j.spitivanje ,grada i okoline, 1892, 31'5 = W!lVI \ll, 92 .. K. P a t s e h, n. dj. 190 = WM XII, 137-145. D. S er g e j e v s k i, Epigraf-slki nalaza·k u Sipovu GZIM, 1155-1&8. ls 't i, :Elpigra:fiski i arheloški n a-lasci, GZM, 1930, 157-158. I s t i. spomenici iz okolice Jajca, GZM, 1938, I s •t .i, Archao:lo,gis·c'he For.schungen im Bosni em. in den Jahren 1920- 1940, u Sudost-Forschungen, 1943, 169- 170. G. A l fold y, Splo-num, Acta antiqJUa X, Budiimpešta, 11962, 'L-...,12·. I. B o j a n o v s .k i, Kasnoan-

grobnice na svod u Citluku, N. st. IX Sarajevo, 1964, 103-122. I s t i, Bilješke iz arheologije I , ibidem, 196-197. I s t i, Bilješke iz arheologije II, ibidem, sv. XI, 187-190. I s t i, Nalaz srednjovjekovnih mamuza na Crkvini u šipovu, ibidem, sv. VIII, 167-170.

315 Pokušavalo se odrediti ime ovog grada, pa je došlo do raznih identifikacija. W. Tomasche;k, Topog-raphie, •516 i C. Truhelka, n. mj . •locirali ·su OIV1dje Sar·itte (Sa rute) sa ·T alb .. Peut., a :K. P a t s e h, WM IV. 265 Pelvu. U oba navela ih je Saritte - i Pelva - PliNa. G. A l fold y, Splonum ll, .loci-rao ,je 'U novije vr!jeme u šipovo SpLonum. Sa druge strane Baloju su lokalizirali na razne strane: Ka-

lU Bilaj, u Bijalovac, Tomaschek u Varcar ili Majdan, Ra-dimsky u Majdan, Hoe11nes u Glavice (Glam. p .), u !Peckru, Cons u Varcar Hi Majda'n, OI'L IH (iz 191:2) južno od .Podrcršnice, Miller južno od Podrašnice. a s njim i Alfoldy i Wilkes, u skladu s onim što •kaže, AJ III, 64, da se pojedine postaje Tabule još ne mogu identificirati i lo-kalizirali, nemaju ubikaciju Baloje. Ubikaciju Baloje ne daje ni M. Pavan.

Ba1oja je :tražen a ·i na orazmilm drUigirrn mjesUma, v. H o e .r n e s, Alte["t-hiimer LI, 133. P a v a n, Ricerche 133, o o:koli!ci J aj-ca, spominje Ši-pov.o, a1i ,bez poznavanja .tqpOigrafije. V. bilj. 317.

GZM, 19512., 41 i d. 317 M. H o er n e s, n. dj ., 133-134, smatra da: >>Salviae, welches die

Ta'btu1la nicht 'ken'!l!t und Ba•loie sind abe-r offen!bar zwei Namen f.iir denselben Ort« i :ulbicira ih na' polje, na trasu ogranlka Itin. Ant. što je svakako neis;p.ra•vno.

3t s T r u h e l k a, GZM, 1910, 184. 319 Ibidem, 184. 3?n D. S e r g e j e v s k i, GZM, 1930, 158. I. B o j a n o v s k i, Baloie, rim-

ski municizij u Šipovu na Plivi, Acta, VII, 347-369.

108

zatekli neku autohtonu naseobinu, o karakteru nemamo odre-predodžbi, ali s obzirom na položaj naselja u ravnici, jasno je da nije

bila obrambenog karaktera. materijalom, u rimskom kulturnom sloju, po-

sebno se asortimanom i opekarski proizvodi (razne vrste opeka, tegule, imbreksi, tubulusi itd). Ako sudimo po tome, Rimljani su solidnije objekte (zgrade sa hipokaustom) izgradili tek krajem I ili u prvoj polovici II st. Možda je istom tada naselje i dobilo fizionomiju urbanog centra i municipalni rang.

U tom smislu indikativan je natpis postavljen u zapovjed-nika legija i konzula 107. g. n. e. G. Minicija Postavljanje

baze sa kipom su i fragmenti statue) ovom uglednom predstavniku rimske aristokracije moralo je biti u vezi sa izgradnjom naselja ili možda s njegovim podizanjem u rang municipija. Sam Fundan možda nije nikad ni bio u Šipovu, jer ni legije XII Fulminata i XV Apo-llinaris, kojima je zapovijedao, nisu garnizonirale u provinciji Dalma-rijP'22.

Moglo bi se, dakle, manje-više, kao sigurno uzeti da na Gro-milama pored rimske ceste valja tražiti centar municipija, sa fo-rumom, hramom, kurijom i statuom patronu. Ovu hipotezu snažno po-država i natpis na Crkvini, vjeroj atno u sekundarnom položaju) : Au]gusto et [Romae?] sa[crum3121l. Možda je upravo Gaj Minicije Fundan, prijatelj Plinija bio posrednik kod cara Hadrijana da ovo na-selje podigne u rang samoupravnog grada.

Pitoma dolina Plive, bogata vodom i plodnom zemljom, spada n ajljepše predjele u zemlji. Stoga se ovdje kontinuitet naseljenosti

nije prekidao ni prij e ni poslije. Život municipija je natpisima od I-V st.324 • Po Patschu natpis sa formulom iz I st. Tome u prilog govorili bi i spomenici dvojice J ulijevaca, ukoliko se ne radi o

Ipak je vjerovatnije da je grad dobio samoupravni status tek u Hadrijanovo doba (1 17-138Y:"7, možda u toku jednog cd nj egova eva putovanja kroz Dalmaciju. Ako se to desilo zagovorom Minicija Fun-

321 D . S er g e j e vs ki, GZM, 1926, 155-157: C(aio) Minioio / L(ucii) fi -lio Pap(iria) J Fundano VII j vir(o) epulonum trib(uno) / 5 l eg(ionis) VII ( = 12) Fulminatae l quaestori tribuna l [pl]ebis praetori leg (ato) l [leg(ionis) 15 A]polli-naris j[Antonin(ianae)?] piae jl0 [fidelis . . .. . .. c]ur[atori ... Cf. G. A l f ol d y, Splonum ll, bilj. 39.

Legio XV Apollinaris nakon rata još je neko vrijeme ostala u Ca•rnumbumu (v. CIL Ul 4491, optio M. Ulpius). Pri kraju T:rajanove vlade za-mijenila ju je Legio XIV Gemina, a ovu u logoru Vindobona Legio X G emina (A. M o e s y, Pannonia 615, 60). V. bilj. 328.

D. S er g e j e v s k i, Spom. 88, 102, br. ·6. Ara Minervae sacrum, D . S e :r •g e j e v s ik i, GZM, 19:216, 157 i n atpis

CIL III 13982 iz susjednih ara lOM iz Tuka, P a t s e h , GZM, 1910, 186. U spor. još P a t s e h, GZM, 1910, str. 188, sl. 8, 188, sl. 9 i 133, sl. 12.

:!25 CIL III 13982: .... ] LLV l mat]ri / opti]mae et l pie]ntissimae ( v]i-vae l pos]uerunt. L(ocus)] d(atus) d(ecreto d(ecurionum). U spor. K. P a t s e h GZM 1910, 18•5 = W.M XI•I, '140.

Fragmena t D M M(arcus I[ul(ius)?] ... , P a t s e h, GZM, 1910, 187 i ara Sex(tus) Jul(ius) Gracilis v. s., P a t s e h, GZM, 1910, 186.

r.m I G. A li o l d y, Splonum ll i 12 taj staV'lja u Hadrijanovo doba. Alfoldy locira Sipovo u Sardeata i identificira sa Splonumom, Bevo'lkerung, 158. Cf. J. J. Wilke s, Dalma•tia, 273.

109

dana, za kojeg se pretpostavlja da je bio i namjesnik Dalmacije, onda se to moglo dogoditi nešto prije 124/125. g., koje je ovaj postao prokonzul Azije. U to je vrijeme i legija XV Apollinaris bila sa Du-nava na Orijent'-.

Pokušaj G. Alfoldyja da u Šipovo ubicira poznati autonomni centar Splonum je rezultat nepoznavanja topografije naših Takvoj lokalizaciji Splonuma ne odgovara ni Dionov opis (56, 11, 1-2), po kojem je Splonum »fisei ishiron«, dok Šipovo leži u ravnici, a u naj-bližoj okolini nema izrazitijeg gradinskog položaja. Splonum treba tražiti zapadnije, negdje u dolini Unca ili Sane, na vjerojatnom pravcu nadira-nja Tiberijevih jedinica, a ne u dolini Plive.

svom položaju na velikoj magistralnoj cesti i blizini rudnika (Sinjakovo i Majdan), Baloje se razvila u naseije. se da su kasnije u Baloji benediktinci imali samostan sa posjedom3130•

Prometnu važnost Šipova i ovog dijela doline Plive pravilno je ocijenio >>Šipovo war ein wichtiger Verkehrsknotenpunkt in di-eser Kommunikationsrichtung weil sich dort ein ganzes Netz romischer Wege kreutzte: der >>Salzweg« aus der Richtung Kupreško Polje-

Polje (Sergejevski, GZM 1938, 49 i 1952, 42; Basler, GZM 1953, 339-340); die anzunehmende Verbindung Šipovo-Pecka (Ballif, S tra-ssen, karta) ; ein besonderer Zweig Šipovo-Trnovo-Podraško Polje (Ra-dimsky, WM V, 266-270) und die oben erwiihnte Richtung nach Majdan und mit der Abzweigung gegen Jajce (Ballif, Strassen, 24-25. Vgl. Sergejevski, GZM 1952, H. VII, 42)<<a31•

se da Baloju spominju i bizantijski pisci u kasnom VI st., a u vezi sa provalama Avara i Slavena. Za vladanja cara Mauricija, u ljeto 597. godine provalio je preko Save u ondašnju provinciju Dalmaciju -vjerojatno starom rimskom cestom koja je iz Sirmiuma, preko Servitiu-ma i Leusabe, vodila u Salonu - avarski hagan Bajan i tom prilikom (kako savremenik Teofilakt Simokata, hist. lib. VII, e. 7, 10-12) osvojio dobro grad Vonkeis sa još i utvrda. Ime ovoga grada u izvor ima se piše na razne »Valkis<<, »Valvis<<, Balcha, Balea Doc. p. 254). Vjerojatno se radi o Baloie (B a l e a po Anastaziju, hist. eccl. p. 129 ed. Bonn.), putnoj stanici Tabule Peutin-gerijane. Ovom su prilikom stradala i naselja u Plive i Sane, bogatom arheološkim ostacima iz kasne

A. M o e s y, P a n n o n i a, 615- najvjerojatnije je Fundan bio legat Legio XV Apollinaris dok je još boravila na Dunavu, što bi ga svakako pribli-žilo našim kra jevim a. G. A l f 6 l d y, Splonum, ll smatra da je Fundan bio namjesnik u Dalmacij i 120. i 124. g, dok J. J. W il ke s, Dalmatia 4415, Fundanovo n a m jesnišwo daHra za Trajanove vlade.

V. bilj . 314. O položaju Splonuma, v. J. J. Wilke s, Acta antiqua Hulligar.ica 1.3 (1'965), B1-125 i S . ŽA XV 87, bilj. 5.

I. O s .t o j Benediktinci u Hr.va;ts.koj, ,80. Iz izvoda m c.ntekasinske kronike (koje je Anastazije h bt. eccl.) vidi se d a je JIU·stiJni,jan sv. Be-nediktu darovao u Panoniji opatije: Cibalim . .. i Balcum, možda Baleam, Ba-loiam.

3111 AJ III, 6•3. - Baloie podvukao je M. H o er n e s, Alter-thlilmer Iii , 135.

332 I. B o j a n o v s k i, N. st. IX, 1964, 118. U spor. W. T o m a s e h e k, To-pographie, 515. M. H o er n e s, Alterhiimer, 133, K. P a t s e h, GZM, 1902, 414- 415. Opis ovih zbivanja v. kod F . S i š a , Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 224-225.

110

3. Dionica Baloie V Indenea Današnjom cestom oko 7 km. Cesta je iz Sipova dolinom Janja produžavala ravno prema jugu:

Ballif je spominje u tekstu, ali na karti daje cestu koja ne Sipovo nego vodi zapadno prema Peckoj. Isto nalazimo i kod

Sa Gromila, gdje smo locirali municipium Baloie, da bi izbjegla mo-tlo, cesta nije išla kroz Sipovo smjerom današnje . komunikacije.

nego nešto sjevernije preko Crkvine. Plivu je prelazila nekoliko desetina metara niže od sadašnjeg mosta (»Carski most<<), na mjestu gdje sam 1962. g. otkopao supstrukcije, sa mozaikom, hipokaustom i odvodnim ka-nalima, ali je dio zgrade ostao pod cestom004 • Iz neposredne blizine

i obiteljski grob sa natpisom Flavijevaca005• Možda upravo ovdje treba smjestiti putnu stanicu (mansio). ·

Prešavši Plivu, cesta je, da bi izbjegla tlo, išla zaobilaz-no kroz pa je nešto duža od današnje, koja s obje strane vodi uz Plivu i Janj. Kod gdje je upotrijebljen kao poz-nati reljef Minerve, Jupitera i Genija336, morala je Janj337•

Od do uglavnom se podudara sa današnjom ces-tom, koja je na njenoj osnovi. Stariji ljudi dobro pamte taj stari put, širok oko 4 m, se planum još samo pod Crkvinom u zas. Gr ahovci

Na Cr k v i n i u je otkopana jedna kasnoan-U sastavu ove bazilike otkopao sam 1961. g. tri dobro

grobnice na svod&39• Cesta je prolazila neposredno uz stranu crkve. Bazilika se nalazila u lijepom i pitomom kraju i možda ·bi se njeni ostaci mogli dovesti u vezu sa benediktinskom apatijom u

Od Crkvine u do Cr k v i n e u gdje treba ub icir ati stanicu Indenea, rimsk a cesta je preslojena modernom komunikacijom koja vodi desnom stranom Janja. po ostacima iz prethistorije i antike, ovaj kraj je tada bio dobro naseljen'341•

(!&3 p h. B a ll if, StTassen, .2'5 i karta. E. ,p a š a 1 i AJ m.r, kaT•ta. 334 I. B o j a n o v s k i, Bilješke iz a>rheologi.je T, N. st. iiiX 19'6. •335. C. T r u h el k a , G:GM, 18912, ·:3119 = C]L lill! 1.3;237 (p. 2.2.70). K.

p a t s e h, Stra ssen, 60. T. VIII, datira natpis u IV st.: Fl(aviis) A pollinari et Honorio filiis carissi[mis] et Frontino fratri et Max im(a)e matri . .. Uspor. D. S e 1r g e j e v s ik i, GZM 195•2., 43-48.

&36 K. p a t s e h, GZM, 1914, sl. 79. a37 Odavde je cesta mogla prijekim putom skrenuti prema Gromilama, gdje

se naseobina, ali bi u tom trelbao drugi most preko PUve. sss D . s er ,g e G· e v sk i, GZ!M, 193·8, 419-51. ooo I. B o j a n o v s k i , N. st. IX, 10·3--1121. 340 v. ,bilj . 3.30. <341 Osim ne.koliiko ,g,radjna., ovdje sam evidentirao i an-naselje na Seliištu u Grahovdma (Cifluk). Tu je na njivi otkopana

zgrada, cca 15 x 8 m. z,gra.da je ·zidana od prilkllesanog ;kamena. Uglovi su >>u vinklu<< . Estrih od pijeska, i usitnjene opeke. Ispod estriha je sloj troske koji služi kao izolacija. Izgleda da je estrih bio pokriven jelovim ·daskama, od Ikojih j-ruki s loj gara. SiTina zidova 0,60 m. Zild·ov.i su va,ni do vis ine od 1,20 m, a zidani :su u ma.lteru. ·Pa.ralelno sa ovom zg1radom (koja nije otkrivena u cjelini), otkopan je - na .razmaku od 2 m -zid drurge još 21grade. Od nalruza dola·ze kerrumika i .troska dok fragmena•ta orijepa nije bilo. Na susjednim nji'Vama javljaju se sub-strukcije .sa rimskom ope'kom i cri jepom, IPa se sa može da je ovdje u antici 'bilo jedno naselje seoskog k a-niktera. Naselje (v i e u s) je ležalo oko 200 m iznad ceste. Uspor. i moj . N. st IX, cit. u bilj. 339.

111

Donji leže u zaklo:o.jenom i pitomom kraju uz sam Janj, u prirodnoj depresiji, opkoljeni sa jaka gradinska položaja (So-kolina, Maglina glavica, gradina zv. Pandurica i Grabež). Ov-dje je, sv.;tkako, u predrimsko doba bio autohtoni centar, koji je kontrolirao važan put.

Na Crkvini u na sedrenoj terasi uz Janj, otkopani su arheološki ostaci: bazilika, sa grobovima na svod i

sarkofazima. Konstatirani su i tragovi naseobineMe. Naselje je zadržalo sve do propasti rimske vlasti u našim krajevima. po i hambarinama34 \ su centar ostali i u srednjem vijeku.

Stanica I n d e n e a je na Tabuli obilježena vinjetom koja prika-zuje dvije kule sa bedemom. Nije gdje se nalazilo to rimsko ut-

Najpovoljniji je položaj na Maglinoj glavici (k. 600), karakteris-zaobljenog oblika, koja dominira klancem. Glavicu obavija nekoliko

nasipa poput prstenova koji djeluju poput avarskog hringa. Ako bismo valorizirali naseobine u

onda je to svakako njezina prometna vrijednost. Tu je uspon na Janj i Kupreško polje. Pred putnicima je stajao relativno težak dio puta bezvodnim krajem, dug preko 20 milja. Do prve putne postaje Sa-ritte (Sarute) bilo je još 7 milja (oko 10,5 km), ali u stalnom usponu, sa visinskom razlikom od 450 m 480 m, Strojice na Janju 929 m)344•

Današnja cesta iz do Strojica (Janj) koja je u najnovije vrijeme, vodi kanjonom Janja, dok je stari put, koji i danas uveliko koriste mještani i turme kada gone svinje i ostalu stoku na vašar u Duvno34S, vodio vispoljanom iznad kanjona Janja. Ni rimska cesta nije išla kanjonom, nego se iz Donjih penjala u Gornje do sela a odatle preko Popuža i na Strojice.

4. Dionica Indenea VII Saritte (Sarute) Seoskim putovima preko Popuža i oko 10,5 km. Na toj razdaljini cesta savladava visinsku razliku od oko 450 m, i

to dio na prvom odsjeku od Donjih do odakle se u blagom usponu penje do Popuža i Na cijeloj dionici prolazi kroz bezvodnu i pustu visoravan otvorenih vidika.

34!2 D. S er ,g e j e v s 'k i, GZIM, l9i38, i natpis Spom. 88, p. 9, br. 7, sl. 7.

343 Ilbidem, 59. '344 Jedan brdski put vodio je iz u Jajce (tzv. bijeli put) . usp.

I. B o j a n o v s k i. Bilješke iz arehologije, II, N. st. X, 189. 345 Dana 3. VI 19615. g., ovaj kraj sa drugom Cvijom Ani-iz Sipova, susreo sam svinja od koji su tjerali

svinje na pijacu u Duvno. Turma se sastojala od 8 lij,udi sa ,oko 1010 svinja. Ide se pješke. Na konju gone hra'l1JU i ,rezervne sejpete za manj1u prasad, ako susta-ne. Putuju putom - Strojice - Vagan - kroz Prosjek - Novo Selo -Mrtvica na polju - Gornji Malovan - Šujica - Duvno, dakle pravcem starog rimskog puta. Tako je od davnina. Krdo svinja (stoke) zovu dželep, a t ur m a je sve zajedno sa ljudima. Od Jezera i do Duvna putuju 3 dana sa stokom, a se bez stoke za 2 dana. Tako svake godine o velikim vašarima u Duvnu, na Duhove, na sv. Petra, na Gospojinu, o Mi-holjdanu i sv. Kati. - G. 1964. sreo sam jednu turmu i na Mliništu na starom putu Mlinište - Navike i ovih kao da se nisu promije-nile još od Delmata.

112

Kroz Gor. penje se seoskom ulicom, širokom do 4 m, sa starom kaldrmom i Sa strane su

stare koje je ispreplelo debelo korijenje bukava, javora i oraha. Teško bi bilo zamisliti u ovom kraju, gdje su razbacane, da bi ova-kav put sa podzidama gradio itko osim Rimljana. Put izlazi u gdje se na dužini od oko 150 m. nasuti planum rimske ceste, a širok Je do 4 m. Tu je bilo i Dok je opisani put kroz Gor. Mujdžice vodio u i Šipovo, nasuti planum je skretao prema sjeveru, pre-lazio Plivu u te nastavljao dalje (preko Sokoca, Gerzova i Ba-

u Pecku, gdje se spajao sa trasom Itin. Ant. Taj krak, koji nije ula-zio u šipovo (BaLoie) nego nastavljao direktno prema sjeveru, unio je Ballif na

Od jezera put se blago penjao prema Popužama. Na usponu je zarastao u živicu (preko Obadina); ucrtan je u katastarski plan (k. o. Strojice). Zemlja je privatna s obje strane živice, a sama živica državno vlasništvo. Potpuno se gubi u oranicama na Mahovima, ali se tu je ruševina neke (7 x 5 m), koja djeluje kao urušena gomila.

Put ne ulazi u Popuže, nego prolazi seoskom urijom zapadno od Popuža brda (k. 929) ravnim terenom Na dva mjesta vide se i kaldrma i, pored same trase, dvije osrednje gomile. Na paš-njaku se put teško ali se zato bolje vidi na Glavicama i Vel. Dolini, gdje su se spurile i kaldrma; odatle prelazi na Poljica, odakle se može pratiti sve do i J a vora ne samo po spurilama nego i po kaldrmi i koji su se na ovom dijelu dobro

Stara rimska cesta najbolje je na tzv. Ciganskoj ravni i na mjestu I z l a s e i349• Od k. 922 produžava mimo k. 874, pa ispod k. 933 izlazi na Javor. Široka je oko 4 m, a zovu je »rimska kaldrma<<. Obi-lježena je korpusom ceste, kaldrmom, usjecima i spurilama. Ovo je jedno od onih mjesta na kojima je najbolje Na Strojice

izlazi preko

Ms Kroz Go>r. su od blokova. Na jednom dijelu put je i12ldigmrut na nasip tSa podzildom. Baš na mjestu gdje ,je p()dzida vide se i spurile. U kod jezera, a u Donje spuršta se do

347 P h. B a ll if, Stra>ssen, na .karti, ovaj od!s,jek je kao sigu['an, >>aber bisher nicht aufgedeckte Strasse«. - Put se može smatrati ispitanim. Od jezera, gdje je planum, vodi seoskim putom koji je s obje strane zarastao u gustu živicu i izlazi u zas. na lok. Vijenac, gdje mu se vidi tlaka. Parcele sa zapadne strane zovu se toponi-mom Drumovi (provjereno u katastru). Sa strane, na lok. iz-

ces,te i >Seoskih ima nelko !s:ta,ro ,groiblje bez spomenika - uz samu cestu. Sa »Vi}enca« cesta sHazi na obalu Plive na mjestu zv. Brod. Ua]je naJs-tavlja kroz :s . Sokolac, i to pre:ko o.ramica zv. Drumov.i u zas. Uz trasu .seoskog puta u Malino v na'ša.o sam . .rimskih tegula i, ope-ka. pu>t je nedavno obno,vljen. Škok je 6 koraka. Nas'tavLja prema Gerzovu. Na gran:ici Sokoca i Gerzova ·Opet prolazi ,p-ored parcele (nji!Ve) zv. D1'um, na .kojoj se nRJla>ze i ostaci s·rednjovje.knvne nekropole. Preko lezovog turbeta« u Gerzovu nastavlja ravno u ali mu se ovdje trasa gubi.

348 Sažet opis puta na ovom dijelu daje B a ll if, Strassen, 25: » ... dann bei Javor und von mir gefundene Spurrillen. Die mit grosser Sorgfalt ausgemittelte Trase, welche das von Karstlochern stark durchsetzte Terrain in sehr schoner Flihrung durchzog, ist an vielen Stellen auch ohne Spurillen noch leicht erikennlbaiT'«.

349 Lok. Izlasci su u zas. Rast ik - Cesta >se vidi dobro 1 kod u te preko njive Bujadnice u zas. (s.

8 113

Na samim Strojicama ulazi u savremenu cestu, jer je to i jedini prolaz. Prometni prijevoja Strojice u lokalnim okvirima i danas je velik.

Na odsjeku nema nalaza. Jedino u zas. Rastik u kod lok. Izlasci, nalazi se Gradina, ali bez tragova antike.

Strojice su i danas etapna stanica, kao što su bile i u antici. U bli-zini je i jak izvor vode, upravo uz trasu rimske ceste. Ovdj e se na golom kršu n ije ništa razdaljina od oko 10,5 km

i Strojica odgovara distanci Tabule od 7 milja, pa stoga na Strojice treba ubicirati putnu stanicu Saritte. Tome u prilog govore i prirodni uslovi trase, jer odavde bezvodna kraška visoravan preko koje cesta vodi na Kupreško p olje, gdje se nalazila stanica !anna-ria. I toponim, Strojice kao da na Saritte. kažu, da je ime sela Strojice nastalo po tamošnjoj crkvi sv. Trojice.

Ovu cestu je Ballif tretirao kao vezu svojih cesta pod br. 2 i 3, a od Gor. Malovana na Kupreškom polju do Vagana na Janju poznata je kao »Solarski put«350•

5. Dionica Saritte (Sa'J'V-te) XIII Ionnaria

a) Trasa ceste

Od Strojica do Stubo-vrela (Kupreško polje) po Distanz-Nachwei-su 23 km. Trasa rimske ceste bila je nešto i odgovara distanci Tabule, oko 19,5 km.

Stanica Ionnaria naknadno je umetnuta u Tabulu i vinje-tom zgrade ili kule. Nije jasno odnosi li se ta vinjeta na Ionariju ili na Bariduum, ali se gotovo svi autori slažu da se milijacija od XIII m. p. odnosi na dionicu Saritte-Ionnaria351 •

Pravac ceste podudara se sa tzv. Solarskim putom, koj i je ispitao Ballif. Od Gornjeg Malovana do Novog Sela na Kupreškom polju Ballif je samo našao ostatke kaldrme, a Novog Sela i Vaga-na na Janju na više mjesta i ali Ballif ovaj put nije interpre-tirao kao sastavni dio itinerarske ceste Salona-Servicijum3512•

Cesta je unesena i u CIL III, T. VI iz 1902, i to od Prologa do Bje-lajca, kao nesigurna, samo je kroz Prosjek, Novog Sela i Vagana,

kao sigurna3513 Tu su tragovi rimske ceste i danas jasno vidljivi. Basler i koji su posljednji ispitivali ovaj pravac, ne daju topogra-fiju komunikacije, niti je uklapaju u sistem itinerarskih cesta354 •

350 Sbrassoo., 24 i 2.5. E. P a š a l NaseTj·a, 21 i AJ UI, 63. - Po Balli.Jiu je jedan krak ove ceste vodio u Pecku, a drugi prema Majldanru i

Ballif ne porvezJUje ove ceste rsa .komunikacijom TaJbule ri ne naselje u Si;poVIu. U tome ga slijedi i n. Jnl.i.

351 M. H o er n e s, Alterthumer II, 133, jedini smatra da je Ionnaria stajala na nekom od sporednih putova. U spor. K. H er m a n, GZM, 1890, . 306, C. P a tt s e h, GZM, 1890, 367 i F. B u a. GZ.M, 1890, 406.

352 Strassen 24-25. Uspor. Via Salaria od Ostije do Sabina, uz Tibar. 353 Desorips•ilt H. K i e p e rt, sru:pplevit R. K i e p er t. 354 B a rS l e r, Kupres, GZM, 1953, 339-340,, :sa priloženom kartom.

U spor. Š . B e š l a g Kupres, Uvod i priložena karta. E. P a š a l AJ Iri, 6,3 i 65 i Narselja 21. Usporr. D. Sergejevs ,ki, GZM, 1.938, 49 i l r952, 42. E. P a š a l AJ III, 64 da ;Se pojedine putne rstanice Tabule, njima i Iormaria, još uvijek ne mogu

1H

Na cijeloj dionici cesta prolazi izrazito kraškim terenom. Ostaci su joJ se dobro na odsjeku od Strojica do Novog Sela, a kroz dugodolinu Prosjek (Prosik), ogranaka Vitoroge (Mosor) i Ravne gore (Stražbenica).

SLika 10. natpis sa Vaganca na Janju (iz 37-41. g. n. e.)

U neposrednoj blizini ceste nalazi se i poznati natpis na Vagancu u Vaganu (CIL III 9864a u spor. 10159) . .. inter Sapuates et La?]-matinos, koji je bio postavljen 37. i 41. g. n. e . U dopunu La]ma-t inos posumnjao je i Mommsen 355, jer Lamatis, odnosno Aemate, kao što smo vidjeli, leže mnogo sjevernije na Vrbasu i teško se mogu dovesti u vezu sa Janjem, ukoliko se ne radi o velikom prostranstvu plemenskog teritorija.

oko 15 km (po Distanz-Nachweisu)356•

Cesta je sa Strojica najprije blago silazila u selo Brdo pored vrela zv. Gornje korito, kuda i danas vodi seoski put. Tu se odvajao i lokalni

355 T h. M o m m s e n, CIL III, 9864a: »La]matinos v. 8 dubitans supplevL cuun L amati'S ap!Ud Ravennatem et in tabula e iutSdem viae statio adsi1t, quae Aemate in Antoniniano a udit; Ae]matinos praefert [)ropter lapi.dem mi.Uarium n. 321()l1 (1015'9) lUbi vide quae dixi« . M oja dosta natpisa glasi: Lucius Arruntius Caminus Scriboniamls lega-tus pro praetore Cai Caesaris Augusti Germanici iudicem dedit Manlium Co-elium centurionem legionis VII inte1· Sapuates et . . ? matinos, ut fines statu-eret et t erminos poneret. N atpis j e k:opi'ran direktno sa uklesanog u živu stijenu na potoku Vagancu (Vagan), sl. 10.

356 Dis,tanz-Nachwei.s, Route 153-154, p. 174-175.

115·

put u Babin Do i Glogovac na Janju, gdje su evidenti-rana naselja357 • U samom Brdu cesta se gubi seoskim puto-vima, a je i preorana (njiva Arman). Siguran trag javlja se u polju na južnoj periferiji sela. U izrazito kraškom terenu se jedan usjek (dug 40, a širok do 4 m) i kaldrma. Trasu obilježa-vaju hrpe kamena koji je iz aggera ceste. Preko livada Truo-

i Vaganskih podova blago vijuga kroz dolove Naj-bolje se u blagim usponima, na tvrdom, kamenitom terenu gdje se vide brojne za koje narod kaže »kola sv. Save«. Široka je oko 4 m. Cesta ne ulazi u Vagan, koji leži u pitomoj kraškoj udolici, nego obilazi jugozapadnim obodom sela. Jasno se ocrtava na Lazinama, uz stoljetne vjerojatno od kamena iz kaldrme. Kod njive B i l j e g, koja bi mogla mjesto miljokaza, su se sa-

ostaci kaldrme. Cesta, zatim, prelazi na parcelu zv. Lokvice, na kojoj se na raz-

maku od nekih 50 m na pet mjesta vide Jedna od njih duga je 4 m. Tu se može izmjeriti i širina koja iznosi 1,20 m. Uz Sto-žine - u blizini velike kraške u Vaganu - se i jedan usjek, ali je, na ovom dijelu korpus ceste sasvim erodiran.

Novija ispitivanja pokazala su da je Vagan bio naseljen i u ko doba. Otkad su zidane zamjenjivati hajte, nalaze se u zas. Donji Kraj, u blizini škole, temelji rimskih zidanih od dobro klesanih kvadera, otprilike na dubini od l m. Takve supstrukcije, zajedno sa estrihom, otkopao je Todo Šumar, a njegov susjed Slobodan rimske opeke (30 x 30 cm) u malteru. To su tek prvi tragovi naselja, koje je zatrpano aluvijalnim nanosima. Ova pitoma oaza u kraš-kom terenu prvo je naselje sa živom vodom Strojica i Stubo-vrela na Kupreškom polju.

Jasni tragovi ceste ponovo se javljaju na njivama zv. Ravanjke i Koritine. Na Ravanjkama se agger sa širok oko 4 m, a na Koritinama (s. Vodice) - spurile, kaldrma, gomile kamena iskr-

iz kaldrme i Sam toponim >>Kori tine<< ( = po svoj je prilici u vezi sa rimskom cestom.

Kroz s. Vodice, kao i u naseljenim mjestima, tragovi ceste zatrti su novijim putovima, ali je ona morala prolaziti jedinim prirodnim putem kroz Knežev do i Klanac, zas. i Šumari. Odatle se us-pinjala na brežuljak Plandište. To je na ovoj dionici i uspon. Sa Plandišta se spušta na Fermanovu ravan u zas. na kojoj se može pratiti više od 100 m (usjek, podzid, i raznesena kaldrma) . Zatim prelazi na Prisojce i jasno obilježena u kraškom terenu nastavlja prema lokvi Repušnjak.

357 Za Glogovac, uspor. S er g e j e v s k i, GZM, 1932, 27 (stražarnica?, zlatni novac, prsten, i dr.). Glogovac nije naselje nego predjel i potok. Vidi i D. Sergejevski, GZM, 1938, 49.- Nalaze u i Balbinom Dowu (Janj) evidentirao IS'am posljednjih godina, i !to u na tri mjes.ta, na njivi zv. M e a ru zas. štenkovac Sello zidovi, Q!peka i troska, na lo k.

(kod nove škole) zidovi i opeka i na •lolk. Glavica (•kod stare škole} grobni•ca na svod. Baibid su bili zna1tnije aUitohtono naselje. U

Babinom Dolu na lok. Hanovl izoravaju se substrukcije zgrada i tros-ka.

116

Izgleda da je na Prisojcu imala dvije varijante, preko Plandišta, i nižim terenom padinama Plandišta, kroz duboki umjetni usj ek, širok 2,20 m, da se opet u Klancu sastanu oba ogranka:358 •

Preko Poljica, Fermanove ravni i Prisojca vijuga Pred Repušnjakom dobro je kaldrma sa jakim Tu je i jedna spurila"59 •

CATE-NOVO SELO-STUBO-VRELO (Kupreško polje), oko 7,5 km.

Iza Repušnjaka cesta ulazi u poznati Prosjek (Prosik), dugodolinu Mosora i Stražbenice, dugu oko 4 km.

Pored njive zv. Gorica u Catama dobro se u ledinu kon-zervirana kaldrma. su in situ s obje strane ceste, koja je ovdje široka 4,28 m , i U blizini je i dobro podzid ceste, a na izlazu iz Cata kaldrma. Na ovom odsjeku u kameni-tom terenu se radovi na niveliranju i usjecanju u tvrdu krašku osnovicu. Zato se ovdje i više spurila.

Nekih 400 m iza Repušnjaka nalazi se tzv. »Suvi bunar<<, dubok 1,5 m, promjera oko 3 m, a vjerojatno je nekad bio i dublji. U blizini bunara je manji usjek, sa i planumom zaraslim u ledinu, a nekih 200 m dalje dvostruke (upravo ispod i više jednostrukih i zaraslih u ledinu.

Kod »Suvog bunara«, gdje je danas granica Janja i Kupre-sa, zapravo pravi Prosjek, uska kraška dugodolina jugozapadnog pravca, koja završava u Novom Selu na Kupresu360•

U predjelu »Drage« trasa rimske ceste je dobro vidljiva: ostaci kaldrme, i Širina joj je i ovdje oko 4 m. Pravac ceste je gotovo ravan osim na lok. Krivi put, gdje se dobro sa-

agger zarastao u ledinu. U blizini Krivog puta je i manji usjek. U daljnjem toku cesta blago vijuga gotovo u istom nivou. Savremena staza ide uz rimsku trasu, jer izbjegava staru, naj-

rasutu kaldrmu. U kamenjaru se cesta kao »tlaka« sa rasu-tom kaldrmom, koja je samo kompaktna a i zarasla u ledinu. Na takvim mjestima su i su i spurile, koje u ovom kraju zovu »kolotrazi«.

Kod prvih u Novom Selu Prosjek se širi i prelazi u Kupreško polje. Cestu i dalje obilježavaju: rasuta kaldrma, i kolotrazi. U Novo Selo izlazi kod lok. Mašet, osamljenog na maloj uzvišici. Odatle nastavlja preko njiva zv. Laništa, na kojima je preorana (Jovo Kiso je na njivi Dolina u kompleksu Laništa izorao kaldrmu) i ravno vodi prema crkvi u Novom Selu.

"""8 Sve od Vagana staru rimsku trasu prati uska jugoslavenska kaldrma, široka 1,'5 m, ,kulukom lP'red N ,svje:tski rat. Nju ne treba miješati sa rimskom cestom širokom oko 4 m. -Na Plandištu, u smrekovoj šumi, rimsku t>rasu nova šwmska cesta Skojice - na Kupreškom

359 Lo,kva Repušnjaik danas je za!Pruštena, Gwristi se samo za pojenje sto-Ike. Nedavno, ;priliikom je u lokvi dvvena oplata od 1bai!vana. Uza samu lokvru 1ri1mski put je pn)lpao, jer se urmšio teren. Od Strojica do Stuibo-vrela - na Mntrvaji {Kupreško po1lje) - put prolazi bezvddnim kra-jem, pa je ova iLok!va mogla igra'ti neku ulogu i na kasi rimske ceste.

'360 Selo Pr o s i k na Kupresu spominje se u isprav,t Stjepana Tomasevi-kojom ovo selo poklanja stricu 1knezu Radivoju, rv. Povijest hrvatskih ze-

malja Bosne .i Helfcegovime I, Sarajevo, lt94!2, 5,58.

117

Uz pravoslavnu crkvu u Novom Selu nalazi se i srednjovjekovna nekropola tuda je prolazila i rimska cesta i nastavljala niz polj e - ravno na Stubo-vrelo. Na tom dijelu cesta je u njivama uglavnom zaorana ili Njezin pravac je obilj ežen samo hrpa-ma kamena iz k aldrme.

b) Lokalizacija putne stanice Ion na ria

koji su se bavili ispitivanjem >>Solarskog puta«, prou-su ovaj put izolirano, a ne u sistemu rimske cestovne mreže. Stoga

nijedan od njih nije raspravljao o problemu putnih stanica u ovom pod-Jedino se tim pitanjem pozabavio Tomaschek, a po njemu i Cons,

koji je putnu stanicu Ionnaria lokalizirao u Vagan na Janju, vje-rojatno izonimijom Ionnaria-Janj.

Jonariju treba ubicirati južnije u Stubo-vrela, oko lok. Crkvina (s.Blagaj). U prilog tome govore u prvom redu arheološ-ki nalazi sa ovog lokaliteta, sa kojeg je Ballif objavio nadgrpbni cipus ukrašen reljefom Erota362 • Kasnije je Mitar Kovinjalo, vlasnik susjednih parcela, ovdje nalazio rimske novce, keramiku i žrvnjeve, a otko-pao je i dva rimska groba sa prilozima. To me je potakla da na Crkvini mganiziram manje iskopavanje, u toku kojeg sam otkopao zgradu 17,5 x 14 m, zidanu u malteru sa priklesanim kamenom. Širina zida iznosi 0,62 m, a je do visine od 0,70 m. Sa unutarnje strane zida se i žbuka debljine 3 cm. Dobro se održao i estrih, debljine 25-30 cm: na podlogu od kamena i šljunka stavljen je premaz od maltera, pijeska i drobljene cigle, debljine 3-4 cm. Prema Mitra Kovinjala, i cipus koji je objavio Ballif, je u neposrednoj blizini ove vine.

Pažljivo sam pretražio i susjedne njive - Obadine i Otoke. Na Otokama su otkopani spomenuti grobovi. U jednom grobu navodno je

(bodež), a u drugom dva stilusa sa konjskom potkovom. U oba groba sahranjivanje je izvršeno inhumacijom.

Na Obadinama, a posebno na parceli >>Baština«, nalazi se razni materijal: lomljeni kamen i fragmenti opeke; kera-

mika, troska i rimski Zemija je vrlo tamna. Od sam imao priliku vidjeti sesterac Marka Aurelija'363 , bronzu Julija Krispa, dva asa i jedan polucentenional, sva tri

Dobija se utisak da su se na »Baštinama<< nalazili objekti drvene konstrukcije, sa suhozidnom podlogom, jer se prilikom oranja nije naila-zilo ni na kakve tragove zidanih temelja. Naselje, sa Crkvinom u centru, zauzimalo je prostor. Sva je prilika da se ne radi ni o kakvom ruralnom naselju, jer se Crkvina nalazi usred polja, a na samoj trasi r imske ceste. Stoga je vr lo vjerojatno da je ovdje bila organizirana jedna od etapnih stanica, sa upravnom zgradom prometne policije (stationarii), obj ektima za prijem putnika, r adionicama za popravak kola i potkivanje konja, hambarima, štalama i skladištima. Tu su morali biti i razni drugi objekti za smj ešt aj osoblja putne stan ice i skladišta; sve ono što je pot-

M l Na ovoj nekroporli im a oko 35. r aZJnih oblilka. Us\l)on:. š . B e š-l a g Klllpres, S rednje'VIj eU\:ovni nadgrobni spomenici, Saraj evo, 1.954, lM.

362 StJ'a&sen, 24, T. VH, Hg. 114. M a A: Imp. Caesar AureL(ius) Antoninus Aug. P. M, Oohen, o.ko broja

1050.

118

rebno za normalno odvijanje ove javne službe (cursus publicus) i prome-ta Za sve navedeno bilo je tu dovoljno prostora. Kako pokazuju dalj inari, bila bi to putna stanica Ionnaria . se da se njeno ime (ili bar n aziv šireg u imenu susjednog Janj . Možda se tako zvalo šire oko Kupreškog polja, a toponimi se najupornije održavaju upr avo u perifernim oblastima.

6. Dionica Ionnaria-Ba1·iduo O odsjeku puta Kupreško polje-Livno je dosta Uda-

ljenost od nekih 45 kilometara (oko XXX m. p.) odgovara u stvari raz-daljinama triju normalnih dionica Tabule. Ako se uzme da je za 5 milja puta (bez uspona) trebalo 2 sata hoda, onda je ovaj dio puta putnik mogao za oko 18 sati364• Na Tabuli su, dakle, na ovom dijelu morale ispasti neke etapne postaje. Stoga ovaj odsjek podijeliti u tri etape.

STUBO-VRELO (Crkvina)-UŠIVAC polje), oko 14 km (mjereno po karti).

Solarski (ili Janjski) put prolazi oko 300-400 m od Crkvi-ne, na kojoj se nalazila etapna stanica Ionnaria'lGs. Solarskog puta i Crkvine leže njive Baštine (širi pojam Obadine) na kojima se izorava rimski materijal (troska, keramika, novci itd), gdje su vjerojatno stajali drveni objekti postaje: taberna, konjušnica, itd.

Solarski put nastavlja prema selu Stražbenici od Mrtvaje u ravnom pravcu preko Obadina. Prolazi pored Malih i Velikih skih) prelazi Mrtvaju i izlazi na Stražbenicu i

gdje se na lok. Barakovac iskopavala kaldrma i rimska ope-ka i crijep. Na toj trasi, Novog Sela i Stražbenice, nigdje se ne

elementi umjetno puta, pa ni tragovi kaldrme na podvodnom terenu uz Mrtvaju. Na toj dionici iskopao sam n ekoliko sondi na Solarskom putu, ali nisam našao nikakvih tragova ceste. To me u uvjerenju da se na tom dijelu Solarski put ne poklapa sa trasom rimske ceste. Posljednja sigurno nije ulazila u podvodno koje stvara ponornica Mrtvaja, nego je prolazila višim terenom zapadno od Mrtvaje. Tragova joj nema; vjerojatno je zarasla u ledinu. se da joj pravac veliki tumulus na Suvatima u Stražbenici367•

Od Stražbenice prema jugu uglavnom se podudaraju trase oba puta, ravnim pravcem ispod Kurljaje, Jarma i Na toj su trasi i srednjovjekovne nekropole Nevino brdo i Pod Od Ro-

u Stražbenici put prelazi preko Jakanova Briga te i Duge kose (prema ponoru Mrtvice u Kurljaju). Na dijelu do kose vide se i ostaci kaldrme i U tom dijelu se vao, ali oboren, i jedan >> putokaz«, visok je l m , a širok 35-40 cm, k ao što su i oni na Marinu docu koje je opisao Ballif"l70•

364 I. P a111oni'i a :r ims:ka, 10>4, bilj. 3. 365 Stu'bo-vrelo se n a!lazi j-oš oko 400 m zrupardnije od Crkvine. š. B e •š l a ,g iC, Kupr es, 145 i 133.

367 V j . P oviest Bosne, 37, u St r ažbenicu locir a Baridu um. 368 B a s l e If, K•upres, · 340. - Kroz sela Malova111 i Zlo selo

p u:t je i n a aurstrijrskom katastal'skom plan u i'z 1833. g. (Zone 30, e . 16). Od lok. Groblje preko Mašeta i Carevca (lbuna·r) [)rem a s jeveru vodi ·kao »So-larski put«.

369 Uspor. š. B e š l a g n. d j. 129 i 110, karta i skica na st r . 109. 370 St rassen, 22 i T. VII, sl. 13. - J edan t akav kam en leži i pred

Džaja u Gornjem Malovanu. Ne zna se s kojeg je mjesta dovezen.

119

U pravcu Gor. Malovana vide se opet vrlo slabi ostaci kaldrme, ipak dovoljni da se može pratiti ovaj napušteni put. Vodi ravno, a se kao utabana tlaka. U Gor. Malovanu (zas. gdje je nekad stajao Žuljev han, modernu cestu Kupres-Livno. Tu je rimska cesta (mostom?) prelazila i vodila ravno preko Strljanica na vrelo Ušivac, gdje je bilo veliko rimskih komunikacija (quadrivium).

Danas vrela više nema, a preorane su i Strljanice (Streljanice), kako je nazvano ovo polje Stržanja i Poganca. svoj put 1845. g. u Duvno, navodi ostalog: » ... preko Kupreškog polja vodi drum livanjski; na ovaj brzo i stupimo na Streljanicu ravnicu ispod planine Malovana, 2 sata ... Na Streljanici mnoge se starine, novci, i prstenovi rimski ... polje ovo ne ore se, samo kosi ... «371• Na žalost, moderni arheolozi nisu stigli da ispitaju rimske ostatke na Streljanicama. Kod vrela Ušivca sastajale su se ceste iz doline Vrbasa i sa onima koje su dolazile iz doline Plive i sa Li-vanjskog polja. Tu je morala biti i etapna stanica, udaljena od Stubo--vrela u Blagaju oko 9, a od Livna (Bariduum?) oko 20 milja . .

Vrelo UšiV AC-ŠUJICA, modernom cestom oko 12 km, a starim putem pored Stržanja oko ll km.

Na ovom se odsjeku cesta Salona-Servitium poklapala sa cestom Salona-Argentaria3ro. Ballif ju je obradio od Stržanja do Gajevina, a mar-kirana je kamenim putokazima, koje je Ballif smatrao za >>Schnezeichen« s obzirom da cesta prolazi kroz Kupreško polje, koje leži na visini od oko 1100 m. Na tom dijelu se i korpus ceste (>>Strassen-korper«)374.

Stara rimska cesta, koju na Kupreškom polju nazivaju »drum«, i danas- zarasla u livadu- na dijelu koji nije preoran, vodila je od Ušivca prema Stržanju, a široka je oko 4 m. Preko Marin--doca, na kojem se nalazi jedan od Ballifovih putokaza, ali oboren, pre-lazila je na kosu, gdje se nalazi drugi putokaz in situ3 75 • Kroz Dolove put silazi prema srednjovjekovnom gradu Stržanju, na kojem se, izgleda, nalazila i rimska stražarnica376.

Od Stržanja do Šujice cesta je u stalnom padu, ali je tako trasira-na da se taj pad i ne Iznad gaja zarasla je u šumu, ali joj se vide i kaldrma. Na strmom terenu zasuta je i svedena na širinu nogostupa. Spušta se niz Osoje do lok. Mašet na

371 I. F. J u ik Putopisi i istorisko-et nograf,S:ki l!"adovi, Sarajevo, 1953, 106.

Basler, n. dj. 340: >>Ova je u rimsko doba ima'la nesum-njivo transverzalni na magistralu Duvno - Bugojno, ali je Ballif do-

je iz sjevernog prarvca naglo prekida kod kJrižanja na Ušivcu, i tek poslije Ravanjskih Vrata nastavlja dalje prema Rumbocima i Varvari<<.

3n V. ovdoe ces!bu >>Ad Hedum cas.tellum Daesi·tiatilum«, dionka Bis tue Vetus - Ad Maltricem.

'174 Strassen, 22, Fig. 13 - Na austrijskom katastarskom planu je kao >> Stari drum << , a vodi pored Stržanja preko Strljanica do Ušivca (Z. 30. col. XVrl? .

375 iPutotkazi (v. sl. kald Ball!ifa) su uldaljeni jedan od d11ug·oga oko 200 m . Putoka:z na ko.si ima d imenzije 7,5 x 42 om, a onaj na !Marin-Docu 90 x 3'5 cm. Sasrvill11 .su ±m putolkazi koje 1sam naišao u SltražJbenici i kod

Džaja u Gar. 376 V. Rad ,iJ ms lky, G2lM, 1•89!2, 11B. K. ,part; ·sch, GZM, 190Q, 6----8.-

Struk!turom zidanja taj se objeka·t potpuno mz<likuje od arh'i,tekture srednjo-VJjekJovno.g grada.

120

Sa sve do Stržanja vidi se kao >>trag« (tlaka) utisnut u plas-tiku terena. Još se bolje vidi s nove ceste, koja vodi zapadnom stranom Stržanjskog klanca.

Kroz se cijela širina puta, koja ovdje iznosi 4,50 m: agger, kaldrma, podzidi i usjek. Ova cesta živo je ko-rištena i u tursko doba. Turci su ovaj put obnovili, ali na staroj osnovi. To dokazuje u prvom redu njegova širina od oko 4 m, dok su turski pu-tovi tzv. kaldrme mnogo uže.

Oko 1,5 km ispred Sujice cesta prolazi pored dvije grupe što jasno ukazuje da je prometnica kor ištena i prije Turaka. Put, zovu »Stržanjski put«, ali je poznat i kao >>rimski put«.

Gdje se nalazila etapna stanica (mansio)? U samoj Šujici dosad n ije bilo n alaza, dok su u susjednim otkriveni znat-ni ostaci naseobine. Tu se oko bazilike prostiralo

naselje prometnog Tu je ulogu Šujica igrala i u srednjem vijeku. To dokazuju ostaci srednjovjekovnog Stržanj-grada sa ostacima rimske stražarnice. I turski defteri (oko 1528. g.) navode za šu-jicu da klanac (»derbent«) i da su njeni stanovnici zbog toga oslo-

nekih Sa našeg aspekta Šujica je i stoga što su se u njoj sas-

tajale dvije Dolabeline ceste, ona koja je dolazila iz Duvna i ogranak Ta-bule Salona-Servitium iz pravca Livna380• ime ove stanice ostalo je nepoznato zbog lakune na Tabuli.

ŠUJICA-LIVNO, modernom cestom 23 km, a rimskom cestom oko 19,5 km.

Tragove rimske ceste ovdje je zapazio još ing Mojza381 • I po Ballifu se »von der Borovaglava . ... lassen sich die Spuren der Strasse bis ins Borovopolje . ... verfolgen <<382• Ballif spominje i ali bez pobliže oznake mjest a gdje se nalaze.

Rimska cesta, na je osnovi polovinom XIX st. tur-ski put, uglavnom prolazi pravcem sadašnje ceste, ali sa manje zavoja. Može se pratiti bez prekida od turskog mosta u Šujici do škole u Poto-

Cesta je vodila kraškim terenom preko Sutina u polju, a zatim ispod Lupoglave (gdje se vide i na Borovo polje, ali nešto južnije od moderne ceste, jer ide preko »Dokozina greba« i Korita, te se na Borovu glavu uspinje klancem k . 1290 i 1223. I na Boro-voj glavi navodno ima »žlibova«. Modernu cestu je sjekla ispod Kuka, a

Tu su se pored rp;u:ta na proplanku, velika :.r obliiku pri•zme.

378 M. H o er n e s.. Din. W.rund., 283. e. M a r e h e s e t t i, GZM, 1891, 246. V. Rad i m s k y, GZM, 1892, 118. K. P a t s e h, GZM, 1902, 6-9. U spor. e o n s, DalmaJtie, p.

379 M. D ž a j a, Sa kupreške visoravni, 1970, 84. 380 Ovo je !bio jedan od na•jfrekventniji<h ces1tovnih pravaca ·klro.z Bosnu.

Cf. P . M a t k o v Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka, Rad J AZU, 129. D j. M a z a l Biograd - Prusac, stari bosanski grad. GZM, 1951, 147 i d. H. Kr e š e v l j a k o v Hanovi i karavansaraji u BiH, Sara-jevo, 1g,57, 1 2.7-:13·3.

381 J . A •l a Delminilum, BD, 187•8, 54-·56: ,,Le tr ace d eH a via ro-mana tra Suica e Livno passando per Borova-glava . . . fiurono gia rilevate dall' ingegnere Moiza, r'isulta dalla carta annessa all' opera, gia dtata, del console Blau« (56). U spor. B l a u, Reisen, karta - Ri:imische Strasse.

as2 B a ll if, Stmssen, 22.. V. i bilj. 2. E. Naselja 18 i 19 usvojio je Ballifove i rezultate, pa na .kar ti ima ucrtanu cestu L:v-no - Sujica preko Borove glave (1229 m).

121

odatle se niz spuštala u uza samu Gradinu na nama38".

Nekih 500 m dalj e, nalaze se u z staru cestu zavaljeni bunar i lokva , zvani Kod bunara su u tvrdu osnovu staroga puta urezane dvostruke v jerojatno one koje spominje Ballif (»ab-seits der Str asse <<), a nalaze se odmah ispod savremene ceste.

Rimska cesta se dalj e spušt ala n iz t rasom turskog puta do izvora Vrbovnik u gdje je v jerojatno u šumarku Borak bila pored izvora manja etapna stanica prije uspona na Borovu glavu. Tu su se po nar odnom bacali kamena s ramena Mijat i Mali Marijan. U blizini ovog vrela nalaze se dvije srednjovjekovne nekro-pole, koje ukazuju da su cesta i bunar predturskog porijekla"8'.

Kod škole u stara trasa se sastaj e sa današ-njom cestom. Kroz je obilježena srednjovjekovnim ne-kropolama - grobljima. Jedna je u zas. na lok. Lastve, odmah uz »rimski put<<, a ispod moderne ceste (25 druga je na Golom l1rdu u zas. Podgreda sa više od stotinu spomenika, a u zas. na lok. (75

Ballif je i na ovoj trasi zabilježio spurile u Kaselova klan-ca, sa tragovima ceste ispod Golubovine Osim Gradine na

koja je vjerojatno služila za zaštitu ceste još u predrimsko doba, na ovom se pravcu nalazi i Gradac iznad gradina delmatskog tipa sa nasipom. nalaza bilo je navodno samo na Crkvini u PodgredP86•

Od u do Livna staru rimsku cestu, koja je bila korištena i u srednjen1. vijeku i u tursko doba3 87 preslojila je nova

- na dijelu.

7. Dionica Bariduo XIV In ALperio Iz Livna je cesta vodila preko Gubera, Rapovina, Grboreza i Pro-

loga do lakta pod Dinarom, gdje se sastajala sa cestom Itin. Ant., koju smo obradili u ovog poglavlja. Ogranak od Prologa prema Livnu ucrtan je i na karti CIL III (1873), kao »sichergestellte Strasse<<, iako joj nisu tragovi na terenu. Ovaj pravac dobro se u klapa i u distancu Tabule, jer od Livna do Prologa današnjom cestom, koja vodi ravno preko polja, iznosi 17 km, ali se mora dozvoliti da je rimska trasa bila nešto malo Ako tome dodamo i udalj enost Pro-

300 U posljednje w ijeme G r adimu s1u r askoJpa•li cesta,ri d a b i dob :H ma-ter ijal za ceste. je još a abr amlben i tu-m ultus vi,so.k ok o 110 m. Opseg Gra d:ne je 80 x 35 m , a oblik elipsoidan. N a Gradini im a dos t a ,p r ethistorij,ske k eram ike.

384 Nekropola u na lok . Vrbovn ik sa 10 spom eni k a, nekih 20 m od bunara. Oko 300 m sjevernij e, uz sam put n alazi se na lok. Valuša d r uga nek<ropola sa alko 35 spom en ika.

385 Strassen , 212. Na austrijskom plan u je ka o »Ro-:mer Strasse«, a vodi sj evenno o d u pravcu K orita. I<,roz a u pravcu na istom je :planu (Z. 30, col. XVI iz 1383) k ao »Alte Strasse«.

asa Navodno s u neki na·lazi sa Crkvine u P.odg·redi, njLma i n atpi si, p reneseni u samostan Gorica kod Livna.

387 L i,V'no je u a1nti-oko doba bHo n asel je autohtonog kara•k.tera o nadgrob ni spomenici. U spor. K. P a t s e h. GZM, 1906, 164 i d. , GZ<M, 19112,282. D . Se.rg ej evs k i GZM, 193<0 , 159- Wl i GZM, 19:31. 19-2,2. genti1no ime su A e l i i.

122

log-In Alperio (po rimskoj trasi) od oko 4100 m , dobit otprilike vrij ednost koju daje Tabula od oko 21 km. Ili : miljokaz iz Prologa sa oz-nakom a Salonis XXXIV mp nalazi se na pedesetom kilometru od Salone. /\ko :'e tome doda 17 km Prolog---Livno, ukupna udaljenost od Salone do Livna, gdje smo ubicirali Bariduum, iznosi 67 km, a zbirna vrijednost distanci po itinerarima iznosi 43 mp oko 64 km. Sadašnjom cestom ta razdaljina iznosi 83 km. Razlika otpada na zavoje preko Din are i okuke

S inja i Solina. Kao što smo vidjeli, i dionicu ceste A.equum-Pelva---Sal-

viae vodi pravcem Prolog-Livno, a odatle preko na polj e.

P ravac ove ceste koji je vodio smjerom današnje komunikacije obilježen je nalazima u samom Prologu, Grborezima i Livnu388

te srednjovj ekovnim grobljima u Prologu, Gr borezima, Rapovinama i

naselje bilo je ono u Livnu, ali nam iz iz-vora status naseobine nije poznat. po onomastici, u Liv-nu uporno i dugo se održao delmatski

Ako, dakle, liniju sa reperima: Stubo-vrelo, Ušivac, Str-žanj, Šujica i Borova glava, onda Stubo-vrela (Ionnaria) i Livna (Bariduum) na Tabuli treba unije ti konjekturu od oko 30 milja. Nemamo re-alnog osnova za r aspravu da li je n a Tabuli izostavljena jedna ili dvij e stanice i kako su se one zvale. Izvjesne objekcije u vezi s tim problemom, iznio sam u uvodnom dijelu ovog poglavlja. Tamo je bilo govora i o problemu prostornog opsega plemenskih zajednica Barizaniates i Lizavi-ates391.

8. Dionica In Alperio VIII Aequo (oko 12 km) Cesta je preko Prologa prelazila istom trasom kojom i cesta Itin.

Ant. koju smo opisali. Ostao je neriješen jedino problem ubikacije mansio In Al perio ( = In al perio?).

3ss B a ll if, GZM, 1891, 397. U spor. B a s l er, Spolija arhi-tekture na nekropoli Mramorje u Grborezima kod Livna, N. st. VIII. Sarajevo, 1962, 115- 118. Za Livno v . bilj. 387. U spor. I. B o j a n o v s k i, P elva i Salviae, Adriatica. str. 50·3-522.

389 B e š l a g Grborezi, srednjov jekovna nekropola, Sarajevo, 1934. Na katas:tars.kom ,pl anu iz u blizini puta je nedaleko Gulbera '·Ried Bilje ,g<<, a kraj ;purta »Ried lVITamDrje" i »Gradina«. Dana'S u tom dije1u više nema a ni '"biljega« koji je mogao }:)iti miljokaz. Na-vedeni lokaliteti se nalaze Prologa i Gubera, dok bi u samom Guberu mogli imati za h odološk a ispitiva nja toponimi >> P ogle-dala« i »Ciga:nski p ut«.

Od ranijih Bariduum je ubicirao u Livno H o er n e s, D in . Wand, 928 i CIL I II 2, T . III = Ballif, Strassen, karta; Mayer, Die Spra-ch e, 77. _

::<n U spor . B. G a br VAHD, 1953, 107-- 109. iz Sušnjara je granicu dvij.u delmatskih župa (pagus). One s.u, svaJ;:a sa ·svoj,·

s>trarne Dinare. i samu zahvata'le 'Široko BaTiza-niates su držali Li vanjsko polj e, Vizav iates gornju Cetinu sa Vrlikom, a Osi · n:iates doni n :sa S irnj em. Prema tome, pr oblem prosto:-nog 01psega del-mats'k:ih pfemeaskih zajednica treba rješavati u ši.rem teritorij a.l.nom opsegu. M ožda bi se u vezu s Bari duom mogao doves ti i etnik .B ar i d u s t ar u m (casteLlum BaTidusta.rum) iz Dacij e, u Alburnus Maior, gdje je bilo na-seljeno dosta rudara i trgovaca iz Dalmacije, tako npr. i iz susj ednog Ekvuma. Usp. C. D a i e o v i e i u, Is toria Rominiei, I, Bucuresti, 1960, 51 i d . V. bilj . 67. U tom bi i odnos delmatskih župa (pagus) bio

123

Udaljenost od na Cetini do Bilog Briga pod Dinarom gdje je mogla biti manja naseobina iznosi svega 9 km, dok Tabula daje 8 milja, dakle oko 12 km 11,77 km). Od do Vagnja na Prologu udaljenost rimskom trasom nešto je od 14 km, a do Prolo-ga u Livanjskom polju još preostaju 4 km. To da se postaja In Alpe-do nalazila nepuna 3 km južnije od Vagnja i da se ne može tražiti u Bilom Brigu. Arheološki tragovi te stanice nisu se ali su morali stajati negdje u blizini ruševine austrijske žandarmerijske kasarne, ili - što je vjerojatnije i - na zaklonjenom prostoru u blizini današnje ces-tarske na Upravo su u blizini toga mjesta na karti kod Ballifa nalazi i spurile.

U stvari time se zatvorio krug Ekvuma i Leusabe. Dok je ogranak Itin. Ant. prelazio preko polja i Pecke u

dotle je ogranak Tab. Peut. vodio i prometno lakšim smjerom, preko Kupreškog polja i doline Plive, u kojoj se nala-zila Baloja, napredna samoupravna aglomeracija.

se da je u kasnijim carstva više bio korišten ogra-nak ceste preko polja (Pelva-Salviae-Sarnade, Itin. Ant.): svi naime miljokazi s ove komunikacije (Gordianus, Constantius Chlorus i Julianus), a vjerojatno obilježavaju i neke zahvate na reparaturi ove u III i IV Ipak, sasvim je izvjesno da je si-multano bio korišten i krak preko Kupreškog polja (Tab. Peut.), jer su se na njemu nalazile i neke naseobine kao one u Livnu (Ba-riduum), Šipovu (Baloie), i Majdanu. Ovim je pravcem vodila i jedna od najvažnijih prometnih arterija u provinciji - cesta Salona -Argentaria (na odsjeku šuica-Kupreško polje). Na oba pravca bio je

i cursus publicus, ali ne znamo da li su oba radila kroz cijelo vri-jeme. Kao da neke indikacije za daha ranog carstva daju prednost kup-reškoj varijanti (Tab. Peut).

Ako bismo na kraju rekapitulirali naša izlaganja, onda bi kompa-rativna tabela ceste Tabule Peutingeriane izgledala ovako (v. Kartu I) .

124

SALONA XVI (XXI?) m. p.

AEQUO VIII m. p.

IN ALPERIO XIV m. p.

B ARID UO (XXX? m. p.)

IONNARIA XIII m. p.

SARITTE (Sarute) VII m. p.

IND ENE A V m. p.

BALOIE XII m. p.

LEUSABA X (?) m. p.

LAMATIS XII m. p.

SOLIN oko 31 km

(kraj Sinja) o. 12 km

VAGANJ (na Dinari) o. 21 km

LIVNO o. 44,5 km

BLAGAJ (Kupr. p.) o. 20 km

STROJICE (Janj) o. 10,5 km

(na Janju) o. 7,0 km

ŠIPOVO (na Plivi) o. 18 do 19 km

o. 19 km KRUPA (na Vrbasu)

o. 20 km(?)

311\\ V. opis naprijed: dionica Aequo - Pelva, V. bilj. 93 i 94.

CASTRA XIII m . p.

AD FINES XVI

SER VITlO

BANJA LUKA o. 19 km

LAKTAŠI (banja) o. 24 km

BOS. GRADIŠKA

C. CESTA SOLINSKOG NATPISA (CIL III 3198a = 10156)

U toku izlaganja istaknuto je da je cesta solinskog natpisa .. . ad fin es prov inciae Illyrici mogla ili trasom Antoninova itinerara ili onom Tabule, ali je mogla prolaziti, bar i nekim smje-rom. Preliminarno i naveo sam i dvije iz (Aequum) u dolini Cetine do Vrlike, a odatle preko Uništ a na Grkovce, ili iz Prologa, južnim rubom Livanjskog polja do Grkovaca. Kako smo vidjeli, nema. Iz Grkovaca je mogla na po-lje preko Bastasa i

Odnos Dolabeline ceste prema komunikacijama itinerara nije u sta-rijoj literaturi dovoljno tretiran. Prvi je ovo pitanje sa više sistema pos-tavio Nakon analize itinerarskih pr avaca kojima razlikuje duži i stariji pravac od i i oba vodi preko Gla-

polja)3913, autor je odredio i pravac ceste a S alona . . . . ad fines provinciae Illyrici: Salona-Prolog-Livno-Podgradina (Kamen)-Pecka

polje-Šljivno-Banja Luka-Mahovlja-ni (Ad Fines). Navedeni pravac ima 260 km a duži je od Dolabeline ceste za nešto više od 10 km, ali i pored toga smatra da odgovara ma-gistrali koju su » . . . die Romer friih, d . h . sofort nach der Eroberung di-eser Gebiete - also 16/17 u . Z . - wie dies aus der er w ahnten Inschrift hervorgeht, Cesta je, po n a dionicama Pecka-Šip ovo-Majdan i kod bila nešto

Opisani pravac nije u skladu sa situacijom na terenu, jer na dionici Livno-Podgradina i Pecka-Šipovo, itinerar iz-lazi iz realnog toka rimske ceste. Na tim pravcima su mogli postojati samo vicinalni, pu tovi306•

U kakvom je, dakle, odnosu Dolabelino. cest a prem a itinerarskim komunikacijam a? Ima li elemenata koji bi identificiran je Dola-beline ceste sa jednom od .itin erarskih? Elem enata koji b i imali snagu relevantnih dokaza nema. Mogu se samo izvoditi u okviru pret-postavki. J ednu takvu prihvatljivu pretpost avku iznio je još W. Toma-schek, po k ojem starija t j . Dolabelina cesta (koju on s pravom iden tificir a sa cestom Tabule) ide više prem a

rimske ceste na t erenu stekao sam u t isak da se Dola-belina cesta ad fines provinciae Illyrici poklapala upr avo sa cestom Ta-bule. Zbir distanci koje daje Tabula , za oko 30 milja, divergira samo za n ekih 10 milja prema podacima solinskog natpisa (126 + 30 = = 156 : 167 milja). sam u uvodnom dijelu u kazao da t a r azlika možda nastaj e otuda što je Dolabelina cesta išla do pr ijelaza n a Savi t j . ad fines

3t'3 AJ III , 64. ;304 Iibidem, 65.

Ibidem. 396 Cesta L ivno - Padig.rad in a - »VerbimJdung zwisch en dem

un d d em L ivanj.sko - p o1lje« (cesta b r. 4) , B a l l i f, Stmssen , 23. co1 Topograp hie, 517.

125

provinciae Illyrici, a ne do etapne stanice Ad Fines. Prijelaz je mogao biti negdje u blizini Srpca ili Donje Doline. Kada je cesta Si-scia-Servitium-Urbate-Sirmium, desnom obalom Save, posljednja dio-nica itinerarske ceste Salona-Sava skrenula je pravcem prema Bos. Gradiški-Servitium, koji se n alazio otprilike na puta prema Sisciji i Sirmiumu.

oko Srpca ispitivao je i došao do da tu nema nikakvih rimskih ostataka. Njegovu su pažnju privukli ostaci i položaj lok. C a g a n gr a d, koji se polukružno izdiže nad desnom oba-lom starog korita Vrbasa i njegove pritoke Ine, a koji na to da se ovdje »traži neko naselje (utvrda) iz ranog srednjeg vijeka«3u8.

Kada sam 1969. godine obilazio ovaj teren, na Caganima sam n a-šao novu situaCiju. Cagangrad je 1959. g. bio odvodnim kanalom, na kojem je pumpna stanica. Tom su prilikom otkopani temelji

zidanog opekom. Zid je u temeljima sa vanjske .strane bio ob-ložen koljem i pleterom, a u uglovima krupnijim kamenom (oblut-kom).

Nije nam poznata · širina ovog jer kanal nije zahvatio cijeli objei{at, dok mu dužina ·iznosi oko 12 m . . Zidovi, široki nešto p reko l m, su se do v isine od 1,5 m , a leže 1,5 m ispod nivoa današnjeg terena. Utemeljeni su, dakle;' 3 m duboko na kompaktnom sloju gline koji je debeo 6 m. Prilikom iskopa kanala n ašlo se mnogo opeka formata cca 35 x 15 x 6 cm, · ali slabe konzistencije. Po obliku bi opeka m ožda mogla biti rimska, ali po kvalitetu ne odgovara rimskoj proizvodnji.

Cagangr ad zahvata prostorni areal od nekih 3000 Izgleda da je bio opkoljen visokim· bedemom od opeke. Vrbas, koji je, samo u posljednjih 50 godina tri· puta promijenio korito, nije plavio Cagane, dok na slavonskoj strani nije podignut nasip (1914).

Iako opeka sa Cagangrada po svojoj konzistenciji nij e si-tuacija samog objek ta, sa temeljima ukopanim 3 m duboko, kao i njegova

kao da ukazuju na postanje objekta. Ovo je samo pret-postavka, jer rješenje problema treba prepustiti vremenu. Možda su prak-

Rimljani pravili opeku od zemlje uzete na licu mjesta? A možda je i nedovoljno i slabo osušenu opeku oštetila vlaga?

Vjerojatno ovdje na samom Vrbasa u Savu imamo jednu ka-snorimsku (?) utvrdu-pristanište, kakva je npr. bila i ona u i dru-ge398a. Po svoj prilici se radi o skloništu flotilje.

Udaljenost Laktaša od Srpca iznosi oko 35 km, a Laktaša od Bos. Gradiške oko 28 km. Ako se uzme u obzir i da je prijelaz preko Save kod Srpca i Davora mnogo lakši nego kod Bos. Gradiške, postaje još v jerojatnije da je Dolabelina cesta vodila do te je, naime, da je u momentu glavni cilj Dolabeline politike bio da poveže

3 '\3 N. st. IV, 67 i Naselja, 27. - je s pravom istakao da je fo-izonimija Servitium = Serbitium - Srbac samo filološka apstrakcija

bez arheološJke osno,ve. Oron im Srlbac :bi mogao ipak porijek·lo (etimološ-k i) od Serbitium, p o ZaJkOJnu o održanjtu top0111ima. To bi ujedno pretpostavljalo teri,torijalnu pripadnost Srpca SerwHiumu kao autohtonoj civitas, se •teritorij mogao pwstira:ti u trolmbu Acd Fines (Lalk-taši) - Srbac i Dubica, ukoliko to ne bi bilo u suprotnosti sa citiranom Justi-nij anovom novelom.

aus• A. M 6 e s y, Eine spatromische Uferfestung in der Batschka?, zbornik, XII (1969), 71-79, sl. l - Podatke o ostacima utvrde na Caganima (Cagangrad) zahvaljujem drugu Dragoljubu direktoru Vodne za-jednice u Srpcu.

126

Salonu sa Panonijom i Sirmiumoma00• Do Save su cestu mogle izgraditi dalmatinske legije, a kroz Slavoniju panonske. To bi rješenje zadovolja-valo i potpuno odgovaralo ciljevima Rima u tom

Dolabelina bi cesta, prema tome, išla pravcem: Salona- Prolog (h ALperio)-Livno (Bariduum)-Kupr eško polje (Ionnaria)- dolina P live

(Leusaba)-Krupa n a . ·vrbasu (Lama-tis)-Banja Luka (Castra)-Laktaši (Ad Fines)-(vjerojatno) Srbac (U 'Ja-te), ili kod Donje Doline, što da bi se do Laktaša poklapala sa ko-munikacijom koja Je ucrtana na Tabuli Peutingerijani.

U prilog tome mogle bi se n avesti i što se na odsjeku ova cesta podudara sa onom ad Hedum casteLLum Daes-ii.Latium., što vodi povoljn im teren orn, bez visokih prije-voja, izuzev Prologa; što povezuje više autohtonih naselja ne--go cesta Itin. Ant.: Livno, Šujica, Šipovo, Majdan i dr .

Izgleda da je dionica Antonin ova Itinerara preko Sta:retine planine bila nešto kasnije, istom kad je municipium Salv ium (Hala-

postao a to je moglo biti negdje na prelomu I i II st. n . e . I neki elementi n a ovom odsjeku kao da govore u prilog ove teze : kaldr·· ma Lištana i i cesta uz Staretinu više odgovaraju gra-dnjama Trajanovog doba.

* * * Pravac Itinerara Antonini obilježen je miljokazima, dok na ogran-

ku Tabulae Peutingerianae dosad nije nijedan miljokaz, izuzev »putokaza<< n a polju. To b i moglo da je ova ko-munikacija ostala manje-više u onom stanju u kakvom je bila još u prvim danima rimske vlasti. Uz ogranak Tabule n alazi se i jedan od najstarij ih rimskih spomenika u unutrašnjosti provincije, i nter La?]matinos et Sapuates na Vagancu u Vaganu (Janj) . I to su razlozi koJi navode da priorit et dademo ogranku Tabule.

Izgradnja cestovne veze primorja i dubokog jedan je od pothvata rimske uprave u Dalmaciji. Iako komunikacij a Salona-Prolog-Banja Luka i nije u prvi imala ekonomski

jer je - osim na sektoru Majdana i Sinjakova - prolazila r ela-tivno pasivnim krajem (ali manje pasivnim nego što je danas), njezin je

i bio velik. njeno historijsko nije bilo samo u tome. Ona je trebala da poveže maritimnu Dalmaciju i Italiju sa plodnom Panonskom nizijom i da doprinese zaštiti granica car-stva (prema barbarikumu), koje je August pomakao na Dunav. U svom dugom vijeku cesta je odigrala doista ulogu. Njom su stupale legije koje su ukrotile hrabre Delmate (feroces Dalmatas, Salust) , dok su k asnije marširale protiv Sarmata, Gota i drugih naroda koji su prijetili carstvu, da na kraju upravo ovom cestom pojure avarske horde i poslije punih 600 godina unište dio onoga što su Rimljani stolje-

stvarali. Izgradnjom ove komunikacije bio je prvi, ali i posljednji put, us-

pješno otklonjen (u okvirima datih ali i potreba) onaj geografski dualizam koji razdvaja Panoniju od Dalmacije.

aon A. D o m a s z e w s k i Beneficiar ierposten, BD, 1904, ll. Domaszew-ski je iznio mišljenje da je zaVIršna DolabeHne ceste moTala biti

od Se.rvit.iuma (ibidem) . '100 P a t s e h, GZM, 1906, 164, smatra da je Salvium uzdigTIJut na r ang

mUJnicipija oko 70. g. n. e.

127

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA SALO NAE

l. CIL III 3198 10156, 3200 i 3201 = 10'159

2. C III 3203 3. C III 10169 4. Starinar, 1926/27

139 VAHD 1926/27,

KLIS 5. VAHD, 1921, 25 6. Bull. dalm., 1907, ll 7. BuH. dalm., 1907, 113

DUGOPOLJE 8. BuH. da;lm. 1908. 77 = Star·inar

= VAHD, 1928/27, 146 9. CIL III 10170

DICMO 10. Ad decimum lapidem

AEQUUM ll. Mišura, Colonia Aequum, 72

OBROVAC

12. J. BD, 1882, 133

PROLOG 13. C. III 10168=13325 14. C. III. 133QI6 15. e. III. 9857

STRUPNIC 16. I. Bojanovski, Adriatica, 510

sl. 3

ST ARETINA 17. Ph. Ballif, Strassen, br. 19 18. Ph. BaHif, Str.assen, br. 20

HALAPIC 19. D. Sergej.ev.ski, GZM, Hl218, 85 2·0. D. 8e:ngejevski, GZM 19.28, 84 21. D. Sergejevski, S;pom. 77, 27 22. I. Bojanovski, Adriatica, 510

GLAVICE 23 . I. Boj.wnovski, n eobjavljen 24. I. Bojanovsld , neobjavlj en 25. I. BojaonoVIski, neobjavljen 26. I. Bojanovski, neobjavljen

128

XXX IIII

LI

viae a Tiberio munitae PhilLppus pater PhiUppus pa ter IuHa.nus

MaximinJUs Thrax 'Drebonianus Gallus Constatius Constantini filius

Maximinus Thrax Constantius Constantini filius

Decimin, Rav. IV, 16, 17

Valent(inianus ?) TValentiniano et Valenti Augg.?]

izgubljen

ConstantiUJS? Flavius Maximus feclt

Maxminus Thrax

Gordi anus anepi,g,rafski

Oonstantius Chlorus? Iu'lianus I•ulianus (1i21gubljen) anepigr·afski

anepig.rafski fr.agmenat f.ragm enat

RUDICII 27. D. Sergejevski, GZM, 1942., 12.1

ODŽAK 28. P h . Ballif, Strassen, br. 22

MLINišTA I SKOKOVI 29. P h . Ballif, Strassen, br. 23 30. Ph. Ballif, Sbr.as,sen, b r. 24 31. Ph. Ballif, Strassen, br. 25

I. Bojanovski, neobjavljen

JASENOVI POTOCI2

33. Ph. Ba11if, Strassen, br. 26 34. Ph. Ballif, >S tmssen, 1br. 27

STRBINA (Han KaJrantan) 35. V. Radims.ky, GZM, 1891, 432

GORNJI SEJHEJR (Banja 'Dk ekHja) 36. I. Bojanovski, neobjavljen 37. A. bilj . 232 (ovdje)

LXV

an epigrafski

a nep·igrafski

Honorato cl. v. ane,pigrafs'ki iZJgublje:l (?) ane:pi,grafs'ki

fragmenat (izgubljen) f ra-gmenat (izgubljen)

rlzgulbJjen

an epigrafski uništen

1 Još j edan fragment miljokaza nalazi se n a groblju u 2 Ballif, n. mj . dozvoljava da se radi o fragmentima t ri miljo-

kaza u Jasenovim Potocima.

9 121

II

VIA GABINIANA AB SALONIS ANDETRIUM

Cesta Salona-Andetrium je 16/17 g. n. e., kao i magis-tralna komunikacija ad fines provinciae IUyrici (CIL III, 3200 = 10156). Gradili su je pripadnici VII legije, koja je garnizon imala u Gar-dunu kraj Trilja na Cetini (Tilurium) kao vezu sa Burnumom (Ivoševci, Kistanje) na Krki, gdje je bilo sjedište XI legije. Izgradnja ove ceste tre-balo je da lakši operativni kontakt dvaju legija i efikasniji nad-zor netom pokorenih Delmata. Upravo na i Svi-laje, u Salone, Delmati su Rimljanima zadavali najteže udarce. Na staroj komunikaciji, koja je povezivala niz delmatskih gradina (opp.ida) u dolinama Vrbe i 48/ 47. g. pr. n. e. nanesen je težak poraz Ceza-rovom legatu A. Gabiniju1• Samo 14 godina kasnije, u teškim borbama oko Promone i Setovije bio je ranjen i sam Otpor Delmata bio je skršen tek 33. g. pr. n. Nakon poduže opsade Setovije, rat se zavr-šio potpunim porazom Delmata (efferum genus, L. A. Fl or u s, Epit, I, 3, 25) koji su bili prisiljeni da prihvate teške uslove mira4 •

Ovaj jedini prirodni pravac, dolinama Vrbe i Sutine, na komunikaciji koja je povezivala Drniško i Sinjsko polje, bio je za Rim-ljane od prvorazrednog ako su željeli osigurati u Cezarovo doba uspostavljenu vlast u primorskim gradovima. Stoga su odmah nakon za-vršetka velikog rata sa Delmatima i Panonima (6-9. g. n . e.) pristupili iz-gradnji ceste, koja je 17. g. n. e. završena do (Andetrium). Tri godine kasnije cesta je produžena do Promine i u dolinu Krke. Kao što vidjeti, ona je sa cestom Tab. P eut.: Salona XVI Andetria XIV Magno VIII Promona XII Burno i sa njezinim nastavkom ad imum mon-tem Ditionum Ulcirum (CIL III 3201 = 10159 + 3198b = 10156b), koji je

1 A. Hircius, Bell. Alex 43, App, Ill. 12, cf. 25 i 27. Caesar, Bell, ci v. II 58-59. D i o Cass, XIII, ll. P l u t, Ant. 7. Ci e. Epp. ad Att. XI, 16, l. G. Z i p p e l, Die romische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1'877. 2016. G. V e .i it h, Die Feldzi.i.ge C. Iul'iJus Caesar Oc'tavianus in IliY!rien, in den Jahren 35-33 v. Chr., Wien, 1914, 81-89. S. J o s if o v Der illyrische Feldzug Octavians, ZA 6 (1956), 138-162, G. N o v a k, Prošlost Da,lmacije, ZagJreb, 1944, 43. M. Z a n i n o v Delmati I, 30.

12 App. Ili. 27. Zippel, 233. Novak, 48. Veith, 98-104. Zani-111 o v iJ Delmati I, 3i2., bi'lj. ,1:9.

O Ulb'ikaciji Setovije, uspor. V e i t h 9'8-104 i S. G u111 j a a, Topo-grafska piltanja, 3·3-38. - Iako Vei1thov dokaz nema vridednosti, ulbtkacija Setovije u Sinj ima vi•še opmvdanja nego na gradiiillll Sušanj kraj Sinja. V. i mišljenje J. Br i t v VAHD, LXV-LXVII (1963-1965), 34-36.

4 U spor. F . S i š Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 96. V. bilj. 2.

130

bio 20. g. n. e. Isti pravac Endetrio-Magnum-Promona ima i Ravenat (IV, 16, ed. Schentz, p . 55).

U središtu interesa je bilo i ime ove ceste. Postavilo se naime pi-tanj e je li cesta nazvana Gabiniana zato što ju je izgradio A. Gabinije, ili samo u znak na Gabinija i udes njegovih kohorti u kra-škoj dugodolini i Kljaka, kojom je ova cesta prolazila.

Iako je problem, se, riješio Mommsen formulacijom : »Cebini-ana dicta est opinoT memoTiae causa, non quod Gabinius eam apeTuit ... nec Gabinius in illa bTevissima et infelicissima adveTSus Dalmatas ex pe-ditione viae muniendae facile vacaTe potueTit« (CIL III, p. 407), javila su se ipak autoritativna mišljenja Veith, po kojima naziv via Gabiniana nema nikakve veze sa konzularom Aulom Gabinijem i po-razom rimske vojske 48/47. pr. n. e. Teško bi naime bilo vjerovati da bi Rimljani jednim službenim aktom kakav je solinski natpis tako sramotan poraz za rimsku državu i narod5 •

»Via Gabiniana« u stvari je vodila pravcem prastare autohtone komunikacije koja je povezivala delmatske utvrde i nase-lja (castella, oppida) u dolinama Vrbe, i Krke. To je i Veith, koji je o rimskoj cesti na ovom pravcu pravilno istakao : >> Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romer-strase Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich, fast bis in Detail su verfolgen«6 • I govori o tragovima dvije ceste na ovom pravcu7 • Stoga se ne može da su Gabinije i August, posljednji, u toku marša izveli i neke manje radov·e da bi trupama olakšali prolaz.

umjetno cesta, koja bi zadovoljila potrebe vojske, kakva je bila rimska, na tome sektoru nije prije Dolabele. To

kazuje i solinski natpis : » ... item viam Gabinianam ab Salonis An-detTium apeTuit et munit peT leg. VII« (CIL III, 3200 = 10156).

Cesta je duga 24 km i predstavlja dio komunikacije u izgradnji. AndetTium (Plin, n . h . III, 142, Strab. VII, 5, 5, Ptol. II, 26, 7, Dio

Cass. 56, 12, Tab. Peut., Ravenn, IV, 16 i CIL III 3200) bio je posljednje uto-delmatske slobode. osobnoj hrabrosti i dovitljivosti Ti-

berija, ovaj prirodom položaj zauzet je 9. g. n. e. bez gu-bitaka za Rimljane, dok je ustanka Baton pobjegao8 . Zato Plinije Andetrium i ubraja nobilitata pToeliis castella (n . h. III, 142). Kao

na cesti Salona-Burnum, bio je još u II st. sjedište Coho rs III Alpinorum (CIL III 2746 i 14950). Nije imao autonomni status, nego je po svoj prilici pripadao ageru kolonije Aequum (CIL III 9783), s kojom je bio povezan dolinom Sutine.

Lokalizacija Andetriuma danas je sigurna. Nalazio se na gredi, na gradini u Gornjem Koliko je ovaj položaj bio dobro izabran sa obrambenog gledišta, vidi se i po tome što se s ove gradine

5 F. B u :L BD, 19116, 177 i Stritdo.n, 70, bi'lj. 4. V e 'i t h , 8:2 .. M. Abr a-m Vors(lhungen in Salona I, p. 3. je smatrao da je cesta naZJvana po nekom Galbinia.nrusu, jer da je pl'ozvana po A. Gaib1niju, zvala :bi se via Gabi-nia. i da su ovu cestu tako nazvali Delmati nakon Gabinijeva poraza (BD 1917, 177-178).

6 V e i t h, 87.- i D o m a s z e w s k i, n. dj., 10. 7 BD, 1916, 11'7. 6 D i o e a s s., 56, 12. v. bilj. 2.

131

[ otvara pogled na cije1o i Petrovo polje, Labin, i Dicmo, Dugopolje i Kotlenicu sve do Klisa9• Kastel na je kontrolirao tavu dugodolinu od Klisa do Kljaka.

Via Gabiniana odvajala se od ceste Salona-Ekvum kod Grla na Klisu i skretala prema zapadu, pa joj se kod Prugova i još i danas

nazire trasa10 • Ovaj pravac je ispitan i istražen, pa se na tome duže zadržavati- tim više što se na ovo pitanje povratiti u

vezi s obradom ceste ad imum montem Ditionum Ulcirum, je ona sa-stavni dio11 • O odsjeku ove ceste od Solina do Klisa bilo je govora kod opisa itinerarske ceste Salona-Servitium, s kojom se podudara do Grla na Klisu. Na odsjeku pak Salona-Andetrium dionicu itinerar-ske ceste (Tab. Peut.), koja je Salonu preko dalmatinske Zagore povezi-vala sa Zadrom, Burnumom i daljnjom unutrašnjosti zemlje. Tim je pravcem Salona bila kopnenim putem povezana sa Akvilejom i Italijom. O tome više govora biti u V poglavlju ovog rada.

9 e. K a l e b Povijesni prilozi topografiji gradova i u župi Cetini V AHD, 1932, 302, U spor. i J. A l a II municipio Magnum, BD 1878, 12:2 i 142. F. \BID, 1-903, 115 bilj. l. G. N o v a k, Topografija, 215. M . Z a n 'i n o v Delmati H, 7. V. i M. Abra m Novi spo-menici iz Andetriuma, VAHD, 1940, 230-235. Uspor. CIL III 2743, 2744, 2746, 2747, 97'8!2, 97<813, 14,9:5.0. 149'511 i AE, 177 i 1M1, 516.

lO u o e naZJivaju »VOIZJnilk«, e. K a :l e b il'birdem. tl Cesta je unesena u karte OiiL ILI i kartu uz Bulll. Dalm. 190r2,, T. II.

U spo-r. J . A l a m murnicipio J\!Ia:gnum, ,B[), 187,8, 1,212, i d . F. B ru l BD, 1886, 12, 1897, 199; 1899, 26-28; 1903, 113 i d. i 1916, 117, P h. B a ll if, Strassen, karta = CIL III, 2 iz 1873, D o m a s z e w s k i, n. dj., .9 - 16. C. M i ller, IR, 465-466. M. Abra m VAHD 1926 - 1927, 152. G. A 1-f 61 d y, Bewolkerung, 171. J. J. Wilke s, Dalmatia, 41, 111, 240, 362 i 452-455.

132

III

CESTA »AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM«

N otitiae praeliminares

Ceste u Dolabelino doba ostale su trajno dobro zemlj e pa su se kao takve održavale i u One su u kulturnom i gospodarskom razvoju predstavljale faktor. Izvanredan eko-nomski s vremenom je dobila cesta ... a Salonis ad Hedum castel-lum Daesitiat,ium per millia passu um CL VI (CIL III 3201 = 10159 + 3198, b = 10156, b) , koja se na solinskim natpisima spominje kao završena 19/20. g. n. e. Ova je cesta nakon Dolabele bila produžena do Argentarije, a na Tab. Peut. ucrtana je kao linija Salona-Argentaria, kako je to opazio A. Evans (AR III, 15). Takvo je bilo mišljenje i E.

koji je posljednji ispitivao ovu komunikaciju (Naselja, 51 i AJ III, 65) (v. Kartu II) .

Cesta Salona-Argentaria po podacima Tabulae Peutingerianae vo-dila je trasom Salona XVI Tilurio XXII Ad Libros IX In monte Bulsinio VI B istue Vetus XXV Ad Matricem XX Bistue Nova XXIV Stanecli .. . Argentaria. Ne udaljenost dvije posljednje stanice (Sta-necli. .. Argentaria), jer na Tabuli nij e unesena, cesta je bila duga CXXII rimskih milja (millia passum), što iznosi otprilike 183 km, odnosno, ako rim-sku milju 1480 m \ onda dužina iznosi 180.560 m. Iz Tabule nij e jasno da li je cesta završavala u putnoj stanici Stanecli, a odatle imala

na drugu cestu koja je vodila prema Argentariji, ili je na tome mjestu ispuštanjem milja na Tabuli nastala lakuna. Iako problem inter-pretacije Tabule i ubikacije Argentarije nije riješen na osnovu k artografskih i epigrafskih, dakle izvora, u literaturi je ipak prevagnula mišljenje da se pod imenom Ar g e n t ar i a podrazumijeva rudarski distrikt oko Srebrenice sa centrom u Domaviji. To je

srednjevjekovne Bosnae argentinae, a taj nas naziv jako pod-na Argentariju. Prema tome krajnji cilj naše

ceste bilo bi rudarsko na srednjoj Drini oko Srebrenice, pa ovu

J n a 1r a :m ib e ,r g - S a g l i o, s. v. cursus pubLicus raounaju rimslku milju 1472 m. se u zima da je jedan passus duplex iznosio 1,47 m , a jed-na rimska milja (mille passu s) 1478,50 m , okruglo 1500 m . Patsch je miljru raounaoo }!480 m (Narona, šp. 50). prave pri mje-rernju •nas·bupaju iz tri ra>zloga: l) što je danas na terenru od-rediti i Lzmjeriti trasu ceSite, 2) što raZJmjer karata ne dozvoljava !TI(j e-renje njiho>va to:ka i 3) Š>to su .se milje od posljedmj,ih (mill e passus non a milliario Urbis sed a continentibus aedificiis numerandi sunt, IM a e e ·r, D ig. 50, L6, 154). - Iz navedenih razloga m or aj u se tolerirati razlike od 1>0°/o, pod pretpostavkom da je tra1sa dolbr o

133

cestu kao i E vans i Patsch u svoj e vrijeme, i nazivaju rudarskom cestom, jer je navodno p rolazila kroz t ri rudar ska bazen a (Gornji Valmf, F ojnicu i Srebrenicu) . Ipak, s obzirom n a ovakve u b ika-cije Argentarije u oko Srebrenice, moramo biti vrlo op-r ezn i kod t r ase n aše cest e, da ne bism o, na sam.om star tu, pošli od pr etpostavk e, u m jesto od sigurno utvn1ene

momenat , relevant an za pravilno fiksi r anje gener alnog p r avca ove cest e, po m om m išl jen ju, miljokazi iz na Bu š-kom blatu sa ozn akom m ilijacije . . . a Sal(onis) m . p . X XXIII! i jer daju sigurni putokaz n a k ojem p r avcu treba tražiti ovu komun.ikaciju. S igurno je samo jedno, a to je d a je n jezin osnovni pravac vodio iz Sa-lone n a istok do Trilja n a Cetini (T iLuTium) , a odatle u sm jeru, u sr ce d an ašn je Bosne, gd je se n a n jenoj t rasi n alazila i pu tna stan ica Bistu e N ova, k oja je sa epigr afskih spomenika poznat a kao

B ist ( .. . ), a je n a nekoliko n a tpisa iz r aznih rnjest a sr edn je Bosne.

St oga se kao k l j u n o i pr ioritetno pitanje u našem raspr avlj a-nju postavlja pr oblem u!Jik2cije municipij a Bist ( . . . ), i to negdje u cen -tralnoj Bosni, na udaljenosti od 98 m ilja od Salone. Prije nego što se upu-stim o u ter enska ispitivanja same ceste i njene t r ase, potrebno je dakle da pokušamo epigrafsk im sr edstvima odrediti lokaciju ovog municipija , od-n osno putne postaje Bistue N ov a.

A ) PROBLEM UBIKACIJE MUNICIPIJA BIST . . . U SVJETLU EPIGRAFSKIH

se sma tra d a je Bistue Nova bila u Zenici i da je sa municipijem, ime poznamo sa n ekoliko ep igrafskih spomenika. Iden tifikaci ja Bistue Nova = Zenica zasniva se na P atschevoj interpre-tacij i natpisa iz Zenice : l. T. F l(avio) T. f. Lucio dec. mun. Bis. i 2 .... II v[iT(o) munic(ipii) B]ist(ltae) saceTd(oti)3 itd. i natpisa Gaja Elija Justa, d(ec) m, Bist iz nedaleko od Travnika4 • U vezu sa mun Bistuae = Zenica Patsch je doveo i nadgrobni na tpis iz kraj Splita: P . Aeli o RastoTiano . .. decuTioni, (duum) viTo et q(uin) q(uennali) munici-p ii [Bis]tuatium itd. , za koji je bio (BD 1885, 16 i 45) predložio res-titu ciju Bistuatium, dok je Hirschfeld dopunjava But1w tium (AEM IX 14 i CIL III 8783), na grad Butua (Budva) na crnogorskom primorju. S obzirom na cuTsus honoTUm P. Elija Rastorijana, koji je uz to bio i dis-punctoT civitatis NaTonensium i quaestoT municipioTum Pazinatium, Splo-

2 V. Rad i m s k y, Starilne kobra u Bosni, GZM 1394, 314 i

3 Rimski natpisi iz doline Lašve, GZM, 1393, 705, br. l i 2 = OIL III 12765 i L2766. Cf. Tr u h e l ,k a, Rimska zgrada u Zenici, GZM, 1392, 34,2 br. l j 345, blr. 8. Sve natpise saJb.mo je D. S er g e j e v s k i, u SpiHanJUke Denkmi:i:ler aus Zenka, GZM, 1932, 3'5, i d: - D(is) M(anibus) j T(i-to) FL(avio) T(iti) f(Hio) Luci/o dec(urioni) mun(icipii) l Bis(tuensis) et Au-r (e!iae) ; 5 PTOcu!(a)e l F!(av ia) Procil! ja v(iva) f(ecit) et si/ bi et suis (C. III 12765 = Patsch GZM 1914. 180) i[± 4] C[± 10] TI l II v[iro munic b]IST(uae) / sacerd(oti) [provi]nc(iae) l Delma[tiae] /5 U[lp(ia)?] l P[r]oci[lla co]n(iug'i) l [et s]ib[i (C. III 127,66 i 127,62 = P a t s e h , GZM, 19H, 176, sl. 51).

4 GZM, 189.3, 704, br. 16. = CIL III l l27'611, usp. str. = A . H off er, RJilmski n atpis iz GZM, 11893, 3,211: - D( is) M(anibus) / P. A e!(ius) .Ius-tus i d(e)c(uri o) m(unicipii) Bist(uensis) l e t Ael(ia) PTocu!a /5 coniux vivi si-bi/ posueTUnt. (U ['. 3 Patsch ima Bist(uae)).

134

nistarum, Arupinorum (?) meritorno se ne može gdje je P. Elije svoju karijeru, u gradu Bistue ili Butua, jer su oba

imala municipalni rang, iako b i u prilog Bistue govorilo ime Elijeve žene A eLiae PTOcili(anae? ), jer su upravo u Zenici v r lo imena Procula i njegove izvedenice' . je da ista ženska imena dolaze i na spomenicima iz i Varvare!

natpis iz Hoffer je kraticu BIST( . . . ) restituirao u bist (uensis), vjerojatno po analogij i prema bestoensis ecc-lesw6, dok Patsch oba elementa BIST ( . . . ) i BIS ( ... ) dopunja Bist(uae)7 •

Truhelka i Sergejevski im aju oba oblika8 . Kasnij e i Patsch, natpise iz Varvare, u kojoj je locir ao putnu stanicu Bistue Vetus, ima oblik bist(u ensis) 9• Bilo bi najprihvatljivije da se ime municipija resti-tuira kao etnik u genitivu plurala , kao što je to i sa drugim samo-u pravnim Novensium, Delminensium, Malvesiatium, Pazina-tium, S plonistarum itd., pa bi se prema navedenim analogijama i ovaj municipij zvao mun. Bist (uensium) .

Patscheva ubikacija Bistue Nova u Zenicu je prihva-dok su otpale r anije lokalizacije ove putne stanice date uglavnom

na osnovu manje-više akcidentalnih rekonstrukcija rimske ceste Salona-- Argentaria10. U prilog Patscheve argumentacij e snažno su govorili i neki drugi elementi sa natpisa iz Zenice, na kojima se spominju ugledne osobe koje su obavljale visoke funkcije, kao sacerdos urbis Romae (CIL III 12767) i sace1·dos provinciae Delmatiae (CIL III 12766), pa Flavius Seneca, vir ·ejp·egius (CIL III 12763), što je, bez sumnje, ostavljalo dojam da je rimsko naselje u Zenici bilo ugledno i vrlo S vremenom je taj dojam i što je u ruševinama zgrade, iz koje su poticali navedeni spomenici, prepoznata bogato ukrašena dvojna bazilika, i to katedralna, koja je uz to bila dovedena i u vezu sa sjediš-tem biskupije, se biskup Andrija kao episcopus ecclesiae Bestoensis spominje crkvenih koncila u Saloni 530. i 533. g. n. e.11 •

ubikaciji Bistue Nova u Zenici protive se podaci Tabulae Peutingerianae, a njih niti možemo niti smijemo zanemariti. Takva ubi-kacija - kao što vidjeti, nije u skladu ni sa poznatim epigrafskim podacima.

U novije vrijeme Patschevu lokaciju Bistue Nova u Zenicu os-porio je razlog za lokaciju Bistue Nova u Mošunj, a ne u Zenicu, je vidio u velikom bogatstvu arheoloških ostataka anti-ke na prostoru Mošunja i Viteza, ali isto tako razlog bila

5 Usp. P a t s e h, GZM, 189\3, 70'5, br. 4; K u b i t s e h e k, Azinum, AEM XVI, 109.

6 GZM, 1893, 322. 7 Nav. mj. 8 T r u h e l k a GZM, 1892, 342 i 345, D. S er g e j e v s k i , GZM, 1932,

33 i 40 . . 9 B istue vetus, GZM, 19·06, 151-159. lo Ph. Ballif je Bis·bue Nova locirao u Fojnku (Strarssen, na pril. ka11ti),

Tomaschek u F'ojrnicu, Hoernes u Rogaticu iH Gora:Žlde, Evans u blizi-ni Rogatice, a Domaszewski, Miller, Sergejevski i drugi se za Patschem, u Zerriou. U ovu lokacijru posumnjao je i te Bistue Nova ufbicimo u Mošunj polje), Naselja, 47-511. O ranijim }akacijama v. P a š a l Naselja, 44 (Cons u a Kiepert u blizu Travnika).

11 S i š Priruani:k, 149. Cf. Codex d i.plomaticus I 195. - Izraz sacer-dos je za epihorske lkttltove, a flamen za rimske, v. M. S u Mu-nicipalirtet Zadra, 12'7, bilj . lrOl.

135

mu je i r.injenica što nastavak ceste od Bistue Nova do Stanecli i ArgeP-tarije nije mogao tako duboko u unutrašnjost zemlje. mišlj e-nje ranije je zastupao i I. a prihvatio ga je i G. Alfi:ildy''2 •

Prema shvatanju za lociranje Bistue Nova u Mošunj, a ne u Zenicu, govori i natpis Elia Justa dec. mun. Bist ... iz iako, po stvarna udaljenost oC. Varvare, gdje i locira

Slika ll. Nadgrobni natpis T. Elija Justa, d ekuriona municipija Bist .. . iz n ed a -

leko Travnika. (CIL III 12761) (Foto Ranko

Bistue Vetus, do Zenice iznosi upravo onoliko koliko je tradirano na Tabuli, tj . oko 67 km. Pri tome trasu ceste na dionici Varvara -Zenica vodi planinskim iz Varvare u Gornji Vakuf preko

a zatim dolinom Bistrice na Vitez i Zenicu13•

u P a š a l Naselja. 47 i d . I. K u j u n d ž Vr h bos.na HJ33, 253 V A HD, 1925, 75. G . A l f 6 1 d y, Bevolkerung, 156.

13 Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u BiH, GZM, 1953, 277- 287 .

126

s;ika 12. Municipaln; natpis sa formulom mun. B is iz Z enice (C I L III 12765 )

(Foto R an ko

137

Ni dokazi protiv lokalizacije Bistue Nova u Zenici i za njeno lociranje u Mošunj na polju nisu dovoljno ubjedljivi jer se ne zasnivaju na realnim, u prvom redu epigrafskim i hodološkim do-k&zinn ; prvo za to što n ije uzeo u obzir sav epigrafski mn-terijal, a drugo stoga što komunikaciju vodi pravcer.:1 kojim, s obziro;n na pod at ke Tabule, n ije mogla

Za lociranje municipija Bist(uensium) je upr avo to što se na tpisi sa imenom ovog municipija, osim u Zenici i Fazlibma, jav-ljaju još l u Var 'iari, u Gornjoj Rami. I ovdje su u ruševinama k&;::;noaL.ti2k e ba::ilike r_a<:c:n i natpisi koj i sporninju n1agistrate nae1a

Slika 13. Nadgrobni titulus T . Flavija Licinija, dekuriona i duovira (municipija) Bist . ..

iz Varvare (Foto Ranko

dobro poznatog municipija BIST( ... ), što ovog puta Patsch restituira mun(icipii) Bist(uensis): 1) T] Fl(avio [Li]cinio de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bi-st(uensis) itd., odnosno 2) T. F[l(avio) Liciniano dec(mioni) mun(icipii) Bi-s[t(uensis)](duo)vir(o) [ .. . itd. i 3) T. FI(avius) [ .. . . ] dec(urio) m[un(icipi ) Bist(uensis)], (duo)v i[r .. . . 14 • Na natpisima se, dakle, spominju dekurioni

14 GZM 1906, 151-160, b r. l , 2 i 3 = WM X I, 107-108, No. l , 2 i 3, sl. 2, 3 i 4: - l. T.] Fl(avi o) [Li]cinio l de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bist(uensis) 1 Fla]vii l Licin]ianus /5 et . . .. ]nianus j pa]tri. 2. D(is) M(anibus) l T F[l(avio)]

138

i duumviri, a svi oni, što je za naše pitanje posebno znacaJno, nose gen-tilno ime Flavius, kao i magistrati sa spomenika u Zenici. Od svih dosad

_n atih dekuriona i du u m vira m un. Bist( . . .. ), jedino d::+:u:-ion iz :r<'az-ni je _F'lavijevac, nego Elijevac.

Varvara je da;:le mje:cto u kojem n.a spom enike Inugistr ata ovog istog rnunicipi,ja. T'aj probl::::m je IJatsch pokuša.o rije3iti la::o što je u \larva.ru locir ao putnu stanicu Vetus {Bistu e betus, E2venat, IV, 211, 15), a u Zenicu Bi·ztue Nova, se n e protivi samo TJbula nego i epigrafski spomenici o kojima je na kojima se ?t

ne pravi nikakva mzlika iz;nec<u cbijn J3istna, iz i:7.lazi lo-t: :t:an da postojao s a L.·:t '() j e d a n rnuD.icipij t.ogn .irnena) ;1.

:.::.L 6va je .. šta viš2) crve dvije IJjst'.lf: n i L-, .>rale r:<tipadati jedr1ern i isto n l iako Je , rr·' se, cb je Bistue Nova :1ešto ktlzma grada-m ajke Bistu.;

Osi1n toga, kako vidjeti, Bistue Vetv.s ne može se lokaljzi-rati u Varvaru, koja je vjerojatno bila arondirana teritoriju municipij a I-3-l.st . . .. , a taj je - sva. je prilika ----- sa tJutn8m stanicorn l3istue Nova. Toga je bio svjestan i Patsch . naime natpise iz ·v s.rvare, Patsch je i sam primijetio da Varvara « . . . mora ili da mjesto drugog Bistue il i bm·ern dc iež'i u njegovom opsegu (podvukao I. B .), jer se ne može uzeti - l:aže dalje Patsch - da su oni mnogi dos-tojanstvenici grada st<m ovali izvan granica I Pat sch da je za oba grada što se njihovirn osobito

magistratima, 1stib;. Flavii, p a da su oba grada morale;· dobiti pravo od Vespaziana ili jednog od njegovih sinova, u isto v rijeme kad i Doclea16. Patschevo mišljenje je u n auci us-vojeno, a napose ono o postojanju dva municipija Bist . . .. , od kojih bi Bistue Nova bio u Zenici, a Bistue Vetus u Var vari, što je i sam. iskazao a lternativno.

Vidjeli smo da je sa epigrafskog aspekta to što u grafiji il:-:.ena m unicipij a . .. . nema nikakve razlike spomenika iz Zenic2, i Varvnre, na c: vinw ista formula : M. B IS [T . .. a to j e najj2::1 dol;:2z da se u stvari radl c:a::n'J o r.mnicipiju , odnosno o jedinstvenom municipalnom teritoriju, koji je bio administriran iz jed-nog cent ra, a to je svakako bila Bistue Nova.

To se najbolje iz u porednog pregleda svih form u la sa oz-nakom MVN. BIS[T . .. :

CIL III 12761 CIL III 12765 CIL III 12766 i 12762 GZM, 1906, 153, sl. 2 = WM X I, 107 G ZM, 1906, 154, sl. 3 WM, XI, 107 GZM, 1906, 154, sl. 4 = WM, XI, 108

D C M BIST , iz D EC MVN BIS[T ... , iz Zenice II V [ . . . . ]IST, iz Zenice DE[ . . . . ]VIR (o) B IST, iz Varvare DEC. l\IIVN. BIS[T . . . , iz Varvare DEC M [ . . . . BIST] II VI[R . . . . , iz Varvare

Lidniano J dec(urioni) mun(icipii) l Bis[t(uensis)] (duo)vir(o) [. ) 5 de.fu!n -cto / an(ncrurn) [ . ... 3. D(is) M(anibus) J Ael(i ae) Proc[u? l l ] ae [mat(ri)] 1 T . Fl(avius) [. . . P dec(mio) rn[tm(icipii) Bist(uensis) ! (duo)vi[r ... . . Sva tri n at-pisa te{ko su i publicir ana samo u crtežu.

15 GZM. 1906, 156. 16 Nav. mj .

139

Kao što se vidi iz gornjeg pregleda, sve su formule - kada se rekonstruiraju - jednake : dec(urioni) mun(icipi) Bis[t . . . , odnosno (duo)-v iT(o) mun(icipi) B]ist . ... Kada bi se radilo o dva municipaliteta, morala bi postojati neka razlika i u njihovoj epigrafskoj formuli, kakvu npr. p r avi i Tabula kada je o putnim stanicama : Bistue V e t u s i Bistue N o v a. S pravom bismo nazive opozicijskog tipa : sta-ri - novi, mali - veliki, donji - gornj i, ili k al.<:.:ve i danas u svim zemljama.

što se imena dekuriona i duumvira jednog municipija nalaze na više mjesta ne predstavlja ništa novo. Dovoljno je, naime, poz-nato da su duumviri, a pogotovo dekurioni, živjeli na svojim pos-jedima r azbacanim bliže ili dalje od centra municipija. To vidimo i u našem Natpisi sa imenima m agistra ta municipija Bist . .. javlja ju se iz tri mjesta, koja su udaljena jedan od drugoga, a to još jednom da magistrati nisu uvijek živjeli u sre-dištu municipija. Tako se npr. magistratski natpisi sa imenima dekurion -> i duumvira sa mun. Salvium na polju) ja-vljaju u šest mjesta na Livanjskom i polju17 • Magistrati mu-nicipija M alv esiatium sa Drine poznati su iz osam , v rlo udaljenih., mjesta18• I nadgrobni spomenik Publija Aplija, dekuriona m unicipii Di-lunti (Stolac), je podalje od Stoca, u Trebimlj i, malom mjestu južno od P opova polja19• I dekurionski natpisi sa Duvanjskog polja, koje je

sa t er itorijem mun. Bist .. . , iz mjesta Mokronoge, P risoje i Šujica)'"'. primjera m oglo bi se navesti mno-go ne sam o iz provincije Dalmacije nego i ostalih pokrajina Carstva. Ni dekurioni n i duumviri nisu bili staln i službenici. K ao zemljišni velepos-jednici, oni su u ardo decur ionum zastupali koje je u admini-strativnom pogledu pripadalo municipiju. Sve što važi za dekurione, vr ijedi i za duumvire, koji su se i bir ali iz redova dekuriona . Cim bi završili svoju jednogodišnju službu, su se, kao i dekurioni, na svoje posjede (v illae). Ponekad bi odselili i u udaljenije krajeve i t amo živjeli kao privatni ljudi, ili su, kao P. Aelius Rastorianus, služ-bovali kao državni po r azn im mjestima (CIL III 8783).

Stoga se ne može prihvatiti P a tsehevo m išljenje po kojem bi go-tovo u svakom mjestu u kojem je neki dekurionski n atpis u jedno bilo i sjedište munieipija. Na taj je samo na Livanjskom Patseh našao ništa manje nego tri munieipija: u Lipi, Gubinu i Grkov-eima2\ a po toj istoj logici morali bi postojati municipiji i u Vašarovina-ma i Bastasima, gdje su dekurionski natpisi poslije Pat-seha.

I u municip ija B ist( . . . . ), iako se spomenici javlja ju na t r i strane, r adi se o jedinstvenom mun icipalnom koje je - po svoj

17 ,r. B o j a n o v s :k i, Pelva i Sal-via e, Adriatica, 18 I. B o j a n o v s k i, Municip1um Malvesia•tium, A•rheuloški radovi ras-

prave v;r, Za.grelb, 1968 , 241-216'2. 19 Ser -g e j evsik'i, GZ!M, 1935, 17. 20 - P a t s e h , GZM, 1.896, 2•85. Mokrcmoge - S e 1r g e j e v-

s k i, GZM, 1957, 109 . Suka - P a rt .s e h, GZM 1902, 7. P risoje - B o j a-n o v •S :ki, Nava epi.grafska potvrd a sa Duvanjskog polja, GZ!M, 1970, 5- ,'1,8.

21 MU!nicipium Salvium, GZM, 19016, 16•1-167.

140

prilici - obuhvatilo sva tri navedena mjesta sa magistratskim natpisima (Zenica, i VarvaraY22•

Iz rasporeda natpisa sa formulom municipija Bist( . .. . ) mora se, dakle, da je njegov municipalni teritorij širu regiju

Zenice i Gornje Rame, a to je za unutrašnojst provincije Dalma-cije, rekli bismo, gotovo Za razliku od primorja koje je bilo urbanizirano, i u kojem je postojao broj municipija i kolonija, sa užim administrativnim npr. Liburnija, u kojoj je veliki broj municipija uživao ius Latinum, u planinskoj unutrašnjosti zemlje, koja je i pod rimskom upravom ostala ekstenzivnog sa manjim naseljima, pretežno ruralnog karaktera, i sa poljoprivrednim za-seocima (villae rusticae), kao centrima gospo-darstava, municipalni teritorij je zauzimao široku oblast24•

Možda bismo smjeli da se teritorij municipija BIST ... podudarao sa sjeverozapadnim dijelom plemenske oblasti Dezitijata (Dae-sitiates).

Da je oblast municipija Bist( .... ) bila prostranija nego što se to smatralo, ostalog pokazuje i zahtjev Andrije, biskupa ecc-

lesiae bestoensis na drugom salonitanskom koncilu (5. maja 533), da se od njegove teritorijalno prevelike biskupije odvoji dio » ... a loco Capela et Arena usque ad has urbes basilicasque, quae in mea patronicia (paro-chia?) continentur, ad proponendum iisdem locum faciatur episcopum pertinere«, kako bi se mogao bolje starati »de sacerdotibus plebeque com-missa ... «24• Jurisdikcija ecclesie bestoensis vjerojatno se poklapala sa

municipija Bist( .... ), iako nije da je njene jurisdikcije moglo biti i šire, pod pretpostavkom da se u administrativ-nom pogledu nije ništa bitno izmijenilo do u kasnu antiku.

Da je municipija Bist( . . . ) doista bilo prostrano, vidi se po nalazištu natpisa na kojima se ime ove gradske civitas. Naime, osim Zenice i oko Travnika, municipiju je morala pripadati i oblast koja leži Zenice i Travnika s jedne a Varvare s druge stra-ne, a to je Bugojanske polje sa i naseljima na mjestu današnjeg Bugojna i Gornjeg Vakufa. Upravo iz Bugojna još jedna epigrafska potvrda našeg municipija, vrlo zna-

za topografska ispitivanja. To je tegula sa žigom Bistues, u Bugojnu uz obalu gdje se i u antici nalazilo prostrano naselje125 •

Ovaj nalaz je vredniji utoliko što Bugojno leži otprilike u centralnom položaju presumtivnog municipalnog teritorija municipija Bist. Prema tome ovom bi municipiju u administrativnom pogledu, osim Zenice i Travnika, pripadala i dolina gornjeg Vrbasa, a vjerojatno i Gor-nja Rama sa Varvarom, koja je- kako je pokazao sa Gornjim Vakufom bila p ovezana jednom komunikacijom preko a vjero-

re S obzirom na geografski položaj Varvare, moglo bi se - možda - po-mišljati na izdvaj anje ovog mjesta j,z sas:tava mun. Bist •.. i na nJ.jeno vanje u nepoznati municipij (?) u dolini Rame ili srednje Neretve. dok se za to ne doibije epigrafs:ko zasaid poznati (epi.grafs:ki) do/ku-menti .gOIVore :u prilog atritbuiranja Val'vaJre mumkipiju Bist ...

23 V. o tome mojtu ratS!)ravu Mrm. Mal,vesiatium, ci;t. u bHj. 18. 24 v. bilj. ll . 25 J . P e tr o v Crkvina kod Bugojna, GZM, 1960- 1961, 230 sl. l.

E. P a 'š a l tragovi iz okoline Bu.g01jna i Grwnjeg Va:kufa, GZM, 1953, 3•45 i Naselj a, 40.

26 GZ.M, 1-9.53, 2:7H

141

jatno i preko Makljena. Da li je u opseg ovog mumcipi]a ulazio Kupres, ili je bio vezan sa duvanjskim zasad se ne može ništa odre-

jer nedostaju epigrafska Za teritorijalni integritet tako definiranog municipija Bist( . . . . ), ko-

ji se negdje od Vranduka na sjeveru protezao do Rame na jugu - zah-rudonosna Rame, Vrbasa, Lašve i jednog dijela srednje

Bosne, osim navedenih municipalnih natpisa , govore i dosta brojni Flavii na, jako reduciranom epigrafskom materijalu iz Zenice (CIL III 12763, 12765), Malog Mošunja (Patsch, GZM, 1893, 701 : D. M. Flavio Apdoni marita ... ), Travnika (Patsch, GZM, 1910, 207 ·= WM XII 166: M(arco?) Flavio ... ), Turbeta (Serg., Spom. 88, 12: D. M. Flav,io Nepoti ... ) i Varvare (Patsch, GZM, 1906, 151-158 = WM XI, 105-112). Nešto pojavu Flavijevaca imamo još na Drini i Limu, vjerovatno u vezi sa uti-cajem Sirmiuma (koji je gradsko pravo dobio od Flavijevaca), na dolinu Drine i njenih pritoka ..

Uz gentile Flavii na našem su Aurelii, peregrini, koji su rimsko pravo stekli tek sa Karakalinom konstitucijom (Constitutio Antoniniana) iz 212. godine, ali po pre-nomenu T(itus), jedan dio Aurelijevaca dobio je pravo za Marka Aurelija127• Na našem kao i na susjednom oko Sarajeva (Aquae S .. .. ) i na Drini oko Rogatice (colonia Ris .. . ?), dosta su i Ulpii, za koje je Sergejevski smatrao da su možda S obzirom da je Trajan autonomno gradsko pravo dao vrlo malom broju pojavu Ulpijevaca u srednjobosanskom rudonosnom najvjero-jatnije treba povezati uz Trajanovu djelatnost na organizaciji i eksploa-taciji rudarstva, a s tim je u vezi i kovanje Trajanovog novca sa legen-dom Metalli Ulpiani Delmatic,i na Na presumtivnom mun. Bistuensium Ulpii su rela t ivno i n j ihove natpise u Vitezu (Patsch, GZM, 1895, 292, sl. 14), Malom Mošunju (Patsch , GZM, 1893, 701, br. 1), Zenici (Sergejevski, GZM, 1932, 38) i Proslapu (C. III 13232), a od susjednih mjesta u Otinovcima (Patsch, GZM, 1895, 287), Brezi (Sergejevski, Spomenik 93, str. 9, br. 10) itd. se još i u zapadnoj Bosni: Šipovo (C. III 13273), Blagaj-Japr a (Sergejevski, GZM, 1939, 12, br. 2, sl. 3), Krnjeu ša (C. III 14973 i 14974) i u Cikotam a (Serge-jevski, GZM, 1957, 119, br. 9, sl. 3), uglavnom u rudarskim revir ima.

Sa Bugojanskog polja im amo vrlo malo epigrafskog m aterijala. Ta je regija u epigrafskom smislu ost ala prava terr a incognit a. Razlozi toj pojavi mogu biti to može biti posljedica stoljetnog uništavanja spomenika i nj ih ovog korištenja za nove gradn je (npr. srednjovjekovne gradove, džamije, crkve, n adgrobne spomenike itd , a u novije doba i za izgradnju cesta), ali je vrlo vjerojatno da je to u stvari posljedica aluvi-jalnih n anosa koj i su zatr pali osta t ke star ih naselja i

Iz Bugojna sam o jedan epigrafski spomenik, ali važan upravo za naša topogr afska ispitivanj a : to je spomenuta tegula sa

'27 Cf. CI.L III 127•6!5 = Sergej evski, GZM, 19.32, 40: T. Fl(avio) T . f. Lucio dec. mun. Bis[t(uensis) . .. , i•z II st .

Ra•ztvi1alk, 1936, p. 244. 21l E v a n s, AR, ILI, 10. Co h e n , br. 183. H. M a t t i n g l Y, BMC III

2:35. 30 ,sondiranje u Podrašnici :polje) npr. po.kazalo je da de-

bljina aluvijalnog na·nosa iznosi ·1,60 m, a tek ispod •to,g .relatJi'V.no d eb elog slo ja - leži kulturni sloj.

142

Slika 14. Opeka sa žigom B i s t u e s iz Bugojna (Foto Ranko

143

žigom figline B i s t u e s, koja - po svoj prilici iz rimske ofi-cine u samom Bugojnu, koja je izgleda radila na mjestu današnje cigla-ne31. Zasad je to i jedini pisani spomenik sa Skopljanskog polja koji bi mogao poslužiti za eventualno rimske aglomeracije u

(Bugojno) i za njen odnos prema Zenici, Mošunju i Varvari. Sa topografskog aspekta je i jako nadgrobni nat-

pis Aurelija Tirona iz Gornjeg Vakufa, koji je objavio prema Ako je moja revizija ovog natpisa ispravna, Aurelije

Tiron bio je adlectus in ordine decurionum. Time bismo dobili još jedan municipalni natpis sa presumptivnog teritorija ovog municipija, ali bez na-voda imena samog municipija. Natpis u glasi:

Dis Manibus l Caio AURelio l TIRONI mi /LITI-DE fun j5 STD PEt / DE Minucia valen / TINA SOCero l CARISsiMO l POSUIT BEne l ME, dolje u ligaturi. Ako se i štamparska greška u r. 5, natpis nije

interpreti-ran, što se vidi i iz ograde samog autora koji naglašava da odlaže za docnije, u pomanjkanju komparativne gra-

Stoga predlažem rekonstrukciju ovog teško natpisa:

D(is) [M(anibus)] l Aur[elio] J Tironi [ ... ?]leti (?) de[c(urioni) ad-le-]5 eto per[pet(uo)] l def(uncto) an(norum) L [Ree?] l tina so[c(e-ro)] / earis(s)imo l posuit be-110 neme(renti). U 4. r. moglo bi možda stajati i deeurionatu funeto. Ostaci naselja na Bugojanskom polju (Bugojno,

Vesela, Kuti, Vrse, Bistrica, Gornji Vakuf i dr.) jako su devastirani ili zatrpani aluvijalnim nanosima34 • naselje na Grudinama u (Bugojno), koje je poznavao Radimskyl'\ služilo je, u svoje vrijeme, kao majdan za gradnju ceste Bugojno-Kup-res i velike crkve u BugojnU:36• Najviše toga bit da je pro-palo u tursko doba, kada se na mjestu Bugojna (koje je po velikoj srednjovjekovnoj nekropoli na Crkvini u i u srednjem vijeku bilo centar) razvijati kasaba sa i raznim gra-

Neistražene supstrukcije rimskog naselja prostiru se na rela-tivno velikom prostoru uz obalu Naselje, smješteno na važnoj raskrsnici putova, s obzirom na pitomost i bogatstvo kraja, moralo je, imati i u antici, kao što ga je imalo i u prethistorijsko doba87 •

40. a1 P e t[' o v n. djj, ,p. 230, sl. l. P a š a l GZM, 1953, 345 i Naselja,

GZM, 2,33, sl. 4. 33 N. dj, tp. 234. M O nalazima sa Skopljanskog polja, v. K. P a t s e h, GZM, 1895, 573;

GZM, 1897, 511. E. P a š a l GZM, 1953, 345 i Naselja, 40. J. P e tr o v GZM, H58, 2167 i GZM, 2129. V. P a IŠ ·k v a l i n, AP, 19616, !1416 1i 1969, 161. I. B o j a n o v s k i, AJP 1003, 12,2. Cf. O. B l a u, Reisen, 1'5,5 - depo od preko 500 ,s-relbrnih ·rimskih novaca (Constantinus ?) u V rs ama.

35 GZM, 1895, 5183. 26 iP e tr o v GZ1M, 19160'----'61, 230. 37 B. Co v Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u

Bosni, Pod kod Bugoj1na, GZM, 196,5, p. 48-65; isti, Die J,nschrift von Bugojno und ihre Chronologie, Al, V, 25-32. -U starijoj literaturi gradina Pod je poz-nata pod dmenom Ostarina.

144

Ali ono što ne rješavaju epigrafska možda bi mogli objasniti ili indicirati arheološki nalazi, u prvom redu oni iz (Bugojno), gdje je u nekoliko proteklih godina otkopana bazilika (geminata?) monumentalnih razmjera, sa rnemorijom i sa nizom zanimljivih fragmenata dekorativne plastike (plutei sa ri-bama, tranzene, stupovi i dr.). Bazilika je u svom dugom trajanju od ne-

Slika 15. Ostaci bazilike u Bugojnu (V-VI st.)

koliko prošla kroz više faza, a služila je prostranom naselju uz obale koje možemo - po nalazu novca - datirati od II do VI

Posebno je potrebno bogate tragove ru-darstva (zlato i željezo) po cijelom polju, u prvom redu oko Gornjeg Va-kufa. Bilo bi suvišno da o tome problemu koji je svestrano ras-pravljamo, pa se zadovoljiti da navedem bogatu literaturu iz pera ge-ologa i arheologaG9• Jedna od metalurških officina bila je sva-kako i ona na Grebinama u Vrsama iznad Gornjeg Vakufa, gdje sam, osim bogatih tragova djelatnosti, otkrio i 10 starih majdana (p u t e i) na lok. Rupe, poredanih u ravnoj liniji, gdje je u III i IV st. d jelovao jedan metalurški pogon (officina ferraria]40.

Rudno bogatstvo i njegov centralni položaj daju Bugojanskom po-lju posebni upravo u raspravi o pitanju ubikacije Bistue Nova. U diskusiji oko problema lociranja mun. Bist ... . mi se, da je veliki manjak upravo to što se na cijelom koje sam opisao, nije našao nijedan beneficij arski natpis koji bi pružio indikaciju gdje bi trebalo tražiti ovaj municipij. Stoga, s obzirom da zasad nemamo rele-

'18 V. P a š k v a l i n, AP, 1966, 146 i AP 1969, 161. 1970, 131. I s t i. Prilog datiranju bazilika BiH, Adriatica, 672. T. I, sl. l i 3.

39 B. Wa l ter, Beitrag zur Kenntniss der Erzlagerstatten Bosniens, sammt geo1logischer Erzlagerr-sta1ltenkarte, Sarajevo, 1,887. H. B. F o u ll o n, Uber Goldgewinnungstatten der Alten in Bosnien, Jahrb. der k . k. geol. Re-iohsal!lstalt, J.89.2, Band 42. A. R u e !k er. Einiges uber IQa!s Goldvo·rkormnnen in Bosnien, Wien, 1896. A. H off er, Zlato i rude u kotaru, GZM, 1897, 411. F. K a t z er, Geolo1g1i[ja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 191216. E. P a-š a 11 O TuJdar.stVlu u BiH, GZM, 1954, 47; i s t i, Naseljoa, 41 i IM.

40 I. B o j a n o v s k i, AP, 196,3, 1.22. i N. st. 1967, }91. Cl. B l a u, Rei-sen, 155.

lO 145

vantnog epigrafskog dokaza za ubiciranje Bistue Nova = mun. Bist .. . . , ovaj problem rezimirati na

l. Upravno sjedište mun. Bist . ... , koje je sa putnom sta-nicom Bistue Nova, nije moglo biti u sva tri mjesta u kojima su natpisi magistrata mun. Bist .... Zenica, Varvara).

2. Središte municipija nije moralo biti ni u jednom od spomenu-tih mjesta.

3. Centar municipija mogao je biti i u Bugojnu, iz kojeg ne-mamo dekurionskih natpisa, ali zato imamo tegulu sa žigom B i s t u e s. U prilog tome govorio bi i centralni položaj Bugojna, kao i bogatstvo arheoloških nalaza i prirodnih resursa.

da nema sigurnih epigrafskih za ubikaciju municipija Bist . .. . , moramo se poslužiti drugim sredstvima koja nam stoje na raspolaganju, u prvom redu hodološkim i arheološkim istraživanjima. Ako naime na terenu utvrdimo pravac ceste, sa ostacima naselja uz nju, ona n as sama dovesti i do rješenja problema Bistue Nova. To biti predmet našeg daljnjeg ispitivanja.

SALONA- ARGENTARIA

l. Historijat problema Istraživanjem trase i topografije ove magistralne ceste, koja je po-

vezivala Salonu sa rudarskim revirima centralne Bosne, bavio se broj U pomanjkanju epigrafskih su uglavnom bili na kombinacije i pretpostavke bazirane na manjem ili broju rimskih lokaliteta. Stoga je svaki od

vodio cestu drugim pravcem, pa je tako došlo do sasvim raz-ubikacija pojedinih stanica koje na ovoj komunikaciji navodi Ta-

bula Peutingeriana. Mi se ovdje ukratko osvrnuti, kronološkim redom, na poku-

šaje koji su naišli na ili manji odjek u toku rješavanja ovog proble-ma.

Rekonstrukciju trase ove ceste prvi je dao J. A l a On je vodi preko nasipa u Buškom blatu, koji je u stvari prirodna tvorevina diluvijalnog postanja, a odatle na Livno (Ad Libros)- Borovu glavu (In monte Bulsinio)- Bužanin grad- Šuica (Bistue Vetus)1•

H. Co n s nije ispitivao topografiju Dalmacije, nego se uglavnom poveo za i

W. T o m a s e h e k je u nekim pitanjima pokazao mnogo oštro-umnosti, iako je radio kabinetski, na osnovu oskudnih pisanih izvora, kao i starijih On ovu cestu vodi iz Trilja (Tilurium), nešto sjevernije od Aržanog, preko Buškog blata n a Vidoše (Ad Libros) u Livanjskom polju. Od Vidoša je cesta po Tomascheku išla preko legen-darnog Bužanin-grada (In monte Buls,inio) do Eminovog Sela (Bistue Ve-tus) na sjevernom rubu Duvanjskog polja. Ne trasu ceste na

1 J . A l a 18718, ;p. 54 i d. se pri tQme poziva na O. B l a u- a, Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, j uli 1870, p . 619, odn. Reisen, Berlin, 1877, p. 42, 155, 159 i 161.

;z H. Co n s, Dalmatie, 236 i d. Cons lokacije: Ad Matricem - Nevesilnlje, Bistue N. - itd.

146

terenu, vodi je dalje preko Vukovskog polja na Gornji Vakuf (Ad Matri-cem), Fojnicu (Bistue Nova) i Sarajevsko polje (Stanecli)3 .

Slabost Tomaschekove metode je u tome što se ne obazire na uda-lJenosti Tabule i što trasu, ne terena, vodi preko teš-kog i planinskog (Tušnica, Raduša i Vranic;:;.), terenom kojim cesta prvog reda nije mogla Ipak osnovna zamjerka,

je Hoernes uputio Tomascheku, sastoji se u tome što Tornaschek ne uzima u obzir tragove rimskih cesta na terenu. Njegova rekonstrukcija ove i drugih cesta u Bosni, Crnoj Gori i susjednim ob-:ta.<Otima više je plod kabinetskih kombinac(ja i pisanih podataka iz izvora nego terenskih faktora4 •

NI. H o er n e s je, i por ed primjedbe kojom je popratio pop.vu djela, upao u istu pogrešku_5 , od tada još

voljnog poznavanja aglomeracija na tlu današnje Bosne, Hoer-nes locira Bistue Nova u Rogaticu ili Goražde, a Ad Matricem iden-tificira sa srednjovjekovnom Vrhbosnom i locira u izvorišno Bosne. Bistue Vetus mu je u Fojnici, a stanica In monte Bulsinio na Ra-duši planini, dok Argentariju lokalizira u rudonosno Kopaoni-ka u SrbiW.

Kada mu ne odgovaraju podaci Tabule, Hoernes ih odbacuje, jer ne može da izmiri disparitet Tabule i stvarnih udaljenosti na terenu. Stoga i ne vodi o distancama Tabule, te smatra da je bolje i ne koristiti se njenim podacima7 .

Negdje u isto doba ovim se problemom bavio i A. E v a n s. On je prvi komunikaciju Salona-Argentaria sa cestom salonitan-skag natpisa, od Salone do dezitijatskog (a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium). I Evans ovu cestu vodi do Trilja na Cetini, ali je odatle >>trasira« u unutrašnjost preko Prologa (!), gdje je tragove jedne rimske ceste ispitao inženjer Moiza. U Vidošima mu je, kao i Hoernesu, stanica Ad Libros, a »Bužanin« je stanica ln monte Bulsinio. »Od toga mjesta, kaže Evans, tok je ceste nesiguran<<, pa pitanje njenog daljnjeg toka rješava alternativno: ili je cesta pravila zaokret prema sjeveru ili je išla lakšim putem kroz dolinu Neretve »koja je u svim historijskim vremenima bila glavna komunikacija unutrašnjih krajeva, koje sada Bosna, i Jadranskog priobalnog

Koliko je Evans branio Tabule kada se radilo o cesti Salona-Narona-Scodra, kad je u pitanju ova komunikacija smatra »da se nedostatak na Tabuli mora upotpuniti bilo imenima ili miljama rani-jih stanica<< 9• Stoga Evansova topografija mnogo na Hoernesovu, s kojim je i Bistue Nova u blizini Rogatice, Ad Matri-· cem »blizu izvora Bosne«, dok Bistue Vetus traži »oko Konjica u gornjoj Neretvi<<. U skladu sa iznesenim, Evans je na karti (Pl. I) šematski ozna-

3 Topographie, p. 497-528 i 545-567, odl. 8: Die grosse Strasse von Salcr-na in die Mi11te der Bos•na, p. 518-523.

4 M. H o er n e s, Romische Strassen und Orte im heutigen Bosnien, Al-tenthlimer der Hercegovina (II) , Wien, 1892, p. 13Jo-150. V. bi:lj. 41 u Uvodu.

5 N. dj ., 136-143 (Die grosse Strasse von Salona nach Argentaria). 8 H o er n e s je nešto konkretniji kada qpisuje svoj put preko Suice i

Borove glave u Li,vno, ali ni na tom putu TIIS nalazJi tra:gorva, Wande-·rungen, .p. 2184. U.s:p. str. 32r8.

7 Srbras.sen, lP· r138. s A:R I[!, p. 15. 0 Ilb1dem.

147

oba pravca ove komunikacije, od kojih sjeverni vodi do Oti-novaca na Kupresu, a južni do pred Ramu. Argentarija mu je »negdje na gornjoj Drini prema granici Mezije i Dalmacije«1'0•

Do takvih rezultata Evans je došao zato što je ovu cestu, kao i Patsch i povezao sa mineralnim bogatstvom kontinentalne Dal-macije, pa mu je ova komunikacija povezivala ne samo » ... dalmatinski glavni grad sa glavnim rudarskim centrima u unutrašnjosti n ego i sa

rimskim svijetom<<". Tek je pojava Ballifova djela jedan sasvim novi pristup

problem u istraživanj a rimskih cesta u unutrašnjosti provincije Dalmacije. P h. B a ll if se ne upušta u teoretske kombinacije, nego, na osnovu a utopsije, opisuje tragove cesta na terenu. Ballif u 6. odjeljku svog poz-natog djela cestu Salona-Argentaria vodi do Trilja, a odatle preko Gor-nje Tijarice, Brekala i Bukove Gore na Privalu i Duvanjsko polje''2•

Iako je Ballifu bila poznata rimska cesta od Mokronoga do Šuice, gdje je locirao Bistue Vetus, i na karti kao sigurna, on je trasu naše ceste bez razloga skrenuo, odmah iza Mokronoga, preko Pakline planine na Ravanjsko i Vukovsko polje, a odatle preko Raduše u dolinu Vrbasa kod Gornjeg Vakufa i dalje preko Vr anice u Fojnicu. U Gornji Vakuf locira Ad Matricem, a u Fojnicu Bistue Nova. Dionica ceste od Mokronoga na Duvanjskom polju do Fojnice je na priloženoj karti kao nesigurna13 •

Vrlo prilog ispitivanju ceste Salona-Argentaria dao je V. Rad i m s k y, koji je u ponoru, na rubu Buškog blata, u pronašao pet epigrafskih miljokaza, koji su definitivno pot-vrdili ispravnost Ballifove trase'4 •

Ovom se cestom pozabavio i A. B a u er, koji smatra da mo"' , Bulsinius valja identificirati ili sa prijevojem Aržano ili sa nekim s je ..;e-

sedlom na Tušnici, kako je predlagao i Kiepert (CIL III, 2. karta), ali time nije ništa doprinio rješavanju trase ove komunikacije'3 •

Dobar prilog poznavanja ceste dao je F. B u l koji je vodi prav-·Cem: Klis-Grlo brdo)-Dugopolje-Doca- ispod Kurtovih - preko Rudina-Mala na-Tijarice-Kamensko-Buško blato'6 • je tragove ove ceste opisao in natura.

U nastojanju da i hodološkim razlozima podupre ubikaciju Bistue Vetus u Varvari, K. P a t s e h je pretpostavio da je Tabula i najprije izrazio mišljenje da je stanica Ad Libros mogla biti u Letki na Duvanjskom polju, a stanica In monte Bulsinio na vrhu Ljubuše, a Bi-stue Vetus'7 u podnožju Ljubuše u gornjoj Rami. Kasnije se Patsch na-

10 N. dj., lP· 5 i 1:2,, bilj. e. i str. 14. 11 ilibi'dem, [l. 6. - Htio bih da je Evansov opis :rudarstva u unu-

trašnj-o.s'ti Dalmacije, prema izvorima, još i -iako je [>isan pl'ije 90 godina - jedan od naljils·crpnij-ih i u isto vrijeme najsa-žetijih (AH IIII, .6,.....,114).

148

Romli:sohe St:ras.sen in B. und H., Wien, 1893, 35--27. 13 Strassen, na priloženoj karti = karta CIL III iz 1873. g. 14 GZIM, ili894, 7 = OIL ma: 13320---.13324. 15 AEM, 189"4, p. 137. 16 Strade Romane in Dalmazia, BD, 1899, p. 26-28. 17 GZM, 1906, 158.

kon dopunskih istraživanja za vezu Delminiuma (Duvno) i Bistue Vetus zaobilaznim putem preko Ravanjskog polja18•

rezultate Domaszewskog, koji je izrazio mišljenje da se radi o cesti koja je povezivala srebrene rudnike na srednjoj Drini, oko Domavije, sa Salonom, a ne one u izvorišnom Vrbasa, i Patsch ovu cestu identificira sa velikom rudarskom cestom koja je povezivala srednjobosanske i podrinjske rudnike sa Salonom. Vodi je iz Varvare (gdje je locirao Bistue Vetus) na gornji Vrbas, a odatle u Zenicu (Bistue Nova po Patschu)19•

Radovi A. D o m a s z e w s ko g i K. M i ll e r a su u stva-ri korak natrag. Domaszewski u svom sažetom prikazu ovu cestu vodi od Trilja ravno na sjeveroistok, u unutrašnjost Bosne, do Zenice (Bistue Nova), a odatle preko Tuzle na Drinu, gdje je povezuje sa komunikacijom Ad Drinum-Sirmium i tako veže sa Argentarijom, je centar Doma-via20. K. Miller svoju trasu vodi od Mitrovice preko Zenice (Bistue Nova),.

polja (Ad Matricem) i Otinovaca na Kupreškom polju (Bistue Vetus) u Vidoše (Ad Libros). Stanecli identificira sa Ilidžom kraj Sara-jeva, dok mu je Argentarija u na Kravice u Jadar21•

Doprinos istraživanju dao je i M. Abra m koji ovom komu-nikacijom povezuje Salonu sa Zenicom (Bistue Nova), preko Trilja (Tilu-Tium) i Duvna (Delminium), ali je ne fiksira na terenu112• je zasluga što je objavljivanjem miljokaza iz nedaleko od Trilja, još jednom potvrdio pravac koji je po utvrdio Ballif?3•

Ovaj miljokaz kao i oni Radimskog u i na Privali, a Patscha u Duvnu, sigurni su putokazi po kojima se ova cesta može pouzdano sli-jediti sve do Duvanjskog polja.

je karaktera rad A. M ay er a. na mi-ljokaze iz o kojima biti govora kod opisa ceste, Mayer je, lin-

analizom imena stanice In monte Bulsinio ukazao da se ime Bulsinius u toponimima Bužanin i Buško naime planinu Tušnicu, iznad Buškog blata, sa mons Bulsinius, Mayer je s pravom da je cesta iz Buškog blata prelazila u Duvanjsko polje preko sedla Privale, ogranka Tušnice, gdje treba tra-žiti i putnu stanicu In monte Bulsinio. što se Bistue Nova, Mayer je

identificira sa Zenicom se na natpise sa elementom Bis . .. i B]ist. . . sa spomenika), a nepodudaranje distanci T abule sa stvarnim udaljenostima na terenu objašnjava lakunama na Tabulr25•

Posljednji je istraživao ovu cestu E. P a š a l i na koje nailazi kod ove trase, on joj je ovako odredio pravac: Trilj-Aržano-Duvanjsko polje-Ravanjsko polje (gdje se jedan krak odvajao u dolinu Gornje Rame prema Varvari)-Vukovsko polje-Raduša planina- Gornji Vakuf-dolina Bistrice-dolina Lašve, a odatle do Zeni-

18 WIM XI, Cf. P a š a I Naselja, 39. 10 G:ZM, .1906, 15,6--518. V. bilj. l na str. 1156. 20 'Die Benefida·rie['posten, i priložena llm·rta. 21 .rrtin. Rom, 4711-474. -.!12 VAHD, 19126-217, l3i9 li d. Uspor. str. ,152. 23 !IIbildem, 141, sl. 3 i 4. Miljokaz je postavljen g. 236, u car a Gaja

Jrulija IMalksimina. USjpor . B a 1ll if, Str as:sen, 25. A. M ay er, Dopriiilosi po:zmavanjru rimskih cesta u Da1ma:ci:ji, VtAH!D,

1940, 1!25-132. 125 Iblidem, 130 i 131.

149

ce. Cesta je dalje nastavljala prema rudarskom oko Srebrenice na Drini, gdje se nalazila Argentaria (sc. metalla). je lokalizirao

stanice kao sigurne: Bistue Vetus u Varvaru, Ad Matricem »kod Gornjeg Vakufa<<, Bistue Nova u »Mošunj-Vitez<<, a Stanecli >>kod Ki-seliaka<<. Za stanice Ad Libros i In monte Bulsinio smatra da se ne mogu

ubicirati jer su stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispuštene neke postaje, pa je zbog toga zbirna vrijednost distanci sa Tabule u od-nosu na trasu (preko Varvare) za punih 33 km. Što su na Tabuli ispale neke stanice, on navodi kao dokaz to što se na njoj ne spominje tako važan centar kao što je Delminium (današnje Duvno}"".

rekonstrukcija ceste zasniva se uglavnom na Patschevim ubikacijama Bistue Vetus u Varvari i Delminija u Duvnu. Da li s pravom?

Opširnije sam izložio historijat istraživanja ceste Salona-Argen-taria, jer trasa ove komunikacije nije ni do danas pouzdano a niz aglomeracija i stanica uz nju ili nije lociran ili je lociran pogrešno.

Ni kao ni drugi arheolozi koji su se ovim pitanjima bavili nakon Patscha, njima i Sergejevski, i ostali, fas-cinirani autoritetom Patscha, nisu ni pokušali provjeriti da li su ispravne Patscheve ubikacije Bistue Vetus, Bistue Nova, Delminium i dr. A upra-vo što je ova cesta prolazila kroz Duvno, koje je Patsch iden-tificirao sa Delminijem - ovo se mišljenje, moglo bi se održalo bez osporavanja sve do danas - bila je glavna zapreka da se pravilno pos-tavi ovaj zapleteni hodološki problem. To isto ilustrira i sa ubikaci-jom Bistue Vetus. Samo stoga što je Patsch Bistue Vetus locirao u Varvari, u Gornjoj Rami, i Patsch i a i drugi, vode trasu ove magistralne ceste prvog reda po centralne Bosne, kuda ni danas ne prolaze putovi, i sa njenog prirodnog puta samo zato da bi njome povezali Varvaru.

Upravo je da dosad nijedan nije trasu ceste Salo-na-Argentaria tražio na jedinom pr ir o d n o m prolazu iz jugozapadne u centralu Bosnu, koji je od najstarijih vremena, sve dokle sežu arheo-loška i pismena bio ne samo najfrekventnija nego i glavna veza Dalmacije i kraških polja jugozapadne Bosne s jedne, a središnje Bosne s druge strane : to je onaj put koji iz Duvanjskog i (Li-vanjskog) polja vodi dolinom Šuice na Kupr eško pol je, pa preko Velikih k upreških vrata (1384 m) silazi u dolinu Vrbasa. Ovim putom su od naj-starijih vremen a putovali vojnici, trgovci i putnici još mnogo prije Katarina Zena (1.550) i Evlije (1655), što nam brojne prethistor ij-ske gradine, naselja i utvrde. Njime su nadirali bilo u :j edn o:tYl ili u drugom pra"vcu (Rirn.lj an i i jer 1 u stvari, to je bio i

l Z ter Je o::;tao i do da.nas.

e·t se cb.r,:::trJ..ila rTabule,

k akvo-· ta k vo

B osne J)rerna SG.loni (:Klisu i S:plitu ) a

ospor en.a Je 1

i j e d i n a gr a n a je

na. n avodnoj lakuni r:rabule ne p ra\;.-cct ceste. Insistira--

cbjašnjava se ništa.: t2injenica što se

26 Naselja 35-51, posebno 47-51; A J III, 65-&6.

150

na Tabuli ne navodi Delminium, važan municipalni centar u Duvanjskog polja, ne mora da da je Tabula Delminij je mogao ležati i na nekoj drugoj komunikaciji, koja nam nije tradirana u izvorima, ali je mogla imati na našu cestu, kao što je sa samoupravnim gradovima Novae i Doclea. Stoga je potrebno provjeriti Patschevu lokaciju Delminiuma u današnje Duvno, kao što je potrebno r evidirati i pravac same ceste kako je ona dosad fiksirana u literaturi.

Najbolji da se to postigne je evidentiranje tragova ove rim-ske ceste na terenu i fiksiranje aglomeracija koje su se r azvile uz ovu komunikaciju (v. Kartu II).

2. Trasa ceste (Argentaria) a) Dionica Salona XVI Tilurio (Trilj na Cetini) Po Tabuli dionica je duga XVI m. p., što iznosi oko 24 km, ili

nije: 23.680 m. Poklapa se u cijelosti sa prvom dionicom ceste Salona-Narona.

Cesta je iz Salone vodila preko Klisa i Dugopolja do Dicma, gdje je pod (k. 424) bilo Salona-Tilurium i Salona-Ae-quum, a zatim kroz Dicmo Donje prema sjeveroistoku te preko izlazila na Gardun i Trilr. Cesta je više puta i sigurno na, stoga se zadržavati na detaljnijem fiksiranju njene Osim toga, trasa je dobro dokumentirana ne samo brojnim na-lazima (grobovi, novci, natpisi, tragovi ceste i dr.), nego i miljokazima. Ne miljokaza na ulazu u Salonu, s ove dionice poznato je još pet miljokaza: tri sa Klisa (careva Maksimina Treboni-jana Gala i Konstancija) i dva iz Dugopolja (Maksimina i Kon-stancija), sve careva III i IV st.29• U Trilju je prelazila Cetinu (Hippus flumen) preko mosta koji je 184. g. n. e. obnovljen za cara Komoda suptum et operas subministrantibus Novensibus, Delminensibus, Riditis (CIL III 3202). U Trilju je bilo - jedan krak se odvajao za Na-ronu, ali je bivium na Tabuli pogrešno(?) na desnoj obali Cetine, što bi pretpostavljalo dva mosta preko rijeke. U Tiluriumu je bio caput viae Narona-Scodra-Dyrrhachium. Novi doprinos ubikaciji Tiluriuma dao je

2 7 Do Dicma se cesta podudara sa trasom ceste Salona - Servitium. To je ona ;ista trasa koj1u je Hksir·ao B u li BD, 118199, ,p. KHs - Grlo

!brdo) - DUigopo'lje - Doca - .ispod Kiurtovih - preko Rudilna -Mala Stupa - Dicmo- - Gardun -Trilj, a u nastavku: - Tijarke - Kamensko - Huška ·l:Jlato. U VAHID, 11920, ,p. 198 ovako opisuje ·Odsjek Salona - K:lis: >>IStar.i Timski rput hodio je ·i•z S al01ne, od v.rata (Por1ta Andetrii.a) ;prema ·Kilisu, upravno preko ,polja. Ostaci mu se još dandanas, a zove se Bilibrig, jer se bijeli zelenim vinogradima«. Da-lje opisuje trasu do Sinja. Cf. B u li BiD, 19013, p. H3 i VAHiD, 19211, p. 21 i 25 'Dr ovamenJti antJiohi a Klis) . Ova je dionica ucrtama na :karti, BiD, 1902, T . lJ i VAHID, 192,6-192,7, T . 1HI.

128 V. opis dionice Salona - Aequum u I poglavlju. eo V. Pregled m ilj.oka.za n a 1k!raju ovo,g poglavlj a. 3o S. G u n j a a , Topografska pitanj a (i ekskurs o Tiluriumu), 39-46.

I s t i, Nov prinos ubikaciji Tiluriuma, VAHD, 1950, 50- 52. j e na osnOVIU votivno:g natpisa lOM et numini H.ippi fluminis utvrdi·o da je ame CeUne :billa Hippus (Hippius) a me Ti'}urus, dolk se naselje zvarlo Tilurium (rh:w. Trilj ). Pans Tiluri je po m'i!šljenju Delmati J!I, 16, dio toga naselja uz most , koji se spominje na natpisu iz 184 (C. 3.20.2). U kraj Trilj a ubicirao je M o m m s e n, CIL III p. 358 Delmmmm. Deilminium treba traž iti na [)luvanjskom po:ljru, a 1:1a Ga11dumu je bio pretorij

151

b) Dionica Tilurium XXII Ad Libro s

Dionica je po Tabuli duga XXII m. p., otprilike 33 km, ili 32. 340 m.

Ballif je cestu pratio po od Trilja do Grabovice na Buškom blatu, preko Vedrina, Donje Tijarice, iznad Bre-kala i Bukove Gore31 • Osim brojnih koje navodi Ballif, trasa je na ovom odsjeku dobro dokumentirana i miljokazima: u kraj Trilja (cara Maksimina iz na Buškom blatu (Gordijana III, Decija i Klaudija II), sve careva III st.32• Uz trasu je osim toga i rimski natpis u Tijarici Gornjoj, sa grobovima, novcima i zi-dovima33 pod Gradinom, a uz rub Buškog blata evidentiran broj an-

lokaliteta, kojima i na Gradini u i na Gradu u Vinici34 • Spurile koje je kod Brekala našao Ballif da se jedan odvojak ceste odvajao prema sjeveru preko Buškog blata (možda u pravcu Vidoša}, a drugi prema jugu u pravcu Aržanog. Blau, prvi istra-

ove ceste, smatrao je da su tragovi rimskog puta kod Aržanog dio ceste Salona-Narona, ali to je Ballif da je jedna vezna cesta išla od Aržanog preko Vira i i tako ovo pod-

povezivala sa Naronom35•

Iz autopsije sam ispitao cijelu ovu trasu, koja predstavlja prirodnu vezu doline Cetine sa Buškim blatom i kraškim poljima zapadne Bosne. Iako je cesta u stalnom usponu, jer od Trilja do Buškog blata treba da svlada relativnu razliku od oko 350 m, ipak joj trasa nije naporna. Ovo je ujedno i veza Salone sa današnje Bosne, pa je prema tome odabran najpovoljniji pravac. tragove ceste

V:U legije, cf. A. B u dr o v i e h, Ulbicazione, 1137_,1,39. I s lt i, Posti'lle topo-grafiche e toponomastiche su Delminium e Tilurium, Adriatica, 483-488. Mo-glo bi se pomišljati da je i Tilurium, kao i Burnum, kasnije podignut na rang municipija, jer •su u Trillju beneficil}arski nal1jpis.i ·(VAIHJD, ·193:5, 49 i 511 i

1950, 2!30'). S olbzirom na blizim kolonije AeqnliUJm, to je teško objas-ni•ti. Osirrn to1ga, Tilu·rium se ne ni na :poznatom natpisu o olbnovi mosta iz 184. g. Trilj je bio i ostao raskrsnica cesta. Uspor. M. P a-v a n, Ricerche, 108 i d.; G. A If 51 d y, Bevolkerlllng 1'1.8 i 'I1i:lurilum, Bonn, Jailuib. 165, 1965, 105; J. J. Will lkes, Dalmatia, 97; M. Del-mati II, 16. Vjerojatno je sa Plinijevim (n. h . III, 142) Tribulium. Cf. C. P a t s e h, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch f. Alter-tumsk., II (1908), 102-104. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 337.

31 Strassen, p. 25. U spor. F. B u l BD, 1899, 26-28. C. I v e k o v BD, 1897, 1116 i 199, na vise mjesta kod Tiljoa·ilica opisuje usjeke, do 6 m duboke.

V. mtljokaza pri kraju ovog ;pog.lavlja. 113 Natpis CIL III 14647 (lok. Paljevine u Gor. Tijarici, ispod Gradine), Cf.

F. B u 'l i BiD . 19013, 112l4. m4 Gradlina u i Grad u Vinici 634) v. Arheološlm !karta BiH,

Dokmmentaoioni centar Zemalj.skog muzeja u Sarajevu br. 49 i 31 b. O pret-hlisto·rijskoj gradini u V. Rad i m s k y, G01Vl;, 11894, 30•0, sl. 24. Jed•no ·Dimsko bi'lo je i u nedaleko Reni·6a, na Malloj gra-dini, Rad i m s ,k y GIZIM, 1894, 3011'---<30'2·, sl. 215 i 26. - Sohemwtismus topogra-phico historicus vicariatus Apostolici et custodiae provincialis Franciscanico Miss·ionariae 1n Hercegovina pro a. d. 181617,, Split, •18,67, odnosno njegov pisac P. B a k u l a, navodi u Kazagincu quedam magnifica ... dicta vulgo H a n, sub quibus ruderibus sunt continui fornices supra hasque pl urima p le-bis sepulcra, a u Grabovici penes aquas M u k i ž n i e a a reis item in K or i t a et dem um in Re n j i extant. Do\k se podaci za Grabovicu, KoDi ta li odnose na .gradLne (arces), oni u Kaza,ginoo iJIJJdioiraju turske ruiše-v.ine.

35 O. B l a u, Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, Hl.70; B a I l i f, Stra·ssen, 26.

152

--našao sam i u Kazagincu ispod Ivana gdje su se na dva mjesta u kamenjaru kroz koji cesta prolazi u žbunju tragovi ko-

Razmak spurila iznosi 1,20 m. Put, širok do 4 m, mješ-tani nazivaju »rimski put«. Ranije se u njivi Ivana vidio i nasip koji je sada zaoran. Tragovi ove ceste nalaze se oko 100-150 m ispod savremene odnosno Ivanove a generalni pravac bio joj je Ivana (koja leži na savremenoj cesti)-Kaza-ginac-Kurtovina-Bukova Gora. I u Prisici kod se nalazi više Tu se u njivi i ogradi zapaža i neka stara kal -drma, koja se gubi u šumi, a je osnovni pravac se uklapa u pravac Trilj-Bukova Gora'l7 •

Rimska cesta je produžavala uglavnom paralelno sa sadašnjom, ali nešto bliže Buškom blatu, kamenitim terenom koji je jako erodiran i za-rastao u šikaru.

Kako je pokazao Ballif, iz Trilja je cesta mogla u dva smje-ra: mogla je nastaviti trasom ceste Salona-Narona do i tu skre-nuti na sjever, pa preko Studenaca, Vinice i Zidina na Bukovu Goru i tu se vezati na opisani pravac preko Vedrina, Tijarice i Brekala38•

Pravac preko je duži i ne uklapa se u distancu Tabule Tilurium XXII Ad Libros. Udaljenost preko iznosi više od 45 km38, dok Tabula daje svega 33 km, tj. udaljenost koja upravo odgovara dionici Trilj-Vedrine-Tijarica-Bukova Gora (Korita).

da je cesta išla preko Vedrina i Tijarice najbolji dokaz jesu miljokazi iz i je pokazao da se miljokaz iz

nalazio na udaljenosti od XXI milju od Salone40, dok nam miljokazi iz sa milijacijom XXXIV i XXXV m. p. a Sal(onis) dokazuju da je trasa ceste sigurno prolazila preko Vedrina i Tijarice do Bukove Gore dalje.

Miljokazi iz koji su morali stajati negdje Prisike i Kazaginca, su dokazi ne samo za pravac ceste nego su ujedno i putokaz za lokalizaciju putne stanice Ad Libros, koja je od Tiluriuma bila udaljena 22 milje, tj. nešto manje od 33 km. Ako je jedan od miljokaza bio postavljen na 18, a drugi na 19. milji od Trilja (tj. 35 milja od Salone manje 16 milja, koliko iznosi udaljenost Salona-Tilurium) onda putnu stanicu Ad Libros treba locirati 4-6 km od Kaza-ginca, a to upravo odgovara položaju Gradine u Bukovoj Gori. po imenu Ad Libros, stanica se nije nalazila u samom naselju, nego neg· dj e >>U blizini, kod« naselja koje se moglo zvati L ibri ili a to bi mogla biti Vinica ili, što je još vjerojatnije, Zidine, koje leže nešto južnije od Gradine u Bukovoj Gori ili sama Bukova Gora. i sam

36 se vide u šumankiu na lok. Oštra g•lavica, odmah izna1d sa-dašnje ceste.

3 7 l u Brelmlima, na Iok. Gla'Vica, neka starins:ka putlicr1a ;pra1ti novi put a [loznata je od m,ještacr1a kao ·>>staJri iko'lo·sjek«.

38 iB a ll i f, Stra.ssen, 2!5--'26. '39 Cestu preko V inice i Zidina detaljno je opisao još A l a e-

v BD, 1878., 56. Opširnlije o toj cesti govorim u odjelj<kiu >>Pri-[Ju tovi«. - Ovu cestu navodi ·i V. IR a d i m s k Y, leksi-

ko.n (u rukopi•su): >><Kraj sela (tj. Z·idina) spuri'le liimske ceste koja je vodi•la uzlazno od u Dalmaciji preko Vinice, zatim Ravnog Doca, Mehkog Doca i Zidicr1a prema ZU{Panjcu«. Cf. R a d i m s ;k y, GZM, 1894, 299 i B a ll i f, Sltrassen, 26.

40 VAHD, 19216-1927, 141.

153

Slika 16. Miljokaz u cara M. An ton ij a Gordij ana iz na B uškom Blatu sa

oznakom milja od Salone (Foto Ran ko

154

toponim Zidine govori o ostacima nekog starijeg, najvjerojatnije rim-skog naselja4 1 . Sama putna stanica Ad Libros bila je svakako negdje u b lizini Gradine u Bukovoj Gori, na kojoj je posljednjih godina otkopa-· no g roblj e4'2• U blizini Gradine, uz r ub Buškog blata, nalazi se estavela Mukišnica, koja je dio godine mogla snabdijevati put-nike vodom, što je u ovom bezvodnom posebno važno. Teren oko Gradine jako je erodiran, ali se ipak neke putine, gomile i ostaci suhozidina, što bi moglo poticati i od starih objekata4 3•

Ako bismo provjeravali lokalizaciju stanice Ad Libros = Bukova Gora, morali bismo od d a miljokazi iz pono-ra u sa rimske ceste iznad samih i da su stajali negdje Prisike i Kazaginca, i to onaj sa oznakom XXXV m. p . bliže Gradini u Bukovoj Gori, koja leži oko 6,5 km S obzirom da je trasa bila nešto od današnje, jer je izbjegavala zavoje, onda bi nas razlika stajališta miljokaza sa milijacijom XXXV m. p . i stanice Ad Libros XXXVIII m. p., od Salone, dovela upravo u blizinu spomenute gradine u Bukovoj Gori, odnosno do vrela Mukišnice u selu Korita44 , u neposrednoj blizini Gradine. No kako nam nije poznato mjesto na kojem je stajao miljokaz, najopravda-nije je da ostanemo kod identifikacije Ad Libros = Gradina u Bukovoj Gori i zbog spomenutih arheoloških nalaza na Gradini i oko nje. Tu je izlazio i put Gora, na kojem su bila

naselja u Studencima, Vinici i Zidinama, od kojih je ono u Zi-d inama, udaljeno od Gradine svega oko 1,5 km, moglo biti L ibri.

koliko je ova lokalizacija stanice Ad Libros ispravna, naj-bolje pokazati opis i analiza dionice stanica Ad Libros i In monte Bulsinio45 •

41 U samim Zidi1nama nisu evidentirani antioki ostaci, niti mjEJštani Z!Ilaju odakle je ime sela, osim sto Rad i m s .k y GZM, 1394, · 299, Gradinu u Buko-voj Gorii sta;vl'ja u Zidine. U stvari, ova g>ra:d1na katastarski pripada seLu Ko-ritima.

42 Z. .M ar nekropola na p.rai.stor·ijskoj gra·di1ni u Ko-ritima kod Duvna, Posebna izdanja - XII, Centar za balkanološka ispitivanj a, knj. 4, Sarajevo, 1969, str. 239-242. A. M ay e r , Die Sprache, 208, s. v. Libri.

Još rprtje vršio je sondafulo iskopavanje na ovoj Gradini R a -d i m s k y, Arheol. leks., s. v. Zidine i o tome zapisao: »Jedno pokusno kopa-n je dalo je masu hrbina raznolikog ilovastog ute-ga za stano·ve fi ilovaste kolutove, ilova·sti lijep sa z1dova, tu -cala, ali ni b·a1ga malterom ,zidanom zidu i samo jedna hribina jedno1g crvenog rim skog suda«. Cf. Rad i :m s lk Y, GZM, 1894, 219.9 . . i B a ll if, :Strassen, 216.

44 Napominjem, ·da dosad nisu isplitani arheoldški ostaci nij edne ,pu:bne stanke na našem To s•u .ponekad hi'le drvene zgrade, koje su sasvim prop ale, pa tm 1ne nalaz1mo arheološ"kih os•tata:ka. Usp. o tome I. P i :rk o v i Crucium, p. 10, 60 i 62. su ove stanice (gostionice i konjušnice) bile osamljene, locirane bliže ili dalje od naselj a. Nastojalo se, naime, kod poštanskih postaja (posta.tio) da budu u podjednakoj udaljenosti jedna od dru-ge, koliko je mogao izdržati kt+rirski konj (oko 5 m. p.), dok su m a.nsiones no jedna od druge udaljene dan .putovanja (O:ko :210 m. p.). Ipa,k, sve J€ O'Vl'Slio od urirode terena Ikao i drugih ra-znih okol1nos•ti. Putovalo se 'Samo dan ju. -Ne odbaoiti' ·ni ure1Jpos•ta1Vkm da je nekropola ·Uinutar Gra-di.ne u Bukovoj Gori (Koritima) na·stala upravo u vezi sa našom putnorm stani-com, odnosno naseljem koje se s vremenom razvi'lo oko .nje. Zasad_ u

da nisu ostaci cemeterijalne bazilike uz ovu nekropolu, koJa b1 mo-rala :pos,to1jati ukoliko je o gr oblju staQnog 1na-selja.

<5 S t ari j>i .stanicu Ad Lilbros lnka'lliziraju u Vidošima, a u ve.z.i sa l€lgendarnim Bužani:m gradom. V. Rad i m s 1k y, GZM, 1892. 22>1. - U spor. P a š a l Naselja, 39.

155

e) Dionica Ad Libros IX In monte Bulsinio

Po Tabuli dionica je bila duga IX m. p., cca 13,5 km, ili 13,320 m.

Iza Gradine u Bukovoj Gori prolazila je cesta pored vrela Mukišni-ce, uz sam rub Buškog blata, i nastavljala kroz Grabovicu pravcem današ-nje ceste, te na silazila preko Nakla nizvodno od Karlova Hana, ne-kih 300 m ispod sadašnjeg mosta, gdje je na M o s t i n a m a od starine bio most. Dalje je išla uz rub polja ispod Erijevaca u Prisoju, a odatle se penjala uz prijevoj zv. Privala na sedlo koje razdvaja Buško blato od Duvanjskog polja.

U Grabovici našao sam tragove rimske ceste na više mjesta. Od-mah iznad Mukišnice vidi se stari put, širok 4 m, dužine od oko 100 m. Stara i nova cesta u nastavku se uglavnom poklapaju, ali se na nekoliko mjesta uz današnju cestu može vidjeti i stara »tlaka«46, široka do 4 m, od koje se dio dug 150-200 m i kod Ivana na Naklu (Grabovica), gdje se vide i spurile. Tragovi joj se opažaju i kod

Luke koja je na samoj trasi stare ceste. Odmah uz Lukinu nalazi se i jedan kamen oblog

presjeka, ukopan u zemlju, miljokazu, za koji su mi rekli da je ra-nije bio viši, ali mu je vrh odlomljen. Put, u kamen, sa vrlo starim zaraslim u ledinu, još i sad se može pratiti oko 100 m. Gubi se pod savremenom cestom koju je izgradila austrijska uprava. Odmah pored ove ceste na Naklu se nalazi i velika srednjovjekov-na nekropola. Da je taj stari put u osnovi rimskog postojanja, indicira i njegova širina od oko 4 m.

Tragove rimske ceste kroz Prisoje, gdje je bilo raskrižje putova prema Livnu i Duvnu, nije niko detaljnije ispitivao. Zbog toga ovaj od-sjek zaslužuje opširniji osvrt. Ovdje se na tom pitanju zadržati koliko je to potrebno za razumijevanje cjeline, detaljan opis za drugu priliku47•

Pravac od Bukove Gore preko Pris6ja i Privale do na Duvanjskom polju jedini je prirodni, a ujedno i prolaz iz Buškog blat a na Duvanjsko polje, a kako pokazuju brojni spomenici iz ranijih i kasnijih vremena, korišten je milenijama. To je bio uz izvjesna manja odstupanja glavni srednjovjekovni i turski put od Duvna za Livno, od-nosno Aržano. Dok je naime kroz Prisoje rimski put išao poljem ispod sela, srednjovjekovni (obilježen sa šest srednjovjekovnih n ekropola: Bu-

greblje, nekropola n a Lazinama u Krištama, nekropola na Podvor-nicama u Krištama, groblje Pod Malj evinama- ispod crkve, dvije nekro-pole u Potprivali, sve u Prisoju) i turski put su prolazili iznad rimskog kroz samo selo. Raskrsnica (Duvno- Livno- Aržano) bila je otprilike u sredini sela kod greblja. Od ovog groblja, koje se nalazi u ne-posrednoj blizini ruševina bazilike, do Privale starim pu-tom ima oko 3,5 km, a savremenom cestom, koja je u vrijeme Austrougarske 8 km. Od greblja do Mostina, na putu za Ar-žano, udaljenost iznosi otprilike l km.

46 Imumsolum, tv.rda podloga. 47 bazilika u Prisoju na Buškom blatu, AP, 1968, 162-165.

156

Osim prethistorijskih gradina, koje su korištene i u rims!w doba (dvije gradine u Prisoju i tri na Privali), uz cestu su loci-rane i brojne srednjovjekovne nekropole. Na kratkom odsjeku puta, od nekih 7 km, od Grabovice do Privale uz staru rimsku trasu ima osam srednjovjekovnih grobalja (na Naklu u Grabovici; na Mostinama48 , na njivi J oluši pod Brljevcima, zatim na Lazinama, na Glavici i na Tabli, ::;ve u Prisoju; na samoj Privali i kod izvora Žbanica pod Privalom). Od rimskih ostataka spomenut samo t!'agove dva rimska naselja, jeC:no je u Prisoju, na prostoru, gdje je bila raskrsnica putova, u tradicij i poznato kao Sirkovac-Grad, grad u Bosni, od Rima«, gdje sam 1968. i 1969. g. otkopao baziliku' 9 • U ruševini crkve našao sam i natpis Publija Elija Juvenala duumvira municipi Del-rninensium. Druga naseobina je pod Privalom, kod vrela Žbanica, na Duvanjskom polju.

Od r imskog naselja u polju ostalo je malo površinskih tragova (tek gomile kamena), jer je zemlja intenzivno i

ali je Radimsky"0 još 1893. ovdj e zatekao arheološke t ra-gove naseobine u samom uglu polja. Odatle i municipalni natpis koji svojom formulom: ... l(o co) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto) in-dicira postojanje jedne samoupravne civitas na Duvanjskom polju51 •

Zbog važnosti koju rimska aglomeracija na Privali ima u ovom izlaganju, u cjelini citirati opis koji daje Radimsky: >> U S t i p a n k o m p o l j u nalazimo od vrela Žbanice u ritu istog imena i pod V e l i k o m gr a d i n o m razvaline rimske na-seobine, kojoj ostaci zapremaju preko 3 ha površine. Bakula (Schematis-mus, 1867, str. 138) je poznavao te razvaline, te ih kao »Cuiusdam perrnagni aedificii rudera «.

U nastavku se kaže: >>Tu se oranicama razne, grmljem uzvisine, kojima se mogu razabrati temeljne zidine pravo-

kutnih ,:grada. Vele da njima u zemlji ima još mnogo zidanih te-n:t' lja. a oranice U G' - - ·•. :;c>'-<vim su zasute profiliranim arhitektonskim kom2.d!rna, tesanim .... 1•• ...,n, ;n-;. 0mazanim kame-r: Je m . gr·.n;wnwm klaka, upekur ••. ,, .. , ., . : .. - i te r binama ,,eJ tluvastoij sud:!. Rimsku naseobinu St1pam ; .m štitila je po l1imljanima, kako znamo (str. 297), okupirana V e l i k a gr a d i n a, koja je ut-vrda uostalom bila zaštitom i znamenitom pr i j e m e t u kod P r e v a l e i rimskoj cesti preko njega<<52 •

Kasnijim izmakao je iz vida ovaj vrijedan topografski podatak, iako je na nj ponovo ukazao i Patsch, koji je smatrao da je ovdje u polju bio v i e u s, atribuiran municipiju ili koloniji rimskoj u Duvnu53 • Natpis iz Žbanice pokazuje da je darovalo u tom naselju zemljište za grob nekom Neposu (GZM, 1895, 286).

48 Srednjovjekovna nekropola na Mostinama je uništena. se je-dino to;ponjm >>Malšeta«, ali stariji LLj,uc:H pamte da je i tu tbilo Nekro-pola .se naQa:zila odmah drznad mosta, na padLni Na se :nala·zi \ jedna Gradina.

49 AP; 1968, 162-165. so G'ZM, 118•94, 3.11. s1 C. P a t s e h , GZM, 1895, 285 = WM V, 220. s! Nav. mj. S1 GZM, 18-95 286.

157

I Patsch je istakao da je pored tog naselja prolazila rimska cesta koja je dolazila od Trilja i išla prema Duvnu, kako je pretpostavljao i Ballif54 •

Sve navedene okolnosti govore u prilog identifikacije ovog n ase-l ja , u kojem je Bakula prepoznao »cuiusdam permagni aedi ficii a Radimsky temelje mnogih pravokutnih zgrada, sa putnom stanicom In monte Bulsinio. Za to govor e relevantne položaj naselja, t r a-govi ceste I r eda obilježene miljokazima, udalj enost naselja od Duvna i cd Bukove Gore (po Tabuli), a i razlozi.

analizom oronima Bulsinius, od korijena Buls + ilir-ski sufiks -inio- (npr. Olc-in ium, Rhis-inium, Cor-inium), u >> gr eda, brdo «, Mayer je došao do prihvatljivog da je m ons Bulsinius dan ašnj a T u š n i e a , je ogranak Pri vala, i da se u toponi-m u B u ško bla to star i kor ijen Buls-, pa je stanicu In monte Bul-sinio (Ravenatov Monte Bulsi, 4, 16, koje Mayer dopunja u Monte Bul-si (n io), kao i Tomaschek PWRE 3, 318) lokalizirao upravo na sedlu Pri-vali, preko kojega vodi jedini put ( još i danas) iz primorja u unutrašnj ost zemlje55•

Putna stanica In monte Bulsinio udaljena je po Tabuli od stanice Ad Libros IX m. p. = 13,5 km, ili nešto manje. Stvarna pak udaljenost od Gradine u Bukovoj Gori, gdje smo ubicirali Ad Libros, do Žbanice na Privali današnjom cestom iznosi oko 15 km. Rimska cesta bila je jer nije pravila onaj veliki zavoj Karlova Hana i Privale, nego vodila trasom ispod Brljevaca (Prisoje) i kroz zas. Potprivalu, pa uz Privalu do Žbanice.

U nastojanju da trasu ceste odredim in natura na terenu, uspio sam da joj sigurne tragove utvrdim gotovo na cijeloj dionici od Nakla do Privale, dijelom kao zaoranu kaldrmu u njivama ispod Brljevaca, ili kao tlaku zaraslu u šikaru, a dobrim dijelom - na samoj Privali - na padini brda Kolina, u živi krš. Tu se (jedinstven fe-nomen) dvostruke, mogu sa manjim prekidima pratiti puni ki-lometar, sve od Privale do Crljenica niz stranu zv. Krivatak. Tek kada se niz Crlj enice spusti na mekano tlo, spurile se gube i cesta nastavlja do srednjovjekovne nekropole na lok. Glavica u Potprivali56 • Mještani na ovom mjestu sasvim razlikuju dva puta: »rimski << od tur-skog. Dok turski prolazi iznad Glavice pored lok. Mašeta (na Lazinama), pa kr o z Brljevce, dotle >>rimski<< presijeca dolinu ispod turskog te se gubi u nanosima bujice Mrtvice (Zmijovac) koja se ruši sa Tušnice. Za-tim prethistorijske gomile (Gromila), promjera 15 m, i

54 C. P a t s e h, GZM, 1895, 21816 i GZM, 1904, ,;:n-0-.31'1. P h . B a if, Stra,ssen, 2;5.

55 A. M ay er VAHD, 1940, 129. - To:ponimi Bužanin i Buško blato mogu se •sma1kati lingvisti!oklim .s·irvi·valima :kao i ne!ki drugi sa delma,tskog

Knin (Ninia?), Promina (Promona) , Trilj (Tilurium), Sinod (Sinodi-IUm), Simo So,lim (Salona) i dr. U ovu kategor:fju toponima svakako ide 1 Duvno {,Delmi,nium) , ali kao po1lje. To je IUjedno i snažan dokaz Ida su r oma1ni:zirani ostali jaki supstra1t i nakon doseljenja Hrvata u

1krajeve, a IUjedlllo i kcmtiiiliUi,teta ovih naselja kroz vijeko-ve. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 100.

56 Za ove spurile mještani kažu da ·su 1tuda "!Prošla rimska ikola«, da se to kazuje od IPambi!vjeka. Drugi opet vjerud•u da su to »tragoVIi Go:spini!h kola, kada je iz Rame išla u Sinj<<. Razmak spurila iznosi 1,20 m, a širina samih je 12-13 cm.

158

v c' ik e g n a lo k. Tabla vodi tokom Mrtvice pa rubom polja i s p o d !3rlj evaca (gdje se pretvorio u potok) prema MostinarDa na Kadovu I-l:mu.

gjmski put je uništila, a dijelom i odnijela jaka bujica :\ r· a . je d jelovanje siJ ovlto pa stvara ja!{e nanese i riv:·_n e. Iz1 .. "lcd3 j2 tc i t:io razlog da cesta skr en.e gornjin1 r:.:utern

; L: l0din:). jz _k oje viri i nešto kaidrn1e t e po k o ji ,..;-L'I;'br; --

šir-uk ot:(J 111 i ·vj erojatno pr-edsta·vlj c;:

oke .l .: ,_··:l. =: ši ;:<T .. (,:l. k oj a se n a n.j i'l;.:arna ispod i J3 r--

'. -... u . P r.iscj u l\18.dža;."inc:, I( a l dr i •! p orrle.1.1U.t irT.l n.j1.varr,a se i zoL·r:,_'";,r.8_j u i Jo-

:sc n alazi i n..r:;k.c1 neispitanst !·uSevina, zv. PcJ_šk:Lna glavica, sva zaras-l a lJ :i ed i.nu.

Na K r a i i n a m a je lzoran -- Ttavodno prije 50 godina - i jedan 1rriljok az, koji scun našao u dvorištu Ivana u I>ri-

soj u. Mil jok:::z je izra<:ten od muljike, sada visok 1,05 m, prmnjera 0,30 m . Vrh mu je odlomljen, ali ljudi pamte da je bio duži. Po kazivanju Ivana

--- Idola na K r a tinama je dugo ležao veliki ,,bašluk« i preko njega se oralo. Izgleda_ da j e ovdje bilo više miljokaza, jer Ivan pamti da su na Krati.n.<ur;a bili spomenici »visoki ka vrata<<.

Tlaka rimskog puta dobro se vidi i na lok. Mostine kod Karlova Hana, gdje se na tri rnjesta jasno i izr azite Nekad je na Mostinama bio most preko ponornice koja samo od je:::e!Ji do S obje strane rijeke se mosne glave iz kcjih je iskopano mnogo tesanog kamena57• Na lij evoj obali odmah u z most - po složnom kazivanju mještana - nalazio se još jedan mi-lj okaz, obli dubolc::::J ukopani kamen, malo nagnut, visok oko 0,65 m."'. T o bi bio miljokaz ako se uzme da je i onaj ukopani kamen na Nakltc, pokraj Lul:e miljokaz.

Ako pokušamo rekonstruirati milijaciju ovih miljokaza i od pretpostavke da se negdje kod Gradine u Bukovoj Gori nalazio mi-

57 Mate zv. P op k Prisoja, Z'vana Otoka il i Luke, ranije se n ije orala. Leži uz same Mostine se ·i Star a .mostina i most), uz de,snu obalu O ko 190'6. 01tko,pan j e tu :zid u m alter u (mos:na ?), .pa je tom pr1ilikom dosta kamena, koji je u Z id je bio zi.:dan, a. ·kamen dobro klesan. U malter je bila ;primiješena i ervenica rossa) ili uSiit·njena cLg1la. - I na loijevoj obali na njtvi ,;v rt« Tadije Kapulice, vidi se i sada drugo (glava) mosta. U i u Vrtu bilo je dosta kamena :k01ji je 1narod raznio a još ga ima li u Ka-

ogradi. U blizini, na strmini koja vodi prema »Mostini<<, l ijepo se vide tragovi r ims.lwg puta na d'užini od ne'kih 150 m, sa na tr'i mjesta. - Upornjak na lij evoj strani bio je širok oko 3 m, a raspon mosta oko 110 m . Po svoj prilidi, od ·kamena su biri samo stupovi a od dr-veta. Od mosta je jedan krak ceste skretao prema zas. u Prisoju, gdje se na lok. Bare nala.ze ostaci k a,snoanticke .ba,zi'li'ke. Ta se trasa, na duži,n i od 1 km. i danas dobro nazire u žitu. Širina joj je bila do 4 m . U ruševinama bazi-Uke 1970. ,g .• natpis dekuriona municipi De!minensium. Olw bazilike su evidentiran'i pro·strani tragovi naselja.

o8 Služio je djeci kao gol-vr2tnica a n azivaii su ga k o l o b r a n . Uništen je prij e dvije- t ri god.ne, kada je ovdje iz buldožerom pijesak za n asipanje ceste Karlov Han - Grabovica.

159

ljokaz sa oznakom XXXVIII m. p., onda bi miljokaz kod vrela Žbaniee, koji je objavio Radimsky, ali na žalost i ovaj bez natpisa, jer mu je mili-jacija bila - nosio oznaku: . . . a Sal(onis) rrc(tilia) p(asstmm) XLVII, jer je po Tabuli putna stanica In monte Bulsinio bila na XLVII m . p. Ukoliko je ova konjektura onda je miljokaz n a Naklu stajao na 42. milji od Salone, onaj na Mostinama na 43, dok bi miljokaz sa Kratina bio na 44. milji. S obzirom da ne znamo mjesto miljokaza XXXVIII m . p., a ne poznamo precizno ni trasu rimske ceste, ovaj može biti pogrešan najviše za jednu milju, pa bismo možda imali: Naklo XLI m.p, Mostine XLII m . p, Kratine XLIII m . p, a Žbanica XLVII m . p. Ovaj kontrolni ujedno da je lokalizacija stanice Ad Lih-ros u Bukovoj Gori ispravna i da Tabula daje distancu upravo do sedla Pr i v a l a (47 m. p.), pa da od njega treba udaljenosti s jedne strane do postaje (mansio) Ad Lib1·os, a s druge strane do stanice Bistne Vetus.

Komunikacija 'od Buškog blata do Privale ostavila je dubok trag i u narodnoj pjesmi i Narod kazuje da je kod vrela Žbanice poginuo serdar Stojan a na Mostini kod Karlova Hana Alija

iz Golinjeva od ruke Sekule, kad je na ovom mostu svatove Ivana. Sam most poznat je kao most<<,

što ukazuje da je po narodnom saznanju stariji od turske vladavine. Na veliku frekventnost ceste ukazuju i stihovi narodne pjesme:

>> Od Privale do sela Kongore, Han do hana, do Da se doista radi o rimskoj cesti, i to o cesti I reda, dokaz su mi-

ljokazi, iako se na njima nisu podaci o udaljenosti od Salone niti imena vladara kada su postavljeni. samim postojanjem oni pružaju punu garanciju da smo na trasi stare rimske ceste.

Na dionici od Bukove Gore do Privale cesta prolazi vrlo povoljnom trasom, se stalno oko izohipse 720 m, sve uz rub Buškog blata.

uspon u zaseoku Potprivala u Prisoju, gdje na dužini od oko 2 km u dvije serpentine savladava uspon od nekih 250 m , odnosno oko 12,51l/o. S Privale do polja na duvanjskoj strani cesta se na rastojanju od nepun kilometar spušta na oko 800 m .

d) Dionica In monte Bulsinio VI Bistue Vetus

Dionica po Tabuli iznosi VI m. p. = 9 km, ili 8880 m, a to odgovara udaljenosti od Privale do današnjeg Duvna, nekadašnjeg žu-panjca, preko Podgaja i Gradine. savremenom cestom preko Jošanice i Kola t a udaljenost iznosi oko 14 km. Po Dis-tanz-Nachweisu iz 1904. g. starim putom preko Kola, Jošanice i od županjca do Privale ima 10,28 km, dakle oko 1,40 km više n ego što navodi Tabula 110• Do t e r azlike došlo je zbog toga što je r imska t r asa preko Podgaja i Gradine vodila za oko l rimsku milju pravcem.

Pravac je siguran, dokumentiran sa tri miljokaza, ali sva tri ane-pigrafska. Kako smo vidjeli, j edan je stajao u blizini vrela Žbanice61 , a dva su u samom Duvnu (1893. i 1895), uz potok >> Obadva miljokaza - kaže Patsch - daju n am na ruku pomagalo za uspostav-

GZM, '1894, 311. 10 :192. 11 Radims(ky, GZM, 1894, 311.

160

l;janje daljnjeg pravca tim;;;ke cest e Go_; ra-Prisoje- sedlo Prevala, koju F . Ballif (Str assen, S . 25) na osnovu us-

a k q.snijg R adimsky (GZM, 1894, 312 i d. = WM IV, 163) frag111enta miljokaza mogaše proslijediti do vrela Žbanh:e kt:a.];sela i j e svakako. dopiraia <;lo Županjca«"". .

Daljnji tok ceste od Žbanice. do Duvna P atsch je opisao »Spram svega toga prolazila je ova cesta ispod t ekla

preko J ošanice do Podgaja, uspinjala se u zavoju na zaravanak, na kojem leži Gra<;lina kod Ga ja ili Kolska gr adina, prosij.ecala je taj zara-vanak od ove gradine, spuštala se odavde na Burduijevu stranu i dalje u klanac dolac, p a je uzduž potoka dolazila u ž upanjac ... «63•

Negdje pri u potok Seget u Duvnu, gdje su i miljokazi, cesta je izlazila n a Crkvinu, gdje je otkopana rimsko na-selje, koje je Patsch identificirao kao Delminium i datirao u Tiberijevo doba64 •

Koliko sam iz autopsije mogao utvrditi, cesta je od rimskog naselja u polju prolazila ispod Vel. Gradine, a ne iznad Gradine kako je smatrao Radimsky05• Na nekih 300 m iza vrela Žbanice odvajao se jedan krak na Gradinu. Put je bio širok do 4 m. Danas je dije-lom zbog strmine terena zasut. se ipak vidi slaba kaldrma, a n a odsjeku Žbanica-zas. Cikoje i zatravljeni agger, koji se jasno u pejzažu, nekih 50 m iznad turskog puta.

Dalje je prolazila kroz zas. Cikoje, i to ispod Vel. Gradine, te se sigurno može pratiti sve do na lok. Brižine u (Stipa-

T ok joj se gubi u livadama polja, ali je pravac obi-lježen nizom srednjovjekovnih nekropola u polju: na lok. Brižine, Povrh Brižina, zatim na lok. Mašeta, pa kod škole, i u dan ašnjem groblju u b lizini crkve.

U Jošanici, gdje prelazi potok Ostrožac, n a r azrovanom strmom ter enu gube se tragovi ceste. Mogla je samo u dva smjera : ili pravcem koji je opisao P atsch, a koji je naveden naprijed, ili do Mašeta na Rivinama (Jošanica), gdje se u usjeku neka stara putina koja vodi u Podgaj. na ovaj r imski pu t se izgleda u nazivu njiva koje leže ta dva puta. Donju im granicu put koji od nekropole n a Riv inama vodi u Podgaj, da-našnjom napola zatrpanom putinom koju narod zove u lica«, a izgleda da je to bio srednjovjekovni i kasnije turski put. Rimska cesta je m orala skrenuti gornjim putem, iznad i to odmah od po-toka Ostrošca preko uz padinu prem a Gradin i kod Gaja.

Na sjevernoj padini ove Gradine, koja je okrenuta prema Duvnu, gdje je teren m ekan i razrovan, ne vide se jasni tragovi puta koji b i se mogao smatrati rirnskim. Gradina kod Gaja igrala je svakako ulogu u predrimsko doba. ne bih se složio sa p retpostavkom koju je nedavno iznio M. da se upravo na ovoj Gradini nalazio

62 GZM, 1904, 3r10- 31,1. " 3 N. mj. - je i ime potoka u Duvnu. M iiib idem , 335. es GZM, 1894, 297 i 3Hl. - Jedan kraJk starog puta koji vodi na G.radinu

odvaja se oko 300 m od vre1a Z'barnice.

J l 161

plemenski centar Delmata, prethodnik rimskog Delminiuma, o još biti govora".

lako na pravcu preko Gradine nema izrazitijih tragova rimskog puta, ipak nalaz dvaju miljokaza u dolini potoka Catrnje ovaj pravac obilježava kao siguran. Rimska se cesta sa Gradine spuitala u današnje Duvno blagim nagibom kroz dolac, ili iznad njega, kuda i danu vodi put iz Duvna do Jošanice, preko Gradine i Podgaja, a koji se mnogo koristi u lokalnom

Ballif nije dao detaljnije podatke o trasi dionice Privala-Duvno, nego se izrazio >>Von dem genanten Sattel (sc. Privala) senkte sich die Strasse ins Duvnopolje ( ... ) Doch wissen wir aus aufgefundenen Bauresten, dass sich an der Stelle des heutigen Zupanjac eine romische Niederlassung gefand, welche von der Strasse iiber den Prevalasattel beriihrt werden musste«88•

Cesta je i na ovoj dionici išla ravnim, vrlo povoljnim terenom, sa usponom samo na Gradinu kod Gaja, ali blažim od onog na Privali. Ispod Gradine (k. 1078) sjekla je izohipsu 1020 m i na dužini od cca 2,5 km savladava visinsku razliku od nekih 130 m.

Hodološki razlozi (sigurno trasa ceste, obilježena miljo-kazima, distance koje odgovaraju Tabuli, kontinuitet korištenja komuni-kacije itd) traže da se u današnje Duvno locira Bistue Vetus. Da li je pak Bistue Vetus sa predrimskim i rimskim Delminiumom - kao što su neki pokušali - ili Delminium treba tražiti na nekom drugom mjestu, o tome biti govora u ekskursu na kraju ovog rada.

U potvrdu identifikacije Bistue Vetus = Duvno (Zupanjac), osim ostataka rimske aglomeracije u Duvnu, govori i položaj Duvna prema ostalim stanicama Tabule70 • Tako npr. udaljenost od Duvna do Prisoja preko Kola, starim putom iznosi 15,69 km, a od Pri-soja (od greblja, gdje je bila raskrsnica putova) do Gradine u Bu-kovoj Gori (skretanje prema Zidini), daljnjih 8,00 km. Ako ove udalje-nosti uporedimo sa milijacijom miljokaza iz koji su stajali nekih 5 km zapadnije, onda Ad Libros treba lokalizirati upravo na onom mjestu gdje izlazi put od Zidina n a cestu Kazaginac-Prisoje, a to je Gradina u Bukovoj Gori. Ujedno se ta udaljenost slaže sa zbirom distanci Tabule : Ad Libros IX In monte Bulsinio VI Bistue Vetus od 15 m. p. = oko 22,5 km.

Ili: udaljenost od Trilja (Tilu1·ium) do Duvna, preko Aržanog i P risoja, savremenom cestom iznosi 62 km, dok Tabula od Tiluriuma do Bistue Vetus (Duvno) ima oko 55,5 km (XXII + IX+ VI m. p.= XXXVII m . p. ili 55,5 km, 54.760 m). Razlika od 7 km nastala je jer je an-

cesta išla putem, zavoje kroz i uz južni rub Buškog blata, na usponu uz Pr ivalu i na dijelu Jošanice i Duvna.

162

es M. Z a n i n o v i Delminlium, VAHD, 1961...._.1[}62, 49-'55. 67 U spor. P a t s e h , GZM, 1904, 310-311 i 1894, 304-307. 68 Strassen, 26. 69 L. J e l GZM, 1898, 549, J. K u j u n dž Vrhbosna 1933, 258. 711 DN, st:r. 194.

Bistue Vetus Uzevši, dakle, Privalu = In monte Bulsinio i Gradinu u Bukovoj

Gori = Ad Libros kao uporišta, Bistue Vetus se mora ubicirati u današnje Duvno, upravo na ono mjesto na Cr k v i n i na kojem je Patsch 1897. g. otkopao rimsko naselje sa »forumom«, koji je datirao u vrijeme cara Tiberija (14-37. g. n. e.r\ i identificirao sa rimskim Del-minijem, dok bi po Patschu delmatski, predrimski Delminij bio na gra-dini Libu u oko 9 km od Duvna711•

Rimsko naselje na Crkvini u Duvnu, koje se prostiralo na nekih 15 ha površine uz potok Seget, a koje je - po Patschevu mišljenju -štitila i utvrda na mjestu kasnijeg turskog kastela711(?), svojim položajem, kako smo vidjeli, potpuno se uklapa u milijacije koje daje Tabula. Osim toga, ono leži na komunikaciji I reda koja je, po tragovima i arheološkim ostacima, u prvom r edu po miljokazima, sigurno rimska. Zato se rimska naseobina u Duvnu mora identificirati kao putna stanica Bistue Vetus. To indirektno i nalazi u Duvnu.

Na osnovu interpretacije jednog vrlo fragmentiranog natpisa o ne-koj carskoj munificenciji (sa arhitrava neke zgrade na Crkvini), na kojem se navodi tribunicia potestas XX nekog vladara, Patsch je op-ravdano da se radi o Tiberiju, koji je tu dužnost obavljao po dvadeseti put 18/19. g. n . e.n. Te godine, po svoj prilici, bio je otvoren »forum« ovog naselja, a to je upravo vrijeme kad je dovršavana i cesta a Salonis ad Hedum castellum Deasitiatium per millia passuum CLVI (CIL III 3201 = 10159 + CIL III 3189, b = 10156, b), tj. kad je car Tihe-rije vršio trib. pot. XXI. Takvo datiranje je u skladu i sa nalazom opeke sa žigom pak po natpisu koji spominje caricu Sabinu Trankvilinu, suprugu cara M. Antonija Gordijana, neki radovi su na ovom »forumu« i u vrijeme ovoga car a, dok je još car ica bila Sabina Trankvilina (241-244. n. e.r 6• se da je Gordijan dao obnoviti i cestu, jer se uz nju našao miljokaz koji spominje ovog cara77•

Potrebno je da je Patsch još godine 1895, dakle neko-liko godina prije nego što je otkopao naselje u Duvnu, koje je bilo pozna to Ballifu i Radimskom 78, bio uvjerenja da Delmi-nium treba t r ažiti na Duvanjskom polju , i to upravo u Županjcu79, a ne u Gardunu kraj Tr ilja . nakon što je 1897. g. otkopano naselje u

71 E:. P a t s e h , Prilog io'pog•r afij i i povi}est·i ZUipanjca - Delmrntiu m a, GZM, 1904, 307-3•615. I s t i, Nov'i spomenici i•z Zupanjca - Delmtnliuma, GZM , 189'7, :212!7- 243 . I s t i, Arheolašiko-epi,grafska istr aživan ja, GZM , 190•6 1•6.0-161. Us1por. P a t s e h, GZM, ·18•9•5, 28'5-:2,8-6· i 58:2;-;533.

O problem u ubikacije Delminiuma v. L . J e l GZM, 1898, 547-549. K. P a t s e h, PW RE s. v . Delminium i GZM, 1904, 307-308. E. P a š a l Naselj a, 37. M. Z a n i n o v Delmati I 44. Naj iscrpniji pr egled d ao je A. B u d r o v i e h, Ubicazione del capoluogo p reromano dei Dalmati, Roma, 1969, 119-125.

m GZM, 1904, 311-3.3-9, s1. l 0 1. R ad i m s 'k y GZM, 1894, 304-305. 74 N. dj ., 325. 7" Iibi•dem, 327. U spor. Rad i m s k y, n. dj ., 305. 1o GZM, 1904, 330. 77 Ibidem, 330 sl. 30: . . . Furiae] j Sab[iniae Tranquil,-] / l inia[e Aug(u-

staej coniu gi] jirnp(eratoris) M. Ant[onini Gor-I l diani P(ii) F[el(icis) Aug(usti)]/ p ( ecunia) [ p (ub lica), d( ecr et o) d( ecurionurn? )].

7B GZIM, 1894, 304. 79 GZM, 1895, 2:8,5-2.86 i 1897, 2i27 'i d . B a l l if, S'trassen, 26.

163

Duvnu, otpale su i sve ranije sumnje i g.ptovo Patschev.o mi,šl jenif'! cj.a .se DelminiuqJ. Ipuvnu.

Pats.ch je bio uvjeren da. razlikovati predrimskog. i rimskog, Delminiuma«, - kako . smo vidjeli . .,......-- predrimski . Delminium (Strabonov M:A}lwv ·vu 5,5) na Libu u ' a' rimski 9 km zapad-nij e u Duvno00 • lT doba je .. da se predrirnski Delminium locira na, Gradini kod Gaja iznad. Duvna, je u stvari P atschevu lokaciju rimskog Delminiuma još plauzibilnijom81,.

rezultati istraživan ja tragova rimske ceste, kako sam ih izložio, i .inter pretacija distanci koje daje Tabula, jasno ukazuju da sta-nicu Bistue Vetus treba locirati u Duvno, tim sigurnije što je da je i rimsko naselje u Duvnu u isto vrijeme kad i cesta koja je kroza nj prolazila82 •

je, osim toga, da je u program izgradnje cestovne mreže ula-zila ne samo gradnja komunikacija nego i izgradnja svih ostalih potreb-nih da se izrazimo modernim jezikom, servisnih, ugostiteljskih,

i ostalih objekata uz komunikacije, i to u zemlji koja j e u tome momentu još uvijek bila

Unutrašnjost delmatske zemlje u tim prvim danima rimske uprave pokazivala je sve oznake jedne izrazito ruralne sredine, sa pretežno sto-

ekonomikom i epihorskim života. O gradovima u pravom smislu, u smislu rimskog urbanog sistema, ne može se još govoriti; oni su djelo romanizacije i rimske urbane civilizacije. Delmati su živjeli u svojim i naseljima koja su iz izvora poznata

pod imenom oppida (Ciceron), katoikija (Strabon) ili castella, a koja su kao vojno-upravni centri bili opasani jakim suhozidnim bedemi-ma i palisadama i nasutim kulama. Takva oppida su podizana u formi gradinskih na

koje su dominirale okolicom ili komunikacijama i prijevojima. Ispod njih ili negdje u njihovoj blizini, bila su i otvorena naselja, mahom u drvetu83 . Jedno od takvih gradin-skog karaktera (oppidum) podignuto na dominantnom mjestu, pogodnom za obranu bila je i Gradina kod Gaja, kako je dobro primijetio i Zani-

dok se dolje u ravnici, uz potoke i Seget, vjerojatno u predrimsko doba bilo razvilo otvoreno naselj e, jednom ma-njom gradinom, danas gradina, koja je ovo naselje (katoikia) š titila sa sjeverne strane.

Dolaskom Rimljana situacija se uskoro izmijenila: Gradina kod G aja ubrzo je napuštena, a na prostoru otvorenog naselja - kraj potoka u r avnici - je na jednom dijelu putna st anica, oko koje se s v rem enom razvilo naselje, vjerojatno urbanog tipa. Ono što je ovdje dao Tiberije napraviti bila je po svoj p rilici jedna mansio sa potrebnim ob-

sn N . dj., 308. 81 V. bilj . 66. mišlj enje je !iznio i B u dr o v :i e h, dj. n a·v. u bilj.

'72 . 82 T o m a s e h e k To:pogra.phie, 519, ubicira B istue Vetus u Em:inov"O Se-

lo, nedaleko od Duvna; B a ll if, Strassen, karta, u Suicu, a P a v a n, Ricer-che, 59 u Varvaru. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87.

813 B . Co v Kulturna isto·r1ija BiH, Sarajevo 1966, 9·8 i 124. I s t i, Uvod u s1trat'i.g:rafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bo·sni, GZM, 1965, 2i3-94.

84 N. dj., 50 i d.

164

Jektiraa . Ovo se naselje i dalje zvalo B i s t u e, svojim starim epihorij-· skim delmatskim imenom, ali je s vr emenom, da bi se razlikovalo od Bistue Nova, koja je - kao što smo n aveli - po svoj prilici bila ktizma rimskih iz duvanjske Bistue, bilo nazvano Bistue Vetus. Bilo je pokušaja da se toponim Bistue našim pojmom »grad«85, pa bi prema tome Bistue Vetus isto što i naše »Starigrad<< , a li s obzi-rom na situaciju koju su Rimljani zatekli kod Delmata, koji nisu imali gradova u rimskom urbanom smislu, za to nema opravdanja. Da su Iliri

a posebno Delmati, imali gradove u pravom smislu kao urbane aglomeracije, onda bi pisci koji su o njima pisali za takva naselja upotrebljavali i rimski adekvatni izraz >> polis << ili >>Urbs« , kao što to iznimno Strabon za neka primorska delmatska naselja (VII, 5,5), a ne oppida i katoikija, ili poleis, u civitas.

Na kraju htio bih na ovom mjestu još i ovo: cesta Salona-Argentaria samo je u pogledu dotjerana predrimska komuni-kacija tj . via munita. Najbolji je dokaz to : što prolazi pored brojnih delmatskih oppida- gradina uz rub Buškog blata, kroz Prisoje, na Pri vali i u Duvanjskom polju a i dalje na svom putu. Taj problem je Patsch, a u novije vrijeme opširno su ga razradili i posljednji posebno za oblast Delmata, preko koje vodi i naša komunika-cija, a preko koje je išao i broj Dolabelinih cesta, pa stoga upu-

na njihove radove. Patsch je na osnovu nalaza Apolonije i Dirahija pokušao odrediti i tokove tih putova kojima se kre-tala prethistorijska trgovina86•

e) Dionica Bistue Vetus XXV Ad Matricem Putna stanica Ad Matricem udaljena je od Bistue Vetus XXV m. p .

kako je' Bvans primijetio (AR, 81), Tabula uslijed iskri vlje-nosti forme ni u ovom ne može da se sa odredi pravac ceste. Kako nedostaju i epigrafski spomenici, ne postoji d e s i d er a t u m, tj. polazna i osnovna koja bi olakšala fiksiranje daljnjeg pravca naše ceste i lociranja stanice Ad Matricem. Zbog toga je i došlo do kontraverznih mišljenja , koja su se oslanjala više na inven-ciju i intuiciju n ego na fundirani dokazni postupak. Rezul-tat svega toga bio je niz konjektura i pretpostavljenih lokacija, po-jedinih stanica, a posljedica toga više pravaca ovog magis-tralnog puta.

Situacija je utoliko teža što na ovom sektoru nema sigurnih tragova ceste. Dok smo na dionici od Trilja do Duvna trasu ceste mogli kontroli-rat i miljokazima, ostacima ceste i naseobinskim elementi-ma, u njenom daljnjem toku u potpunosti smo lišeni takve a u prvom redu jer nema tako relevantnih dokaza kao što su miljokazi.

U takvoj situaciji je samo jedno sigurno: cesta je iz Duvn a išla prema sjeveru-sjeveroistoku u centralne Bosne, gdje na uda-l jenosti od 66 km od Bistue Vetus (Duvno) treba t ražiti stanicu Bistue

ss V. b ilj ., 69. Cf. A M ay er, Die Sprache, 87. 86 E. P a š a l Naselja, 79. M. Z a n i n o v Delrnati II, 34 i d. B.

Co v K urturma is·torij a BiH, 1124. - P a t s e h je polm•šao da na osnovu n alaza prethistor ij skog novca, Dirahija i Apolonije u p rvom redu, odredi to-kove - putove prethistor ijske trgovine (GZM, 1902, 399-403 i karta na str. 438).

165

Nova, odnosno mun. Bist ... Uzevši, dakle, Duvno kao uporište, pod pretpostavkom da je identifikacija Duvna sa Bistue Vetus ispravna,

do manje-više sigurnih rezultata.

M o g (osnovni) pr a v e i Ostaci rimskih aglomeracija nalaze se na Duvanjskom polju

na tr i mjesta. Manje naselje od onog u Duvnu bilo je pod Gradinom na Libu, u na koju je Patsch lokalizirao predrimski Delminium.

najprostranij e ilirsko-rimsko naselje na Duvanjskom polju -koje je zahvatalo prostor od cca 20 ha - bilo je u Crvenicama, u jugo-

dijelu polja gdje je Radimsky locirao putnu stanicu uz rim-sim cestu koja je vodila na visoravan Rakitno87• Ovo prostrano naselje,

se život po arheološkim nalazima može pratiti od kasnobronzanog doba do u srednji vijek, a koji su raniji potpuno mimoišli, nije još ispitano. Osim dviju prethistorijskih gradina (Stražica i Gradina) i kas-

refugija na Gradini, na prostoru Vel. i Mal. Badnja leže ostaci epihorijskog naselja, koje sam otkrio u toku prošlih godina. Na lok. Crkvina sam otkopao baziliku (V do VI st.), a na lok. Ritke liske i jednu prethistorijsku skupnu grobnicu sa bogatim prilo-zima88.

Okrenemo li se sada našem osnovnom problemu, do da je jedna rimska komunikacija morala povezivati Duvno

(Bistue Vetus) sa naseljima u i Crvenici. ovaj pra-vac ne može u obzir u našim istraživanjima, jer na putu za unutraš-njost zemlje prolazi dužim, zaobilaznim putem. Ne samo što bi cesta na tom pravcu morala da savlada težak planinski prijevoj preko Vran-pla-nine (2074 m) nego bi bila i duža za 30-40 km89 • pravac, niz Du-vanjsko polje, dakle, a limine treba odbaciti. Upravo na tom pravcu Du-vanjsko polje je odvojeno od središnje Bosne spletom visokih planina (Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica i Cabulja), a njih zaobilaze i moderne komunikacije90 •

U planinskoj zemlji kao što je centralna Bosna, a napose kraj o kojem je ovdje nije bilo (a nema ni danas) za slobodnije trasiranje komunikacija. Stoga se oduvijek težilo da se ceste provedu prirodnim prolazima, visoke planine, koje su u zimsko doba neprohodne.

Jedini takav prolaz iz Duvanjskog polja prema sjeveru vodi doli-nom Suice, korišten živo u svim historijskim epohama, a markantno obi-lježen i nalazima i tragovima rimske ceste (Mokronoge, Suica,

polje, Otinovci i Velika vrata). Tim pravcem vodili su ovu saob-i raniji (Evans, Tomaschek, Ballif, Patsch i

ali izuzev Evansa, samo do Mokronoga na sjevernom rubu Duvanjskog polja.

s1 G.:oM, 1894, 3(}9. 88 I. B o j a n o v s k i, Novi šljem iz Crvenice, N. st. XI,

la1-l18!5. B. Co 'V Grolbn:ice željeznog doba iiz Crvenlioe kod DuV'na, VAHD. 1961-62, 25-47. Uspor. I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crvenice, Duvno - kas-

bazilika, rprethistonijski i nalazi, A:P 7 H965), l315-i140. 89 !Pored B'liidillll}skog jezera u :podnožju Vrana, prolazio je jedan rimslki

put koji je povezivao Duvanjsko polje sa dolinom Rame, ali vjerojatno nije bio os;posdbiljen za kollski .pr01met.

90 To je :.pravac !kojim P a t s e h, GZM, 19016, 158, vodi ovu cestu do Var-vare u Gor. Rami.

166

na 7. kilometru od Duvna od osnovnog pravca Duvno-Suica-Kupr es odvaja se put prema Varvari i Prozoru. Upravo je to pravac koj im su cestu Salona-Argentaria vodili Tomaschek, Ballif, Patsch i Pa-

dvojica posljednjih jer su- distance Tabule- Bistue Vetus (Duvno) locirali u Varvaru, u Gornj oj Rami, a p r va dvojica što su Ad Matricem smjestili u Gornji Vakuf. Ne samo što bi takva cesta išla vrlo teškim planinskim terenom, preko Ravanjskog i Vukovskog polja i Raduše planine, nego je i mnogo duža od trase koju daje Tabula, i to, kako je pc:nilt 33 km9 1 • P r avcem kojim je cestu trasi-rao Ballif, ne u Varvaru, bila bi duža za nekih 20

Ako ne želimo a pTioTi z:mij ekati Tabule, koja nam je uostalor!l i j e d i n i izvor, je da pravac preko Varvare, odnosno Raduše, ne dolazi u obzir. Zašto b i Rimljani, k oj i su bili vrlo a uz to i izvrsn i graditelji cesta, jedinu d ir e k t n u vezu Salone sa cen-

Bosnom gradili po tako t ..:škom terenu, kad su imali p rirodni i lakši prc:vac dolinom Šuice i preko Kupr eškog polja, kojim je važan put vodio i u predrimsko doba? Pravac preko Pakline i Ravanjskog polja nij e prema tome dio magistrale Salona--Argentarij a, kako je mislio i Paša-li293 . To m ože biti samo jedan od putova. Na tom pravcu ne može se tražiti ni putna stanica A d M a t r i e e m.

Velika kupreška vrata udaljena su od Duvna 43 J<::m, a Kupres 40 km. P o Distanz-Nachvveisu04 ta je udaljenost starim putom iznosila 43,63 k m . Razlika ovih razdaljina i one koju daje Tabula (37,5 km) lako se objašnjava time što je rimski put išao nešto trasom od d anašnje, i to uglavnom na sektoru Šuica-Malovan. Osim toga, ni stanica Ad Matricem nije bila u samom Kupresu, nego u Otinovcima, dakle 3 do 4 km prije Kupresa95•

Lokalizacijom putne stanice Ad M atricem u prostor Otinovci-Vrila (gdje se nalazi i velika prethistorijska Vel. gradina) udovoljili bismo ne samo postulatu Tabule nego i logici trase. Ako su, dakle, Otinovci, u ko-jima su spolija sa natpisima - na osnovu je Patsch

da je u Otinovcima bila bogata, rimska naseobina96 -

putna stanica Ad MatTicem, onda negdje u blizini treba tražiti M a t r i x, vjerojatno planinsko sedlo Velika vrata, gdje je na samom sedlu stajala jedna rimska utvrda97 •

91 Na:sel}a, 47-48 i AJ 616: ••In der Talb. Peut. sirrl'd im Rarume 1Ad L1b-ros - Bli<sbue Vetus ein'ige Stationen a<usgelassen. InfoLgedessen ,kaJm es zu Un-genauigkeiten hinsichtlich der Entfernung, die um rund 33 km geringer ist als die ta t·sachliJCihe«.

IStrassen, '26. Q!1 rNase1ja, 36: i G.l%i, 278....!282. V4 :Roulte i Route 9. 95 Otino•vaca nekoHko rimskih natpisa, P a rt s e h, GZM, 1895,

i d. - U srednjem vi<jeku selo se zvalo Vri l a (Ver la), u 1kojem je bo-sanska kraljica Katarina sagradila g. 1447. crkvu (E. Fer m e n d ž i n, Acta Bosnae, 205).

96 N. mj . U spor. M. N e d Starine bosanske, Arkiv za povjesnicu ju-goslovensku IV, Zagreb, 185, 153.

v1 Talb. PeUJt. 1naseLjena mj-esta v1injetom diviju manjih Jrula :ilLi iku6a, dok je Ad Ma tri cem Obilježena jakim <kiulama (burgus? ). - Pa-

je milšljenje da nepou2ldane distance 'Dalbu1le n e mogu dovesti u sum-nju ubikaciju Ad Matricem kod Gor. Vakufa, Naselja, 48. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 222.

167

Tra s a e e s t e (Karta III) Cesta je iz Duvna (Županjac), pored gradine i

Karaule, išla ravno prema sjeveru; ali se u polju na mekanom terenu nisu tragovi. Njezin pravac se poklapa sa savremenom cestom Duvno-Mokronoge (Han-Marijan), sve do Šuice. Iz Mokronoga i jedini natpis sa Duvanjskog polja, koji bi se - istina sa izvjesnom r e-zervom- mogao uzeti i kao da je Delminium bio na Du-vanjskom polju, a koji u interpretaciji Sergejevskog glasi:

I(ovi) Cap(itolino) l Victor(i) dec(uriones) l D(e)l(minensium?) c(ivi-tatis?) v(otum) s(olverunt) l 5l(ibens) m(erito)18•

U Mokronogama evidentirani su uz potok i ostaci rimskog naselja (mnogo zidanih temelja na površini od 1,5 ha)99• Tragovi starog puta i danas se vide kod Mate u koju je uzidan rim-ski profilirani kamen, odmah iznad Han-Marijana. Ovaj put prati moder-nu cestu, sad s lijeve, sad s desne strane, preko Bukovika i zatim kroz livade zv. Dvojine, pa uz Mašeta sve do šuice. Danas je to nenase-ljen i pust kraj. Da je nekad bio naseljen, dokazuju brojne nekropole

uz samu trasu (Mašeta kod Han-Marijana u Mokronogama, ma-šeta iznad Podova na lok. Mali kra j - nekih 200 m iza biviuma za Ramu, pa groblje na lok. Dvojine, zatim dva stara križa 2 km ispred Šuice i velika nekropola »Mašeti« pred samom Šuicom). Pred ulazom u Šuicu stoji uz cestu kamen koji djeluje kao neki - putokaz. Erodirana »tlaka« starog puta najbolje se vidi Podova i Dvojina. Na Dvojina-ma prolazi kroz nekropolu te je dijeli u dva dijela, po je vjerojatno i nastao naziv D v o j i n e. Ovu staru komunikaciju zovu »Stari pu1l« ili »tlaka«, a široka je oko 4 koraka, što bi indiciralo njeno porijeklo, a služila je i kasnije100•

U blizini nekropole iznad Podova (kod k . 960), cca 1,5 km sjever-nije od Han-Marijana (kasnije han), odvaja se krak koji vodi prema Ravnom i Rami. Ovaj su ogranak svi raniji sa izuzet-kom Evansa, smatrali magistralnim pravcem Salona-Argentaria1u1 • I na ovom mjestu se stara putina zarasla u ledinu, koja tendira u is-

smjeru, tj. prema Rami. Magistralni pravac, koji je vodio u pravcu sjevera, sastajao se u

šuici sa cestom koja je - preko Borove glave (1234 m) - dolazila iz Livna100• U stvari to je dionica ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), koja

18 ID. S er g e j e v s k li, GZ!M, 19:57, 109. - Uspor. relmnstnukciju koju daje Pflaum (tkOid S a š e l a, Si'tula 5, tbr. 167): DEC DLC - dec(reto) d(ecuri-onum) Hoco) c(onces•so). je .i €i1)Ltet Iuppiter Victor. U CI:L lill! e[)itet VLdto.r ne do.lazi n ijednorrn. Sve to stavlja u sumnju inteJ:1Prataciju ovog n atplisa koju je predložio Sergejevski. V. VII poglavlje, str. 239.

99 Ra d i m s k y , GZM, 1894, 285 i 304. too B a ll i f, Stra>ssen, sl. 7: na cestu na u'la·zu u Suicu.

Ball"if, na str. 27, o ovoj cesti, ka!Že : >><Die erstere Albzwetgun.g muss in der Nahe des Hans Marian das verlas:sen und bei Suica in die Strass e Pr olog - KU1Preš ein<gemiilndet halben, da sid1 nalhe an !betden Orten Rad spuren illl der angegelbooen R'ichtung vorfinden«. - O SuiLci u doba v. B a ll d f , Str assen , 22 i 27 i P a t ·s e h . GZM, 19a21 7.

m O tome j e opširnije bilo govora kotd 01pi•sa ceste ad H edum castellum Daesitiatum (v. I poglavlje). E v a n s je ovu cestu ucrtao kao vjerojatnu do O!Jinovaca, AR III, 14- 15.

B a J:1 if, Strassen, 21--2•3: S tra:sse: P rolog - Li VIno - Suica - K1up-reš.

168

se u Šuici u naš m agistralni pravac. Njezin daljni tok d o kog polja opisan je u prethodnom poglavlju kao dionica komunikacije (alternativni kra k po Tab. Peut .) Salonae-Servitium. Na ovom odsjeku poznata je kao »stržanj ski« ili >>rimski put«, dok se k roz Kupreško polje

naziva >>drum <<. Tragove r imskih cesta na Kupreškom polju istraživali su F . Ballif

i Baslerw3• Ballif je zabilježio da se na Kupreškom polju ponegdje vidi trasa a kod Vrila i spurile. Tu se gube tragovi, ali Bal-lif smatra da je cesta iz Vrila morala na sedlo Velika vrata (1384 m), kuda vodi i savremeni put. Na priloženoj karti Ballif ju je do Velikih vrata kao sigurnu, ali je upravo tu prekida kao i Evans. što se

njezinog daljnjeg toka, Ballif kaže samo ovo: >>Die Fortsetzung der-selben in das fruchtbare Skopljefeld ist bisher nicht aufgefunden wor-den<<104 .

Rimske ceste na Kupresu detaljnije je ispitivao Basler. >>Kupres je, ispravno Basler, bio i ostao pašnjak, a upravo ti pašnjaci su vrlo pogodni za objekata kao što su ceste. U kada su one prestale vršiti svoju funkciju, trava ih je prekrila i konzervirala do današnjeg dana<< 105. Ballifov pravac, koji vodi pravom linijom »preko Strljanice, pored Donje, Gornje i Perine glavice na Gajevine, pa zatim prema tubulici nakon prelazi potok i vodi pored Pogane glavice (Poganac gradina) <<, Basler produžuje kao vjerojatan sve do Otinovaca106• Na je otkrio i tragove nekog mosta. Basler ima i drugu, paralelnu cestu, koja je od Donjeg Malovana pored Pogane glavi-ce v odila u Kupres107•

tragove rimskih cesta 1968. i 1969. g. na Kupreškom polju, utvrdio sam da se >>drum«, od Stržanja, uspinjao Dolovi-ma, Široke kose i Rupa, na kosu, na kojoj stoji i danas in situ p u t o k a z (75 x 42 cm), pa na Marin dolac, gdje se nalazi drugi putokaz,, ali oboren (90 x 35 cm)108. Drum se zatim spuštao u ravnoj liniji na Strljanice polje), gdje se kaldrma konzervirala u ledini. Širina kolnika i ovdje iznosi do 4 m 109.

U posljednje vrijeme Strljanice su dijelom preorane, pa su ostaci ceste uništeni ili zaorani. Prije 125 godina tim je putom prola-zio F. (on ga naziva >>livanjski drum<<) i tom prilikom zabilježio da

to3 B a ll if, Strassen, 27. 104 Strassen, 23. 105 Kupr·es, GZM . J953, ;339 i pr:illožena karta. Cf. S. B e š l a g Klup-

res, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1954, passim i karta na str. 6, na kojoj su obje Baslerove trase, prva kao siilgul1lla, a druga kao vjerojatna. - je da je ovaj drugi, altel1llativni rprava·c vodio na Mala Vrata i u Prusac. Basler pomi'šLja da je ovaj ,pravac da bi :se i:zJb'jegao uspon preko Gajevine i kod vrela Suice (?). Možda su to dva usporedna puta, predrlimski i rimski, kakvih se na·šlo i u dnugjm zemljama, P a a 1i Godišnjak, 2·48.

ws Iibidem, '339. 107 v. bilj. l<Q\5 . ws olba >>pUJtokaza« .raZJmak je oko 2100 m. - Dva kamena

našao sam u Malovanu, v. I poglavlje o:vog raJda. ton B a ll if, Strassen, 212 kosu na kojoj se nalaze putokaz·i pogrešno na-

ziva >> Gajevina-Hiigel«, umjesto kosa, odnosno Marin dolac. Gaje-vina (k. 1238) se nalaZJi sjevernije od Stl·ljanice i Ušivca, dok su •putokazi južno od Ušivca. V. B a s l er. GZM, 19153, .karta.

169

se na Strljanici, ravnici dva sata, » ••• mnoge starine, novci, pe-i prstenovi rimski polje ovo ne ore se, samo kosi. .. «110•

polje bilo je važna raskrsnica rimskih cesta. quad-rivium) je bilo kod vrela Ušivca, gdje su se križala pravca:

l. Ušivac-Kupreška vrata via Vrila i Otinovci, 2. Ušivac-Prosjek-Šipovo'11 _ (tzv. Solarski put), 3. Ušivac-Ravno-Rama, 4. Ušivac-Stržanj-Šuica-Duvno, odnosno Livno.

Rimski ostaci na Strljanicama govore u prilog pretpostavci da se oko vrela Ušivca, gdje je bio kvadrivium, s vremenom razvilo naselje, koje je služilo putnicima i I u tursko doba na toj važnoj raskrsnici, ali otprilike l km sjevernije, u Gornjem Malovanu, bilo je nekoliko hanova, od kojih su se neki do kraja XIX st. (npr. Zuljev han. Džajin han, han i dr.). Sve to ukazuje da je Kupreško polje prirodna raskrsnica, što njegovom položaju i daje važnost, kako se to pokazalo i u posljednjem. ratu. Kupres je u novije doba u prometnom pogledu izgubio koji je 1mao u svim ranijim epohama. Rimljani su dobro ocijenili prometni Kupresa i preko njega proveli - kao što smo vidjeli - dvije vrlo važne nice koje su maritimnu Dalmaciju povezivale sa njenim i sa Pa-

Ako dionicu Duvno (Bistue Vetus)-Kupres (Ad Matricem) sagle-damo u cjelini, ustanovit da je bila gotovo idealno trasirana, bolje od moderne ceste Šuica-Malovan. Uspon uz Stržanj gotovo se i nije os-

Osim blažeg uspona kod Mokronoga, od 880 m na Duvanjskom polju do 960 m kod Bukovika, je uspon bio samo uz Stržanj, od 948 m u Šuici do 1160 m kod Marin-doca. Cesta je išla ravnim terenom i gotovo u ravnom pravcu, bez zavoja.

Ako u Otinovce - Vrila lociramo putnu stanicu Ad Matricem, ukupna dužina dionice iznosi oko 38 km, a to se dobro slaže sa Tabulom koja daje XXV m. p., tj. oko 37 km.

f) Dionica Ad Matricem XX Bistue Nova

Od Bistue Vetus (Duvno) do Bistue Nova po Tabuli ima 45 m. p., dakle nešto manje od 67 km, dok udaljenost od Duvna do Mošu-nja, gdje je u novije vrijeme locirana Bistue Nova"'\ iznosi nešto više od 70 km, a savremenom cestom (Travnik-Donji Vakuf-Bugojno-Šuica-Duvno) 127 km. To je skoro 60 km više nego što Tabula.

je, dakle, da Bistue Nova treba tražiti negdje bliže, dok bi lokacija u Zenici bila još udaljenija. Ali, prije svega pogledajmo trasu na terenu.

Pod Velikim kupreškim vratima cesta se pojavljuje kao kaldrma konzervirana u ledini. Osnovni pravac joj je Otinovci-Velika vrata. Sav-

11° F. J u Putopisi i .i'storisko-etnografsrki radovi, Sarajevo, 1953, 106.

111 To je tzv. Solarski put, koji povezuje dolinu Rame sa Janjem (preko Ku!presa). On nJije dio ceste Salona - A11gen1ta.ria, 'kako smatra P a š a l Na-selja, 36. N'i tragovi ceste :preko Pakline i Ravanjskog polja .rrLsu .dio itinerarske ceste, kao što se vi!di iz ovog izla:ganja (v. P a š a 11 i!b'i!dem).

1112 TElk u najnovide vrijeme je a'kdja za iZJgradnju ces,te K•utpres -dolina .Plive (S.ipovo) tzv. šolajin put, koja bi uveHko prometni zna-

ovog pravca. tm E. P a š a l NaseJda, 49 i AJ III, 66.

170

r emenu cestu SlJece na mjestu gdje velike serpentine, koje vode na Velika vrat a (1384 m). Prolazi padinom Stožera ispod moderne ceste, d ovoljno odmaknuta od koja se spušta niz dragu sa Velikih vrata i r azdvaja Stožer od Plazenice. Raniji ne spominju ovaj odsjek ceste, koji se lijepo vidi na dužini od nekoliko stotina metara s obje stran e moderne komunikacije.

Srednjovjekovni i turski put, obilježen ostacima manje nekropole u blizini Velikih vrata, vodio je drugom stranom drage, padinom

Plazenice, i spuštao u Kupr es u ravnoj liniji. Da je konzervirana kaldrm a na padini Stožera rimskog postan ja, govor i i n jena širina, koja iznosi do ..;. :m.

Cesta izlazi uz dragu n a Velika vrata gdje je 1892. g., pr ilikom iz-· :'.:adn je današnje ceste, b ila otkrivena rimska stražarnica, što je i n a j-

dokaz da je rim ska cesta prelazila preko ovog prirodnog sedla. Fi--j:lla i Patschu4 n ašli su ovdje još samo slabe osta tke objekt a, za koji je L ;Jlif rekao: >>Das Gebaude d l.irfte ein Wachthaus gewesen sein , da an d.ieser u n wirt lichen den heftigsten Sti.irmen und Schneeverwehu ngen ausgesetzen S telle w ohl kaum eine andere menschliche Niederlassung anzunehmen ist«115• Š to se sam e ceste, iako je na kar ti ne obilježava, Eallif je bio mišl jenj a da je morala p r elaziti preko sedla, što se vidi i iz njegovih »Die Vermuthung, dass d ie Strasse durch diesen Sattel [ Cihrte, d iirfte daher wohl begrundet sein«UG.

P o nalazima novaca Patsch je da je stražarnica bila n a-prasno razoren a prvih decenija V st . da je t a cesta bila i nakon toga u upotrebi, može se smatra Patsch, i po vezi koju je Ze-nica - gdje je P a tsch ubicirao Bistue Nova - kao sjedište biskupa, imala sa Salonom u kojoj su se održavali pok r a jinski crkveni sabori 530. i 533. g.117• Vjerojatnije je da je stražarnica uništ ena tek krajem VI st., u jeku velike n a jezde Avara i S lavena, kada su nastrad ali i ostali krajevi rim--ske Dalmacije.

U neposrednoj blizini stražarn ice su i dvije cisterne, zidane od lomlj ena kam ena, k;::o i v:;-':a rimskog novca, koja sa I-bdrijanom, a završa va sa ca:·em II (408. d o 450. g .). Na postojanje zgrade ukazivao je samo broj fragmenata rimske opeke, ali nije bilo ni t r aga zidanom temelju. Ili je m ožda objekat bio od drvene konstrukcije, ili su kamen i cigla razneseni ranije118?

114 F. Fi a l a, GZM, 1894, 9·5 = WM IV, 183 i K. P a t s e h, GZ:M, 190Q, 8-10 = WM IX, 229.

115 Strassen, 23. - Kameni temelji stražarnice su, ako ne ranije, 01nda šesdesetih god'ill1a XIX .st., kada je Topal-pa:ša obnovio ovu staru komu-ni•kadjlu. Sadašnju cestu izgradila je A•ustrij a g. Možlda je m ater.ijal odav-de uzet .kada se gradiJo u Kulpresu, .koje 11550. g. spominje Katarina Zeno : un cast eLLo nominato Cuprus, M a t k o v Dva talijanska putopisa, Starine X, 1878, 2(}5.

116 ·Lbddem. 117 N . mj. 11s v. bilj . 115. Uspor. Fi a l a, n . mj.- Teško je zamisliti da bi na ovako

visokom i tij esnom položaju mogla biti mansio Ad Matricem, koju treba tra-ž·iti dolj-e na Ku!Preškom .polju u Oti.novcirna il'i u Vri:Iima, 'U bli,z'in i Vel. Gra-dine (k. 12·73) . Na sjevernoj 1padini Gradine vid e se tra,govi ceste koja je iz doline vodila na Gradinu. B a ll if, Strassen, 22 i priložena karta, podno gra-dine našao je tragove U spor. B a s l e r, Kupres, GZM 1953, 336 i ptiložena !karta.

171

Kuda je cesta silazila SCJ, Velikih vrataJ Ili konkretnije, kako je bila trasirana na strmom terenu prema Bugojanskom polju? - Najvjerojat-nije kroz šumu Koprivnicu, dolinom kao i današnja cesta. To joj je prirodni pravac119• Na ovome pravcu nisu otkriveni sigurni tragovi rimske ceste, ali se tome ne treba jer je teško i zamisliti da bi se -post tot discrimina rerum - po onako vrletnom i ispresijecanom terenu, pokrivenom prašumom, bez naselja, tako dugo mogla ikakva cesta. Ona je davno zasuta, uništena ili erodirana od bujica i vege-tacije. Ukoliko su se neki ostaci i oni su - s obzirom na vrlo

trasiranja - uništeni gradnjama kasnijih putova (1862. i 1892. g.). U donjem dijelu kanjona vidi se tu i tamo, uz sadašnju cestu, neka vrlo erodirana »tlaka<< starog puta, svakako starijeg od onog što su ga izgradili Turci 1862. g.

Kao dokaz da se rimska cesta sa Velikih vrata spuštala pravcem današnje komunikacije mogu se navesti dva indicija koje raniji istraži-

nisu uzeli u obzir: l. Tako je Patsch zabilježio da je jedan miljokaz stajao negdje u

rejonu Koprivnice: »Onaj kamen s natpisom (podvukao I. B.) što su ga po pripovijedanju starijih seljaka niza stranu otisnuli radnici kod >>Kop-r ivnice«, kad se prije okupacije ovdje gradio neki branik (Verhau), da je bio rimski miljokaz«1120•

2. Jedan šumski odjel u Koprivnici, upravo u izvorišnom koji se oslanja upravo na sadašnju cestu, nosi

naziv B i l j e g, toponim koji nas na vjerojatni položaj miljo-

Osim opisanog pravca preko Velikih vrata i dolinom se da je postojao i alternativni put(?) kroz Mala vrata i preko Prusca, koji je bio mnogo korišten u kasnijim vremenima. Kroz Prusac je u tursko doba prolazila glavna komunikacija iz centralne Bosne u primorje, vrlo frekventirana ne samo od turske vojske nego i od putnika i trgovaca1122.

lu To je ,pravac Topa'l"'J)aJšina puta :Lz 1002. g. Obilježen je hanov'irrna Kop-ri'VIllica, Han LUJka, Han J.ozo i Han (v. austri]Skiu speCJjal-kart'll l :7.5-000 i Route 9, p. 23). Ces·tu je uredila austri•jska wp.rava g. To je i danas glavna kom'!lnikacija Kltlpresa i Bugojan•sikog polja (Skop-lje). Cesta se sa Veil. VraJta SIPlllšta kroz K01privnicu i dolilll'Om silazi u BUJgojno, 'Odnosno - Za rtmxske wpra!Ve glavni drum je lb.io Kupres-Prusac, kojemu je Kupres administrativno i pripadao. Od njega se u Kopriv-nici dijelio put u Bugojno. U spor. M. D ž a j a, Sa kupreške visoravni, Otinov-ci - Kl\llpres 1970, ,p. 34 . . Pravac preko Prusca .put u Donj'i Vakiuf za ll !mn. V. H. ,K re š e v l 'j a k o v li Han ovi i karavan:saraj:i u Bili, 137-138.

GZM, 19{JI2, 10 = WM IX, 229. 1121 v. 'kartu l l5:oooo, selk.cfja Bu:gojno (11'rCIIV.ni'k 3). 122 U spor. M a z a l Prusac, GZM 1951, 155 i d; M. D ž a j a, n . dj.

34 i 3>5. V. aust:Didslku kartu l :75000. - Dana 1<8. Vil!l 1970. g. prošao sam o·.'im putem, koj'i se kroz dulboku sutjesku rijeke. Put je nedavnv renov'.ira:n i za aurt:omobilSikli ;promet. Ovaj pravac ne odgovara pr1nci-pima kOijih su se držali kod gradnje prometnica. Te!ško je vjerovati da b'i Rimrjani :gradili tako cest'!l kroz ovu l\llsku, g'J!sto pošumljenu i strmu dolinu. upravo ta zaklonjenost put bezbjednim. Vjerojat-lnije je ipak da je ovo jedan od tzv. dvostrukih putova. Turska varijanta vodila je preko Vel. !Vrata. riz Kopri!vnice se rijekom spu1štall.a, u stalinom padu u Prusac. Obilježena je hano.vima Ko:p.r.ivn1ca, Su]ja,ga, Nuker i Stožer.

vjerojatno predrimski put, je išao preko Malih vrata (?) V. Distanz--Nadhwffi's, Route 1515, p.

172

I postanak grada ·Biograda-Prusca može se objašnjavati samo njegovim položajem na ovoj komunikaciji', koja je· povezivala dva orografski tako odvojena podruefa. I ovaj put prolazi šumskim i nenaseljenim U ' Pruscu je· otkrivena i stara kaldrma, široka 2-3 m, sastavlj ena - od velikih i · teških za koju je Ma-·

sm atrao da je »dio neistraženog rimskog puta što je vodio iz Liv-na preko K u presa za P rusac i dalje na sjever i istok""". nalaza,

u Pruscu nije bilo. Iz Prusca je, cesta jeqnim krakom vjerojatno produ žavala do Bugojna, a bila je po prilici iste dužine kao i ona preko Velikih vrata. Oba ova pravca su i danas u upotrebi, ali oba preko Veli -kih vrata124 •

Mišljenj a sam da su oba pravca mogla biti alternativno u upotrebi i u antici. Svakako glavni je bio onaj preko Velikih vrata, na kojima je otkrivena stražarnica, i niz a koji je- izgleda- bio obilježen i m iljokazima. To je bio kolski put dok se to ne može za put preko Prusca.

Od Prusca do Kupresa, preko Velikih vrata, udalj enost iznosi 2·1 km, a od Prusca do aglomeracije pod gradinom >> Pod« u

kod Bugojna, još 7 km, što bi dalo zbirnu distancu od oko 31 km, a približno toliko navodi i Tabula, tj. Ad Matricem XX Bistue Nova (oko 29,5 km) . Od Kupresa do Bugojna, današnjom cestom, kanjonom n ice, ima 27 km. Dodaju li se tome i ona 3-4 km do Otinovaca, jer je man-sio Ad Matricem bila u Otinovci-Vrila, dobili bismo otprilike istu distancu.

Prema tome, i hodološka ispitivanja vode nas do manje-više pouz-· danog da se Bistue Nova nalazila u (Bugojno), pa stoga treba kao nedokazanu odbaciti pretpostavku o njenoj lokaciji u Mo-šunj ili Zenicu1125 • S obzirom na prostranost rimskog naselja uz u Bugojnu kao i na njegov centralni položaj, i s obzirom na veliko bogatstvo bugojanskog kraja u prirodnim resursima, Bugojno je imalo sve uvjete da budu centar municipija. U prilog toga govori i anali-za ep igrafskog materijala'"".

Ako bismo p redstavili uzdužni profil dion ice Ad Matri-cem-Bistue Nova, via Velika vrata, dobili bismo paraboloidnu kriv ulju, dosta strmog uzlaznog kraka. Cesta se, naime, sa Kupr eškog polja (cca 1160 m) strmo uspinjala na Velika vrata (1384 m), a onda postepeno u serpentinama spuštala do koji leži na cca 600 m. Najviša ove krivulje na Vel. vratima ujedno je i najviši uspon cijele magistrale od Salone do Argentarije. Ta je i na Tabuli markantnim crtežom, koji se razlikuje od svih ostalih, tj . prikazom sa viso-kim tornjevima (vidi kartu) .

1I2C N. dj., 179, sl. 4. - Sam grad Biograd postavlj en je tako da potpuno zatvara s•vaiki •prHaz os j•uga na Bugojanska polje.

1124 V. auto·kartu SF-RJ. ms O tome vidi uvodni ovog poglavlja. - M. P a v a n, Ricerche,

57, ulbici.ra Bistue u okolicu Travnika, i Zeni•ce. listi autor (n. mj.) identificira municipij Bistue sa Bistue Nova sa Tab. Peut., dok Bistue Vetus locira u Varvaru.

" 26 Epigrafska mun. Bist ... i7. Zenice, i Var-vare. U središtu torga trok!uta leži Bugojno, oda'kle o:peka sa žiJgom iBis lt u e s (J. P e tr o 'V GZ:M, 230, sl. 1.). Za Hoemesa je Bru!go-jansko polje »paradisische Landschaft«. Cf. P a š a l GZM 1954, 69.

173

Najvredniji rezultat ove hodološke analize svakako je lokalizacija Bistue Nova, koju treba smjestiti u današnje Bugojno. Ako je Bistue Ve-tus bila na Duvanjskom polju, onda je sasvim prirodno Bistue Nova tra-žiti na Bugojanskom polju, odmah po silasku ceste sa kupreške visoravni, koja kao jaka prirodna zapreka razdvaja ova dva polja.

g) Dionica B,istue Nova XXIV Stanecli

Za lokalizaciju putne stanice S t a n e e l i nema nikakvog uporišta ni u hodološkim istraživanjima ni u epigrafskim Upravo to i jest razlog što su ovu stanicu ubicirali na raznim lokaci-jama. Truhelka Stanecli smješta u Osjek kraj Blažuja, zbog iz-vjesne, i to vrlo daleke izonimije, na Stavnju, koja kroz Vareš i

u Bosnu kod a »bei Kiseljak, gleichfalls auf Grund der neuesten Untersuchengen ... «128•

Sve što se u tom pogledu može zasad jeste da se ova putna stani-ca morala nalaziti negdje na vanjskoj ivici zamišljenog polukruga, prom-jera cca 30 km (po karti), - koliko iznosi distanca po Tabuli -odnosno od Bistue Nova (Bugojno) i da je treba tražiti negdje u tom prostoru.

Ako u tom smjeru produžimo naša hodološka istraživanja, došli bismo do da su kroz mogle voditi samo tri komunikacije:

l. Pravac Bugojno-Donji Vakuf-Oborci-Komar-Turbe-Trav-najprirodnija veza Bugojanskog i po-

lja, kojim vodi i moderna komunikacija, markantno obilježena aglomeracijama u Donjem Vakufu, Oborcima, Turbetu i Travni-ku. Udaljenost Bugojna od Travnika sadašnjom cestom iznosi 48 km, što ne odgovara distanci od XXIV m . p. koju daje Tabula. Ovim prav-cem vodila je i u antici jedna komunikacija, ali ne znamo koliko se ona poklapala sa magistralnim pravcem Salona-Argentaria.

2. Pravcem Bugojno-Gornji Vakuf-dolina polje, dugim oko 50 km, kojim je cestu Salona-Argentaria proveo Pa-

ali preko Ravanjskog polja, Varvare, i Gornjeg Vakufa. I ovim pravcem, kako su to utvrdili a nakon njega i pro-lazila je neka komunikacija, ali ni ovaj pravac ne dolazi u obzir jer se ne uklapa u daljinar od XXIV m . p. koji daje Tabula i jer se ne radi o cesti I reda, nego vj erojatno o rudarskom putu koji je prolazio kroz iz-razito rudarsko

3. Ostaje još samo pravac kojim je 1530. i 1531. putovalo austrijsko državno poslanstvo u Carigrad. Poslanstvo je - kako nas izvještava B.

127 J . M a :k a n e e - Tr u h e tl 'k a. Rimslke sta11ine (Stamecli - Osi-jek kod Blažuja), GZM, 1890, 95. V L S k ar Iz rimske prošlosti (Stanecli -Stavnj a) GZM, 1923, 81. Cf. A M ay er, Die Sprache, s. v. Staneclum.

1'28 Na•sel'ja, 42 i AJ HI, 66. Ost ale ulbikaci'je kod P a š a 1.i a, n. mj . 1'29 To je ona1j put kojim je g. 1660. prošao Evl'ija ilz Sarajeva za

L ivno : Kise]jak- Travnik- Oborci- Donji Vakuf- Prusac-K\.liP.res - Suica - Li,vno {GZJM, 190"8, Na toj linij:i po2'1na•ta su an-

naseolbi·nska na'la:zišta u Olbordma B a:s l er, BaJzili:ka u Oborcima, Naše stari.ne, VIT, 5:9-7.2) d u 'Durbetu Trruhe •lka, BaZJilika u Varos lu-ku, GZM 1893, 685-699. M. M a n d Turbe kod Travnika, GZM 1924, 83--90. A . H off er, GZM, 1005, 44-48. J. P e tr o cv S a.rheoilogom, p. 17___.1·8. M a z a I N. st. VI, 2139--,214'2). - Maz 9m atr a .da s u se u Donj . Vatkuru o1staoi rimS'kog masta, GZJM, 19!5\1 , HY8 . ,b ilj. l0i9 i str. 166·.

1·30 E. P a š a l GZM, 1953, M a z a l GZM, 19511, 148.

174

10. IX 1530. krenulo iz Prusca te preko Kopila sišlo u Trav-polje. ovaj put, navodi: "· .. u dolinu

(rijeke Grovnice, koju naziva potokom), gdje se s obje strane ispiralo zlato, i dugo tom dolinom. Poslije potok Lašvu, pa udarivši nadesno, u selo Poslanstvo je put nasta-vilo preko i Kiseljaka za Sarajevo1.n.

Ovaj stari put istraživao je jedini Put je iz Prusca silazio na most na Vrbasu u Donjem gdje je našao dijelove kamenih mosta, pa odatle vodio na Podripce i Sablja-re. Kastel na lijevoj (sjevernoj) strani, silazio je

rijekom (na karti Bijeli potok) u dolinu Grovnice ( Gronice), koja se u Lašvu ulijeva kod Bile1:12.

U tursko doba ovaj put bio je jako frekventan, jer su njime puto-val i ne samo ljudi nego i brojni stranci, njima 1550. g. i

poslanik Katarino Zeno13!3 .

Po austrijskom Distanz-Nachweisuu14, ovim starim konjskim putem od Bugojna do (N ovi Travnik) ima 26 km. Ako se tome doda još i udaljenost od 10 km, svega 36 km - tolika je distanca pa Tabuli

Bistue Nova i Stanecli - našli bismo se upravo u Malom Mošu-nju , i rimskom naselju na polju. Ima li arheoloških dokaza da je ovaj starinski put preko Kopila postanja?

U prvom redu istakao bih da je to put iz Bugojna u dolinu Lašve, od onog preko Komara za više od 20 km, korišten do naj-novijeg vremena, ali samo za konjski i Kopila put prolazi kroz dosta pusti kraj, zarastao u šumu, ali da u ranijim vre-menima tako nije bilo i da je bio naseljen, srednjovjekovne ne-

i kasnija groblja . Ovaj pravac je korišt en i u prethistorijsko doba137•

B. K ur i p e š Putopis, 17-18. U spor. A. H off er, GZM, 1895, 416.

me ;Biograd - Pn.JJsac, star i bos anski gr a d, 19151, posebno bilj. 112. strateški ovog gr a da, k a že n a str. 170 : »Sve do okupaoilj€ 1'87t8. g . kroz cij elo turEOko vri jeme p ro1a:zi1a je kmz P rtu·sac glavn a :komun fkacija P r1mor ja O'ko Sp lita i Bosne, i to v.r lo f rekventiran a od 1putn ik a, trgovaca i voj1ske . . . «

133 IM a z a l n . dj. - O p u tO/Vanju K . Zena. U'spor. P . M a t -k o v Dv a talijanska putopisa, S tarin e X , 205 i d . - Put prek o K opila , k oji je zalb Hježen i u D i!stanz-Nach weisu, R01U1te 140, op. 154, samo je va.r'i'jam.ta K u -

i Zenova (puta. koji je ovaj put <Prešao za 6,30· h pješke, smatra da :ie put rim ski, ali ne navodi ni arheološke ni dokaze u pri-log toj bvl'dnji. Jedino, o ruševini K a1štela, ko.ii j e za zaštih1 ove komuni\kacije, kaže na s•tr. 163: Kaštel j e grad mna oo starijeg di:rh."ma.. On je i svoje romansko i.me ca.steUum. Turci su ·,ga. sa1no popTaviH, a. sl.1Lž·io im j e n istu svrhn k ao i Rimljanima. za p Laninskog puta". Us,po•r. ; K a š t e l (iz turs,k·og vremena) u 'Duvnu i Banjoj Luci.

Route 140. p . 154. Ovo je samo varrjant.a ces te Pru:sa.c - Ko:pila -pelje. Iz Bugo;jna vodi na Celepirovu Kulu, i Kopilo.

1'35 A H o f f er, GZM, 1897, 4·17 i 42,0. - Sa bUigojan:ske .s•t rane m ože se do Kopila i kolima, dok se sa strane put upravo

m P . K o.r o š e e, GZM, 1952., 375 .i d . A . H o ff er _GZtM, 18o9·7, 420. Star a groblj a na Ravnmn R ostovu, kod Kalin gr ada i kod Corb egova hana, n a samoj •komunikaci ji, ranrj e nisu .bi'Ja ev1denbrana.

1!37 J. K or o š e e, G ZM, 1949---<19!5'0, 343.

175

,,. , o]{.Q l?ugoil:la i Travnika p.ozhat.o Je po bogatirl;l diŠtimfl ;ziata>i ' željeza. lJ smislu; to .su ona aurmrig, Daimata.rum (Plin, .n . _Q, J ". e. 21)'38, Kao što se iz putop1sa vidi, zlato se tu:q;lw doqa P.a' Pe{:in.skoj rijeci i na Grovnice u .Laš'-< vu ii 9 • Zlata -ima i. u ;diluviialniz:n, q,anosima oko i nizvodno od Travnika, sve d o u c:lolinu. Na Divja:ku, u . Malom.Mošunju, po Ruckerovom mišljenju, bila_ je: riwska talioniCa zlata zgradi koju je otkopao -Truhelka14' ,-Pa se zlato ispiralo iz Lašve još u tursko doba svje-

i Katarina Zeno142; ,a Hoffer je zabilježio i neka daleka na to'43. -

U ovom su obilni i tragovi -željezne trciske144 • Novi Trav-nik je na troskovištu, a željezna vadi se i danas industrijskim u rudniku

lina li mi toj 'trasi ikakvih . ostataka, a tragova rimske ceste? ·

Po onom što je odranije poznato iz literature, ostaci na ovom pravcu nisu obilni, ali ih ipak ima:. na. samom izlazu iz Bugojna - po ;Radimskog -jedan kilometar sjeverno od grada, na lije-j evoj obali Vrbasa, kod cestovnog kilometra 132, nalaze se supstrukcije od više rimskih zgrada145• Može se pretpostavljati da je ova aglomeracija bila upravo na trasi puta, jer se kod i sada nalazi most na Vrba-su na . starom putu Lašve. Ne znamo je li rimska cesta .prelazila Vrbas na ovome mjestu, ili kod Donjeg Kop- ·

gcl.je ]e i u kasnija vremena bio most koji opisuje Katarina Zeno141•

U blizini ovog prelaza nalazi se prethistorijska gradina u sa obil-nim ostacima koji ukazuju da je ovaj položaj bio zaposjednut i

i od Rimljana. Tu je mogla biti stražarnica na važnom u Bugojanskom polju. Nedaleko od mosta, na desnoj obali Vrbasa, u selu

1M T -o m a s e h e .k, T 01pogra:ph'ie, 519. J ir i e k , Handelstra:ssen, 42. B 1 a u , Re:i·sen, 15•3. E v a 1n 'S, AJR JII,I, 6 i 7. C o n r a d, Bos. vjesbni1k, b r. 26 o·d 1856. pi1še: »Rad-ovan planina ima više zlatonos1nih koji su do dana• ostali netaJknuti, dolk se u Gor. Va:kufa i Fojnice, na planinama Vra-nici i Rosinju, u r;msko doba r azvio vrlo iskop zlata«. Uspor. A. H o f f e -r, Zla•to i dnuge r-ulde !U GZM, 1007, 411-423, po-sebno bilj. l, gdje se daje i osltala literatura.

139 Uspor . H o ffe r n . dj. 422. Putopis, 17. t 4o H o ff e r , ilbildem, 4!211. 141 A. R ii eker, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien. 48. Us!Por. T .r u h e I k a, GZiM, 1893, 005 sl. 7. Uipozorava:m na vrlo za-

n-imQji v tlocrt ove Z,g•rade. K. Z e n o u svom putoplisu kaže: u jednom

selu što se zove Trnovica pod gradom (Kaštel?) .. . jah asmo u j ednoj lijepoj i -dolbro -dol-ini bnd!Lma, gdje na jednu veUkiu :plahu r:i:jekiu koja se zove L aš-va .. . U !P·Omenutoj rijeci gdje mnogo naroda ispira zlato<<, Starine, X , 205 i Rad, 62, p. 87 i d.

14'3 GZM 1897, 419, E. P a š a l O rudarstvu u BiH, GZM, 19154, 47 i d. U spor. V. M i k o -l j i, Natjtstarije rudarstvo Hrvatske, Spremnost, br. 1•3'1 od 20. VIti:I 1944.

144 U Gor. i danas radi rUJdnik željeza. Us.por. H off er, n . dj., 416. Ostaci rimskog rudnika (troskov ište) nalaze se u Donjim

145 P a t'S e h, GZtM, 1895, 586. - !Na ovom mjestu je rLmska cesta skrenuti prema K alinu i Kopil:u. Tu je i danas prijelaz preko Vu-.ba'Sa.

146 Pravac p .reko nešto j e !POVoljnij-i sa blažim usponoon na JCo-pitlo. Taj je pravac opisao M a z a 1 GZM, 1951, bilj. 112.

176

Drvetine, obilni su ostaci troske i rimske arhitekture, vjerojatno od jedne villae rusticae sa hipokaustom147•

U planinskom Vrbasa i Grovnice tragovi su slabi, ali i neispitani. Turski, a vjerojatno i srednjovjekovni put prola-zili su ispod Kaštel (k. 1207), za koju nije da je posto-jala još od rimskog vremena, kao i ona na kupreškim Velikim vratima (1384 m) . Ovakve stražarnice, pored uloge, mogle su vršiti i nad-zor nad cestom, putnicima u zimskim mjese-cim a148.

Ovim pobliže se pozabavio jedino Hoffer"", koji da o:w rijeke i Granice (Grlonice) nema izr azitih tragova rim-skih starina. Tragovi rimskog materijala su na t r i mjesta: na Gradini ispod sa ostacima bazilike u okviru jednog r efugija (?) , zatim odlomak mramorne u Gornjim i nala:-i cigle u planini Mravincu. U narodnim se spominju ka baka « (novac) i kamen« 150 • Hoffer je bio m išljenja da su svi znatnij i putovi u ovom kraju preostali iza Rimljana151 •

rimsko n aselj e otkriveno je i na u ma blizu Novog Travnika. Naselje se prostiralo oko brda Graca, uz put od prema Hrastovcima. Na Gracu , koji je bio korišten i u pret-h istorij sko doba'"", nalazila se, po mišljenju I. rimska str ažar-nica koja je nadzirala >>put koji je prolazio ovom dosta uskom dolinom« 133 •

U blizini su i grobnice na svod154, a na mjestu No-vog Travnika bilo je - kako sm o vidjeli - veliko troskovište1M.

troskovište nalazi se i u tako da Donj e se, leže na rimskoj šljaci. stari put nije vodio preko nego dolinom Jaglanice (Torinski potok), od koje i Oparskog potoka n as-taje Gronica.

Najbolje dio ovog puta je tzv. k aldrma, u bli-zml bivšeg hana u Torinama. Kaldrma je široka oko 3,5 m, složena od krupnog kamena, sa još k rupnijim Vrijeme je ovu kaldrmu bilo potpuno zasulo nanosom, ali sam imao (1970.) da ovaj dio puta upravo kada su ga adaptirali za savremene potrebe. Sa bugojanske strane je bio do Rostova. Stekao sam utisak da se radi o vrlo staroj kaldrmi i cesti rimskog porijekla, koja je i u tursko doba intenzivno korištena kao dio velikog bosanskog drum a od Prusca za Travnik (osim hana n a ovom putu su poznati i d rugi h a-

147 Na ov·om podatku prof -- U ovom ima željeZJne troske i osta•taka meltalu:ngij.ske djelatnosti. - Ni Gradina u

ni objekti u Drveti111ama ni'Su ispita:ni. Za Gmdinu v. P a š a 1 GZM, 19153, 346. U je evidentirano više nalaza 1•z antike, po·se!bino na lok. Zidine. Cf. E . P a š a l GZM 1954, 52 i 69.

148 V. hilj. 133 u kojoj je citirano miš'ljenje o po-r iJjekl.u Ka,šrt:ela .

149 GZM, 1895, 60- 61. Usp. i E. P a š a l GZM 1954, 52. 150 Ib:dem. U pod Gradinom su i tragovi naselja:

platforme za usjeci, opeka, troska i keramika . (Podatak zahvaljujem ko-legi P .

151 Ilbi1dem, 6;1. M a z a I n . dj. 148_,1 49. 132 K o r o š e e, GZM, 1950, 2160. 15'3· Dr I. Cr e m o š n i 'k, vila u kod Trav•mka,

GZM, 19·5'5, J. P e •t r o ·v S 25. 154 J. P e tr o v S arheologom, l. 155 Podatak zahvaljujem kolegi Basleru. Cf. E. P a š a l GZM 1954, 53.

12 177

novi: Rataljski, Perin han i Kalin han). Ovim starim pu-tom od Travnika do Bugojna ima 37,64 km (Distanz-Nachweis, Route 140, p. 154).

Vidjeli smo da je put i u XVI st. bio vrlo frekventan i da mu je za zaštitu služila Kastel. Stara groblja sa u (Novi Travnik), kod hana i na Ravnom Rostovu da je bio korišten i u srednjem vijeku. U blizini hana, u profilu iskopa, pored samog puta, vidio sam više raskopanih starih grobova. Ovaj put je poznat kao »kiridžijski put«. Od Novog Travnika do hana na njemu nema u spona. uspon od hana do Ravnog Rostova, a vodi preko Kopila (oko 15% ). Odatle se blago spušta u Bugojanska p ol je. Od Novog Travnika do Bugojna može se za 5 sati hoda.

Od (Novi Travnik) cesta je m orala pratiti tokove Gro-nice i Lašve do Malog Mošunja, gdje se nalazilo i rimsko naselje u polju. Osim temeljnih zidova r imskih zgra-da, na njivama zv. Podcrkvine (ispod Kalvarije = Gradina i Crkvina), i na njivama zv. Divjaci, odavde i brojni r imski natpisi i novcP56. Na Kalvariji (Gradina) u antici je bila i utvrda157 • Još jednu ut-vrdu konstatirao je na brežuljku Gradac ispod njiva zv. Divja-ci158. Važnost ove naseobine prvi je istakao, još prije stotinu godina, prus-ki konzul Otto Blau159, ali dosta brojni, vrlo fragmentarni, natpisi nisu dali podataka o rangu i imenu ovog rimskog naselja.

Pravac preko Kalina i Kopila ima prednost pred onim preko Do-njeg Vakufa i Komara što je za 20 km. Osim toga, izuzevši samo sedlo Kopila, put je vodio pitomom dolinom, za koju Katarina Zeno (1550. g.) kaže da je lijepa i dobro Uz to bilo je to izrazito rudarsko

sa brojnim ispiralištima zlata, koje su eksploatirali - po svje-i Zena - još i Turci, a sigurno i Rimljani. Pravac

158 I. F. J u Kolo, ZagtJ:eb, 1847, 5. I d e m, Zemljopi'S :t povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, 23., M. N e d Arkiv IV, Zagreb 1857, 154, A. K n e-ž Bosanski prijatelj, IV, Sarajevo, 1870, 122. M. H o er n e s, Altert-hiimer in Hercegovina II, 898, Idem, AEM, IV (1880), 201. C. Tr u h e l k a, H.imski natpisi u BiH, GZM, 1890, 188. I d e m, Iskopine u dolini Lašve, GZM, 1893, 685. K. P a Ls e h, H.ims'ki iz doil.ine Lašve, GZoM, 1893, 700. GZM, 1,8915, 2185 . l. K u j u n d ž Najnovi1je rimske iskop ine u Mošunju, GZM, 1916, 477. J. P e S arheolo,gom kroz Travnik, ZCIIgreb, 1:9311, 1-2. S. L o z Dva rimska spomenika iz okoHce T,raJVIni•ka, Zbo:r.ni:k Zav. murzeja Travnik I, 1959, 37-42. D. S er g e j e v s k i, GZM, 1951, 309. U spor. E. P a-š a l Naselja, 42 i A. M ay er, Die Sprache, 321.

157 V. Rad i m s k y, GZJ.VI, 18912, 2Q7---'230. Uspor. J. K or o š e e, G•ZM, 1950. 258.

158 Upravo do tog brežul:jka dolazio je rimski put, širok oko 4 m. U\tvr-na brežuljku bilo je u stijenu. Za ovaj podatak

zahva:1judem \I).mf. Brežuljak se nalazi nešto od bhlže Lašvi.

159 Reilsen, HM: "· .. Weiler Moš·unj, jetzt aus il11Ur wenigen Hiiu!Sertil bes-tehend, an der Steiile eines ehemals ansehnliohen Ortes, von dessen Bll.wg und Kirche noch Triimmer vorhanden sind, die das Ost-und Westende des Ortes bezeidllnen mogen, warend der Raum zwischen heLden, ein flaches Gefilrd, wo der Pflug alljahril!i.ch noch Miilnzen (1s:patere Romer und Da·lma1tiner) und ande-re Reste menschilic'hen T.reiibens ausgrabt, den Mar1kipiatz .und die Stiitte ge-bildet halben soll«. - Do·sad u MoŠIUnju n isu dale nijedno1g munid-palnog natpisa i pored tridesetak fragmentiranih natpisa.

100 v. bilj. a2 .. Uispor. H off er, GZJ\11, 1897, 419.

178

preko Kopila nije naporniji od onog preko Komara, gdje je cesta moral a savladavati jaki uspon preko sedla Komar.

Na svom putu od Bugojna do Kopila cesta je savladavala visinsku razliku od cca 600 m, a u odnosu na polje oko 700 m .

U Mošunju bi se prema tome završavala cesta Salona-Stanecli, komunikacija koja nije ništa drugo nego var ijanta današnje ceste Trav-nik--Donji Valmf-Bugojno--Kupres--Šuica----Duvno--Karlov Han-Ar-žano--Trilj--Split. odstupanja na ovorr.t prirodno:n pravcu danas samo na relacijama Travnik-Bugojno, Kupres---Šuica i P rivala-I(ar lov H an. Da je ovo uist inu trasa rirnske ceste Salona-i\.rgentLrria, pored svih navedenih dokaza, go·vcre i brojne gradine, te ostaci od više rimskih utvrda na njeno j trasi.

h) Dionice Stanecl.i . . A.rgentaTia

O tome šta je bila i gdje se nalazila l\rgentarija razilaze se miŠ-ljenja Hoernes je A rgenta ri;ju lokalizirao u Kopao--nika u Srbiji, dok je Tomaschek smatrao da » ... muss doch wieder er -\Vogen werden, dass A rgentar ia nicht gar zu fern von Staneclum ange-setzt werden darf, und dass sich auch in grosserer Nii.he von Sarajevo Spuren alten Bergbaues nachweisen lassen«. Ipak, mišljenje je

da Argentarij u treba tražiti u današnje Srebrenice na DrinP61 •

Pod pretpostavkom da je naša identifikacija Mošunj--Stanecli is-p r avna, se problem mora razmotriti u novom svjetlu. Postavlja se, naime, pitanje : li praznina (lakuna) na Tabuli stanica Stanekli i Argentarije samo na cestu koja je iz doline Lašve vodila prema istoku, konkretno na Drinu, ili je možda na Tabuli ispuštena samo milijacija dvije susjedne stanice. Sama Tabu la, zbog svoje iskrivljene forme, ne može nam Sigurno rješenje mogao bi dati samo sret an epigrafski nalaz, a dotle se moramo hodološkim in-dikaci jama i arheološkim nalazima.

Odgovor na ovo pitanje možda daje podatak1"z o tragovi-ma jedne rimske (?) ceste, koja je iz Malog Mošunja preko Viteza i Kru š-

zapravo Rijeke (Rike), vodila prema a dalje kroz Gr omiljal<:: u Kiseljaka, gdje su ustanovljeni bogati ostaci jedne rimske aglomeracije103 • To je onaj put kojim je p r ošao 1530. i 1531. godine. Na tom putu od Rijeke (Viteza) do Kisel jaka ispirala se zlato s obje strane doline164 •

Ta je komunikacija, poznata kao »stari t urski put«, vo-dila iz Viteza preko Rijeke-Ravne-Bara-Jazvina u Tragovi

naseobine evidentirani su na tri mjesta u Rijeci: na

181 H o er n e s , Alte11thiimer, 933. T o m a s e h e k, Topographie, 5,2:2,. U Srebrenice lokaliziraju Argentariju D o m a s z e w s k i, n. dj. 12; M i l-

l er, IR, 472 ; P a š a l Naselja, 42 i dr. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 58. 162 Naselja, 49. 18® Ova:j put vodi iz VHeza kroz Rijeku, pa preko Spilja u se}o Rrorvna

kraj J ez·era. Odatle preko s. Bare i Jazvina izlazi na cestu Kaonik - Buso-(kraj Djos:irna gmblja). Za ill'Spor. A. H o ffer, GZM, 18'97,

416. - Sa Crkvine u Vitezu olovna sa pr ikazom tzv. dunavskih konjanilka, GZM, 1902, 15.

164 K ur i p e š Putopis, 18. - Prema tome dionica Vitez - Rijeka dio je starog puta Prmsac - Kiseljak - Sarajevo.

179

ma i njivama Golubac, s desne strane rijeke, i na na lijevoj obali istog potoka. U šumskom od Rovne do Jazvina nema arheoloških nalazišta što je i razumljivo. Slabi tragovi antike poz-nati su istom iz (jedna lucerna i fragment stupa, koji služi kao ezantaš u gradskoj džamiji u Izrazitiji su ostaci antike u Polju, uz put prema Kiseljaku, jedna lucerna za žigom C. Dessi (Fiala, GZM, 1894, 96) i temelji neke zgrade 31). Sve do Gromiljaka nema tragova antike jer su u toku uništeni, posebno miljokazi, a i mnogobrojn i koji su se nekad nalazili na brojnim nek-ropolama P olje, Gusti Grab, Bukavci, Klokot i i Bila-lovac), koji su uglavnom uništeni i u obnovljenu cestu. Cesta zatim prolazi kroz Milodraž polje, na kojem je 1463. godine sultan Mehmed II El F atih izdao bosanskim franjevcima povelju (Ahdna-ma) o slobodnom ispovijedanju vjere. Sultanova vojska morala se kretati k akvim-takvim putom u dobro n aseljenom i po r udarstvu poznatom pod-

U blizin i je bio i kraljevski dvor Milodraž, koji se spominje i u savremenim izvorima. je da je i rimska cesta vodila tim istim putqm, od Viteza preko Bara, Jazvina i preko Klo-kota i Brestovskog na Gromiljak, Kiseljak i dalje. Tim istim putem izja-hao je Tvrtko II 14. VII 1428. g . u susret svojoj

Rudarski d istrikta Fojn ica-Kreševo-Kiseljak dobro je poz-nat. U srednjem vijeku u ovom kraju vadilo se u prvom r edu srebro. Me-

rudnicima srebra spominju se Ostružica, Deževica, Dusina i F ojnica165 .

Osim srebra kopalo se željezo i živa a ispirale zlato. O rudare-nju u ovom malo se zna.

U posl jednje vrijeme ispitivao je ovaj kraj P. koji je ut-vrdio da je i rudarsko-metalurgijska djelatnost ovdje ost avila nekoliko nesumnjivih tragova: Višnjica, Podastinje, Kiseljak, Homolje i

zatim te oko Toplice, i gomile šljunka uz Lepenicum . I za gomile uz F ojnicu, od Gromiljaka do Ost r u žnice, smatra se da su nastale ispiranjem zlata u doba167•

je evidentirao i m nogobrojne gomile jalovine (prepranog p ijeska), uzduž ove komunik acije, a za one oko Kacuna (Luško polje) može se tvrditi po ostacima rimskog n aselja (na arealu od cca 15 ha) da su nastale u rimsko doba (neobjavljeno).

Sa hodološkog stanovišta poseban imaju miljokazi u Donjim i na Kobiljoj Glavi, dakle upravo na t r asi kojom se kret ao i

a za koj u je i smatrao da je rimska168 • Na žalost, mi-ljokazi nemaju natpisa, pa ne pružaju podataka. Ipak su oni

jer da je pravcem rajevo, kao i danas, prolazila r imska cesta I reda , koja je dolinu gornje Bosne povezivala sa dolinom L ašve. Cesta je, kako smo vidjeli, i na ovoj dionici prolazila kroz bogato rudonosno

K. J ir i e k, HaiD.delstra;ssen, 80. 166 P. A ID. u zbonn'iiku Lejpenica, priToda, stanovništvo, privreda i

zdravlje, društvo SR BiH, Posebna izdanja knj . III, Sarajevo, 1963, po,glavl!ie Arheo1loška ispitivanja, 1615-1 67. nasel-ja nisu u ovom pod-

podjednako. Dok su naselja u dolini Lepenice po.si ja na to, O'ko Kreševa, Fojnice i Brestovskog vrlo su rijetka. To je posljedica geo-morf-oloških uslova, ali po svo-j ;prilici i rasporeda rudE:ta (n. dj., 168).

167 ltb1dem, 166. 168 A n Lepenica, 167. U spor. P a š a l Naselja, 59.

180

S obzir om, da je srebrena ruda u srednjem vijeku predstavljala os-novicu rudarske djelatnosti i u oko sliva Fojnice i Lepenice, moglo bi se pretpostaviti da je ovdje i u antici srebr o bilo n iji p roizvod, te da se podatak Tabule, možd a, odnosi na ovaj predio sred-nje Bosne. Problem bi se dakle mogao postaviti alternativno: Argentarija bi mogla b iti na mjestu Višnjice i Gromiljaka, gdje se nalazilo an-

naselje, ili, kako se to smatra, u oko. dan2.šnje Srebrenice na Drini. Ako bi se za prvu soluciju, pod Argentar!·-jom bi se podrazumijevalo šire srebronosno planina Vrr.nice i Bitovnje, sa centrom u spom enutom naselju Višnjica--Gromiljak, koje j 2 ou n ekim mišl jenjima imalo i r ang rnun icipija169.

• O rangu naselja Višnjica- Gromiljak n emamo zasad direktnih epi-grafskih potvrda . Natpis, jako krnj , Sergejevski

.. . . . . ? ]eq(uiti) 1·(oma.no) dec(ur ioni) c [ol(oniae) . .. . . ]l rum, patro[no collegii] l fabrum [in ci vi-] l tate I ader[ -tina . . . . ... .]/5 n orum [ . .. . .. . . / posu]e1·u [nt . . ... .. .. . / .

je d a se podatak dec(urioni) col(oniae) ovog krnjeg natpisa ne može smatrati kao pouzdan dokaz u prilog municipaliteta na-selja u Višnjici-Gromiljaku, je r se taj dio titule jednako mogao odnositi i na neku drugu kolonij u , kao što je npr. col onia Jadestinorum, koja se spominje u kontekstu, ili na susjednu kolonij u Aquarum S . . . , pa i na Sa-lonu , koja se - kako vidjeti - navodi u drugoj inskripciji iz Viš-njice; je naime da se u dijelu natpisa navodi cuTsus ho-nomm nekog magistrata, koji je službovao i u drugim gradovima. Ukoli-ko ovo naselje u Višnjici ne bi imalo status kolonije ili autonomni status, onda bi bilo najprirodnije da ga atribuiramo ageru kolonija Aqua-rum S . . . na Ilidži u Sarajevskom polju. Ali, ne smije se a priori is-

ni pretpostavka o municipalnom rangu naselja u polju, iako se to pitanje pozitivno može riješiti samo novim epigrafskim nalazom.

I na drugom, vrlo fragmentarnom natpisu iz Višnjice (Sergejevski, GZM, 1957, 122, sl. 4) : .. .. c]ol(oniae) Sa[l]o[nitanae . .. . ] l . .. . ]vo[ .... .. . . l .. .. . c]ol [on i .... . l . . . i no . .. . ... J5 .. . .. , imamo opet samo spomen jednog v rlo udaljenog municipaliteta - colonia Salonit ana, pa ni ovaj n atpis ne pruža indikacija u pogledu municipaliteta naseobine u Višnjici, iako - u sklopu sa ostalim natpisima iz Višnjice -- na svoj govori o v elikom ove aglomeracije170•

169 D. S er g e j e v s k i, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, 1957, 120-123. J . š a š e l , Si tula 5, br. 95 i 96, U spor. P a š a l Naselja, 46 i 50 l A n Le-penica, 162 i 165. E. I m a m o v Fojnice, Kiseljaka i Kreševa u rimsko doba, N. st. XIII, 1972, 193- 204.

S e r :g e ,j e v s k i, n . dj . - O a,glomeraciji u Višnjici -- Gro-miljaku v. K. M i s i l o, Rimski spomenici iz Bosne, GZM, 1936, 15- 24, P. A n Lepenica, 160-162 i 164-165. E. I m a m o v n. mj . S obzirom na veli'ko 1pmstranstvo na·selj a u da se ovdje :možda radi o gilavnom naselju .rudarskog rev·ira ·oko Foj.ni-ce i Kreševa, ibidem - S er g e j e v s k i, GZM, 1957, 120-123 br. 10, T . I. s11. 2 i rbr . . 111, sl. 4, je na osnorvu natpisa ipod hr. lO: eq(uiti) r (omano) dec(urioni) c(oloniae) ... . , itd. da je ovo r imsko n aselje u Viš-njici - Gromiljaku bilo u rangu samoupravnog grada. Mislim da bi se prije svega lelkcija ovog natpisa kako du je predlož•io Ser.gejevski, mogla revid'rati ovako : eq(uiti) r(omano) dec(urioni) c[ol(oniae) ... . ] l rum, patr[ono collegii] l fabrum [colon] l iae Iade[s] / 5 [ti]noru[m] [posu]eru[nt] / . . . ? Cf. š a š e l a, Situla, 5 br. 95. ni ovako ispravljeno zbog

181

koji je rimske komunikacije u Lepenici ispitivao iz autop-sije, došao je do opravdanog da »preko Lepenice ide put koji povezuje stare i ekonomske centre: Salonu na srednJem Jadranu i Domaviju u Podrinju«171• Kao dokaz da je dolinom Lepenice prolazila cesta prvog reda, mogu se, osim navedenih miljokaza, navesti i relativno široke trase starih putova sa kaldrmom širom od turske112•

Ostale rimske komunikacije u ovom kraju bile bi po više lokalnog i karaktera:

l. 2. Kreševsko polje-Han Ivica-Homolje-Kuliješ-Tulice-Kobi-

lja Glava-Sarajevo; 3. Kreševsko polje-Višnjica-Kiseljak-Visoko173•

Ako bismo se za soluciju koju nam nudi pronalazak miljo-kaza u dolini Lepenice, te ubicirali Argentariju u Višnjicu-Gromiljak kod Kiseljaka, onda bi na relaciji Stanecli ... . Argentaria Tabulu trebalo popuniti za cca 25 m. p., koliko otprilike iznosi udaljenost od naselja u Mošunju do ruševina u Višnjici. za takav nema signifikantnih indikacija.

Ako se za alternativno rješenje, o biti još govora, pa Argentariju lociramo u oko Srebrenice na Drini, miljokazi iz Lepenice sasvim pouzdano obilježavaju pravac rimske ceste koja je

polje povezivala sa Sarajevskim poljem i dalje preko Roma-nije sa Podrinjem. U Sarajevskom polju bilo je cesta, s jedne strane dolinom Neretve prema primorju, a s druge preko Romani-je prema Drini. Ove obje komunikacije nisu tradirane u itine-rarskim izvorima, ali su dokazane brojnim miljokazima kako na komuni-kaciji kroz današnju Hercegovinu tako i na sektoru preko Romanije.

Ali, prije svega gdje je bio kraj Dolabeline ceste?

Gdje je bio Hedum castellum Daesitiatium? Kako se na osnovu podataka same Tabule ne može odrediti krajnja Dolabeline ceste, potrebno je problem postaviti na drugi

je Evans cestu a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium (CIL III 3201 = 10159) identificirao sa cestom Salona-Argentaria, a ova

fmgmentamosti natiPi'Sa ne daje da se odredi ili status ovog naselja . :Ipak .spomen !kolonije u l. retk!U 1n:skripcije asocira m isao na sus-jednu rkolon:iju Aq(uae) S ... , :na Ilidži (Sara'jevsko ,po1je), koja se rna jednom na•tpirsu .iz Dio1kileciljanov01g vremena spomin<je Ikao res publica Aq(uarum) S ... , usp. S er g e j e v s k i, Nov. Mus. Sarajevo, 1936. br. 13. i GZM, 1940, 15 i 18. O rimskom naselju na Ilidži v. P a š a l Rimsko naselje u Ilidži kod Sara-jeva, Gl2iM, 195:9, 114 i d. Isti, Naselja, 69 .i <d. P avam, Rkerche, 34 i d. G. A l f 6 1 d y , Bevolkerung, 155. J. J. Wilk e s, Dalmatia, 275.

m N. dj, rli() 7.

Irbi.dem, 1618. -Cf. P. A n e I Lepenica, 167: '"Mnogi ljudi i:z Ra-i tvrde da prilikom ·Orao:11ja u okolini :njihovih

sela, na prirodnom pravcu glavnog puta, nailaze na staru kaldrmu. Neki znarju razlikovati tur.sk!U Old .»g rake«: turska kaldrma je mn01go uža od

1713 N . dd, 16<7. 174 Na K astorovoj !karti (Tab. Peut.) Arr gentarij a nije vinjetom,

a Unija ceste nem a oz;nake za <Završetak. C esta dola•zi do ;pod-nožja plarninslkog lamea, odakle u su1protnom p r avcm linija ceste Ad Drinum XV Gensirs XXX Sirmirum. Nije rni rijeka Drina.

182

se po Evansovu mišljenju nalazila negdje na granici Dalmacije i Dar-danije176.

mišljenja bio je i >>Nadgrobni natpis iz Breze ( ... Valens princeps Daesit iatium), kaže pokazuje da je Breza ili nje-na okolina jedan od centara Desitijata. Stoga je opravdano u ovom kraju tražiti ubikaciju za He ... castellum Daesitiatium. Još mogli bi-smo ovaj castellum Daesitiatium lokalizirati kod Dabravine, jer nas tu vodi dužina od 156 r. m. pravcem ceste koju smo obilježili (pre-ko Varvare i Gornjeg Vakufa, opaska I. B,) po stanicama iz Tab. Peut.<<17e.

Uz Breuke, Dezitijati su bili glavni nosioci otpora protiv Rimljana u velikom delmatsko-panonskom ustanku (6-9 g. n. e.), pa je sasvim ra-zumljivo da su Rimljani nakon sloma ustanka i pacifikacije zemlje u oblast Dezitijata poslali snage. Prva briga rimskog zapov-jedništva nakon poraza pobunjenih plemena bila je da te nemirne i nesi-gurne oblasti poveže sa upravnim središtem u Saloni i sa izvorima snab-dijevanja dobrim komunikacijama. U toku naime delmatsko-panonskog rata jasno se manifestirala sva slabost povezanosti Panonije sa Dalmaci-jom, što je uveliko ometalo operacije rimskih legija, te bez sumnje imalo

reperkusija na sam tok rata. Da se u osigura od svih eventualnih rimska je administracija odmah po završetku rata da cestama poveže sve glavnije neu-

na okupiranom Osim do oblasti Breuka (niz Bosnu !), tada je bila i cesta u Dezitijata (uz Bosnu!).

U prilog identifikaciji ceste a Salonis ad Hedum castellum Daesiti-at,ium sa cestom Salona-Argentaria mogao bi se interpretirati i salonitan-ski natpis. Uporedo, naime, sa cestom ad Hedum castellum bila je 19/20. g. n. e. i cesta ad Bathinum flumen, quod dividit Breucos Ose-riatibus ... per millia passuum CL VIII. Ako su Breuci i Oserijati živjeli u Donjoj Panoniji, na donjoj Bosni (Bathinus flumen), gdje su ih lokalizi-rali Mocsy i G. Alf6ldy177, onda je komunikacija ad Bathinum flumen morala voditi niz Bosnu, prema Panoniji, a ona ad castellum He . . . uz Bosnu, ali se ona - izgleda- nije doticala rijeke Bosne (sam natpis to ne kaže direktno, ali iz konteksta se to može pa njezin nasta-vak treba tražiti na prirodnom pravcu -Kiseljak, koji je kao jedini i osnovni pravac veze primorja sa srednjom Bosnom ostao sve do danas.

Udaljenost od Salone do stanice Stanecli po Tabuli iznosi 122 m . p. , a po salonitanskom natpisu od Salone do kastela Hedum ima 156 m. p., tj. 34 m. p. više. Ako bismo, dakle, našu cestu opisanim pravcem preko Viteza, Rijeke, i Višnjice-Gromiljaka produžili za 34 m. p. = oko 50 km, ta bi n as distanca upravo dovela u Breze. Mjereno pak današnjom cestom, koja ide nešto dužim putom preko Kaonika, od Mošunja do Kiselj aka ima oko 39 km, a od Kiseljaka do Breze, preko Vi-

175 AIR HI, ,15. 176 NaseLja, 51 i AJ mri, 65. Uspor. bilj. 15 uvodnog !POglavlja. 177 A. M o e s y , Pa,nnoill!ia, 6Qi5 i d. G. A l f 61 d y, KJUo, B. 46, 196;5, 3Q6.

A. B u dr o v i e h , VAHD, 1954-'19572, 91.

183

sokog i Podlugova, još 26 km, svega 65 km178 • cesta bila je nešto a caste llum Hedum se po svoj prilici nalazio na Gracu u selu

Podgori kraj oko 3 km prije Breze. U blizini je i poznati natpis Batana, sina Lika jeva (Bato L i ccai f.), sa najviše ilirskih imena180 ,

Slika 17. Nadgrobna Batana iz {Foto Ranko

178 Da je cesta iz Mošunja u Brezu iš1a dolinom Lašve do u Bosnu, a zatim fll'Z Bosnu do Breze, 1zmosila bi uda1jenost 70 km. 'To je pravac S k a-r i e v e trase (GZM, 1923, 81) .

17e Udalj enost mjerena •kurvimetrom po karti iznosi cca •53 km. Od Bu-do K·iselja'ka rimSika cesta je išla trasom ldwnalšnje ceste.

180 Za Batonov natpis {koji sa lok. Vina u kraj Podlugova, sa trase puta): N. V u l S pom. 77, Beograd, 1934, br. 16, str. 40. Cf. moj Rimska cesta dolinom Bosne, simpozijum »Srednjovjekovna Bosna i evropska kul-tura<<, Zenica, 1971, 406, sl. 13. Za topografiju Dezitijata posebno je naltpis d•z Breze, D. S e r 1g e u e v •s k i , Sipo m. 9·3, '141--4H2, /br. '10, .sl. 'J.,l: Ulpiae T(iti) f(iliae) l Procul(a)[e] an(norum) XX l t(itulum) f(ecit) Valens Varron(is) f(ilius) princeps Desitiati(um) l et Aelia Iusta [S]ceno[b]a[rbi] ... . Uspor. E.

184

S tim u v ez1 Je i lociranje Dezitijata, koji se u starijoj literaturi lokaliziraju na Romaniji i oko Hom anije. Istom :ie natpis T. Flavius

Varronis f. princeps Desitiatiurn iz Breze dao realniju podlogu za lokali-zaciju ovog panonskog plemena (Strabon, VII 5,1) u šire oko s arajeva. Natpis pokazuje da je u Brezi bio jedan od važnijih centara ovoga - po Pliniju, n. h. III, 142 - plemena u naronit<,nskom konventu, sa crn dekurije. Dezitijati Si.! c\akle morali. zauzimati i3i:-i tc -ritorij, a taj se može identificirati sa por jci::jem Gornje Bosne i njezinih pritoka, sa gornjim Vrbasom i Lašvom.

Stoga Ini se da ne bi bio n i proizvoljan a ni bez temelja zakl.ju-hk da se cesta Salona--.Argentar .i.a do Kiseljaka u osnovnom pravcu poklapala S3. 1_wmunikacijom ad Hedurn castellum Dne>Sitiatium, kor; je izgradio zaslužni Augustov legat Dolabela. Kasnije je od K iseljaka bila produžena dolinom Lepenice do u Sarajevsko polje (Blažuj?), gdje se sastajala sa cestom Narona- Sarajevsko polje-Romanija-Drina, koja predstavlja osnovni pravac prem a Podrinju. pravac ceste, koju on vodi od Breze >>dalje na sjeveroistok ... Olova i Kladnja, doli-nom rijeke na Drinu gdje treba tražiti stanicu Ad DTinum po Tab. P eut.«, nij e dokazan na terenu, a n e može se prihvatiti ni kao vje-rojatan 181 .

Da se stvarno · radi o cesti iz ranijeg doba rimske vlasti u Dalma-· ciji, dokazuje pored ostalog i ovo:

l. Cesta prolazi uz brojne prethistorijske gradine (Gardun, Tijar ica, Rašeljke, Bukova Gora, Prisoje, Privala, Gradina kod Gaja, gradina, Gradina u Mokronogama, Pogana Glavica i Gradina u Vrilima, Gradina u Gradina u Gradac u Gra-dina u Mošunju, Gradac u Višnjici i Gradac kod što pokazuje da se radi o jednoj prethistorijskoj komunikaciji, koju su Himljani samo ure-dili (via rnunita).

2. Uz trasu ceste su arheološki ostaci niza stražarnica, koje su Rimljani podigli za zaštitu ceste (Gardun, gradine u Tijarici, Re-

i Prisoju, Velika gradina u Kastel(?) u Duvnu, Str-žanj na izvoru Šuice, Pogana Glavica na K.upresu, stražarnica na \; ,-.if_ 'rim kupreškim vr atima, Kastel iznad Kopila.(?), Gradac u i Crk-vina (Gradina ) u Mošunju, utvrde na Gr acu u Višnjici i Crkvina u Pudas-tinju kraj Kiseljaka).

3. Milijacija ceste se od Salone, a ne od Trilja, kao što je sa cestom za-- N aronu i Skadar. 4. Opisana trasa je ne samo najprirodniji pravac za komunikaciju

Salona-srednja Bosna nego ujedno i i najlakši put do r udarskih oblasti u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Put dolinom

P a š a l Quaestiones de bello Da1matico Pannonicoque, GID, BiH, VIII. 272 i d . (»u okolin i Sarajeva do Drine«) i G. A l f i:i l d y , Bevi:ilkerung, 53. Za samu Brezu v . B o j a Ill o v s k i - Ce l KasnoantiOka bazilika u Brezi, N. st. X II, 1969 7-24. - - Za B r eze I. B o .i a n o v s k i, Rimska cesta do-linom Bosne, Zenica, 1971, 495. O pokorenju Dezitijata, v. N. V u l Oktavijanov ilirski rat (35-33. g. n. e.), Glas 155, 13-24. Cf. ŽA VI, 144-8.

181 To je postaja sa ceste SiTmium XXX XV Ad DTinum . .. ATgen -taria, kako ju j e interpretirao D o m a s (BD, 1904, Supl. 12- 16) K asnij e je i sam P a š a l odredio alterna tivnf"gPf.vac: Sarajevo - Romani-ja - Dr ina , AJ III, 66. Ta j je pravac sigura·n, v . ;!3\ !a ll if - P a t s e h, Stras-sen, 38 i 67.

185

Neretve, u odnosu na Salonu, bio je skoro dvostruko duži, a onaj iz doline gornjeg Vrbasa ili Rame preko Vranice i Bitovnje (sedlo Pogorelica) ve-oma naporan.

5. Teško bi bilo i za'misliti da bi Rimljani po onakvom terenu, kod ceste, gradili novu. Tu i tamo, tokom nekoliko

cesta je mogla izmijeniti trasu, a na pojedinim relacijama mogli su postojati i alternativni putovi, ali se uglavnom održavala

cesta. Na ovom pravcu nije ni bilo zbog pla-ninskog zemlje, u relativno uskim kotlinama i preko visokih pla-ninskih sedala, da se bitno izmijeni pravac ceste, što je istakao i Evans.

Problem Argentarije Kao što se iz izloženog vidi za lokalizaciju Argentarije, i za odre-njezinog statusa nedostaje toliko potrebni desideratum, bez

kojeg se problem ne može riješiti sa Sam toponim Argentaria je hapaks legomenon, kao i Stanecli, ali za

razliku od posljednjeg, do kojeg nam je po Tabuli poznata milijacija, a time donekle i orijentacija, za Argentariju nemamo nikakve pouzdane od-rednice koja bi poslužila kao posredna za njeno lociranje.

Ako se za soluciju koju nude najnoviji nalazi u dolini Lepenice i Argentariju ubiciramo u Višnjicu-Gromiljak kraj Kiseljaka, onda bi Argentarija bila naselje, a lakunu Tabule na relaciji Stanecli .... Argentaria trebalo bi popuniti za cca 25 m. p., koliko iznosi udaljenost od naselja u Mošunju do rimskih ruševina u polju.

Ako, pak, Argentariju lokaliziramo u šire oko Srebrenice na Drini, onda miljokazi iz Lepenice pouzdano daljnji pravac ove rimske ceste, koja je povezivala sa Sarajevskim poljem i preko Romanije vodila u Podrinje.

Nakon Dolabele cesta je produžena i time funkcionalno u širi cestovni sistem, koji su Rimljani uskoro izgradili. U prvo vrijeme njena je funkcija bila v iše strategijskog, tj. vojnog karaktera, a manje

i privrednog, ali je s vremenom posljednji prevagnuo. po miljokazima, pravu važnost stekla je u III st., što je, možda,

povezano sa radom rudnika oko Srebrenice i Kiseljaka. · Podršku pretpostavci da je Argentarija sa

Podrinjem (sa centrom u Domaviji) nalazimo u tome što je upravo Domavija bila sjedište prokuratora argentariaruin, odnosno meta-Uorum Pannoniorum et iz bi se moglo da je upravo tu bio centar eksploatacije srebra. Izvjesnu indikaciju za takvo lociranje Argentarije pruža i sama Tabula. I na cesti Sirmium XXX Gen-sis XV Ad Drinum ... Argentaria izostavljen je broj milja, a to bi moglo

da je ova komunikacija bila nastavak ceste Salona-Argentarija--Sirmium, kako je pretpostavio Domaszevski1B3.

Prema mišljenju koje je iznio distrikt Fojnica-Kreševo ne dolazi u obzir kao Argentarija, jer ne odgovara »položaju koji treba da ima završna jedne velike komunikacije« i jer se >>najpoznatija i

ts2 P a t s e h u AEM, XVI, 132-133 = CIL III 12734 i 12736; S er g e j e v-s k i , GZM 1940, 23 i CIL III 12721 i 8361: pro kurator meta !loru m Pannoniorum et Delmatiorum. Cf. F . B u l GZM, 1891, 387. Za Srebrenicu: I. B o j a n o v-s k i, Severiana Bosnensia, Tuzla, 1972, 47 i d.

l &'l v. b.ilj . 181.

186

najbogatija rudišta srebra nalaze u kraju«, gdje se nalazio i upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i Dalmacije184 •

Prema tome, ako na komunikaciju Salona-Argentaria gledamo sa šireg aspekta, ona predstavlja glavnu vezu Salone sa srednjom i Bosnom, pa je s pravom možemo nazvati >> bosanskom« transverzalom, koja je Dalmaciju povezivala sa Panonijom i Mezijom. Kao što smo vidjeli, na svom putu od Salone do Sarajevskog polja ova je komunikacija išla ug-lavnom istim smjerom kojim i danas vodi veza Splita sa Trav-nikom i Sarajevom. Na terenu se i danas mogu konstatirati na tom pravcu tragovi umjetno ceste, sa usjecima, nasipima, donjim strojem i

miljokazima i tragovima brojnih naselja. Relacije mjerene na pojedinim dionicima pokazuju da su podaci

Tabule i u ovom i da se mogu koristiti sa punim povjere-njem, pa prema tome nisu ni dokazana mišljenja da su ti elementi nepouzdani, i nepotpuni'85• Ne može se prihvatiti ni mišljenje da je stanica Ad Libros i Bistue Vetus ispušteno nekoliko stanica186 •

Radi se o nekih 33 km, a to je upravo ona distanca koja je nastala pog-rešnim lociranjem Bistue Vetus u Varvaru, umjesto u Duvno. što se pak

Delminija, njegovu lokaciju treba tražiti na nekom drugom mjestu na Duvanjskom polju, a ne u Duvnu.

Ako rekapituliramo naša izlaganja, onda dobijamo kom-parativnu tabelu trase, sa putnim stanicama:

T a b u l a:

SALONA XVI m. p.

TILURIUM XXII m. p.

AD LIBROS IX m. p.

IN MONTE BULSINIO VI m . p.

BISTUE VETUS XXV m. p.

ADMATRICEM XX m. p .

BISTUE NOVA XXIV m. p.

STANECLI

ARGENTARIA

Ter e n:

SOLIN 24 km

TRILJ (via Gor. Tijarica) 33 km

BUKOV A GORA (Korita) 13,5 km

PRIV ALA (Zbanica) 9 km

DUVNO 37,5 km

VRILA-OTINOVCI 30 km

BUGOJNO 36 km

MALI MOŠUNJ

Srebrenice

Kao što se vidi iz izloženog, cesta je od Salone do Mošunja (Sta-necli) bila duga 122 m. p. ( = oko 180 km), a njena današnja varijanta (via Travnik i Donji Vakuf) oko 220 km. Razlika od nekih 40 km nastala je uglavnom na relaciji Mošunj-Bugojno (oko 20 km) i na relacijama Ma-lovan-Šuica, Privala-Karlov Han, Kazaginac-Aržano, Aržano-Trilj i

184 Naselja 49. Cf. GZM 1954, 70. 185 Naselja 50 i 51. stav ima'li su .n eki drugi i'straži-kao P atsch , Miller, Mayer i dr.

' 186 p a š a l i AJ III, 66.

187

Trilj- Klis, na kojima je savremena cesta iz r azloga t rasirana sa okukama.

Od Mošunja (Han Divjak) do u Breze (Gradac u Podgori?), gdje bi trebalo locirati Hedum castellum Daesitiatium, još je preostalo XXXIV m . p . = oko 51 km. Ako trasu naše ceste od Mošunja (Stanecli) produžimo preko Viteza (Rijeka, Rovna, Bare, Busova(:a) do Gromil:jaka u polju, gdje su evidentirani ostaci rimskog naselja, dobijamo još oko 32 km (= oke X XI m . p.), a do Breze (via Gromilj ak, polje, daljnjih 19 km ( = oko XIII m. p.), ukupno XXXIV m. p ., što bi se slagaJ.o i sa podacima solinskog natpisa o dužini ceste a Salonis ad Hedum casteLlum Daesitiatium per ndUia passuurn CLVI (tj. 122 m. p. do Mošunja-Stanecli i 34 m . p. do

Breze, tj. do Graca u Podgori) (v. Kartu II). Ako cestu produžimo od Gromiljaka preko Kiseljaka i

do Sarajevskog polja za daljih 25 km, onda bi se negdje oko Blažuja ona sastala sa rimskom cestom Narona-Sarajevsko polje-Romanija-Podri-nje. Ali to je predmet posebnih ispitivanja.

Historijat ceste

Cestu Salona-Argentaria je graditi Dolabela kao cestu (via munita) ne samo zbog kontrole glavnog dezitijatskog uporišta u blizini Breze - castellum Hedum, koji je bio krajnja ove 20. g . n. e. ceste187, nego i zbog nadzora ostalih usputnih u unutrašnjosti provincije. Osim velikog vojnog logora u Gardunu kraj Trilja, koliko znamo, uz ovu je komunikaciju bio i broj ma-n jih stražarnica i utvrda kojima je bio zadatak koliko da štite samu cestu i promet na njoj toliko i zbog sigurnosti zemlje188• O nesigur-nosti koju su na putovima stvaraii drumski razbojnici, hajduci (latTones) bilo je govora u poglavlju. Ta opasnost n ikad n ije prestala, kao što izv jesne Euplo. . . . occisa viatOTibus iz III (C!L III 9054), pa n i kasnije, sve do kraja 19. Uvijek se našlo ljadi koja je trgovaca i drugih putnika pretpostavljala mir nom životu zemljoradnika i J edina obrana bila je osiguranje kar avana i putnika putem oružanih pratnji i stražar nica koje su nadzirale sigur-n ost na putovirna, nešto kasnijim turskim karaulama ili žandar-skim stanicama (Cf. G . Novak, Prošlost Dalmacije I, 1944, 57). Arheološki oc;taci takvih stražarnica evidentirani su na vEie mjesta uz cestu , ali. na žalost n isu ispitani njihovi ost aci. Ovi kasteli (burgusi ili speculae) su re-dovito štitili prijevoje i putne stanice, a - koliko se to može

na osnovu dosadašnjih ispitivanja - gotovo redovito su bil i locirani na mjestima ranijih ilirskih gradinskih Iz toga se može i manje-više pouzdan da je i cesta bila na predrimskom supstratu, pa je i razmještaj putnih stanica (mansiones) ostao uglavnom isti, ali s novim sadržajem.

187 B a ll if - P a t s e h, Strassen, p. 32-33 (10. Die Strasse von Naro-n a im Narentathwle bis in die Ebene von Sarajevo), 36-37 (ll. Strasse Na,ro-na - Nevesinjsko polje), 38-40 (13. Strasse aus dem Sarajevsko polje uber die Romanja planina ins Drinathal), 40-43 (14. Die Dr1natha'lstrasse), 64-70 (In-schriften des Mei!lensteines, N° 3!Y-40, 43--44 i 46).

tss R e ,n d i Dolabella, 343.

188

Uporedo, naime, sa gradnjom ceste su u važnijim epihor-skim centrima potrebni objekti za prihvat vojnika i putnika, od kojih je on<lj u Duvnu (Bistue Vetus) bogatim arheološkim ostacima i epigrafskim potvrdama189• Vjerojatno su u isto vrijeme bili i ostali centri (mansiones), koje navodi Tabula Peutingeriana, ili su se s vremenom razvili uz putne postaje. Epigrafska iz Otina-vaca na Kupreškom polju (Ad Matricem), Bugojna (Bistue Nova) i Mošu-nja (Stanecli) iz kasnijeg vremena. Tragovi utvrda u nekim od na-vedenih mjesta, npr. u Mošunju, ipak dozvoljavaju o njihovom ranijem postanju.

U vrijeme kada je Ballif opisao ovu cestu još nije bio poznat ni-jeck n milijarni stup. U je uz nju 21 miljokaz, od toga 14 epigrafskih, ne solinske natpise i poznati natpis o obnovi most a na Cetini u Trilju.

Nijedan miljokaz ne iz Dolabelina doba. Ne znamo da li je tada cesta bila obilježena miljokazima, ili su postavljeni tek u vrije-

me kada je prevagnuo njezin Zanimijivo je da miljokaze samo iz kl·aškog a nema ih u dolinama Vrbasa,

Lašve i njE1ovih pritoka. Iznimku dva miljokaza iz doline Lepenice. Ne znamo je li tome uzrok devast acija, do koje je došlo zbog na-sel;ienosti sjevernih ili - što je vjerojatnije - zbog dje-lovanje erozivnih snaga, koje su zatrpale miljokaze i uništile ceste, pa im na ovom teško možemo pratiti tokove. Ili, možda, oskudica kamena, pa u tim krajevim a nisu ni bili postavljeni? teško je išta po kojem su kriteriju i na kojim mjestima postavljani miljokazi. Dobija se utisak da u nekim kao npr. na Kupreš-k om polju, posebno u Prosjeku (Prosik), gdje bi se miljokazi, s obzirom na prirodne uslove tla i nenaseljenost, morali -- nikad nisu ni postojali. Možda ih kroz takva nenaseljena i šumska nije ni bilo (?).

Svi epigrafski miljokazi s O'(O ceste iz III i IV st. Na njima se javlja ju imena osam careva. Tri su podigLuta u Maksimina Tr a-

(235--233): u Klisu, Dugopolju i a dva Filipu ocu (244--249), oba iz Salone. Dva miljokaza postavljena su i u Klaudija II (268- 270), oba u a po jedan Gordijanu III (233-244), u Reni-

Deciju (248-251), u Trebonijanu Galu (251·-253), na Klisu, dva Konstanciju II (337-361) u Dugopolju i Klisu i Juli-janu Apostati (360-363) u Saloni. Na fragmentarnom miljokazu iz Re-

(CIL III 13324) nije se carevo ime. Napokon, valja spome-nuti i poznati n atpis o obnovi mosta na Cetini (Pons Tiluri) iz vremena cara Komoda (177-192), iz Trilja.

Ako bismo sudili po miljokazima, najživlji je dakle promet ovom komunikacijom pulsirao u III i IV u vrijeme kada je naša pro-vincija i doživjela procvat. Istom vremenu pripadaju i mi--ljokazi sa ceste Sarajevsko polje--Romanija-Podrinje (ATgentaria), koja se može smatr ati sastavnim dijelom naše magistrale, a bio je

tsu I 'U "Unutrašnjosti ruz ovu cestu je u moralo biti vodnih logora.

189

nešto poslije Dolabele190• U isti vremenski period uklapaju se i miljokazi sa ceste Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko polje191•

Dodamo li ovome da su i neki gradovi uz ovu magistralu s vreme-nom dobili municipalitet, i to Bistue Nova (mun. Bist ... ) od Flavijevaca, a municipij na Duvanjskom polju (mun. Delminensium) vjerojatno od Hadrijana, onda se po epigrafskom materijalu život ove relevantne ko-munikacije može pratiti kroz gotovo pa i više ako se u obzir uzmu i izvještaji splitskih sabora iz 531. i 533. g. Iako broj epigrafskih pripada III i IV st., ne da cesta nije bila jednako intenzivno korištena u vojne i gospodarske svrhe i prije i poslije. K ao takva ostala je u i brojnim kasnijim generacijama, sve do u XIX

Ako se pak oslonimc na miljokaz iz Han-Viteka (Konjic) sa natpi-som Divo Augusto iz 14. g. n. e., moglo bi se sa dosta vjerojat-nosti da je spoj neretvanske i Dolabeline ceste ad Hedum castellum Da-esitiatiurn ostvaren još za Tiberijeva vladanja, a n ajkasnije za Klaudija, koji je u izgradnji cesta pokazao živu djelatnost i na našem (npr. nastavak ceste od Grahova u unutrašnjost, cesta Epidaurus-Ad Zizio). To ujedno ukazuje da je sistematizacija osnovne cestovne mreže u provinciji b ila završena u toku prve polovine I st. n . e.11j2.

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA I NATPISA

SALONAE l. CIL III 3198 = 10156, 3200,

32011 = 101•5,9 2 .. CIL ITI 3120>'3 3. CIL .I'H 101116:9 4. Starinar V AHD, 19216,/2.7, 13·9

KLIS 5. VAHD, 19!2.1, 2:5 6. Bull. da·Lm. 1907, 'll 7. Bull. dalm. 1907. 1'13

DUGOPOLJE 8. BuLL da1m. 19•08, 77 = Starinar

.li9'2,6,f.2.7 = VAHiD, 19r26.f27, 146 9. CIL LIII 10170

DICMO 10. Ad decimum lapidem

TiliUR!UM, PONS 'I1LLURI 11. CIL liH 3202 12. Gunjar6a, VAHD, 1951, 50

VELIC

viae a Tiberio munitae PhHippus pater PhHippus pa ter Iru.Uanus

Maximinus Thrax Treboni·anus Gallus Constantiru.s Constantini filius

Maximinus Thrax Constantirus COillstantini filius

Decimin, Rav. IV, 16, 17.

pans restit1ttus a Commodo numini Hyppi fluminis

13. Starinar 1926/27 = VAHD, 1926/27, p. 140 Maxlimi'nus Trax

100 P a t s e h, G'ZM, 18·97, 2127. tn B a 'll i f - P a t s e h , Strassen, 38-43 i 67-70. 19'2 I b i d e m, 32-37 i 64- 67. D. S er g e j e v s k i, Rimska cesta n_a _Ne-

vesinjs'kom ;polju, GZM, 1948, 43......;60 i Rimska ces1ta Narona - iLeusm1Um, GZM, 196Q, 111-112. I s t i, Spom. 77, p. 25, br. 40.

190

RENI CI 14. CIL III 13320 1>5. CIL Ili 1332;1 16. CIL HI ·13.3212 17. CIL III 18. CIL HI 13324

GRABOVICA 19. Bojanovski

P RI SOJ E 20. Bojanovski (Mostine) 21. Boj a n o v ski (Kratine)

STIP ANI OI (Žibanica) 212. R ad ims:ky GZM, 1894, 311

Patsch, GZfl.VI, 1•895, 235

DUVNO 24. Patsch, GZM, 1904, 310 2:5. P atsch, GZM, 1904, 311 26. Patsch, GZM 1904, 325

27. Patsch, GZM, 1904, 330

MOKRONOGE 218. Sergejev.s.ki, GZM, 109

S UICA 29. !Patsch, GZM, .1:902, 7

RJJLICKO •POLJE 30. BaUif, Strassen 22, sl. 13

VELIKA V-RATA - KOPRIViNICA 31. Pa1t•s•ch, GZIM, 190,2, 10

BUGOJNO 32. GZM, 1960/61, sl. l

DRAZEVIC,I, !DONJI 33. Lepenica, H'..,

AZAPOVIOI, Ko)ji1ja glava 34. L epenica, 168

XXXIII!

xxxv

Gordianus III Deci us Claudius II Claudi,us II

?

incertus (izgubljen)

sine inscriptione (izgubljen) sine inscriptione

si.ne inscri1ptione L. D. D. D. - tabula

sine inscriptione sine inscriptione (Tiberius) trib . pot. XX -tabula Sabina Tranquillina Augusta -tabula

decuriones Delminensium civitatis (?) - ara

P . Aelius Pi. . . Loco dato publice - ara

epigrafski miljokaz (?) -- izgubljen

BISTUES - žig na opeki

sine inscriptione - miljokaz

sine inscrip1li·one -fragmentum milliarii

191

IV

CESTA »AD BATHINUM FLUMEN« O cesti ad Bathinum flumen, dugoj 158 rimskih milja, koja je bila

par alelno S<a cestom ad H edur:., castellum Daesitiatium, najsla-bije smo obaviješten i. Na njoj - se - nije bio organiziran cursus publicus, pa je ne navode it iner a ri (Itin. A,-:;.t. i Tab. Peut). smo stoga jedino na sumarne podatke solinskog natp isa (CIL III 3201 = 10159), iz kojeg se v idi da je cesta 20. g. n. e ., da je bila duga 158 milja (oko 235 km) te d a je povezivala Salonu sa oko rijeke Bathi-n us. Kako je natpis upravo na ovome mjestu teže nije sasvim si;:::urna lekcija B athinus, a još je manje pouzdana identifikacija sa rij e-kom Bathinus, koju spominje Velej PaterkuP, odnosno sa današnjom B osnom. P ostavljaju se pitanja gdje je bio Velejev Bathinus, i da li je Bat-hinus sa d anašnjom Bosnom kako neki ili sa Bednjom (Hrvatsko Zagorje), kako se smatralo, ili možda sa nekom tre-

rijekom2 •

po formuli »munit«, i ova cesta je u pogledu bila kao i ostale Dolabeline ceste u Dalmaciji, ali se ipak nisu mogli

izdvojiti na terenu njeni materijalni ostaci. Cesta ad Bathinum flumen je primjer kako smo slabo obaviješteni o nekim pitanjima iz

topografije naše zemlje. U konkretnom primjeru nedostaje i pouzdano uporište koje bi pružilo bar orijentaciju o pravcu ceste, i tako dalo osnovne elemente za rekonstrukciju

Stoga se (u ovom kao prioritetan zadatak postavlja pitanje restitucije mjesta na solinskog natpisa i topografsko

same rijeke do koje je vodila cesta.

1. Rijeka Bathinus kao i epigrafski problem Jedina pouzdana odre.dnica po kojoj bi se mogao odrediti bar os-

novni pravac i kr ajnji cilj ceste jeste rijeka Bathinus, odnosno lokaliza-

1 C. V e l e i u s P a t. er e u l u s (19. g. pr. n. e. - 32. g. n. e.), Historiae Romanae ad M. Vininium cos. libri duo. U spor. E. P a š a l Quaestiones, 249,. bilj. l i A. M o e s y, Pannonia, 524 i 540 i d.

lil Kako se ime Bosut sllaže sa imenom mansio Basante Peut, Bassantis Ra•v. Z15, 1), to Basante nema veze sa Bosna. Sa !Bosu-tom bi bio i Bacuntius (Basuntius?) U spor. A. M ay er, Bathinus flumen, V AHD, L, 193.2, H 7, bilj. 19 i Die Sprache der alt en Jlilyrier. I, 7·8 sant«. Cf. D. S er g e j e v s k i, Ad Basante, GZM, 1958, 263. mišlje-nja, uspor. M o e s y, Pannonia, 524-525 i A l fold y, Klio 46, 326.

3 O pravcu ove ceste govori jedini G. A l fold y, Klio 46, 326. U spor. B a u er, AEM, XVII, 136 »eine vierte 158 Meilen weit unbekannt wohin (C. 101519)« ; E. P a 'Š a l Quaestiones, 2197 pravac do danas nije mogao biti identificiran na terenu«. I s .t i, Naselja 51.

192

cija plemena koje je dijelila ova rijeka. upravo tu se sa ozbiljnim paleografskim i epigrafskim

Hidronim B a t h i n u s je hapaks legomenon (Vell. II. 114, 4)4 •

naime velikog panonsko-delmatskog ustanka (6-9. g. n. e.), u kojem je i sam kao visoki Velej Paterkul na-vodi ostalog da se Rimljanima na rijeci >>namine Bathinus« (II. 114. 4) 8. g. n. e. predao veliki broj Panonaca. Predaja ovih panonskih snaga na Bathinusu je ujedno i prekretnicu u ovom po Rimljane teškom ratu (gmvissimum omnium externorum bellorum post Punica, Su-et. Tib. 16). Tim bile su završene borbe u Panoniji.

Iz konteksta Velejeva opisa saznajemo da je predaju panonskih snaga na Bathinusu izvršio Baton, kome je Tiberije kao nagradu dao upravu nad zemljom Breuka. Ako se ova Velejeva vijest poveže još i sa podatkom Pannonico (bello) Breucos et Dalmatas subegit (Suet. Tib. 9), onda je sasvim sigurno da Bathinus treba tražiti u zemlji, dok je Bednja tekla kroz lasa. ovdje nas u prvom redu zanima Velejeva grafija imena Bathinus, s obzirom da je rukopis Velejeva djela izgubljen, a samo djelo poznato po prijepisu iz XVI st. Kasnije se izgubio i taj prijepis Velejeva djela koji je 1520. go-dine napravio Beathus Rhenanus u elzaškom manastiru Murbachu. Stoga se opravdano može postaviti pitanje grafije B a t h i n u s. Iako a priori ne bismo smjeli sumnjati u savjesnost i auten-

prijepisa, ipak bi se moglo posumnjati da li je Velej pravilno za-pisao ime rijeke koju spominje, tj. da li ju je prenio upravo onako kako se ona izgovarala, odnosno u obliku koji poznamo danas. Takvo pitanje, koliko mi je poznato, postavio je i koji je pretpostavljao da je kod Veleja taj hidronim mogao biti zapisan i u obliku B a t i n u s5 •

tim, to se ne može i dokazati, jer ne raspolažemo instrumentima za reviziju Velejeva teksta, a sama sumnja još ništa ne dokazuje, pa taj hidronim m or a m o primiti u obliku B a t h i n u s, kakav nam je u iz-voru predan, tj. sa dentalnom aspiratom, koja dolazi i u koradikalnom imenu panonskog plemena B a t h i a t a i (App. III. 16), a koje je G. Alfi::ildy lokalizirao upravo na rijeci Bathinus, koju iz više razloga iden-tificira sa današnjom Bosnom. S obzirom da za grafiju Bath/sinus ima analogija u i latinskom jeziku, M. Budimir je bio mišljenja da je Velej ovaj hidronim zapisao upravo onako kako ga je i >>Ablativ namine, kaže Budimir, u njegovoj frazi flumen namine Bathinus samo toliko da se radi o dotle nepoznatom imenu i da se pisac trudi da bude što precizniji u reprodukciji tog hidronima«6 •

Problem rijeke Bathinus još je složeniji sa epigrafskog aspekta, a upravo je u njemu rješenja. U novije je vrijeme, n aime, ime rijeke

4 R i!je'ka Batinus, u Picenumu (flumen Batinum Truentum cum amne guod solu m Liburnorum in Italia relictum est, P l i n, n. h. III, 110), vjerojatno predstavlja samo dijalektalnu varijantu, koj a je s obzirom n a veze Picenuma ,sa krajevima, razumljiva. O nilzu konkordacija, uspor. M. S u i Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Pice-n uma u starije željezno doba, VAHD, LV, 1953, 71-102.

5 N. V u l Reka Bathir;us, Glas SKA, CLV, Beograd, 1933, 3- 12. 6 M. B u d i m ir, Flumen nomine Bathinus, Glas SAN-a, Beograd, 1959,

57-64. U spor. str. 61: >>Teško je naslutiti što je zapravo hidronim Bath-{sinus, po kojem je nazvana ne samo reka n ego i oblast<<.

13 193

BA . ... [flu]MEN u 7. r. solinskog natpisa (C. III 3201 = 10159 = Abra-VAHD, 1926-27, 151) opetovano identificirano sa Velejevom rijekom

Bathinus. Takvu je lekciju prvi predložio B. Saria, ali bez analize natpisa7 • je, kako smo istakli, u tome što je solin-ski natpis upravo na tome mjestu teško pa Sarijina predložena restitucija nije sigurna. Ukoliko bi se dokazalo da na solinskom natpisu doista dolazi ime Bathinus, onda bismo imali solidno uporište i za rekon-strukciju ceste {T. II, sl. 1).

To me potaklo da pažljivo pregledam in natura onaj dio natpisa koji govori o cestama ad Hedum castellum Daesitiatium i ad Ba . ... flu-men. Prema sadašnjem stanju kamena, taj se pasus

7 ET IDEM VIAM AD BATH?[ . . . .. .. ?] MEN QUOD DIVIDIT B[.]E[ .. :: .... . . . ?]IBVS A SALONIS MVNIT PER [ .. . . . .. ] ASVVM

CL VIII

M. koji je izdao revidirani tekst natpisa, i koji je - ta-- spomenik imao svaki dan pred ci.-.:je ovo 7 et idem viam ad Ba//1/[flu ]men

quod dividit Hbis//!/l/1/ibus a Salonis munit per[millia pas]suum

CL VIII

Natpis su nakon in natura A. Budrovich i G. Alfoldy. Prvi je predložio rekonstrukciju:

7 et idem viam ad flu]men quod dividit Breu[cos a Dition]ibus

I Budrovich hidronim Bathinus solinskog natpisa identificira sa Velejevim »flumen namine Bathinus«, odnosno sa današnjom rijekom Bosnom. Lekciju Breucos a Ditionibus u retku t emelji na kr aj-njem nastavku - i b u s, koji se jasno, a posebno na prvim slovima imena p rvospomenutog plemena, b roju slova koji odgova:ra lakuni, t e na podacima h istorijskih izvora koji spomin ju ova plemena0•

Alfoldyjevo spornog m jesta glasi:

7 et idem viam ad Batinum flum en quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus a Salonis munit per mi[lii]a passuum

CL VIII

7 B. S a .ri a, Bathinu.s flumen, Zagreb 19219, .137-142 = Klio, B. 2:3, H . l , i K<lio, 25, 193,3 279.

8 VAHD, XLIX 1926-27, 151, T . II, sl. l. 9 A. B u d r o v i e h , Per la let tura di alcune irmportanti iscnzioni saTo-

n itane, VAHD, LVI.....,LIX J,a, An tido.ron .H , 91-93. U spor. str. '912 : »Dopo Ba/1/f!/ si scorge l!n po'a stento, ma persino nella ottim a riproduzione fotografica dell'

una T o meglio il punto d' incontro delle due linee perpendicolari d i una T. Della let ter a seguen te che sembra essere una H, si vede la traccia un po'rovinat a delila rparte s·u,periore d elle due linee verticali«. Us;por . A. i J . S a š e l, S i tula 5, br. 263.

194

Kao što se iz Alfoldyjeve lekcije vidi, radi se stvarno o restituciji, a ne o teksta, što s obzirom na kamena treba primiti sa rezervom19•

Prema onom što sam vidio na samom spomeniku u Arheloškom muzeju u Splitu, predložio bih nešto izmijenjenu restituciju teksta:

7 et idem viam ad Bath[inum? flu]men quod dividit B[r]e[ucos Oseriat?]ibus a Salonis munit per [millia p]assuum

CL VIII Osim prva dva slova BA, u imenu rijeke, nazire se i slovo T.

Kod slova, koje je vrlo nejasno, kao da se nazire vodoravna crta, vjerojatno od H, ali se ostatak ne može jer je kamen sasvim izlizan. U osmom retku, kod imena prvospomenutog plemena uo-

se prvo i slovo B i E, dok je nastavak sasvim izlizan. Od imena drugog plemena se jedino sufiks- ibus11 (T. II, sl. 1).

Iako ime rijeke sa solinskog natpisa nije potpuno jasno, ipak nje-gov dio i Velejev hidronim Bathinus daju dovoljno oslonca za po Alfoldyju predloženu restituciju. Potpuno je uvjerljiva i konjektura Breucos, jer se zasniva na elementima natpisa i na Plinijevu podatku »Saus per Colapinos Breucosque defluit« (n. h. III, 147). I lokalizacija Breuka, zapadno od Sirmiuma, s obje strane Save, u skladu je sa zbiva-njima u toku panonskog ustanka 6-9. g. n. e., a je Sto se Oserijata (Plin. n. h. III, 148; Ptol. II, 15,2), interpretacija je manje sigurna · jer nemamo sigurnih elemenata za njihovu lokalizaciju. Kiepert i Graf Oserijate smještaju sjeverno od lasa, južno od Blatnog jezera u a Mocsy južno od lasa, i to s obje strane Save. Moc-syjevu ubikaciju prihvatili su Alfoldy i Iako je problem uže lo-kalizacije Oserijata i dalje otvoren, Alfoldyjeva konjektura Breucos Ose-riatibus najbolje se uklapa u tekst restituiranog natpisa.

2. Rijeka Bath in us k ao i topografski problem Kao što smo vidjeli, identifikaciju Bathinusa sa današnjom Bos-

n om predložilo je više autoritativnih Dok to Saria, Budro-

to G . A J f o l .d y, Eine Sltras•senJbaJuinschrift aus :Salona, K'lio, B. 4:&, 19&5, 321-327 = Acta a rcheologica, 16, 1964, fasc. 3-4, 247-256 = Situla 8, 1965, 95-11112 .. Uspor. :K!lio, 132,5: »Itn den Zeilen 7-8 wird unsere Lesung durch die erkennlbaren Buchstalben oder Buohstaben.reste gestii'tzt«.

u U lakuni ima dovoljno mjesta za BA:TH[rNUM Vodoravna crta slova H ja1s1no se nazire. Restitucija se za:sniva na elementima na:J:iptsa kolji se mogu na dužini lakune i n a, imenima plemena .koja su nam i

poznata . 12 p il i n. n h III, 147: S aus per Cola pin os Breucosque de fluit; S tr a b o

VH 314 · Pt ·ol. lli. 15 3; Cass. Dio LV, 34; Suet. 'Dtb. 9. Uspor . K. p a 't s e h, RE III, 831: 'A. M o e s y , Pannonia, 605; E. P a š a l Quaesti-ones, 284. G. A l f o l d y, Bevolkerung, !j1 i priložena .kavta = Klio, 46 326 . Kasnija povijest Breuk a nije poznata. Vjerojatno su bili organizirani, kao i I asi u peregrinS\ku civitas .

' 13 Za ulbikadju Oserijata, usp or. P o! a s e h e ·k , RE XVIII. 1579 i d . A . Graf Ubersicht der antiken Geographie von Pannonien, Budapest 1956, p. 16 i karta - Pan nonia romana. A. M o e s y, Pannonia, ·6016. I :s t:, Die Bevolikerung von Pannonien bis zu den M ar.komannenkriegen, Budatpest, 1959 26 i 74 i d. G. Alfoldy, n. rnj . Uspor. G. AIJ.foldy, Arch, Ert. 91 (1964), 2J8. z . .M ar Donja DolLna i problem ebnN'lke p redrim-skog stanovništva sjeverne Bosne, GZM, 1964, 73 .

195

vich, Mocsy i Alfoldy uglavnom na osnovu analize izvora, Budimir je to na osnovu analize hidronima Bathinus.

Iz Velejeva kazivanja (II, 114, 4) se ne može ništa zak-o ubikaciji ove rijeke. U vezi s tim iznio je Saria mišljenje da je

panonsko-ilirski ustanak bio teritorijalno samo na kra-jeve Panonije i Dalmacije. Od panonskih plemena u ustanku bi vali samo Breuci. Svi se u toku rata zbivaju od Siska, a zapadno od Sirmiuma, i to na obje strane donje Save. Negdje na tome prostoru moralo je i do predaje panonskih snaga pod zapovjedniš-tvom Batona, pa u tom kraju treba tražiti i »flumen namine Bathinus«. U prilog svojoj tezi Sari a navodi i argumente,

Bathinus sa Bosnom: Bathinus, *Basinus, Bosina, Bosna, Stoga bi rijeku Bathinus prije trebalo tražiti negdje u centralnom dijelu pobunjene oblasti nego na njenoj periferiji14•

Sarijino mišljenje nisu prihvatili Mayer i Mayer je lingvis-analizom pokazao da nema dokaza da bi dentalna aspirata »th« u

ilirskom jeziku prelazila u »S«, pa mu stoga nije vjerojatno da bi se Bat·-hinus pretvorio u Basinus. Time, po Mayeru, otpada i izvo-

imena rijeke Bosne iz oblika Bathinus, jer Bosna pretposta.vlja ilir-ski oblik Basin15•

ukazuje na da se na ilirskom Bosna zvala *Bas-(s)an, *Bas(s)antis. Ne bi bilo da se iz imena Bas(s)an izvede da-našnje ime Bosna. Time bi pitanje bilo riješeno u korist identifikacije Ad Basante (Bassantis) = Bosna. Ipak, ne insistira toliko na lin-

koliko na historijskim i topografskim razlozima. Sarijino mišljenje o opsegu ustanka, on ukazuje na širinu borbi i veliki broj angažiranih snaga, te smatra da je ustanak zahvatio i oblasti daleko na zapadu od Bosne. Nije vjerojatno da bi sami Dezitij ati i Breuci toliko vremena odolijevali jakim rimskim

Prvi je (još 1935.) podržao Sarijino mišljenje Budrovich. On u lek-ciji »Bathinum flumen<< vidi punu podudarnost sa historijskim ma i identifikaciju Bathinus sa Bosnom smatra sasvim normalnom17•

I Mocsy je detaljnom analizom da je pozornica borbi od 6. do 8. godine Panonija (b ell um Pannonicum), a 9. g. Dalmacija (bellum Delmaticum). U Panoniji su samo Breuci u ustanku. Tome u prilog govori i citirani podatak Suet. Tib. 9: Pannonico (bello) Breucos et Dalmatas subegit. Mocsy smatra da je oko Siska i zapadno od Siska bilo u rimskim rukama. Bathinus i on identificira sa Bosnom, ali dozvoljava >>auch eine Gleichsetzung mit dem Bacuntius« i smatra da je kao staro ime Bosne i hidronim Basan-tets.

dopr inos rješavanju ovog pitanja pružio je lingvista Bu-dimir, koji je ostalog ukazao n a doslovnu podudarnost >>onomato-loškog kompleksa<< Velejeva Bathinu- i srednjovjekovnog oblika B o s i-n a. Jedinu stvara dentalna aspirata >>th« u Velejevu obliku

14 V. bHI.i. 7. A. M ay er, Die S!Prache, 15 V. bilj. 2. Cf. mišljenje M. P a v l o v Onom. Jug. I (1696), 31. 16 v. bitlj. 5. 17 N. dj . 9:3. 1s Pannonia, 541&---547 i Bevolkeruntg, 128. Za ulbikaciju rijeke B athim.ts,

p. 524 i priložena ka-rta. US!Por. J. S a š e l, Ziva anti!ka :EDI (1963), 262 i d.

196

Bathinus. S tim u vezi Budimir ukazuje na niz dubleta u latinskom i kom jeziku (tipa Apollo pisius mjesto Pithius, pathan mjesto pasan itd.), pa da se i Velejeva grafija Bathinus mirne duše može Basinus (Bath/sinus). Fonetski pravilna i jedino identifikacija oblika Bathinus, koji je etimološki nejasan, jeste po Budimiru hici-ronim B o s n a. Tome se, po njegovom mišljenju, ne protive ni dosad poznati stvarni razlozi, pa smatra da je Sarijino objašnjenje prihvatlji-voto.

Alfi:ildyjeva lekcija solinskog natpisa uglavnom se zasniva na rezul-tatima do kojih su došli Saria i Mocsy, posebno na Mocsyjevoj ubikaciji Breuka i Oserijata, prvih zapadno od Sirmiuma, a drugih južno od pa-nonskih lasa. Oba bi plemena imala sjedišta s obje strane Save, u da-našnjoj bosanskoj i slavonskoj Posavini. Rijeka Batinus - po Alfi:ildyju bez aspirate - sa Velejevim Bathinus, tekla je terito-rija obaju plemena, jednim (gornjim) dijelom kroz Dalmaciju, a u donjem kroz Panoniju. U obzir dolaze samo južne pritoke Save, »unter denen hier nur an die Bosna gedacht werden kann<<"". Na onom dijelu rijeke Bathinus koji je tekao kroz Dalmaciju, Alfi:ildy je lokalizirao i panonsko plem e B a t h i a t a i (App. Ill, 16)'21 •

Jedan od argumenata, a koji u ovoj diskusiji nije bio do-voljno istaknut, a po kojem se Bednja nikako ne može identificirati sa Bathinus, više je formalne p rirode. Solinski se natpisi odnose naime na izgradnju cesta u Dalmaciji, koja je u to vrijeme bila pod administracijom namjesnika Dolabele, dok se Bednja nalazila u Panoniji, koja je u to doba stajala pod upravom Junija Eleza (Vell. II, 125). Ova podjela na provin-cije bila je izvršena ako ne u toku samog ustanka (konkretno 8. g., tj. nakon predaje panonskih snaga na rij eci Bathinus) ono svakako neposred-no nakon ustanka (10. g. n .

Bednja ne dolazi u obzir ni zbog toga što je udaljena od Salone više od 158 rimskih milja, kolika je bila dužina ceste. Udaljenost od Salone do Bednje iznosi oko 300 km linije, a Dolabelina cesta je bila duga

19 N. dj. u bilj. 6. - O etimologiji balkanskih hidronima na *bat- cf. i mišljenja F. B e z l a j, Slovenska vodna imena I, Ljubljana 156, 49 i V. P o l a k, Stara balkanska hydronima na *bat- ve slovinsku, Onomastica Jugo-slavica, 2 (1970), 78 i d.

2·" Klio, 326, Uspor. isti, Bevolkerung, priložena karta. 121 Bevolkerung, 35, 38-39. A!ko se us·voji Alfoldyjeva lokacija Bati<jata

na rijeci Bosni .sjeverno od njihov·a lbi ·se ;sjed1šta mogla :smjestiti u oko Zenice. Cf. Z a n i n o v Delmati I, 32. Z i p p e l, 226 i V u-

l Glas 1515, 17. '22 A. M o e s y, Pannonia, 547; >>Da Illyricum nach der Waffenstreckung

am B a thinus zweigeteilt wurde (Abschn. IV la), war Velleius als Augen zeuge (in den J. 7-8) der neuen Kategorien vollig bewust, wenn auch die offizielle Benennung noch lange Illyricum geblieben ist. Zweck der Zweiteilung war die I solierung der noch w idersteh enden Starome von d en bereits besiegten und in dieser Hinsicht ist Vell. Pat. II 114,4 besonders einleuchtend: omnis P . reli-quiis totius belli in Delmatia manentibus pacem petiit<< ; v. i šp. 583. Uspor. G. A l fold y, B evolkerung, 26 i bilj. 30 : >>Die Zweiteilung wurde im allgemeinen in das letz te Jahr des pan,nonilsch-delmatisch en Aufstandes, Ende 8 oder An-fang 9 d at iert, ·allerdi,ngs nachdem die P annonier am F1lusse Bathinus oder Ba.tinus Waffen ges.treckt haben (3. August 8 :u. Z .)« -- Da l i ·SU se tako podijeljene \Provincije nazv·a le Superio.r i Infer ior 1provincia Hillyricum, v . G. N o v .a k, Q1uestiones E.pid a u.ritanae, Rad J A ZU, ·knj . 339 l!J6!5, }). 97 i d. - D . Re n d Dolaibella, 34 0 je i:zn io m i.:Sljenj e da j e P. K'Ornel ije Dola-b ela ·16 . .g. n. e . p r euzeo :upravu ·i sj evern og Ilir ika, tj. po odla sku Ju nij,a Bleza iz Ilirika. Usp. i str. 346 i M o e s y , Pannonia, 589.

197

svega oko 235 km. Prema tome, Bathinus se mora tražiti u arealu provin-cije Dalmacije i oblasti Panonije južno od Save.

Velejev Bathinus, dakle, ne može biti sa Bednjom, kako se ranije, zbog izvjesne izonimije i topografskih razloga, uzima-lo'"'l. Identifikacija Bosne sa Velejevim Bathinusom naprotiv je a odgovara i toku ratnih Ne ovdje u raspravu o opsegu ustanka od 6-9. g.24, za identifikaciju Bathinusa sa Bosnom dovoljni su

i topografski argumenti koje smo naveli, pogotovo Budimi-rova argumentacija. Po svemu to je ona ista rijeka koja se u vrlo okrnjenom obliku spominje na natpisu iz Solina, na kojem se slova AD BATH . .. ::?5 . Time bismo dobili i relativno pouzdan elemenat i za pravca ceste ad Bathinum flumen.

Drugi pouzdan elemenat bila bi lokalizacija panonskih Breuka s obje strane Save zapadno od Sirmiuma. Svi su raniji to mjesto na solinskom natpisu ostavljali ili prazno: Mommsen (CIL III 3201), Hir-schfeld (C. III 10159), i sam (VAHD, 1926-72, 151), ili predla-gali razne konjekture: Miller Sav(enses) ab Iapodibus, i Budrovich Breu[cos ab Dition]ibus, a B'is[tuates a Dition]ibus26•

Ako se za identifikaciju Velejeva Bathinusa sa Bosnom, onda u obzir ne dolaze Japodi ni Dicion i'27, a za konjekture Savenses i Bis-tuates nema oslonca u izvorima. Ako smo Dicione, na osnovu solinskog natpisa (C. III 3198b, upor. 10156b), lokalizirali u oko Grahova polja2 7', onda se Dicioni nikako ne mogu ubicirati na donjoj Bosni. To jasno proizilazi iz solinskog natpisa, po kojem je cesta ad imum montem Ditionum mcirum bila duga samo 77,5 rimskih milja, dok je ona ad Bat-hinum flumen bila duga 158 milja, dakle više nego dvostruko. Dicione treba tražiti bliže Saloni, a Breuke i Oserijate (?) dvostruko dalje'28•

Ako na Alfoldyjevu lekciju solinskog natpisa gledamo u svjetlu iz-nesenih ona je uvjerljiva i prihvatljiva, jer vodi jednahn ra-

kako o epigrafskim elementima tako i o lokalizicaji pojedinih ple-mena. Svi koherentni faktori na dolinu Bosne, koja je od pret-povijesnih dana (dokaz: brojna paleolitska i neolitska naselja) bila dobro naseljena i predstavljala vrlo komunikativan prometni pravac šire re-

23 Uspor. C. G o o s Archiv des Vereines fUr siebenburgische Landeskun-de, N. F. 13, 1876, 45.3. GoO\So•vu identifikaci1ju 'Bathinus - Bednj.a prihvatili su O. Hirschfeld, Hermes XX B, 3158; Tomasc•hek, RE s. v. Bathinus;

Glas SKA 88,217 i 121, 64; R. Rau, Klio, B. 19,329. Jedino je H. C o n s Ba thin us sa Bacuntius = Bosut. Literaturu v. kod A. M a-Y er a, Die Sprache T, 80.

24 Sumar.an_ [Jregled ratnih ·2lbivanja - koliko se na OISinovu kontradiktornih ,podataJka Veleja i Kasij•a >OLja može dati - v. E. P a ·š a l Quaestiones, 247-2.49, :i IM o e s y Pa:nnoni.a, 544-548, Ikoji citir-aju i ostalu literaturu.

12.'1 A br ·a m VAHD, 192\6-27, ,151. S ar i a, 2lbornik, 137-1142. B u d r o v i e h, Antidoron [ll 92-93, G. A l f o 1 d y, Klio, 46, 32:5.

26 Literaturu v. G. A l f o 'l d y, KHo, 46, 323-325. Ditiones sa 239 dekurija pripadali su salonitanskom konventu, Plin,

n. h . III, 142. Vidi poglavlje: Cesta ad imum monten Ditionum Ulcirum.

!.!s Za lokalizaciju Diciona, uspor. B a u er, AEM XVII, 138 i d. P a t s e h, RE, V, 1230 i d. B u l VAHD, 1920, 77 i d. Abra m VAHD, 1926-27 151. S ar i a, Zbornik, 137-142. J a g e n t e uf e l, 14. G. A l fold y, Bevolkerung, 52. J. J. Wilke s , Dalmatia, 139 i 177. A. M a y er, Die Sprache, 124.

198

gije, povezUJUCl Je n a sjeveru sa panonskim bazenom i na jugu, dolinom Neretve, sa Mediteranom.

Osim toga, ako pogledamo geografsku kartu Salone, lako da je u sistemu Dolabelinih komunikacija nepokrivena ostala

jedino dolina Bosne, iako su i;:gradnju upravo takve ceste do žarišta ne-davne pobune zahtijevali vojm r azlozi i dislokacija trupa. Dolinom Bosne vodio je i prethistorijski pu t do slanih izvora u okolici današnje Tuzle, a tokovima nj ezinih desnih pritoka (Krivaje i putovi na Drinu (Patsch, GZM, 1902, karta) .

Ako su Rimljani 20 . g . n . e. jednom komunikacijom povezali pod-nedavno pokorenih Dezitijata n a gornjoj Bosni (Poglavlje III), onda

je sasvim da su to isto mogli i sa oblasti njiho-vih sjevernih saveznika Breuka na donj oj Bosni.

3. PotencijaLna tmsa ceste Dosad je jedini r:;oku3ao da odredi generalni pravac ove

ceste2" , cestu arl Bathinum fLumen sa cestom ad Hedum castellum Daesitiatium, dakle, linijom: Salona-Delminium (Duvno)- Ad Matricem (Gornj i Vakuf)-Bistue Nova (Mošunj), odakle je vodi u dolinu Bosne, sjeverno od Zenice. Za cestu ad Hedwn castelLum Alfoldy je predložio drugu trasu: Salona-Duvno- Konj i.c-izvor Bosne-Breza. Ako bi se naime prihvatio pravac ceste ad Hedum cas-t ell-um -po mišljenj u - ostao bi nejasan pravac ceste ad Bat-himLm

Alfoldy nije u pravu, jer je pravac preko Konjica mnogo duži (215 milj a) od onog koji navodi natpis iz Solina (158. m . p .). Mišljenja sam da trasa ceste ad Hedum castellum ne cestu ad Bathinum flumen, nego da se one podudaraju. Do takvog se

dolazi ako se uporede podaci solinskih natpisa o ostalim cesta-ma i ispitaju pravci ove ceste na terenu.

Pod pretpostavkom da je restitucija ad Bathinum flumen a da je Bathinus sa Bosnom, cesta je povezivala Salonu sa doli-nom Bosne. Radi se dakle o dijagonalnoj komunikaciji, a njenu završnu

treba tražiti na u dolini Bosne, negdje u blizini panonsko-delmatske granice. U prilog tome govori u prvom redu dužina od 158 m. p., samo za 9 milja od najduže Dolabeline ceste ad fines provinciae Illyrici.

Kojim je dakle pravcem mogla prolaziti takva prometnica? Pravac preko Banje Luke valja a priori, jer bi to bio zaobilazni put, pa bi cesta izgubila osnovnu funkciju: brzog i efikasnog povezivanja. Isto tako, kako smo vidjeli, u obzir ne dolazi ni pravac Salona-Duvno-Ko-njic-izvor Bosne i dalje. Oba ova pravca ne uklapaju se ni u datu duži-nu. Pravac preko Konjica bio bi dug preko 215 milja.

o konfiguraciji terena i dužini ceste, su pravca, sa varijantama na pojedinim odsjecima: 1. Salona-Livno-Kupreško polje-Šipovo-Jajce-Turbe-Trav-

2. Salona-Livno-Kupreško polje-Bugojno-Mošunj-Zenica-

29 Klio, 46, 326. 30 Ibidem.

199

3. Salona-Trilj-Duvno-Kupres--Bugojno-Mošunj-Zenica-Ze-p

4. Salona-Trilj-Duvno-Varvara-Gornji Vakuf-Mošunj-Zeni-ca-Zepee (Alfoldyjev pravac).

Za sva pravca je što izlaze na polje i što se na pojedinim dionicima sa cestama ad Hedum castellum = Salona-Argentaria (Tab. Peut.) i ad fines provinciae Illyrici = Salo-na-Servitia (Tab. Peut.).

U prvoj varijanti obje bi se ceste podudarale na odsjecima od Šuice do Kupreškog polja te na polju. U drugom poduda-ranja su još od Šuice do Mošunja, a u sve od Salone do Mošunja, što ukupno 122 milje. samo je vari-janta pravca broj 3, ali s obzirom na gorovitost i slabu naseljenost pod-

kojim prolazi, mislim da ovu trasu treba odbaciti. Na tom pravcu nema tragova ceste.

Izgleda da preostaju samo dvije realnije ili je u Dolabelino doba bila cesta koja je dolinu Plive (Šipo-vo) povezivala sa dolinom Bosne (preko polja), ili cestu ad Bathinum flumen treba >>trasirati« sve do Mošunja po trasi ceste ad He-dum castellum = Salona-Argentaria (Tab. Peut.) . Obje pretpostavke te-melje se na realnim elementima, prva na Raventovu kraku: Baloia-Apeva-Sapua-Bersellum (Berselum)-Ibisua (Cosmogr. IV, 19 ed. Schnetz)31, a druga na što su se i ostale Dola beline ceste sobno ili potpuno poklapale.

Vidjeli smo da sve Dolabeline ceste, o kojima je na solinskim natpisima, izlaze iz Salone istom trasom. Kod Klisa se odvajala najprije via Gabiniana, dok je na Dicmu bila bifurkacija cesta ad fines provinciae Illyrici (via Aequum) i ceste ad Hedum castellum (via Tilurium), pa se i pored toga za svaku od tri navedene ceste posebno milijacija, tj. od Salone. Isti je i sa cestom ad imum montem Ditionum Ulcirum. Nema dakle zapreke da se jednako interpretira i ova cesta, a to bi zna-

da se do izvjesne poklapa sa cestom »ad Hedum castellum«. To je vjerojatnije utoliko što obje ceste u kontekstu solinskih natpisa do-laze odmah jedna iza druge, su u natpisu usko povezane, i što su obje, kao i cesta do brda Ulcira, u vrijeme od 17-20. g. n. e. U prilog tome govori i što se na terenu nisu našli arheološki ostaci ove ceste32•

Za vezu Salone sa dolinom Bosne najprirodniji i najko-munikativniji pravac je onaj koj im je išla i cesta »ad Hedum castellum Daesitiatium«. Iz doline Cetine vodi u dolinu Vrbasa samo jedan prirodni prolaz, preko Duvanjskog polja, Šuice i Kupreških Velikih vrata, kojim i danas prolazi jedna od najvažnijih bosanskih komunikacija. Obje su ceste morale tim pravcem, a do razdvajanja je moglo tek na

61 O ovoj cesti opširnije se govori u VI poglavlju. - Z a ov u cestu ložio .sam trasu (dolina Plive) - J·ajce - 'TuDbe - Bugajno.

'32 Da je ova cesta išla posebnom trasam ma rali su se nj ez 'n i arh eloški ostaci, k a0 š to su se npl'. tr agovi ceste Grahovo - D o:'l,;i Unac - polje - dolina Sane, koja .nije ušla u it'·nerare. U t.:::-:>e vidim opravdanje i d okaz za tezu o pok lapanju cesta.

200

To da bi obje ceste, navedene na solinskih natpisa, imale trasu dugu 122 milje, koliko po Tab. Peut. iznosi distanca od Salone do mansio S tanecli (Mošunj), pa bi d,, krajnje ceste ad Bathinum flurn.en ostalo još svega 36 m. p. (oko 54 km).

Gdje je bila krajnja te ceste? Problem je u tome što ne mo kako treba shvatiti sintagmu »ad Bathinum flumen« . li ona prvi dodir ceste sa ovom rijekom ili se odnosi na bilo koju na ri-jeci Bathinus. U prvom krajnju bi trebalo tražiti u Zenici, gdje je cesta izbijala na rijeku Bathinus, a u drugom do neke sjevernije

možda do nekog u blizini provincijske granice. Ak.o prihvatimo prvu soluciju, morali bismo pretpostaviti da su se i na odsjeku Salona-Mošunj obje ceste na pojedinim dionicama razdvajale'14 • bi joj krajnju trebalo tražiti još oko 50 km sjevernije od Zenice, oko Begova Hana ili možda u Nemiloj.

Zenica je još u predrimsko doba bila jak peregrinski centar. To do-kazuje ne samo materijal iz Zenice, koji je do u kasnu antiku sa-

autohtoni izražaj'"", nego i jaki sistem gradinskih Polo-žaj Zenice bio je prirodno jako prema jugu L ašvanskom klisu-rom, a na s jeveru i istoku planinskom ba r ijerom visokom preko 1000 m , kroz koju je B osna p robila teško p r ohodni d efile . oc;oj

oazi jedino se otvarao sa zapada, dolinom Taj prirodni ok vir b io je utvrden i _jakim po_jasom gradina : u polju Hum i Birac, s obje strane potoka i Vis u Podbrežju, dok je putove prema zapadu nadzirao niz gradina na Negraju, iznad Stranjana i Gra-

te Orlac u Vjetrenici. R imska cesta svakako je tangirala ovaj peregrinski centar,

koji je morao biti središte jedne autohtone civitas, za koju nemamo indi-kacija da je sa identificiramo sa nekim od plemena poznatih iz izvora, ako ne sa Bathijatima (App. Ill, 16), kojima je ime vrlo blisko imenu rijeke Bathinus.

Od Mošunja vode dva puta u kotlinu, jedan preko Vjet-renica_i'l6, a drugi dolinom Bile, preko Gore, Pojske i Stra-njana. Put preko Vjetrenica je nešto dug oko 20 km, ali vrletniji,

00 Ceste su se mogle na Bugojanskom polju. Od Bug·odna je jedna cesta mogla prelko Donjeg Vakufa, Obomka i Turbeta, kuda vodi i moderna cesta, planinski masiv Radovan - Kalin - Komar. Na tome pravcu su evidentirane naseobine u Oboroima, Turbetu i Trav-niku. naselje u Turbetu imalo je Iz Turbeta je poznata

bazilika. U toku iskopava,nja .koja sam na ovom olbj.ektu vr šio 1970. godine pokazalo se da se radi o dvojnoj bazilici. Rezultati is.koTJavanja nisu obj.a·vl,jeni. Pravac preko Gornjeg va,kufa i 'Durbeta bio bi duži za n ekih 20 km.

Osim devijacije na odsjeku Bugojno - Donji Vakuf - Turbe (v. bilj . 33), do razdvajanja cesta moglo je i na nekim drugim dionicama, kao npr. Trilj - - Bukova Gora. Ako bismo usvojili presumtivnu trasu Salona - Trilj - - Bukova Gora - Duvno - Kupres - Bugojno --Donji Vakuf - Turbe - Mošunj - Zenica, dobili bismo upravo razliku od 50 lmn što bi da je cesta ad Bathinum fLumen bila :samo do Zenice. Vjerojatno je ona vodila sve do Breuka, u skladu sa natpi-

:}5 D . S e .r g e j e v s k i, I z p rob le tnatike i J irske ll-!!'"' 1

130 i l s t .i., spom e n ici iz Zen :ce, L.S;)2 :10- <ni. ;Je E. P -a š a l Novi prilozi poznavanju r imskih cesta u BiH GT'iL

1953, :;;,a3- 2o84.

201

dok je onaj preko Gore i Stranjana dug 31 km, ali prirodniji i lakši. Na tome pravcu nalazio se i niz naseobina Stranjani, Janjci, Podbrežje). Mislim da na ovom pravcu, koji u literaturi nije dovoljno valoriziran ni opisan, treba tražiti cestu ad Bat hinum flu-m en37.

Preostaje još i pravac Zenica-Zenica , n a kojem je nedavno miljokaz (?) u i tragovi ceste (zašti-

gradinama u Putišu i Gor. Zenici). U ovom naša bi se cesta tek u odvajala od puta ad castellum H edum.

Ostaje otvoreno i pitanje kojim je pravcem vodila cest a nizvodno od Zenice. Je li prolazila dolinom Bosne pored Vranduka38, ili je u Zen ici prelazila Bosnu, te preko Smetova i Kraljevina vodila p re-ma odnosno Novom Seheru, odakle je preko Tešnja mogla produži-ti u Doboj . Na Kraljevinama se vide ostaci nekog starog puta (usjeci, nasipi i kaldrma širine oko 3 m), koja b i mogla biti i rimskog porijeka, ali je b ila intenzivno kor ištena i u tursko doba kao >>kiridžijski put « ko-jim se iz Tuzle prevozila sol.

Postoji i da je cesta zaobišla klanac lijevom obalom Bosne p reko Or ahovice, odakle je mogla dolinom Bosne. Ce-sta je od Stranjan a morala savladati uspon. To je onaj isti put kojim je klanac zaobišao Eugen Savojski (1697). Njegova je prednost što je i što b i se izb jegla gr adnja dvaju mostova preko Bosne, o

su vodili i Rimljani a se da je put prethistorijskog po-stanja. To je najvjerovatniji pravac naše ceste.

P r oblem rimskog put a dolin om Bosne od Zenice do Sarajeva u literaturi dosad n ije tretiran . Novija ist raživanja pokazuju

da je takav put postojao, t o izlazi iz okvira ove teme30•

37 Pravac koji vodi iz Gore preko obzir zbog vrletnosti i ispresijecanosti a uz to l ohd l. Tim pravcem vodi samo koniski planinski uspor: D.Lstanzd-l 'ac -

· R t 189 212 - Iz doline Bile vodw Je u o mu r doe em Lu'

m o po Je sa · 'd t ' aa U našoj historiografiji se (TopLogVri. JU:pn

· .. d k l g darnom Ardubom (D l o C a s s, , · · 1925, p. 102). •. iz Dionrog pn t

.vidi da ;m se u potakh (zena) u (A . Ill 18-211) teško je •povjerovati da bt se u onom o opsad.t . J? p. ·. sklon·li u 200 km

negdje bliže detrlumu. Osim toga, Iii arheoloski ne govore u duba = Vranduk. Cf. A. M a y er, D1e Sprache, 57, s. v. P • . • .,

aa 1 B 0 j a n 0 v s k i R1m!>lka cesta dolinom Bosne. Slffi'POZ!J :oSrednjo'vjekovna Bosna i 'evropska kultura«, Zenica, 1973, 393-414.

202

v CESTA >>AD IlVIUM MONTEM DITI01VUNI ULCIRUM«

1. Cesta kao problem Kod ceste ad imum rnontem Ditionum Ulcirum u relativno smo

lakšoj situaciji nego u prethodnom I ovdje je poznata dužina i polazna ceste, ali nedostaju podaci o toku njene trase i o zavr šn oj

Osnovna komponenta koju treba riješiti jeste ubikacija Diciona i njihova brda Ulcira. Situacija je, ipak, u toliko lakša što smo u da joj po a rheološkim ostacima slijedimo tragove. Osim toga, ona se jed-n im svojim d ijelom uklapa i u podatke Tabule. Prema tome u ovom

ne postoji složen problem epigrafskog i paleograf-skog provjeravanja. To je u p rvom redu topografsko-hodološko pitanje, a riješeno je na

Pravac ceste odredio je Ballif. Na osnovu milijacije miljokaza u Resanovcima (XXXVI m. p.), u Drvaru (XXXXII m . p .) i na Pasjaku iznad Drvara (XXXXVI m. m.), Ballif je ispravno da je e a p u t v i a e bio u Burnumu, od kojeg se milijacija, a ne do Salone, štc

da segment ove komunikacije treba tražiti na liniji Burnurn --Salona, a ne Aequum-Salona. P ri tome je Ballif p r avac do-linom gornje Cetine1.

Osnovnu komponentu problema ubikacija Diciona i njiho-va brda Ulcira, jer je cesta vodila .. . ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID (CIL III 3198 = 10156 b = Abra-

VAHD, 49, 1927, 151). Kako su Dicioni sa svojih 239 dekurija pripa-dali salonitanskom konventu (Plin, n. h. III, 142), njihova sjedišta treba tra-žiti negdje u koje je gravitiralo Saloni, i to na udaljenosti od 77,5 rimskih milja, jer je mons Ulcirus pripadao zemlji Diciona. Stra-bon Dicione ubraja u panonska plemena, u okviru Dalmacije (VII, 5. l), dok ih Ptolemej navodi uz Dindare (II, 16,5).

Iz redoslijeda kojim pisci navode pojedina plemena u pro-vinciji Dalmaciji: S tr a b o n (Dicioni, Piruste, Mezeji i Dezitijati), P l i-n i j e (Delmati, Deuri, Dicioni, Mezeji i Sardeati) i P t o l o m e j (Mezeji, Deriopi, Deriji, Dindari, Dicioni i Kerauni) ne može se dobiti prava slika etnografije rimske Dalmacije u doba ranog carstva. Jedino se sa sigur-

može kad je o lokalizaciji Diciona, da su njihova

1 p h. B a ll if, Strassen, 15, Verzeichniss Meilensteine N° 18, 2, 5 i 14. Usipor. p h. B a ll if, Rimska cesta od Prologa preko Danjeg Unca i Petrovca u dobnu Sane, GZM, 189'1, 395-404.

203

sjedišta bila sjeverno od Delmata a i južno od Mezeja. lokalizaciju Diciona zahvaljujemo upravo podatku solinskog natpisa (ad imum montem Ditionum Ulcirum), odnosno rekonstrukciji trase ove ceste koja je vodila do njihovog udaljenog 77,5 m. p. od Salone. Gdje se nalazio mons Ditionum Ulcirus?

Na osnovu analize svih poznatih komunikacija (onih sa solinskih natpisa i sa itinerara) B a u er je pokazao da nijedan od tri dinarska prijevoja (sedla) - Aržano, Prolog i Uništa - nije i ne može biti mons Ulcirus. Preko Prologa i Aržanog (te dalje preko mons Bulsinius) vo-dile su druge Dolabeline ceste, a preko Uništa samo konjska staza'.

Stoga je Bauer smatrao da je ova komunikacija vodila dolinom gornje Cetine i da je sa cestom koja i danas prolazi linijom Klis-Sinj-Vrlika-Knin-Grab, pa je mons Ulcirus lokalizirao na sedlo kod Graba na Ilici planini (»und dass der M o n s U l e ir u s auf der Pas-shohe bei Ras t e ll o d i Gr a b anzusetzen ist<<). Taj pravac dužinom od 115 km ili 77,5 milja odgovara »in erwiinschtestes Weise<< cesti sa so-linskog natpisa. Pri tom je Bauer svakako bio pod utjecajem Kiepertovog pravca ove ceste3•

Bauerova ubikacija (brda) Ulcira i plemenskog Dicion a je Po tome bi Dicioni živjeli oko B os. Grahova i u gornje Une i Unca. M on s Ulcirus dijelilo ih je na jugu od Delma-

ta. Na zapadu su sa Japodima, na sjeveru i sjeveroistoku sa Me-zejima, a na istoku i Livanjska polje) i jugu sa Delmatima4 •

Sa Diciona se vrlo malo pisanih spomenika, tako da se navedena ubikacija n e može kontrolirati epigrafskim sredstvima5•

se da su, kao i njihovi sjeverozapadni susjedi Japodi, koje Strabo smatra mješavinom Ilira i Kelta, bili organizirani u autohtonu civitas5••

O prijevoju preko Uništa, uspor. bilj. 292 u I poglavlju. Ostala tri pri-jevoja preko Dinarida ne dolaze u obzir ni zbog toga što im je udaljenost od Salone manja od one koju daje natpis (77, 5 m. p.) - Iz toga se može

da Dolabela nije gradio ovu cestu pravcem jer je ona prvenstveno trebala da poveže niz vojnih punktova u unutrašnjosti Dalmacije i tako što efektniji nadzor nad ovim Preko Uništa vodili su jednu rimsk!u cestu Hoernes, i ali za to nema ni hodološ.kih ni arheoloških dokaza. Preko Uništa je svakako išla jedna lokalna komunikacija - put, a ne via munita. Uspor. P a t s e h, GZM, 1899, 71, i G u n j a a, To;pogra:tiska pitanj a 216 i d.

0 A. B a u er, Zum dalmatisoh-JPannonischen Kriege 6-9 n. Chir., AEM XVII, 135-148. Uspor. A M ay er, Doprinosi poznavanju cesta u Dalmaciji, VAHD LI, 1940, 125. H. K i e ,p er t, FAO XVII. D o m a s z e w s k i, Bene-fkiarierposten, 13. A. IM ay er, Die Sprache, 348.

4 Za ub i·kaciju Diciona uspor. A. B a u e I', n. dj. P a t s e h, RE V, 1230 i d. B u l V AHD 1920, 77 = Str1don, 77. Abra m •i v;AHD, 49, 192&-27, 1511. S ar i a, zbornik, J a ,g en t e uf e l, 14. G. A l f 61 d y, Bevolkerung, 52. I s t i, Splonum, Acta, X, 7-8. P a š a l Naselja, ll i AJ III, 62. J. J. Wilke :s, DaLmati-a, 139 i 177. D. R e n d GzjM, 1959 33.

smatra da su Livanj ska, i Duvanjsko polje - delmatsk i posjed.

5 >>-ostatke velike rimske u i ba_relief likom Merkura »U stavu sa palicom u rucl<< A. E v a n s, !hrska Pl-ma, Sarajevo, 1967, 49 divi se visokoj rimskoj umjetnosti u dolin' Unca.

5• Ovaj rad bio je završen 1971. 1_1 _g. 1972. .sam u do_lini fragment natpisa : . .. . oni dec, [m]umctp . . .. kOJl se nepoznati municipij u dolini donjeg t[,nca (oko JOŠ nJJe o?JaVlJet:_l. Strabon (4, 6, 10; 7, 5; 2) o Japodima: 1']81'] -rou-ro eJttp.tK-rov KUt KeA-rot,; e\'tvos;.

204

U skladu sa raniJim solinskog natpisa, Bauer cestu vodi do vrha, tj. do samog sedla na brdu Ulciru (Rastello di Grab) - ad sum]-mum montem (CIL III 3198 b = 10156 b) . Nakon revizije ovog mjesta - ad imum montem, što bi do podnožja a ne do vrha Ulcira, potrebno je ipak preispitati koliko je Bauerova teza još isprav-na6.

lekcija ad imum montem - i si-gurna -važna je u prvom redu za smjer ceste, jer time definitivno otpa-da svaka kombinacija sa trasom preko Uništa. Da je cesta naime išla preko Uništa, u stvari bi zaobišla mons Ulcirus. lekcija ne dovodi u pitanje ubikaciju samog Ulcira i plemenskog teritorija Diciona. Radi se o razlici od svega nekoliko kilometara, koj a se može lako objasniti trasom preko Promone i Burnuma7 •

Dolabelina cesta ad imum montem Ditionum Ulcirum, dakle, nije išla pravcem koji je odredio Bauer, tj. dolinom gornje Cetine preko Vrlike i Knina, nego dolinama Vrbe i do Burnuma u dolini Krke (Titius), a odatle uz Krku do Knina i Strmice u dolini Butišnice. Gledana u cjeli-ni, cesta je 14. g. n. e., možda još za Augustova života, i 17. g. završena do (Andetrium). To je via Gabiniana sa solinskog natpisa (CIL III 3200), o kojoj je bilo govora. Cesta ad imum montem Ditio-nurn Ulcirum njezin je nastavak. fazu u izgradnji ove ceste segment u doba cara Klaudija od brda Ulcira, i to ab ima monte, do u dolinu Sane (47/48. g.). U dolini Moštanice ova cesta je po svoj prilici ulazila u posavsku komunikaciju Siscia-Ad Praetorium XXX Servitia XXIII UTbate XXXIII MaTSonie, i dalje za Sirmium (Tab. Peut.) To je bila veza Salone sa Siskom (Siscia) i Panonijom.

Izgradnju ceste od Salone do Burnuma diktirala je potreba da se jednom funkcionalnom prometnicom i sa Salonom, povežu Burnum i Tilurium, dva važna vojna u por išta. To ne da je dolina Cetine ostala bez pot rebnih k omunikacija. Patsch je upravo na tome pravcu pogrešno pretpostavljao vezu Tilurija sa Burnumom8 • U gornjoj Cetini, koja je vjerojatno kasnije pripadala agerskom Ekvuma, na epih orskoj osnovi se razvilo više naselja, od kojih je bilo ono u Vrlici (Erana?, Ptol II, 16, 7)9 • Tragovi rimskih putova koje su u ovom dijelu cetinjske krajine zabilježili Mat as i po svoj su prilici lokal-nog karaktera10 • Pitanje je da li su Rimljani izgradili cestu Dinare i Svilaje kroz usku i plavnu dolinu Malo je vje-

6 Abra m VAHD, 49 150-153. 7 A b !ram n. dj. l52. P a š a l Naselja, 10 i AJ Lli, H2. 8 K. P a t s e h, Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM, 1899, 69-114,

posebno str. 71. I Patsch sumnja u identifikacij-u ovog pravca sa cestom ad 'imum montem Ditionum ULcirum. On je više sklon da rimsku cestu traži na lijevoj obali Cetine, koja je bila U spor. I. L o vri Bilješke o putu po Dalmad.H 01pata A. Fortisa, Zagreb, W48, str. 3·1, koj:i s,pominje kod mjesta šilovice ostatke mosta preko Cetine.

9 Uspor. M. Delmati H, 12; .. - Pa:ts.ch, n. dj., 74 ubra-ja Vrliku ma1nja nalaziišta, dok su mu ona u GoDnjim Koljanima. Straži.nama, Lastva - i Kijevu.

1o A. K. M a t a s, Potravlje, VHAID, IV, Zagreb 1832, 33-38. P. S t a-n Rimski spomenici okolice, BD, XIV 15. I s t i, Rimski putevi od Aequuma do Leusabe, VHAD, XIV, 1392, 92. Us:por. Z a n i n o v Del-mati II, 26.

205

rojatno da je ikakav iole bolji put vodio preko sedla Uništa, osim za lokal-ne potrebe.

Naprotiv, na liniji preko i Drniša su tragovi itine-rarske ceste, su distance konkordantne onima sa natpisa. Sto je još važnije, u Burnumu je bila polazna ceste (caput viae) koja je preko donjeg Unca i polja vodila u dolinu Sane11 • Osim toga, sa-svim je opravdano tražiti ovu komunikaciju u zapadnom dijelu današnje Dalmacije, jer su njezin srednji i dio pokrivale dvije prometnice: Salona-Aequum i Salona-Tilurium. Dolinama Vrbe i Ci-kole vodi prirodni put u unutrašnjost zemlje, a sa Petrovog polja otvara se daljnjeg prodora prema sjeveru i zapadu.

Kada su 17. g. bile postavljene prve dvije solinskog nat-pisa, da bi se obilježio završetak radova na velikoj magistralnoj komuni-kaciji ad fines provinciae Illyrici, nastavljeni su radovi na izgradnji ce-ste od Andetrija prema Promoni i Burnumu. Formulom koja se na solinskih natpisa: et idem viam] munit ad imum mon-tem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID P(ublio) Dolabella leg(ato) pro pr(aetore) (CIL III 3198 b = 10156 b = VAHD, 49, 1927, 151) su, dakle, obje faze izgradnje,

i viam Gabinianam ab Salonis Andetr,io (CIL III 3200). Za-vršetak izgradnje, kao i kod cesta ad Hedum castellum i ad Bathinum flumen, datiran je Tiberijevom trib. pot. XXI, tj. 20. g. n. e.

Prema tome, za Dolabeline administracije bila je samo cesta od Salone do brda Ulcira (Ulcirus = Ilica?), najnižeg od svih di-narskih prijevoja (813 m)m. Njezin nastavak u unutrašnjost, završen 47/ 48. g., zahtijeva poseban osvrt, iako je integralni dio ove komuni-kacije.

Južni krak ceste od Salone do Burnuma je sa itinerar-skom komunikacijom Salona XVI Andretio XIV Magno VIII Promona X V I Burno (Tab. Peut.) (v. Kartu IV).

2. T r asa ceste »ad imum montem Ditionum Ulcirum«

Dionica Salona-Andetria, tzv. via Gabiniana, je u II poglavlju.

Cesta se odvajala kod Grla na Klisu i kroz Prugovo i Gizdavac vo-dila u (Andetrium). I danas joj se vidi trag. Išla je pravcem prastare komunikacij e, koja je povezivala delmatske utvrde (oppida) u dolinama Vrbe, i Krke. Iz je dolinama Vrbe i nastavljala do Tepljuha (PTomona) na Petrovom poljuu.

11 B a ll if, Strassen, 15: >>Die Entfernung von Risanovci i.j_ber Knin nach Aequum betragt circa 5·8 romische MeHen. Da bei Risanovci die XXXVI. ro-mische Meile steht, kann der vorgenannte Ort nicht der gesuchte Ausgangs-punkt gewesen sei•n. Die obi1gen XXXVI romischen Meilen fi.ihren abe1r ganz nahe zu der romischen Colonie Burnum, welche bereits aruf der Karte des e. r:- L. als wich tiger Strassenkreuzu.l1lg.spunkt enscheint. Es di.irfte nunmehr kaum ein Fehlschl.uss sein, wenn wir hier die Abzwe'gung der Sbra•s.se ins Sa,nathal ihren Ausgang nehmen la;gsen«.

t2 p h. B a ll if, S trassenwesen in B. und H, Wien, 1903, S . 4 i 8. 13 Cesta je opisana : J . A l a II Municipio Magnum ed altri luoghi

lunrgo la via Romana da Salona a Burnum BD, 1r878, W3-il10, 120-12.') i 138---'l-44 (pa.s·sim). F. B u l HD, 1·8'86, 12; 1897, 199 ; 1899, 216-218; W03, 113 i d ; 1916, 117. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 87. C. M i ll er, IR, 465-466, St r ecke 50, karta 138.

206

Tragove ove ceste na dionici Promona-Andetrium opisao Je Veith : >>Die Trasse der zweifellos dem friiheren Naturwege folgenden Romer-st rasse Promona-Andetrium ist heute noch in allen Teilen sehr deutlich, fast bis in Detail, zu verfolgen. Zunachst ist sie durch den ganz strassenmas-sig trassier t , stellenweise noch gepflasterten Fahrweg gegeben, der sich liings des Hohenfusses von uber ane nach Ota vice zieht, von hier geht er als Saumweg beziehungsweise Fusssteig, aber immer noch mit strassenmassiger Trassenfiihrung, durchwegs am re e h t e n Talrande des Cikola - beziehungsweise Vrbatales bis auf die Wasser-scheide nordlich Postinje dolne; von da wahrscheinlich dem Laufe heu-tigen Strasse folgend, spater siidlich derselben nach gornji«14 •

Cesta se dakie na svom putu od Klisa do Petrova polja dugodolinom Svilaje i jedinim prirodnim putem koji pru-ža penetracije u unutrašnjost zemlje. Istim pravcem, do Baline glavice, na kojoj se nalazio delmatski Synodion (kasniji municipium Mag-num), vodi i suvremena cesta Split-Drniš-Knin, koja se uglavnom po-klapa sa trasom rimske komunikacije, je samo tamo gdje to traže uslovi modernog (npr. radius okuka, pre-ja k uspon i pad itd.). je izabrana najpovoljnija niveleta trase na cijeloj dužini puta. uspon, na rastojanju, bio je kod Klisa, k . 343 (Grlo) i k . 461 brdo). Zatim se cesta lagano spuštala niz Prugovsko polje do 347 m n. v. D. Prugova i G. ponovno je u blagom usponu (u Prugovu 354, u Gizdavcu 360, kod Pri-sike 400 i u G. 472 m). Prešavši vododjelnicu kod Postinja opet je u konstantnom padu sve do Promine na Petrovom polju (Postinje 414, dolina Vrbe oko 350, glavica 324, Petrovo polje iz-

353 i 274 m) . Greben Kosova polja i kraške v isoravni za-p adno od Promine forsirala je u usponu, da se sjeverno od Citluka opet spusti na 278, a sjeverno od s . Puljane na oko 200 m.

Od Tepljuha (Promona) cesta je morala preko Uzdolja i tu za-Prominu sa sjeverne strane. Da je prolazila južno od Promin e, na

n joj n e bi m ogla ležati Promona15 . Na dionici Promona-Burnum prela-zila je preko kraške ravnice koja se prostire sjeverno i zapadno od Pro-mine, na kojoj se tragovi ceste n isu Ipak, po natpisu sa Vedropolja morala je kod Uzdolja i zapadno prema Burnumu t8.ngirati t e1-ritorinm legionis, na kojem su bile legijske ispaše (prata), vjerojatno n a zemljištu sekvestriranom od dviju susjednih peregrinskih civitas -l)ro"rnonensi'urn i Bttr-nistaTu·mt!).

Od Tepijul1a, t:i . . :;d Pro::11cne na Petrovu polju, cesta je mogla n a.c:tE1\.ri ti i rav·no p renJa sjeveru poljen1 u 1{.nin (N'irda? ). l T torn

14 Die 87. A. la n . dj. J.05 j d. 1•1 J\. l a (:e v ' r\ E. I), 1.378) 104: »D;::t Tepli U u.D.'altra via gira v a 'il

bilj. GO. 11; sn. b .i:·e:i·:i\iJra ' l 8dropolje kod 1.Tzdoljs: . .. i-:1Jer f.p]':··a:U::

?.er,;(<'yfi. ·i .. s) et TC·bo1·eU. Fla(-!Ji.i) 1Via.rc(ia.n:-i) per .A .. n ous·t'io/I"turn. BelUcurn p ro-c(.'/.?'a.torcm.) P a t s e ·h , C·ZIVI, 189.5, 418 = CIL I I l 13.'2-50. U spor. ?. a n i n o v I , 4:1, bil:!. 58. I s t i Burnurn, J)i:ldora 4, 123. izmedu ICrke i P1rornin e Lirna, dok g n. lVL S u i t\ iMunici:p: u1n JJ iadora 2 19{)·2., 17'9-- 197 uk-

u :ftnes 17arvarino:rurn, t j . u teritorij k oji je bio virtueln i d io n1unic; -p ija Varvarije.

207

bila bi nešto od tradiranih 77,5 milja - 115 km, o još biti govora. Ipak, na tome pravcu treba tražiti bar lokalnu komu-

nikaciju. Indikaciju za to možda pruža K a l dr m a, naziv postaje sjeverno od Uzdolja, kao i rimski spomenici sa Kosova polja,

njima i natpisi iz Uzdolja (CIL III 13250), Biskupije i Kapitula kraj Knina17).

Osim Andetrija, starog delmatskog oppiduma, koji je i. u rimsko doba ostao vojno uporište18, na ovoj komunikaciji bila su još tri nija autohtona centra: Synodion, Promona i Burnum, koji su i u rims!co doba svoju važnost.

S y n o d i o n (App. Ill, 27), Strabonov 2;\V(.Onov -rov re vsov Ka\ ro Jtuimov (VII, 5, 5), je rimskog mun. Magnum. Nalazio se na Balinoj r glavici u Kljakama nasuprot Spalio ga je August 34. g. pr. n. e. Za ruševine na Balinoj glavici u narodu se i sad naziv »Sinod« i »Sene-dija«u, U rimsko doba naslijedio ga je Magnum (Tab. Peut.), Magum (Rav. IV, 16). Na natpisima iz II st. je kao municipium Magnum: ... dec (urionis) mun(icipi) Magn(i) ili Magn[ens(ium?) Ilviri ... (CIL III 6565 = 9798 = 14311)2), sa Baline glavice, kao i natpis: ... mil. coh. I Asturum c(ivis) Dalmata ex municipio Magn(o) iz Brambacha (CIL XIII 6538). Spo-minje se još u VI st. kao (municipium) Magnioticum 162). U Kljakama i je broj natpisa, njima više beneficijarskih (CIL III 9790, 14956-57, 14959-62)1!0. U Mag-numu je bila i raskrsnica puteva. Jedna cesta je vodila prema Skardoni, druga prema jugu (Tragurium, Siclis, Salona), dok je itinerar-ska cesta. Andetria XIV M a g n 'o VIII Promona XVI Burno (Tab. Peut.) skretala prema sjeverozapadun.

Za fiksiranje njezine trase mun. Magnuma i Promone va-žan je miljokaz na Gabrinoj glavici kod Otavica, sa imenom cara Klau-dija II (M. Aurelius Claudius, Cesta je zatim prolazila pored postaje augzilijarnih jedinica na Kadinoj · glavici1,!3, te preko Kanj ana i

dolazila do Promone, liburnskog kastela, koji su Delmati bili za-uzeli u Cezarovo vrijeme, a koji je 34. g. pr. n. e. osvojio August poslije uporne opsade (App. Ill, 12).

Položaj P r o m o n e (Gradina na Klancu kraj Tepljuha)&a i za Rim-ljane je imao eminentno stratešku vrijednost, jer je u uzanom Petrovom

17 U spor. K. P a t s e h, Rimski kameniti spomenici kninskog muzeja, GZM, 1895, 379-422.

18 O tome je bilo govora u II poglavlju. 10 G. Ur l - I v a n o v Davni Sinod, BD 1879, SUii)pl. l. Za ubi-

ka.ciju Synod:iona uspor. G. V e i t h, Die Feldzi.ige, 91; S. G u n j a a, To-pografska pitanja, 34. M. Z a n i n o v Delmati II, 12-13. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 305 s. v. L;tvronov.

ro Za ubikaciju Magnuma, uspor. J. A l a BD, 1878, 90. M o m-m s e n , Ephem. Epigraph. IV, 122 i H ir s e hf e l d, CIL III, p. 1817. Uspor. P a t s e h , GZM, 1895, 419; P a v a n, R cerche, 139- 140; G. A l fold y, Be-volkerung, 98; M. Z a n i n o v n. mj; J . J. Wilke s, Dalmatia, 239, A. M ay er. Die Sprache, 217.

21 M i ller, IR, 465, karta 138. 22 Abra m VAHD, 49, 1926-27, 144, sL 6. m Spomenike su ostavile: Ala Claudia nova (C. III 9816), Coh. III Alpi-

norum (C. III 2759) i Coh. I Belgarum (C. III 13229). Iz susjednog Drniša su spomenici Alae Cl. novae: VAHD, 1954-571, 92 i d., br l i br. 3 i C. III 9797.

« B u 1 Promina-Promona, BD, 1886--87, 15. je Promonu locirao na Gradini, na kosi »Klanac.-, od stanice Tepljuh. Uspo.r. V e i t h, Die Feldztige, 65 i d., bilj. 58.

208

polju zatvarao prolaz na ovoj važnoj komunikaciji koja je iz doline Krke (iz Burn uma) vodila prema Saloni. I u kasnije vrijeme je Promona ( Op10:p.wva Strabo VII, 5,5; npwp.ova, App. Ill. 12, 25-27, Tab. Peut. i Rav. IV, 16) ostala vojno uporište25• Autohtono stanovništvo, bar u doba ra-nog carstva, bilo je organizirano u peregrinsku župu (pagani Promfonen-ses], e. III 14969)26•

Od prema sjeveru cesta je morala voditi Petrovim ili Ko-sovim "poljem do Uzdolja, odakle se- kako smo vidjeli -preko sjever-nih obronaka Promine prebacila na krašku visoravan Promine i Krke. U Burnum je vjerojatno dolazila sve do logora legio XI (od .42. g. Claudia p. f.), koji se nalazio kod Ivoševaca na desnoj obali Krke crkva<<}"\ dok je predrimski castellum B ur n u m, koji Plinije ubraja

nobilitata proeliis castella (n. h. III, 142; uspor. Ptol. Boiipvov, ll, 16,6) identificiran sa lok. Gradina u s. Puljane, na lijevoj obali rijeke18•

Kao važna raskrsnica putova Burnum je bio i jako vojno ili -kako se izrazio - putova preko Krke«". Pretpostavlja se da je nakon odlaska legio IV Flavia (86. g. n. e.), koja je oko 69. g. za-mijenila legio XI Claudia p. f., Burnum od Hadrijana 118. godine stekao municipalitet (C. III 2828 = 9890)30• Indirektnu potvrdu za to pružali bi beneficijarski natpisi (C. III 14997, A. E. 1925, 130 i Strena Bul. 216, br. 5). Epigrafski materijal uglavnom iz tamošnjeg kastruma (C. III 2832-35, 14996-15005). U Burnumu su natpise ostavili i pripadnici ne-kih jedinica31 • U rano carsko doba, dok se oko kastruma nije razvio gradski centar, autohtono stanovništvo (Burnistae, C. III 1809 Sca-rdona) vjerojatno je ulazilo u sastav mun. Varvariae, kao njegov pagus11•

'25 U Promoni su traga ostavile Coh. I Lucensium (C. III 9834), Coh. I miHi-aria Delmata,rum (C. III 9:8:2;9) i Coh. I BelgaDum (C. Lli 11322,9). Us.por. iPa ts e h, GZM 1895, 383 i J. J. Wilke s, Dalmatia, 470.

26 Za Promonu v: S ar i a, RE XXIII, 1957, 732. P a v a n, Ricerche 191-192. G. A l fold y, Bevolkerung, 98. M. Z a n i n o v Delmati II, 14. J. J. w j l k e s, Dalmatia, 136 i 239. A. M ay er, Die Sprache, 290 s. v. n PWflOV - Na Gradini i oko nje se više natpisa: C. III 6407-8 9828-44, 143165- 7•

27 Distance su se mjerile od logora, B a ll if, Stra.ssen, 15. A. D o m a s-zewski, Bie Beneficiarierposten, 13, bilj. 85. Us,por. BD 105: »Le due localita (tj. liburnsko-delmatski Burnum s lijeve, a rimski s desne strane Krke) a destra cioe, ed a sinistra del fiume, erano congiunte da una via cavata ne' macigni, la cuj traccia vedesi tuttora, i cui pHo.ni dovreblbero tro-varsi nei tufi, cola straordinar,i:amenta agglome.rati«.

28 Za ubikaci:ju Burnuma: P a t s e h, RE V, 1069. W. B u t :t l er, Burg-wane in Norddalmatien, Bericht RGK 21, 1932, 192. E. Re i e h, JOAI" Bb. XVI, 1913, U2 i d. M. Z a m i n o v Burnu:m, 119-122, sl. l i 2. I s t i Del-mati II, 8. U spor. M. A br a m Militaria Burnensia, Strena Buliciana, 221 i A. M ay er, Die Srache, 102.

29 De1mati II, 10. - »Die Aluf:gabe des LaJge.r.s war die Sicherung der Strassen nach !ader, Scardon:a, Salona und nach dem Unathal; am Pass des Mons Ulcirus stand eine Vexillatio der Legion von Burnum (C. III 6417)« , G. A l f o l .ct y, Bevo1kerung, 87.

'30 P a v a n, Ricerche, 64. G . A l fold y , o. e. 38. Z a n i n ·o v Del-mati I, 41-43; II 8-10 i Burnum, 124-128. - mišljenje iznio je M. S u M.unicipj,um Varvariae, 191-<197. je mišljenja da su Burnis-t.ae pri1padali !POd jurisdiikciju Varvarije (fines Varvarinorum) , što dolkazuje na osnovu natpisa iz Mratova kod Promine (CIL I.II 6418) .

31 Ala Claudia nova (VAHD, LV, 1953, 262 br. 13), Coh. I Montan ol'llm (C. III 15003) , Coh. II Cyrrhestarum (Strena Bul. ,317, b r. 12) i Coh. I Belga-rum (C. III 14980).

32Uspor. M. S u n. dj ., 191 i d .

14 209

Osim ceste Burno-Salona, u Burnumu je bilo ishodište i drugih komunikacija, koje su unutrašnjost Dalmacije povezivale sa

obalom, njenim i Italijom:

I Burno XII Aserie XII N edino XII Iadera . (Tab. Peut.)33 •

II Burno XIII Hadre XIII CLambetis XVI AusancaLione (Lovinac?) XV Ancus XVI Epidotio X Arypio X Avendone XX Senia (Tab. Peut.) , i dalje za Akveliju, preko Trsata i TrstaM.

III Burno-Knin (Ninia?)-Mons ULcirus-dolina Unca (Splonum?)--dolina Sane-Ad PraetoTium-Siscia35 •

Cesta preko brda Ulcira nije zabilježena u itinerarima, ali joj je trasa brojnim miljokazima .in situ38 • Najslabije smo obaviješteni o dionici Burnum-Knin-mons ULcirus, koja je u stvari završni krak Dolabeline ceste ad imum montem Ditionum ULcirum. li trasu

prirodnim putem: Suplja dobit dko 35 km. Ta je distanca mjerena

od vojnog logora u Supljoj crkvi (zas. Rudele u Ivoševcima) do k. 483 is-pod Matas gradine u Strmici. Rimska cesta mogla je biti i nešto krata, ukoliko nije prelazila na desnu obalu Krke. Osim toga, i njeni su zavoji bili blaži. Na ovom pravcu, istina, nisu evidentirani sigurni tragovi rim-ske ceste, ali, na osnovu naseobinskih elemenata i drugih relevantnih faktora (reljef terena sa minimalnim usponima, upravo idealna niveleta trase, gusta mreža putova, pravac komunikacija u kasnijim vremenima, pozicije naselja, nalazi i dr.), to joj je pra-vac37. Knina i Strmice išla je dolinom Krkine pritoke Butišnice, gotovo po istoj trasi kao i današnja cesta, dok je krak Knin-Puljane ovdje trasiran po starim putovima s lijeve strane Krke.

Po svom tkivu K n i n Konst. Porf. Adm. imp. 30 i 31) je tip usputnog naselja. Zajedno sa domini-rao je i historijskim putem (»via exercitualis << ) koji je povezivao panonsku sa primorskom Hrvatskom. U Kninu (Ninia N•vla: , Strabo, VIl, 5,5) pod zaštitom kastela na brežuljku sv. Spas morala je biti i etapna postaja, na distanci od nepunih 12 m. p . od Burnuma. Nedavno kasnoan-

nekropole na padini Spasa dalo je prve arheološke dokaze o životu u

3'3 C. M i ller, IR, 475-47·6, lkar.ta 1•38. 34 C. M i ller, IR, 463_-4·65, karta 137 i 138. - Ova je cesta, vjerojatno

preko K1rlbav.skog polJa, Cetmgra-da, Topuskog i Gline, imala vezu sa Si:S'kom. O Lici u antici v. A. H or v a .t, Adriatica, 727-737 i karta II.

35 Us,por. B a ll if, Strasse n, karta. Za posavski dio ceste v. Br •u n-š m i d, VRAD, III, 1898, Dionice Salona - Burnum i Ad Praet.ori-um - Siscia ima Taib. Peut.

38 B a ll if - P a t s e h , Strassen , Verzeichniss. N° 2-18 i p. 52-54, N° 18, 2, 5 .i 14. S er .g e j e v s k i, Spom. 77, br. 41, 42 i 43. - Svi miljokazi na ovoj cesti su od bi:jelo•g primorskog kamena i dolbro ob-

Svi natpis·i - u rekonstruiranoj f-ormi - glase jednako: Ti. Claudius Caesar Augustus Germanicus pont(ifex) max(imus) tr(ibunicia) pot(estate) VII imp(erator) Xliii co(n)s(ul) IV p(ater) p(atriae) censor. XXXVI (odnosno odgovarajru6i .broj milijacije).

37 Pomand•kanje znatnij•ilh ostataJka antilke u Kninu 1 nepoSil'ednoj okolici Z a n i n o v migracijama stanovništva, invazijama i intenzivnim kul-tiviranjem zemlje, Delmati II, 13, bilj. 27, dok S. G u n j a a, koji je zabilje-žio nalaze iz Knina, to objašnjava kraja, Starohrvat-ska prosvj eta, 7, 1959, 19. Cf. G u n j a a, Tiniesia archeologica - historica - topographica II, 19. i Acta VII, 309.

210

doba ove pUT excellence prometne aglomeracije37' . Da je ovdje i u antici bilo naselje, osim strateških i hodoloških argumenata, govorilo bi i jedno nesigurno epigrafsko koje je u svoje vrijeme objavio ... Imperator Caesar Divi filius Ninienses sub potesta-tem populi Romani redegit38 •

Ako, dakle, zbirnoj vrijednosti ceste Salona-Burno od 54 m. p. -81 km, dodamo i tih 35 km, koliko iznosi distanca od Burnuma do Ulcira (k. 484 u Strmici) preko Knina, dobit ukupno 115 km, što se pot-puno slaže sa podatkom solinskog natpisa: . . . ad imum montem Ditionum Ulcirum per millia passuum a Salonis LXXVIID - oko 115 km.

Potencijalni prilvac (varijanta) ceste Promona-Kosovo polje-Knin bio bi oko 25 a onaj preko Sinja i Vrlike oko 7 km40 • Oba ta pravca su prekratka da se uklope u podatke natpisa, pa prema tome pra-vac preko Burnuma ostaje kao najvjerojatniji:

Salona LIV Burno XID Knin (Ninia?) XII in ima monte Ulch·o, ukupno LXXVIID m. p. -115 km, kao i na solinskom natpisu.

Iz toga se mora da je Dolabelina cesta do brda Ulcira, koja je bila završena 20. g. n. e., bila negdje do k. 483 ispod Matas gradine u Strmici, tj. do podnožja usedline koja razdvaja Dinaru od Ilice planine, planinskog lanca koji i danas razdvaja Bosnu od Dalma-cije, gdje je bila i plemenska granica Diciona i Delmata.

U podnožju Ulcira se morala nalaziti putna stanica, udaljena od Knina oko 12 m. p. U blizini ove stanice bila je i vojna postaja - zajam-

natpisom centuria Titi Silvani, veksilacija legio XI Cl. p. f. iz Bur-numa, je vojnik L. Icconius L. f. Ani(ensi) Surio ovdje umro, daleko od rodne Hispanije (CIL III 6417 = Betz, p. 69, br. 136). N atp is je prona-

u Strmici pod (u Dragaševoj luci). Krajnja Dolabeline ceste bila je udaljena od Burnuma oko

35 km - oko 23,5 milja, a od Resanovaca, gdje je miljokaz sa mi-lijacijom XXXVI m. p., daljnjih 12,5 milja - oko 18,5 km41 , ukupno 36

37• Izonomija Ptolemejeva polisa e ur e u m u Liburniji KoupKODJl Ptol, II, 16,6) i njegove koradikalne hidronimije e or e or a s (KopKdpa,; Strabo VII, 5,2, Krka u Sloveniji) potakla je da ovaj liburnijski kastel traže na jednoj od starih liburnijski h gradina u izvorišn9m Krke (T i t i u s), negdje u blizini Knina, usp. M. S u KoupKODf1 (Ptol. II 16,6) Radovi Fi-lozofskog fakulteta u Zadru, sv. 6 (1009), 37-43, pa i u samom Kninu. usp. Z. V i n s k i. Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. g. VAM, sv. V. (1971), 53, gdje se kninska identificira sa kastelom eurcum. U nav. Vinski daje i opis novootkrivene nekropole na redove iz VI st. na padini brda Spasa, ispod kninske tvrc'l:ave ; o tome v. i V i n s k i, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, VAM, sv. III (1968), 137 i d. i 150. Usp. o tome i S u nav. dj. p . 43, bilj 36.

as BD 1878 103-104. - Natpis je navodno na brežuljku sv. Spas, ali je izgubljen. nije natpis vidio, nego samo transkripciju u rukopisu pok. s. u Kninu. U natpisa. s pravom se .f!lož_e njati kao što je pokazao sa natp1som o raz;gra·mcenJu mter sarviatas et Stridonenses, koji je prepisao iz ostavštine Pet-

(eiL III 9860). Promona 24 km Burnum 18 km Knin, umanjeno za distancu Tapljuh

l7 km Knin = 2.5 km. 40 Salona 31,5 km Aequum 30 km Vrlika 30 km Knin 17 km Strmica lUl"'

cirus), svega 108,5 km. 41 Kao osnova za ovaj poslužila je distanca Tab. Peut na relaciji

Salona - Burno od 54 milje i razlika zbirne udaljenosti Salo;ta -Burno - Resanovci (54 + 36 m. p. = 90 m . p.) i ceste Salona - ad 1mum montem Dltionum Ulcirum od 77,5 milja.

211

milja. Mjerenja po karti rekonstruiranom trasom ceste i kod ove metode pokazuju da je krajnja Dolabeline ceste bila negdje oko k. 483 ispod Matas gradin e u Strmici412•

3. Klaudijeva cesta preko Graba u unutrašnjost zemlje (Via Claudia)

Nastavak ove komunikacije za cara Klaudija 47/48. go-dine opisao je kroz Bosnu i Hercegovinu Ballif. Pravac joj obilježavaju ko-

uz desnu obalu potoka zatim u zas. i nedaleko od vrela Be;;ovac u na cesti Grahovo-Drvar4'3• Rimska cesta p o:.Iz,pn se sa konjskom stazom ucrtanom na austrijskoj karti dolinom

dok se današnja u velikim zavojima penje iznad doline potoka Modernoj cesti od Strmice do preko Grahova treba 25

km, a rimska je taj prostor svladavala u svega 8 km, ali pri tome nije do-ticala Bos. Grahova, nego je prolazila nešto zapadnije od k. 916 (Pešonci). K od vrela Begovac dobro se i danas tragovi rimskog na-sdja, koje je ležalo uz samu cestu na arealu od oko 800 x 300 m. su se supstrukcije zgrada, gomile ruševina, rimska opeka i crijep, kera-mika i troska i dr.41 • Ovdje svakako treba tražiti jedno usputno naselje (mutatio), potrebno za odmor nakon 8 km napornog puta, u stalnom us-ponu i sa visinskom razlikom od oko 350 m. To je ujedno bio i relativni uspon na ovoj komunikaciji, koja je, imala brojne ke prednosti: manji nagib i dionice u nagibu, manji radijusi okuka i niža nadmorska visina najviše kote na trasi (1033 m na Oštrelju), manje l:czvodni:1 i bolju zimsku prohodnost. Sve to je olakšavalo pri-mamu funkciju komunikacije - povezivanje sa unutrašnjosti zemlje. Slabost ove ceste vidim u prvom redu u tome što na njenoj trasi kroz c'an<> .šnjF Bo.snu nije bilo aglomeracija, izuzev možda Sploau-ma. Možda je to i razlog da ova cesta nije ušla u itinerare. Po Patschevu rn išlicn ju ova je komunikacija imala strategijski karakter, da poveže Sisciju sa Bvrnumom i Salonom (GZM 1902, 409).

Od prema sj everu sve do Oštrelja sadašnja cesta (izgra-nakon 1892. godine) poklapa se uglavnom sa rimskom

cijom. putna stanica nalazi se vj erojatno tek u Drvaru (Donji Unac), udaljena od 29 km, a rimskom trasom oko 25 km. Trasa joj je obilj ežena miljokazima:

l. U na n apuštenom muslimanskom groblju, Sergejevsld S pom. 77, 26, br. 41.

2. U Resanovcima, kod crkve, Ballif- Patsch, br. 18, sa natpisom i brojem XXXVI. U Resanovcima je mogla biti i manja postaja.

3. U Drvaru, na Spasovini, Serg. Sporo. 77, 26 sa natpisom i bro-jem XXXXII(?)

4. U Drvaru, kod hana Bulata, Ballif, br. 2, sa natpisom i brojem XXXXIII. I sada in situ.

5. U Drvaru, pored Unca, Ballif, br. 3.

42 Us:por. Austrijsku voj nu kartu l :75.000, sekcija Knin i Ervenik (Zone 29 col. Xl:V).

21 ::'

43 Strassen, 12-16 : U sp. I s t i, GZM, 1891, 395-404, sa kartom. 44 B a ll if, Strassen, 13. W. Rad i m s k y , G ZM, 1893, 489, sl. 13.

Slika 18. Miljokazi sa Oštrelja, Crvljivice i Pasjaka kod Drvara, sva tri in situ

213

/- . , Ballff, jE! takoc:ler ?;abil}ežio na .putu Re$anovaca i Drvara45• Od:;Kamenice' pred Drvarom ·rimska. cesta' odyaj'ala zapadno od sadašnjeg ;puta i . vodila pravcem turskog puta, k?ji je ·od do Bravskog gotovo sa rimskom komunikacijom.

Iz doline Unca (oko 470 m n. v.) cesta se uspinje na Podove_! Pasjak (783,9m). Trasa joj ostaje od savremene ceste, a koristi se u lo-kalnom i danas. Na Pasjaku su i izrazite Sa Pasjaka i postepeni uspon na Crvljivicu i Oštrelj (1033,1 m). Na ovom odsjeku je rimsku cestu pokrila moderna komunika-cija, a dijelom se vidi kao stara kaldrma, široka oko 4 m . Od Drvara do Oštrelja je obilježena sa 6 miljokaza, koji se još uvijek nalaze in situ:

6. Na usponu iz doline Unca na Podove, u zas. Seoce udaljen od pret-hodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 4.

7. Na Pasjaku, pored sadašnje ceste sa natpisom i brojem XXXXVI, udaljen od prethodnog 1,5 km, Ballif- Patsch, br. 5.

8. Na Crvljivici kod pravoslavnog groblja, udaljen od prethodnog 3 km, sa natpisom i brojem XXXXVIII (?), Ballif, br. 6 i Ser-gejevski, Spom. 77, 27, br. 4346•

9. U Krivodolu, uz trasu turskog puta i rimske ceste koja je ovdje dobro udaljen od Crvljivice 3 km, bez natpisa, Ballif, br. 7.

10. Pod Oštreljem, kod porušene uz samu cestu, uda-ljen od prethodnog 1,5 km47•

ll. Na Oštrelju, u dolini, ispod sadašnje ceste, udaljen od prethodnog 1,5 km, bez natpisa, Ballif, br. 8. (Lli m. p.?).

Izgleda da je jedna utvrda (burgus ili specula) stajala na joj gredi, na lok. Gr a d (k. 1047), iznad klanca Krivodola, mi-ljokaza br. 8 i 9, koja je nadzirala komunikaciju do Drvara na jugu, a do Oštrelja na sjeveru.

Na Oštrelju se trasa r imske ceste razdvaja od m oderne_ Dok ova vodi prema zapadu u i Petrovac, rimska se spuštala u polj e ravno preko s. Šekovac, kroz šumu u kojoj se još uvijek može lako pratiti.

Iz Šekovca se dalje poklapa sa starom cestom<<, koja prolazi južno od brda. U selu Bara rimski put se prema sjeveru, a cesta<< nastavlja prema zapadu. U tursko doba služio je ovaj pravac kao glavna veza polja i sa Drvarom i Kninom, a na nj se u Bari vezivao put iz doline

45 Stras·sen, 1:3. B a l I if je zabiljež,io i kod Kamenice_ pred Drvarom, gdj e se rimska cesta odvaja zapadnije od sadašnjeg puta. »Daljina t ih brazda (širina - kaže Ballif - iznosi 1,2 m, širina pojedinih brazda 15 cm, dulboke su prema viSiiJni grebena od H}---2•5 cm. Danas se tih !brazda putem iz RJisanovaca 'U Donji Unac zibog neravna tla po,jedinih grebena ne ,bi mogla provesti kola; valjda .je ta j krš u rimsko doba bio .pokal-drmljen, ali se tome danas ne vidi traga<<, GZM, 1891, 397, sl. l. Na ovom putu Ballif ·je primijetio .i staru kaldrmu, koja je imala š·irinu od 3,8 m (p. 3918).

46 Prema podacima koje sam naknadno dobio, jedan miljokaz, sedmi na odsjeku puta Drvar - Oštrelj, je u ogradu njive u klancu iznad Podatak ;treba provjeriti. Stajao je na 49 milji (?)

47 Ovaj maljokaz ranije nije bio evidentiran. Dim. v.' 0,72 (zatrpan), R. 0,40 m. Miljoka·z j.e zarastCJ.O u lijes'k1u, bez Vjerovatno je staja·o !H LI m. p. Uništen je 1973. g. prilikom moderniziranja (asfaltiranja) ceste.

214

Sane, tako da je Bara bila raskr snica putova, koji su se održa-vali i obnavl jali na rim skom supstr atu. Tako je to bilo i kroz srednj i

U Bari, kod jakog vrela postojali su svi uvjeti, a tako-der i potreba, da se odmore i okrijepe umorni putnici i stoka, jer je Je kojim je cesta prolazila prema jugu i sjeveru, sve od Drvara do Bravs-kog, bezvodno. Danas ovdje više nema vidljivih ostataka rimskih zdanja,

je razlog intenzivna obrada zemljišta koje se smatra kao najbolje u polju. Ali, da se ovdje nalazila jedna manja rimska naseobina,

vidi se po velikim rimskih zidnih i krovnih opeka, temelj-nih zidova i drugih nalaza, na Mile Batinice, pored samog vrela, na parcelama zv. Brdo (koje se na litografskoj karti k. o. Bara vode kao k. br. 850 i 851, a u kat. operatu pod br. 4/104, 4/107 i 4/108, planum 14). Za ove parcele koje leže pokraj samog vrela (k. 849),

se u narodu i naziv Ciglana, jer se iz njih svake godine mnogo rimske cigle. Nema, dakle, sumnje da se ovdje na površini od gotovo jed-nog hektara nalaze pod zemljom (dobrim dijelom supstrukcije rimskog naselja, koje se oslanjalo na našu komunikaciju i s njom bilo funkcionalno povezano.

Iz šireg Bare poznata su i tri miljokaza:

12. Jedan miljokaz je stajao u susjednom Vedrom Polju na njivi »Jezerine<<, na užoj lokaciji sa toponimom B i lj e g, ali je propao davno. Iza njega je ostao samo toponim >>Biljeg«47' .

13 . U Bari, na pašnjaku uz Luje sa ozna-kom m. p. LVI, udaljen od miljokaza u dolini na Oštrelju 6 km, Ballif, br. 9. I sada je in situ.

14. U Zdenom Dolu, na pored savremene ceste udaljen od prethodnog 1,5 km sjeverno, ali uništen,

Ballif, br. 10. Još g. 19:32. Sergejevski nije mogao ovaj kamen, jer je --· kako sam doznao -- bio u Bravski Vaganac, gdje je navodno poslije rata propao.

Od Zdenog dola r imska cesta je skretala prema istoku, pravcem da-našnje, u pravcu Bravskog i doline Sane. Uglavnom se podudara sa rnodernom cestom u pravcu, ali ne u trasi, jer je rimska prolazila ispod Janjila nižim terenom, kroz prodol.icu ko,ia vodi prema Bravskom. Na tome odsjeku se i danas naziru tragovi ceste, (kao na Škilja-novici i Metlama), koja je obilježena i sa nekoliko miljokaza:

15. U Kapljuhu, na lok. Mramor, sjeverno od ceste, udaljen od pret -hodnog 6 krn, bez natpisa, Ballif, br. ll. I sada in situ.

47" Za ovaj miljokaz saznao sam od Todora mog pouzdanika iz Vedrog Polja, na je njivi i stajao ovaj kamen, ali je nestao davno. Kamen su pamtili baba i djed Todorov. Za ovaj miljokaz znao je i D. S er g e-j e v s ·k i (>>Nach den AngaJben der Bewohner war friiher ein Ms t auf dieser Streoke in Vedro-polje vorhanden, .ist aiber vor Jahren verschollen«, Rimski natpisi iz Bosne i Hercegovine, rukopis, vlasništvo odbora za obradu rimskih nalipisa u Jugoslaviji), i ,pretpostavio da se 1radi o miljokazu sa ·oznakom m. p. LIV. Prema tome bi stajao upravo na pola puta od Oštrelja (ovdje br. ll) do miljokaza sa br. m. p. LVI u Bari (ovdje br. 13). -U šumi pod Oštreljom, navodno, nalazi se još jedan miljokaz, ali ga i pored svih na-pora nisam mogao To bi onda bio kamen sa m. p . LIII, ali ga u ovom pregledu nisam u:zeo u obZir.

215

16. U Bravskom Vagancu, na lok. Mramor, na otavici, za-padno od Kokoroš hana (Gor. Bravsko), ispod austrijske ceste (km 104,5), udaljen od prethodnog 6 km, uništen, bez natpisa, Ballif, br. 1648•

17. U Gornjem Bravskom, od Kokoroš hana (po Radimskom zapadno od vrela Klenovac), bez pobližih podataka, udaljen od prethod-nog 3 km (?), (po Sergejevskom oko 4 km od Kokoroš hana = Uzelac), Ballif, br. 1748'.

18. U Donjem Bravskom, kod vrela Bukovik, sa brojem LXVII, udaljen od prethodnog 3 km, Ballif, br. 12. Donji dio miljokaza i sada je in situ, a gornji sa brojem LXVII u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

19. Na Laništu, u Babinoj dolini, sa brojem LXVI (?), udaljen od ;prethodnog 1,5 km, Ballif, br. 13, i sada in situ.

20. U Kopjenici, kod groblja, sa brojem LXIX, udaljen od prethodnog 3 km, in situ(?), Ballif, br. 1449 •

21. U Prisjeci, u predjelu Gologlavo, na parceli »Dionica«, ulomak, udaljen od broja 19 oko 3 km, Ballif, br. 1550•

22. U Donjoj Sanici, u blizini stanice, uništen 1914, pri-likom izgradnje pruge, nije evidentiran.

je Ballif upozorio na nesklad milijacije miljokaza br. 9 u Bari sa brojem LVI i br. 12 u Donjem Bravskom sa brojem LXTII m. p. Stvarna udaljenost ova dva miljokaza iznosi 21 km -- 14 milja, a po miljokazima samo ll milja - 16,5 km. Kako objasniti ovu razliku od 3 milje?

Po Ballifu, interval Petrovac (Zdeni do)- Bravsko ne nastavak ceste polje, nego je dio prometnice koja je iz Biha-

vodila prema U prilog tome Ballif navodi i nalaze u (Raetinium?)51 •

Takvo rješenje ipak ne zadovoljava, jer broj LXVII m. p. - oko 100 km na miljokazu iz Bravskog ne odgovara stvarnoj udaljenosti

48 Miljokaz .sam evidentirao 1970. godine. Njegov položaj va>žan je rza od-pravca ceste koja je išla oko 200 m ispod austrijske komunikacije.

U miljokaza •v•ide se tragovi rimske ceste kdja je zarasla u ledinu. Mi-ljokaz je uništen davno, a navodno bio je visok oko 1,30 m. su na loikalte!Ju dva fragmenta: .postolje (70 x 47 x 47 cm) i manj·i nepra-vrlni dio stabla.

48• Fragment ovog miljokaza, vis. 62 cm, promjera 39 cm, pronašao sam u Laze ispod Sobotova gaja, nekih 300 m zapadnije od željez-

stan!ice Gornje Bravsko. Ukopan je :i služi kao pa mu se ne može izmjeriti ukupna visina. Prema podacima koje je dao Ballif na nav. mj. na fragmentu se vidi trag natpisa. V. Rad i m s k y, Arheološki leksikon s. v. Bravsko, •locira .ovaj mi!j,okaz »-za;padno od vrel.a Klenovac«.

49 Uspor. Rad i m s k y, GZM, 1891, 434: l km od Glišin-hana = Ballif, br. 14, sjeverno od han-Bravskog = Ballif br. 12, na zemljištu Riševac = Ballif br. 13 i na Prisjeci Smail-bega = Ballif br. 15.

&u B a ·ll if, Strassen 14, navodno od 'br. 13 udaljen 3 km. Od Donjeg Bravs.kog do Gornje Sanice ovim pravcem (po austDij·Sikom D:i·sta.nz_,Nachwei-su) udalJenost ilzn01si 9,70 .km.

51 Za nalaze u W. T o m a s e h e k, Sitzungs'b. W. Ak. 1892, 469; AEM V1I.Iil, 1884, 1716. :P a t .s e h GZM, 18·94, 355 i GZM, 1895, i577---<579. R a-d i m s k y, GZM, 1894, 429. S er g e j e v s k i, Sporo. 77, 6; 88, 97-98 i 93; 135-'137; GZ\M, 1939, 7--<10; GZM, 11!511, l. GZIM 1956, 127---"134 i 1957, 163-165. B. Rau n ti g. GIZ.M 1968, 99. Us,por. Z. M a-;r Japodske nekropole u dolini Une, GZM, 1968, 7-8, gdje se citira i ostala literatura.

-Bravsko, koja današnjom cestom iznosi samo 74 km, a od oko 80 km. Ili se milijacija od nekog mjesta u Lici, u blizini Drež-nika? Na tome pravcu spominju se tragovi rimske ceste kod Pet-rova Sela.

Možda bi razlog ovoj razlici milijacija prije trebalo tražiti u lap-susu koji je nastao prilikom obilježavanja ceste miljokazima, odnosno u zamjenjivanju mjesta miljokaza. Na to nas upozorava i odnos Ballifovih miljokaza br. 12, 13 i 14, ovdje br. 18, 19 i 20, koji su sa - 67, 66 i 69 m. p., što nikako ne odgovara s obzirom na njihovu

udaljenost. Možda se ova zbrka dogodila prilikom prijevoza miljokaza iz Dalmacije, odnosno prilikom njihovih postavljanja, jer, se, da su in situ. Udaljenost broja 12 i 14 iznosi tri, a ne dvije milje, kako je na miljokazima. Udaljenosti od Bare do Kopjenice, koja iznosi: 1,5 +' 6,0 + 3,0 + 3,0 + 4,5 + 3,0 + 1,5 + 3,0, ukupno 25,5 km - 17 m. p., odgovara na miljokazima distanci od svega 13 m . p. (od broja 13 sa oznakom LVI m . p. do broja 20 sa oznakom LXIX m . p.). Ova zbrka je morala nastati prilikom postavljanja miljokaza ili im možda nisu dobro natpisi"2 .

Na sektoru od Ulcira u unutrašnjost evidentirane su uz trasu i ut-vrde (buTgusi) . T akve su bile na Gradini iznad Drvar Sela, na Latin-skom vrhu kod Kapljuha i možda na lok. Visoki iznad Jasenovca (Brav-sko), odakle je Sergejevski objavio i jedan natpis (Sporo, 77, ll , br. ll) . Na svim ovim lokalitetima, visoko iznad ceste, konstatirane su supstruk-cije ili rimski materijal.

Kod miljokaza na Laništu jedan put odvajao se preko Gor. Budelja i Zavolja na Jelašinovce i Lušci Palanku. U Gor. Budelju se i dio tog puta dug oko 150 m , s jakim (Radimsky, GZM 1891, 434), a na Gradini tragovi utvrde. Cesta je vodila u dolinu Japre gdje su ra-dile brojne topionice željeza. - Kod Ci g e l j a , sjeverno od miljokaza na Laništu, cesta se opet pored miljokaza br. 14 u Kopjenici prema a pored miljokaza br. 15 na Gologlavu (Prisjeka) prema sjeveru, u dolinu Sane. Ostaci posljednje dobro se vide konzervirani u šumi sve do Grada u Donjoj Prisjeci. Pravac prema je n alazima u Kopjenici (Han Glišo), i a onaj u dolini Sane gustim, ali slabo ispitanim nalazištima u Prisjeci (utvrda >>Grad« i naselje), Donjoj Sanici (most?), Kljevcima, Zecovima, Briševu itd., sve uz lijevu obalu Sane. Na tome pravcu ostaci utvrda su evidenti-rani osim u Prisjeci još i na Dabra u Sanu, u i na Zecovi-

52 Za miljokaz :b r. 12 B a ll i f, S tr assen 1'5 n avodi : gu t lesbaren Zaht LXVII, dok za b r. 13 kaže : nur di e Ziffern LXVI genau er lesbar , eine jol -gende Ziffer ist undeutlich . K od b roj a 14 i P a t s e h , Strassen , 53 LXIX. Danas se natpisi osim posljednjeg slabo razaznaju.

53 Kod Glišina hana u Kopjenici otkriveni su tragovi zgrade i r :mski grob, a u evidentirani ostaci naselja, ceste i bazilike (?) - Na sta rom gradu izvršio sam 1969-1973. g. obimna istraživanja j utvrdio

r.imskih opelka i cr•:jepa, 1pa se .na ovom položaj u mora p ret-p osta viti neka rimska straž·arnica (burgus) , koja je n a dzirala cestu. Uspor. R a -d i m .s k Y, O nekoj im i rim skirrn ost.acim a u p:Jd-

rj jeke Sal!1e u Bosni, G.ZM, 1891, 431.

21T

ma54• U Starom Maj danu nalazio se i jedan od rimskih metalur-ških pogona. Bogati nalazi koji idu od Proba do Valentini-jana I atkivnost ove oficine u III i IV st. .Rudarski kopovi (p u-t e i) centra u Starom Majdanu bili su oko Gradine, na

današnjih tzv. Južnih rudišta Majdanske planine55•

U vezu sa ovim metalurškim centrom u Starom Majdanu doveden je mun. Splonum (Splaunum, Splaunon, Dio Cass. LVI, ll), ali zasad za to nema ni arheoloških ni epigrafskih potvrda. Iz Dionovog opisa Germani-kove opsade Splonuma (LVI, ll, 1-2) može se jedino da je Splo-num bio »f isei ishiron<<, što se ne bi nikako moglo primijeniti na Stari Majdan. Ako je Splonum bio u dolini Sane, na što nas navodi jedino presumtivni pravac kretanja Germanikovih jedinica, onda bi ga prije tre-balo tražiti na Vel. Gradini u Kijevu, koja je ostala nezapažena u literaturi. To je svakako topografski položaj u dolini Sane i bogato arheološko nalazište, na kojem se površinski mogu izdvojiti tri faze: prethistorijska, i srednjovjekovna. U srednjem vijeku na Vel. Gra-dini se nalazio grad Kijevac (Ki)56. Rimski municipij Splonum, koji se raz-vio na autohtonoj osnovi, mogao se nalaziti u plodnom polju pod Gradinom na kojem su se tragovi rudarske djelatnosti57•

Za daljnji tijek ove komunikacije nemamo pouzdanih arheoloških podataka, ali bi pravac bio onaj uzduž zapadnih obronaka Ko-zare u dolinu Moštanice, gdje se po svoj prilici sastajala sa cestom Siscia -Ad Pmetorium-Servi tio (Tab. Peut.). Jedan ogranak je svakako vodio i u dolinu Japre i Une. terenska situacija je u ovim krajevima takva da ne pogoduje hodološkim istraživanjima, jer se na mekanom terenu stare ceste nisu Svakako je jedna cesta bila izgra-

i dolinom Japre u kojoj su bila brojna naselja sa metalurškim pogonima (officinae, saltus).

Cesta polje- doli-na Sane je i najfunkcionalnija veza Salone sa Panonijom, koja je uz to prolazila kroz bogata šumom i željeznom rudom. Kao takva služila je brojnim generacijama. Sa svojim ograncima Petrovac-

54 V. R a di msky, GZM, 1891, 431-445. Uspor. D. Sergej evski Himski rudnici žel] E::>:a u sjeveroza padnoj Bosni, GZM, 1963, I. e m 0 n i k, GZM, 1956, 137- 146, O rimskim utvrdama u dolini Sane posebn o na s tr. 143- 144.

·05 Od nalaza u Sta,rom Majdanu ,su žrtvenici sa ,posvetom Se-dato Augu sto i Nemesi Piae, uspor. I. Boja n.ov •sk.i N. st. XI 1967 191-192. Cf. V. P a š k v a l i n GZO.\II, 1916,9, 1616-169. ' ' ' '

56 Spominje se u povelji kralja Tome iz 1446. g. Mon. serb. p . 441). Us1por. M a z a li GZM, 1950, 2:26 i d.

57 O problemu ubJkaoije Splonuma: G . A l f cl y, Splonum, Acta An-tiqua Aca d . sclent. Hung., Budapest 19612, X, fasc. 1- 3, p . 1- 12, gdje se ci-tira i ostala literatura. Alfoldy locira S;plonwn u Šipovo n a Plivi, v . I poglav-lje, dionicu Leusaba - Baloia. Cf. A. M ay er, Die Sprache, 320, J . J. W i l-k e s n. dj., XIII, 196,5, 111-.1.2'5, koji Splonum identificira sa mun. S. kod P ljevlj a . Opširnije o tome I. B o j a n o v s k i, B aloie, rimski municipij iz ši-pova na Plivi, Acta, VII, 347-369. Od starih pisaca Splonum jedini spominje D .i o LVI. 11, 1-2. Municipalitet Splonuma je natpisima : CIL III, 2026 (Salona), 8783 (Kaštel 1322 (Ampelum, Dacija) i GZM, 1940, 20 = =: Spom. 98 130 (kod Pljevlja). Cf. i S. D u žA XV, sv. l (1965), 87, b1lj. 5. i D. S er g e j e v s k i, GZM, 1940, 22. Cf. bilj. 5", Cf. bilj 5".

58 Upozoravam i na Brunšmidovo mišljenje, VHAD III, 1898, 195- 199, b ilj. 4. - Cesta je Unu prelazila kod i preko Utolice i Memi!11Sike vodila u S isak. Cf. Rad i m s k y, GZM 1891, 441, sl. 4. tzv. Toprkala u Carakovu.

218

i Petrovac--Knin bila je glavna prometna arterija i stare hrvatske d rzave. U potvrdu tome govori još uvij ek prisutna tradicij a o k raljevoj cesti i o bijegu kralja Bele pred Tatarima, o njegovoj Starigrad na iznad Bravskog, o K r aljevim torinama i Kraljevom kladencu. Uz uvaj stari put povezane su brojne legende koje na svoj n a-Cl!!, pun im aginacije , n a t a j h istorij sk i iz XIII s t .5P Tradiciju o tom i o k r aljevom biJ egu r:;r ed bijesnom vojskom Džingis-kana60 na današnje stanovništvo pre!llJelo je pleme, koje je nad ovim stazama straža r ila, dok ih u XVI st. ne zauzeše Turci.

Ovu su komunikaciju koristili i Turci kroz cijelo vrijeme svoje vladavine . Ona je služila sve do kraja XIX st. kada ju je zamijenila sav-remena makadam ska cesta. Evans i Ballif imali su još >>zadovoljstvo<< da more maiorum jašu po ovom star om putu koji narod naziva put«, Put Crne kraljice ili Put Marije Terezije, ili naprosto »Stari put«61 .

Od komunikacije Salona-dolina Sane odvajalo se više i vicinalnih putova, tako da je i ona bila potpuno u sistem rim-s!:c cestovne mreže.

59 E v a n s, AR, II, 57-58. "" >>Venit autem (sc. r ex) non quasi iter faciens sed quasi per aerem vo-

l-an s, loca invia et montes asperr:mos su.pergrediens, unde numquarn e;:ercitus ambulavit<<', T o m a A r h i o n, Hist. Sal. e. XXXIX.

61 G. 1973. cesta je asfaltirana od Petrovca do Grahova. - Svoj prvi susret s ovom cestom i sa rimskim cestama u Bosni i Herce-govini opisao je B a ll if, GZM, 1891, 369: isprva te usjeke samo s jedne ili druge strane puta, pomislio sam da ih je valjda ovdašnji svijet, kako lakše potezati debla. Zapitam o tome moga pratioca a on mi odgovori »Bog zna«. AH Ikad uskoro. za Hm opazih te usjeke podj ed-nako s jedne .i druge strane u grebenima, pa kad mjerenjem da im je uvijek jedan te isti razmak od l , 2 m, onda nijesam mogao a da ne pomislim, da ·ih je ljudska ,ruka, kako bi uklonila grebene da ne smetaj<u kolima, koj a su onuda išla, i da su to vagaši, koji, ih putu po duljini, se kanda n e stoje ni u kakvoj vezi. Makar da sam rimsku cestu za-mišljao, opet naumim, da u Donjem Uncu pitam, da li onuda nema ostataka od r imskih gragjevina i drugih stvari«. Uspor. i sl. l = Strassen, T. I , sl. 2. vrlo za sadašnji izgled rimskih cesta na kraškom terenu.

219

TABELARNI PREGLED MILJOKAZA OTA VICE

VAHD, 1926/2,7, 1144 Starinar 19:216i/.2.7

PECI l. Spom. 77, 216, 1br. 41

RESANOVCI 2. Ballif - Patsch, Strassen,

br. 18 = CIL III 13329

DRVAR

XXXVI

3. Sergejevski, Spom. 77, 26, br. 42 XLII? 4. !Ballif - Patsch Strassen,

br. 2 = CIL Lri 13,33:0 XLIII 5. iBallif, Strassen, br. 3 6. Ballif, Strassen, br. 4 7. iBaiLif - Patsc<h, Strassen,

br. 5 = ODL IIii 13•331 XLVI

CRVLJIVICA

Claudius II

Claudius I

Olaudius I

Olaudius

Claudius I - in situ

ane:p1graf,ski

Claudius I - in situ

8. BaUif, Strassen, br. 6 = Ser;g, Slpom. 77 br. 43

9. iBallif, Strassen, br. 7 XLVIII (?) Claudius I- in situ

anepigrafski - in situ

OŠTRELJ tlO. Bo,janovski ll. BaHif, Strassen, br. 8

VEDRO POLJE 12. Boj.ano·Jski

BARA - GORINCANI 1!3. BaHi.f, Strassen, br. 9

CIL III 13332 14. Ballif, Strassen, hr. 10

KAPLJUH 15. Ballif, Surassen, br. ll

BRA VSKI V AG ANAC 16. Ballif, Strassen, br. 16 = CI:L Iiii 13337

BRAVSKO .17. B allif, Strassen, br. 17 =

CIL IlJI 133137 18. BaHif, Strassen, br. 1:2 =

CIL III 13333

LANIŠTE 19. BalHf Strassen, br. 13

CIL III 13334

KOPJEiNlCA 2.0. Ballif, - Patsch, Strassen,

br. 14 = CIL III 133.35

RRiiS.JEKA SMAIL BEGA 2:1. BaUif, Strassen, br. 15 =

CIL !JI.I 133r36

DONJA SA:NICA 22. Bajanovski

220

LVI

LXVII

LXVI (?)

LXIX

anepigrafski anepigrafski - in situ

uništen

uništen - in situ

anepigrafski - in situ

anepigrafski - uništen

tragovi natpisa

sa milijacijom

sa milijacijom - in situ

Claudius I -in situ (?)

tlra.govi natpisa -fragment, in situ

·uni'šten

VI

PUTOVI (Viae vicinales)

Na svom putu kroz unutrašnjost zemlje magistralne ceste granale su se u splet putova i tako povezivale. Na taj bile su uspostavljene i veze koje su integralno povezi-vanje zemlje. Ovi regionalni i lokalni putovi nastali su na autoh-tonoj osnovi, a u nekim zadržali su i svoj predrimski izgled,

putovi u planinskim krajevima i dolinama. A. Generalni pravac itinerarske komunikacije Salona- Argentaria

vodio je na sjever-sjeveroistok, putem glavni grad provincije sa dubokom unutrašnjosti provincije i sa Panonijom. Da bi se u cestovnu mrežu i na taj povezala lateralna adaptirani su ili brojni transverzalni putovi (viae vicinales). Ni u antici kao ni danas svi pravci nisu bili istog Neki od njih (npr. put iz Duvanjskog polja preko Blidinja u Ramu, put preko Uništa i dr.) n astali su na predrimskim komunikacijama i nisu bili os-posobljeni za kolski promet. S vremenom su putovi isprepleli osnovne pravce poput paukove mreže, tako da su neki krajevi u unutraš-njosti provincije u rimsko doba imali mrežu putova nego što je imaju danas. Ovdje spomenuti samo najvažnije.

l. Salona - iza jed::m vicinaln i put odvajao se odm ah iznad Riži n i e a, u blizini Klisa, i povezivao sa Salonom brdo-vito iza Kozja ka, sa centrom u Gradini (k . 494) 1•

2. bilo je u T r i l j u (Tilurium, Pans T ilu1·i), gdje se od ceste Salona-Argentaria odvajala velika itinerarska cesta koja je Salonu povezivala sa Naronom i dalje sa Skadrom i Dirahijem (Itin. Ant 387-389 i Tab. Peut., Segm. VI i VII). Caput viae ove komunikacije bio je u Trilju. po svemu, cesta je bila nakon Dolabele, a pot-

je brojnim miljokazima, od kojih ovdje navodimo samo onaj iz Donjeg Prologa, nedaleko od Ljubuškog, koji je Mi-ljokaz je post avljen u carevima Gaju Vibiju Trebonijanu Galu i njegovu sinu i suvladaru Gaju Vibiju Afiniju Galu Veldumnijanu Volu-zijanu, koj i su vladali od druge pol. 251. do jeseni 253. godine:

1 B u l - J e l Arkeološka karta Solina i okolice, BD, 1:902, T. II. 2 A l a BD, 1878, p. 54 i d; B a l l if, Strassen, 31- 32 ; P a t s e h,

Naro;na, 2.8-86; VAHD, 192.7, 151; Naselj a, 5.";---58; is ti, AJ IH 6-6-59; S e rg ej e vs .k •i, GZM, Uf52, 7:3-10'4 i 111-1112· IVI. Ve go, Bekij.a, 40, sL Hi ; L Boj a n .ovs .k ·i, Mogorjelo r1msko »Turres«, GZtM, 1939 I:l7-163 = WlVI II A (1972), 185-214.

221

Slika 19. Miljokaz ca reva Gala i Voluzij a na iz Donjeg Prologa kod Ljubuškog (III st.)

(Foto C.

222

Imp(erat ori bus) Ca[e(saribus)] l C(aio) Vibio G[allo] l et C(aio) Vibio [Vo]I [u j ]siano ·p( i i s) fe l(icibus) /5 A ug(ustis) .

Vis. fr agm enta je 37 cm, a pr omjer 27 cm2a .

3. Jedan se ogr anak odvajao u Br e k a l i m a i preko Buškog blata vodio do Vidoša n a L ivanjskom polju. Cesta nije dokazana n a cij eloj du -žin i, al i kod Brekala ukazuju na i ovog pravca. Cesta je im ala lokalni karakter: da poveže n aselja uz rub Buškog blata-Rašelj-ke, i sa itinerarskom komunikacij om Salona-Argenta-r ia3.

Nij e dokazano da je ova cesta prema Vidošima n astavljala padina-ma Kamešnice, iako bi takav p r avac imao svog rezona jer bi predstavljao vrlo pogodnu i kratku dviju itinerarskih cesta: Sa-lona-Argentaria i Salona-Servitium. mišljenje (BD, 1878, 54), po kojem je nasip u Buškom blatu dio te ceste, ne m ože se prihvatiti jer se radi o prirodnoj diluvijalnoj formaciW. na ovako zacrtanoj trasi leže brojni prethistorijski, i srednjovjekovni loka-liteti u Rašeljkama, nasipu, Podgradini, Bi-lom Polju, Vržerali, Pothumu, Vidošima i

4. U B u k o v o j G or i (Korita), na južnom rubu Buškog blata, na mjestu gdje smo lokalizirali mansio Ad Libros, odvajao se jedan krak preko Studenaca prema jugu i povezivao cestu Argentaria-Salona sa itl-nerarskom cestom Salona-Tilurium-Narona. Cesta je preko Zidine, Vi-n ice i Studenaca vodila na

U Studencim a je bilo lokalnih putova, a samo mjesto i okolica u prethistorijsko vrij eme jako gradina, Velika gradina, Gradina Jova, i druge) . U novije vrijeme ove je gradine ispitivao J. te pronašao na gradini i oko nje prostrane ostatke rim -skog naselja (na Dvorinama se vide i koloderine rimskog puta koji je vodio p r ema sjeveru). prij edlog da se u Studence -k oj i su bili delmatski centar - lokalizira Bil(l)ubium (Tab. Peut, It. Ant . 338,2) n ij e prihvatljiv s toga jer je Bilubio (var. Biludio) stanica na magistralnoj cesti S alona-Narona (ovdj e navedena pod br. 2), a ona je p r olazila južnije preko Kolika je pak opravdanost B rit-

u bikacij e Setov ije ( L:ETov \a, App, Illyr. 27), koju je Oktavijan na-kon t eških borbi osvoj io 33. g. pr. n. e ., u Studence, a na osnovu toponima Satulija relikt?) iz samih Studenaca, pokazat istom daljn ja is-pitivanja5.

23 Vego, n. mj . 3 B a l l if, Sh:assen, 25 i karta ; A .b r a m •i VAHD, 19,27, na priloženoj

karti; P a š a l Na.selja 35 .i AJ III, 6•5, al1i je cesta na karti samo kao vjerojatna. Istim je pravcem vodio cestu i Ra d i m s k y, GZiM, 1894, 313, koji još navod•l spuri,le kod I u Brekalim a v.ide se spm.ile na dva mjesta, odmah uz današnju cestu.

' Cf. A. M ay er, V.t\HD 19•40, 126. 5 Ba ll if, Stras•sen, 216 i karta; VAHD, 1927, karta ; P aša-

l Naselja, 35 i karta; J . Br i t v Neka topografsko-povij esna pitanja s tel'itor.ija Delmata, VAHD, LXV-LXVII (1916,3--111965} , 34- 36, .sl. 5. - Cesta je opoisama u BD I (1878) , 56 ovako: •»In fatti, pochi metri a destra del sagrato di questa chiesa scopronsi indubbi vestigi di questo tronco antica, in di-rezione N, che passava presso i casali M rnjavac di ed entrato nel terri-torio di S t11dence, andava pressa i casali Udil jak non lungi d:1lla chiesa paroc-chiale, poi a destra delle case indi attraversata la pianura di Studence arri-vava al confine austro -ottomano nel p unto denominato K ošutja- stopa s.o.pra d

223

5. U Pr i s o j u, n<. sjevernom rubu Buškog blata, odvajala se ta-jedna cesta, koja je preko Golinjeva i Pothuma povezivala Livanj-

ska polje sa itinerarskom cestom Salona-Argentaria, a ujedno i sa iti-nerarskom cestom Salona-Servitium (Tab. Peut.). U Prisoju je bilo

naselje6• Ovaj pravac obilježen je prethistorijskim gradi-nama u Prisoju, Mišima, Pothumu i Vidošima, nalazima u Pri-soju, Vidošima i Livnu i srednjovjekovnim nekropolama u Prisoju, Goli-njevu, Mišima, Vidošima itd.7•

6. Na D u v a n j s k o m p o l j u su se odvajala od ceste Salona-Argentaria dva kraka prema istoku, jedan sjevernim rubom polja preko

(Lib) , a drugi južnim rubom. Oba su obilježena prethistorijskim, i srednjovjekovnim lokalit etima. Oba su vodila u

naselje pod Gradinom u Crvenicama, u dijelu Duvanjskog polja, gdje su se sticali još neki putovi. Tragovi ovih cesta nisu se na mekanom zemljištu, osim na Jarmu, Crvenica i Rakitnog8. Ovaj pravac se nastavlja i dalje prema dolini Ne-retve, gdje su u Cimu, Potocima i kod evidentirani

i objektP. O rimskim cestama i naseljima na Duvanjskom polju pi-

salo .se dosta10 • O njima biti još govora i u ovom radu u ekskursu o ubikaciji Delminiuma.

7. Prema mišljenju starijih jedna cesta je od M o kr o-n o g a na Duvanjskom polju (pravac prema Šuici) vodila pokraj gradine Buhovo i kroz silazila na Livanjsko polje u Vidoše (preko sedla Laništa). Na karti u CIL III obilježena je kao sigurna, ali je Ballif nije usvojio (Strassen, 27) , nego je u svoju kartu unio kao sigurnu cestu koja je išla ravnijim terenom sjeverno od Tušnice, a koja je ispod Borove glave povezivala Livanjsko i Duvanjsko polje, na taj Tušnicu. Kao dokaz za ovu svoju varijantu Ballif navodi spurile kod Mokronoga.

v•ilaggio ottoma.no di Vinica. Da qui ascendendo, cJoi.rLgeva·si lungo il tenere di Gornja Vinica ed arrJvaTa all'alti•piano detto Miakovo poLje, attraver.so il quale s.i spLngeva lungo la .looaHta Zidine f ino a Koll"ita (t j. Gradina u Bukovoj Gori, k . o. K·or.ita, p rim. I. B.).« Na tom mjestu smo loka-liziraN mansio A d L i b-r o s . Na opisanom rputu :papažene su brojne paralelne koloderilne ( »soLchi pa-mLeni che vengono tuttodi incavati ne' macigni«). BD, ibidem.

6 I. B o j a n o v s k i, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanj-skog polja, GZM, 1970, 15-18. I s t i, bazilika u Prisoju, AP 10, 1968, 162-165. Opširnije o tome v. naprijed u VII poglavlju.

7 Opširni j-e o ov·OI.i di·onici: I. B o j a n o v s 'k 'i, baziJoika u Prisoju na Buškom blatu, u pripremi.

8 P . B a k u l a, Schematismus topographico-historicus Custodiae provin-cialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867, 135: >>Intra co Hes Jaram et Ostrc est via anViqua, in duro inc:isa siLice, ad quingentos passus; ubi ex celLent em per en n em font em invenire est« . USJpor. Rad i m s 'k y, GZM, 1895, 309 i B a l !ti f, Strassen, 31.

9 U Cimu i Potocima otkopane su baZJHike, dok su u evidentirani ostaci naseobine. Za Cim. uspor. T. A n AP

8, Beograd, 1966, 142-144. Za Potoke: Rad i m s k y, Rimski grobovi kod Han-Potoka blill:u Mostaru, GZM, 1890, 337 i P a t s e h, Rimsko glavno mjesto u Bijelom polju kod Mostara, GZM, 1904, 33-43. Za v. R a d i m s k y ,

i rimske sta•rine kod blizu M{)stara, GZJM, 1-8912, 33.2 •i d. I s t i , nalaz]š ta, Sarajevo, 189'1, 12•5 sl. 310.

10 B a ll ,j f, S tra-ssen, 28- 29; Ra d ·i m s k y, GZM 1894, 304 ; P a š a l •i Nasel ja, 35-38; is ,ti, O naseljima uzduž rim ske ceste Duv.no- Var-vara na Rami - Gornji Vakuf - Vitez - Zenica, Godišnjak IDBiH, 1954, sv. VI, 194 i d.

224

Ballifov pravac mnogo je vjerojatniji od ceste preko Tušnice i za koju se posebno založio Radimsky1\ a koja u stvari nije ništa drugo nego stari put, koji se penje do visine od 1300 m. Osim toga, na Gra-dini u Vidošima nije evidentirano rimsko naselje.

8. Samo l km sjevernije od M o kr o n o g a (na cesti Duvno-šu-ica) odvajala se jedna rimska cesta koja je preko Pakline planine vodila prema Ravanjskom polju i spuštala u dolinu gornje Rame. Tim su prav-cem Ballif i vodili itinerarsku cestu Salona-Argentaria1'2• Cesta preko Ravanjskog i Vukovskog polja, tj. preko Pakline i Raduše planine po svoj prilici je stari i rudarski put koji je Gornji Vrbas po-vezivao sa Duvanjskim poljem, dok je krak preko Varvare (Gornja Ra-ma) imao vezu sa dolinom Neretve. splet uglavnom planinskih pu-tova (tzv. voznici) oko Prozora, Gornjeg Vakufa i Fojnice u stvari su ru-darski i putovi, sa vrlo visokim prijevojima, pa u tome izrazito planinskom (Vranica i Bitovnija sa prijevojem Pogorelica) ne t reba tražiti rimsku cestu I reda. Jedan od takvih rudarskih putova an-

porijekla je i onaj koji je opisao Radimsky na potezu Križ-Kupres, južno od Ovaj se planinski put dolinom Mutnice spuštao u pod-

Gornjeg Vakufa13 •

9. velika raskrsnica putova (kvadrivium) bila je na Ri-polju kod vrela U š i v e a (Kupreška visoravan). O ovome raskršu

je bilo govora. Na ovom mjestu prema sjeveru se odvajala itinerar-ska cesta - Salonae-Servitium (tzv. Solarski put), a prema jugu, u do-linu Rame, put preko Ravanjskog polja, koji je dio recentnog Solarskog puta14 •

10. Vrlo raskrsnica putova bila je i u današnjem B u-g o j n u (Bistue Nov a). Okomito na pravac naše magistrale vodila je do-linom Vrbasa cesta koja je - kao i danas- povezivala dolinu Rame sa Jajcem i dolinom Plive. Ovaj pravac je poznat iz Ravenatove Kozmografije (IV, 19; 217-218): Baloia-Apeva-Sapua-Ber-s e l l u m - I b i s v a (koruptela za B i s t v a?). Ako je Baloia, današnje Sipovo na Plivi, onda Apevu, Sapuu i ostale Ravenatove postaje treba t ražiti na starom putu Jezero-Jajce-Karaula-Turbe - (Oborci?)-Bu-gojno. Apeva bi mogla biti u Jezeru ili u Jajcu. Ubikacij a Sapue ostala je do danas iako je bilo nekoliko kombinacija. od p retpostavke da je Baloia = Bjelajce (Bilaj ce) na Crnoj rijeci nizvodno od (Varcara), Truhelka je Apevu locirao u Podlipce, Sapuu u Bersellum u Mošunj , a Bisvu u Zenicu, a Ba-loju u Baljvine na Vrbasu , Apevu u Šipovo (sic !) , Sapuu u Donji Vakuf, Bersellum u Varošište (Turbe) i Bisvu u Mošunj. je Ravenatov pravac identificirao sa >>Solarskim putem<<, ali se nije upustio u nesigurna

11 GZM, 1894, 304. 12 Us.por . I ·poglavlje, di·onica Bistue V·etus - ad Matrkem. B a ll if,

Strassen , 26. P a š a l Naselja, 38 i d. I s t i, GZM, 1953, 278 i d . 1" O rimskim lwmunikacij.ama u ovom B a ll if, Strassen.

2.8-29, us·po'l'. P a š a l GZIM, 1953, 2·7t8 i d. I s t i, N aselja, 38-4r1 i 67-68. I s t >i O naseLjima uzduž r imske ceste D-uvno - Varvara, 20·5---,2,14. Cf. Rad i m s k y, Arheološki leksikon , s. v. Križ, i P . A n Nova na-lazišta iz rimskog doba u Neretvi, GZM, 1960-1961, 334.

u B a s l er, GZM, 1953, 339.

225

lociranja pojedinih Ravenatovih stanica, osim što je pretpostavio da je Bisva = Bistue Vetus u Varvari15•

Za Ravenatovih »civitates« na ovome pravcu nema potrebnih elemenata u prvom redu orijentacije, jer Ravenat pojedinih naselja ne daje distance. Osim toga, u kanjonu Vrbasa nizvodno od Donjeg Vakufa nisu otkriveni tragovi naseobina i rimske ceste. Ce-sta je vjerojatno išla preko Karaule, gdje je Hoernes (AEM, IV, 18) opi-sao lokalitete kod Podlipaca (Jajce) i u dolini Lašve, ne-daleko od Turbeta, na taj uski defile Vrbasa Donjeg Vakufa i Jajca.

Izvjesnu indikaciju za približno lokaliziranje S a p u e pruža ter-minacijski natpis sa Vaganca na Janju:: inter Sapuates et ... matinos (Lamatinos?) iz 37--41. g. n. e. (CIL III 9864), koji je uklesan u stijenu, uz lijevu obalu Vaganca (ili Kupreške rijeke). je da su ispaše s desne strane rijeke pripadale jednom, a s lijeve drugom »pleme-nu«. Mikrotopografska istraživanja koja sam vodio u vezi s trase rimske ceste Salonae-Servitium (Tab. Peut.), dovela su me do zak-

da su S a p u a t e s držali zemlje od Vaganca, do doline Vrbasa, pa i preko Vrbasa. Stoga bi Sapuu valjalo tražiti negdje u pod-

Janja, Komara i Karaule, tj. oko Jajca, Donjeg Vakufa, Tur-beta i Oboraca.

Ako defile Vrbasa, najprirodniji bi pravac ceste bio: Šipovo- (Baloia)- Jezero- Jajce- Podlipci-Karaula-Turbe-Kopi-lo-Bugojno (Bistue Nova). Obilniji ostaci iz Jajca i Turbeta (Varošluk). Sigurnog za rješenje ovog pitanja zasad ipak nema, pa istraživanja treba usmjeriti na detaljnija topografska ispiti-vanja ovog koje nitko nije ispitivao nakon Hoernesa (AEM, IV, 18). Ovdje bih posebno istakao naselja u Turbetu (Va-rošluk), koje je zauzimalo prostor, sa bazilikom u centru16•

Cesta preko Karaule još jednom je povezivala obje velike itine-rarske komunikacije.

ll. raskrižje cesta bilo je i u M o š u n j u (Stanecli), i op-na polju. Na Gronice u Lašvu odvajao se put

prema Travniku, koji se može pratiti po njivama uz desnu obalu Lašve. Ovaj se ogranak nastavljao prema Turbetu i vezivao na Ravenatov pra-vac. I Travnik je u rimsko doba bio naselje17 •

15 Tr u h e l k a, GZM, 346-34·7. K u j u n d ž Cas opi s »Vrhbos-na«, 1933, 255-256 i VAHD, 1925, 47 i d. P a š a l Naselja, 50.

ta Truhel'ka, GZM, 18·9·3, 685; Hoffer, 1895, 44; GZM, 1924, 83; S arheologom, N. st. VI, 239.-RevliziJono isko,pav.anje W70. g. pokazalo je da u Varoš1uku pripada tipu dvojnih bazilika. Jedan stari k ar a v a n s k i p u t vodio je iz Turbeta na

- PuJac - šuma Mra"l.'i:njac ( u 'kojoj su eviidentitr.a ne antd Yke opeke, H off er, GZM, 189'7, 60---461) - Kalin - Bugojno. - Put preko Karaule pot-

je i najnovi1j1im nalaJZJima naselja na njivama zv. Gromile i K a-'menice, nedaleko Gradine u na seoskom putu Turbe - Potkraj (1973).

17 Hoffer GZM, 189·5, 48; Patscth, WM XII, W6; S ar -heologom, 14. Na lok. Kršla u Travniku vidio je g. 1958. prof. prili-kom radova na izolaciji temelja stare turske kasarne, više fragme-nata vims\lcih madgrobnLh spomen1ka fragmenata), na koj•ima je bilo i na.1Jpisa. Ovi nala:?Ji su usti·tnjemi i upotmj.e!bljem•i za tucanik. Usmeno prof. - Jedna rimska naseobina (zgrada?) stajala je na lok. Crkvi-na uz desnu obalu Lašve, u blizini tvornice šibica, u Docu.

226

Rimsku cestu Travnik-Mošunj slijedio je prof. i lijevom(?) obalom Lašve. Kod stanice Dolac prelazila je na desnu obalu i pratila je do Mošunja. Prof. je kod mosta na Gronici vidio na dva mjesta spurile. Jedna od bila je duga oko 8 m, a druga 12 m, dok je sam put bio širok do 4 m 18 • Prilikom toga puta (oko 1950. g.) uništene su spurile i tragovi rimske ceste koja je vodila pored Lašve do Malog Mošunja.

12. Jedan se put- izgleda- odvajao i dolinom B i l e prema sje-veru1g. Na tom su pravcu, vjerojatno, stajale rimske naseobine u Šipra-gama i I u donjem toku Bile bilo je više naselja --u Poljanicama, Postinju i Ovaj put je bio povezan preko Stranjana sa današnjom Zenicom. (Dolinom Vrbanje prema Banjoj Luci vodio je\ jedan turski put, je kaldrma mnogo uža).

13. Prema mišljenju iz Mošunja, odnosno iz Viteza, od-vajala se jedna rimska cesta preko sedla V j e tr e n i e e u Zenicu i vo-dila dalje niz rijeku Bosnu. Izrazitih ostataka na ovom pravcu nema"2 •

14. U V i š n j i k o m p o l j u, u Gromiljaku, kod Hadži-Bešli-jine gdje se - vidjeli smo - nalazilo rimsko naselje, od-vajala se jedna cesta prema Visokom i Brezi. U stvari, bio bi to završni krak Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitiatium. Cesta nije prolazila kanjonom rijeke, nego b rdom preko Kruševske kose, te se kod

spuštala u polje, a odatle vodila prema Podlugovima i gdje je po svoj prilici bio castellum Hedum (Gradac u

U polju ovaj se ogranak vezivao na rimsku cestu dolinom Bo-sne, koja je povezivala Sarajevsko polje sa Zenicom24 Jedan stari put koji izbjegava dolinu Bosne vodi iz preko Mrakova i u Semi-zovac.

15. Iz V i š n j i e e odvajao se jedan ogranak dolinom Lepenice prema gdje se spajao sa cestom Narona-Nevesinjsko polje-Ko-

18 Usmeno prof. - U Docu na La<šVJi bio je kalffieni most - na jedan luk - koj1i je topovima pm·ušio Omer-paša La tas, H off er, GZM, 1H915, 5:2 i P e tr o v S arheolo.gom, 9. - B a ll if, Stras·sen, 51, u pop.isu milj-okaza navodi i fragmentarni miljokaz iz 'Pravnika 4,g). Nalaz drugog dijela ovog istog kamena, kako me je informirao prof. pokazao je da se ne radi o miljokazu nego o stupu. Oba fragmenta su pohranjena u

muzeju u Travniku. O miljokazu, uspor . H off er, GZM, 1895 50.- Cesta iz Travnika u Mošunj mogla je voditi i preko Osoja u Dolac, i dalj e.

19 H off er, GZM, 1H9:3, 3213: »Ipak je dosta o-snovano .mi.šljenj.e da je od Zenice preko Stranjana i Pojske na Bilu (na Biloj starinski most u Postinju kod MaJ·ina, str. 3221), a odanle na Vrbanju te taJm u Banj-u Luku v.odila rim-ska cesta .i svijet kazuje o staroj kaldrmi u šumama Vti•soko nad Bilom po kojoj se može hodati na Vrbanju, ali malo ko ,zna ovaj put«.

20 Rad i m s k Y, GZM, 18:912, 75 . 21 H .offer, GZM, 118·915, 5:9; Sie lski GZM, W.31 , 7; S

arheologom, 2 .. Cf. K u j u ·n d ž GZM, 1916, 477. Cestu preko Vjetrenica posebno je ispitivao P a š a l GZM, 1953,

2a3, sl. 3. P. A n Lepenica, Saraj evo, 1963, 167. U kod Podlugova je poznati natpis Batona Likajeva sina (Bato Liccai f.), sa najv·iše dir-

skih imena, V ·u l Spom. 77, Beograd, 1934, br. 16, p. 40. - Cesta nije J s-pitana. Ona prolazi zapadno od Cr k v i n e, u Podastinju, koja je jedno od

prethistorijskih sa naseljem i utvrdom (v. A n-Lepenica, 156 i 162).

24 I. B o j a n o v s k .i, Rimska cesta dol1inom Bosne, v. bilj . 39 u pogl. IV.

227

njic-Ivansedlo-Sarajevsko polje-Romanija - Han-Pijesak-Podrinje (Domavija)•5 • Na ovoj sam trasi u našao jedan depo željeznodob-nih kopalja, što govori o predrimskom postanku ove komunikacije.

16. Kod H a n-P l o e, u polju, odvajao se jedan krak koji je vodio u dolinom Lepenice preko Kuliješa i Mokrina. Kod bila je raskrsnica, jer se jedan krak odvajao i prema sjeveru te preko Goduše vodio u Visoko. Na osnovu

rimskog materijala pretpostavlja da je kod bila jedna m a n s i o, ali je vjerojatnije da je ovdje bila mutatio. Odavde i nalaz anepigrafskog miljokaza, a zanimljivo je i narodno o »crkvi<< na vrelu sv. Ive, gdje je ovaj miljokaz otko-pan. Bilo je navodno i drugih kamenih fragmenata. - I napokon, na

u blizini izlazio je još jedan put koji je dolazio iz Kreševskog polja preko Homolja i Kuliješa, dok je preko Višnjice Kre-ševsko polje bilo povezano i sa Visokim (via Goduša). Jedan miljokaz evi-dentiran je i na

17. Cesta Salona-Argentaria izbijala je u Sarajevsko polje u pod-B l a ž u j a, gdje je evidentirano više rimskih Tu se spa-

jala sa cestom iz doline Neretve, koja je preko Romanije vodila za Pod-rinje.

Osim navedenih, bilo je i drugih pravaca lokalnog ili regionalnog ali bez detaljnih mikrotopografskih ispitivanja koja bi dala oslonac za datiranje i za stratigrafiju cestovne mreže, o njima se ne može ništa pouzdanije Po sadašnjim saznanjima ne može se ni kada je bila veza Dolabeline ceste ad Hedum castellum Dae-:sitiatium sa Sarajevskim poljem. Vjerojatno se to zbilo uskoro nakon Do-labele.

B. Višestruke veze su postojale i magistralnim cestama Sa-lona-Servitium i Salona-Burnum-Ulcirum - dolina Sane. I ovdje na-vodim najvažnije, samo one koje se mogu potvrditi arheološkim nala-zima ili drugim indikacijama.

l. Iz M u (Andetrium) se jedan ogranak odvajao i dolinom Sutine vodio do Ekvuma. Na ovom pravcu nisu evidentirani tragovi rim-ske umjetno ceste (via munita), ali je ona zbog veze Ekvuma i Andetrija, koji je kasnije ušao u agerski sastav Ekvuma. I ovaj put je autohtonog porijeklal.!ll.

25 A n Lepenica, 163. 26 A n Le,penica, 168. - Mdjokaz kod vrela sv. Ive -otlwpa•n je

wz sadatšn:ju cestu, što pokazuje da se današnja cesta na ovom odsjeku uglavnom po1kl 21pa sa r imskom cestom. To se može za cestu Bu-

- Kiseljak - Blažuj, na što ukazu}u n.ieZJ:ne 'karakter.isti.ke. Tek tu i tamo u novij e vrijeme je radijus zavoja, dok se u niveleti trase nije promijenilo IJJgta.

27 E v a n s, I.R, lU, 16<-U17. I. C re m o ·š n j lk , Izvještaj o is,kop:inama u kod Blažuj a, GZM, 1'953, 303-304. S er g e .i e v s k i, Arheološki

nalazi u Sarajevu i okolici, GZM, 1947, 33-36: na Crkvištu u Blažuju, ležao je u doba lwmpleks ZJgrada. Uspor. Tr u h e l k a, GZM, 1890, 9G, s l. 2 i P a t s e h, GZJM, 1894, 3413-34'5.

2s B a 1 if, Strassen, karta, ovim pravcem vodi cestu Salona - Aequum. Cesta je kao sigurna, aii neisp)otama. USlpor. Ve.i th, Die Feldziige, 84 i sl. 17, koH ov.om komun1kaci}om 'povezuje Andet.r.ij sa S. G u-n j a a, T.op. pitanja, 33-3:8.

228

2. Jednom prometnicom je E k v u m svakako bio povezan i sa Kni-nom, ali ni u ovom ne znamo da li je to bila komunika-cija. Na ovoj su cesti ležala brojna autohtona naselja i gradine u Gornjoj Cetini, a pravac joj treba pretpostaviti lijevom obalom rijeke Cetine"-9 •

3. U V i d o v i i m a, nedaleko od Grahova, kod Begovac vrela, odvajao se put koji je preko današnjeg Grahova Diciona povezivao sa Livanjskim poljem. Na ovome pravcu, osim Grahova, evidentirana su znatnija rimska naselja u Grkovcima i Gubinu. Ovaj put izlazio je u Lištanima na magistralu Salona-Servitium'30•

4. Jedan put je iz Dr v ar a vodio dolinom Unca te preko Preodca i Rora vezivao Unca sa poljem. Na itinerarsku ce-stu Salona-Servitia izlazio je kod Glavica na polju. Tra-govi ceste nisu se ni na ovom pravcu iako je ova komu-nikacija vodila po geološki terenu. Stoga se može da ni na ovom pravcu nije postojala zidana cesta (via munita ili via strata)31 •

5. Napokon, kako smo vidjeli, cesta Burnum - dolina Sane raz-dvajala se u tri smjera na L a n i š t u . Jedan krak je vodio prema is-toku, te se preko Sitnice i Dubice vezivao za magistralu Salona-- Servitio na kraškoj visoravni Trijebovo iznad Na od-sjeku Sitnice i Dubice se >>stara kaldrma«, široka oko 4 m. Na dionici i Sitnice ovaj put nije vodio pra"'vcem današnje ceste nego preko Donjeg Ratkova. S obzirom da su na arealu današnjeg bile put je vodio preko brda na kojem se nalazi srednjovjekovni grad Obilje rim-skih crepova i opeka na starom gradu ukazuje da je na ovom po-ložaju i u rimsko doba bila utvrda (bu1·gus, specula).

6. Kod K l j u a odvajao se od opisane komunikacije krak koji je vodio uz Sanu, te preko Slatine i Srijede izlazio na magistralni pravac Salona-Servitium u Medni. Ovaj pravac je samo ostacima rim-skih

C. Osim navedenih vicinalnih i regionalnih na pravac Salona-Siscia, cesta Salona-dolina Sane bila je višestruko povezana i sa cestama na zapadu, koje su unutrašnjost provincije povezivale sa gra-dovima na primorju (Salona, Siclis, Tmgurium, Rider, Iader, Senia), a preko njih i sa velikim cestovnim raskrsnicama kao što su Sisak i Akvi-leja, preko koje su u Italiju vodile sve ceste iz Dalmacije i Panonije.

303. P a t s e h, GZM, 1899, 71. Z a n i n o v i Delmati, II, 26. Isti, acta VII,

Uspor. I .poglavlje, dionica P·elva - Sal\ni.ae. - Jedan v.id nalni .put, 'koji je vjerojatno polazio iz Grkovaca, vezao je Grahovsko i Livanjska polje sa poljem. polje), gdje smo ubicirali Salviae, i Bastasa na Livanjskom polju, gdje je n a Ba:sta!šiJce bHo znat-nije autohtono naselje, je preko Staretine na više mjesta široka kaldrma koja se još .i danas u lokalnom prometu ·kor.is1Ji, S er g e j e v s k i,. GZIM, 19142, 124.

31 S er g e j e v s k ;i, GZIM, 194t2, 12•4. I s t i, Rimskii spomenici i:z Livna i Prekaje, GZIM, 1931, 22.

32 Us,por. I poglavlj-e, di01nice Sarnade - LeusaJba i LeusaJba - Lamatis. - Rekognosckanjem su u u novije vrijeme brojni anti<cki lokaHteti. U Medni ;je izlaZJi-o d :put koji je refugij u Gornjim Vnbljani-ma vezao sa mag.Lstralom. Ovaj put je u narodu ;poznat pod imenom »Put Crne kralj.ice«.

229

l. bilo je u M a g n u m u (Balina glavica). Je-dna cesta je vodila prema Trogiru i Saloni, vjerojatno preko gdje je ulazila u trasu itinerarske ceste Salona IX Siclis V Tragurio XV Lorano-Ad pretorum XX ? XI S(c) ardona XX Jadera (Tab. Peut.) S ove ceste vjerojatno i miljokazi iz Kaštel (C. III 143338), C. III 10174 i VAHD, L (1932) 22, i Trogira (C. III 10173). Po svoj prilici, na ovoj se trasi nalazio i Rid er (municipium Riditarum), iz kojeg miljokaz Valentiniano et Valenti Augustis, za koji je smatrao da je to dosad prvi miljokaz sa ceste Salona-Tragurium-Riditae-Scar-

Rider je imao vezu i sa Burnumom preko Sca.rdone. se da je jedna cesta i mun. Magnum povezivala dolinom sa Skardonom34 •

2. Vrlo važna raskrsnica putova bila je u B ur n u m u, iz kojeg su komunikacije vodile u Salonu i Jader, a posebno je bila ona prometnica koja je preko Burnuma vezivala cijelu južnu Dalmaciju sa Senjom (Senia), odnosno Akvilejom. Ova je komunikacija vodila preko Like. Iz Senja je vodila na Trsat (Tarsatica) i dalje preko Trsta (Tergeste) u Akvileju, koja je bila ishodište svih cesta u pravcu Italije. U Lici je, kod stanice Avendo, bilo odakle se jedna cesta odva-jala i prema Sisku. Od ceste Avendo-Siscia jedan je krak svakako do-lazio preko Drežnika (?) i u dolinu Une (Raetinium?), na taj

pounsku regiju sa sjeverozapadom35•

3. stjecište komunikacija bilo je i na P e tr o v a k o m p o l j u, na koje su izbijali putovi iz dolina Sane i Une. Ballif ima ucrtan pravac kao siguran, ali još neustanovljen. I drugi is-

su mišljenja da je na toj liniji morala postojati rimska cesta. Neki, na tom pravcu traže i magistralnu komunikaciju Salona-

polje-Siscia. Do danas, nisu otkriveni tragovi bilo ceste (via munita) na pravcu Stoga bi bilo realnije u tom tražiti neki vicinalni put na autohtonoj osnovi. Isto takav put treba tražiti i na liniji Petrovac-Krnjeuša-Krupa u dolini Une.

da su u dolini Une, i Bos. Novog ustanov-ljeni ostaci rimskih naseobina i tragovi rimske ceste, kao sigurno se može uzeti da je od niz Unu vodio jedan put >>kao veza ceste koja je kroz Liku išla pravcem Salona-Siscia (via Avendo?, I. B.) i ceste koja je dolinom Sane izlazila na Unu«. O daljnjem pravcu ove komuni-kacije ne može se ništa Sasvim opravdan bio bi i pravac Bos. Novi-Kostajnica-Sunja, kako je smatrao i Radimsky, koji bi kod Sunje izlazio na itinerarsku cestu Siscia-Ad Praetorium-Servitio, itd. (Tab.

00 VAHD, 49, 1926-27, .145-146, sl. 7 i priložena karta. 34 M li ll er, IR, Tab. Peut., segment VI 1-5 ; 474-5 i karta 138. M M i ller, IR, Tab. Peut., segment V 1-5; Strecke 50 i karta 137. Cf.

p. 210. 3 6 J edan put je mogao voditi i prema sjeveru: (ili

;Gata), Ilidža, B ugar-grad i dalje (Rad i m s k y, GZM, 1893, sl. 1). Prob-lem r.imskih komunikacija n a linij'i Petrovac - i - Bos. Novi op-širno je raspravio E. P a š a l Naselj a, 14-16. U spor. Rad i m s k y, GZM, 18•9!1, 443. - Na komunikaciju dolinom Une bilo j·e ,povezano i rimsko naselj.e u D . RaikanJima, GZM, 1890, 7.

230

4. Za Rimlj ane je cesta kroz dolinu S a n e imala i veliki gospo-darski jer je prolazila kroz rudarsko u kojem se vršila živa eksploatacija željeznih ruda (Kijevo, Šehovci i Stari Majdan u dolini Sane, a Blagaj , Maslovare, Rakanske Barice u dolini Japre). Sasvim je opravdana pretpostavka da je jedna cesta li-n ijom Gornj et Sanica-Jelašinovci-Lušci-dc.lina Japre -Ovangrad- Blagaj na Japri) povezivala cestu u dolini Sane sa cestom e: dolini Une. Kod Jelašinova ca je 1879. g . depo od 60 kg rimskog novca, dok rimska utvrda Ovangrad u na J apri nije ispitana ni do danas. To i brojne rimske naseobine u dolini Japre, a po-sebno veoma intenzivna metalurška djelatnost, iza koje su ostale velike naslage troske (troskovišta ili halde), koje su u poslj ednje vrij eme ispiti-·,-ali i Basler 37 •

5. Jedan vicinalni put (via d,iverticula) povezivao je rudarsk o-me-taluršku ofic in u u S t ar o m M a j d a n u sa magistralnom cestom u do-lini Sane. Taj se put u glavnom poklapa sa sadašnjim putem Milin Birt--Stari Majdan. Iz Majdana je sigu rno postojala i veza sa dolinom Japre u kojoj se nalaze prostrana troskovišta38 • Rimske ferra1·iae u Ja-r.ri oslanjale su se na rudišta oko Ljubij e - što govori za vezu Japra--Ljubija.

6. Napokon, se da je još jedna vrlo komunikacija po-vezivala rudišta na Sani i Japri sa Siskom, a vodila je dolinom Žirovca kroz poznato r udarsko Banije. Ovoj je cesti pripadao i miljokaz Septimija Severa i Karakale iz Dragotine, južno od Gline (CIL III 15199 = AIJ br. Ovoj komunikaciji mogao bi pripadati i onaj potez ce-ste sa austrijske generalštabne karte i Moštanice (oz-

kao Romerstrasse), južno od Siska, koji spominje i

37 Rad i m s k Y, GZM, 1B9.1, 43•4 i 444, sl. 6. P a t s e h, Rimska nalarzJiJš ta u .kotaru novljamskom, GZJM, 18918, P a š a l d: O rudar-stvu Bili, GZM, 1954, I s t i, Die Wi•rtschaHsbeziehungen zWiischen dem Hinterland der Adr ia nnd dem romischen Limes an der Donau Acta ]II 1963 str. 167-11716; I s t i, Rolle und Bedeutung der romischen Westbosnien fiir den Pannonischen Limes, Studien zu den Militargrenzen Roms, Koln-GraJz, 196·7, 1217___.;130. L B o j a n o v s k i, Severiana Bosnensi·a, Clanci i Tu2)la, 19712,, 37----'52. B a s l e .r, Kulturna istorija BiH, 11966, 345. U spor. S er g e j e v s k i, Arheološki nalazi kod i Bos. Novog, GZM, 1939, ,10-14, ti Zrtv.enLk Dolihena i K as·ija, 1965, 7. S k ar Romi:sche Ans·iedLung :in Mala Rujiška, GZM, 1928, 99. - U Ra!kanske Barice ubicirao je Tr u h e l k a CLandate (IRav. IV, 19, 218, ed. Schnetz = Clan de, i!b, 2117), G·ZM, 1890, 7. Uspor. B a ll if, Strassen, 16. O cestama u dolini Japre uspor. P a š a-l Naselja 12, gdje se citira i ostala literatura. Cf. ovdje p. 217. Za GZM 1954, 57, za Ovangrad GZM 1891, 444, sl. 6.

38 V l. S 1k ar 1928, 99-;H}O, ·sma-tra - na osnovu tragova na terenu - da j.e pored Male Ruj,iške .prolazio rimski put koJi je dolinu Une povezivao sa rudarskim distriktom Stari Majdan - Prijedor. Taj put je vodio dolinom JaiPrice.

30 1L B o j a n O• v s k i, Novi Elagahalov miljoka,z Bosa.ns·ke P osa Vl ine, VAM, VI-VII, Zagreb 1972-73, 173. I s t i, rudarstvo u Bosni u svjetlu epigrafskih i 'izvora, sa prilogom: ferarija u Starom Maj-danu kod Sanskog Mosta, Simpozijum >>Rudarstvo i metalurgija Bosne i Her-cegovine od praistorije do XX vijeka <<, Zenica 1973. Cf. E. P a š a-l Production of Roman Mines and Iron-Works in West Bosnia, AJ, 1965, 81-88.

4B VRAD, IH, 1898, il.9H, bilj. ,2.

231

U ovom pregledu izneseni' su putovi; koji su se s vremenom nadovezivali na ceste poznate sa solinskih natpisa, ili su kao ta-kvi postojali od ranije. O ovih putova ipak ne može se raspravljati kao o hodološkim Rekonstrukcija njihovih pravaca uglavnom se temelji na predrimskim i rimskim naseobinskim elementima i drugim za hodologiju relevantnim faktorima. Po svoj prilici ovih komunikacija nije nikad prerasla u zidane ceste kakve su bile velike magistralne komunikacije. Ipak, iako je dobar dio ovih putova i dalje ostao na nivou predrimskih autohtonih prometnica, oni su za upravu i gospodarstvo rimske provincije Dalmacije bili jer su vali cirkuliranje prometa u svim pravcima i zapadno od magi-stralnih cesta.

232

VIT

KRATKI EKSKURS O UBIKACIJI DELMINIJA

Nova epigrafska potvrda mun. Delminensium iz Prisoja, koji u širem (administrativnom) smislu pripada Duvanjskom polju, unijela je i neke nove elemente u rješavanje problema ubikacije Delminiuma. Ovaj nat-pis definitivno otklanja gotovo zaboravljenu Mommsenovu teo-riju o lokaciji ovoga grada na Gardun kod Trilja1 i ujedno punu opravdanost lokalizacij e Delminija na Duvanjsko polje. Topograf-ska i hodološka ispitivanja rimske ceste Salona- ATgentaTia (Tab. Peut) pokazala su da se Delminij nije nalazio kao putna stanica na ovoj itinerarskoj komunikaciji i da u Duvno treba ubicirati putnu stanicu Bistue Vetus, a ne Delminij, kako je smatrao Patsch. Ako je to onda se mijenja i ostala topografija ove ceste koju su Patsch a za njim i zasnivali upravo na identifikaciji Duvno-Delminij, u prvom redu otpada lociranje Bistue Vetus u Varvaru, a Bistue Nova u Zenicu ili Mošunj . Ubikacija Delminija nije samo zbog ostalih putnih stanica na cesti Salona-Argentaria, nego ujedno i provjeru vjerodostojnosti Tabule kao historijskog izvora.

Patsch je Delminij ubicirao u Duvno jer ovaj položaj po nje-govom mišljenju bolje odgovara sa prometnog gledišta nego gradina Lib u gdje je po Patscu bio predrimski Delminion. Patscheva iskopavanja u Duvnu nisu dala direktnih epigrafskih potvrda za takav

ali je bogati arheološki materijal, ostalim i >>gradski fo-rum«, sa dva fragmentarna carska natpisa, koja na neke nepoznate carske munifice11cije, dovoljno snažan argume-nat u prilog Patscheve teze!. Još 1895. g., dekurionski natpis iz Zbanice Patsch je iznio i mišljenje da se Delminij nalazio

1 Na osnovu natpisa CIL III 3202 iz Trilja o popravci mosta preko Ce-tLne 184. g. n. e. Uspor. CIL III p. 358. - na najnoviji iscrpno: prtikaz A. B u dr o v i e h a, Ubizaeione del eapoluogo preromano dei DaLmati, Atti e Memorie della Societa Dalmata di Storia Patria vol. VI, Roma, 1969, 119-125. M. Z a n i n o v Delmati I, 44 i II, 10. I s t i, Delmlnij, Primjedbe uz loka-ciju, V AHD, LXIII-LXIV 1961-62, 49-55. U spor. P a t s e h, PWRE, IV, s. v. Delmi:n um. U Gardun Delminij lociraju osim Mommsena: A l a BD, I, 21, 3&, 51; Tomaschek Topographia, 505; Zippel, Rom. Hersch. 131; Cons, Dalmatie 105; Hirsehfeld, Hermes 25,352 i Bauer, AEM XVII, 135. Na Duvanjsko polje lociraju Del m inij: B u l BD, X, 153; E v a n s AR. I i II, 68. A. M ay er, Die Spreehe, 118, s. v. t.a:i,fl{vtov.

e P a t s e h, Prilog topografiji i povijesti Zupanjca - Delm:niuma, GZM, 1904, 307-346.

233

na Duvanjskom U tom uvjerenju ga je još više drugi de-kurionski natpis iz Šuice4•

Kad je o boljem prometnom položaju Duvna, Patsch je bio potpuno u pravu. Sam Patsch je istražio i opisao rimsku cestu od Priva-le do,Duvna i objavio dva nova miljokaza iz samog Duvna. Cesta je bez sumnje prolazila kroz Duvno. Drugog pravca nije ni bilo. ne zadovoljava Patscheva teza o dva Delminija, o predrimskom udaljenom 9 km od Duvna i rimskom u Duvnu. Da li se može pretpostaviti da su Rimljani, time što su premjestili naselje, prenijeli i njegovo ime kad je u samom Duvnu postojalo predrimsko naselje oko gradine, koje je svakako imalo i svoje staro ime. Zašto se novo rimsko naselje nije nazvalo imenom starog naselja? Osim toga, ako je gradina Lib predrimski Delminij, onda se po njoj moralo zvati i prostrano rim-sko naselje pod Libom u koje u stvari predstavlja kontinu-itet prethistorijskog naselja na Libu, kao njegove akropole5• Sve su to pitanja na koja Patscheva teorija nije dala odgovora.

Tek su u u najnovije doba i Budrovich pokušali izgla-diti Patscheve teze.

je predložio da se predrimski Delminij locira na Gra-dini kod Gaja, iznad samog Duvna, je relativna i apsolutna visina nešto viša od one na Libu (1078 n aprama 1033 m), pa ova gradina svojim dominantnim položajem još efikasnije kontrolira komunikacije na Du-vanjskom polju od one na Libu. Uz to se svi podaci izvora koji govore o Delminiju mogu jednako dobro primijeniti i na Gradinu kod Gaja, a sa nekih aspekata i bolje nego na Lib. Patsch je, naprotiv, smatrao da obje gradine u blizini Duvna, gradina i ona kod Gaja »ne odgova-raju podacima o i snazi starog Delminiuma«6•

Suštinu problema svodi na tri l. Ako je rimski Delminium bio u Duvnu - se i sam pri-

klanja - onda je i njegov gradinski prethodnik morao biti u blizini, i to na Gradini kod Gaja.

2. Ako je delmatski Delminion bio na Libu u onda se i rimsko naselje pod Libom moralo zvati Delminium.

3. je i pretpostavka da je rimski Delminij bio ob-novljen n a istom prometnom gdje je ranije bilo delmatsko naselje. U prilog tome bi govorila gradina u Duvnu7•

Iako na uklanja antinomije Patscheve teze o ubikaciji Delminija na liniji Duvno-Lib, ni sam time ne rješava problem.

analiza temelji se na što sva rimska naselja delmatskog imaju svoje gradinske prethodnike. Rimski grad -nasljednik nalazi se »ili ispod ili u neposrednoj blizini ili se srastao

'3 GZM, 1895, 285: . .. rus] Nep(os) [ ... b(ene)] m(erenti) p(osuit). [(Loco) d(ato)] d(ecuri-onum) d(ecreto).

4 GZM, 1902. 7: ... sac( rum). P. Ael(ius) Pi[... v(otum)] s(olvit) l(oco) d(ato) p(ubLice).

s O naselju na lok. Seline i Kamenice u P a t s e h, IGZM, 1904, 349--350, kaže da je to >>drugo nalazište u polju« (lp. 34'9). Odavde n adgrobni spomenici sa natpisima.

6 Pa:tsch, GZM, 1904, 309. 7 Delminium, V AHD, 1963-64, str. 54-55 i Delmati II, ll.

234

sa svojim gradinskim prethodnikom«. Patscheva ubikacija Delminija na liniji Duvno-Lib bila bi u tome pogledu bez analogija8 .

Do istog nezavisno od došao je A. Budro-vich. I za njega su prometni razlozi koje je Patsch naveo kao uzrok pre-mještanja rimskog Delminija sa Liba u 9 km udaljeno Duvno i suviše ne-dovoljni u sa ostalim ubikaciju Del-rninija u Duvno kao sigurnu, i ovaj autor nakon svestrane analize situ-acije na Libu i na Gradini kod Gaja » .. . non ci sia alcun bi-sogno di cercare sul promontorio Lib la Delminio pre-romana, mentre molto pili verosimile e pensare ai castellieri sopra Županjac (Duvno) quali rifugi di guerra per gli abitanti della Delminio pre-romana<<9 •

Tako smo u raspravi o ubikaciji rimskog Delminija, koju je još Mommsen lokacijom u Gardunu (CIL III p. 358), ponovno

došli do saznanja da su i delmatski i rimski Delminij - jedno. Ali gdj e se nalazio taj stari grad - eponim plemena Delmata (Strabo VII, 5,5; App. Ill., ll), koji je bio plemenski centar još i u rimsko doba, iako ga je Nasika malim << (mikran d ' epoiese)? Da li je municipium Delminensium stvarno bio u Duvnu, kako se to smatra?

Svi relevantni argumenti govore u prilog ubikacije Delminija negdje na Duvanjsko polje. To su u prvom redu dekurionska nat-pisa, od kojih je onaj iz Prisoja sa punim imenom grada, a onaj iz Mo-kronoga sa rekonstrukcijom toga imena (DEC DLC - d ecmio civitatis Delminensium?) 10 • U drugom su planu srazmjerno bogati arheo-loški nalazi ne samo u Duvnu, Mokronogama i dr.11 nego i novootkrivena, i još neispitana naselja u Crvenicama i Prisoju12• Tom·2, svakako, treba dodati i medievalnu tradiciju1'3 • Je li taj Delminij bio upravo u Duvnu, kako je Patsch i kako i Budro-vich?

o ubikaciji Delminija, Budrovich i nisu uzeli u obzir sve arheološke, napose topografske i hodološke faktore .

ostalim, njima nije bio poznat ni novi natpis iz Prisoja, kao ni ostaci naseobina u Prisoju i Crvenicama. Oni su k tome iz vida is-

8 Delminium, 54 i Delmati II, 5 i d. 9 N. dj., 141. Cf. B u dr o v i e h, Postille, Adratica, 483-485. 10 S er ·g e j e v s k i, nala•zi u Bosni, GZM, 19r57, 109-110. Za

ovaj natpis Sergejevski kaže: >>Naš natpis, iako sa dopunom, prvo je manje--v;iše s·igurno da je Duvno, koje sada nosi ime Tomislavgrada,

sa rimskim Delminiumom<< (p. 110). Sergejevski kaže da je >+lokacija Delminija, jednog od najvažnijih gradova plemena Delmata, ostala nesigurna. a isto tako lokaLizacija njegova rimskog nasLjednika« (podvu.kao I. B.). Uspor. M. P a v a n, Ricerche, 81.

11 ,p a :t s e h , n . d., 307-365. 12 Za Crvenice vidi l. B o j a n o v s k i, Novi šljem iz Crve-

nice, N. st. XI, 1967, 181-185, i bilj. 2. I s t i, Bilješke iz arheologije I, ibidem, IX, 194 i XI, 193. B. C o v i Grobnice željeznog doba iz Crvenice kod Duvna VAHD, 1961-62, 25-47. U spor. Rad i m s k y, Starine kotara u Bosni, GZM, 1894, 294 i 309. P a t s e h, Prilog povijesti grada Novae, GZM 1894, 105-106. - Za Prisoje v. l. B o j a n o v s k i, Prisoje, Buško blato, Duvno - bazilika, AP, 10, 1968, 162-165 i T. LVI sl. l. I st i, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja, GZM, 1970, 5-18. I s t i , dj . cit. u bilj. 33.

13 T. Ar e h i d i a e o n u s, Historia Salonitana, L e. ed. F. Zagreb, 1894, 3: »Est enim regio quaeda m i n superi bus partibus quae dici tur D elmina, ubi antiqua moenia host-enduntur; ib ique fu isse De!mis civ i t as rnemora tuT-«. U spor. D. Fa r l a t .i, Illyr:cum sacrum IV, 168.

235

pustili i prometni faktor, koji je i naveo Patscha da rimski Delminij pre-mjesti punih 9 km zapadnije od navodnog predrimskog Delminiona na Libu.

Iz rekonstrukcije komunikacije Salona-Argentarija,na dionici Ad Libros-Bistue Vetus, koja je u punom skladu sa arheološkim i historij-skim (Tab. Peut.) podacima, proizlazi - kako je - da u Duvnu nije bio Delminium nego putna stanica (mansio) Bistue Vetus. Podaci Tabule na ovom dijelu ceste su pouzdani i m o g u s e k o n tr o l ir a t i milijacijom sa miljokaza iz Da je Delminij bio u Duvnu, je da bi ga i Tabula spomenula. Problem se dakle ne može objašnjavati greškom Tabule, odnosno lakunom na Tabuli15. Vjerojatnije je da ovaj grad ili nije bio na ovoj komunikaciji, ili nije bio putna stanica. Poznato je, naime, da su na itinerarima ubilježene samo putne (poštanske) stanice. Uostalom, Patschu je bila potrebna lakuna na Tab. Peut. da opravda lo-ciranje Bistue Vetus u Varvaru, ali je i ta ubikacija nakon epigrafske analize spomenika sa oznakom mun. Bist . .. nesigurna16• Nema opravda-nja ni identificiranje Delminija sa Bistue Vetus, kako su predlagali i jer se Delminij u izvorima spominje uporedo sa Bistuom17•

Iz svega ovoga što je naprijed navedeno proizlazi da Delminium nije bio u Duvnu, te da ovaj stari delmatski grad treba tražiti na nekoj drugoj od mnogobrojnih gradina Duvanjskog polja (Radimsky ih je opisao 41), koje bi u isto vrijeme odgovarale podacima izvora, a gdje bi

i ostaci ne samo rimskog nego i p r e d r i m s k o g na-selja. Na Gradini kod Gaja, iznad Duvna, nema prethistorij-skih nalaza, koje bismo s pravom morali s obzirom na i predrimskog Delminija. S druge strane, iskopavanja na Crkvini u Duvnu, dala su, istina, dobre rezultate, ali nalazi nose izraziti biljeg r imske importirane kulture, iako bismo u jednom takvom naselju koje se razvilo na autohtonom supstratu i snažan do-

izraz. U Duvnu nema bogatijih nalaza · ni iz doba, iako je Delminij (municipium Delminense)16 i u kasnijoj antici bio zna-

centar, pa je 591. g. postao i središte biskupije (Delminensis ecclesia)19 Ni arheološki materijal iz Duvna ne govori, dakle, u prilog identifikaciji rimskog naselja u ovom gradu sa Delminijem.

Treba imati na umu i to da u ono vrijeme, kada su Rimljani uda·· rali osnove svoje cestovne mreže, Delminij više nije imao onaj kao u ranijoj fazi razvoja, tj. u doba prvih borbi Delmata sa Rimljanima (156. i 155. g. pr. n. e.). Tome dakako nije toliko razlog u tome što bi Del-minij nastradao u borbama (opsade Figula i Nasike) koliko da

14 CIL III 15 P a t s e h, GZM, 1906, 158. P a š a l Naselja, 47-48 i AJ, III, 66. 16 V. I]! poglavjje, uvodni 17 L. J e l GZM, 1898, 549. J. K u j u n d ž Vrhbosna, 1933, 258. 18 F . S i š izvora hrvatske historije, Zagreb, 1914, 162. 19 F. S i 'Š Povijest Hrvata Zagreb, 1912>5, 228, !bilj. OO, gdje se kaže:

»Bisikup se delminijski doduše ne spomi;nje u aktima sa1oni·taJniskog s1inoda 530. i 5,33., ali zato ,pozna splitski cr.kven:i sabor 9'28 . .pored skradinske i biskupije i delminijsku (delminensis eccl.) kao ispražnjenu Doc. 195). Prema tome postojala je delminijska biskupija poslije 533. (vjerojatno u vezi sa sinodalnim no ona je 610. i 615. za varvarskoslo-venskih provala propala. ;porulšenim gradovima pop Dukljanin irzr.ijekom navodi i grad Dalmu. Obnovljena je opet oko 13!20, ali ne znam kojim ;pwo-dom«. U spor. S i š I, 2:22. D. M a n d Duvanjska biskUJpija od Xl'V-XVII st., Zagreb, 1936, 1-3.

236

se težište plemenske Delmata prenijelo iz unutrašnjosti na primorje. Iako je i dalje ostao centar, koji je postao eponim ple-menu, Delminij se ipak nije morao nalaziti na rimskoj magistralnoj pro-metnici. Njegov vojno-strateški u doba samostalnosti Delmata -

po izvorima- treba tražiti upravo u što se nalazio na ne-kom zaklonjenijem položaju, koji se lakše mogao braniti.

Jedini konkretniji podatak za ubikaciju Delminija daje Ptolomej, koji ga ubraja unutrašnje delmatske gradove (Dalmatias de poleis m esogioi) na 44°44' geografske dužine i 43°20' širine, što bi po iz-nosilo 89 rimskih milja od Salone i 70 milja sjeverno od Narone20•

Iz toga se može kao pouzdano jedino da Delminij treba tražiti sjeverno od Dinare (AdTion OTos), i to od Salone, dakle u onom dijelu koji Strabon (VII, 5, 5) naziva - Dalmatiken ... ten d'epi thatem. Strabonov, pak, pedion meloboton da ga tražimo na jed-nom od kraških polja Dalmatinske Zagore, odnosno Zapadne Bosne.

Dok Strabon i Delminiona za cijeli delmatski etnos (VII, 5, 5), Apijan govori o (pros ehyran polin) i visokom (dia hypsos) položaju grada (Ill, ll).

Iako ovi podaci izvora ne daju konkretne determinante za lokaciju Delminija, oni su ipak vrlo indikativni u kontekstu sa ostalim elemen-tima, a u prvom redu sa arheološkim i epigrafskim spomenicima.

U pogledu poznavanja antike na Duvanjskom polju danas smo u mnogo povoljnijoj situaciji. Više se ne moramo boriti sa mišljenjem da na Duvanjskom polju nema znatnijih ostataka antike, kao što se borio Patsch12' . Osim rimskih naseobina u Duvnu, Mokronogama i Bor-

,koje je poznavao i Patsch, poznata su i naselja u Pri-soju i Crvenicama. Osim toga, nova epigrafska iz Mokro-noga i Prisoja dala su jake i potvrde da se Delminij nalazio up-ravo na Duvanjskom polju.

Odmah treba da za ubikaciju Delminija ne dolaze u obzir gradine u i Mokronogama, odakle dekurionski natpisi, jer one po svome položaju ne odgovaraju podacima izvora, a uz to leže upravo na trasi rimske itinerarske komunikacije.

,zo K. M i.i ll er, Claudii Ptolomaei Geographia, Parisiis, 1883. L . J e l Najstariji kartografski spomenik o rimskoj provinciji Dalmaciji, GZM, 1898, 227 i 531 i d. U spor. M. S u Koyrkoym, Radovi filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 6, 19,6•9, 37-43. Koliko su Ptolomejev.i podaci nesigurni najbolje se vidi ako se uporedi položaj Delminiuma sa položajem onih gradova koji su sigurno

Andetrium Salona Aequum kraj Sinja) Salvia Delmi:nium Narona Epidau•rus (Cavtat)

43° 30' geogr. 43°20' 44°30' 44°30' 44°40' 44° 210' 44°40'

duž .

Prema tome, Delminij bi bio na istoj visini sa Epidaurusom. je situa-cija i sa geografs'kom š,irinom.

'21 Prigovori A l a a, BD, I, 21, 38 i 51 i H. K i e p er t a, da se Del-minij ne može tražiti na Duvanjskom polju jer da na njemu nema nikakvih

naselja otpali su nakon radova Radimskog i Patscha (dj . n . u bilj. 2. i 12), a u novije vrijeme mojih (Crvenice, Prisoje).

237

Slika 20. Zrtvenik Jupiteru Kapitolijskom iz Mokronoga na Duvanjskom polju (III st.)

(Foto Ranko

238

Interpretaciju natpisa iz Mokronoga kako ju je dao Sergejevski22

prihvatili su Pavan, i G. iako restitucija natpisa nije pouzdana. Stoga je Pflaum predložio rekonstrukciju kratice DEC DLC - dec(Teto) d(ecuTionum) l(oco) c(oncesso) što je prihvatio i Sa-šel. s obzirom da se radi o votivnom natpisu, možda takvo

i ne bi odgovaralo, osim ako je bila u pitanju neka munifi-cencija, za koju je dedikant dobio zemljište od municipija. Ovdje se kao bitno postavlja pitanje tko je bio dedikant. I Jupiterov atribut VictoT dosta je što nas dovodi u zabunu. VictoT kao Jupiterov epitet u CIL III ne dolazi nijedan put. Stoga bi trebalo pomišljati na oso-bno ime, tj. kognomen Victor, kako je ovaj natpis shvatio i Merlin24 • I formula D( e)l(minensium?) c(ivitatis?), koju je predložio Sergej evski, pri-

je Stoga bih predložio I(ovi) Cap(itolino) l VictOT dec(uTio)? vel dec(Teto) l d(ecmionum)

l(oco) c(oncesso) v. s./ L m. Ali da se povratimo problemu ubikacije Delminija. Ako

od Apijanovih podataka o visokom i položaju Delminija, onda bi tim navodima najbolje odgovarao sistem gradina u Crvenicama na ju-

rubu polja25• Iz ruševina prostranog naselja pod Gra-dinom u Crvenicama i fragmentarni natpis: [Ae]mil(ia) MaTcelli-na ... [muni]cipi Novensium (CIL III 13887), na osnovu kojeg je Patsch pretpostavio da se teritorij mun. Novensium kod Imotskog) pro-tezao i na ovaj dio Duvanjskog polja'26• Ovu Patschevu konjekturu treba ipak primiti sa rezervom, jer ne vidim razloga da se takva prirodna cje-lina kao što je Duvanjsko polje cijepa u administrativnom pogledu.

Na mjestu gdje se otvara uzani prolaz iz Duvanjskog polja na viso-ravan Rakitno iz samog polja diže se gradina zv. S tr a ž n i e a (k. 1106), flankirana zbog zaštite gradinama na Gradu (Gradina) i Slobod-niku. Taj dominantni g!'adinski sistem služio je kao zaštita na-selju koje je ležalo uz rub polja, u sjevernom podnožju Gradine, ali ujed-no i kao zapor na komunikaciji koja je Stražnice i Slobodnika vodila na Rakitno'27 • Prilaz sa zapadne strane štitila je dvostruka gradina u (Mesihovina), a sa istoka jaka i gradina u Petrovi-

(Rakitno)128 •

Na vrhu Stražnice nalazi se velika prethistorijska gradina trape-zoidnog oblika, sa kamenim nasipom, koju Radimsky nije poznavao, a koja je od Slobodnika (k. 1100), omanje utvrde u suhozidu, odvojena du-bokim klancem kojim Studena (Drinova) . Na zapadnoj se strani

V. bilj. 10. Us1por . III 1poglavlje b!i1j. 98 i tekst. 23 Uspor. Budrov li ch, n. dj.,'1.215.

A. ,j J . š a š e l , Inscripho:nes Latinae, :Situla 5, tbr. 1;67, gdje se n a-v odi i Pflaumovo Cf. M er l i n VictoT dec(urio), ibidem. Isti se kogno-men javlja i na natpisu iz Prisoja (v. p. 241.)

'25 Gradinu u Crvenici kratko je opisao Rad i m s k y, GZM, 1894, 294. '26 GZM. 18914, 110!5. -G. H)7J. 'laden je u ·blizlill'i li natpis: Silvano con ser-

v(a t ori) Aug(usto) sa[cru]m (neobjavljen). 27 P. B a k u l a, Schemabismus .topographioo-lhis-toricus Custodi.ae provin-

cialis et Vicar1iatus a·postollidi .in Herrcegov,ina, Sp N t, 18167, '1.35: »Intra coLI-es Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa silice ad quingentos pas-sus; ubi excellentem perennem fontem in veni re est«. U spor. Rad i m s k y, Visoravan Rakitno u Hercegovini, GZM, 1891, 413-414 i GZM, 1894, 309. B a l-l i f, Strassen, 30.

28 Rad i m s k y GZM, 1891, 413-415 ,j GZM, 1894, 293, si. 12.

239

Stražnica oslanja na Gradinu koja ima visoki zemljani tumul i bedem zidan u malteru, zv. Grad29 . Na Gradinu je Radimsky locirao stražarnicu za zaštitu ceste koja je preko Jarma vodila u Rakitno30 • Mišljenja sam da se radi o refugiju za obranu urbanog naselja pod Gra-dinom.

Na sjevernim padinama Gradine i Stražnice, uz rub polja, pro-stiralo se naselje koje je pokrivalo prostor od oko 20 ha, Naselje leži na njivama zv. Latice, Mali badanj i Vel. badanj, a je zaraslo u šikaru. Po kamena, koji je u po temeljima brojnih zgrada, arhitektonskim fragmentima i po nalazima keramike i rimskog novca vidi se da se radi o na-selju, po arealu na Duvanjskom polju, koje je izraslo na autoh-tonoj osnovi31• Dugi kontinuitet ovog naselja bogati prethisto-rijski nalazi koje sam otkopao ispod Gradine'12 , a život naselja u kasnoj antici dokazuje bazilika otkopana na Crkvinama pod Gra-dinom33. nalazi pripadaju vladarima I do VI st.

Opisani gradinski sistem u Crvenicama sa obrambenog gledišta jedan je od na Duvanjskom polju. Sve što je u prilog ubikacije delmatskog Delminija na Libu i u Duvnu može se, sa mnogo više prava, primijeniti i na ovaj sistem gradina. nedovoljna is-traženost ne dozvoljava da se o ovoj naseobini donese sud. Osim toga, najnovija daju prednost aglomeraciji u Prisoju.

Najnovija epigrafska potvrda municipija iz Prisoja bacila je novo svjetlo na problem ubikacije ovog delmatskog grada, jer govori u prilog lokacije Delminija u Prisoje. Osim toga, tradicija o Sir-kovac-gradu, u Bosni, od Rima, kao i bogati ostaci pret-h istorije, antike i kasne antike, koji ranije nisu u nauci bili poznati, po-

da je u Prisoju postojalo razvijeno predrimsko i rimsko naselje urbanog ili kvazi-urbanog karaktera. Apijanov opis ilirskog Delminiona (Ill. ll) mogao bi se jednako, pa i s više razloga, primijeniti na gradine u Prisoju i one oko Prisoja (u Prisoju Gradina i Ratkova glavica, obje sa ostacima zidanog bedema, i tri gradine na brdu koje zatvara polje s juga) , kao se n a gradinu ili na Gradim! kod Gaja

I položaj Prisoja dobro odgovara Apij anovom opisu, jer se obje gradine nalaze visoko na padinama Tušnice, od kojih je ona na Ratkovoj glavici Položaj upravo ove na predrimski Rider, dok bi odnos r imskog i predrim.;kog Delminija odgovarao odnosu

predrimskog i rimskog Ridera (mt:nicipium Riditarum) u Danilu . Rimskodobno naselje u Prisoju, gdje sam otkopao baziliku, iz koje i n atpis P . Elija Juvenala dekuriona i duumvira munici pi

zn Ova je gradina sa ra;;:valJinom S k e n d er i j o m, koju spo-m:nje B a -k u l a, o. e. , 135: »e Iiia m ab una de maJjor.iJbus protegebatur arci-bus- Skenderia«. U nastavku dodaje: »Circa fortalitium innumera sparsa su n t sepulcra plebis; hoc est militum ibidem occisorum a Romanis, uti et tra-ditio audit« .

GO GZM, 18.94, 30.9. 31 L'iteratura citri rana u 1]jilj. 12. ez e o v i o. e. 2\5 ,j d. 33 I. B o j a n o v s k i, Crkvina, Crveniea, Duvno - bazili-

ka . AP, 7, 19135, 135-140, T. LXIII.

24(1

34 P a t s e h GZM, 1904, 309. U spor. Rad i m s k y, GZM, 1894, 294. 35 Z a n i n o v Delminium, 50-53. B u dr o v i e h, o. e.,-141.

Delminensium, smjestilo se uz sam rub pitomog Buškog blata, dok se na-selje prostiralo sve do Gradine. Zar Bakulin opis Buškog blata »Gmbo-v ica ad suos pedes habet planitiem tam pulchmm et magnificam ut con-similem vix u llibi invenias . . . Frumentis et maxime foeno abundat«36

ne na Strabonov pedion melobaton (VII, 5,5)? naselje u Prisoju svakako je ulazilo u sastav delminijske municipalne zajednice, koja je - to se sada može - zahvatala prostor širi od sa-mog Duvanj skog polja.

Kao što se iz izloženog vidi, i nalazi iz Prisoja i Crvenica postavlj a ju pred nas nova pitanja, novo svjetlo i na problem ubikacije Delminiuma. Stoga bi istraživanja trebalo us-mjeriti na bolje upoznavanje ovih naselja. S obzirom na lijep i zaklo-n jen položaj Prisoja, njegovu južnu ekspoziciju, od sjevernih vjetrova i dobre pašnjake i plodnu zemlju (Buško blato), pred-nost ipak treba dati Prisoju. To i arheološki nalazi, na prvom mjestu novi natpis (v. Tab. V.):

D(is) M(anibus) j [P(ubl,io)] Aelio P(ubli) filio l [I]uvenali dec(urioni)l municipi Delmine- / 5 nsium quaestori l (duum)viro. Vixit annos l XXXIII. P(ublius) Aelius l Victor Varanus l dec(urio) municip,i eius- l10dem (quat-tuor )vir q(uin)-q(uennalis) et l A elia Buo parentes l filio pien tis simo / posuerunt et sibi l et suis37•

P. Elije Juvenal, dekurion i duumvir Delminija, pripadao je staležu gradske aristokracije (piccola borghesia, po Pavanu) u Delminiju,

koji se spominje i g. 184. n. e. na poznatom natpisu o popravci mosta preko Cetine u Trilju (CIL III 3202). Grad je samoupravni rang po svemu dobio u Hadrijanovo vrijeme. Naš natpis iz II

Dok nalazi iz Duvna imaju rimski karakter, bar koliko se to odnosi na arhitekturu, oni iz Crvenica i Prisoja odaju više epihorski zna-

Ono što Prisoju ipak daje prednost i pred Crvenicama jeste njegov središnji položaj u delmatskoj zemlji, dok Crvenice ostaju na periferiji njihovog teritorija.

S obzirom na toponima Del min-= Dl' m no -Duvno, potrebno je problem ubikacije Delminija osvijetliti i sa ling-

aspekta. Ako je, naime, Dumno derivat od D e l m i n i u m, od-nosno D e l m i n-, što u krajnjoj liniji nije ni sporno, onda bi se po lo-

Schematismus, kod H o er n e s a, Alterthiimer, 579. - Prisoje je -što mu i ,ime ka,že - pitomo naselje na rulbu Bulškog rblaJta. Ujedno je to d ve-J.:i:ko naselje. Ljudli su naravno oduvijek ovdje živjelri i 'konistm mrsnu bušlru zemlju i bujne pašnjake TU'ŠI!l>ice. Stoga su u Pd.soju arheowršk!i ostaci vrLo bo-gati. Samo srednjovjekovnih nekropola ima jedanaest. Oko bazilike na Barama u krugu od nekih 200 m, na parcelama Trtšnd.oe, Si11kovine i dr. iza-ravaju se ostaci naselja :kJoje je - po na1aZJima (rZJidovi zgrada, temelji, kanali za vodu, crijep, opeka i keramika, troska i bru-sovi itd.) - bilo savremeno bazilici, a koje u imaginaciji mještana i danas živi pod legendarnim imenom S ir k o v a e- gr a d. Grad se pružao sve do pod Gradinu koja se nalazli na obronlku Tulšni:ce, v,isoko iilznad sela, a na kojoj se i rprosrtJim okom bedemi na snažnom zemljano-,kamenom pret-histoDijsrkom naS'ipu delmatslke gradine.

37 T. B ·O j a n o v s k 'i, GZM, 1970, 5-<1rl.

16 241

slijedu misli moglo da su Delminium i današnJi grad Duvno isto i u topografskom pogledu38•

problem nije toliko koliko historijski i so-ciološki. U pitanju je, naime, sadržaj pojma »Duvno«, a ne njegov fo-netski razvitak. Problem bi se naime mogao konkretnije formulirati na

šta se u medievalnim izvorima, napose u poveljama rim-ske kurije, podrazumijeva pod pojmom »civitas Delmena, Dulmensis, Dum-nensis« i sl.? Kakva je to bila kategorija naselja, grad ili župa, tj. oblast (pagus, civitas), kao funkcija društvenog toga vremena. Pojam »civitas«, u »Župa, oblast«, jeste povijesno-sociološka kategorija strana rimskom municipalnom shvatanju. U izvorima taj se pojam, kada je o Duvnu, bila to planities Dalmae (Pop Dukljanin) ili regio Delmina (Toma uvijek odnosi na župsko Mi-slim da tako treba i Porfirogenetovo (to Dalen).

U srednjovjekovnim izvorima Duvno se nikad (bar ne do kraj a XIV st.) ne spominje kao gradsko naselje, nego uvijek kao oblast, župa. U povelji Stjepana II (poslije 1323.) potpisan je kao svjedok »od Duv na voevoda Bogdan«39, a u Dabišinoj povelji od 17. m aja 1395. stoji »Koliane na Dl'mni«40 • Ostojina p ovelja od 20. 12. 1398. g . pisana je »na Dumnje« (= Dumni), dok u onoj iz 1404. g . Ostoja kaže: vratismo m u .. . sve njegovo što je u bilo i u Dumni i u Bosni41 •

Vjerojatno bi u tom širem smislu trebalo i termin civitas Du-mnensis i sl., koji se od XIV-XVII st. javlja u isp ravama rimske

Jedini primjer koji bi se eventualno mogao u smislu gradskog naselja, t j. u smislu rimskog municipalnog shvatanj a jeste onaj iz izvještaja trogirskog kneza od 25 . 5. 1355. g . : dictus banus (sc. Tvrtko) ,rev eTsus est in Donnam (!} 43 • je i to što župsk; grad na Duvanjskom polju nije bio Duvno, nego Rog u Roškom polju44 •

Današnj i grad Duvno dobio je svoje im e po polju, kao glavho mjesto u polju i sjedište župana, kao što su po poljima nazvani i susjedni gradovi Livno i Analogij e ova tri g r ada još su

38 P . S k o k, Studije iz ilirske toponomastike, GZM, 1918, 128, izvodi oblik Duvno od lokati va Del mini, dok B u dr o v i e h, smatra da »Dlmno puo essere soltanto un derivata della forma Delmin-«, n. dj . 131.

L . T h a ll o e z y, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naro-obzirom na povelj.e .kormendskog a-r.kiva, GZM, 190:6, 40;6,

40 Mti ik l o š ·Mon. serb, 1858, 2;216. 41 ·s t .o j a n o v i Stare SI'lpske povelje 1i pdsma, Beograd - Sremski

Karlovai, 1!H9, I, l, 420 i 434. 42 M a n d 1 o. e., 75-9r8. smatra da je sigurno i van pni•jepora

da je u srednjem vijeku postojao grad Duvno, civitas Dalma, Dl'mno, Delmis, i to na 1istom mjestu na kojem je dana1šnje Duvno. U potvrdu toga citira is-prave kralja Alfonza Aragonskog od 19. 2. 1444. (>>Dnmpno castello con lo contato«) li •1. •6 . 14'54, kao i rntiz dokumena1ta :iz vatikanske Uspor. T h a ll o e z Y, Studien zur Geschiehte BosilJiens und Serbiens im Mittelalter, 1914, 361.

43 L j u b i Listine III, 271. 44 L. T h a ll o e z y, Studi.en, 3611, 379, 39-8. 45 Za - - Dalmat.ia (?), uspor. S k o k, GZM, 1918,

bilj . 142. Skok navodi da bi naselje na kome su Rimljani silom naselili Dalmate, možda iz primorja. -imena Delminium, Dalmatae i. Dalmatia i - biti slu-

a.ko znamo da j e polje bilo vir tuelni dio delmatske zemlje. Za rimena uspor. ,i S N o v a lk v DerivazJione ebmoJ.ogica

de1 nomi Dalmaz;ia e Delminium, BD, II, 1879, 5•6---<58, gdje se

242

ako se podsjetimo da se livanjski grad (burg) u srednjem vijeku zvao Bistrica, a Biograd, možda u Duvnu odgovara Županjac. Još u popisu stanovništva od 22. IV 1896. g . ne navodi se Duvno, nego žu-panjac (sa 1980 stanovnika).

Sa gledišta ovo formant-o (Duv-n-o), koji je zapravo nastavak za nominativ singulara srednjega roda, jer se odnosi na polje = Duvno sc. polje.

Delminija u invaziji Avara i Slavena oko 600. g. nestalo je pomalo i imena Delminium. U skladu sa društvenim novog stanovništva jedino je preživjelo ime regije u formi Delmina (ci vitas Del-mena, Prav. vetus iz XI st.), koju su novi stanovnici prilagodili svom iz-govoru: Delmina- Dlmn-o, sc. polje (regio)- Dumn-o- Duvn-o46• Tek u p r ocesu r aspadan ja starog župskog i form ir anja gr adova kao u pravnih i gospod arskih centara susjednih seoskih naselja uz Županjac se javljati ime Duvno. ga kod Evlije 1660. g. u obliku Dune i Duna41 .

Duvno se, u stvari, prvi put spominje kao naseljeno mjesto (kasa-ba) 1615/16. g . u putopisu Hadži Jusufa Livnjaka, i to pod imenom ž u p a n j P o t o k . Prema tome, naziv Duvno još je kasnijeg postanja47• .

P rem a tom e, Duvno kao nasel je urbanog tipa n e konti-nuitet Delminiuma n i u topografskom ni u smislu. Duvno je samo derivat sr ednjovjekovnog D elmin-a sc. r egio. Kao urbana kategorij a Duvno se r azvijat i mnogo kasnije, k ad je davno bila zam rla t radicija o Delminiju.

Pa, kada Toma , splitski, o kraljevstvu H rvat a, ostalog kaže : " Jst a ftwTunt r egni eontm confinia: ab orien te

na, ubi fuit civitas Delmis« (Hist. Sal on, e. 13), onda Tomina »civitas D el-mis« nije »gmd D uvno<<, k ako to mjesto prevodi D . povi-jest BiH, Rim, 1967, 14), n ego " grad D elminium<<, jer iz k ontekst a je d a je t o Tomina historijska r eminiscencija. To se još vidi iz ovog Tominog n avoda : »Est enim r egi o quaedam in super i oribus parti bus que dicitur D elrnina, u bi antiqua m oenia hostendunt u r ; i bi qu e fui sse D elm is civitas m emorat u r<< (Hist . Salon. e. l.), gdje Toma jasno razlikuj e savr e-m enu regio D elmina od nekadašn je D elmis civitas.

Identifikacija Delminiuma sa delmatsko-rimskim naseljem u Pri-soju još jednom da su podaci T abule i u ovom Ako je Delminium bio u P r isoju, a u prilog tome govore jaki razlozi,

dovodi u vezu sa Delrninium i Dal matia. M. B ar a d a, Topografija Porfiro-genetove Paganije, Starohrvatska prosvjeta NS, II, 1928, 44-45, smatra da je u oblasti Delmata bilo više m jeSita sa konijenom i DAL-, od k ojih jedan i na ikas·n,ijem terJtor iju OrnJilša. I je, .po Baradi, derivat 'istog kodjena (od .sa .slav . .su:fliksom -

4 6 B u d .r ov ·i e h , o. e., 1 3,3: >>Solta.nto l'ant:i.co nome della camp agna con-t-inuo a sopravvivere. E fu questo ;nome Delmina che con1Jinuar•O'no a sentire ed usare gH Slavi sopravvenUJti, e solo .su questo 1poteron o modellare la fo•rma Dlmno - Dumno - Duvno da Io•ro usata 1per Jndicare la campag.na. Se U nome d!i Duvno •ria·ppare talora a ccanto a ž·upanjac per .ind1care la local,ita ,p.rinci-pale della regione d o fu p er una n aturale estensione del n ome della ca!TiiPagna a quello del .suo capoluogo«.

47 E v l i y a C e l e b i , Seyahatnama (Putopis), V, 492- 493, u pr ijevodu H. Sarajevo, 19617, 192. Uspor. i str. 2'9'1. Evlija za Buško blato (Prisoje) kaže: »To je napredno i krasno selo na teritoriji kliškog sandžaka. Ima mnogo dobrih ž:iv,ih ·voda [ zelerrilom obraslih predje la« (str. 19>2) .

M. M u .i e z i n o v Hadži Jusuf Livnjak i njegov putopis, ž ivot. br. 4, Sarajevo 1974, 443, 476 i 477.

243

onda je potpuno jasno zašto Tab. Peut. ne spommJe Delminija. Dva su tome razloga: prvo, Delminium se nalazio oko 2 km sjevernije od rimske ceste i, drugo, Tab. Peut. donosi samo putne stanice - m a n s i o n e s, a ne gradove. U Delminiju je mogla biti jedino etapna stanica nižeg ranga (mutatio). Takvu situaciju uslovio je reljef terena, pa je putna stanica iz opravdanih razloga bila postavljena kod prijevoja Privala (In mon-te Bulsinio).

naselje u Prisoju ležalo je na lokalnoj cesti koja je sjever-nim rubom Buškog blata povezivala Duvanjsko sa Livanjskim poljem43•

Ovu komunikaciju Ballif n e poznaje. što se ostalih komunikacija na Duvanjskom polju, koje je opisao Ballif, ni na jednoj od njih - osim u Crvenicama - n ema uvjeta za ubikaciju tako naselja kakvo je bio Delminium. To su ovi pravci:

(Lih); Letka (Gradina)-Ljubuša pL-dolina Rame, sa varijantom Ra-

- dolina Rame; Mesihovina-izvor 2ukovac-Zagorje-Vel. (veza na cestu

Salona-Bigeste-Narona), sa varijantom Crvenice-Studeno vr ilo-Vel.

Ceste uz i zapadni rub Duvanjskog polja su dokazane, iako im tragovi nisu na terenu, ali su obilježeni brojnim gradinama i naseljhnau.

Kao što se iz ovoga pregleda komunikacija vidi, i hodološki razlozi govore u prilog ubikacije Delminija u Prisoje.

Iz izloženih jasno proizlazi da stari delmatski Delm.i(ni)an (a ni rimski Delminium) ne treba tražiti u današnjem Duvnu, nego sva, je prilika, u Pr i s o j u odakle i najnovije epigrafsko svjedo-

municipi Delminensium. je naime da ono što je Patsch otkopao u Duvnu, gdje treba locirati putnu stanicu Bistue Vetus, nisu ar-heološki ostaci ovog drevnog delmatskog grada, pa bi stoga svu pozor-nost trebalo obratiti zbilja bogatim predrimskim i rimskim arheološkim ostacima u Prisoju. Sve ukazuje da je to pravi put da se riješi pitanje ubikacije ovog municipalnog centra, koji je postao i eponim ple-mena Delmata: t..SA}l\OY lls p.syctAI] .:n:oP.n·, i.:n:wvup.ov TO s-()vo; (Strabo, VII, 5, 5).

•s V. W po.glav}je, br. 5. 49 i.B a l J if, Stra-ssen, 28-2.9. Kao dokacz o rimskom portijeklu

komunikacija Ballid' navodi 1kod Beljana i Padina, Jxod Oma.rskog doca i Babine grede, kod i Pišteta, kod Gradine u kod vrela ZUJkovac, kod Crtanli:ce, Zagorja, 'i Vel. <itd. se da

d io ovih cesta nisu umjetno ceste (viae munitae), nego stari ilirski putO'VIi. - Za rimsko naselje u dana,šnjem DuV>nu Balliif ka•že da je »Von der Strasse uber den Prevalasattel beriihrt werden musste« (p. 26).

244

ZAKLJUCAK

Na prvom mjestu htio bih brzinu kojom su Rimljani u stra-noj i surovoj zemlji koja još nije bila upoznala tekovine više civilizacije izgradili tako solidnu mrežu putova koja je uz izvjesne dopune ostala i u kasnijim U kada je namj esnik Dolabela napustio provin-ciju, u stvari je bila potpuno završena samo jedna cesta (20. g. n. e .). To je velika komunikacija Salona-Servitium (Tab. Peut.), kojoj je bio glav-ni zadatak da poveže Panoniju sa Salonom, a time i sa Italijom. Alterna-tivni pravac preko Salvija je vjerojatno tek u drugoj polovini I st. naše ere a u vezi sa uspostavljanjem municipaliteta Salviae. Ostale ceste, koliko ih poznamo iz kasnijih historijskih i arheoloških izvora, ili su bile još u gradnji ili su završene istom nešto kasnije. Uglavnom oko polovine I st. n. e. bila je završena osnovna mreža cesta u provinciji Dalmaciji. Tako je npr. cesta Burnum-dolina Sane, koja je u Dolabelino vrijeme bila do usedline Dinare i Ilice (mons Ulcirus) , završena u vrijeme cara Klaudija (47/48. g . n . e.). Od dvije velike ceste koje su vodile u unutrašnjost današnje Bosne, za Dolabele je bila završe-na cesta do Dezitijata (šire oko Sarajeva), a druga do u dolinu Bosne sjeverno od Zenice. Izgradnja obiju cesta vjerojatno je nas-tavljena odmah nakon Dolabele, jedne do Argentarije, a druge do Save, ili do u Doboja.

Svakako takav brzi ritam izgradnje savremenih prometnica, koje su bile potpuno sposobne da prime živ promet, najprije vojni, a kasnije i

ne bi se mogao ni zamisliti da Rimljani u ovim krajevima nisu - na prirodnim pravcima - zatekli neke putove, više ili manje iz-

sistem komunikacija, kao što je to bio i u Galiji. To izvrsno odabrane trase u planinskoj zemlji, za što je bilo potrebnn

višestoljetno iskustvo, te se to ni u kojem ne može pripisati u zaslugu samo rimskim projektantima. je da se radi o putovima autoh-tonog stanovništva, koji su se formirali upotrebom kroz duga p ret-historije. Isto tako, ne može se ni zamisliti da bi dviju legija, koje su uz to vršile i osiguranje netom osvojene zemlje, mogle u roku od nepune tri godine potpuno izgraditi jednu kolsku cestu širine oko 4 m

munita) a dugu 167 milja, s obzirom na vrlo težak kraški i planinski teren. To se moglo r-amo prisilnim radom i deseti-na življa , pod nadzorom rimskih majstora (mensores, fab -ri) i veksilacija VII i XI legije.

Sve ceste salonitanskag natpisa vodile su iz primorja u unutrašnjost, na Savu radijalna na mjesta: kod Siska, Gradiške, blizu

Bosne i kod Mitrovice. Bilo je to sasvim u skladu sa vojnim, a kas-nije i gospodarskim planovima i potrebama Rima. Time su bila ostvarena

245

dva cilja: tek pokorena i pacificirana provincija efikasno je pokrivena sistemom transverzalnih komunikacija, koje su u smislu bile povezane regionalnim i vicinalnim putovima, a u globalnom smislu sav je promet usmjeren u pravcu prijestolnice ogromnog carstva. Tako je to ug-lavnom ostalo i u srednjem vijeku, sve dok u tursko doba promet nije skrenuo tzv. Carigradskim dr).lmom prema istoku, tj. prema Carigradu, ali i opet po m reži starih rimskih putova.

Ovaj je provincijalni sistem komunikacija bio povezan <.:estom pre-k o Burnuma, Senja i Akvileje - za koju smatra da je bila do-vršena pod Augustom\ a u prilog tome bi se mogao uzeti i natpis u Augustovu iz Škocjana (CIL V 852 = Inscr . It. X, 4, 337) - sa Italijom i imperijaln om mrežom putova. se na vrlo istaknutom k om položaju, Dalmacija je sa prometnog (a po svojim prirodnim resur -sima i sa gospodarskog) aspekta postala za carstvo vrlo Preko Dalmacije ostvarena je i veza sa Panonijom, koja je zbog svog nog položaja prema barbarikumu, za carstvo imala posebni Ta vrijednost dalmatinske cestovne mreže još više porasti u stolje-

u toku ratova za Daciju i obje Mezije, a posebno u vrijeme obr ane limesa na Dunavu. Zato nije što se upravo iz III i IV st. veliki broj m iljokaza koji o interesu carstva za ceste u Dalmacij i i za ovo Razlog tome su bila i prorodna bo-gatstva zemlje, na prvom mjesiu rudarst vo.

Solinski natpisi ne spominju ceste koje su povezivale ostale pri-morske gr adove (Senia, Iader(a), Narona, Epidaurus) sa njihovim Neke od njih, npr. Iader-Burnum, Epidaurus-Ad Zizio, i druge neke, m ogle su biti u Dolabelino vrijeme. Možda se na iz-gr adnju ovih cesta i odnose fragmentarni natpisi u Dolabele iz Zad-ra i Cavtata, o je bilo govora u uvodu. Ako njihova izgradnja nije zasluga ovog agilnog namjesnika, onda su bile uskoro n akon Dolabele. Cesta Narona-Nevesinjsko polje-Konjic-Sarajevsko polje-Romanija pl.-Argentaria, po miljokazu sa natpisom Diva Augusto (Konjic), je još za Augustova života. I za cestu Narona-Bigeste - Tihaljina je pretpostavljao da je u isto vrijeme2, dok to G. Alfoldy - na osn ovu miljokaza iz Pruda kod Vida: Imp. T[itus] Caesa[r Aug.] a Til[urio] Sco[dram] - stavlja tek u doba cara Tita3 . Ser-gejevski smatra da je i ova prometnica na predrimskom putu4

i pretpostavlja da je krak od Epidaura do Anderbe graditi još Dolabela, a da ga je završio Klaudije5 • To isto se može pretpostaviti za krak Tilurio-Narona-Leusinium, jer ne bi imala opravdnnja pri-

cesta Epidaurus-Ad Zizio. U svakom magistralna cesta Tilurio-Narona-Scodra, kojoj se milje broje od Tilurija, mora biti nešto

od Dolabeline cest e Salona-Tilurium- castellum Hedum, od koje se 0dvajala u Trilju (Tilurium). Prema tome, Alfoldyjevo datiranje bilo bi dosta kasno, a n ešto prerano. Najbliže je istini, se, Pat-schevo mišljenje (koji se poziva na Mommsena, CIL III, str. 407) o izgrad-

1 VAHD, 1926-1927, 152. Cf. CIL V 698 = Inscr. It. X, 4, 376 iz Mate-rije, sa ceste Trst-Rijeka.

Naselja, ·105. 3 Bevolkerung, 144 i 172. • GZM 1955, ISO. 5 GZM, 196Z, 9'5. - su se dzja'Sn:iH M o m m s e n (CIL III 497)

P a t s e h (Strassen, 63).

246

n ji ove komunikacije u vrijeme Augusta i Tiberij a6 • Izgradnja je m ogla posljedn jih godina Dolabelina namjesništva u Dalmaciji. U pr i-

log t akvog datiranja mogao bi se uzeti i n atpis iz n a Imotskom polju, postavljen 26/27. g. u cara Tiberij a:

Imp(eratore) Caesare div i Aug(usti) f (ilio) August(o) pont(ifice) m ax-(imo) t r (i bunicia) pot (estat e) XXVIIF (C. III 851 2).

Osnovni sistem cesta u Dalmaciji, koji je August, b io je uglavnom završen za nj egovih nasljednika Tiberij a i Klaudij a , dakle još u vrij em e b oravka legija u Dalmacij i (prva pol. I st. n. e.). Nešto življi interes za ceste vidimo ponovno u III i IV st. n . e ., m ada se to odnosi v iše n a održavanj e komunikacij a . Ipak t o ne da i t ada nisu bile neke nove možda i cesta Narona-Ad Tur-r es, a putovi u r udarskim regionima. Komunikacij e u prvoj polovin i I st . ostale su dakle t r ajno dobro provincij e, preživjele su i rimsku d ržavu, a se koriste do danas. U osnovi t oga raz-granatog kompleksa komunikacija svakako leži Dolabelin sistem cesta .

Javna pošta (cw·sus pub l icus) bila je s v remenom samo na n ajvažnij im komunikacijama, za upravu i sigurnost države. To su uglavnom on e ceste koj e su t radirane u itinerarima. Mje-sta koja su u itinerarima navedena im ala su prvenstveno funkciju putnih i poštanskih etapnih stanica. Cursus publi cus organizir ao je Au-gust da bi što brže b io obavij ešt en o u provincij ama. Zato je dao uzduž cest a razmj est iti n ajpri je mlade ljude kao štafete (specu latores), a kasnije i kola za glasnike (Suet . Aug. 49). Ova se služba r azvila najprije na Apeninskom poluotoku, ali je krajem I st. b ila razvijena i u pokraj inama.

Definitivno je poštansku službu n a cestama organizirao Trajan: svi st anovnici pored cesta morali su snabdjevati sijenom, slamom i zobi, te davati broj konj a sa opremom i kolima. Dioklecijan je odredio cijenik za vožnju putnika i cijene za prijevoz robe (Edictum Dio-cleti ani de pretii s, XVII) .

Neki su autori iznijeli mišljenje da su rim ske ceste bile bolje i udobnije od današnjih m akadamskih cesta na našem što se ne bi moglo prihvatiti, s obzirom n a i jake uspone, i preko 15% . je spomenuto Benndorfovo i kada je u d r uštvu F . vidio ostatke r imskih cesta po v rlo neravnom kraškom terenu, t eškom i za konj e i za kola 0• S obzirom na n jihovu t vrdu podlogu , uz to neravnu, vožnj a n ije bila n im alo ugodna takvim putovima. je doživio i sam Ballif u svom prvom sus-retu sa »r imskom << cestom u dolini Unca10• Težinu putovanj a takvim ces-tama nij e mogla ukloniti ni dobra organizacija puta, dobro provedena trasa i umjetno podloga , sa kaldrmom ili makadamom, usjeci i nasip i, mostovi, m arkacija, osiguranje- brojne stražarnice (bur gusi i spe-culae), razne vrste vozila i dosta putne stanice - mansiones, muta-t i ones i tabernae, sa gostionicama i

6 Jahnb. f . Altertumsk., II, 1908, 104. 7 Cf. P a t s e h, GZM, 1900, 298 = WM VIII, 61 B a ll if - P a t s e h ,

Strrassen, 55--i56 d 63. 8 V e li t h, Feldziige, 16. 9 B u l BD, 19ll6, 175. to GZM, 1891, 396 i 398.

247

Normalna širina Dolabelinih cesta, zajedno sa nije u dinarskom prelazila 4 m, a na usponima je bila samo 1,5 do 2 m, npr. na Privali, tako da se nisu mogla dvoja kola. To su bile prave

ceste (viae munitae, viae militares). Ove komunikacije ostale su takve i u kasnijim ne koja su nastala uslijed dugotrajne upotrebe i prirodnih nepogoda.

Mada istrošene dugotrajnom upotrebom i oronule od vremena, Do-labeline ceste su imale veliko historijsko Poslužit se Patscha: »Padom Sirmiuma otvorio se potpuno put u Dalmaciju, te je pala cesta Sirmium-Salona u ruke Avara i Slavena. Prema naseljima ovih dvaju naroda vrlo je vjerojatno da se napadaj u pravcu Salone i na-seljavanje pokrajine odigralo duž ove ceste. može se uzeti, da je to bio kod upadanja Avara u godini 598 .... Za srednjeg vijeka opet je dobila svoju vrijednost za promet Dalmacije u Slavoniju i Ugar -sku cesta uz rijeku Neretvu. putevi od Spljeta smjeraše u kra-jeve srednje Bosne, bogate raznim rudama. je da su ovi putevi na velike daljine slijedili pravac rimskih cesta, što se jasno razabire, ako po

zabilježene postaje sravnimo sa našom cestovnom kartom«11 •

Sve ceste u provinciji Dalmaciji su jedinstven sistem, koji je preko Akvileje bio povezan sa Italijom i ostalim zemljama car-stva. Iz Akvileje su polazile velike komunikacije, koje su Ilirik i Podunavlje povezivale sa Rimom: Aquileia-Lauriacum; Aquileia-Car-nuntum; Aquileia-Emona-Sirmium-Viminacium i Aquileia-Salona-Dyrrhachium. Vidjeli smo da je posljednja vodila preko Trsta (Tergeste) Trsata (Tarsatica)-Senja (Senia) i - Burnuma a prema jugu preko Na-rone i Skadra (Scodra). Osim toga Dalmacija je sa cijelim rimskim svije-tom na istoku i zapadu bila povezana preko Panonija.

ove razgranate putne mreže još je kada se u obzir uzme i pomorski promet koji se nastavljao na ceste i Dalmaciju povezivao sa Italijom, a preko nje sa cijelim rimskim svijetom. Pomorski sa i Malom Azijom odvijao se i direktno, bez posredovanja Ita-

U Itineraru (Antonini A ugusti itineraria provinciamm et mariti-mum) uneseni su samo neki od tih putova, i to oni koji u Puli, Iaderu i Saloni veze sa mrežom kopnenih komunikacija. Pomorske veze su bile sigurno još mnogo razvijenije, jer se morem moglo broditi bez smetnji u svim pravcima, kada je o priobalskoj plovidbi, od jednog do drugog naselja na jadranskoj obali. Itinerarium maritimum ima ove pomorske linije:

496,6 De HistTia 7 a Pola !ader in Dalmatias stadia CCCCL.

497,1 De Italia 2 ab Ancona !ader in Dalmatia stadia DCCCL 3 ab A temo Salonas in Dalmatia stadia MD . .. 8 A Salonas Sipunte stadia MD.

u - GZM, 1902, 414. Cf. CIL III 9551 = 12864 (Salona). 1'1 Cjelovit opis prliLika na naršoj .obali u predrimsko doba, sa Jtinerarom

za plov1dlbu od Jedne do druge luke, donoSii Pseudo-S:kJilaksov archetypus iz IV st. pr. n. e, Scylacis Caryandensis Periplus maris ad li-tora habitata Europae et Asiae et Libyae, ecc, u Geographi Graeci minores, izd. K. Muller, Pa[liz 185'5.

248

519,3 Inter Dalmatiam et Histriam: 4 insulae Absoros Brattia Solentia Issa Lissa

520,1 Corcira Melta (Melita) , 2 a Melta Epidamos stadia CC ...

Plovidba uzduž jadranske obale dopunjavala je dobrim dijelom magistralnu cestu longitudinalnog karaktera Tarsatica-Burnum-Salo-na-Narona-Scodra-Dyrrhachium (Tab. Peut., Itin. Anton.), koja je vo-dila dublje kroz unutrašnjost zemlje, što se vidi i po kombiniranoj liniji Aquileia-Tergeste-Ningum-Parentiurn-Pola-traiectus sinus Liburni-ci Iader usque stadia CCCCL-Blandona-Arausa-Praetorio-Tmgurio -Salonas, svega m . p . CXCVIIII (Itin. Anton, 270- 272)13•

O cestama u rimskoj provinciji Dalmaciji dosta se pisalo : najviše se pisalo u vezi sa topografijom pojedinih putnih stanica, naselja i gra-dova, posebno u Bosni i Hercegovini, ali ovo je u stvari prvi pokušaj sis-tematizacije rimskih cesta u jednom dijelu Dalmacije. Pri tome nešto kompleksnije su I i III cesta, jer su a upravo njihove trase još su uvijek u nauci sporne. U ovaj sistem su samo one ceste za koje se moglo utvrditi sa po njihovim ar-heološkim ostacima, da su bile umjetno komunikacije (viae mu-nitae), sa usjecima, nasipima, donjim i gornjim strojem, mje-

kaldrmom itd. Tamo gdje toga nema i gdje se samo sa u tvrdoj kamenoj podlozi mnogo je vjerojatnije da se radi o putovima, koji su se, istina, koristili i u rimsko doba, ali nisu bili umjetno kao glavne komunikacije. Takav je npr. i put preko Pakline pl. i Ravanjskog polja u gornju Ramu, odnosno dolinu gornjeg Vrbasa, koji je i Ballif kao nesiguran. Zato takvim putovima nisam vodio nijednu od tradiranih cesta, niti se ti pravci uklapaju u po-datke itinerara. Uz takve prirodne putove nisu evidentirani ni tragovi utvrda za zaštitu komunikacija - izuzev prethistorijskih gradina, poja-va koja se redovito i uz glavne, umjetno ceste, a koja je poznata i u drugim provincijama carstva. Ujedno bi to da su Rimljani sagradili samo osnovne pravce, ali na starim epihorijskim komunikacijama, a da su se zadovoljili ostalim putovima koje su za-tekli1 s tim što su ih tu i tamo prema potrebi uredilP4 •

Kao što je istaknuto u uvodu, dio terena pregledan je in natura. Na osnovu autopsije i tradiranih podataka, uzevši za podlogu Dolabeline natpise, pokušao sam u taj splet komunikacija uvesti neki sistem. Na taj rekonstruirana mreža rimskih komunikacija poka-zala je na primjeru Delminija da se ni i aglomeracije nisu morale nalaziti na poznatim itinerarskim pravcima. Osim toga, iti-nerari bilježe poštanske stanice, pa cesta može i kroz neko znatnije

13 INeike od ti'h ;pomorsldh distanci daje ti Pl'inije Starli:jli (.213-7>9. g. n. e.) u pregledu geografije naših krajeva, cf. D. D e t l ef s e n, Die geo-graphischen Buher (II, 242 - VI Schluss) der Naturalis Historia des C. Pli -nius Secundus, u zbirci Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geog.raphie, 9, BerLin, 1904, cap. 2:3-:26.

14 Ta1k;o je o tome 1pmblemu misl.io i jedan od prvih cesta u na·šoj prov.inciH š. .L j u b VHAD, VLI (111385), 40--41 : "Da su Thim-lja:nli sve te •ceste :iznova sa,gradliH nije vjerojatno u s toga što v.idimo da njeke od n,ilih pr.olaze :kr.o,z gradove, kojli su :i pri•je Rimljana obstojali ,j na glasu bili, kao Avendone i Arupio. Rimljani bit bez dvojbe, što su gotovo našH, ,j za njihove svrhe služHo, 1popraVIiLi, a otvor,iJ.i nove ceste, gdje jrim tre-'!:lalo da \budu.«

249

naselje a da ga ne spomene. Time je ujedno rehabilitirana i Tabula Peutingeriana, jer se pokazalo i pored i izvjesnih lakuna, da je ona najbolji oslonac za hodološka istraživanja.

Na kraju želio bih još jednom historijski pionir-skog pothvata Rimljana na polju izgradnje komunikacija kod nas. Os-novni sistem cesta bio je pod upravom agilnog namjesnika Publija Kornelija Dolabele, odmah nakon sloma ilirskog ot-pora u Iliriku. Uz neke nadopune, posebno za vladavine cara Klaudija, te

komunikacije ostati u upotrebi kroz cijelo vrijeme r imske vladavine. U izgr adnji ovako naširoko zasnovane mreže cesta vidi se plansko nasto-janje Rima, u prvom redu careva Augusta i Tiberija, da se n a

obali Jadrana i ekonomski što poveže sa Itali-jom i Rimom i da se na taj potencira proces romanizacije i medi-teranizacije ovog evropskog prostora Jadrana i Dunava, proces koji je intenzivno i drugim vidovima romanizacije (kolo-nizacija, urbanizacija, izdvajanje prostranog ager publicus-a, peregrina u vojne jedinice i dr.). Istina, bilo je to na liniji po-litike carskog Rima, ali se u historijskoj perspektivi pokazalo korisnim i za samu zemlju, jer se ne smije zaboraviti da »a pas egal ma1·chent sur la route les legions de Rome, et sa civilisation«1".

Možda n ovi arheološki, a napose epigrafski nalazi, i njihova tu-utvrditi i proširiti, a i modificirati ova istraživanja,

za koja sam svjestan da ne i posljednju Podacima koje sam otkrio ili interpretirao nije ni izbliza kompletiran ovaj šareni, ali vrlo fragmentarni mozaik. Potrebno je još dosta truda i podataka da se on dopuni. Ipak, kakvi god bili novi nalazi, nadam se da ovi rezultati pos-lužiti kao dobra osnova svima onima koji se budu bavili an-

komunikacija i topografije rimske provincije Dalmacije

15 J. M a T t e n s, Les routes roma ines de la Belgique, Archaeolog.ia Bel-gica, 33, Bruxelles, 1957, 5.

250

DOLABELLAS STRASSENSYSTEM IN DER RtlMISCHEN PROVINZ DALMATlEN

(DOLABELLAE SYSTEMA VIAfRUlVI IN P ROVINCIA HOMANA DALMATIA)

ZUSAMMENF ASSUNG

Gena u vor hunder t J ahren veri:if:fentlichte O. Blau die ersten An-gaben ilber die Kommunikationen in Bosnien u nd der Her-zegowina (1866 und 1867). Zu dieser Zeit sind u.ngefahr auch 75 J ahre seit der Herausgabe der bekannten Arbeit ilber die romischen Strassen in Bosnien und der Herzegowina von Ballif vergangen, die bis zum h euti-gen Tage die Grun dlage dieser P roblematik bilctet. Wir besitzen jedoch noch immer keine system atische Arbeit iiber die romischen Strassen, obwohl in der Zwischenzeit die K enntnisse iiber unsere Antike durch neue Funde auch bereichert w urden . Nur mit Ausnahme von Sergejevski und haben dagegen alle spateren Nachforschungen dem Ballif-schen Wer k w enig gegeben oder genommen. Das war auch die Anregung ftir diese (derzeit nur partielle Arbeit), in der nur ein Teil des systema-tisch krokier ten Kommunikationsnetzes, das die ersten r omischen Kaiser - aus militarisch - st rategischen, okonomischen und anderen Grunden ·- auf dem Boden der romischen P rovinz Dalmatien errich tet hatten . Es wurden nur jene Strassen behandelt, die mit dem Namen eines der ersten und bekanntesten romischen Statthalters P ublius Cornelius Dolabella (P . Cornelius Doiabella, Iegatu s Augusti pTo pmetore) in Dalmatien (14- 20 n. u. Z .) verbunden sind und die auf den Insch riften aus Salona (CIL III 3198 a = 10156 a + 3200 un d 3201 = 10159 + 3198 b = 10156 b) er-halten blieben. Sie bilden die Grundlage fur das romische Wegenetz in un-serer P rovinz. Man kann n ur voraussetzen, dass zu Dolabellas Zeit n och einige Strassen erbaut worden sind, da uns epigraphische Zeugnisse nur bru chweise vorliegen (Jader, Epidaurus).

Aus der Err ichtung dieses umfangreichen Kommunikationssystems geht ein e Bemuhung des romischen Staates h ervor , mit der Absicht vor allem des Kaisers Augustus selbst, dieses eben eroberte und p azifiziert e Gebiet an der ostlichen Adriakuste militarisch sowie okonomisch wo-moglichst fester mit Italien zu verbinden und damit den Prozess der Ro-manisierung und Mediterranisierung dieses ausserst bedeutenden euro-paischen Raumes zwischen der Donau und der Andria zu potenzieren. Die-ser Prozess wurde auch von anderen Formen der Integration und Roma-msierung der autochtonen illyrisch en Bevolkerung und des Raumes begleitet (Separierung des geraumigen ager publicus, Kolonisation, Ur-banisierung, Rekrutierung in Hilfslandwehr, usw).

251

Es wurden insgesamt fi.inf auf den Inschriften aus Salona erwahnten Kommunikationen behandelt. Durch die Rekonstruktion ihrer Richtun-gen und anhand der Meilensteine und anderer archaologischen, epigrap-hischen und historischen Quellen folgert der Autor, dass die Dolabe-llische Kommunikationen eigentlich mit Strassen identisch sind, die uns in spateren Quellen der Antike, der sogenannten Itenerarien uberliefert worden sind. Die Strasse a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici ware mit der itinereren Kommunikation Salona-Servitium (Tab. Peut. und Itin. Anton.), identisch, und die Kommunikation ad Hedum cas-tellum Daesitiatium mit jener Salona-Argentaria (Tab. Peut) , wahrend die Itinerarstrasse Salona-Burnum (Tab. Peut) dem sudlichen Segment der Dolabellas Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum entspricht. Ein besonders hodologisches Problem stellt der Dolabellas Verkehrsweg ad Bathinum flumen dar, von welchem keine archaologischen Reste in situ gefunden worden sind, aber man kann auf Grund der lingwistischen, epigraphischen und historischen Angaben und Kriterien folgern, dass er ins Breuker Gebiet des unteren Bosnaflussgebietes fuhrte. So bildeten eben die Dolabellas Strassen auch die Grundlage des spateren romischen Kommunikationssystems in Dalmatien.

Der Autor hat seine Exposes in einige Kapitel eingeteilt:

In der Einleitung wurde zuerst die rege Aktivitat des Statthalters Dolabella bezuglich des Strassenbaus in Dalmatien betont, seine Tatig-keit jedoch ist auch in einer ganzen Reihe epigraphischer Zeugnisse ausserhalb Salona aufgeschrieben erhalten (Epidaurus, Iader, Issa, Ja -blanac). Danach wurde eine kritische Quellenubersicht angegeben (Soli-naer Schriften, Itinerarium Antonini, Tabula Peutingeriana, Anonymi-Ravennatis Cosmographia, epigraphische Zeugnisse, archaologisches Ma-terial u . a.). Von den schriftlichen Quellen bietet praktisch die Tabula den grossten Nutzen, uber deren Glaubwurdigkeit sehr viel geschrieben wurde. Der Autor ist der Ansicht, dass m an die ungerechten Kritiken der Tabula nicht beachten soll, obwohl man gewisse Korruptele und Lakunen nicht bestreiten kann. Es wir d ferner uber die Methodologie der hodolo-gischen Forschungen gesprochen: jeder Beschluss m uss das Ergebnis ei-ner komplexen Ansichtname aller Elemente sein - der archaologischen Strassenuberreste und der damit verbundenen Objekte, der Grundrich-tung und deren Verhaltnis zu den Ansiedlungen und zur Ter rain-Konfi-guration, und das alles soll - wann immer moglich, durch epigraphische, kartographische, historische und andere Angaben uberpruft werden. Grundbedingung hierfur ist eine gute K enntn is des Terrains und der Kommunikat ionsreste in natura. Zum Schluss werden einige technische Char akterist iken der Dolabellas Strassen erwahnt - es handelt sich um gebaute Strassen bis zu 4m Breite (viae munitae) - sowie ihr heutiges A ussehen. Es wurden auch einige h odologischen Probleme nur kurz behandelt - unter anderen das Problem der vorromischen Strassen bei uns, die Frage des geraden Laufes der romischen Kommunikationen in den Gebirgsgegenden, das Vorkommen von Radspuren (Spurillen) usw. Im epigraphischen Anhang am Ende der Einleitung ist der Text der Solinaer Inschriften angefuhrt.

Durch Konfrontation der Quellen und anhand der Analyse der ' Terrainsituation (Terrainkonfiguration) folgert der Autor im ersten Ka-

252

-------------------------------------------------------------------------------

pitel, dass die Dolabellasstrasse a colonia Salonitana ad fines provinciae IllyTici bis zum Fluss Sava fuhrte und zwar bis zur Mundung des Flus-ses Vrbas, wo gewohnlich die UTbate - civitas Urbatensis loziert wird. Deshalb bezeichnet der Begriff ad fines pTovinciae IilyTici die Grenze der Illyrik-Provinz und nicht die Station od Fines (Tab. Peut.), was auch den Auffassungen der alten Autoren nicht widerspr icht. Die Bezei-chnung der Wegestation ad Fines ist offenbar ein vorromisches Relikt, welches die Grenze der Stammterritorien bezeichnet, in diesem Fall zwi-schen Oseriates und Maezaei, dem gallischen Begriff Equamnda ahnlich, dem man an dem Stammgrenzen (Cite) in Gallien haufig begegnet . Ansch-liessend wird eine Ubersicht der Auffassungen fruherer Forscher uber den Lauf dieser Kommunikation gegeben, die im Jahre 16/ 17 n. u. Z. fer-tig wurde per vexillarios legionum VII et XI (siehe die tabellarische Ubersicht). Der Autor beschreibt dannach ausfuhrlich diese langste Dola-bellas Strasse auf ihrem Weg von Salona bis zum Fluss Sava, indem er ihre Trasse anhand archaologischer Uberreste auf dem Terrain etappen-weise bestimmte, und auch andere Faktoren wie Markierung (Milliation) der Itinerare und der tatsachlichen Distanzen auf dem Terrain selbst nach festgestellter Trasse, sowie ihr gegenseitiges Verhaltnis, insbeson-dere Wegemarkierung (Milliation) durch Meilensteine u. a. benutzte. An-hand dieser Angaben und relevanter archaologischer Funde ubiziert er die Wegestationen der beiden Itinerare, die auf der Relation von (Aequum) bis (Leusaba) eigentlich zwei verschiedene Tra-ssen verzeichnen, und von denen eine uber das Kupres-Feld (Tab. Peut.), die andere uber das (Hin. Ant.) fUhrt. Beide Trassen sind separat beschrieben und konnen anhand der Strassenuberreste im Karst-terrain bis zu den letzten Ausdehnungen des Dinara-Gebirges nord-warts in Richtung der Pannonischen Tiefeben e verfolgt werden. Auf Grund gewisser Indikationen folgert der Autor, dass die Dolabellas Strasse ad fines pTovinciae IllyTici jener von der Tabula entspricht, mit Unterschied, dass die Tabula-Strasse in Bos. Gradiška (Servitium) endet, wahrend die Dolabellas Strasse in Srbac an der Save (Urbate) endete und wahrscheinlich folgenderweise trassiert wurde: Salona-Prolog (in Alpe-rio)-Livno (Bariduum)-Kupreško polje (Ionnaria)-dolina Plive (Balo-

(Leusaba)--Krupa na Vrbasu (Lamatis, Aemate)-Ba-nja Luka (Castra)-Laktaši (ad Fines)-Sava (Urbate?). Die Abzweigung des Itinerarium Antonini bog bei Prolog im Livnoer-Feld nach dem

(Salviae) ab, und fUhrte uber Pecka (Sarnade) nach Leu-saba wo sie mit der Abzweigung der Tabula zusammen-traf. Nordwarts bis zum Fluss Sava bilden die beiden Itinerare dieselbe Kommunikation, aber ihre Wegestationen (mansiones) sind verschieden. Die Meilensteine sind nur fur die Abzweigung uber das bekannt (!tin. Ant.). Zum Schluss wird die Dbersicht der Meilensteine ge-geben (Karte I).

In dem II. Kapitel wurde die via Gabiniana behandelt, die nach dem romischen Feldherrn Aulus Gabinius benannt ist, der im Jahre 47/48 v. u . Z. eine schwere Niederlage in den KlUften der dalmatischen Zagora erlitt. Es handelt sich nur um einen im 17. Jahr bis (Andetrium) er-bauten Teil jener Strasse, welche die Garnisonen der XI. und VII. Legion Bumum und Tilurium verbinden sollte und die erst im 20. Jahr n. u. z.

253

l ' ' i

beendet wurde (siehe Kapitel V) . Sie ist mit der Itinerarstrasse Salona-Andetrium-1\'Iagnum-Promona-Burnum identisch (Tab. Peut.). Sie er-streckte sich in der Richtung der alten vorromischen Kommunikation durch die Tiiler der Vrba und bis zur Krka hin.

In dem III. Kapitel wurde die Trasse ad H ed um castellum Daesitiatium behandelt, welche ins Gebiet der Dasitiaten am Oberlauf der Bosna ftihrte, im Jahre 19/20 n . u. Z. fertig gemacht und spater bis zu der silberreichen Argentaria am Flusse Drina verlangert wurde (Tab. Peut.). Zur Bestim-mung der Trasse dieser Strasse ist von entscheidender Wichtigkeit die Ubikation mu n Bist . . . . = Bistu e N ova irgendwo in Zentralbosnien, die der Autor nach durchgeftihrter Analyse des epigraphischen Materials ins heutige Bugojno an dem Fluss Vrbas loziert. Ferner erklart der Autor d ie Geschichtsforschung dieser Kommunikation und gibt eine detaillierte Beschreibung der Trasse etappenweise wie folgt: Salona-Trilj (Tilurium)-Bukova Gora (Ad Libros)-Privala (In monte Bulsinio)-Duvno (Bistue Ve-tus)-Otinovci auf dem Kupres (Ad Matricem)-Bugojno (Bistue Nova)-Mali Mošunj (Stanecli) ... Argentaria (tiber Kiseljak; das Sarajevoer Feld und die Romanija). Den Endpunkt der Dolabellas Strasse das Hedum castellum, lokalisiert der Autor in die Nahe von Breza im Bosnatal. Siehe d ie Ubersicht der Meilensteine (Karte II) .

Durch die ad Bathinum flumen (IV. Kapi tel) war das Bre-uker-Gebiet am Unterlauf der Bosna, das wahrend des Baton-Krieges definitiv okku.piert wurde, mit Salona verbunden. Da die archiiologischen Dberreste dieser Kommunikation am Terrain nicht festgestellt werden konn ten, ist der Autor der Meinung, dass dieselbe bis zum Travniker F eld (bis zur Station Stanecli) identisch mit der Strasse ist, die ins Gebiet der Diisitiaten ftihrte, welches gleichzeitig mit den Breuci pazifiziert wurde, und die spiiter bis Argentaria gelangte. In diesem Zusammenhang d iskutiert er tiber das Hydronim Bathinus als tiber ein palaographisches und epigraphisches, lingwistisches und topographisches Problem und kommt zu der Schlussfolgerung, dass es sich um den Bosnafluss handelt. Von dem Travniker Feld ftihrte die Strasse weiter nach Zenica, wo sie ins Bosnatal hineingelangt und sich weiter nach Doboj hinaus erstreckt.

Die Trasse der Strasse ad imum montem Ditionum Ulcirum, deren Teil auch die via Gabiniana ist, und die auch im Jahre 19/20 n. u. Z. fer-tiggestellt wurde, bestimmt der Autor in Richtung Salona-Andetrium-Burnum-Knin-Strmica-bis unter den Berg Ilica (mons Ditionum Ulci-rus). Die Fortsetzung der Strasse uber Grabovo und Drvar ins Sanatal wurde, nach zahlreichen Meilensteinen zu urteilen, zur Zeit des Kaisers Klaudius (47/ 48 n. u. Z.) erbaut. Ubersicht der Meilensteine (Karte IV).

Im VI. Kapitel werden bedeutendere Anschluss-und Lokalstrassen (viae vicinal es) und zwar jene die die Dolabellas Hauptverkehrslinien verbanden nur kurz behandelt. Die Magistralen zweigten sich durch das Innere des Landes in eine ganzes Strassengeflecht und waren miteinan-der verbunden. Auf diese Weise wurden auch Querverbindungen her-gestellt, die eine integrale Verbindung innerhalb des Landes moglich machten. Diese regionalen und lokalen Verkehrswege sind meist auch auf einer autochtonen Grundlage enstanden und behielten in ei-nigen Fallen auch ihr vorromisches Aussehen, insbesondere dieje-nigen in Gebirgsgegenden und Flusstalern.

254

In einem separaten Exkurs erortert der Autor die Ubikation des Delminiums (VII. Kapitel). Von der richtigen Ubikation der mun. Bist. . = Bistue Nova (Tab. Peut.) und des Delminiums, das in den Itinerarien nicht erwahnt wird hangt mehr oder weniger auch das Lozieren iibriger Stationen auf der Strasse Salona-Argentaria ab. Was das Lozieren dFs Delminiums betrifft, das Patsch auf Relation Lib (vorromisches delmati-sches Delmion)-Duvno (romisches Delminium) lozier t , und das in der letzten Zeit der annehmbaren Losung Budrovich) viel naher-lag von jener Patschs, wurde durch gliiklichen Fund der Grabinschrift Publius Aelius Juvenalis, Questors, Dekurions und Duumvir municipi Delminensium aus Prisoje (Buško Blato), unweit von Duvno, die definitive Bestiittigung bekommen fur das Lozieren dieser bedeutenden delmati-schen Ansiedlung irgendwo auf dem Duvnoer F eld, womit die alte Auf-fassung beziiglich Ubikation dieser St adt bei Trilj an der Cetina endlich aufgegeben wurde. Obwohl man nur auf Grund dieser epigraphischen Zeugnisse noch nicht von einer naheren Lokation Delminiums sprechen kann, verwirft der Autor das Lozieren in Duvno (was den hodologi-schen und archii.ologischen Grunden widerspricht) und schlagt vor, Del-minium in Prisoje zu ubizieren, wo auch das Grabmal gefunden wurde, welcher Ort auch genau wie Duvno liber alle Bedingungen beziiglich der Unterbr ingung einer solchen epichorischen Ansiedlung -· ·- des Delmatae Eponyms verfiigt . In Duvno soll jedoch die Wegestation Bistue Vetus lo-ziert werden (Karte II).

In der Schlussfolgerung beton t er die Schnelligkeit, mit der die Romer in einem gebirgi.gen und feindlichen Land ein verhaltnismassig dichtes Kommunikationsnetz errichteten. Das war schon wii.h-r end des Aufenthaltes der Legion in Dalmatien beendet , d . h . schon in der ersten Ha!fte des I J ahrhunderts n . u. Z. Ausser den Strassen, die in Solinaer Inschr iften angefiihrt sind, wurden auch m ehrere ande re Verkehrsstrassen erbaut: Tarsatica-Senia--Burnum---Salona-N ar ona Dyrrhachium; Narona- Sarajevoer Feld-Romanija, u. a. Auch einige von ihnen wurden noch zu Dolabellas Zeit erbaut oder angefangen. Vom tech-nischen Aspekt aus war das geradezu ein grandioses Unternehmen, sehr bedeutend fUr da:!! Kaisertum, sowohl wegen Verbindungen mit den be-nachbart en Provinzen und dem Limes an der Don au als auch - hinsich-tlich des Reichtums an natiirlichen Ressourcen der P rovinz - wegen okonomischer Grunde, was mit der Zeit zum vollen Ausdruck kommen wird, und so werden auch diese von Dolabella als militarisch erbauten K ommunikationen (viae militm·es) auch offentliche Kommunikationen wer-den (viae publicae) manche unter ihnen sogar auch mit organisier tem Postverkehr (cursus publicus). Dieses Verkehrsnetz gewinnt noch m ehr an Bedeutung, wenn man den regen Seever kehr uber die Adria in Bet-r acht zieht (!tin. Ant. 270, 496, 497, 519 und 520).

Obwohl der romische Staat die Politik der Sklaverei und Ausbe-u tung verfolgte, bedeuteten diese Bestrebungen des Staates in der histo-rischen Perspektive einen grossen F or t schritt auch fUr das Land selbst. Vlas die Strassen betrifft , so wurden sie bis zum 19. J hd. benutzt und wer-.::::n m anchenorts auch heute n och gebrau cht.

255

In dieser Arbeit wurde nebst dem Grundproblem, das mit dem Strassenbau verbunden ist, auch den Fragen der antiken Topographie und Toponimie dieses Gebietes ein bedeutender Platz eingeraumt, auf denen auch ein grasser Teil der Ergebnisse behandelter Prot.lh"1'\atlk be-ruht, ebenso wie auch den Fragen der inneren Urbanisierung und admini-'itrativen Organisation der Provinz, besonders aber den wirtschaftlichen Verhaltnissen des Landes.

Die Arbeit uber Dolabellas Strassensystem stellt nur den ersten Teil des geplanten (grosseren) Werkes von den ri:imischen Kommunikati-onen und deren Topographie in der ri:imischen Provinz Dalmatien dar.

256

INDEKSI

a) INDEKS IMENA (NARODA I OSOBA)

M. 50, 131, 144, 194, 246 Ae1ia Buo 241 Aelia Procili(ana?) 135 Aelia Tertulla, P. 92 Aelii 67, 122 Aelii Nepos et Dasas Arbonis 78 Aelius Iustus, C, dec. m. Bist. 134 Aelius Iuvenalis, P, dec. mun. Delm.

240 i d. Aelius Pi ... , P. 234 Aelius Proclianus, P , dec. m. Aelius Rastorianus, P, quaestor

munn. 134, 140 Aelius Ursus, P, dec. mun. Salv. 64,

68 Aelius Victor Varanus, P, dec. mun.

241 Ae?]matini 115 Aequenses 59

J. 49, 146, 210, 211 Alfoldy, G. 51, 64, 136, 193, 1!t4, 195,

199, 246 Andautonienses 44 Andrija, biskup Bestoensis 135, 141

P. 180 Cvijo, saradnik iz Sipova 107,

112 Arruntius M. Camillm Scribonianus,

L. namj. Dalm. 115 Attis, reljef 76 August Oktavijan, car 15, Hl, 19, 43,

127, 128, 130, 131, 246, 247, 248 Aurelii 67, 142 Aurelije (Marcus Aurelius), car

161- 180. g. 30, 55, 142 Aurelius Tiro 144 Avari 58, 110, 171, 243, 248 Azinates 134

Bajan, avarski hagan 74, 110 Ballif, Ph. ll , 12, 49, 148

Petar, saradnik iz 68

Baridustae, Iliri u Erdelju 51 Barizaniates 51, 56, 123 Basler, Bathiatai, Bathiatae 193, 197, 201 Bato(n), Dezitijatski 131, 196 Bato, 193

Bato Liccai f. 184 Bauer, A. 148, 204 Beathus Rhenanus 193 Bela (IV), kralj hrvatski ugarski

1235-1270. g. 219 Bistuates 134, 198 Blau, O. 12, 49 Breuci, panonsko pleme 18, 183, 193,

195, 196, 197, 198, 199, 201 J. 223

Budimir, M. 193, 196 Budrovich, A. 194

F. 50, 131, 134, 148 Burnistae 207, 209 Butuates 51

Castellum Baridustarum 51 Cezar (C. Iulius Caesar) 19, 130, 208 Claudius, car 41-54. g .. 19, 190, 205,

245, 246, 247, 250 Cons, H . 49, 146 Cornelius Dolabella, P. 15, 16, 17, 18,

19, 30, 31, 47, 131, 133, 185, 188, 189, 190, 197, 200, 204, 206, 221, 228, 244, 246, 247, 249, 250

Crna kraljica 69, 70, 78, 82

Celebija, Evlija, putopisac 150 Mile iz Kule (Rogolji) 87 Todor iz 90

Cup, Todor saradnik iz Vedrog Po-lja 215

Dabiša, kralj bosanski 1391-1395. g. 242

Daesitiates 27, 141, 183, 185, 196, 199, 245

Dandolo, Vicko, providur Dalmacije 19

259

Dandolo, Antun, povjes111i-82

Decije, car 249-251. g. 106, 189 Delmati (Delmatae, Dalmatae) 18, 28,

41, 211, 235, 237, 244 Delminenses 59, 240 i d. Deuri 78 D ezitijati v. Daesitiates Dicioni (Ditiones) 198, 203, 204, 211 Dijana 72 Dioklecijan, car 284-305. g. 247 Divo Augusto, miljokaz 190, 246 Dolabela v. Cornelius Dolabella Domaszewski, A. v, 13, 50, 149 ·

Marko zv. Karantan 86

Elagabal, car 218-222. g. 100 Elije Tito (Aelius Tito) 76 Euplo ... occisa viatoribus 188 Evans, A. 50, 133, 134, 147

Ferhad-paša, bosanski namjesnik 95 feroces Dalmatae 127 Figu! (C. Martius Figulus) 236 Filip (M. Julius Philippus), car 244-

249. g . 106, 189 Flavii 139, 14? · Fl:avio Aprioni. 142 Flavius Licinianus, T, dec. mun,

Bis .. . 138 Flavius. Licinius, T, dec. 'nvir Bist.

. . '

Fliwius . .... :. , T., dec. m un. Bist. 138

Flavius, .142 Flavius Nepos 142 Flavius Seneca, vir egregius 135 Flavius Varronis f, T. 185 Frankopan, Krsto, ban hrvatski 82,

83, 84 Fundanus, v. Minitius Fundanus, C.

Gabinius, Aulus 18, 130, 131 B. 51

Genius Osiniatium 56 geograf iz Ravene 41 Germanik, sin Druzov 218 Gordijan (M. Antonius Gordianus),

car 238- 244. g. 106, 154, 163, 189 S. 151

Gvido (Guido), geograf 21

260

Hadrijan (T. Aelius Hadrianus), car 138-161. g. 29, 171, 190, 209, 241

Hadži Jusuf Livnjak, putopisac 243 Hirschfeld, O. 134 Hoernes, M. 49, 147 Honoratus cl. v. Hoffer, A. 135 Hrvati 243 Husref-paša, bosanski namjesnik 83

Iapodes (Japodi) 198, 204 I asi, panonsko pleJ.11e 193, 195, 197 I conius L . f. Surio, L . 211

I. F. 120, 169 Julijan, car, 361-363. g. 189 Junije Blez, namjesnik Panonije 197 Jupiter Kapitolijski 238, 239 Justinijan (I), car 527-565. g . 126

Kahler, H. 54 N. don 66, 83, 106

Karakala (Caracalla), car 211-217. g. 231 '

A. M. 49 Kiepert, H . 49 Kiepert, R. 50 . . . Klaudije H (9othicus), car 268-270.

g. 189, 208 ' Klaudije v. Claudius Klaudije, Tiberije, veteran 56

A. fra 106 pleme pol] E!)

219 ' ' Komod, car 177-192. g. 58, 189

·Konstancije (Constantius II), car 337- 361. g. 189, 234

Korvin, Matija, kralj hrvatski i u:.. garski 83:

Ante' 'iz Cele 69 Kovinjalo, Mitar iz Blagaja (Kupres)

118 . · ' kraljica Marija (sc. TereziJa) 78

I. 136 I. 49

Hasan iz Starog Sela 84 Benedikt, putopisac 8(?,

175, 178

La? ]matini 115, 127 Lizaviates 51, 56, 123

Ivan, prof. 90, 106 Lucius, Flavius T. 134

Makrin (M. Opelius Seve-rus Macr-i-nus), car 217--218. g . 100

D. 243 Manlius Coelius, centurio 115

Z . 195 Marija Terezija 82, 93 Marko Aurelije v . Aurelije Martens, J. 250 Mauricije, bizantski car 110 Maximinus Trax, car 235-238. g. 69,

189 Mayer, A. 23, 149, 196

227 Mezeji (Maezaei, Maza·ioi), panonsko

pleme 41, 45, 204 Savan iz Trijebova 92

Miller, e. 50, 149 Miniciu s Fundanus, C, namjesnik

Dalmacije (?) 103, 109, 110 Mišura, A. P. 58 Mocsy, A. 195 Moiza, ing. 121, 147 Mommsen, Th. 19, 131, 246 Mi.iller, e.

Nasika (P. CMnelius Scipio Na.sica) 235, 236

N eme sis Pia 218 Nepos . . . 234 Ninienses (?) 211 Nisidius Secundus 64 Novak, G. 19, 50 Novenses 59

Oserijati (Os(s)eriates) 18, 41, 45, 183, 195, 197, 198

Osiniates 56 Ostoja, kralj bosa nski 242

pagani Promonenses 209 Panoni 130

E. 30, 125, 133, 134, 135, 138, 149, 150, 246

Paškvalin, V . Patsch, C . 50, 134, 135, 139, 148, 246,

248 Nikola iz Racuna (Krupa

n /V) 93 Pazinates 134

S 211 Petrikovits, H. von 54

J . 144 P linije 109 Plinije Stariji, prirodo-

sluvac, 131, 203

Promonenses 207, 209 Pseudo-Scylax (pseudo-Skilaks), ge-

ograf 248 Ptolomej, geograf 19, 43, 74, 203

Radimsky, V. 144, 148, 157 Ravenat (Anonymus Ravennas), geo-

graf 21, 200 D. 19

Riditae 59, 230

Sabina Tr-anqui!lina, carica 163, 191 Salviatae 211 Sapuates 115, 127, 226 Sardeates 78, 109 Saria, B. 194 i d. Savenses (?) 198 Sedatus Augustus 218 Septimije Sever, car Hl3-211. g. 106,

231 Sergejevski, D. 51, 52, 135, 181, 246 Sicinius Macrinus, L. 95 Silvan 72 Silvanus conserv(ator) 239

VL 95 Slaveni 110, 171, 243, 248 Stjepan II ban bosan-

ski 242 Strabo(n), geograf 203 Stridonenses 211

M.

Tacit (Cornelius Tacitus), 15

Tatari 219 Teodozije, car 171 Thalloczy, L. 83 Tiberije, car 14-37. g. 15, 16, 17, 19,

131, 163, 190, 191, 193, 206, 247, 250

Tica, J ovo iz š eho vaca 92 Tito, car 79-81. g. 246 Tomaschek, W. 49, 52, 146

Mijat, hajduk 122 Topal-Paša, bosanski namjesnik 171 Trajan (M. Ulpius Traianus), car

98-117. g. 35, 127, 142, 247 Trebonijan Gal, car 251-253. g. 106,

189, 221, 222 Trosius Crispu s, C. 67 Truhelka, 50, 135 Turci 219 Tvrtko I, kralj bosanski 242

261

Ulpii 142

Valens princeps Daesitiatium 183 Varcijani 44 Veith, G. 131 Velleius Paterculus, C,

192, 193, 194, 195 Vespazijan (T. Flavius Vespasianus),

car 69-79. g. 55, 139 Victor decurio 239 Vitruvije (Vitruvius Pollio), pisac 32

262

Voluzijan Gal, car 251-253. g. 106, 221, 222

N. 193, 196

Wilkes, J. J. 50

M. 161, 240 Zeno, Katarino, poslanik

150, 175, 176, 178

b) INDEKS MJESTA (NAZIVA)

Absoros 249 ad Bathinum flumen 183, 202 Ad Basante 196 Ad Drinum 185, 186 Adrian oros 237 Ad Fines 43, 45, 95, 97, 98, 100, 125,

126 ad fines provinciae Illyrici 42, 44,

125, 126 ad H edum castellum 192, 202 ad imum montem Ditionum Ulcirum

49, 205 ad Ladios 79, 93, 96, 97, 100 Ad Libros 23, 153-155, 187, 223, 224 Ad Matricem 165 i d, 173 Ad Pr(a)etorium 98, 100, 102, 218 Ad pretorum 230 ad summum montem D itionum Ul-

cirum 205 Ad Turres 247 Ad Zizio 19, 22, 246 Aemate (Lamatis?) 54, 79, 90, 93, 96 Aequum (Citluk kraj Sinja) 41, 57,

58, 67, 123-125, 128, 131 itd. Aikouon kolonia (= Aequum) v. Ta-

belarni pregled Aquileia (Akvileja) 132, 246, 248, 249

217, 218 Ancona 248 Andautonija (Andautonia) 44 Anderba 246 Andetrium 18, 130, 131, 228 Andretio 206

naseobina u Sinju 55-56 Apeva 225 Aquae S. . .. 21, 142 Aquileia 19, 230 Arausa 249 Arduba 202 Argentaria 124, 133, 134, 136, 179, 181,

182, 186, 189, 245, 246 Aržano 152, 204, 244 Asseria 74 Aternum 248 Avendo 230

180, 191

na Janju 116 Babina dolina 216 Babin Do (Janj) 116 Bacuntius, rijeka 192, 196

126 224

100 na Klisu 54

Ba . . . . !fluJmen 194 60

Balbeis 73 Balcum = Baleam (?) 110 Balea 110 Balina glavica 207, 208 Baloie 107, 108-110, 111, 127 Baloia (Rav.) 108, 225, 226 Baloja 41, 124 Baljvine 225 Banica, rijeka 81 Banja Luka 42, 47, 79, 81, 82 (burg),

83, 86, 92, 94-96, 125, 127, 199 Banjaluka (Banja Luka), 81, 82 Bara polje) 214, 215, 216,

217, 220 77, 78, 85, 113

Bariduum 42, 58, 104, 105, 123, 127 Barlovci 97 Basante 192, 196 Bastasi (Livanjska polje) 47, 51, 64,

74, 125, 140, 229 Baštine, parcela 118, 119 Bat(h)inus, flumen, 18, 183, 192-

-198, 201 Bath/sinus 193 Batinus 193 Bednja, rijeka 192, 193, 197, 198 Begovac, vrelo 88, 89, 90, 91, 212 Begovac, vrelo (Racune) 93, 94 Begov Han 201 Berek (Mahovljani) 102 Berek, selo 97, 98 Berbir v . Bos. Gradiška 98, 102, 103 Bersel(l)um 200, 225 Bigeste 246

210, 214, 216, 219, 230 230

Bila 227 Bilajce (Bjelajce) 106 Bilanovac 180 Bili brig, brežuljak 54

263

Bili Brig, naselje na Dinari 60, 61, 63, 124

Bilibrig 151 Bil(!)ubium 223 Biljani 217 Biljeg u Guberu 123 Biljeg (Janj) 116, 172, 215 Biljeg (Trijebovo) 89, 91, 92

207, 209 Biograd (Prusac) 173 Biograd 243 B iskupija 208 Bistrica, rijeka 136, 174, 243 Bistue 22 B i stue betus 139 B istue Nova 134-136, 138, 139, 150,

166, 170 i d, 190, 225, 226 Bistue Vetus 135, 150, 160 i d, 170,

187, 189, 233, 236, 244 Bisva 225, 226 Bitovnja (Bitovnija) 181, 225 Bjelajce (Bilajce) 84, 87, 92, 114, 225 Bla gaj (Japra) 142, 231 Blagaj (Kupres) Blandona 249 Blažuj 185, 188, 228 Blidinjsko jezero 166 Blidinje 221

selo 82, 83, 84, 87 stari grad 82, 83, 92, 94, 106

104, 121 93

Bojmunti 69 Borak 122 Borci 15

166, 224, 233, 234, 235, 237, 244

Borova glava, (k. 1234), sedlo 121, 122, 123, 168, 224

Borovo polje 121 Bosna, rijeka 184, 197, 245 248 Bosina 196 Bosanska Gradiška (Servitium) 42,

96, 98, 99, 100, 102, 126 Bosansko Grahovo 212 Bosanski Novi 230 Bosut, rijeka 192 Branješci 75, 76 Brattia 249 Bravsko 51, 81, 105, 215-217, 220 Bravsko Donje 216 Bravsko Gornje 216 . . Bravski Vaganac 216, 220 Brd01šce (Laktašij 98 Brdo, selo na Janju 87, 116

113 Breberija (Pecka) 77

gradina (v. Andetrium) 131 Brekali 152, 153, 223 Brestovsko 180 Breza 142, 183, 188, 227 Briševo 117 Brišnik 244 Brnaze 55 Budžak 96

264

Budelj Gornji 217, 218 Bugar-grad 230 Bugojanske polje 141, 142, 14'>-Bugojno 141-143, 146, 173 ,j d, 191, Z\H,

225 Buhovo 224

55 Bukova Gora (Korita) 152-156, 223 Bukovik, vrelo 216 Bukva 68 Bulsinius sc. mons 158 Bunari 46, 79, 80, 82, 83, 93 Burnum 15, 18, 130, 132, 203, 205,

206, 209, 210, 211, 230, 245, 246, 248, 249

Busije 88 175, 179, 180, 183, 202, 225

Buševac 44 Buško Blato 58, 152 i d, 156, 223,

241, 243, 244 Butišnica , rijeka 205, 210 Butua = Budva 134

Cagangrad 126 Cagani 126 Carevac 78, 85 Carnuntum 248 castellum Hedum 188, 246 Casra v. Tabelarni pregled Castra 79, 89, 93, 95, 97, 127 Cavtat 18, 19, 246 Cetina Gornja 205 Cetina, r'ijeka 58, 125, 203 Ciganska ravan 113 Cigelj 217 Ciglana, parcela 215 Cikote 142 Cim 224 civitas Delmena 242, 243 civitas Dulmensis 242 civitas Dumnensis 242 civitas peregrinorum 67 Civitas Urbatensis 99 Clandate = Clande 231 Clande 231 Ctisa 52 colonia Aquarum S . ... 181 colonia Claudia Aequum 56 colonia J adestinorum 181 colonia Ris ... 142 colonia Salonitana 41, 181 Corcira 249 Crkvina (Blagaj na Kupresu) 118 Crkvina kraj šipova) 111 Crkvina 144 Crkvina (Glavice na po-

lju) 76 Crkvina 71, 73 Crkvina u Majdanu 107 Crkvina u 111 Crkvina u Podgredi 122

Crkvina u Sipavu 108, 109, 111 Crkvina (Crkvena), potok. u Banjbj

Luci 95 Gora, planina u izvorištu Sane

42, 52, 77 Crna rijeka 84, 86, 87, 88, 107 Crna rijeka, dolina 91 Crvenice 166, 224, 235, 237, 239, 241,

244 Crvljivica 31, 214, 220 Curcum 211

80 lakat 61, 122

Carakovo 102 Catrnja, sedlo (k. 1320) 31 , 47, 68, 69,

70, 70, 104, 105 Catrnja u Racunama 93

69 Celepirova kula 175 Celopek 231 Cergalište 90

rijeka 130, 131, 205, 206, 207 144, 145, 173

Citluk kraj Sinja = (Aequum) 42, 45, 52, 55, 60, 63, 81, 104, 105, 111, 124, 125, 207

Corbegov han 175 Corbegova kaldrma 177 Cotin han 61 Cukle 227

115, 116, 117 231

njiva 89, 91

Dabar, rijeka 218 Dabravina 183 Dacija (Dacia) 57, 246 DaLen 242 DaLma 236 Dalmacija (DaLmatia) 17, 27, 43, 44,

47, 127, 232, 243, 246, 247, 248, 249, 250

Danuvium 43 Davor 99, 126 Decimin 128, 190 v. Dicmo Delmin- 241 Delmina sc. regio 235, 243 Delminij (Delminium) 21, 150, 151,

187, 233 i d, 240, 241, 243, 243, 244, 249

Delminion = Delmion 164, 233, 234, 236, 237, 240, 244

Delmis 235, 243 Dl'mno 241 Derbaba, njiva u Mahovljanima 102

Deževica 180 Dicmo (Decimin) 52, 55, 56, 128, 132,

151, 190, 200 Dinara (Dinaridi), 60, 61, 63, 211, 237,

245 Dinaridi 42, 47 Dirnitor 86 Dirahij (Dyrrhachium) 19, 55 Direklija, banja 94 Divjak (han) 175 Divjaci, parcele u Mošunju 178 Doboj 245 Dobrane 58

244 Dobrinje 79, 80, 81, 84, 93 Dobrinjsko polje 94 Doca 55 Doclea (Duklja) 21, 139, 151 Dolac 226, 227 dolina Cetine 58 dolina Crne rijeke 91 dolina Plive 127 dolina Sane 48 dolina Unca 48, 214 Do(l)nje polje 81, 92 Domavia 133, 186 Donna (Duvno) 242 Donja Dolina 99, 127

175, 176 Donji Prolog 221 Donje Ratkovo 229 Donji Unac 206, 214 Donji Vakuf 174, 225, 226

96 Dragotina 231

Donji, 180, 191 Drežnik 230 Drina 185

86 Drinova (Studena), rijeka 239

185 Drniško polje Drniš 206 Drumovi, parcele u 113 Drum, parcela u Gerzovu 113 Drumovi, parcele u Sokocu 113 Drvar 81, 203, 212, 214, 215, 220, 229 Drvar Selo 217 Drvetine 177 Dubica 81, 85, 87, 88, 99, 100, 102, 126,

229 Duboki do (na Staretini) 70, 71 Dubrava 90, 91 Dubrave 82 Dugodol (Lokvari) 81 Dugopolje 52, 55, 128, 132, 151, 190 Dumni 242 Dumno 243 Dumnje (=Dumni) 242 Dunav 16, 44, 127, 250 Dune (Duna) 243 Dusina 180 Duvanjsko polje 224, 23·3, 235, 236,

239, 240, 244 Duvno 105, 160, 163, 164, 166 i d. 170,

191, 233 i d. 235, 237, 240, 241, 242, 244

265

Dyrrhachium 248, 249 Džimbegova kula 88 Dževerova lokva 92

turbe (Gerzovo) 113 112

Ekvum (Aequum) 56, 58, 59, 73, 103, 205, 229

Emonu 15, 19, 248 Epidaurus 246, 249 Equoranda (Equaranda) 45 Erana 205

134, 136, 138, 139, 141, 173, 202, 227

Fines (Rav.) 43, 97 fines provinciae Illyrici 41 f ines Varvarinorum 207 flumen nami ne Bathinus 193, 194,

196 Fojnica 134, 180, 181, 225

Gabrina glavica 208 Gajevine (Kupres) 120 Gala 58, 60

Veliki (Vinjani) 244 Galija (Galia) 245 Gardun 18, 130, 151, 188, 233, 235 Garevina 84 Gensis 186 Gerzovo 78, 113, 85 Gizdavac 206

77, 84, 86, 229, 242, 243 97

polje 42, 47, 51, 52, 66, 68, 70, 71 , 74, 82, 123, 124, 125

Glasinac 80 Glavaš (Lab), stari grad na Dinari

103 Glavice polje) 68, 73, 75,

76, 128, 229 Glišin han 216 Glogovac (Janj) 116 Goduša 182, 228 Golija, planina 42, 68

210, 216, 217, 230 Gologlava (Prisjeka) 216 Gorica 107

266

pašnjak 215, 220 gornja Cetina 47 Gornja kaldrma 90 Gornje korito, vrelo 116 Gornji Malovan 114, 119, 120 Gornja Pecka 78 Gornja Rama 141, 142 Gornji šeher (Banja Luka) 46, 95, 97,

129 Gornji Vakuf 134, 136, 141, 144, 145,

174, 225 Gornji Vrbljani 229 Gornja Zenica 202 Grab 204 Grabež 105 Grabež 112 Grabovica 156, 157, 191 Grad u Prisjeci Donjoj 217 Grad 80 Gradac 71, 73 Gradac (Podgora) 184, 188, 227 Gradac 122 Gradac 177 Gradina 221 Gradina (Gornji Bakinci) 98 Gradina (Berek) 102 Gradina (Crvenice) 239, 240 Gradina 114 Gradina kod Gaja 234, 236, 240 Gradina u 96 Gradina u 80 Gradina na 122 Gradina na Klancu (Tepljuh) 208 Gradina (Majdan) 107 Gradina (Pehulje) 93 Gradina (Podrašnica) 87 Gradina (Prijani) 76 Gradina (Racune) 93, 94 Gradina 88 Gradina (Šušnjari) 96 Gradina na štrbini 88 Gradiška 245 Grahovo 47, 204, 229 Grahovo polje 198 Grborezi 122, 123

(Graecia) 248 Grebengrad (Krupa n/V), stari grad

94 Grkovci 47, 52, 63, 64, 67, 68, 73, 103,

105, 125, 140, 229 Grlo na Klisu 54, 55

planina 219 Gromile, parcele u Majdanu 106 Gromile, parcele u Šipovu 107 i d. Gromiljak 179, 181, 182, 183, 186, 188,

227 Grovnica (Gronica i Grlonica), po-

tok 175, 177 Grubiša dolac 55 Grudine, parcela u 144 Guber 122, 123 Gubin 63, 64, 74, 105, 140

Gora 201, 202 Gustovara 82, 84, 87, 90, 91, 92 Gverino Groblje u Glavicama 75

52, 70, 71, 73, 74, 75, 76, 105, 125, 127, 128, 229

Han 56, 60 Hanov.i 84, 87, 90, 91, 92, 93 Han Bravsko 216 Han Divjak 188 Han Glišo (Glišin) 217 Han Ivica 182 Han Kola 79, 83, 84 Han Majdan 107 Han Marijan 168 Han 182, 228 Han Prisjeka 84 Han Prolog 61 Han Surjan 84 Han Vagan 61 Han Vitek 15, 190 Hedum (Hedos?) 17, 18, 183 Hedum castellum Daesitiatium 127,

182 'i d, 188, 227 Hi!!yricum (Illyricum), Superior et

Inferior 44, 197 Hippus flumen (Cetina) 151 Histria 248, 249 Homolje 180, 182, 228 Hrvatska 83

Iader (Colonia Iulia Iade1·) 15, 210, 230, 246, 248, 249

Ibisva 225 Ilica, planina 204, 211 , 245, Ilirik 16, 17, 43, 44, 48, 248 Ina , r ijeka 126 In Alperio (In alperio?) 105, 123-124,

127 Indenea 111, 112 In monte Bulsinio 156, 158, 244 lntercisa 30 Ionnaria 42, 104, 105, 114, 118-119,

123, 127 I ssa 249 Istra 15 Italija 127, 245, 246, 248, 250 Ivoševci 209 Izlasci (Janj) 113 izvor Cetine 47

Jablanica 100 J aglenica 177 Jadran 250 Jadro, rijeka 54 Jajce 82, 83, 84, 107, 225, 226 Jakupovci 97 Janj 103, 112, 118, 119, 170 Janj, rijeka 111, 112 J anjci 202 J anjila 215 Japra, rijeka 218, 231

Japrica, rijeka 231 Jaram 119, 224 Jasenovac (Bravsko) 217 Jasenovi Potoci 77, 129 Javor 113 Jazvine 179, 180 Jelašinovci 218, 231 Jelinkovac 92 Jerinin grad (Berek) 102 Jezero 83, 84, 103, 104, 105, 106, 107

225 šuma 70

Jošanica, potok 106 Jošanica, naselje 160 i d. Jošavka v. Jošanica 107 Jovana, bunar 84, 87, 88, 89, 90, 91,

93, 103

180 Kadina Glavica 208 Kadina Voda 81, 88 Kaldrma 62, 63, 68, 90, 91, 208 Kalin 175, 176 Kalvarija 178 Kamenica 214 Kamenska Podgradina 68 Kamešnica 60 Kanjani 208 Kapitul 208 Kapljuh 215, 217, 220 Karakašica 55, 56, 58 Kar antan han 86 K araula 225, 226 Karlov Han 156

178 Kaselov klanac 122 Kastel (Banja Luka) 95 Kaštel, stari grad 175, 177 Kaštel 230

202 K azaginac 152, 153, 155 K i, srednjovjekovni grad nasel je

218 Kijevac (Ki), stari grad 218 Kijevo 231 Kiseljak 174, 175, 179, 180, 181, 186

bunar i lokva 122 122

Kladanj 185 Klanac u Vodicama 116, 117 Klapavica 55 Klašnice 96 Klenovac, vrelo 216 Klis 47, 52, 54, 60, 128, 132, 151, 190 kliška 54 Kliška vrata 54 Klokoti 180 Kljake 131, 208 Kljevci 217

(na Sani) 78, 81, 83, 84, 87, 88, 93, 216, 217, 229

267

do (kod 91 Knin (Ninia?) 81, 204, 205, 207, 210,

211, 214, 219 Kobilja Glava 180, 188,

228 ( = Kobilja Glava) 188, 191,

228 rijeka 201

79, 88 brdo 55, 207

Kokoroš han (Bravsko) 216 Kola 80, 81, 84, 93, 94, 160 (v. Han

Kola) Kolobara 106

214 Komar 174, 175, 179 Komušina 202 Konatari 80 Konjic 15, 190, 199, 246

174, 175 Donji 176

Kopilo 175, 176, 178, 179, 226 Kopjenica 216, 217 Koprivnica 172, 191 Korana, potok 77

123 Korita 102 Korita 155, 223 Koritine, parcele na Janju 116 Kosovo polje (u Dalmacij i) 207, 211 K ostajnica 230 Kotor (kod 90, 91,

92 69 v. 90, 107

Kraljevine kod Zenice 202 nasip (prisap) 223

Krasinac 76 vrelo 205

90 Kreševo 181 Krin 57 Krivodol 214 Križevac 244 Križice 55 Krka (Titius) 130, 131 , 205, 206, 209 Krljanovica, polje 89 K r njeuša 142, 230 Krstovi 85 Krupa na Uni 230 Krupa na Vrbasu, 82, 88, 96, 127 Krupa ( = Grebengrad), stari .grad

82, 83, 85, 94, 106 175, 179

Kruševljak, potok 77, 78 Kula 87 Kuliješ 182 Kupres 142, 167, 169, 173 Kupreško polje 103, 104, 112, 117, 120,

124, 127, 200 Kupreška vrata v. Velika

vrata (1384 m) 104 ·· Kur1jaja 119 Kurozeb 71

Lab (Glavaš), stari grad na Dinari 103

Laktaši (Ad Fines) 42, 43, 96, 97, 98, 99, 100, 102, 126, 127

Lamatis 45, 79, 90, 93, 115, 127 Laminci 42, 99 Lanište 216, 217, 220, 229 Lašva 175, 185 Lauriacum 248 Lausaba (Rav.) 90 Ledenice 93 Lepenica 180, 181, 182, 186 Letka 244 Leusaba 45, 78, 82, 84, 85, 87, 89, 90,

96, 103, 106, 110, 124, 127 Leusinium (Leusinum) 246 v. Panik Lib, grad>ina 163, 166, 233, 234, 235,

236, 240 Libri 153, 155 Liburnicus sc. sinus 249

Petrovo Selo 217 polje 97, 98

Lika 15, 44, 210, 230 limes na Dunavu 48, 246 Lipa 64, 74, 140 Lisina 86, 106

223 Lissa 243 Lištanj (= Pelva) 52, 59, 61, 63, 64,

65, 68, 71, 105, 127 Livanjska polje 42, 47, 52, 63, 64, 66,

67, 70, 105, 125 Livno (= Bariduum) 59, 73, 103, 104,

105, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 127, 224, 242

Lokvari 69, 81, 84, 85, 89 247

153, 201 , 223 rijeka 108

Ludrum 58 Lug 180

na Cetini 56 Luško polje (kod 180

Ljerkovica, vrelo 93 Ljeskav dolac 70 Ljubija 231 Ljubuša planina 244

Maglina glavica u 112 Magljajdol 84 Magnioticum 208 Magnum (Magum) 206, 208, 230 Mahovi (Popuže) 113 Mahovljani 43, 98, 100, 102, 125 Majdan 82, 87, 92, 103, 104, 105-107,

110, 114, 124; 125, 127

Majdanka, rijeka 106 Majdanska gradina 107

231 Mala Az i j a 248 Mali Cilaš 61 Mala Kupreška vrata 172 Mali Mošunj 175, 178 Mala Rujiška 231 Malovan, planina 119, 120 Malovan Donji 169 Malovan Gornji 170 mansio Baloie 111, 113 m ansio Pelva 64

planina 83, 84, 92, 105 Marin dolac 120, 169 M arsonia 43, 99 Maslovare 231 Matas gradin a 210, 211, 212 Ivi a trica 30 M atrix 167 M edena Selišta 74, 76, 103 Medna 85, 86, 229 Ivlelta (Melita) 249 Mednjanske strane 85 Meminska 100 Mesihovina 244 Metaljka 55 Mezija 264

potok 120 Milin Birt 231 Milodraž, polje 180 Miloševe drage 55

207, 208 227

Mitrovica Sremska 245 Mlin iška draga 76 Mliništa, 47, 74, 76 Mlinište 76, 77, 112 Mojanka 55 Mokronoge 166, 168, 191, 224; 225, 235,

237, 239 mons Bulsinius 23, 149, 158, 204 monte Bulsi(nio) 158 mons Ditionum Ulcirus 18, 203, 204

i d, 210, 245 130

Mostine 60 Mostine na 156, 159

231 Moštanica 205, 218, 231 Mošunj Mali (Stanecli) 135, 136, 138,

142, 144, 170, 179, 182, 200, 201 , 225, 233

86, 87 potok 212

Mramorje u Bunarima 80 Mramorje u Guberu 123 Mramorje u 88 Mramorje u 80

Mramorje u Mali 94 Mramorje u Racunama 93 Mrakova 227 Mratovo 29, 209 Mravinac, planina 177

(Leusaba) 77, 81, 82, 83, 84, 85, 87, 88-93, 103, 104- 106, 114, 124, 125, 127, 225

Mrtvaja, potok 119 Mrtvica, potok 119

(Andetrium) 52, 54, 58, 59, 132, 206, 228

Gornji 131, 207 polje 132

Donji 112 Gornji 112, 113 na Janju 104, 111

Mukišnica, estavela 155, 156 mutatio Starue 68 Mutn ica 225

Nais (Naissus) 44 Naklo 156 Narona (Vid na Neretvi) 15, 19, 55,

185,. 190, 221, 237, 246, 248, 249 Na tabli 92 Nasutak (Klis) 54 Nauportum 15 Nedinum 74 Nemila 201 Neretva 182, 248 Nevesinjsko polje 15, 246

(Anderba?) 246 Ninia (Knin?) 210 Ningum 249 Norik (Noricum) 15 Novae 151 N ovi Še her 202 Novoselija 82, 94 Novo Selo (Kupres) 114, 115, 117 Novi Travnik 175, 1\6, 177

Obod kraj Cavtata 18, 19 Oborci 174, 201 Obrovac na Cetini 50, 60, 128, Odžak 63, 128 Ograde Glavina 55

jezero 113 selo 112, 113

Olovo 185 Omiš 54 Orahovac 29 Orahovica 202 Orguz 55 Osjek (Blažuj) 174 Ostanina (Pod), gradina 144 Ostružnica 180

269

Oštrelj, sedlo (k. 1033,1 m) 212 214 220 ' '

Otavice 207, 208, 220 Otinovci (Kupres) 142, 166 i d, 173 v.

Ad Matricem otok 58 Ovangrad, stari grad u Celama 231

Paklina, planina 167, 225, 249 136

Pandurica 112 Panonija (Pannonia) 15 41 43 100,

104, 126, 127, 245, 246, 248 ' Panonska nizija 47, 127 Pardua (Gradac kod Ljubinja) 22 Parentium 249 Pasjak 203, 214 Pecka (Sarnade) 47, 74, 77, 78, 81,

82, 84, 85, 86, 89, 103, 111, 113 114, 124, 125 '

29 212, 220

Gornje i Donje 175, 176 rijeka 176

Pelva (Lištani) 59, 64, 67, 68 71 108, 123, 124 ' '

gradina zv. Pandurica 112 230

Pešonci (Grahovo) 212 polje 51, 206, 214, 215

Petrovac, Bosanski 214, 219, 230 (Mesihovina) 239 (Rakitno) 239

Petrovo polje 132 Peulje 103 Picenum 193 Plandište 116, 117 planities Dalmae 242 Pliva, rijeka 106, 107, 110 124 127

200 ' ' ' Pliva, dol'ina 104, 108, 109 120

90 ' (Guber) 123

Podadraga polje) 75 Podastinje 180

227 Podbrežje 202 Podgaj 160, 161 Podgradci 100 Podgradina polje) 73, 74,

125, 223 Podgradina (Podrašnica) 87 Pod kod Bugojna, gradina 144, 174 Podgreda 122 Podlipci 225, 226 Podlugovi 227 Podrašnica 52, 84, 85-87

polje 46, 47, 78, 80-82, 85-87, 125

Podrinje 182, 185, 186 Podunavlje 248 Poganac 120

270

Pogana glavica (Kupres) 169 Pogledala (Guber) 123 Pogorelica, sedlo 186 225

177 Polje 84 89 90 1\l5 Polje 180 ' ' ' pons Hippi fluminis 59 Pons Tiluri 151, 189, 190, 221 Popuže 112, 113

rijeka 144, 172 Porta Andetria 54, 151 Porta Caesarea 54 Portus Augusti 20 Postinje 207, 227 Potkozarje 96 Potkupica 32 Potoci 77, 224

121 Praetorium (Ad Praetorium) 205 210

249 ' ' Prelivode 202 Preodac 229 Previle 87, 105, 107

parcele u 68 Prisika 153, 155 Prisjeka 84, 92, 216 220 Prisoje 156, 157-159 191 224 233

235, 237, 240, 241, 243 244 ' ' Privala (Prevala) 23, 156, 157, 158,

234, 244, 248 Prolog 61, 103, 114, 122-124 125 127 Prolog, sedlo (k. 1140) 31, ·h 47, 51,

52, 59, 61, 64, 103, 123 125 127 128, 204 ' ' '

Prološka draga 61 Promina 130, 207, 209 Promona 130, 205, 206, 208 209

(Prosjek) 32, 114, 115, 117, 189 ProsJek v. Prosik Proslap 142 Prozor 167, 225 Prud kod. Vida 246 Prugovo 132, 206 Prugovsko polje 207 Prusac 172 i d, 175

rijeka 172 Pula (Pola) 248, 249 Puljane 207, 209, 210

202 Putiš 202

Quadrata 44

Racune (Krupa na IV) 83, 92 99

Radovan planina 176 Raduša planina 167, 225 Raetinium 216, 230

Ragusium 22 Rakani Donj.i 230 Rakanske Barice 231 Rakitno 224, 239 Rama 120, 166, 170, 244, 249

96 175

Rapovine 122, 123 Rastello di Grab 204

244 Rašeljke 223 Ratkovo 79, 81 Ravanska Vrata, sedlo 120 Ravanjsko polje 167, 225, 249 Ravna 29 Ravno 168 Ravna Mliništa 77 r egio Delmina 242 Rekavica (Rikavica) 82, 83, 93, 94, 96

134, 152, 153, 154, 191, 223, 236 Repušnjak, lokva 116, 117 Resanovci (Risanovci) 81, 203, 211,

212, 220 res publica Aqu S.. . . (Ilidža kraj

Sarajeva) 182 230

Ribnik 85 202

Rider (Danilo Gornje) 58, 230, 240 77

Rijeka (Rika) rijeka 105, 107 (u !.ir-

Rijeka, selo kod Viteza 179, 183 na Kupresu 127

polje 127, 166, 191 Rim 41, 48, 245, 248, 250, itd. Rimljani 127, 245, 250 itd. Risanovci v. Resanovci 214 Rižinice 221 Rogin dolac 70 Rogolji, 84, 86-88, 89, 103 Romanija 182, 185, 189, 246 Romula 44 Rore 103, 105, 229 Rosinj, planina 176 Rostovo (Ravno Rostovo) 175, 177-

- 180 Ruda 58, 59 Rudele (zaselak Ivoševaca) 210

76, 128 Rujanj 60, 63 Rumboci 120

225, 226 (Novae) 239

Rupotine 52

Salakovica, vrelo 93 Salona (Colonia Martia Iulia Salona)

15, 16, 18, 29, 42, 47, 48, 53 (plan), 54, 55, 58, 71, 75, 82, 86, 104, 124, 125, 127, 128, 132, 134, 151, 181, 190, 230, 237, 245, 248, 249

Salouia (Salvia) v. Tabelarni pregled i 74

Salviae 52, 64, 68, 73, 74, 108, 123, 124, 229

Salviaticum 74 Salvije 71, 73, 75, 245 Salvium, municipium 67, 68, 74, 127 Sana, rijeka i dolina 77, 78, 85, llO,

205, 206, 217, 245 Sa nica Donja 216, 217, 220 Sapua 225, 226 Sarajevo 182, 245 Sarajevsko polje 185, 246

108, 111 Saritte, Sarute (Strojice) 108, 112, ll4 Sarnade (Pecka) 74, 78, 124 Sarute v. Saritte 114 Satulija 223 Sava (Savus) 41, 42, 43, 44, 46, 47,

48, 81, 82, 99, 125, 126, 245 Scardona (Skradin) 230 Scodra (Skadar) 246, 248, 249 Scupi (Skoplje) 44

226 Sekulan 25

gradina (Duvno) 234 Selište, naselje Ill Senia (Senj) 44, 210 230, 246, 248 Senj 246, 248 Serbitium (Rav.) = Servitium 22, 98,

103, 126 Servitium (Servicij) 22, 41, 42, 44, 45,

96, 98, 99, 100, 102, 110, 126, 218 Setovia, opidum 56, 130, 223 Siclis 230 Sinj 52, 55, 56, 58, 77, 204, 211 Sinjakovo 82, 110, 127 Sinjsko polje 60, 130 Sipunte 248 Sirkovac-grad 240, 241 Sirmium (Srem. Mitrovica) 43, 99,

110, 126, 186, 248 Sisak (Siscia) 44, 100, .230, 231, 245 Siscia 15, 98, 100, 126, 205, 210, 218 Sitnica 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86,

88, 94, 229 Skadar (Scodra) 19, 55, 221, 248 Skenderija, vrelo 240 Skender-Vakuf 83 Skocijan 246 Skokovi 76, 129 Skopljansko polje 144

Gornji i Donji 92 ga j 92

Slatina 29, 85, 229 Slavonija 248 Smetovi 202

han 75 Sokograd na Plivi, stari grad 85 Sokolac 113 Sokolina, gradina 112 Solarski put 114, 118, 119, 170, 225 Solentia 249 Solin 52

271

l l l

.. l ' l

l l

l

Split 42, 70, 86, 248 Splonum, municipium 108, 110, 113,

210, 218 Srbac 43, 99, 102, 126, 127 Srebrenica 134, 179, 182, 186 Srijeda 85, 229 Stamnes 22 StanecH (Mali Mošunj) 133, 174. 179

182, 183, 187, 201 Starigrad na 219 Stari Majdan 218, 231 Staro Selo 92 Staretina, planina 31, 32, 42, 47, 51

70, 71, 104, 127, 128, 229 Stavnja, rijeka 174

160, 191, 237 (Epetion, Epetium) 54

(Dicmo) 55 Stranjani 201, 202, 227 Stražbenica 119

kosa 120, 169 81, 82, 93

Strljanice (Streljanica) 120, 169 Strmica 205, 210, 211 Strojice 112-116

47, 63, 68, 69, 88, 105, 127, 128

Stržanj 120, 123, 169, 170 Stržanj-grad, stari grad 121 Strž'anjski klanac (derbent) 121 Stržanjski put 121, 169 Stuba-vrelo 104, 114, 116, 117, 118,

120, 123 Studena (Drinova}, r ijeka 239 Studenci 153, 223 Studena ·vrila 244 Stupari 88, 90 Suljinovac, vrelo 89, 90, 91, 106 .r.;unja 100, 230 svrjan 82, 84, 87, 88, 92 Surjan - 92 Sutina 59, 130, 131 Sutine · kod šujice 121 Synodiori (Sinotion) 207 208 Svilaja 130 ·· '

šargovac 97 šator, planina 105 š eher 80, 81 š eher Gornji 84, 94, 95 š ehovci, Gornji i Donji 82, 84, 87,

90, 91, 92, 231 šekovac 214 šenedija 208 ševarovo blato 60, 63 Šinod 208 Šipovo (Baloie) 78, 85, 103, · 104, 106,

107, 108-110, 111, 114, 124; 125, 127, 142, 225

šipr age 227 · Sljepura 92 šljivno 80, 82, 125

272

štrbina, klanac 47, 81, 85, 86, 87 103, 129 . ' '. ' '

Šuica (Šujica) 103., 104, 120, 121, 123, - 124, 127, 166, 168, 191, 200, 234 Suplja crkva (Ivoševci) 209 šušanj , gradina 130 Šušnjar kraj Vrlike 51

Tanke dražice 61 182, 227, 228

Tarsatica 230, 248, 249 Tepljuh (Promona) 206, 207 Tergeste (Trst) 230, 248, 249 Tešanj 202

103 Tihaljina 246 Tijarica 58, 59, 152, .153 Titurium (Trilj) 23, 134, 152, 190, 200,

205, 221, 246 Titius, flumen 211 Tnin = Knin 210

113 122

88, 90 Tomislavgrad (Duvno) 235 Topusko 44 Tragurium 249 Traljuša, lokva 69, 70 Travnik 142, 174, 226

polje 200 Tr ešanica 15, 38· Tri bulium (Tilurium) 152 Trijebovo (Tribovo) 81, 82, 83, 84:, 85

(Ba re), 87, 88, 89, 91, 92, 106, 229 Trilj na Cetini 55, 53', 151, 152, 153,

201, 221, 241 . . . ' Trlica 77 Trn 96, 97, 102 . Trnovica ·176 Trnovo 78, 85 Trnova poljana 61 Trogir (Tragurium). 230 Trsat 248; 249 Trst 248 Tuk (Šipovo) 107, 108 Tuliješ -182 Turbe 142, 174, 175, 201, 225, 226 Turris Brunchildis 22 Tušnica 158, 224, 225, 240, 241 . Tuzla 199

Ugar 94 Ugarska 248 Ulcirus, mons 198, 203, 206, 211 Ulpijana (Ulpiana) 44

208 Una 204, 218 Ui1ac, rijeka i dolina· 110, 204 Uništa, sedlo 47, 52, 58, 59, 103, 104,

125, 204, 205, 206, ' 221

Urbate 43, 99, 102, 126, 127 Urbatensis civitas 99 Urpanus (Vrbas) 99 Ušivac, vrelo 104, 119, 120, 123, 170,

225 Utolica 100 Uzdolje 207, 208

Vaganac, rijeka 115, 127, 226 Vagan polje) 105 Vagan (Janj) 104, 114, 118, 127 Vaganski podovi 116 Vaganj na Dinari 61, 104, 105, 116,

124, 127 Val 69 Varcar 92 Varcarevo 84, 106 Varcar Vakuf 77, 83, 84, 85, 106 Varvara 120, 135, 136, 138, 139, 141,

142, 144, 167, 173, 225, 233, 236 Varvaria (Bribir) 74 Vašarovin e 64, 67, 74, 140 Vedrine 152, 153 Vedro Polje 207, 215, 220

217 85

58, 152, 153, 190 Velika Gorica 44 Velika gradina 78 Velika gradina (Hotkovci) 76 Velika gradina (Kij evo) 218 Velika gradina 157 Velika gradina (Trij ebovo) 89 Velika gradina (Vrila) 171 Velika kupreška vrata (k. 1384) 31,

104, 150, 166 i d, 169, 170, 171 (rim-ska stražarnica, 191

via CLaudia 212 Vicianum 44 Vidoši 222, 223, 224

122, 212, 214, 229 Vij enac 105 Viminacium 248 Vinica 153, 223, 224 Visoko 182, 227

polje 227 Višnjica 180, 181, 182, 183, 186, 227

polje 188, 227 Vitez 136, 142, 179, 183, 188 Vjetrenice 201, 227 (sed lo) Vodice 116

vrelo 215 Volari 107 Vonkeis 110

18

Vranduk 142, 202 klanac 201, 202

Vrane 107 Vranica 176, 181, 225 Vrba 130, 131, 205, 206, 207 Vrbas, rijeka 84, 88, 92, 94, 99, 126,

176, 185, 249 Vrbas, dolina 83, 86, 120, 96 (ka njon) Vrbica 69 Vrbljani Gornji 85, 86 Vrbovnik, vrelo 122

vrelo 105 v r elo Cetine 81 Vrila 167, 173 Vrlika 51, 52, 58, 59, 103, 125, 204,

205, 211 Vrse 145

(Drvar) 204 224, 225

glava 71 pol je 55

Vukovsko polje 225

180 Zadar 18, 132, 246

122 Zagorje 24-1

106 Zdeni do 215, 216 Zecovi, g radina 217, 218 Zelenci 80

177 Zenica 134, 135, 136, 138, 139, 141, 142,

144, 170, 173, 197, 201, 202, 225, 227, 233, 245

Zid;ne 153, 154, 223 Zidin a (LaktašiJ 98 Zidion v. Ad Zizio

188, 227 Zmijanje 4G, 80

stari grad 82, 94

Žbanica 15'7, 161, 191, 233 202

ž irovac 231 Žuljev h an 120 županjac 163, 235, 243 županj Potok (Duvno) 243

184, 188, 227

273

e) INDEKS POJMOVA

Ala Claudia nova 56, 208, 209 alte Strasse 122 anepigrafski miljokazi 75 Antoninov Itinerar 42, 44 Antonini Augusti itineraria 248 arheološka zbirka u Sinju 57 .aurraria Dalmatarum 176

balar 26, 69, 70 Balarski put 69, 70 Bellum Batonianum 15 Bellum Delmaticum 196 Bellum Pannonicum 196 beneficijari (beneficiarii consula-

res) 22 Benediktinska opatija u Baloji (?) 111 Bijeli put 112 Bili put 54, 60 biljeg 38 Bistues, na opeki 141, 143, 144,

146, 173, 191 bo ž j a kola 55 bunari (uz ceste) 37 burgus 29, 188, 217, 229

CarigradskU drum 246 Carski most (Šipovo) 111 castellum, castella 27, 164 centralni ured za ceste v. cura via-

rum) 30 centuria Titi Silvani 211 ceste, m akadamske (viae glareatae)

31 ceste, (viae stratae) 31 ceste, rudarske 29 Ciganski put cipus iz Grkovaca 65 cipus sa Stubo-vrela 118 civis Salviata 74 civitas, civitates 20, 28 classis I Pannonica 41, 98 cohors III Alpinorum 108, 131, 208 cohors I Belgarum 208, 209

274

cohors II Cyrrhestarum 209 cohors I Delmatarum 209 cohors I Lucensium 209 cohors I 209 cohors VI voluntariorum e. R. 18 Constitutio Antoniniana 142 conventus civium Romanorum 57 Cosmographia, Anonymi Ravennatis

21 cura viarum 15, 30 curatores viarum 30 cursus publicus 17, 33, 45, 118, 124,

247

dalmatinske legije 126 dec. mun. Salvio 74 dzc. municip. . . . Iz (Drvar)

204 dec. col. 181 dec. mun. Delminensium 241 dedukcija veterana 57 dekurioni 140 Delminensis ecclesia 236 depo rimskog novca 71 Dolabelina cesta iz 16/ 17. g. n . e. 42,

43, 47, 51, 54, 104, 125, 126, 127, 190, 192

donH stroj ceste 31 drum 120, 169 drum Marije Terezije 93, 94 duumviri 140

dželep 112

Ecclesia B estoensis 141 Edictum Diocletiani 247 epihorski putovi 249 ex municipio Salvio 74

fabri 245 kustodija 94 samostan u S inj u 57

fundi 98

Gabiniana, via 18 Geographia Guidonis 21 gomile šljunka 180 gornji stroj ceste 71 granica Ilirika 43 grassato1·es v. viatores 29

kaldrma. 182 put 22, 219

groblj a 37

hodološki problemi 25 hrva t sk a i bosan sk a srednjovjekov-

na država 48

ilirski u s tanak 250 itineraria 19, 24 Itinerarium Antonini 20, 248 Itinerarium maritimum 248 itinerarske komunikacije 46

(umbones) 31 izgled (da našnji) rimskih cesta 35

jalovina 180 Janjski put 119

kamene mješine = miljokazi 38 kameni putokazi 120 karavanski (turmanski) put 70, 226

bazilika 111, 112 Kastorova karta (i t abla) 20, 51 katoikia 27, 164 Kaurski put 22 k iridžijski put 88, 178, 202 kliški klanac (prevala) 52 kliški put 89 kola sv. Save 116 koloderine 54, 70

33, 71 kolotrazi 61, 117 kompar ativn a t abela 103, 124 koncili u Saloni 135 konstitucija Pelve 67

konzularni beneficijari 73, 95 Krivi put 117 kult Jupitera Kapitolijskog 73

lakuna Tabule Peutingerijane 42, 45 latrones 29, 188 legija (Legio) 15, 16, 17, 18 l egio XV Apollinaris 109, 110 legio VII Claudia p . f. 130 legi o XI C!audia p. f. 209 legio IV Flavia 209 legio XII Fulminata 109 leuga 51

makadamski putovi 31 mansio, mansiones 20, 30, 155, 189' marmor milliarium 37 m ašet 38, 70

n atpis 115 mensores 245 M etalli Ulpiani Delmatici 142 milijacija 52, 185 milliarium aureum 16 milja (rimska) 133 miljokazi 37, 38, 127, 128, 129, 189,

190, 191, 220m 246 miljokaz, Ballifov br. 21 75 miljokaz, B allifov br. 22 76 miljokaz, Ballifov br. 25 77 miljokaz, Balifovi br. 26 i 27 77 miljokaz iz 69 miljokaz iz Dubokog dola (LI m. p.)

52, '71, 105 miljokaz :iz Gornjeg š ebera 86, 94 miljokaz kod han Karantana 60, !lfl. miljokaz :iz Jabla nice 100, 101 miljokazi cara Julij a n a 75 miljokaz cara Konsta ncija 55 miljokaz Konstancija Hlora 75 miljokazi Maksimina 55 miljokaz sa milijacijom LXV sa Gla-

polja 52, 75 miljokaz dz Prologa (XXXIV m. p.)

63, 71, 123 miljokazi n a Prologu 61 miljokaz Valent . . . . iz Citluka 58 missio agra ria 57, 58 montekasinsk a kronika 110 Monumentum Ancyranum 43 morska struga 88 morski put 25, 87, 89 most n a Cetini kod Hana 59 most n a Cetini u Trilju 59 most n a Jadru 54 mostovi 36 m ram or 38, 93 municipalni teritorij 141

275

mun. Bist. 134, 138, 139, 140, 141 , 142, 145, 146, 166

mun. D elminensium 67, 190, 233, 235, 236, 240, 244

mun. Dilunti 140 mun. Equitinum 58, 67 mun. Magnum 207, 208 mun. Malvesiatium 140 mun. Novensium 239 rnun. P elvensium 59, 67 municipiurn Riditarum 240 rnunicipium Salviaticum 67 municipium Salvium 68, 73, 127, 140 m unicipium Varvariae 209 mutatio 20, 55, 61, 68 mutatio Starue 68

nalazi na Crkvini u 73 naselja veterana (villae) 60 nasip 31 natpis iz Grkovaca 66 N otitia dignitatum 41 nucleus 31

obli kamen 38 officina ferraria 102, 135 ogranak Itinerara Antonini 51 ogranak Tabule Peutingerijane 51 oppidum, oppida 27, 28, 56, 164 Orbis pictus 20 ordo decurionum 140

pagus 56 Pannonicum bellum 193 panonsko-delmatski ustanak 193, 196 panonske legije 45, 126 pavimentum 31 pedion meloboton 237, 241

cesta 214 planum ceste u 113

promet 248 pons Hippi fluminis 59 posavska cesta 99 postaja 30, 49 postatio 155 poštanska služba 32 prata legionis 207 pravac cesta 103 pravolinijski tok cesta 27 prethistorijske gradine priki put 61

putovi (viae diverticulae) 221

276

problem municipaliteta Pelve 64 problem termina Fi n e s 44 procurator argentariarum 186 procurator metallorum 186 prometn a policija (stationarii) 30, 118 pruge 'itinerarskih komunikacija 51 Put Crne kraljice 22, 63, 72, 74, 85,

86, 87, 89, 92, 219, 229 Put Marije Terezije 22, 63, 72, 74, 87,

89, 219 putei 218 putna stanica (mansio) 30, 187, 188 putokazi (Schnezeichen) 119, 127

razbojnici na putevima 29 reljef Jupitera i Minerve 111 rimske aglomeracije 46 rimski bunar 69 rimska milja 51, 133 r imski put 22, 54, 86, 121, 122, 169 rimska stražarnica 120 rimske utvrde uz putove 185 romanizacija 250 Romer Strasse 122, 231 rudarska cesta 29

sabori u Saloni 58 sacerdos provinciae Dalmatiae 135 sacerdos urbis Romae 135 salonitanski sinodi 141, 236 salvijatski municipij 67 Sekulan 25 sistematizacija 19, 26, 30, 190 sklonište flotilje 126 Solarski put 114, 118, 119, 170, 225 solinski koncil (533. g.) 67 solinski natpisi o cestama 17, 18, 43,

54, 133, 199, 200, 246 specula 29, 188, 229 speculatores 247 splitski crkveni sabori 190 Spurrillen 33, 34 srednjovjekovni putovi 46 stari put 219 stari turski put 179 Stari drum 120

bazilika 145 stationarii 30, 118 statumen 31 stipem Jacere 87, 95 strata, street, Strasse 31 stratum 31 stražarnice 29, 188 Stržanjski put 121, 169 summa crusta 31 summum dorsum 31

;-i

.cc . •. l

širina cest a 34

T abelarni pregled 48, 49 t ab erna 55, 30 Tabula Peutingeriana 20 23 42 46

179, 187, 233, 236, 243: 250 , , t laka 61, 69 topografsko cesta 42 top-jol 35 topski put 35 traseri 31 trib . pot. 17, 18 turma 112 turmanski (turmarski) put 26. 71, '(2,

74, 81 turski putovi 46

umbones 159 usjek 31

vexilarii legionum VII et XI 41 v ia ad Bathinum flumen 45 via ad Hedum castellum Daesitiatium

45

via Claudia 212 via diverticula 231 via exercituaLis 210 via Gabiniana 18, 54, 130, 131, 132,

200, 205 via munita 31, 84, 185 viam munire 31 via Salaria 114 viatores v . latrones 188 viae diverticulae 98 viae glareatae 31 viae militares 30 viae munitae 249 viae publicae 30 viae stratae 31, 97 viae vicinales 221 villae rusticae 98

ceste 30 voznik 132, 225

zidovi, potporni 31 zimska služba 47 zlatni miljokaz 16

žlij<cbovi, žlibovi 55, 122 žuti put 92

277

Ki-\RTE I TABLE

l

LXI

•

)l

Miljokaz sa milijacijom miljokaz

(milliarium incer tum) Putna stanica (mansio sive mutatio) Ostaci rimskog naselja ( reliq uiae lccorum) Rimsko (castellum)

Rimski natpis (inscriptio)

Pr evoj

Savremeni put

O 10 20 30 40 km ;

KARTA l

R imska cesta Salona- Serv't ium (Cr tao Petar kartograf)

•

)(

Ostaci rimskog naselja (reliquiae locorum J

Rimsko (castellum)

Rimski natpis ( inscriptio )

Pr evoj

Savremeni put

O 20 40 60 km !_·-·-----------::: '----------------------------- ·--

I{ARTA II

Rimska cesta Ad Hedum castellum Daesitiatium (po Tabuli pravac Salona - Argentaria) (Crtao Petar kartograf)

1 \ -\ l

\ -'_.,

' '

KARTA III

l A Prethistorijskc gra dine

rl Rimska naselja ® Putc.e stanice e Rimske st ražarn ice

i :.=::::: Utvrdene r imske ceste : -- Vjerovatne rimske ceste

Miljokaz i Putokaz i"

Srednjevjekovne nekropole

Srednjevjekovni gradovi

Kvadrivium rimskih komunikacij a n a Kupreškom polju (Crtao Petar kartograf)

--. l l !

KARTA IV

lL XV

IL

• 0 Rimski natpis ( tnscriptto)

) ( Pr evoj

Savremeni put

o 20 40 =------ ---Dolabelina cesta Ad imum montem D i tionum Ulcirum i njen nastavak prem a

Savi (Siscia) (Crtao Petar kartograf)

KARTA V -----r-----!

a. -b.

•

ft

)(

DOLABELINE CESTE: a. (via e certae) i b. (via e incerta E

Ostale (via e certa e) i neu· (viae incertae) rimske ceste

Putna stanica (mansio sive mutatio)

Ostaci rimskog naselja (reliquiae locor

Rim sko (castellum)

Prevoj

= Savremeni put

20

/./

40 60 km =i=:=:=::::l

lv'"'

Breza

DUM CAITRlUM? IPod gora l

Pregledna karta Dolabelinih cesta (sa solinskih natpisa) (Cr tao Petar kartograf)

TABLA I

SUka l.

Dolabelin natpis iz Salone - I (CIL III 3198a muzej, Split)

Slika 2.

10156) (Foto Arheološki

Dolabelin natpis iz Salone - II (CIL III 3200) (Foto Arheološki muzej, Split)

TABLA II

Slika l. Dolabelin natpis iz Salone - III (CIL III 3201

muzej, Solit)

Slika 2. Dolabelin natpis iz Salone - IV (CIL III 31986

ški muzej, Split)

10159) (Foto Arheološki

10156) (Foto Arheo.l.o-

TABLA III

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3. Tabula Feuting;eriana, segment V, 3 - VII, 3 sa cestama rimskih provincije

Dalmacije i Panonije (Foto Ranko

TABLA IV

Ravenatova Dalmacija (Millerova kartogr afska rekonstruKcija, Mappae mundi, Fig. 5) (Foto Ranko

TABLA V

Natpis P. Elija Juvenala, dekuriona i duovira mumplJa D e l m i n e n s i u m (Prisoje kraj Duvna) (Foto Ranko

ERRAT A

----------------------Stra-nica

9 9

15 22 22 27 28 44 45

56 Sl 7.1 7'6.

90 104 109

l23

t39 Hil 204

209 209 209 210 210 211 22(} 223 229 233 25·9

Red u >1tranici

Hl, 26 odozgo 10 odozdo Hi odozdo 113 odozgo 24 odozgo 11 odozdo 22 odozgo

5 odozdo 2 odozdo

16 odozgo 6 odozgo

10 odozgo ll i 12 odozdo 4 odozgo

10 odozdo 9 odozdo

21 odozdo 15 odozdo

4 odozdo odozdo

2 odozdo

2 odozgo 27 odozdo 17 odozdo 2 odozdo 2 odozdo

26 odozdo 23 odozdo 20 odozdo 16 odozdo

3 odozdo 16 odozgo (desno1

Tab. pregled strana 48/49, u kol. 4 zaglr.vl ja ------ -------

91 Slika 8

Pogrešno

Mittellungen Feldzuge Quaestestiones Novae

nice KaTOtKta

epihoriski (Tab. Peut.) Rev. arch . de l' Est, 195·1

lap(iderr<) All QLOV

p(assum.) [XXXIIII] (v i d i dolje na margini) sastojao Halapic str. 188, sl. 8 188, sl. 9 i 133, sl. 12 1931 Hi re i u s Bist(uensis) collegii] ·rotJ to

I/./.1JQlOtS

IlQW[I.OV

JOAI 1959 Tiniesia archeologica Kot•QKO\ Ifl

uništen - in situ

acta VII Die Spreche 51

Rave-nna ti

Ispravno

Mittheilungen Feldzlige Quaestiones J?omavija i Doklea

nice", (KatotK(a) epihorijski (Itin. Ant.) Romania, 1937, no 250. 145-203, cf. Rev. arch . de l'Est, 1954, V/4, 344- 352.

Zapi dem) ( "Ail(llOV

p(assuum) XXXIIII

sastajao Hala p str. 186, sl. 8, 187, sl. 9 i 183, sl. 12.

1964 Hirtius Bist(ucnsis)] col(legii)]

> ' TO tlt'O f7l tU.thi OY 'IA).tiQHil; TIQLUflUlVU il(l W[tOVU

JOAI 1960 Tiniensia archaeologica

in situ

Acta VII Die Sprache 51, 12:3

Raven-natis

u slici se nalaze negativ-otisak koie ne prioadaju slici

"str. r. 'll. i 12. odozdo treba da glasi: gdje je stajao m iljokaz br. 23 sa oznakom miha passuum milia LXV, koj i je sada u Cesta se zatim !penje sve do Skokova (kod Bal-