Hrvatski dani osiguranja,

Opatija 8. – 10. studenoga 2017.

Ivica Veselić, sudac Županijskog suda u Zagrebu,

Građanski odjel

Članak 111. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) Ako rokovi

nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja.

st. 2. Rok koji sud odredi može se produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako

za to postoje opravdani razlozi.

st. 3. Prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži.

st. 4.Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba.

st. 5. Produljeni rok počinje teći prvog slijedećeg nakon isteka roka čije je produljenje

zatraženo.

Iz navedenog stavka 2. čl. 111. ZPP-a slijedi da stranka koja je zatražila produljiti rok za

plaćanje predujma, više ne bi imala pravo te bi sud trebao zakazati raspravu i odlučiti na

temelju stanja u spisu, primjenom odredbe čl. 221. a u svezi čl. 153. st. 1. i 2. ZPP-a.

Što kada bi u međuvremenu, do zaključenja glavne rasprave, stranka uplatila predujam?

Mišljenja sam da bi trebalo nastaviti s postupkom, jer stranka nije tražila daljnji rok za plaćanje

predujma, već je nakon proteklog roka uplatila predujam, ali prije odluke suda (a prethodno se

nije radilo o prekluzivnom roku, već sudskom roku).

Posljedica za stranku koja je nakon proteka roka uplatila predujam, mogla bi biti trošak ročišta

na teret te stranke, neovisno o uspjehu u sporu (čl. 156. st. 1. ZPP-a).

IMA LI STRANKA PRAVO NA NAKNADU TROŠKOVA VJEŠTAČENJA

KOJE JE PROVEDENO PRIJE PODNOŠENJA TUŽBE?

Čl. 151. st. 1. ZPP-a Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

st. 2. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na

nagradu.

Čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih

troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova

odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za

pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za

glavnu raspravu.

st. 2. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili druge troškove,odmjerit će se takvi troškovi prema

tarifi.

U komentaru S. Trive i M. Dike: Građansko parnično procesno pravo, VII. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Narodne novine, 2004, autori navode kako parnične troškove čine izdaci učinjeni u povodu postupka glede

primjene čl. 151. st. 1. ZPP-a „npr. troškovi obvezatnog prethodnog postupka, izvansudske opomene,

nagodba koja nije uspjela, instrukcije punomoćniku, i ostali izdaci radi pripremanja za sudjelovanje u parnici,

izdaci za osiguranje dokaza, i za mjere osiguranja, troškovi prouzrokovani zaključenjem ugovora o

prorogaciji ili arbitraži“.

Starija praksa navodi: „ Ovlaštenje na traženje naknade parničnih troškova može se ostvariti samo u parnici u

kojoj su troškovi nastali i u pravilu samo dok parnica traje“. Okružni sud u Zagrebu Gž- 4316/73.

Iz navedenih zakonskih odredbi kao i iz komentara nije razvidno da bi stranka imala pravo na naknadu

troškova vještačenja koje je provedeno prije podnošenja tužbe.

IMA LI STRANKA PRAVO NA TROŠAK ROČIŠTA ZA OBJAVU ODLUKE?

Institut objave presude kao i obvezatnost održavanja ročišta za objavu presude uređeni su

odredbama čl. 335. st. 6. – 12. ZPP-a kojima je propisano:

„Ročište na kojem se presuda objavljuje sud je dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna

rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna

rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu

uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće

dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti

ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o

ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na

kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna

ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam

dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će

presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Sud će na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, odnosno u obavijesti o ročištu

na kojem se presuda objavljuje osobito upozoriti na posljedice iz stavka 7., 9. i 10. ovoga

članka“.

Sukladno odredbi Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

(„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) odvjetnik u

parničnom postupku ima pravo obračunati nagradu za ročište na kojem se objavljuje

presuda u visini 50% nagrade iz Tbr. 7 t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.

Odredbama čl. 155. ZPP-a propisano je:

„Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih

troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te

o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa

o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje

podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi

troškovi prema toj tarifi“.

PRAVNA PROBLEMATIKA

Pitanje: Smatra li se trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za

objavu presude troškom koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl.

155. st. 1. ZPP-a i može li se stoga naložiti protivnoj strani da nadoknadi taj trošak

primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 2.

ZPP-a i odredbom Tbr. 9.3. Tarife.

O navedenom pitanju pojavila se u sudskoj praksi različita pravna shvaćanja i

tumačenja naprijed navedenih odredaba ZPP-a i Tarife koja se izlažu kroz sljedeće

prijedloge.

Prijedlog 1.

Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude je

trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i

protivna strana ga je dužna nadoknaditi sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i st. 2.

ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 2. ZPP-a i odredbom Tbr. 9.3. Tarife.

Sukladno odredbama čl. 335. ZPP-a održavanje ročišta za objavu presude je obvezatno i na

njega se pozivaju obje stranke te se dan održavanja tog ročišta smatra danom dostave presude

stranci koja se obavlja uručenjem presude strankama na tom ročištu. Ako uredno pozvana

stranka ne pristupi ročištu za objavu presude i ovjereni prijepis presude joj se ne uruči, ista će

biti objavljena na e-oglasnoj ploči suda te se dan održavanja ročišta za objavu presude ponovo

smatra danom dostave presude uredno pozvanoj stranki. U tim slučajevima rok za podnošenje

žalbe protiv presude računa se od dana održavanja ročišta za objavu presude.

Stoga je trošak nagrade za pristup ročištu za objavu presude potreban za vođenje parnice u

smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a budući se na tom ročištu stranke prvi put upoznaju sa

sudskom odlukom, strankama se uručuje obrazložena sudska odluka u obliku ovjerenog

prijepisa, odnosno ako se ne uručuje presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, te pristup

stranaka tom ročištu omogućuje strankama djelotvorno korištenje procesnog instituta žalbe

protiv presude. Na tom se ročištu stranka može odreći i od prava na žalbu ili na zapisnik

izjaviti žalbu protiv presude.

Povrh navedenog, sukladno odredbi čl. 155. st. 2. ZPP-a, kada stranku u postupku zastupa

punomoćnik odvjetnik, sud je dužan prilikom utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za nadoknadom

troškova parničnog postupka i odmjeravanja visine troškove postupka uzeti u obzir i odredbe

mjerodavne Tarife, a Tarifa izričito u odredbi Tbr. 9.3. propisuje pravo odvjetnika da obračuna i

naplati i nagradu za pristup na ročište za objavu presude.

Prijedlog 2.

Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude

nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1.

ZPP-a u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljena na ročištu za

objavu presude objavljena i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena

primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 2.

ZPP-a i odredbom Tbr. 9.3. Tarife na obvezu protivne strane da taj trošak

nadoknadi.

Sukladno odredbama čl. 335. ZPP-a, obveza je suda zakazati i održati ročište za

objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe.

Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna

te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema

pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama

koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu

upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se

presuda u tom slučaju objavljuje.

Budući ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu

presude pristupe, pa čak ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva

za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno

pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući se sa sadržajem

presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak ročišta za objavu

presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Naime, odvjetnik koji ne pristupi ročištu za objavu presude, iako je uredno pozvan,

ne trpi zbog toga nikakve procesne sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe ni na

pravilnost dostave jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za

objavu presude. Njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak

ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što

se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-

oglasne ploče na kojoj se objavljuje cjeloviti tekst presude. Time se odvjetnicima ne

postavlja nerazuman zahtjev glede ostvarivanja prava na podnošenje žalbe budući je

e-oglasna ploča dostupna svima i nije potrebno poduzimati posebne mjere u vidu

autentifikacije i potvrde identiteta radi pristupa e-oglasnoj ploči, odnosno svatko, a

ne samo odvjetnici, ima uvid u presude objavljene na e-oglasnoj ploči. Taj zahtjev

nije nerazuman ni sa stajališta uvjeta obavljanja odvjetničke djelatnosti koja je

danas visoko informatizirana te je dužnost odvjetnika uspostaviti adekvatne uvjete

radi obavljanja te djelatnosti.

Povrh navedenog ističe se da odredba čl. 155. st. 2. ZPP-a, prema kojoj se

odredbe Tarife moraju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima

parničnog postupka, ne dovodi automatski do priznavanja prava na nadoknadu

troška nagrade iz odredbe Tbr. 9.3. Tarife. Naime, valja razlikovati troškove

nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane jer su bili

potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a od onih koji

nisu bili potrebni vođenje parnice te ih stoga odvjetnik može na temelju Tarife

naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć. U sudskoj praksi takva je

razlika uvažavana u više slučajeva, pa tako primjerice i kod troška odgovora na

pravne lijekove koje odvjetnik ima pravo naplatiti od stranke koja mu je izdala

punomoć jer je tako propisano odredbama Tbr. 10.2. i 10.3. Tarife, ali je u

sudskoj praksi prihvaćeno pravno shvaćanje da trošak odgovora na pravne

lijekove nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

ŠTO KADA NA DRUGOM PRIPREMNOM ROČIŠTU JEDNA OD

STRANAKA PREDLOŽI VELIKI BROJ DOKAZA, A DRUGA STRANKA

TRAŽI ROK ZA OČITOVANJE?

čl. 114. st. 1. ZPP-a Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to

zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije

dopuštena žalba.

čl. 291. st. 1. Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe tuženik, a

nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, sud će raspravljati s

prisutnom strankom.

st. 2. Ako ocijeni da je to potrebno, sud može odgoditi pripremno ročište.

st. 3. U rješenju o odgodi pripremnog ročišta sud će odmah zakazati novo

pripremno ročište.

st. 4. Pripremno ročište može se odgoditi samo jednom.

Ako bi se strogo držali odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a, morali bi zaključiti

pripremno ročište i na taj način bi onemogućili jednu od stranaka da iznese sve

dokaze sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZPP-a kojom je propisano „Sud će svakoj

stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke.“

Smatram da su u ovom slučaju odredbe ZPP-a u koliziji.

U komentaru S. Trive i M. Dike: Građansko parnično procesno pravo, VII.

izmijenjeno i dopunjeno izdanje Narodne novine, 2004, autori navode kako je

ročište vremenski određeno doba kada sud poduzima neku procesnu radnju

uz sudjelovanje stranaka i drugih sudionika u postupku. Susret suda i

stranaka na ročištu omogućuje ostvarivanje načela kontradiktornosti,

neposrednosti, javnosti i usmenosti. Stranke svojim dispozitivnim zahtjevima ne

mogu neposredno utjecati na određivanje ročišta.

Pravilnim pristupom sud bi mogao prekinuti ročište na kraće vrijeme (primjerice

zbog proteka vremena). Naime, od odgode ročišta treba razlikovati prekid

ročišta.

U navedenom komentaru S. Trive i M. Dike: Građansko parnično procesno

pravo je navedeno da „od odgode ročišta treba razlikovati prekid ročišta radi

kraćeg odmora i sl.“

Želim istaknuti da u vrijeme pisanja toga komentara nije bilo zakonske

odredbe čl. 114. st. 4. ZPP-a, pa ne vidim razloga zašto sud ne bi mogao

prekinuti ročište u navedenom slučaju, i nakon toga ga nastaviti i zaključiti

prethodni postupak, sve to imajući u vidu da pravna zaštita treba biti u isto

vrijeme i istinita i zakonita i ekonomična i sigurna (pouzdana).

Međutim, iskustvo pokazuje da je sve te postulate nemoguće ostvariti u punoj

mjeri, jer bi radikalno ostvarivanje postulata istinitosti i zakonitosti moglo

dovesti do rezultata koji su u opreci s postulatima ekonomičnosti i pravne

sigurnosti.

PREINAKA TUŽBE NAKON ZAKLJUČENJA PRETHODNOG ROČIŠTA

Na glavnoj raspravi i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj povećava tužbeni

zahtjev. Može li se dopustiti takva preinaka tužbe?

Članak 190.

st. 1. Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

st. 2. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad

se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno

rješenje odnosa među strankama.

st. 3. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u

raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

st. 4. Ako je parnični sud za preinačenu tužbu stvarno nenadležan, dostavit će predmet

nadležnom sudu, koji će, ako se tuženik protivi preinaci, riješiti je li preinaka dopuštena.

st. 5. Na način predviđen u stavku 4. ovog članka postupit će se i kad po preinačenoj tužbi treba

da sudi isti sud u drugom sastavu (članak 18.).

st. 6. Kad sud dopusti preinaku tužbe, dužan je ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može

pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena. Na isti

način sud će postupiti ako tuženik koji se ne protivi preinaci zatraži da mu se ostavi potrebno

vrijeme radi pripremanja

st. 7. Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik koji je uredno pozvan ne dođe, a

izostanak ne opravda, sud neće odgoditi ročište, već će o preinaci odlučiti neovisno o tome što

se tuženik nije izjasnio o preinaci.

st. 8. Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

Članak 191.

st. 1. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg

ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

st. 2. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon

podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu

svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

st. 3. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog

zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili

ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Članak 192.

st. 1. Tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu

preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu.

st. 2. Za preinaku tužbe prema stavku 1. ovog članka potreban je pristanak osobe

koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u

raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika.

st. 3. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto

tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.

st. 4. Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom

stanju u kakvu se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

Striktnim gramatičkim tumačenjem odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a ne bi se mogla

dopustiti preinaka.

Naime, radi se o preinaci tužbe iz čl.191. ZPP (povećanje postojećeg tužbenog

zahtjeva) i takva se preinaka, sukladno čl. 190. ZPP u kojem nisu predviđene

iznimke, ne može dopustiti.

Ako se ipak dopusti preinaka bit će to relativno bitna povreda odredaba

parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a

Međutim, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-

1407/15 od 26. rujna 2016. sud je izrazio stav kako slijedi:

„Sud prvoga stupnja ne dopušta preinaku tužbe kako je to zatraženo

podneskom od 24. rujna 2014. povećanjem postojećeg zahtjeva za

naknadu imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s

obrazloženjem da se tuženik preinaci usprotivio te da je isto protivno

odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a prema kojoj je preinaka moguća samo do

zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu 28. studenog

2013.

Ovakvim tumačenjem odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a po sudu prvog stupnja,

provedba i zaključenje prethodnog postupka imaju za bezuvjetnu

posljedicu nemogućnost preinake tužbe, slijedom čega sud nakon

zaključenja prethodnog postupka ne bi o preinaci tužbe mogao odlučivati

niti s aspekta svrsishodnosti preinake tužbe za konačno rješenje odnosa

među strankama. Nastavno na tumačenje suda prvog stupnja, nameće se

zaključak da bi zahtjev tužitelja za preinaku tužbe podnesen nakon

zaključenja prethodnog postupka trebalo odbaciti kao nepravovremen te da

pristanak ili protivljenje tuženika u tom slučaju nije od utjecaja na odluku

suda.

No, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog povrede prava

osobnosti to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari

(jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može

istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to

moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog

medicinskog vještačenja. Naime, u trenutku podnošenja tužbe kao i u

trenutku zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati

opseg i visinu štete, radi čega je na pripremnom ročištu i predložio

provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a.

Žalbena tvrdnja tužitelja da je uskladio tužbeni zahtjev nakon provedenog

vještačenja kada je imao saznanje o obujmu štete, a što je nametnulo preinaku

tužbe prihvaća i ovaj sud. Naime, do preinake tužbe došlo je zbog okolnosti

koje su nastale nakon zaključenog prethodnog postupka, a koje okolnosti su

samo i isključivo rezultat provedenog dokaza - medicinskog vještačenja –

nakon čega je tužitelj dobio saznanje o realnoj šteti koja je proizišla iz štetnog

događaja. Kako tužitelj na temelju iste činjenične osnove traži više nego što je

bilo utuženo, jer je već u tužbi morao odrediti opseg tužbenog zahtjeva, a

preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva daje mu mogućnost da tužbeni

zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. U protivnom provedeno

vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako

bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250. ZPP-a) isto to je potrebno i

tužitelju da bi mogao sastaviti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima

provedenog vještačenja. Uz to, u ovom slučaju ne radi se o nikakvom

propustu na strani tužitelja u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a, već

okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka,

okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga

tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama

nedopuštenost preinake tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju

sudskog parničnog postupka.

Stoga bi sud, unatoč zaključenju prethodnog postupka i unatoč protivljenju tuženika,

mogao dopustiti preinaku tužbe, ako utvrdi da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao

ranije preinačiti tužbu, jer mu nisu bili dostupni svi potrebni podaci ili dokazi

(medicinsko vještačenje), ako je tuženik u mogućnosti raspravljati po preinačenoj

tužbi bez odugovlačenja postupka, ako se provedeni dokazi koji su izvedeni mogu

koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi, a sve to uz uvjet da je preinaka tužbe

s procesnopravnog stajališta svrsishodna za konačno rješenje odnosa među

strankama, pri čemu je neodlučna refleksija materijalnopravnih posljedica

prihvaćanja ili odbijanja preinačenog zahtjeva na odnose stranaka.

Međutim, sud prvoga stupnja navedene okolnosti nije imao u vidu niti uopće daje

ikakve razloge zbog čega smatra da takva preinaka s procesnopravnog stajališta,

neovisno o odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a nije svrhovita za konačno rješenje odnosa

među strankama, čime je počinjena gore navedena bitna povreda odredaba parničnog

postupka.“

Ponovno posebno želim naglasiti da niti ZPP, niti u Zakonu o obveznom

osiguranju u prometu nije razvidno da bi stranka imala pravo na naknadu

troškova vještačenja koje je provedeno prije podnošenja tužbe.

Imajući u vidu načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja valja

istaknuti da se parnični postupak ne smije prometnuti u instrument za

ostvarivanje nemoralnih ciljeva.

Sud mora biti ovlašten da ne uvaži ne samo one procesne radnje koje ne

ispunjavaju pretpostavke predviđene procesnim pravom, već ni one koje su

doduše u formalnom skladu sa zakonskim propisima, ali su u protivnosti s

duhom procesnih institucija.

TROŠAK SUDSKIH PRISTOJBI

Sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza za plaćanje sudske

pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za

svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici; tuženik ovaj trošak traži

prije zaključenja glavne rasprave sukladno čl. 164. Zakona o parničnom

postupku, a sud ovaj zahtjev odbacuje kao preuranjen.

U slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, treba li ipak sud dosuditi

tuženiku srazmjerni dio ovog troška jer nakon završetka postupka tuženik više

ne može potraživati ovaj trošak?

Formalno pravno bi se moglo kazati da je sud u pravu. Naime, obveza plaćanja

pristojbe u vrijeme prije zaključenja glavne rasprave nije još nastala.

Međutim, moglo bi se razmišljati i na način da je takva obveza u vrijeme

zaključenja rasprave poznata. No, nije poznat omjer uspjeha jer se pristojba

računa po tome i nakon pravomoćnosti. Dakle, moguće je da viši sud

preinakom odredi drugačiji uspjeh u sporu.

Svakako bi bilo dobro pristojbu zatražiti, a ako sud zahtjev odbaci, tada je

zatražiti nakon pravomoćnosti.

Osnovni problem je ovdje nesklad dvaju Zakona koji zapravo reguliraju istu

procesnopravno situaciju.

PRIMJENA ODREDBE ČL. 36. ZPP

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju,

vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju, ali najviše do

iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

Određivanje vrijednosti predmeta spora kod rentnih zahtjeva

Tužitelj je u tužbi potraživao rentu u mjesečnom iznosu od završetka

liječenja pa ubuduće. Sud je utvrdio VPS na način da je uzeo u obzir

petogodišnji iznos rente

Da li je tuženik u pravu kada smatra da je sud pored navedenoga

iznosa trebao također pribrojiti i dospjeli iznos rente od utuženja do

presuđenja?

Renta je po svojoj naravi periodična obveza. Stoga i ZPP u citiranom

čl. 36. predviđa VPS kroz petogodišnji iznos rente. Sama činjenica

dospjelih obroka ne mijenja pravnu narav rente.

PRIMJENA ODREDBE ČL. 159. ZPP

st. 1. Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom

nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.

st. 2. Troškovi nagodbe koja je pokušana (članak 324.) ali nije uspjela ulaze

u parnične troškove.

Kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu ima li umješač na strani tuženika

pravo na naknadu parničnog troška srazmjerno tuženikovu uspjehu u

sporu? Ukoliko na ročište za glavnu raspravu ne pristupi uredno pozvani

umješač, a stranke zaključe sudsku nagodbu, ima li umješač pravo naknadno

postaviti zahtjev za naknadu parničnog troška?

Umješač ima pravo na naknadu troška. Prema odredbi čl. 159. ZPP-a,

umješač arg. a cont. nema pravo na trošak u toj situaciji.

Tužitelj je utužio naknadu neimovinske štete prije nastupa zastare; nakon

provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da kod tužitelja postoji

potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom te je preinačio tužbeni zahtjev

na način da potražuje rentu po ovom osnovu.

Da li je osnovan tuženikov prigovor kojim se protivi preinaci tužbenog

zahtjeva? Da li je osnovan tuženikov prigovor nastupa zastare ukoliko je

protekao objektivni rok od 5 godina od završetka tužiteljeva liječenja?

Za takvu je preinaku potreban pristanak tuženika. Prigovor zastare je

osnovan ako do štete nije došlo kaznenim djelom.

Zaključena je glavna rasprava i zakazano je ročište za objavu presude;

na ročištu na kojem je određeno ročište za objavu i uručenje presude,

bile su prisutne obje stranke, i tužitelj i tuženik, i stranke su primile na

znanje datum održavanja ročišta za objavu

-na ročište za objavu presude nije pristupio ni tužitelj ni tuženik (ročište

je bilo 45. dan nakon zaključenja rasprave)

-presuda nije objavljena na e-oglasnoj ploči

-na upit stranaka o tome, sudac je odgovorio da objave nije bilo na dan

kada je službeno bila zakazana, da presuda nije napisana i da kada

napiše presudu, istu će strankama poslati poštom, te da sud niti neće

objavljivati presudu na e-oglasnoj ploči

Pitanje: od kada teče rok za žalbu kada stranke zaprime presudu: od

objave ili od zaprimanja odluke? Što je s oglasnom pločom u takvoj

situaciji?

Kod nas još u potpunosti nije zaživio sustav e oglasne ploče. Stoga rok u

takvoj situaciji teče od zaprimanja odluke.