IvanBilic i MiroslavTudjman-Planovi,Sporazumi,Izjave o BiH 91-95

8/2/2019 IvanBilic i MiroslavTudjman-Planovi,Sporazumi,Izjave o BiH 91-95

1/624

i

Miroslav Tuman, Ivan Bili

Planovi, sporazumi, izjave

o ustavnom ustrojstvu

Bosne i Hercegovine 1991. 1995.

Zagreb, srpanj 2005.


2/624


3/624

iii

12. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Prijedlog ugovornihodredbi za konvenciju EZ-a za politiko rjeenje jugoslavenskekrize (Haag, 3. 11. 1991.)

13. Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (Grude, 18. 11.1991.)

14. Odluka o verifikaciji proglaenih srpskih autonomnih oblasti uBosni i Hercegovini (Sarajevo, 21. 11. 1991.)

15. Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: Odluka opriznanju Republike Srpske Krajine (Sarajevo, 21. 11. 1991.)

16. enevski sporazum o povlaenju JNA iz Hrvatske (eneva, 23. 11.1991.)

17. Sabor Republike Hrvatske: Zakljuci o vanjskoj politici RH(Zagreb, 5. 12. 1991.)

18. Sabor Republike Hrvatske: Zahtjev za prijem RH u Europsko

vijee (Zagreb, 5. 12. 1991.)19. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj 1.

Arbitrane komisije: "SFRJ je u procesu dezintegracije" (7.12. 1991.)

20. Ministarsko vijee Europske zajednice: Smjernice zapriznavanje novih drava u istonoj Europi i SovjetskomSavezu, (Bruxeles, 16. 12. 1991.)

21. Ministarsko vijee Europske zajednice: Deklaracija oJugoslaviji (Bruxeles, 16. 12. 1991.)

22. Predsjednitvo i Vlada SR BiH: Zahtjev Europskoj zajedniciza priznavanje suvereniteta i nezavisnosti BiH (Sarajevo,24. 12. 1991.)

23. Skuptina srpskog naroda u BiH: Odluka o pripremama zaformiranje Republike Srpske Bosne i Hercegovine (21. 12.1991.)

24. Sabor Republike Hrvatske: Zakljuak (Zagreb, 28. 12. 1991.)

25. Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: Deklaracijao proglaenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine(Sarajevo. 9. 1. 1992.)

26. Mirovna konferencija o Jugoslavij: Miljenje broj 2Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.)

27. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj 3Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.)

28. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj. 4: omeunarodnom priznanju Socijalistike republike Bosne i


4/624

iv

Hercegovine od strane Evropske zajednice i njenih zemaljalanica (Pariz, 11. 1. 1992.)

29. Mirovna konferencija o Jugoslaviji: Miljenje broj 5Arbitrane komisije (Pariz, 11. 1. 1992.)

30. Skuptina Bosne i Hercegovine: Odluka o raspisivanjureferenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo,25. 1. 1992.).

31. Referendumsko pitanje Hrvatske demokratske zajednice Bosne iHercegovine (9. 2. 1992.)

32. Lisabonska izjava o Jugoslaviji ministara vanjskih poslovazemalja Europske zajednice (Lisabon, 17. 2. 1992.)

33. Cutilleirov plan: Izetbegovi, Lasi i Karadi sporazumjelise o "rekonstrukciji" BiH (Sarajevo, 22. 2. 1992.)

34. Direktiva Glavnog taba Patriotske lige BiH za odbranu

suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 25. 2.1992.)

35. Cutilleirov plan: Prijedlog HDZ BIH "O buduem dravnomstatusu Bosne i Hercegovine" (Sarajevo, 25. 2. 1992.)

36. Skuptine srpskog naroda BiH: Odluka o proglaenju UstavaSrpske Republike BiH (Sarajevo, 28. 2. 1992.)

37. Konani rezultati referenduma u BiH (Sarajevo, 9. 3. 1992.)

38. Cutilleirov plan: Izjava o naelima za novo ustavnoustrojstvo Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 9. 3. 1992.)

39. SAD/EZ: Zajednika deklaracija o priznanju jugoslavenskihrepublika (Bruxelles, 10. 3. 1992.)

40. Cutilleirov plan: primjedbe i prijedlozi HDZ-a BIH na"Izjavu o naelima novog ustavnog ustrojstva za Bosnu iHercegovinu"

41. Cutilleirov plan: Tekst izjave o naelima za novo ustrojstvoBosne i Hercegovine (Sarajevo, 18. 3. 1992.)

42. Cutilleirov plan: Briselski dodatak izjavi o ustavnomustrojstvu Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 30. i 31. 3.1992.)

43. Zajednika izjava ministara vanjskih poslova EZ o priznanjuRepublike Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 6. 4. 1992.)


5/624

v

II Dio: Od meunarodnog priznanja BiH do poetka rada

Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (Londonska

konferencija)

44. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Odluka o priznanjuSocijalistike Republike Bosne i Hercegovine kao suverene isamostalne drave (Zagreb, 7. 4. 1992.)

45. Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovin: Odluka oproglaavanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine (BanjaLuka, 7. 4. 1992.)

46. Vlada Srpske Republike BiH: Priopenje povodom deklaracijeEZ-SAD (Beograd, 17. 4. 1992.)

47. Pisma generalpukovnika Milutina Kukanjca i predsjednikaPredsjednitva BiH Alije Izetbegovia (Sarajevo, 19. 4. 1992.)

48. Predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice u BiH:Sporazum Boban - Karadi (Graz, 6. 5. 1992.)

49. EZ: Deklaracija o BiH (Bruxelles, 12. 5. 1992.)50. Predsjednitvo BiH, srpska strana i JNA: Sporazum o prekidu

vatre u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 18. 5. 1992.)

51. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednikPredsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Zajednika izjava(Zagreb/Sarajevo, 15. 6. 1992.)

52. Predsjednitvo RBiH: Djelovanje Predsjednitva RepublikeBosne i Hercegovine u ratnim uvjetima (Sarajevo, 26. 6. 1992.)

53. Predsjednitvo Republike BiH: Odluka o pretpoinjavanjujedinica rezervnog sastava MUP-a jedinicama Armije Bosne iHercegovine (27. 6. 1992.)

54. Konferencija o miru u Jugoslaviji: Miljenje o nadlenosti imiljenje broj 8 Arbitrane komisije EZ (Pariz, 4. 7. 1992.)

55. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva BiH Aliji Izebegoviu (Zagreb, 6. 7. 1992.)

56. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednikPredsjednitva BiH Alija Izebegovi: Zajednika izjava(Helsinki 8. 7. 1992.)

57. KESS: Govor predsjednika RH dr. Franje Tumana na plenarnojsjednici KESS-a (Helsinki, 9. 7. 1992.)

58. Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovin: Odluka orazrjeenju i imenovanju lanova Predsjednitva RBiH(Sarajevo, 13. 7. 1992)


6/624

vi

59. Vlada Republike BiH: Stavovi o administrativno-teritorijalnom ureenju Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 16. 7.j1992.)

60. Konferencija o Jugoslaviji EZ: Tekst Sporazuma o Bosni iHercegovini (London, 17. 7. 1992.)

61. Ministarsko vijee EZ: Tekst Deklaracije o Jugoslaviji(Bruxelles, 20. 7.1992.)

62. Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazumo prijateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.)

63. Predsjednitvo RBiH: Uredba o oruanim snagama RepublikeBosne i Hercegovine (Sarajevo, 6. 8. 1992.)

III Dio: Od poetka rada Meunarodne konferencije o bivoj

Jugoslaviji do odbacivanja Vance-Owenova mirovnoga plana

64. Predsjednitvo BiH: Ustavni principi unutranjeg ureenjaRepublike Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 16. 8. 1992.)

65. Londonska konferencija: Predstavljen dokument s kojimpredstavnici Srba iz BiH idu u London (Beograd, 21. 8. 1992.)

66. Predsjednitvo i Vlada BiH: Usvojena stajalita delegacijeBiH na Londonskoj konferenciji (Sarajevo, 22. 8. 1992.)

67. Londonska konferencija: Nacrt izjave o naelima i Programakcije Londonske konferencije o bivoj Jugoslaviji (London,25. 8. 1992.)

68. Londonska konferencija: Izjava o Bosni i Hercegovini(London, 27. 8. 1992.)

69. SDA i HDZ BiH: Zajedniko priopenje sa sastanka u Meugorju(Meugorje, 27. 8. 1992.)

70. Londonska konferencija: Povjerenje, izgradnja sigurnosti iverifikacija (London, 8. 9. 1992.)

71. Ured Predsjednika BiH: Priopenje o dogovoru iz Meugorja(Sarajevo, 9. 9. 1992.)

72. Londonska konferencija: Cjelovit tekst zajednikogpriopenja - Vance, Owen, osi , Pani (Beograd, 11. 9.1992.)

73. Republika Bosna i Hercegovina, i Republika Hrvatska: DodatakSporazumu o prijateljstvu i suradnji (New York, 21. 9. 1992.)


7/624

vii

74. Vlada Republike Srpske i Vlada Republike srpska krajina:Protokol o saradnji (Banja Luka, 22. 9. 1992.)

75. Londonska konferencija: Tekst zajednike izjave predsjednikaRH dr. Franje Tumana i predsjednika SRJ Dobrice osia(eneva, 30. 9. 1992.)

76. Predsjednitvo BiH: Naredba predsjednika Predsjednitva BiHAlije Izetbegovia za deblokadu grada Sarajeva (Konjic. 16.10. 1992.)

77. MKBJ: Tekst zajednike izjave predsjednika PredsjednitvaBiH Alije Izetbegovia i predsjednika SRJ Dobrice osia(eneva, 19. 10. 1992.)

78. MKBJ: Sporazum predsjednika SRJ Dobrice osia i AdilaZulfikarpaia (eneva, 19. 10. 1992.)

79. MKBJ: Zajednika izjava predsjednika RH dr. Franje Tumana ipredsjednika SRJ Dobrice osia (eneva, 20. 10. 1992.)

80. HDZ BiH: Politika povelja Glavnog odbora HDZ-a BiH(Posuje, 24. 10. 1992.)

81. Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Pismopredsjedniku RH dr. Franji Tumanu (Sarajevo, 27. 10. 1992.)

82. MKBJ: Nacrt ustavnog ustrojstva za BiH radne skupineenevske konferencije o bivoj Jugoslaviji (eneva, 28. 10.1992.)

83. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva R BiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 30. 10.

1992.)

84. MKBJ: Izvjee supredsjedatelja o izradi nacrta ustavnogustrojstva Bosne i Hercegovine (studeni 1992.)

85. Skuptina Republike Srpske Krajine i Skuptina RepublikeSrpske: Prijedorska Deklaracija (31. 10. 1992.)

86. MKBJ: Prijedlog ustavnog ureenja Bosne i Hercegovinedelegacije Republike Srpske: (1. 11. 1992.)

87. Predsjednitvo RBiH: Odluka o usvajanju ostavke lanaPredsjednitva RBiH (Sarajevo, 10. 11. 1992)

88. Predsjednitvo RBiH: Zakon o izboru i opozivu lanovaPredsjednitva RBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.)89. Predsjednitvo RBiH: Odluka o izboru lana Predsjednitva

RBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.)

90. Predsjednitvo RBiH: Odluka o izboru lana PredsjednitvaRBiH (Sarajevo, 24. 12. 1992.)


8/624

viii

91. Vance-Owenov mirovni plan: Nacrt dogovora o Bosni iHercegovini (eneva, 02/05. 01. 1993.)

92. MKBJ: Devet toaka nacrta "ustavnih naela" koje je uvjetnoprihvatio Radovan Karadi (eneva, 12. 1. 1993.)

93. Ministarstvo obrane BiH: Zapovijed ministra obrane BiH BoeRajia (Sarajevo, 16. 1. 1993.)

94. Predsjednitvo RBiH: Odluka Predsjednitva BiH o zapovijediministra obrane Boe Rajia od 16.1.1993. (Sarajevo, 19. 1.1993.)

95. Predsjednik RH dr. Franjo. Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva RBiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 27. 1. 1993.)

96. MKBJ: Zajednika izjava predsjednika Predsjednitva BiHAlije Izetbegovia i predsjednika HZ HB Mate Bobana (eneva,27. 1. 1993.)

97. MKBJ: Prijedlozi zajednikih izjava predsjednikaPredsjednitva BiH Alije Izetbegovia i predsjednika HZ HBMate Bobana koji nisu potpisani (eneva, 1. 2. 1993.)

98. Glavni tab ABiH i glavni stoer HVO: Potpisan zajednikidogovor naelnika glavnog taba Armije BiH i naelnika glavnogstoera HVO (Sarajevo, 11. 2. 1993.)

99. SAD: est toaka predsjednika Bila Clintona (Washington,11.2.1993.)

100. Vance Owenov plan: Sporazum o buduim odnosima Hrvata iMuslimana u Bosni i Hercegovini - (New York, 3. 3. 1993.)

101. Vance-Owenov plan: Sporazum o privremenom ureenju za Bosnui Hercegovinu (New York, 25. 3. 1993.)

102. Vance-Owenov plan: Izetbegovi i Boban potpisali cjelokupnimirovni plan Vance-Owen (New York, 25. 3. 1993.)

103. Vance-Owenov plan: Uvjeti Alije Izetbegovia za potpisVance-Owenova mirovnog plana (New York, 25. 3. 1993.)

104. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednikPredsjednitva RBiH Alija Izetbegovi: Zajednika izjava(Zagreb, 27. 3. 1993.)

105. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavkumirovnog procesa (Sarajevo, 2. 4. 1993)106. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi i

predsjednik HZ HB Mate Boban: Zajedniko priopenje (Zagreb,18. 4. 1993).

107. Armija BiH i HVO: Sporazum o prekidu vatre izmeu HVO-a iArmije BIH (Zenica, 21. 4. 1993.)


9/624

ix

108. lanovi Predsjednitva BiH, predsjednik i lanovi Vlade RBiHiz redova hrvatskog naroda: Izjava (Mostar, 21. 4. 1993.)

109. Narodna skuptina RS: Odluka o raspisivanju referenduma uRepublici Srpskoj (25. 4. 1993.)

110. Predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi ipredsjednik HZ HB Mate Boban: Zajednika izjava o formiranju iustrojstvu zajednikog zapovjednitva Armije BiH i HVO(Zagreb, 25. 4. 1993.)

111. Zastupniki dom Sabora Republike Hrvatske: Poziv Muslimanimai Hrvatima u BiH da obustave sukobe (Zagreb, 30. 4. 1993.)

112. Dravne delegacije Republike Hrvatske i Republike Turske:Tekst zajednike deklaracije potpisane nakon slubenih tursko-hrvatskih razgovora (Ankara, 30. 4. 1993.)

113. Predsjednik HZ HB Mate Boban: Pismo glavnom tajniku UNBoutrosu Ghaliju (Mostar, 7. 5. 1993.)

IV Dio: Od odbacivanja Vance-Owenova mirovnoga plana do

odbacivanja Owen-Stoltenbergova mirovnoga plan

114. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Poruka predsjednikuPredsjednitva BiH Aliji Izetbegoviu i predsjedniku HZ HBMati Bobanu (Zagreb, 10. 5. 1993.)

115. Predsjednik Vlade BiH Mile Akmadi: Pismo VijeuSigurnosti UN-a (itluk, 11. 5. 1993.)

116. Vijee obrane i nacionalne sigurnost: Priopenje s devetesjednice (Zagreb, 11. 5. 1993.)

117. Sporazuma o prekidu neprijateljstva u Bosni i Hercegovinizakljuen izmeu generala Milivoja Petkovia i generalaSefera Halilovia (12. 5. 1993.)

118. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo glavnom tajniku UNBoutros-Boutros Ghaliju (Zagreb, 12. 5. 1993.)

119. Predsjedavajui Ministarskog vijea EZ Niels HelvegPetersen: Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tumanu ( 12. 5.1993.)

120. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo Nielsu HelveguPetersenu predsjedavajuem Ministarskom vijeu EZ (Zagreb,13. 5. 1993.)


10/624

x

121. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske: Pismo VladiRepublike BiH (Zagreb, 18. 5. 1993.)

122. Vance-Owenov plan: Sporazum iz Meugorja (Meugorje, 18. 5.1993.)

123. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavkumirovnog procesa (19. 5. 1993.)

124. Narodna skuptina Republike Srpske: Odluka o proglaenjurezultata referenduma (19. 5. 1993.)

125. Pet lanica Vijea sigurnosti UN: Zajednika izjava o BiH(22. 5. 1993.)

126. Predsjednik HZ HB mr. Mate Boban: Pismo predsjednikuPredsjednitva BiH Aliji Izelbegoviu. (Mostar, 31. 05.1993.)

127. Vojni zapovjednici triju strana u BiH: "Generalni sporazum o

prestanku sukoba u Bosni i Hercegovini" (Sarajevo, 15. 6.1993.)

128. Ministri vanjskih poslova zemalja Europske zajednice:suglasnost o "temljenim naelima" za rjeavanje sukoba u BiH(Kopenhagen, 20. 6. 1993.)

129. Predsjednik HZ HB Mate Boban: Pismo svjetskim dunosnicima(Mostar, 22. 6. 1993.)

130. MKBJ: Devet ustavnih naela za BiH (eneva, 23. 6. 1993)

131. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo PredsjednitvuRepublike BiH (Zagreb, 25. 6. 1993.)

132. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Interviewza RT BIH (Sarajevo, 8. 7. 1993.)

133. Ured predsjednika BiH: Demanti izjave Alije Izetbegovia da"pristaje na konfederalizaciju BiH." (Sarajevo, 9. 7. 1993.)

134. Predsjednitvo BiH: Priopenje nakon sastanka odranog uZagrebu (Zagreb, 11. 7. 1993.)

135. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo glavnom tajniku UNBoutrosu Boutrosu-Ghaliju (Zagreb, 16. 7. 1993.)

136. MKBJ: Polazite Predsjednitva BiH za pregovore u enevi(Sarajevo, 17.7.1993.)

137. MKBJ: Izjava predsjednika dr. Franje Tumana i SlobodanaMiloevia (eneva, 17. 7. 1993.)

138. Owen-Stoltenbergov plan: Ustavni sporazum o Uniji RepublikaBosne i Hercegovine (eneva, 30. 7. 1993.)


11/624

xi

139. Owen-Stoltenbergov plan: Predsjednik predsjednitva BiHAlija Izetbegovi povlai svoje "da" (eneva, 31. 7. 1993.)

140. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Pismopredsjedniku RH dr. Franji Tumanu (Sarajevo, 4. 8. 1993.)

141.Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva BiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 10. 8. 1993.)

142. MKBJ: Bilateralni razgovori Izetbegovi - Karadi oistonoj Bosni (eneva, 17. 8. 1993.)

143. MKBJ: Temeljna odluka o uspostavi i proglaenju HrvatskeRepublike Herceg-Bosne (Grude, 28. 8. 1993.)

144. MKBJ: etiri prijedloga UNPROFOR-u, UNHCR-u i ICRC-uizaslanstva Hrvatske Republike Herceg-Bosne: (eneva, 1. 9.1993.)

145. MKBJ: Dogovor HVO-a i muslimanskih predstavnika (Meugorje,

1. 9. 1993.)146. MKBJ: Sporazum o miru i o Uniji repubika BiH koji nije

potpisan (Geneva, 1. 9. 1993.)

147. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjedniku HR HBmr. Mati Bobanu (Zagreb, 6. 9. 1993.)

148.Predsjednik HR HB Mate Boban: Pismo predsjedniku RepublikeHrvatske dr. Franji Tumanu (Mostar, 13. 9. 1993.)

149. MKBJ: Zajednika deklaracija predsjednika RH dr. FranjeTumana i predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia(eneva, 14. 9. 1993.)

150. MKBJ: Tajni sporazum o konfederaciji predsjednika RHdr. Franje Tumana i predsjednika Predsjednitva BiHAlije Izetbegovia (eneva, 14. 9. 1993.)

151. MKBJ: Zajednika srpsko-muslimanska deklaracija AlijeIzetbegovia, i Momila Krajinika (eneva, 16. 9. 1993.)

152. MKBJ: Dogovor zapovjednika Vrhovne komande Armije BiH RasimaDelia i zapovjednika Glavnog stoera HVO Milivoja Petkovia(Sarajevo, 17. 9. 1993.)

153. Owen-Stoltenbergov plan s Invinciblea: Sporazum o Bosni i

Hercegovini (Jadransko more, 20. 9. 1993.)154. Predsjednitvo RBiH: Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama

i dopunama Zakona o izboru i opozivu lanova PredsjednitvaRBiH (Sarajevo, 28. 9. 1993)

155. Owen-Stoltenbergov plan: Mirovni paket o Bosni i Hercegovini nova izmijenjena verzija (eneva, kraj rujna 1993)


12/624

xii

156. Predsjednik HR HB mr. Mate Boban: Pismo glavnomzapovjedniku UNPROFOR-a za BiH generalu Francisu Briquemontu(Mostar, 1. 10. 1993.)

157. Zastupniki dom HR HB: Zakljuci o obvezama hrvatskihpregovaraa u enevi. (Neum, 1. 10. 1993.)

158. Narodna skuptina Republike Srpske: Deklaracija o nastavkumirovnog procesa (2. 10. 1993.)

159. Predsjednitvo RBiH: Odluka o opozivu lanova PredsjednitvaRBiH (Sarajevo, 20. 10. 1993)

160. Predsjednitva RBiH: Odluka o izboru lanova predsjednitvaRBiH (Sarajevo, 20. 10, 1993)

161. MKBJ: Zajednika izjava Mate Bobana i Fikreta Abdia ookonanju sukoba i neustavnim promjenama u PredsjednitvuRBiH (Zagreb, 21. 10. 1993.)

162. Republika Srpska i Autonomna Pokrajina Zapadna BosnaRepublike Bosne: Mirovni sporazum (Beograd, 22. 10. 1993.)

163. Ured Predsjednika RH: Priopenje u vezi sa Stupnim Dolom(Zagreb, 30. 10. 1993.)

V Dio: Washingtonski sporazumi

164. MKBJ: Mirovna inicijativa predsjednika RH dr. Franje Tumana(Zagreb, 2.11.1993.)

165. Premijer BiH Haris Silajdi i potpredsjednik Vlade RH iministra vanjskih poslova Mate Grani: Zajednikadeklaracija (Sarajevo, 12. 11. 1993.)

166. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva BiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 23. 12.1993.)

167. Ugovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog miraizmeu hrvatskog i bonjako-muslimanskog naroda u Bosni iHercegovini i o osnovama daljnjeg zajednikog ivota (Bonn,10. 01. 1994.)

168. MKBJ: Prijedlog Deklaracije koju je hrvatsko izaslanstvoponudilo muslimansko-bonjakom izaslavstvu (eneva, 19. 1.1994.)

169. Zastupniki dom Sabora RH: Rezolucija o provoenju vanjskepolitike (Zagreb, 2. 2. 1994.)

170. Predsjedniko vijee obrane i nacionalne sigurnosti:Priopenje sa 36. sjednice (Zagreb, 5. 2. 1994.)


13/624

xiii

171. Zastupniki dom HR HB: Deklaracija za neovisnu BiH kao unijujednakopravnih republika (Livno, 8. 2. 1994.)

172. MKBJ: Zajednika izjava ministra Grania i premijeraSilajdia (eneva, 10. 2. 1994.)

173. Glavni zapovjednik HVO, general Ante Roso i glavnizapovjednik Armije BiH, general Rasim Deli: Sporazum oprekidu vatre (Zagreb, 23. 2. 1994.)

174. Republika Srpska i AP Zapadna Bosna: Sporazum o miru(Beograd, 23. 2. 1994.)

175. Washingtonski sporazumi: Okvirni sporazum o Federaciji u BiH(Washington, 1. 3. 1994.)

176. Washingtonski sporazumi: Tekst prethodnog sporazuma okonfederaciji Republike Hrvatske i Federacije Bosne iHercegovine (Washington, 1. 3. 1994.)

177. Washingtonski sporazumi: Sporazum izmeu Republike Hrvatskei Federacije BiH o pristupu Jadranskom moru preko podrujaRepublike Hrvatske (Washington, 1. 3. 1994.)

178. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Poruka naciji (Zagreb, 3.3. 1994.)

179. Washingtonski sporazumi: Vojni predstavnici HVO i Armije BiHpotpisali dokument o prihvaanju naela za ustrojavanjesavezne vojske Bosne i Hercegovine (Split, 12. 3. 1994.)

180. Washingtonski sporazumi: Tekst izjave o prihvaanjuprijedloga Ustava Federacije BiH i Preliminarnog sporazuma o

gospodarskoj i vojnoj suradnji (Washington, 18. 3. 1994.)

181. Washingtonski sporazumi: Tekst izjave o okvirnom sporazumu okonfederaciji BiH i Hrvatske (Washington, 18. 3. 1994.)

182. Washingtonski sporazumi: Sporazum o kantonalnom ureenjuFederacije Bosne i Hercegovine u srednjoj Bosni(Washington, 18. 3. 1994.)

183. Washingtonski sporazumi: Tekst sporazuma o slobodnom prolazupodrujem Neuma (Washington, 18. 3. 1994.)

184. Washingtonski sporazumi: Odluka o proglaenju Ustava iUstav Federacije BiH (Sarajevo, 30. 3. 1994.)


14/624

xiv

VI Dio: Od Washingonskih do Daytonskih sporazuma

185. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva RBiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 11. 4.1994.)



189. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman: Pismo predsjednikuPredsjednitva RBiH Aliji Izetbegoviu (Zagreb, 2. 5. 1994.)

190. Beki sporazumi: Kriteriji za odreivanje teritorijaFederacije BiH, Naela konstituiranja kantona, Sporazum oraspodjeli najviih dunosti (Be, 8.-11. 5. 1994.)

191. Kontaktna skupina: Za brzo i trajno rjeenje sukoba u Bosnii Hercegovini (eneva, 13. 5. 1994.)

192. Predstavnici hrvatsko-bonjake federacije te predstavnikbosanskih Srba: Dokument o prekidu neprijateljstava ucijeloj Bosni i Hercegovini (eneva, 8. 6. 1994.)

193. Kontaktna skupina: Prijedlog o teritorijalno-politikomustroju BiH (eneva, 4. 7. 1994.)

194. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik RepublikeTurske Suleyman Demirel: Zajednika izjava (Zagreb, 16. 07.1994.)

195. Trilateralna brijunska deklaracija predsjednika RepublikeHrvatske, Republike Turske i Republike Bosne i Hercegovine(Brijuni, 17. 7. 1994.)

196. Kontaktna skupina: Prijedlog elemenata za ustav Unije Bosnei Hercegovine (19. 7. 1994.)

197. Skuptina Republike Srpske: Deklaracija o planu kontaktneskupine (19. 7. 1994.)

198. Izaslanstava Republike Hrvatske, Republike BiH i FederacijeBiH: Zajedniko priopenje (Zagreb, 14. 9. 1994.)

199. R. Karadi R. Mladi: Sporazum o primirju za Bosnu iHercegovinu ( Pale, 19. 12. 1994.)

200. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Pismopredsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tumanu(Sarajevo, 12. 11. 1994.)

201. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, glavnizapovjednik Armije BiH general Rasim Deli, te Radovan


15/624

xv

Karadi i general Ratko Mladi: Sporazum o prekidu vatre uBiH (Sarajevo - Pale, 23. 12. 1994.)

202. Generali T. Blaki, R. Deli, R. Mladi: Sporazum o prekiduneprijateljstava u BiH (Zrana luka, Sarajevo, 12. 1. 1995.)

203. Plan od devet toaka za potporu Federacije BiH (Mnchen, 5.2. 1995.)

204. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik RepublikeTurske Sulejman Demirel: Zajednika izjava (Brijuni, 21. 07.1995.)

205. Izaslanstva Republike Hrvatske, Republike Bosne iHercegovine, i Federacije BiH: Deklaracija o ivotvorenjusporazuma iz Washingtona i zajednikoj obrani od srpskeagresije (Split, 22. 7. 1995.)

206. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Program oddvanaest taaka za mir u BiH (Sarajevo, 18. 8. 1995.)

207. elnici SRJ i Republike Srpske: Sporazum o zajednikomizaslanstvu na mirovnim pregovorima o BiH (Beograd, 29. 8.1995.)

208. Kontaktna skupina: Usuglaena osnovna naela rjeenja za BiH(eneva, 8. 9. 1995.)

209. Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi: Pismogeneralnom sekretaru Organizacije islamskih zemalja(Sarajevo, 24. 9. 1995.)

210. Kontaktna skupina: Tekst Temeljnih naela za BiH (New York,

26. 9. 1995.)

211. Slubeni tekst sporazuma o prekidu vatre u BiH (Sarajevo, 5.10. 1995.)

212. Daytonski sporazumi: Sporazum o oivotvorenju FederacijeBiH (Dayton, 11. 11. 1995.?)

213. Daytonski sporazumi: Opi okvirni Sporazum za mir u Bosni iHercegovini (Dayton, 21. 11. 1995., Pariz, 14. 12. 1995.)

214. Daytonski sporazumi: Pismo predsjednika Predsjednitva BiHAlije Izetbegovia dravnom tajniku SAD Warenu Christopheru(Dayton, studeni 1995.)

215. Daytonski sporazumi: Sporazum o parafiranju (Dayton, 21. 11.1995.)

216. Daytonski sporazumi: Tekst zavrne izjave u Daytonu (Dayton,21. 11. 1995.)

217. Daytonski sporazumi: Rezolucija 1021 Vijea Sigurnosti UN(New York, 22. 11. 1995.)


16/624


17/624

27.8.20071

Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu

Bosne i Hercegovine 1991.-1995.

Proizvodnja pamenja: izmeu povijesnog zaborava i pristanka na

politike manipulacije

Uvod

ivimo u vrijeme kada je za svekoliki uspjeh, bilo

gospodarski, politiki, kulturni, sportski, itd., presudnapropaganda i industrija za odnose s javnou. Uspjeh je ovisan o

promidbi, "image-u", "brandu", uestalosti pojavljivanja u

javnosti. Zato je svaka vlada, dravna institucija, poduzee,

projekt, ili javna osoba osuena na neuspjeh ako nema svog

glasnogovornika, ured za odnose s javnou, ili ako ne angaira

specijalizirane PR agencije za svoju pomidbu.

ivimo, dakle, u informacijsko doba u kojem je presudno

raspolagati obavijestima i razviti vlastite informacijske

strategije kako bi se osigurala dominacija vlastitih obavijesti,

odnosno sprijeili protivnici da stvore oporbene obavijesti. To

se zbiva u svim podrujima i na svim razinama. Predsjednik SAD-a

George Bush, imenovao je koncem 2001. specijalnog savjetnika za

informacijski prostor1 sa zadaom da osigura isti informacijski

prostor u SAD-u, a informacijsku superiornost SAD-a u svijetu.

Komentar obrazloenja imenovanja specijalnog savjetnika za

informacijski prostor bio je vrlo precizan: u industrijsko doba

1 Engleski termin cyberspace prevodimo u ovom sluaju kao informacijskiprostor.


18/624

27.8.20072

zemlje koje su imale dominaciju na moru i u zraku vladale su

svijetom; u informacijsko doba zemlje koje e dominirati

informacijskim prostorom imat e hegemoniju u svijetu.

Informacijski prostor u doba interneta i globalnih procesa

saturiran je razliitim informacijskim strategijama, i mnotvom

oprenih poruka, koje se prelijevaju globalnim, regionalnim i

lokalnim informacijskim mreama. Korisnici su zasieni

informacijama, komunikacijskim vezama i porukama, obavijestima

koje bi trebale funkcionirati kao dokaz i istina o injenicama i

pojavama.

Realnost je naalost sasvim drukija. Sa sve veom koliinom

obavijesti sve smo dalje od istine i injenica. Obavijesti bez

prosudbe korisnika tvore slijepo znanje: niz nevaloriziranih

podataka. Znanje koje se gradi na memoriranju obavijesti je

nijemo: bez dokaza i argumenata. Zato obavijesti u najboljem

sluaju omoguuju da doznamo dogaaje. Nije daleko od istine ona

cinina definicija CNN-a: 'CNN to su oni koji prvi doznaju a

zadnji shvate'.

Obavijesti i injenice nisu isto. Obavijesti prenose poruke

o dogaajima i pojavama, te doznajemo o tim pojavama i dogaajima

ali obavijesti nisu injenice. injenice su produkt prosudbe2.

injenice se temelje na dokazima, kako bi prosudba o pojedinim

dogaajima bila istinita.

Preplavljeni obavijestima, sve smo dalje od istine, a esto

i od dokaza i dokumenata na osnovu kojih bismo mogli graditi

prosudbe i spoznavati injenice o dogaajima. Ako nemamo pristup

2 Vidi: M. Stanford. The Nature of Historical Knowledge. Oxford UK CambridgeUSA: Blackwell, 1995., M. Tuman. Prikazalite znanja. Zagreb: Hrvatskasveuilina naklada, 2003.


19/624


20/624

27.8.20074

koncepcijama za ureenje BiH i pravnim prijedlozima ustavnih

rjeenja, i u svakom su sluaju nuna pretpostavka za prosudbu

politikih, pravnih, vojnih, i socijalnih zbivanja u BiH kako bi

se utvrdile injenice i spoznala istina o hrvatskim, bonjakim,

srpskim interesima i ciljevima.

Postojanje jednog, ili niza dokumenata, ne moe se nuno

izjednaiti s injenicom. Povijesna, politika, pravna, socijalna

ili vojna injenica nastaje tek kao rezultat prosudbe niza

dokumenata i podataka kao i ralambe utjecaja aktera i okolnosti

koji su neposredno i posredno utjecali na njihovo oblikovanje.

Zato ovaj pregled dokumenata ne nudimo itatelju kao niz

injenica i istina, ve kao grau za donoenje itateljevih

vlastitih sudova i procjena o raspadu SFR Jugoslavije, o ratu u

BiH, i politici RH prema BiH.

Sa stajalita organizacije korpusa javnoga znanja, u

informacijskoj eri proklamiranog pristupa javnim informacijama,

iznenauje podatak da dokumenti koje donosimo u ovom zborniku

nisu javno dostupni kao organizirani i ureeni korpus znanja: ne

postoje u bazama podataka dravnih ministarstava i javnim bazamapodataka5 u Hrvatskoj. To ima za posljedicu da je korpus javnoga

znanja i socijalnog pamenja o tim zbivanjima fragmentaran i

neorganiziran. Zato ne iznenauje esto niska razina napisa o

ovim temama u javnim medijima, razina koja vrijea intelektualno

dostojanstvo jer se takvi napisi rijetko kada susreu s dokazima,

ali zato obilno hrane informacijski prostor dezinformacijama i

poluinformacijama6.

5 Primjera radi: Odluka kojom RH priznaje SR BiH, 7. 4. 1992., nije objavljenau NN, ne postoji u dokumentaciji MVP RH, i osim kao informacija, nije ucijelosti objavljena u medijima.

6 Iracionalan je taj odnos prema kljunoj grai, o ijoj dostupnosti ovisikako razumijevanje tako i interpretacija nedavne prolosti, ali i


21/624

27.8.20075

O kriterijima izbora dokumenata

Osnovni kriteriji po kojima je raen odabir ovih dokumenata

o ustavnom ustrojstvu BiH u razdoblju od 1991. do 1995. jesu: a)

mirovni planovi meunarodne zajednice o ustavnom ure

enju Bosne i

Hercegovine; b) sporazumi o ustavnom ureenju BiH koji su

predlagani Bonjacima, Srbima i Hrvatima (bez obzira jesu li

potpisani i od koga su potpisani); c) deklaracije i zajednike

izjave zainteresiranih strana, kao i meunarodne zajednice, glede

meunarodnog priznanja BiH, i njezina unutarnjeg ureenja; d)

vojni mirovni sporazumi koji su bili uvjet prihvaanja ili

posljedica prihvaanja pojedinih mirovnih planova i sporazuma; e)

pisma to su ih razmjenjivali kljuni akteri, a u njima se iznose

prijedlozi i stavovi o ustavnom ureenju BiH.

U pravilu smo ukljuili samo izvorne dokumente, tj.

cjelovite dokumente7 a ne njihove interpretacije. Uinjeno je

nekoliko iznimaka, te je uvrteno i nekoliko agencijskih

izvjea. Agencijska izvjea smo uvrstili bilo zato to nismo

mogli doi do izvornog dokumenta iji se sadraj prikazuje u

izvjeu, ili pak zato to se u tim izvjeima preciziraju

stavovi zainteresiranih strana o nedostupnim sporazumima te se

navode razlozi njihova prihvaanja ili odbijanja.

U ovaj pregled dokumenata o ustavnom ustrojstvu BiH nismo

uvrstili relevantne rezolucije Vijea sigurnosti UN-a i

budunost, ne samo BiH nego i Hrvatske. S pravom se moe postavitipitanje o postojanju namjere da se ta graa ne prezentira irojjavnosti, ili pak o predominaciji drugih aktera i njihoviminformacijskim strategijama ija je dominacija toliko jaka da je bilonemogue organizirati korpus kljunih dokumenata koji govore o tome tkoje i kako odreivao sudbinu Bosne i Hercegovine 1990-ih.

7 Samo u nekoliko sluajeva kratili smo odreene mirovne sporazume radinjihove duljine. No, uvijek je ostao onaj dio tih sporazuma kojima sedefinira ustavni ustroj BiH.


22/624

27.8.20076

predsjednike izjave VS UN-a, iz dva praktina razloga: prvo, ti

su dokumenti dostupni kako na internetu tako i u specijaliziranim

publikacijama8; drugo, koliina tih dokumenata zahtijevala bi

posebnu publikaciju.

Dokumenti su prikazani po kronolokom redu, dakle, prema

vremenu svojega nastanka. Uvrstili smo samo dostupne dokumente na

hrvatskom jeziku9. Dokumenti nisu lektorirani, a samo iznimno su

ispravljane oite tiskarske pogreke10. Zbog preglednosti i

itljivosti dokumenata u kojima se spominju tzv. Republika

Srpska Krajina , ili srpske autonomne oblasti, srpske

oblasti u RH, itd., nazivlje tih neustavnih tvorevina i njihovih

akata, kao i samoproglaenih tijela koja su ih donosila, nije

posebno obiljeavano navodnicima niti su ispred njih dodavane

rijei neustavne, takozvane, samoproglaene, samozvane i

slino. Navoenje njihovih izvornih naziva pretpostavlja njihovu

neustavnost od dana njihova formiranja odnosno donoenja, kako je

to utvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske i u Izvjee u povodu

Inicijative Vlade Republike Hrvatske, klasa: 004-01/01-02/12, ur.

Broj:5030109-02-2 od 10. listopada 2002. godine (Broj: U-X-

2271/2002, Zagreb, 12. studenog 2002).

Informacije o tome tko je (ili nije) prihvatio neki mirovni

plan ili sporazum dana je u napomeni uz sam dokument, ako je ta

8 Posebno su vrijedne publikacije: Sneana Trifunovska. Former YugoslaviaThrough Documents From its dissolution to the peace settlement.TheHaag: Martinus Nijhoff Publishers, 1999., pp. 1346; te, SneanaTrifunovska. Yugoslavia Through Documents From its creation to itsdissolution. The Haag: Martinus Nijhoff Publishers, 1994., pp. 1074;Vidi takoer: Anelko Milardovi (ur.). Ujedinjeni narodi. Rezolucije oBiH. Osijek-Mostar: Pan Liber Hrvatska budnica, 1995.,

9 Odnosno na srpskom i bonjakom jeziku. Te dokumente nismo prevodili.

10 Zato su u dokumentima ostavljana i osobna imena i drugi nazivi onako kako suizvorno napisani u dokumentu.


23/624

27.8.20077

napomena bila objavljena u izvornom dokumentu. Ta vrsta napomena

nije intervencija urednika ove publikacije.

Poseban prilog su zemljovidi ureenja BiH, koji su bili

najei razlog neslaganja i sukoba. Zemljovidi su takoer

prikazani kronolokim redom. Na zemljovidima je prikazana vojna

situacija na terenu u razliitim razdobljima, ponuena

teritorijalizacija ustavnih rjeenja meunarodnih posrednika, ali

i prijedlozi pojedinih strana u sukobu. Veina mirovnih planova

imala je nekoliko inaica, pa tako i nekoliko inaica zemljovida.

Objavili smo one koji su bili dostupni i koji su bili objavljeni

u javnim izvorima.

Kao pomo za razumijevanje mirovnih inicijativa i pregovora

o BiH, pripremljeno je Kazalo stavova uz pregovore o ustavnom

ureenju BiH. Svrha tog kazala nije da bude iscrpna kronologija

svih susreta i zbivanja, ve samo prva informacija o tome to se

zbivalo od jednog do drugog pregovora11, i kako su se sukobljene

strane i meunarodna zajednica odnosili prema ponuenim

rjeenjima u odreenom trenutku.

O relevantnosti dokumenata i razumijevanju dogaaja

Ve prvo itanje dokumenata u ovom zborniku upuuje na

injenicu da nakon uvoenja viestranaja i demokratskih izbora

1990., izmeu politikih elita tri konstitutivna naroda u BiH

nije postojao ni minimum konsenzusa o ustavnom ustroju BiH. Zato

je pregled zagovaranih, ponuenih i odbijanih ustavnih rjeenja

za ureenje Bosne i Hercegovine klju za razumijevanje suvremene

11 Zato Kazalo ne evidentira ni sve sporazume koje smo ukljuili u ovajpregled, jer mu je funkcija da bude pomagalo za lake razumijevanjestavova pojedinih strana o ponuenim sporazumima.


24/624

27.8.20078

povijesti BiH, ali i rata u BiH, te nastojanja pojedinih strana

da se nae politiko rjeenje.

Suglasit emo se s onim politolokim analizama koje su te

opreke prikazali na slijedei nain12:

bonjaka politika elita zauzimala se za unitarnugraansku dravu,

srpska politika elita zauzimala se za srpsku nacionalnudravu u uniji s ostalim dijelom drave,

hrvatska politika elita zauzimala se za uniju trijuetnikih jedinica.

Daleko tee je precizirati stavove i strategiju meunarodne

zajednice ija je uloga nakon internacionalizacije jugoslavenske

krize13 vremenom postala presudna, jer tri strane u BiH nisu

mogle postii nikakav kompromis o rjeenju krize i ureenju

bosansko-hercegovake drave, tako da su sva rjeenja predlagana,

a konano rjeenje je i nametnuto, od strane meunarodne

zajednice. Formalno, meunarodna zajednica zauzimala se za

liberalni model demokracije kao rjeenje BiH problema, model kojine moe funkcionirati u pluralnim ili podijeljenim drutvima.

Onima koji nisu bili sudionici i svjedoci zbivanja u Europi

1990-ih, a pogotovo vremena raspada bive Jugoslavije, danas se

moda ini neshvatljivim, da ni tzv. meunarodna zajednica u to

vrijeme nije mogla postii konsenzus oko jedne elementarne

injenice, tj. da je: Bosna i Hercegovina pluralno ili

podijeljeno drutvo- s tri razliita nacionalna i kulturna

12 Vidi: Mirjana Kasapovi. Bosna i Hercegovina podijeljeno drutvo inestabilna drava. Zagreb: Politika kultura, 2005., str. 195-196.

13 Od Brijunske deklaracije 7.7.1991.


25/624

27.8.20079

identiteta, razliitih interesnih i vrijednosnih orijentacija14,

drutvo s dubokim nacionalnim, vjerskim, etnikim, jezinim,

kulturnim i socijalnim rascjepima - drutvo koje ne moe

funkcionirati prema liberalnom modelu demokracije.

Razlozi nepriznavanja ove injenice mogu biti brojni: od

idealiziranja SFRJ kao dobro ureene multinacionalne zajednice;

straha od raspada Sovjetskog Saveza; bojazni da e

konfederalizacija dovesti do raspada BiH to bi onda mogao biti

primjer kosovskim Albancima, makedonskim Albancima, Baskima,

Crnogorcima, Kurdima, i drugima, da trae pravo na samoodreenje

i odcjepljenje; do elje da se sprijei nastanak novih

nacionalnih drava kao smetnje ubrzanim procesima globalizacije i

europske integracije koji su bili u punom zamahu nakon propasti

komunistikog sustava i Varavskog pakta.

Bez obzira koji su od tih razloga bili presudni, injenica

je da meunarodna zajednica nije pola od injenice da je BiH

pluralno drutvo, podijeljeno drutvo triju nacionalnih, vjerskih

i socijalnih zajednica, te da se ono ne moe urediti po naelima

univerzalnog liberalnog modela demokracije.

Meunarodna zajednica (MZ) polazila je od postulata da se

Bosna i Hercegovina mora urediti kao multikulturno, multietniko,

multikonfesionalno drutvo, ali bez vizije i znanja o tome koji i

kakav model demokracije odgovara najdublje podijeljenoj

europskoj dravi15. Tako su se pregovarake strategije i

prioriteti meunarodne zajednice stalno mijenjali, a pojedini

mirovni planovi bili potkopavani i rueni podjednako od kljunih

14 Bez minimalne suglasnosti Bonjaka, Hrvata i Srba o temeljnim vrijednostimai normama zajednikog ivota, vidi M. Kasapovi, 2005, str. 158-191.

15 Reilly, Benjamin (2001). Democracy in Divided Societies. ElectoralEngineering for Conflict Management. Cambridge: Cambridge University Press.143. Citirano prema M. Kasapovi, 2005, str. 77.


26/624

27.8.200710

lanica meunarodne zajednice kao i od barem jedne strane u

sukobu.

Ustavni prijedlozi raeni su na kompromisima koji su

polazili od postulata multietnikog i multikulturnog graanskog

drutva kao norme za ustavno ureenje BiH a zavravali na

prijedlozima da se drava organizira na individualnim ljudskim

pravima, na modelima koji priznaju ali ne polaze od kolektivnih

ljudskih prava. Meunarodna zajednica nudila je model etniki

neutralne drave, u kojoj su i vjerski i nacionalni osjeaji

privatna stvar pojedinca, to ni jedna nacionalna zajednica u BiH

nije mogla prihvatiti jer je svaka eljela sauvati i promovirati

svoj nacionalni i kulturni identitet.

Neuspjeh MZ treba traiti i u tome to dunosnici MZ u

pravilu nisu poznavali ni razumjeli uzroke raspada Jugoslavije i

razloge zbog kojih su njezine republike, jo od konca 1960-ih,

traile vie samostalnosti a narodi slobodu i meunarodno

priznanje na prvim demokratskim izborima 1990-ih. Zato njima nije

bilo mogue razumjeti ni unutarnje odnose u BiH kao Jugoslaviji

u malom, kao i da iz istih razloga zbog kojih se raspalaJugoslavija, BiH nije mogla opstati ureena prema istom

politikom modelu Jugoslavije u malom.

Bonjaci, Hrvati i Srbi su za BiH traili oprena ustavna

rjeenja (od unitarne drave, federacije do otcjepljenja), a MZ

nije mogla formulirati kompromisno rjeenje a da ne dovede u

pitanje model liberalne demokracije. MZ nije imala odvanosti

zagovarati (novi) model demokracije koji bi mogao pomiritioprene zahtjeve tri konstitutivna naroda. MZ nije bila ni

dosljedna, jer nije gradila kompromisno rjeenje na izjavi o

ustavnim naelima koja je prihvaena kao uvjet za meunarodno


27/624

27.8.200711

priznanje BiH16. MZ je radila kompromise s Bonjacima koji su pod

etiketom jedinstvene i graanske BiH eljeli osigurati

hegemoniju najbrojnijem narodu17; sa Srbima jer su vojno

kontrolirali 70% teritorija BiH; s Hrvatima jer su eljeli biti

principijelni - kako im se ne bi prigovorilo da banaliziraju

slobodu i demokratska prava najmalobrojnijeg naroda.

Meunarodni su imbenici radili kompromise s predstavnicima

triju strana u BiH zato jer ni jednoj strani nisu eljeli dati za

pravo. Kako bi ostali objektivni i neutralni, artikulirali su

pitijska rjeenja tako da ih je svaka strana mogla tumaiti

sukladno svojim interesima, to je imalo za posljedicu jaanje

tenzija, meusobnog nepovjerenja i uzajamnog optuivanja.

MZ je poela kao posrednik da bi postala kljuni i jedini

arbitar u rjeavanju krize, arbitar koji nikad nije preuzeo

odgovornost za rjeenja koja je nudio i nametao. Objektivno, MZ

je suodgovorna za duge pregovore o ureenju BiH drave, trajanje

ratne agoniju u BiH, u najmanju ruku jednako kao i ostale strane

u sukobu. I to zato to je priznala Socijalistiku Republiku

Bosnu i Hercegovinu prije nego to su tri naroda postigla dogovoro ustavnim naelima i ureenju BiH drave; zato to je nametala

rjeenja koja su odgovarala prvenstveno MZ (kao to je i

16 Vidi: Izjava o naelima ustavnog ureenja BiH, tzv. Cutilleirov plan; ovuizjavu prihvatili su bonjaki, hrvatski i srpski predstavnici18.3.1992. kao uvjet MZ za meunarodno priznanje BiH.

17 Mirovna konferencija o Jugoslaviji - Arbitrana komisija, u svom Miljenju

broj 4 (od 11.1.1992.) konstatira: "Predsjednitvo i Vlada SR BiH pravnitemelj zahtjeva za priznanje nalaze u amandmanu LX na Ustav Bosne iHercegovine, od 31. srpnja 1990. Taj amandman navodi da je Bosna iHercegovina demokratska suverena drava ravnopravnih graana, narodaBosne i Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata - i dijelova ostalihnaroda i narodnosti koji ive na njenom teritoriju. Ova odredba, uosnovi ve sadrana u lanku l. Ustava iz 1974. ne donosi bitnu promjenuu prethodnom pravnom stanju".


28/624

27.8.200712

odustajala od rjeenja koja nisu odgovarala nekim njezinim

lanicama), to je koristila itav instrumentarij prisile i

nagrada prema svim stranama u sukobu, te konano to je

raspolagala i vojnom silom na terenu, koju je prema potrebi

koristila za nametanje i odravanje pojedinih ustavnih

rjeenja za BiH.

Kljuno pitanje: pitanje vanjskih i unutarnjih granica BiH

Kljuno pitanje za razumijevanje raspada Jugoslavije nije

bilo hoe li se ona raspasti18, ve po kojim avovima e se

raspasti: a) jesu li republike granice nepromjenjive, ili b)

imaju li narodi (a ne republike) pravo na samoodreenje?!

Zauzevi stajalite da republike, a ne narodi, imaju pravo

na samoodreenje i meunarodno priznanje, MZ je jasno dala do

znanja da nee pristati na podjelu Bosne i Hercegovine19. Tu

svoju odluku MZ potvrdila je meunarodnim priznanjem BiH.

Meunarodno priznanje BIH uslijedilo je nakon to je politiki

(od strane Srba koji su odbacili izdvajanje iz Jugoslavije) i

vojno (od strane JNA) faktiki promijenjen realni odnos snaga u

BiH. Naime, ve prije meunarodnog priznanja BiH, JNA je kao

instrument velikosrpske politike stavila pod vojnu i politiku

kontrolu Republike Srpske Bosne i Hercegovine dvije treine

18 O tome da Jugoslavija nee opstati nakon uvoenja demokracije, tj. nakonprvih demokratskih viestranakih izbora, govore i procjene CIA,poetkom 1990.; B. Jovi kao predsjednik Predsjednitva SFRJ u svominauguralnom govoru 15. svibnja 1990. najavljuje da svi oni koji ele

mogu otii, ali da e sav srpski narod ostati u Jugoslaviji; Slovenija iHrvatska na referendumu su se izjasnije za nezavisnost i suvrenost; BiHje raunala na rat izmeu Srbije i Hrvatske u ranu jesen 1991, a da sesama nee opredijeliti ni za jednu stranu: U eventualnom sukoburepublika Hrvatske i Srbije, Republika Bosna i Hercegovina e uvijek, uskladu s meunarodnim normama biti neutralna (Skuptina BiH, Platformao poloaju Bosne i Hercegovine, Sarajevo 15.10.1991.).

19 Svoje stajalite MZ iskazala je u nizu priopenja, a u pravnoj formi kroznalaze Badinterove komisije.


29/624

27.8.200713

teritorija BiH, dok je istovremeno koristila teritorij BiH za

agresiju na RH.

Rat u Bosni i Hercegovini poinje nakon meunarodnog

priznanja BiH20, do kojeg je dolo prije nego to je postignut

dogovor o unutarnjem ureenju BiH, odnosno kompromis o ustavnom

ustroju BiH, kojim bi se odredili odnosi izmeu tri konstitutivna

naroda. Tako je meunarodno priznanje potvrdilo BiH kao dravu u

kojoj Vlada nije kontrolirala dravni teritorij; u kojoj Srbi

zbog meunarodnog priznanja vie nisu priznavali sredinju vlast;

u kojoj je sredinja vlast imala legitimitet po volji MZ a ne

vie i srpskih predstavnika; u kojoj je bio na snazi ustav

Socijalistike Republike BiH, po kojem su odnosi izmeu tri

naroda ostali isti kao i u bivoj Jugoslaviji.

Za razumijevanje razloga ratu u BiH kljuno je poimanje

triju nepomirljivih koncepcija o tome kakvo treba biti ustavno

ureenje BiH, tj. kakve trebaju biti unutarnje granice BiH:

a) unitarna drava to su zagovarali Bonjaci;b) srpska nacionalna drava u uniji s Jugoslavijom ili s

ostatkom BiH;

c) (kon)federacija tri entiteta to su zagovarali Hrvati.Do politikog rjeenja nije dolo jer nije postojala volja

za kompromis, prvenstveno izmeu srpske strane koja se oslanjala

na silu i potporu JNA, te muslimanske strane koja se uz

meunarodnu potporu predstavila kao jedina legitimna vlast u BiH.

Zato su se politika rjeenja nametala kombinacijom vojne sile i

20 Slubeni datum poetka rata je 6. travnja 1992., dan uoi meunarodnogpriznanja BiH. Sa srpske strane poetak rata je jasna poruka nemirenja sizdvajanjem BiH iz Jugoslavije, odnosno nemirenja s ostankom Srba u BiH.Veina pak Hrvata u BiH smatra da je rat u BiH poeo u listopadu 1991.kada je JNA unitila 7 sela u Hercegovini u kojima su ivjeli Hrvati(vidi M. Tuman, 2003., str 135-154.)


30/624


31/624

27.8.200715

manipulaciji i banaliziranju osnovnih vrijednosti kojima tee

odreene kulture, nacije ili interesne grupacije.

Kao to je predrasuda da informacije prenose samo istinite

podatke i injenice, isto tako je predrasuda da postoji

jedinstveni korpus javnoga znanja, odnosno da raspoloivi korpus

javnoga znanja pripada svim korisnicima.

S ciljem da protumaimo zato se, i kako je mogue, da se u

informacijskom prostoru javljaju potpuno oprene informacije o

istim dogaajima, i razliito tumaenje istih raspoloivih

dokumenata, polazimo u naoj analizi od sljedeih teorijskih

postavki.

Svaka zajednica bilo lokalna, nacionalna, regionalna ili

meunarodna - raspolae vlastitim korpusom javnoga znanja. Za

razumijevanje mehanizama organizacije i funkcioniranja odreenog

korpusa javnoga znanja presudno je prepoznati matricu pomou koje

odreena zajednica korisnika kodira i dekodira korpus javnoga

znanja kojega koristi i s kojim se identificira.

to odreuje matricu21 po kojoj se oblikuje i odreeni

korpus javnoga znanja ali i prepoznaje zajednica korisnika tog

znanja?

Na politikoj razini to je svjetonazor zajednice korisnika:

skup ideja, vrijednosti i stremljenja kojima zajednica korisnika

tei. Svjetonazor daje legitimnost injenicama i vjerodostojnost

pamenju, odnosno omoguava da korpus javnoga znanja bude

konzistentan.

21 U terminologiji Thomasa Kuhna mogli bismo koristiti i termin paradigma.Metodu T. Kuhna i ovom prigodom koristimo za analizu javnoga znanja.Teorijski model koji ovdje skiciramo prikazali smo u knjizi M. Tuman.Prikazalite znanja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2003. Dioformulacija u opisu pojedinih tipova pamenja preuzet je iz te knjige.


32/624

27.8.200716

Na socijalnoj razini, javno znanje je socijalno pamenje

zajednice, kojim se osigurava socijalni identitet i povijesni

kontinuitet te zajednice, odnosno njezin opstanak.

Na pragmatinoj razini javno znanje je korpus injenica,

podataka i istina koje osiguravaju odgovore na praktina pitanja

i rjeenja problema s kojima je zajednica korisnika suoena.

Postoji veliki broj zajednica korisnika koje proizvode,

organiziraju i koriste znanja sukladno svojim potrebama. Kao to

je novac univerzalna valuta, u praksi on funkcionira prema

zakonima i obrascima vrednovanja i uporabe nacionalnih valuta.

Jednako tako je i s javnim znanjem. Ono protjee razliitim

informacijskim i komunikacijskim kanalima i sustavima, ali ta

otvorenost ne znai da ne postoje razliiti korpusi znanja koji

pripadaju razliitim zajednicama korisnika. Ali to znai, i da

pojedine zajednice korisnika ne prihvaaju ni socijalno pamenje

ni injenice prema korpusu znanja to ih dijeli njima protivnika

ili neprijateljska grupacija.

Osnovne znaajke dominantnih obrazaca kolektivnog pamenja

injenica je da sudionici politikih i povijesnih zbivanja

raspada bive Jugoslavije, i ratova na njezinu prostoru, piu

razliite povijesti tih zbivanja. To znai da ne dijele isto

kolektivno pamenje i ne ele imati isto kolektivno znanje, jer

podatke, dokumente i dogaaje vrednuju prema razliitim

vrijednosnim kriterijima. Zato se suvremenici spore oko povijesti

tog razdoblja, a nerijetko politika intervenira i u sadraj

povijesnih udbenika.

Razliite interpretacije istih povijesnih zbivanja, jer

polaze od razliitih vrijednosnih kriterija imaju za posljedicu

stvaranje razliitih obrazaca pamenja o djelovanju i ulogama


33/624

27.8.200717

suprotstavljeni akteri u tim sukobima. Moemo prepoznati barem

etiri obrasca kolektivnog pamenja koje uvjetno moemo nazvati:

proizvodnja determiniranog kaosa, proizvodnja pristanka. proizvodnja identiteta, proizvodnja zaborava,

etiri spoznajne paradigme koje se temelje na razliitim

vrijednostima (svjetonazorskim, politikim, kulturnim) generiraju

razliite teorije i razliite interpretacije povijesti;

generirajuetiri paradigme pam

enja rata u BiH, odnosno

generator su etiri vrste (javnog) znanja o istim povijesnim

dogaajima u kojima su sudjelovale razliite politike opcije i

njihovi sljedbenici.

Kako su konfigurirani ovi obrasci pamenja moe se razabrati

i po tome na koje se dokumente pozivaju a koje "zaboravljaju" ili

"diskvalificiraju" jer se ne uklapaju u obrasce djelovanja

pojedinih aktera i njihovih sljedbenika. Od toga nije imuna ni

meunarodna zajednica; jednako tako ni hako tuiteljstvo ne eli

se prisjeati odgovornosti MZ za "podjelu" BiH koju inkriminira u

nekim optunicama, iako su predstavnici MZ22 bili zagovornici

nekih opcija "podjele" BiH.

22 Lord Owen u Balkanskoj odiseji: "Moja druga opcija ... bila je ponovootvoriti pitanje nacionalnih granica u bivoj Jugoslaviji, preutnopriznajui da je priznanje Bosne bilo pogreno. Trebali smo potvrditigranice Slovenije i Makedonije i onda se nagoditi s Bosnom, Hrvatskom iSrbijom... Opciju prekrajanja granica nazvao sam 'rjeenjem kojem senitko ne usudi izgovoriti ime'" (str. 220). Lord Owen takoer je traiood RH koridor za bosanske Srbe sjeverno od Save kroz hrvatski teritorij.Meunarodni predstavnici vrili su pritisak na RH da se odrekne dijelasvoga teritorija u dubrovakom primorju kako bi se zadovoljili apetitiR. Karadia i A. Izetbegovia za "izlazom na more".


34/624

27.8.200718

Podsjetit emo ovom prigodom na etiri informacijske

strategije koje koriste razliite mehanizme za oblikovanje

kolektivnog pamenja a sve imaju uporita i u dokumentima to se

nalaze u ovom zborniku.

Namjera autora zbornika nije bila da vrednuje bilo koji

obrazac proizvodnje pamenja, odnosno oblikovanja korpusa znanja

o povijesti BiH krize. Upravo suprotno. Prikupivi sve relevantne

dokumente elimo omoguiti itateljima da sami dou do svojih

prosudbi i da sami utvrde to su injenice o tim zbivanjima.

Proizvodnja determiniranog kaosa

to je determinirani kaos u meunarodnim odnosima? To je

nered kojem se odreuju granice .. Nakon to su zadane njegove

granice, nered koji nastaje, ostaje unutar tih granica tako da

postaje nadziran odnosno upravljiv23. Determinirani kaos je

prostor meunarodnih igara, prostor koji je omeen meunarodnim

odlukama i naporima, da bi ostao ogranien unutar zadanih granica

nereda. Kontrolu tog nereda nije mogue ostvariti bez kontrole

komunikacija. Jednako kao i dimenzije kaosa tako i kriterije za

nadziranje i upravljanje komunikacija odreuju centri moi u

meunarodnoj zajednici uz preutni pristanak svojih lanica.

Jedna od posljedica kontroliranih javnih komunikacija (medija) je

nadzor nad javnim pamenjem.

Mehanizmi upravljanja pamenjem u determiniranom neredu su

selekcija informacija, uspostava logike dvostrukih mjerila, i

dominacija kontroliranih informacija u informacijskom prostoru.

Zato? Zato to obrazac proizvodnje determiniranog kaosa vrijedi

samo za omeeni prostor nereda, i samo za strane izolirane unutar

23 D. Domazet: Hrvatska i veliko ratite. Udruga Sv. Jurja, Zagreb: 2002, str.282-283.


35/624

27.8.200719

omeenog prostora. Nadziranjem pamenja tite se vanjski

imbenici, tj. upravljai krizom i proizvoai kaosa od

irenja kaosa i od odgovornosti za proizvodnju nereda.

Danas e veina amerikih intelektualaca priznati: Amerika

je poetkom devedesetih dala zeleno svjetlo Miloeviu da, bude

li potrebno, i orujem ouva Jugoslaviju24. Ugledni svjetski

politiari priznaju da je usvajanje Rezolucije 713 VS UN o

embargu na uvoz oruja u Jugoslaviju bila ne samo politika

poruka Miloeviu, nego i djelotvorno sredstvo oduzimanja prava

rtvi na obranu25. Meutim, nemogue je pozvati na odgovornost

meunarodnu zajednicu radi donoenja te rezolucije.

Zato? Zato to su unutar podruja krize, podruja

determiniranog kaosa odreenog Rezolucijom 713, dodatnim

rezolucijama i odlukama, uspostavljeni kriteriji i instrumenti

selektivne pravde, koji izuzimaju odgovornosti determinatore

kaosa. Vijee Sigurnosti UN usvojilo je naputak za djelovanje

Haakog suda prema kojem su svi podjednako krivi, a razlika u

krivici nijansirat e se brojem optunica i visinom kazni26.

Podjednako je vana injenica to nadzirano i selektivno

pamenje ima za posljedicu da isti kriteriji ne vrijede za one

24 Dr. Robert Greenberg Na Balkanu jezik i drava idu zajedno, Veernji list,subota, 9.11.2002. str. 29.

25 Vidi M. Thatcher. Statecraft. New York: Hurper Collins Publishers, 2002,str. 298-299.

26 Z. Tomac, izlaganje na Okruglom stolu Nacionalna sigurnost, Udruga zapromicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 5. studenog2002. godine. Ocjene poput onih: Haaki sud ocjenjujem politikim sudomi dobro je to e se zatvoriti do 2008. godine, jer on je osnovan samoradi toga da umiri savjest meunarodne zajednice koja nije sprijeilakrvoprolie u bivoj Jugoslaviji (Dr. R. Greenberg, isto) za dnevnu suuporabu i nee biti obuhvaene obrascem proizvodnje determiniranogkaosa. Prema kriterijima nadzora pamenja utvrenim obrascemproizvodnje determiniranog kaosa citiranim stavovima naprosto nemamjesta i oni ostaju nezapameni.


36/624

27.8.200720

unutar omeenog kaosa i one izvan granica odvijanja sukoba. Tako

su temeljna ideja slobode i svetost rtve, odnosno svetost

ivota, neto potpuno nevano i nevrijedno za upravljae

determiniranim kaosom. Selektivnim pamenjem ne dozvoljava se

usporedba i postojanje tih vrijednosti s vrijednostima

upravljaa kaosom27. Vrijednosti razliitih opcija unutar

podruja "nereda" izloene su "diktaturi relativizma"28. Zato je

mogue da se u obrambenom ratu sudi rtvi za zloine u obrani ali

ne i krvniku za poinjene zloine. Time se potpuno izvru

povijesne injenice i konstruiraju virtualne istine. To je

ostvarivo u procesima u kojima se nadzire i upravlja pamenjem na

globalnim razinama.

Glavna haka tuiteljica Carla del Ponte izjavila je

poetkom 2005. da e se povijest jugoistoka Europe nakon 2010

pisati prema presudama Hakoga suda, odnosno 'mir e nastupiti

27 Ideja slobode jedna je od temeljnih vrijednosti svih demokratskih zemalja.Ali kako su nacionalnu slobodu zemlje razvijene demokracije ostvarile u18. ili 19. stoljeu a potom vodile kolonijalne ratove, to se idejanacionalne slobode potiskivala u stranu. Nakon drugog svjetskog ratanastalo je 50 novih drava u svijetu i osloboeno je 800 milijuna ljudiiz velikih kolonijalnih imperija (Velike Britanije, Francuske,Nizozemske, Belgije). Ti procesi kao i procesi raspada multinacionalnihdrava i nastanka novih drava nakon 1990-ih posljedica su demokratskihpromjena i globalizacije. U razdoblju od raspada kolonijalnih imperijanakon 2. svjetskog rata do raspada totalitarnih komunistikih sustavanastaje veliki broj novih drava, kada su se mnogi narodi izborili zasvoju nacionalnu slobodu. Broj lanica OUN poveao se od 50-ak nakon 2.svjetskog rata na skoro 200 na poetku 21 stoljea. Paralelno s timprocesom tekao je proces integracija: stvaranje Europske unije dug jeproces zapoet 1950-tih godina kome su prethodile mnoge asocijacije iintegracije. No, uvjet tim procesima bilo je selektivno pamenje:

zaborav vlastitih tamnih strana povijesti velikih europskih sila, kojesu svoju snagu i silu izgradili na kolonizaciji i eksploatacijinerazvijenih naroda. Tim narodima pak u vrijeme oslobaanja nisudozvolili proslavu vlastite slobode, kako ne bi bili ugroeni interesimonih gubitnika kolonija. Da bi se to ostvarilo morali su bitiuspostavljeni mehanizmi selektivnog pamenja i funkcioniranje logikedvostrukih mjerila.

28 O "diktaturi relativizma" govorio je Papa Ivan Pavao II, suprotstavljajuise relativiziranju ljudskih vrijednosti i vrednota.


37/624

27.8.200721

kada sudski postupci budu okonani i kada e povjesniari biti u

mogunosti provjeriti istinitost injenica koje e utvrditi

pravosue'29. Stav glavne hake tuiteljice ima politiku teinu

jer upozorava da e politika korektnost u meunarodnim

odnosima biti i u budue vrednovana odnosom prema hakom

tribunalu, odnosno da e se meunarodni odnosi temeljiti na

presudama Hakoga suda. Drugim rijeima, hako tuiteljstvo ima

zadau da bude u funkciji i kontrole pamenja o tim zbivanjima,

te da slubenu povijest slijednica bive Jugoslavije ispie u

Haagu, preciznije, da se MZ prema slijednicama bive Jugoslavije

odnosi sukladno hakim presudama.

Zadae Hakog tribunala odreene su odlukama VS UN o

djelovanju ICTY-a kao instrumenta nametanja mira do 2010. Time

je uinkovitost ICTY-a ograniena vremenskim, prostornim,

kadrovskim i financijskim uvjetima. Zato je ICTY osuen da bude

instrument selektivne pravde i selektivnih istina o ratu i

ratovima na podruju bive Jugoslavije, jer nije utemeljen kao

trajni sud, niti da kazni agresora za agresiju i zloine

poinjene u agresiji.

Kao instrument nametanja mira hako tuiteljstvo ima

zadau: selektivnim odabirom sluajeva i izjednaavanjem ratnih

zloina i zloina u ratu, sve strane u sukobu na podruju bive

Jugoslavije izjednaiti u odgovornosti za zloine30.

Svoju zadau hako tuiteljstvo odrauje pomnim odabirom

optuenika i planiranjem vremena objavljivanja optunica, istim

29 Na predavanju studentima sveuilita u Lausannei, prema La Liberte, 20. 4.2005.

30 Zloin je zloin, bez obzira tko ga je poinio, i zato ni jedan zloin netreba opravdavati. Meutim, zloini se isto tako ne mogu izjednaavatipo motivima, dimenzijama, odgovornostima, i politikama.


38/624

27.8.200722

inkriminacijama razliitim stranama u sukobu, redoslijedom i

brojem presuda to se objavljuju u pravom trenutku kako bi

poluili najmanje tete a najvie "koristi" po politiku. Tako

je ICTY postao jedan od najdjelotvornijih instrumenata nametanja

mira, tj. instrument meunarodne zajednice da nametne svoju

volju u jaanju meunarodnog, odnosno oblikovanju regionalnog

poretka.

Posljedica takve uporabe Haakoga suda i tuiteljstva je

medijsko izjednaavanje agresora i rtve, ratnog zloina i

zloina u ratu, podjednake krivnje svih sudionika u sukobima.

Posljedica takvog djelovanja Hakog tribunala takoer je i

proizvodnja determiniranog i kaotinog pamenja.

Nije sluajno to se povijesna zbivanja raspada bive

Jugoslavije, sedmodnevnog rata u Sloveniji, Domovinskoga rata,

rata i ratova u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu, tumae u

medijima31 prvenstveno kao niz zloina i zlodjela u krvavoj

balkanskoj krmi i kao posljedica zloinakih politika i

zloinakih pothvata. Izjednaavanje dogaaja i dogaanja koji

oslikavaju tamnu stranu povijesti s povijesnim injenicama iukupnim povijesnim zbivanjima o nastanku novih samostalnih drava

i njihovom meunarodnom priznanju, metoda je planske i sustavne

proizvodnje fragmentarne istine i selektivnog pamenja, a uspjeh

te metode osigurava dominacija takvih informacija u

informacijskom prostoru.

Sa stajalita organizacije javnoga znanja, proizvodnja

determiniranog kaosa oblikuje fragmentarno i selektivno znanje.

31 U pravilu se radi o medijima koji su u vlasnitvu transnacionalnihkompanija, odnosno medija koji zagovaraju liberalnu globalistikufilozofiju; o novinarima koji su proli edukacije, seminare i stipendijeraznih organizacija, koje su idejno ili materijalno na ovaj ili onajnain pod sponzorstvom krovnih globalistikih institucija.


39/624

27.8.200723

Proizvodnja determiniranog kaosa stvara fragmentarno znanje: a)

uspostavom mehanizama pristupa samo kontroliranim

(selekcioniranim) dokumentima i dokazima, b) kontrolom

prezentacije selekcioniranih poruka, to se postie nadzorom

postojeih, ili stvaranjem vlastitih, komunikacijskih mrea, c)

informacijskom dominacijom upravlja se socijalnim pamenjem u

funkciji determinatora kaosa.

Determinatori kaosa ne falsificiraju podatke i dokaze. Oni

uzurpiraju komunikaciju i pristup podacima i dokumentima; oni

upravljaju komunikacijama informacijskom superiornou koja ne

dozvoljava da se razviju oporbeni sustavi informacija i

miljenja32. Nije mogue drugo znanje, jer postojei

komunikacijski kapaciteti (mediji) nemaju prostora za prikaz neke

druge "slike svijeta". Time se osigurava informacijska nadmo, a

sa sve veom koliinom obavijesti sve je vea njihova udaljenost

od injenica i istine.

Proizvodnja pristanka

Prema Noamu Chomskom proizvodnja pristanka novo je

umijee demokracije. U razvijenim demokracijama narod se

najefikasnije moe kontrolirati kontroliranjem misli. Misli su

one koje mogu dovesti do djela i zato ih treba drati na uzici.

Chomsky smatra da mediji imaju presudnu ulogu u sustavu

indoktrinacije, zajedno s obrazovnim sustavom i sveuilitima.

Uinkovit sustav indoktrinacije jest onaj ije se poruke

32 Kada deterministi odlue promijeniti neki svoj stav u novu javnu poruku,onda se esto koriste metodom otkrivanja novih dokumenata, metoda kojase sastoji u tome da se oporbena grupacija optui za prikrivanje,skrivanje, tajenje dokumenata koji su presudni za nove istine. To jemetoda kojom se koristi i hako tuiteljstvo,


40/624

27.8.200724

prihvaaju kao pamenje instrukcija kako se trebamo ponaati, to

trebamo misliti i zastupati33.

Formu javnog znanja koje nastaje nekritikim preuzimanjem

poruka, odnosno indoktrinacijom informacijskih pogona nazvali smo

proizvodnjom pristanka. Ili, proizvodnja pristanka oblikuje javno

znanje to nastaje prihvaanjem nadziranih i kontroliranih

informacija.

Sa stajalita informacijske djelatnosti mediji su figure

pamenja znanja. Mediji kao figure pamenja imaju zadau

promicanja slobode i demokracije. Kada se demokracija svede na

banaliziranje slobode, ona postaje umijee proizvodnje

pristanka34. Glavni mehanizmi proizvodnje pristanka su

propaganda i industrija za odnose s javnou35.

Proizvodnja pristanka funkcionira po naelu: poruka na

izvoru mora se prenijeti i (bez vrednovanja) prihvatiti na

odreditu. Sve tehnike propagande i industrije odnosa s javnou

usmjerene su na to da ne bude zapreka u prijamu odaslane poruke:

a) poruka mora biti prihvaena kao instrukcija i obrazac

ponaanja; b) poruka ne smije biti izloena vrednovanju,

preciznije, ne smiju biti upitna naela i vrijednosti po kojima

je sastavljena, niti se smije dovoditi u pitanje sud onoga koji

je odailje; c) poruka treba biti primljena kao vlastito

miljenje primatelja kako bi bila memorirana bez pre-vrednovanja.

Informacijska strategija onih globalnih, regionalnih i

lokalnih imbenika, koji zagovaraju unitarnu dravu kao optimalni

model demokracije za vienacionalnu BiH, koriste se tehnikama

33 N. Chomsky. Mediji, propaganda i sistem. Zagreb: Marko Strpi, 2002.

34 Fraza je Waltera Lippmana iz 1920-tih godina (prema N. Chomsky, 2002, str.18).

35 N. Chomsky, 2002, str. 16-17.


41/624

27.8.200725

proizvodnje pristanka za tumaenja rata i suvremene povijesti

Bosne i Hercegovine, te u ime takve demokracije banaliziraju

nacionalnu slobodu a prava konstitutivnih naroda svode na ukras

unitarne graanske drave.

Zadaa je povijesnih, politolokih i drugih znanosti da se

pozabave istraivanjem istine o tom razdoblju. Sa stajalita

strategija organizacije i prezentacije (javnoga) znanja na je

interes upozoriti na strategije i njihove tehnike koje imaju za

cilj manipulaciju i indoktrinaciju obavijestima ako raspoloivi

dokumenti i dokazi nisu dostupni javnosti, odnosno da se

strategije proizvodnje pristanka ostvaruju reduciranjem pamenja

na fragmente od kojih se tvori nepotpuna i lana slika

stvarnosti.

Stoerne gravitacijske toke informacijske strategije koja

ima za cilj proizvodnju pristanka na unitarnu BiH dravu su lako

prepoznatljivi: model graanske drave osigurava hegemoniju

najbrojnijem bonjakom narodu i zato bonjako vodstvo propagira

multietniku, multikulturnu, multikonfesionalnu dravu, ali bez

prava konstitutivnih narodi na realizaciju tih prava i slobodave samo graana; svaki zahtjev Srba i Hrvata za ustavnim

(pre)ureenjem BiH, proglasit e se podjelom BiH u ime

(otvorenih) srpskih ili (prikrivenih) hrvatskih apetita; svi

protivnici unitarne BiH etiketirat e se kao najgori protivnici

demokracije.

Potvrda takve informacijske strategije bonjakog vodstva,

moe se iitati iz prikupljenih dokumenata i sporazuma o

ustavnom ureenju BiH i stavova kojima su oni prihvaali ili

odbijali pojedina rjeenja. Navedimo tek nekoliko primjera.


42/624

27.8.200726

Alija Izetbegovi naglaava da je cilj njegove politike

opstanak Bosne i Hercegovine kao jedinstvene drave36.

Bonjaka politika taj je cilj definirala tek onda kada je

procijenila da nije mogue ostvariti jedinstvo muslimanskog

korpusa u Jugoslaviji. Izetbegovi je bio za ouvanje

Jugoslavije. On je predlagao asimetrinu federaciju37, tako da se

BiH vie vee na Srbiju38. tovie, i u dokumentu Skuptine

BiH kojim se trai od MZ meunarodno priznanje BiH stoji: ova

Republika prihvaa i zalae se za jugoslavensku zajednicu iji su

sastavni dijelovi i republike Hrvatska i Srbija39.

Bonjakom narodu je opstanak Jugoslavije odgovarao

potvruje Izetbegovi i 2000-te. Moj glavni motiv da se

Jugoslavija ouva bio je to to je bonjaki narod bio naseljen u

dugom pojasu od Novog Pazara pa sve do Zagreba.. I svako

cijepanje Jugoslavije dovodi do cijepanja bonjakog naroda, do

kojeg mi je bilo jako mnogo stalo. Na koncu bio sam duan da se o

njemu staram, ne samo kao njegov pripadnik nego i kao njegov

izabrani predsjednik40.

Kao izabrani predsjednik bonjakog naroda on je zagovaraoopstanak Jugoslavije imajui u vidu ukupne interese muslimanske

36 A. Izetbegovi. Sjeanja. Autobiografski zapis. TKD ahinpai, Sarajevo,2001., str. 461.

37 Vidi prilog Kronologija 3.6.1991. Takoer,

38 F. Tuman. Hrvatska rije svijetu. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada,1999., str. 330.

39 Vidi: Platforma o poloaju Bosne i Hercegovine i buduem ustrojstvujugoslavenske zajednice, Sarajevo 15. 10. 1991. Skuptina BiH jeusvojila ovakav stav o jugoslavenskoj zajednici (to nisu prihvatilisrpski zastupnici) kada je ve odran referendum o nezavisnosti RH, inakon to je RH 8. 10. 1991. proglasila konani raskid svih veza saSFRJ.

40 A. Izetbegovi u intervjuu Radio slobodna Europa, 13. 6. 2000., vidi Bosnai Hercegovina. 1990. 2025, ur. M. Tuman, UHIP, Zagreb, 2005., str.54.


43/624

27.8.200727

aglomeracije koja se protezala od Makedonije, Srbije, Kosova,

BiH, pa ak i do Hrvatske. Zato je urgirao protiv meunarodnog

priznanja Hrvatske41, kako bi i Hrvatska ostala u Jugoslaviji.

Istovremeno, elio je vjerovati da e JNA ostati dosljedna

jugoslavenskoj ideji i da se nee pretvoriti u instrument

velikosrpske politike, ve da e braniti BiH od velikosrpskih

pretenzija. U vrijeme najeih napada JNA na Hrvatsku,

Izetbegovi je 6. listopada 1991. uputio proglas o neutralnosti

BiH u ratu izmeu Srbije i Hrvatske jer ovo nije na rat42.

Unato takvim njegovim kompromisima s JNA i Beogradom,

Izetbegovi nije shvatio da je njegova briga za Jugoslaviju radi

ne cijepanja bonjakog naroda, u suprotnosti sa srpskim

nacionalnim interesima i opasnost za velikosrpski koncept, te

dostatnim razlogom to Srbi nisu prihvatili ni historijski

sporazum M. Filipovia, i A. Zulfikarpaia43, ni Platformu o

poloaju BiH, ve su inzistirali na izdvajanju iz BiH, odnosno

potpunom razgranienju s Bonjacima.

Tek kada su se Muslimani/Bonjaci suoili s injenicom da ne

mogu ostvariti svoje jedinstvo u Jugoslaviji, tek onda glavnicilj za ostvarenje njihovih nacionalnih interesa postaje

"jedinstvena", tj. unitarna BiH, u kojoj e imati pravo na

dominaciju, jer Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne drave, pa

zato i Bonjaci imaju pravo na svoju. Tek tada Izetbegovi

odustaje od jugoslavenske ideje, ali ne i od unitarnog modela

ureenja BiH.

41 Vidi M. Libal. Njemaka politika i jugoslavenska kriza 1991. 1992.Zagreb:Golden marketing Tehnika knjiga, 2004, str. 102.

42 Vidi M. Tuman, Prikazalite znanja, str.149. Ova izjava vie je nego upitnai sa stajalita suverenosti BiH, jer je JNA koristila teritorij BiH zaagresiju na RH.

43 Srpsko-muslimanski Historijski sporazum: Muhamed Filipovi RadovanKaradi (2. 8. 1991).


44/624

27.8.200728

Koliko god jugoslavenska ideja, na kojoj se gradila

proizvodnja pristanka za opstanak Jugoslavije, bila iluzija ne

samo bonjakog vodstva, i proizvodnja pristanka na Bosnu i

Hercegovinu kao jedinstvenu dravu gradi se na krivotvorinama

proizvodnje pristanka. Za Izetbegovia i bonjako vodstvo

jedinstvena drava BiH znai unitarnu BiH. Svako re-definiranje

unitarnog ustavnog ureenja BiH interpretira se kao podjela Bosne

i Hercegovine. Informacijsku strategiju koja je emitirala takve

poruke bonjako je vodstvo gradilo ve od prvih dana pregovora

koji su prethodili meunarodnom priznanju BiH.

MZ je postavila dva uvjet za meunarodno priznanje BiH:

odravanje referenduma44 i dogovor o naelima za ustavno ureenje

BiH. Uslijedio je prvi niz razgovora45 koji su poznati kao

Cutilleirov plan o naelima ustavnog ureenja BiH. Razgovori su

poeli 13./14. veljae 1992. u Sarajevu. Nastavljeni su 21./22.

veljae u Lisabonu kada je postignut polazni dogovor: vanjske su

granice nepromjenjive a ustavno rjeenje e se temeljiti na

nekoliko entiteta temeljenih na etnikim naelima46. HDZ je

zagovarao drugu formulacije prvog stavka prijedloga naela 1.

Bosna i Hercegovina bit e nakon meunarodnog priznanja nezavisna

kao dravna zajednica triju konstitutivnih naroda u njihovim

dravnim podrujima47. Izetbegovi je bio protiv stava Mate

Bobana da je nosilac suvereniteta samo narod, jer da je

44 Referendum kao uvjet meunarodnog priznanja BiH, postavljen je u Miljenjubr. 4 arbitrane komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji

(11.1.1992.).45 Vidi: kronologiju pregovora u prilogu. Takoer, A. Izetbegovi, 2001., str.

108-111.

46 1. Bosna i Hercegovina e nakon nezavisnosti biti nezavisna drava,sastavljena od tri sastavne jedinice .. Teritorij sastavnih jedinica bite odreen na temelju popisa stanovnitva iz 19971., 1981., ili 1991.(Veernji list, 25.2.1992.).

47Vjesnik, 26. 2. 1992.


45/624

27.8.200729

suveren narod, ali ne narod u etnikom, ve u evropskom smislu,

narod kao graani jedne drave48.

Razgovori se nastavljaju 28. veljae u Sarajevu49, a 7./8.

oujka u Bruxellesu EZ predlae radnu verziju budueg ustavnog

ustrojstva BiH50, da bi u Sarajevu pod nadzorom EZ 18. oujka

1992. bila potpisana izjava o buduem ureenju BiH:

1. Bosna i Hercegovina bi bila drava koju bi sainjavale

tri konstitutivne jedinice, zasnovane na nacionalnim

principima uz uzimanje u obzir ekonomskih, zemljopisnih i

drugih kriterija(Vjesnik, 19. 3. 1992.).

Nakon sedam dana Alija Izetbegovi

trai od graana BiH da

ne prihvate podjelu BiH na etnikim naelima, istiui kako je

on morao potpisati sporazum jer su iz EZ to od njega traili kao

preduvjet za dobivanje meunarodnog priznanja51. Dakle, Alija

Izetbegovi sam priznaje da je pristao na izjavu o naelima

ustavnog ureenja BiH, radi dobivanja meunarodnog priznanja ali

da nikada nije imao namjeru prihvatiti takvo rjeenje. I 2000. on

svoje prihvaanje obrazlae taktikim a odbijanje stratekim

razlozima:

Svugdje postoje strategije i taktike. Ljudi to esto ne

razlikuju i brkaju. Naa strategija je bila: cjelovita,

demokratska Bosna i Hercegovina. Ovi lisabonski razgovori ..

48 A. Izetbegovi, 2001., str. 109.

49 Verziju izjave o naelima koja je ponuena pregovaraima u Lisabonu donosiVjesnik 27.2.1992.: 1. Bosna i Hercegovina bit e, po stjecanjunezavisnosti, nezavisna, federalna drava, koja e se sastojati od tridrave-sastavnice pod nazivom ili regije ili pokrajine...

50 1. Bosna i Hercegovina bila bi drava sainjena od odreenog brojasastavnih jedinica, temeljenih na nacionalnoj osnovi i vodei rauna ogospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima HINA, baza EVA,10.3.1992.

51 Vidi Kazalo stavova uz pregovor..,


46/624

27.8.200730

bili su .. jedno pet do est dana prije referenduma. Ja sam

vam maloprije rekao kakav je referendum imao znaaj za Bosnu

i Hercegovinu. To je znailo prei Rubikon, pa biti sa ove

ili sa one strane Rubikona. S ove strane Rubikona je

agresija, a s one strane je graanski rat. Tako da je nama

bilo izuzetno vano da se taj referendum odri. U toj

situaciji ja sam verbalno dao podrku tom dokumentu, ali sam

odbio da ga potpiem.. naime, dokument je sadravao i neke

pozitivne stvari. Garantovao je cjelovitost

bosanskohercegovake drave u postojeim granicama,

meunarodno priznatim, i nezavisnost zemlje. Ali, imao je i

negativnu stvar, a to je da je predviao etnike

regionalizacije koje su za nas bile neprihvatljive..52.

Izetbegovi otvoreno priznaje da je on bio za BiH kao

unitarnu dravu i po cijenu rata; pristao je na rekonstrukciju

ustava samo uvjetno dok ne dobije meunarodno priznanje, jer je

bio svjestan kako e ratna opcija za ustavne promjene BiH u

sluaju meunarodnog priznanja biti nazvana agresijom a ne

graanskim ratom.

Izetbegovi dosljedno provodi strategiju optuivanja i

Hrvata u BiH i hrvatsku politiku, tj. predsjednika Tumana, za

dvolinu politiku prema BiH, i namjeru Hrvatske da razgradi

Bosnu i Hercegovinu i stvori veliku Hrvatsku53 - kako bi i Hrvate

i MZ privolio na koncept unitarne BiH.

Navest emo nekoliko primjera indoktrinacija koji se u

medijima stalno ponavljaju iako su u suprotnosti sainjenicama.

Ve smo upozorili da nas ne interesiraju povijesne i politoloke

52 A. Izetbegovi, intervju Radio slobodnoj Europi, isto, str. 55.

53 A. Izetbegovi: Pogubnost dvoline politike, u . Ribii. Geneza jednezablude. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2001., str. 11-13.


47/624

27.8.200731

rasprave, ve kako funkcioniraju informacijske strategije koje

oblikuju javno znanje i proizvode pamenje o odreenim

dogaajima.

Tako Alija Izetbegovi opisuje hrvatsku politiku prema BiH:

"..dvolina politika HDZ-a vodila je u dalje proturjenosti.

Bojei se promjene granica i otcjetpljenja dijelova

teritorija pod kontrolom odmetnutih Srba, hrvatski politiki

vrh deklarativno podrava suverenitet i teritorijalni

integritet Bosne i Hercegovine, a istovremeno dosljedno i

planski radi na razgradnji Bosne i Hercegovine.. "54.

MZ postavila je dva uvjeta za meunarodno priznanje BiH:

referendum, i dogovor o ustavnim naelima BiH. Izetbegovi sam

priznaje da je izigrao drugi uvjet, a da bez meunarodnog

priznanja ne bi bilo BiH i "agresije" na BiH. Da Hrvati nisu

izali na referendum, BiH ne bi dobila meunarodno priznanje55

i upitno je da li bi BiH opstala kao drava.

Izetbegovi, tvrdi da su Hrvati izali na referendum iz

straha da bi u sluaju neuspjeha referenduma u BiH, dolo i u RH

do "promjene granica i otcjetpljenja dijelova teritorija pod

kontrolom odmetnutih Srba". Dvolinost hrvatske politike po

Izetbegoviu, i Mesiu56 jest i u tome to su se predsjednik

Tuman i Miloevi dogovorili u Karaorevu o podjeli Bosne i

54 A. Izetbegovi: "Pogubnost dvoline politike", isto, str., 12.

55 Referendum ne bi bio vaei budui da ne bi moglo glasati 50% glasaa, jer

je Muslimana u BiH bilo oko 43%..56 S. Mesi: "Teritorijalni apetiti opravdani konceptom jedne druge agresije,

one Miloevieve, hrvatskom su politikom vrhu trebali posluiti kao'alibi' za svoje pretenzije", u . Ribii. Geneza jedne zablude., str.7. O Karaorevu kao temi raspravljamo na drugom mjestu i ovdje neemoizvositi analizu teorije zavjere kako se prikazuje susret u Karaorevu.to se tie knjige . Ribiia "Geneza jedne zablude", on bi se trebalazvati "Zabluda jedne geneze", geneze da se na unitarnom konceptu moguodrati vienacionalne drave.


48/624

27.8.200732

Hercegovine. Ve zdravorazumska analiza moe uoiti proturjeje

Izetbegovievih i Mesievih argumenata. Ako su se predsjednici

Tuman i Miloevi dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine,

zato bi onda "hrvatski politiki vrh" bio u strahu zbog

otcjepljenja hrvatskih teritorija57? Bila je okupirana skoro

treina hrvatskih teritorija, pa nije valjda dogovor o podjeli

bio takav da e Hrvatska ostati bez 30-ak% svog teritorija, kako

bi u BiH dobila oko 20% teritorija?

Ako se pak nisu dogovorili o podjeli BiH, a "hrvatski

politiki vrh" je imao "teritorijalne apetite" prema BiH, onda je

to najlake bilo ostvariti politikim putem i to neizlaskom BiH

Hrvata na referendum. Prema tome "dvolinost" nije bila na strani

politike RH, ve na nespremnosti bonjake politike na odstupanje

od graanske, tj. unitarne BiH, to se vidi i po nainu kako su

odbacili hrvatski prijedlog referendumskog pitanja58.

57 injenica jest da je treina Hrvatske bila okupirana, i da je domeunarodnog priznanja RH postojala opasnost otcjepljena hrvatskihteritorija. Meutim, nakon meunarodnog priznanja RH u sijenju 1992., unjezinim "avnojevskim" granicama, teko da su bile mogue promjenegranica, pogotovo ne nasilnim putem. Zato je Izetbegoviev argument, daje hrvatska politika podrala referendum zbog straha od gubitkavlastitih teritorija, vie u funkciji opravdanja vlastite politike negoopisa hrvatske politike.

58 HDZ BiH predlagala je (9.2.1992.) narednu formulaciju pitanja za referendum:Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravnu zajednicukonstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog unjihovim nacionalnim podrujima (kantonima). U obrazloenju izmeuostalog stoji: Iz predloenog pitanja slijedi da budua nezavisna BiHnije unitarna drava ve dravna zajednica koju e initi nacionalnikantoni, hrvatski, muslimanski i srpski ija e se podruja utvrditinakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom. Vidi: Dr. Smaileki. Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 1991-1993. Sarajevo:Ljiljan, 1994. str. 312. Interesantno je da se ovakav dokument nalazi uknjizi o agresiji na Bosnu (ve samo prekrajanje naziva drave Bosne iHercegovine otvara niz pizanja), ali podjednako iznezauje da autor ovajdokument koji donosi u cijelosti citira na sljedei nain: Arhivisntituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnogprava u Sarajevu, inv. Br. 2-768 (S. eki, isto, str. 313.).


49/624

27.8.200733

Izetbegovi optuuje hrvatsku politiku za dvolinost i zbog

formiranja HVO-a. Tijekom rata u BiH, Hrvatska je stalno bila pod

prijetnjom bonjakih optubi da ima svoje snage u BiH, i da

vojno eli ostvariti svoje "teritorijalne apetite" pomaui

HVO59:

"Dozira, i prema potrebi, potpuno blokira snabdijevanje

bosanskih oruanih snaga, a u Bosni i Hercegovini

uspostavlja jednonacionalnu vojnu formaciju HVO, formalno

nezavisnu, a stvarno dio oruane sile susjedne zemlje"60.

Prvu "jednonacionalnu" vojnu, ili preciznije stranaku

formaciju u BiH formirali su Muslimani po odluci Alije

Izetbegovia sredinom 1991. godine. "Patriotska liga" imala je u

veljai 1992. godine 120.000 ljudi, a prema procjeni Sefera

Halilovia zapovjednika Glavnog taba Patriotske lige ukupne

snage "neprijatelja" su brojale: a) snage JA est korpusa KOV, b)

59 Izetbegovi je pri tome oito zaboravio, ili zanemario, injenicu da jePredsjednitvo RBiH 6.8.1992. donijelo Uredbu sa zakonskom snagom oizmjeni i dopuni uredbe sa zakonskom snagom o oruanim snagama Republike

Bosne i Hercegovine, prema kojoj je HVO dio Armije BiH: Oruane snageRepublike ine Armija Republike .. Sastavni dio Armije ine postrojbeHrvatskog vijea obrane i drugi naoruani sast

IvanBilic i MiroslavTudjman-Planovi,Sporazumi,Izjave o BiH 91-95

Documents

Transcript of IvanBilic i MiroslavTudjman-Planovi,Sporazumi,Izjave o BiH 91-95