IV smisao poesisa materijalnosti monokromni, kolorirani ... · PDF fileČak i kod slikara vaza...

IV smisao poesisa materijalnosti

monokromni, kolorirani crtež i tonsko slikanje

3. Zeuxid: Igračice kockom

1

3. Zeuxidove Igračice kockom pinxit et monochromate ex albo

3.1. Uvod

3.2. Bliže odreĎenje antičke chiaro – scuro manire

3.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkom chiaro scuro slikanju

Zeuxid: Igračice kockom

3.1.

UVOD Kvintinjan i Plinius tvrde da je ZEUXID bio…

…majstor u kontra eksponiranju svjetla i sjene…

Sam Zeuxid ( ponekad nazivan i ZEUXIS ) je imao visoko mišljenje o svojim djelima.

To potvrĎuju dva njegova epigrama, a i anegdota, prema kojoj je jednog dana odlučio da više ne prodaje

svoje slike, jer da se njihova vrijednost ne može naplatiti.

Neki autori vide odjeke njegovih slika na slikama iz Herkulaneje ( rimskih kopija grčkih originala),

izvedenima na mramornim pločama...; naime,

Zeuxid primjenjuje tehniku koja nadilazi Parrhasiosa: ...

PARRHASIOS / PARASIJE , grčki slikar jonske škole, nastavlja Apolodorovu metodu slikanja;

tradicija ga stavlja u red najvećih grčkih majstora ( upotrebljavao je četiri boje, kao i Apeles ); rodom

iz Efeza, djelovao je u Ateni i maloj Aziji ; …fin i delikatan u crtežu…

Plinius zapisuje za Parrhasiosa: on odnosi grančicu zbog onih posljednjih poteza koji dovršavaju i

zaokružuju predmet... prema Faureu1 – to je možda definicija valera i polusjene...

3/ 1. Kopija prema Zeuxidu: Igračice kockom→ Herkulaneum; danas: Napulj, Nacionalni arheološki muzej; II ili I stoljeće ←/; potpis Aleksandra

Atenjanina ( poznato je da je u pitanju kopija crteža Zeuxida); kolorirani crtež na mramornoj ploči;

crtež je tek lagano obojen crnom, smeĎom, crvenom i žutom bojom…

KOPIJA u likovnim umjetnostima znači vjernu reprodukciju originala raĎenu po mogućnosti u istom materijalu i tehnici, koju izraĎuje netko drugi a ne sam inventor.

Kada umjetnik ponavlja sam svoje djelo prema prvotnom originalu, nastaje REPLIKA. Ponavljaju li suradnici ili učenici točno neko djelo, dok mu majstor daje jedino

1 É. Faure: Duh oblika/str. 45




2

nekoliko završnih poteza plus signaturu, tada se takav rad obično pribraja u majstorov opus ( primjeri su Tizian i Rubens…). Na osnovu pisanih izvora i opisa

pretpostavlja se da su već i zidne slike u Herkulaneju i Pompejima u stvari replike ili, što više, KOPIJE originala kao dalek odjek velikog kompleksa helenskog i

helenističkog slikarstva.

Razmatrajući fenomen antičke chiaro-scuro manire stručnjaci2 danas postavljaju niz pitanja na koja je teško decidirano odgovoriti. Zapisi govore da je već u petom

stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskoj tehnologiji ...

... o novoj tehnologiji i o novoj tehnici trodimenzionalnog formiranja slike ...

U Zeuxidovim inventivnim kreacijama, njegovom načinu rada, revolucionarnom za ono vrijeme, javlja se „tehničko oslobaĎanje „...Mnogi pretpostavljaju da je

inovacija rezultat novog vezivnog sredstva ( možda prave emulzije kao vezivnog sistema) , o čemu piše Plinius navodeći da je Zeuxid ...

...slikao i monokromno izvlačio bjeline… pinxit et monochromate ex albo 3...

Leonardov chiaro-scuro primjenjivan od Zeuxida nadalje , a pogotovo u vrijeme Apellesa, pogotovo kod Euphranora, koji

je pored tako zvane skiagraphie eksperimentirao i bojom i atmosferom…

Naime,

- dok se kod Apellesa susrećemo sa tipičnim koloriranim crtežom, naglašenim grafizmom, gdje postoji ravnomjerni

značaj linije ( konture) i boje, ali boja ima samo funkciju lokalnog tona,

- kod Zeuxida nailazimo, gotovo stoljeće prije, na dramatično chiaro scuro poimanje…

Inače, chiaro scuro slikanje postaje sve prisutnije u doba nakon Aleksandra Velikog, što možemo pratiti na antičkim

fragmentima iz Delosa, Kazanlaka, i drugih nalazišta…

SVIJETLI IMPASTO možemo vidjeti i na nekim zidnim slikama Pompeja…

3/ 2. Katakombe : Oranta→ Grobna niša; katakombe, Rim; prikaz Sv. Agneze koja stoji izmeĎu dva stupa a oko nje lebde golubice, zvijezde, svici

...TEHNIKA: pozlaćeno dno staklene vaze1 učvršćeno u žbuku ...; sve je oživljavalo pod svjetlom blistavih svjetiljki ...

Ali, u vrijeme slikarstva u katakombama, ova stara, kako stilska, tako i tehnološka iskustva su zaboravljena… Naime, iako

slikarstvo rano-kršćanske umjetnosti nije bilo manje profesionalno od onog prethodnih epoha, ne smijemo zaobići neka tada

bitna nova stilska opredjeljenja, koja su utjecala na stilski izraz…

2 Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977

3 V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)




3

Tek Leonardo će ponovo „otkriti“ u renesansi - novi chiaro-scuro, sličan onom koji primjećujemo, gotovo 1700 godina ranije, već na originalnim fragmentima u

Delosu…

3/3. 3/4.

3/ 3. Friz u Delosu, detalj Iako neki misle da je Plinius htio reći ...da je Zeuxid koristio tamne boje na bijeloj osnovi, ( sačuvani su fragmenti iscrtanih kentaura crvenom bojom na bijelom

mramoru) . Na drugim fragmentima iz istog vremena evidentno je i bijelo slikanje na tamnim osnovama , dakle bijeli impasto…

ali, možda je bliže tumačenju da je koristio svijetli impasto jer bi inače bijela boja bila nedovoljno pokrivna preko tamne osnove : variranjem debljine bijelog impasta

mogao je postizati gradaciju ...

3/ 4. Leonardo: La Vergine della rocce, detalj Paris, Louvre ; stigla je u Francusku preko Sforze; izmeĎu 1483/1486; 198 x 123 cm; ulje na drvetu ( slika je prenesena na platno u Parizu 1806. godine ; Haquin)

dakle, cvijeće se nalazi u obliku pentimenata ; naime, na stijeni spilje je naslikano naknadno, djelomično pokrivno;




4

3.1.1.

VAŽNIJI IZVORI

- Annoscia...: Opća povijest um.i; Milano.1997, prijevod, Mlad., 2006

- ARISTOTEL : Politika, iz Knjige VIII

- Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas

- Bruno V.J.: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977

- É. Faure:Duh oblika, Zagreb, 1955.

- Frank Preusser: Malerei auf griechischen Grabsteinen; Maltechnik 1981/1

- Hiler: Notes on the Technique of Painting

- Hippolyte Taine: Filozofija umjetnosti, Ljubljana, 1955

- Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006

- Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006

- Kurt Wehlte: TECHNIKEN und WERKSTOFFE der Material, Stuttgart,

1970.

- Mario Pomilio: Leonardo pittore; Rizzoli, Milano, 1967

- Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo 1990

- Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 2004

- Plinius : De naturalis… XXXVm XXXVI, 44

- Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.

- Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu,

Ljubljana 1955

- Rizolli: Leonardo...Milano 1967

- Thomas Brachert: Noch einmal seit wann gibt es Zinkweiss, Restauro

1990/2

3.1.2.

IZVORI SLIKA

3/1,2. Annoscia: Opća povijest um.i; Milano.1997, prijevod, Mlad., 2006, str.127.

3/3. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 ; 16a.

3/4. Rizolli: Leonardo...Milano 1967/ Tav.XXXII

3/5,6 . phillipkay.wordpress.com.

3/7.-9. www.artehistoria.jcyl.es.

3/10. Carls Ventink: Blago Evrope , Beograd, 1978.

3/11. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969 / str. 192.

3/12.-14. www.fotolog.com.

3/15. www. all.art.org.

3/16,17.. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.77.78.

3/18. Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas str.399.

3/19. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.78.

3/20. Robin Osborn: Archaic and Classical Gressk Art ,New York, 1994 / str.203.

3/21,22. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 ; 16a; sl.10

3/23,24. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.72 ,78.

3/25. Carls Ventink: Blago Evrope , Beograd, 1978.

3/26. phillipkay.wordpress.com.

3/27. www. Vam.ac.uk.

3/28. Das grosse Buch des Kunst, Braunschweig, 1958 / str.162.

3/29. H. W. JANSON, A. F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI, Novi Sad 2006; sl. 291.

3/30,40. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969 / str. 192,194.

3/31. Mario Pomilio: Leonardo pittore; Rizzoli, Milano, 1967/ TAV.LIX .

3/32,39,41,42. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 .

3/33, 34. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.77.78.

3/35. www.studyblue.com

3/36,38,. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.77.78. 3/37. www.biographiasyvidos.com

3/39. www.jpc.de.




5

3.2.

Bliže odreĎenje antičke chiaro – scuro manire

Od linearnog crteža i skiagraphije do chiaro-scura

Početak klasične epohe, kako smo već razmotrili u kontekstu slikanja na lekythosima, veže se za Appollodorusa - skiagraphosa, koji je sto godina prije Appellesa ( Kolofon, 352 – 308 ←/ ) ... otkrio značaj

sjenke… 4Da li je Apollodorus prvi ?

Pisani izvori spominju Kratona iz Sikiyona, već u 6. stoljeću ←/ kao… inventora

moderne umjetnosti …

… prvi koji je naslikao sjene figura na bijeloj podlozi…

U spilji pored sela Pitsa pronaĎen je, zasada najstariji pinaks …

IznenaĎuje dobar crtež i smjele boje…

←3/ 5. Pinaks: Pitsa panel Atena; National Archaelogical Museum; miniatura na drvu pronaĎena u spilji pored sela

PITSA u okrugu Sikyona ( kasnije je pronaĎeno više primjeraka). Inače, PINAKSI su

izraĎeni na drvenim, glinenim ili čak doraĎenim kamenim pločama…

Spominje se i Telephanosa iz Sikiyona ( 540 - 460←/) , kao izuzetan majstor crteža…

Ali, kako smo već razmotrili , u kontekstu slikarstva na vazama, početak klasične epohe ,

veže se za Appollodorusa( 525 – 475 ←/; atičke crvene figure) , koji je sto godina prije

Appellesa ... otkrio značaj sjenke…Bio je poznat i kao slikar prenosivih slika…

Kraj arhaičnog perioda pada u vrijeme kada su Perzijanci srušili Akropolu… Na njenom

mjestu ubrzo niče Partenon . Kipari skulpturu oslobaĎaju od vezivanja za arhitekturu, preuzimaju i zanatska iskustva lijevanja bronce, …Kako znamo na osnovu kasnijih zapisa, sada se javlja i veliko

slikarstvo sa Kimonom i Polignotom … Čak i kod slikara vaza primjećujemo pokušaje dočaravanja treće dimenzije…Javlja se klasična grčka umjetnost. Ali, prvo „ sretno razdoblje mira“ završava

propašću Atene u peloponeškom ratu … Umjetnost postaje, nasuprot stvarnom stanju, svijet ljepote… Sokrat i Euripid pokušaju probuditi ljudsku savjest, što je naslućeno i u slikama Zeuxida i

Parrhasiosa…

To je vrijeme u kojem se afirmira „velika umjetnost“… Slikarstvo na vazama postaje „ primijenjena umjetnost“

4 V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41




6

Kako je zapisao Plinius ...

APOLLODORUS je svojim figurama dao izgled stvarnih !

odnosno, govoreći o samom prostoru …primus species exprimere instituit !

Prvi je istinito prikazao prostor…Plinius: Naturalis historiae, XXXV, 60.

←3/ 6. Kylix: Apollodorus: Mladi Hyakinthos jaše na leĎima labuda… , detalj

Oxford USA; Museums University of Mississipi; KYLIX je čaša za tekućinu ( prikaz je adaptacija sa više

snimaka…)

I majstor, nazvan Suessula ( 400 – 390 ←/; majstor vaza koje su pronaĎene u mjestu Suessula ;Campania;

Italija, dakle u grčkoj koloniji…) , gotovo stoljeće kasnije slika sličnim stilom.

U modi je, dakle, jednostavan linearan stil uz minimalne šrafure, ali snažne linije…

Nešto kasnije, u Apellesovo vrijeme, umjetniku je već priznat status slobodne umjetnosti!

Ali, Aristotel, vrednuje crtež , a ne i slikarstvo i kiparstvo:

Tako je crtanje uključeno u ... 5ARTES LIBERALIS

(sedam slobodnih vještina, vezanih za obrazovanje dobrog graĎanina)

…Veštinu crtanja, isto tako,

ljudi treba da uče …

i zato što ta veština izoštrava smisao za lepotu tela ...

Aristotel je roĎen u Stagiri, 384. ( Otac mu je bio dvorski ljekar kod djeda Aleksandra Velikog) . Bio je Platonov

učenik i učitelj Aleksandra Velikog ... ( kasnije otvara svoju filozofsku školu…)

5 ARISTOTEL : Politika, iz Knjige VIII ; Aristotel




7

3/7. 3/8. 3/9.

3/ 7. Milo amfora slikara Suessula: amfora u cjelini Pariz, Louvre; spada u grupu atičkih vaza sa crvenim figurama; kasni klasični stil; v. 69,5 cm; Ø 32,4 cm;

3/ 8. Milo amfora slikara Suessula: Porphyrion i Herakles…

3/ 9. Milo amfora slikara Suessula: Ares i Afrodita… (druga strana amfore)




8

Metodu Apollodorusa nastavlja PARRHASIOS, za kojeg Plinius kaže da ... 6on donosi grančicu zbog onih posljednjih poteza, koji dovršavaju i zaokružuju predmet ...

To je možda već definicija valera i polusjene.

PARRHASIOS ( rodom iz Efeza, djelovao je u Ateni i Maloj Aziji) je grčki slikar jonske škole. Tradicija ga stavlja u red najvećih grčkih majstora .

Poznat je po patetičnom prikazivanju: karakteristična je anegdota prema kojoj je stavio na muke jednog roba kako bi mogao studirati izraz njegovog lica

pri slikanju Okovanog Prometeja… Zna se da je slikao i crtao na drvu, pergamentu, ali i na kamenim pločama i zidu…Još u Plinijevo doba bila su poznata

neka njegova originalna djela ( jedno od njih bilo je u posjedu Tiberija …). Bio je suvremenik Zeuxida ( zabilježeno je da su bili najbolji slikari u 4.

stoljeću ←/).

Jednostavan linearan stil uz minimalne šrafure, ali snažnije linije, pa čak i mrlje, možemo primijetiti i na Muzi t. z. slikara Ahilesa:

← 3/ 10. Lekythos iz groba djevojčice; slikar Ahila: Muza Tz. slikar Ahila; oko 445←/; Privatna Coll. , Lugano.

Promatranjem crteža na atičkoj hydriji - crteža tankih, glatko klizećih sigurnih

linija i izuzetnih prikaza mladića i djevojaka, klasične antičke ljepote, možemo

pretpostaviti kakva su bila majstorstva slikara Parrhaisiosa iz Efeza.

Atička amfora za vodu – hydria je ukrašena crtežom : ( Kirene, sj. Afrika; d.

London, British Museum; oko 350 ←/; visina: 39,5 cm);

kod izrade je korištena i tehnika «crnog firnisa»: Tehnika „crnog firnisa“ → glina sa primjesama željezo-oksida…( zavisno od

količine kisika prilikom pečenja).

Sačuvana je kopija njegove slike Žrtvovanje Ifigenije u Pompejima.

3 / 11. HYDRIA : Herakles kod Hesperida, detalj →

Nakon Zeuxida , sve je usavršio Timanthes iz Kythnosa …Parrhasios, suvremenik

6 Elie Faure: Duh oblika, Zagreb, 1955, str.45.




9

Zeuxida, iako mlaĎi, poznat je po finom i delikatnom crtežu. Još u Plinijevo doba bila su poznata neka njegova originalna djela . Znamo da je već koristio pergament kao izuzetno cijenjen nosilac za

crtež…( na žalost antički crteži na pergamentu nisu sačuvani). Njegovu koncepciju slikarstva imao je i atički slikar Timanthes. Njegova najpopularnija slika zvala se Ifigenijina žrtva:

3 / 12. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina žrtva

3 / 13. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina žrtva; detalj Kopija iz I stoljeća nakon Krista; Pompeji, Napulj, Museo;

3 / 14. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina žrtva, detalj: Odisej TEHNIKA: pompejanska freska

Početak klasične epohe , kako smo već razmotrili u kontekstu slikanja na lekythosima, veže se za Appollodorusa, koji je sto godina prije Appellesa ... otkrio značaj sjenke…




10

U Appellesovo vrijeme umjetniku je već priznat status slobodne umjetnosti!

Aristotel7, vrednuje crtež , a ne i slikarstvo i kiparstvo: crtanje je uključeno u ...

ARTES LIBERALIS (sedam slobodnih vještina, vezanih za obrazovanje dobrog graĎanina)

Ali, slikarstvo i skulptura, za razliku od muzike, kao i podučavanja korisnim predmetima na primjer gramatici....) po Aristotelu, imaju samo ograničenu moć da dirnu dušu. ...

Veštinu crtanja, isto tako, ljudi treba da uče ne zato da ne bi pogrešili prilikom kupovine, već zato da bi bili pošteĎeni prevare prilikom kupovine i prodaje stvari

i zato što ta veština izoštrava smisao za lepotu tela ...

Učitelj Apellesa je Pamphilios ( ujedno i utemeljitelj naučnog izučavanja umjetnosti; to je vrijeme kada je Aristotel učitelj mladog Aleksandra Velikog…) . Inače, osnivač sikyonske slikarske škole

bio je EUPOMPOS, učitelj PAMPHILOSA koji kasnije vodi ovu školu … Apelles, sto godina mlaĎi od Apollodorusa, još uvijek se ponosi svojom crtačkom genijalnošću.

Plinije stariji, promatrajući, uglavnom rimske kopije, ne razvrstava grčke majstore ni kronološki, ni stilski, te dok ...

- na jednom mjestu veliča Zeuxida ( ponekad nazivan i ZEUXIS, rodom iz Herakleja na Siciliji 455-397←/) koji je pripadao JONSKOJ ŠKOLI, i proslavio se slikom Helene u svetištu Here

Lacinije u Ateni, gdje se, kako navodi Annoscia…njegovo učenje o bavljenju umjetnošću radi umjetnosti same može usporediti sa učenjem Sofista…njegov se stil odražava i na keramici

slikara Midije…Plinije navodi da...Zeuxid primjenjuje tehniku koja nadilazi Parrhasiosa ...

- na drugom mjestu dodatno veliča Apellesa navodeći da je… 8… Apel iz Kosa (332-329) nadmašio apsolutno sve slikare ...

On je sam dao slikarstvu više od svih drugih zajedno ...

On je takoĎe pisao rasprave o svojoj teoriji umetnosti ...;

Kod Apellesa, poznatog po temperamentnom tretmanu i preciznom crtežu , susrećemo se sa tipičnim

koloriranim crtežom, naglašenim grafizmom, gdje postoji ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, ali boja

ima (uglavnom) samo funkciju lokalnog tona…

←3/ 15. Mural u Pompejima: Apelles: Venus Anadyomene … Da li je kopija ili je u pitanju čak original, koji je prenesen u Rim za vrijeme Augustusa…

Grčko slikarstvo na tankim daščicama ( čuvena pinakoteka ( pinax / slika + theke / spremnica/ nalazila se u

jednom krilu Propileja na atenskoj Akropoli. ; u doba helenizma pinakoteke su obuhvaćale i slike s profanim

temama ; primjer u Pergamu) nije se sačuvalo u većoj mjeri… Znamo neke relevantne činjenice kao, na

primjer, da je Apelles već u dugoj polovini IV stoljeću ←/ koristio firnis i asfalt za premazivanje slika ( što

pretpostavlja da se ispod ovog laka vjerojatno nalazila boja karaktera tempere, koju je na taj način trajno

zaštićivao). Na osnovu zapisa znamo, da je premazivanje uljem već od davnina imalo i ritualni značaj.

7 ARISTOTEL : Politika, iz Knjige VIII

8 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; (23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu) ...primarni izvori /str. 213.....




11

Četvrto stoljeće, pogotovo prije pojave Aleksandra Velikog, kada je u prvom planu Platonova filozofija, i u likovnom izražaju dolazi do

promjena: umjetnost se okreće većoj intimi ( „ženskoj senzibilnosti“)… U kiparstvu se javljaju Afrodite ( čak i gole). I slikarstvo toga

stoljeća je osjećajnije… Javljaju se slikari kao što je bio Nikias, koji je radio zajedno sa kiparom Praksitelom (obojio neke njegove skulpture,

kako je zapisano… dodatnom trodimenzionalnošću). Sada je mitologija pretočena u ličnu tragičnost. Nikias je bio slavan već za života, tako

da je sahranjen sa državnim počastima.

U spilji pored sela Pitsa pronaĎen je, zasada najstariji pinaks ,već razmotreni tz. Pitsa panel ( slika 3/5.) sa iznenaĎujuće dobrim crtežom i

smjelim bojama… ( Atena; National Archaelogical Museum; miniatura na drvu pronaĎena u spilji pored sela PITSA u okrugu Sikyona ; kasnije je pronaĎeno više primjeraka). Inače, PINAKSI su izraĎeni na drvenim, glinenim ili čak doraĎenim kamenim pločama…

Postoji dugi nepoznati period, vezan za mnoštvo slika u grčkim pinakotekama ( najstariji sačuvan porodični portret, slikan na dasci

temperom, vjerojatno je onaj, danas u Berlinu: Septimus Severus i njegova porodica). Ali, antički pisci navode opis načina rada Apellesa:

slikao je na drvenoj podlozi; radio je po modelima;

uočavajući bitne elemente, on je prikazivao svoje likove vrlo plastično i živo u različitim, slikarski često vrlo kompliciranim pokretima ...

Bio je fin i suptilan crtač, vrlo vješt u perspektivnom skraćivanju ...

←3/ 16. Kopija prema Apellesu: Aleksandar-Zeus Kopija: Pompeji; Vettijeva kuća; vjerojatno 1. stoljeće ←/TEMA: vladar je prikazan kao Zeus koji sjedi na prijestolju s munjom u desnici...

APELLES ( oko 375-305 ←/); učio je u Efezu i Sikionu; nekadašnji umjetnik na dvoru Aleksandra Velikog, kasnije je radio kod Ptolemeja I,

i Antigona. U isto vrijeme u Sikyonu stasa i Pauzija, začetnik enkaustičke tehnike ; poznato je da Pauzija oslikao interijer hrama u Tholosu

od Epidaurosa ( hram okruglog tlocrta).

Apelles odnosno Apel iz Kosa učio je kod Efora u Efezu, usavršio se kod Pamphilosa, najznačajnijeg predstavnika Sikionske škole,

poznate po svojoj egzaktnosti i metodičnosti. Duže vremena boravio je u Efezu i na Kosu . Radio je i u mnogim mjestima Grčke i Male Azije,

u Aleksandriji i na dvoru makedonskog kralja. Bio je dvorski slikar Aleksandra Velikog. Slikao je likove božanstava i heroja, kompozicije s

alegorijskim likovima i personifikacijama, narativne kompozicije s historijskim i simboličkim likovima i portrete. Njegova se djela nisu

sačuvala, ali antički pisci ( PAUSANIAS, LUKIAN, CICERON, OVIDIJE, PLUTARH...) donose o njemu mnogo podataka, anegdota, a i opisa njegovih

djela.




12

Već je više puta citirana anegdota o Apellesu i njegovom rivalu Protogenesu ( roĎenom u Caunusu na obali Caria, aktivan izmeĎu 330 i 320 ←), grčki slikar i crtač, rival Apellesa, koji je isprva radio

kao jednostavan dekorater brodova, a kasnije se bavio i portretima; pored slikanja bavio se i lijevanjem brončanih figura; ostao zapamćen kao majstor finog crteža: sve je bez kontrasta ali jasno i

precizno definira formu; traţi se u svemu red, mjera, ravnoteţa ...; pisao je i teoretske tekstove o umjetnosti)

Dakle, citirana anegdota o Apellesu i njegovom rivalu Protogenesu, ( koji je bio dobar crtač ali je u izradu slike ulagao puno više truda) glasi:

...kada je došao Apelles u posjetu Protogenesu nije htio najaviti svoje ime već je uzeo kist i na pripremljenoj dasci povukao tanku liniju.

Kada je Protogenes ugledao potez na dasci, uzviknuo je:

...9ta linija je sigurno Apellesova, a zatim je uz nju povukao drugu,

još vitkiju i tanju i naredio da je pokažu strancu ...

Apelles je došao i posramljen činjenicom da bi netko mogao biti veći majstor –

obadvije linije prepolovio trećom koja je po profinjenosti premašila sve ...

kada je Protogenes to vidio rekao je: pobijeĎen sam i zagrliti ću učitelja !

Kako smo već više puta naglasili, razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Zato svaka klasifikacija predstavlja i osiromašenje.

Svrstavanje odreĎenih kreativnih projekata u strogo diferencirane vrste je upitno ....

Tako ne možemo klasificirati ni redoslijed - od linearnog crteža i skiagraphije do chiaro-scura, jer se u isto vrijeme javljaju različiti afiniteti,

- kod jednog - potenciranja linije,

- kod drugog – linije i konture obogaćene tonskim koloriranjem, a

- kod trećih, ponekad i prije navedenih primjera potenciranje chiaro scuro slikanja…

Ovaj odnos se stalno mijenja.

Slikarski je promišljao već Zeuxid, stoljeće prije Apellesa , kod kojeg nailazimo, gotovo stoljeće prije, na dramatično chiaro scuro poimanje…Već Zeuxid, najdarovitiji učenik Apollodorusa, je u želji

da postigne trodimenzionalnost počeo pored samog tonskog koloriranja - skiagraphije – nanošenja sjena, koristiti i neko pravo , jače emulzijsko vezivo, kako bi izveo kolorističku skalu tonaliteta ...

Javlja se dakle – antička tehnika tonskog slikanja. Ponovimo i ovdje Pliniusa, koji piše da je Zeuxid ...

…pinxit et monochromate ex albo 10

koristeći ...novu tehnologiju i novu tehniku trodimenzionalnog formiranja slike ...

Zapisi govore da je u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskom zanatu … Nakon drugog svjetskog rata otkriveni su neki novi, sačuvani fragmenti grčkog slikarstva :

- Delos (Cyclades; slike na zidu izravnanom gipsom),

- Demetrias ( d. Volos; slike na mramoru),

- Alexandria ( Egipat ; slike na zidu, poliranom gipsom),

- Kazanlak ( Bugarska ; mlaĎe slikarije iz IV stoljeća prije Krista),Lefkadia ( Grč. Makedonija ; slabo sačuvano),

- Photios Petsas (IV st. Prije Krista)

9 Hippolyte Taine: Filozofija umjetnosti, Ljubljana, 1955 /s 265

10 V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)




13

I Tvrdnja Pliniusa, da je Apeles koristio samo ČETIRI BOJE, dovodi se u pitanje : sve više se potvrĎuje mišljenje da je pod terminom CRNA – podrazumijevano nanošenje sjena u hladnim tonovima.

Kod Zeuxida, su evidentne i valerske gradacije prekrivajućom i polu prekrivajućom bijelom na tamnoj osnovi.

Kako zaključuje Janson ... 11

... tada je došlo do prave eksplozije suparničkih škola i razvoja slikarstva na prenosivoj podlozi,

za razliku od zidnog slikarstva ...

Vodeći majstori koje spominje Plinije su: Zeuksid iz Herakleje, majstor teksture,

Parhazije iz Efesa koji je slikarstvu prvi dao proporcije i savršeno je slikao obrise i linije – najsuptilnije odlike slikarstva,

Apel iz Kosa, omiljeni umetnik Aleksandra Velikog i najpoznatiji slikar svog doba, poznat po finoći, i Nikomah iz Atine, poznat po brzom potezu četkice ...

Zeuxida , dakle, mnogi smatraju za inicijatora nove slikarske epohe…

Tako Kvintinjan i Plinius tvrde da je Zeuksid bio majstor u kontra - eksponiranju svjetla i sjene…

Već smo naveli tvrdnju Pliniusa da ...

...Zeuxid primjenjuje tehniku koja nadilazi Parrhasiosa ...

Koristi tehniku koja bi se prije mogla nazvati– slikarska metoda prekrivajuće svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa

bezbroj refleksija a sve u funkciji trodimenzionalnosti ...

3/ 17. Kopija prema Zeuxidu: Igračice kockom →

Herkulaneum; danas: Napulj, Nacionalni arheološki muzej; II ili I stoljeće ←/; potpis Aleksandra Atenjanina ( poznato je da je u

pitanju kopija crteža Zeuxida); kolorirani crtež na mramornoj ploči; crtež je tek lagano obojen crnom, smeĎom, crvenom i žutom

bojom…

Javlja se dakle – antička tehnika tonskog slikanja. Ponovimo i ovdje Pliniusa, koji piše da je Zeuxid ...

…pinxit et monochromate ex albo 12

...

Da je bio cijenjen još u rimsko doba pokazuje podatak iz Fedrovih basna, da su u Rimu prodavali falsifikate njegovih slika.

Poznata je legenda o Zeuxidu - o značaju koji se u to vrijeme pridavao savršenom tromp l’oeilu: 13

.... Kada je Zeuksid naslikao dječaka sa grožĎem, koje je bilo tako savršeno realno naslikano da su na njega sletjele ptice,

otišao je kod Parrhasiosa, da vidi što je on uradio.

11

Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006 ; GRČKA/ str.112; sl. 140. 12

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXXV, 64) 13 Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str.98.




14

Slika je bila prekrivena tkaninom, pa je Zeuksid prišao da je podigne da bi vidio sliku,

meĎutim – to nije bila tkanina, već sastavni dio slike.

On je, tada, navodno rekao: “ Ja sam prevario ptice, a ti slikara !”

Na tragove ovog slikarstva nailazimo danas u mnogim nalazištima, pogotovo na ostacima zidnog slikarstva u grobovima na

području nekadašnjeg Carstva Aleksandra Makedonskog:

←3/ 18. Historijska karta: CARSTVO ALEKSANDRA MAKEDONSKOG

Zidne slike u kraljevskim grobovima u Vergini u Makedoniji ( 340-320 ←/) još nisu dovoljno istražene. Zidne slike su

otkrivene 1976. godine.

Ipak, sliku Had i Perzefona na kolima opisuje Plinius u Naturalis Historia, 35.108-10. :

Plinius smatra da je slika rad Nikomakhosa, diveći se virtuoznosti, evidentnoj brzini rada, sigurnim potezima kista,

izvjesnoj ekspresivnosti, snazi emocija u gestama same figure…

NIKOMACHOS iz Atene živio je u helenističko vrijeme; ( stariji od Euphranora), poznat po brzom potezu četkice ... Nikomahovi učenici bili su njegov brat Aristan, njegov sin Aristid i Filoksen iz

Eritreje. Oni su za kralja Kasandra naslikali bitku izmeĎu Aleksandra i Darija ...

←3/ 19. Vergina : Had i Perzefona na kolima,

detalj (Euridika – majka kralja Filipa) detalj s naslona na prijestolju u

grobu kraljice Euridike…

3/ 20. Kraljevski grob II u Vergini, Makedonija:

Otmica Persephone , detalj → …

Kako smo već više puta podcrtali - pretpostavlja se da je već

Zeuxidu ... „tehničko oslobaĎanje „

u prenesenom smislu riječi, nudilo i novo vezivno sredstvo (

prava, masnija emulzija kao vezivni sistem; Dioscorides takoĎer




15

spominje emulgiranje, kada piše o tome kako se lako emulgira makovo ulje…), o čemu piše Plinius kao ...

... pinxit et monochromate ex albo ... 14

Možda je Plinius htio reći da je Zeuxid koristio tamne boje na bijeloj osnovi, ali,

možda je bliže tumačenju da je koristio svijetli impasto,

jer bi inače bijela boja bila nedovoljno prekrivajuća preko tamne osnove : variranjem debljine bijelog impasta mogao je postizati gradaciju valera ... Ovo je evidentno i na sačuvanim floralnim motivima

na frizu u Delosu:

3/ 21. Stara kuća u Delosu: Floralni friz; studijska kopija15

I dekoracije pronaĎene u Kazanlaku u Bugarskoj – Tombe de Tholos pripadaju helenističkoj epohi:

14

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64) 15

Vincent J. Bruno je u uradio više studija na osnovu originalnih artefakata in situ.




16

3/ 22. Bugarska; Kazanlak: Tombe de Tholos; detalji friza

U tehnološkom smislu u pitanju je kombinacija dviju tehnika: nepolirana zona dekoracije u kupoli i crveno podnožje, koje je polirano ( kao u Pompejima).




17

Kao tipičan primjer nove chiaro scuro tehnike možemo razmotriti i detalj friza na grobu Aleksandra IV:

3/ 23. Detalj friza: Utrka dvoprega, detalj Grob Aleksandra IV, sina Aleksandra Velikog, Vergina, Grčka; 50 n. e.; zidna slika;

Slikano je pod antičkim utjecajem… Naime, slikar se trudi da potencira pokret, kao i dubinu scene, pomoću vještog crteža (i skraćenja), kao i vještom upotrebom sjena: nabori na odjeći vozača

dvoprega, prikazani dugačkim smeĎim potezima kista, povučenim po crvenkastoj tkanini, stvaraju dojam chiaro-scura ... Na tragu davnih Zeuxidovih inventivnih kreacija, u načinu rada, revolucionarnom za ono vrijeme…

sigurno su mnoga djela u vrijeme Apellesa - pogotovo kod Euphranora, koji je, kako je zapisano u antičkim tekstovima …

…pored tako zvane skiagraphie eksperimentirao i bojom i atmosferom…




18

EUPHRANOR - slikar i skulptor iz Korinta; ( 390 – 325, Atena; učenik Aristidesa , možda i sina od Nikomachusa,

njegovog učitelja). Bio je suvremenik Praxitelesa. Plinius opisuje više njegovih slika i skulptura, ali i činjenicu da je autor

traktata o proporcijama i o boji…

←3/ 24. Herkulanejska kopija prema EUFRANORU : Tezej sa dječacima Nacionalni arheološki muzej, Napulj; kopija iz I stoljeća←/; freska; ( Tezej s dječacima koje je izbavio od Minotaura…)

Eufranora spominje Plinius kao vrsnog svestranog majstora, koji je radio oslikane reljefe, stele, freske…

Nakon drugog svjetskog rata otkriveni su neki novi, sačuvani fragmenti grčkog slikarstva :

- Delos (Cyclades; slike na zidu izravnanom gipsom),

- Demetrias ( d. Volos; slike na mramoru),

- Alexandria ( Egipat ; slike na zidu, poliranom gipsom),

- Kazanlak ( Bugarska ; mlaĎe slikarije iz IV stoljeća prije Krista),Lefkadia ( Grč. Makedonija ; slabo sačuvano),

Photios Petsas (IV st. Prije Krista)

Rimljani, koji su bili oduvijek povezani sa grčkom kulturom, najprije preko Etrurije, a zatim i neposredno , preko grčkih

kolonija u južnoj Italiji, postaju i sami baštinici grčkih dostignuća… Nakon drugog stoljeća sama Grčka postaje periferija

rimskog carstva… Centar grčke umjetnosti postaje Rim. O grčkoj umjetnosti pišu već u rimsko vrijeme, pored Pliiusa

starijeg i Pausanias u drugom stoljeću naše ere ( o putovanju u grčke krajeve, opisu kasnije nestalih djela Polignota…)…

Slikarstvo na vazama može nam približiti domete ranog perioda grčke umjetnosti, ali, u petom stoljeću se putovi ovog

dekorativnog slikarstva i „velikog slikarstva“ razilaze…

Mnoga slikarska ostvarenja, pronaĎena u Pompejima, očito su dobre kopije grčkog „klasičnog“ slikarstva… Tako se

prema Plinijevim podacima o odreĎenim remekdjelima grčkih majstora, samim uporeĎivanjem dosta pouzdano može

pretpostaviti koji su izvori u pitanju… Ali moramo uzeti u obzir da kopije imaju i primjese „novog“ odnosa do umjetnosti

rimskog vremena… Dali je i sama tehnika provincijska ?

Prema Plinijevim navodima pretpostavlja se da su Nikiasovi izvori i za rimske kopije Io i Argos ( kopija iz Macelluma u

Pompejima), Odisej i Kalipso ( kopija takoĎer iz Macelluma u Pompejima)




19

Ima i više primjera rimskih kopija ranijih čuvenih slika grčkih majstora, kao što su kopije Perseus i Andromeda , te Ahiles i Briseis:

←3/ 25. Kopija prema Nikiasu (?) : Perseus i

Andromeda

NIKIAS ( 390 -325, Atena) učenik Euphranora ( učenika

Aristidesa, koji je bio učenik Nikomachosa); Plinius je

zabilježio da je pogotovo senzitivno prikazivao ženske figure u

chiaro scuro tehnici, ( obojio je i neke skulpture Praxitelesa).

Primjer je rimska kopija iz Casa dei dioscuri; Pompeji; Napulj,

Museo Nazionale ; zidna slika; v. 1,06 m; Nikiasov original je

iz 340. godine ←/; evidentno je modeliranje u chiaro scuro

maniri Zeuxida, kao i psihološka drama u samom prizoru ( zato

se i pretpostavlja da je u pitanju mlaĎe djelo, nastalo nakon

Aleksandrovog „novog reda“… Aleksandar Veliki je vladao

od 336. do 323. godine. I njegovi nasljednici imaju isti odnos

do umjetnosti… ( prekid nastaje tek u vrijeme rimske okupacije

Grčke i Makedonije 146. g. ←/. Inače, dosta problematiziran

pojam helenizam se obično veže za period od Aleksandrove

smrti do trenutka kada je zavladao August.

Četvrto stoljeće, pogotovo prije pojave Aleksandra Velikog,

kada je u prvom planu Platonova filozofija, i u likovnom

izražaju dolazi do promjena: umjetnost se okreće većoj intimi (

„ženskoj senzibilnosti“)… U kiparstvu se javljaju Afrodite ( čak i gole). I slikarstvo toga stoljeća je osjećajnije…

Javljaju se slikari kao što je bio Nikias, koji je radio zajedno sa kiparom Praksitelom (obojio neke njegove skulpture,

kako je zapisano… dodatnom trodimenzionalnošću). Sada je mitologija pretočena u ličnu tragičnost. Nikias je bio slavan

već za života, tako da je sahranjen sa državnim počastima.

3/ 26. Kopija: Ahiles i Briseis→ Rimska kopija iz Casa del poeta tragico; Pompeji; Napulj, Museo Nazionale; nepoznati grčki majstor; original je iz 330.

godine ←/; evidentno je modeliranje u chiaro scuro maniri Zeuxida…




20

SVIJETLI IMPASTO možemo vidjeti i na nekim drugim zidnim slikama

naĎenim u Pompejima, kopijama čuvenog grčkog slikarstva…

kopija Medeje u Herkulanumu (Galleria Nazionale di Capodimente ) raĎena je

u tehnici stuccolustro , (iz 70/79. godine; v. 1,37 m ), ali se zna da je original

Timomachusa bio prenosiva slika graĎena u tehnici enkaustike…

Zna se da je Cezar za dvije slike Timomachusa, koje su se nalazile u Kiziku

(Cyzicus ) platio 80 talenata…

←3/ 27. Herkulanum : Medeja ; možda prema Timomachusu ,

detalj One težnje, navedene u čuvenoj anegdoti o Apelesu i Zeuxidu -

o značaju koji se pridavao savršenom tromp l’oeilu , još uvijek su žive čak i u

rimskog vremenu nakon Krista…

Već Plinius..

....16

vrednuje brzinu izrade, cijeni grčke, ali spominje Studija, kao i nekoliko

slikarica ...

Studije, slikar iz Augustovog doba ... uveo je čaroban stil ukrašavanja zidova

prikazima vila, luka, negovanih vrtova,

svetih lugova, šuma, brda, ribnjaka, tesnaca,

reka i obala, svakojakih prizora koji bi mu se svideli ...

3/ 28. „Villa dei Vetti” u Pompejima :Putto tjera kočiju, koju

vuku delfini→

TEHNIKA: polirana crna površina ( crni pigment je nanošen na suho) , na

kojoj su detalji naneseni brzo, gotovo impresionistički,

izuzetno pastozno i živo !

16

Plinije Stariji / iz knjige 35 ( o rimskom slikarstvu)....; navod: JANSON: Istorija umetnosti, Beograd, 2004, str. 214.




21

←3/ 29. Breskve i staklena posuda Narodni arheološki muzej, Napulj; 50 n. e.;zidna slika iz Herkulanuma.

Evidentna je težnja za što vjernijim prikazom u prirodnom smislu:

- boca napola napunjena vodom ( ali sjenke koje pojedini predmeti bacaju nisu meĎusobno

povezane...);

- postoji želja za iluzionističkim efektima realnosti, sa detaljima čulno stvarnim, ali je sve

neujednačeno ... (dakle eklektički stil , ponekad čak i kompilacija motiva iz raznih izvora...)

Dakle, od Zeuxida pa sve do rimskih kopista , chiaro scuro tonsko slikanje ostaje proširena praksa,

ponekada čak u nastojanju da postigne tromp l'oeil …

Ali, nakon zadnjeg, iluzionističkog rimskog stila u vrijeme slikarstva u katakombama, odlazi u

potpuni zaborav , što traje i u kasnijim slikarskim pravcima – sve do renesanse…

Naime, iako slikarstvo rano-kršćanske umjetnosti nije bilo manje profesionalno od onog prethodnih

epoha, ne smijemo zaobići neka tada bitna nova stilska opredjeljenja, koja su utjecala na stilski izraz.

Na razliku u stilu oficijelne rimske umjetnosti i slikarstva u katakombama, utječe i promjena samog

odnosa do umjetnosti, drukčijeg od poganskog hedonizma Rimljana, iako već Irinej ( biskup ; Lion

177. NE.) hereticima prigovara, što se ne bore umjetnošću, te slikarstvo i kiparstvo ubraja meĎu

duhovne vrijednosti (nasuprot hedonizmu)...

Ovaj poticaj utjecao je na tihu asimilaciju antičkih zanata ...




22

Ali, kako je zapisao Cankar17

, sada…

...tjelesnost ostaje jedino u konturi,

a i ona je ponegdje izbrisana... Gubi se potreba za tonskim chiaro scuro

slikanjem…

Tek će Leonardo ponovo „otkriti“ novi

chiaro-scuro, što pokazuje sljedeća

komparacija kopije slike iz antičkog

pergamskog perioda Košuta i Heraklov sin

Telefos i detalja sa Leonardove Sant’Anna, La

Madonna e il bambino:

←3/ 30. Bazilika u Herkulanumu :

detalj: Košuta i Heraklov sin Telefos Prizor Košute i Heraklovog sina Telefosa je

detalj u lijevom kutu zidne slike, pretpostavljaju

pergamskog izvora iz vremena nakon 190. g.

←/, (visina detalja je 0,65 m; Napulj, Mizeo

Nazionale) i prikazuje kako je Herakles našao

Telefa u Arkadiji…; istina, chiaro – scuro

materijalizacija kovrča kose dječaka kao i

dlačica košute, izvedena je gušćom temperom,

dok je Leonardo imao na raspolaganju uljeno

vezivo… Telefos je bio utemeljitelj pergamske

države, koja je svoj vrhunac doživjela za

vrijeme Eumenosa II ( 197-159←/)

3/ 31. Leonardo:■ Sant’Anna, La Madonna e il bambino , detalj Evidentna je gradnja materijalizacije i stapanje sa pozadinom: pod-slikano je zeleno sivim tonalitetima s prvim „uzdizanjima”, a zatim dodatne kovrče u više seansi, toplim, hladnim, pastoznijim,

lazurnijim, ponegdje i polusuhim potezima kista...Sve je graĎeno u donjim slojevima temperom, a kasnije uljem…

17

Izidor Cankar: Razvoj stila v starokrščanski dobi in zgodnjem srednjem veku, Ljubljana, 1930.




23

Leonardo će, nakon gotovo 1700 godina, ponovo „otkriti“ u renesansi - novi chiaro-scuro, sličan onom koji primjećujemo već na originalnim fragmentima floralnog friza u Delosu…

3/ 32. Stara kuća u Delosu: Floralni friz; studijska kopija

Vincent J. Bruno je u uradio više studija na osnovu originalnih artefakata in situ.




24

3.3.

Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkom chiaro scuro slikanju

pinxit et monochromate ex albo

Zeuxid: Igračice kockom 3.3.1. uvodne napomene

3.3.2. princip gradnje

3.3.3. instrumentacija

3.3.1. uvodne napomene

←3/ 33. Kopija prema Zeuxidu: Igračice kockom

MJESTO: Herkulaneum; danas: Napulj, Nacionalni arheološki muzej;

DATACIJA: II ili I stoljeće ←/;

AUTORIZACIJA: potpis Aleksandra Atenjanina ( poznato je da je u pitanju kopija crteža

Zeuxida);

TEHNIKA: kolorirani crtež na mramornoj ploči; crtež je tek lagano obojen crnom, smeĎom,

crvenom i žutom bojom…

razmatrajući fenomen antičke chiaro-scuro manire stručnjaci18

danas postavljaju niz pitanja na

koja je teško decidirano odgovoriti…

zapisi govore da je već u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskoj

tehnologiji...

... o novoj tehnologiji i o novoj tehnici trodimenzionalnog formiranja slike...

18

Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977




25

u Zeuxidovim inventivnim kreacijama, njegovom načinu rada, revolucionarnom za ono vrijeme, javlja se „tehničko oslobaĎanje „...

Naime, dok se kod Apellesa susrećemo sa tipičnim koloriranim crtežom, naglašenim grafizmom,

- gdje postoji ravnomjerni značaj linije ( konture) i

- boje, ali boja ima samo funkciju lokalnog tona,

- kod Zeuxida nailazimo, gotovo stoljeće prije, na dramatično chiaro scuro poimanje…

3.3.2. princip gradnje kopije prema Zeuxidu: Igračice kockom

KOPIJA u likovnim umjetnostima znači vjernu reprodukciju originala raĎenu po mogućnosti u istom materijalu i tehnici, koju izraĎuje netko drugi a ne sam inventor.

Kada umjetnik ponavlja sam svoje djelo prema prvotnom originalu, nastaje REPLIKA. Ponavljaju li suradnici ili učenici točno neko djelo, dok mu majstor daje jedino

nekoliko završnih poteza plus signaturu, tada se takav rad obično pribraja u majstorov opus ( primjeri su Tizian i Rubens…). ..

Na osnovu pisanih izvora i opisa pretpostavlja se da su već i zidne slike u Herkulaneju i Pompejima u stvari replike ili, što više, KOPIJE originala kao dalek odjek

velikog kompleksa helenskog i helenističkog slikarstva.

TEHNIKA: kolorirani crtež na mramornoj ploči;

crtež je tek lagano obojen crnom, smeĎom, crvenom i žutom bojom ( da li je bilo i uzdizanja ? ); svakako je evidentno kontrastno chiaro – scuro slikanje…

( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni moment, označeni su posebnom oznakom █ ).

█ dakleZeuxid primjenjuje tehniku koja… 19

… nadilazi Parrhasiosa20

:Zeuxis koristi tehniku koja bi se prije mogla nazvati–

slikarska metoda pokrivne svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa bezbroj refleksija a sve u funkciji trodimenzionalnosti...

Plinius zapisuje za Parrhasiosa: on odnosi grančicu zbog onih posljednjih poteza koji dovršavaju i zaokružuju predmet;

prema Faureu – to je možda definicija valera i polusjene...

19

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.43 20

É. Faure:Duh oblika , Zagreb, 1955. /str.45.




26

Javlja se dakle – antička tehnika tonskog slikanja: evidentna su nova saznanja o boji, modelaciji, reljefu…; mnogi pretpostavljaju da je inovacija rezultat novog

vezivnog sredstva ( možda prave emulzije kao vezivnog sistema), o čemu piše Plinius navodeći da je Zeuxid...

...slikao i monokromno izvlačio bjeline...

… pinxit et monochromate ex albo 21

...

princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje: 3.3.2.1. pripremni radovi

3.3.2.2. nosilac

3.3.2.3. iscrtavanje

3.3.2.4. pod slikanje

3.3.2.5. chiaro-scuro slikanje

3.3.2.1. pripremni radovi izvoĎeno je bez konkretnih priprema, ali je očito, da je sve vrhunski promišljeno što pretpostavlja izradu pripremnih studija…

3.3.2.2. nosilac

█ kamena ploča; eventualno izglaĎena , odnosno izravnavana finom žbukom uz nanošenje bijele osnove...

bijela osnova takozvana bijela osnova može biti izvedena na dva načina:

1. postizanje bjeline pomoću kreča, trljanja i poliranja takozvanim secco postupkom22

, isključivo trljanjem u nakvašenu poroznu površinu krečnog maltera ili

impregniranja krečnim mlijekom; površina je i brižljivo izglačana… ;

2. postoji mogućnost da se koristila i takozvana gipsana osnova, jer je to bio uobičajen postupak glačanja zidnih površina već kod Egipćana: nanosio se sloj finog

štuka – pečenog gipsa sa finim kamenim prahom kao punilom …; mulj iz Nila sadrži mješavinu pijeska, gline uz primjese i prirodnog kalcij karbonata i gipsa;

ova izuzetno kvalitetna mješavina prirodne gline i krečnjaka, nataloženog u podnožju brežuljaka, i danas se još koristi pod imenom HIB ; adaptacija zidnih

površina za slikanja bila je različita, što je zavisilo od tipa stijene, odnosno zida; ako je nosilac od kamene stijene, fino polirane i sastavljene, može se izravnati sa

tankim slojem gipsa, materijala poznatog već nakon prahistorijskog vremena : prirodni gips se pekao

na 130 º C ( o čemu referira Lucas A.)…

21

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64). 22

Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana 1955,str. 63 .




27

3.3.2.3. iscrtavanje

█ crtež je tek lagano obojen crnom, smeĎom, crvenom i

žutom bojom…

izuzetna prefinjenost poteza kistom, koju očito ima i

majstor koji je kopirao Zeuksida, vjerojatno inspirirana i

majstorstvom samog autora…

kompozicija prepletenih ruku izvedena je studiozno ali i

spontano !

←3/ 34. Kopija prema Zeuxidu: Igračice

kockom , detalj

još uvijek je ponekad pored iscrtavanja vidljivo i

urezivanje...;

■ tako su analize slikarija na zidinama Demetriasa ukazale da je crtež urezan direktno u kamen, bez osnove, odnosno

žbukanja ( osjeća se i gruba površina), a zatim izveden i crnom bojom i kistom ( masna čaĎ je ušla u kamen), čime su

izvedene i šrafure, toniranje, sjene i polusjene...

( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ ) .

3/ 35. Grobovi Demetriasa:■ Herodot i Peneis , detalj→

o




28

3.3.2.4. pod slikanje

█ prateći konture majstorski izvedenog crteža, nanošeni su polutonovi samo na

odreĎena mjesta, za postizanje prednjeg i zadnjeg plana, kao uvod u kasnije

chiaro – scuro slikanje…

ovo pod slikanje nije pokrivno, tako da je moguće da je izvedeno vodenim

bojama…

←3/ 36. Kopija prema Zeuxidu: █ Igračice kockom , detalj

■ na slikarija na zidinama Demetriasa evidentno je slikanje tamnim tonovima,

čime su definirane pojedine partije slike; korištene su ponegdje i lazurnije boje,

kako bi se postigla odreĎena „orkestracija“ motiva... ( artefakti su očuvani

zahvaljujući činjenici da je preko grobova kasnije izgraĎena fortifikacija…)

dakle, pod slikanje je izvedeno lazurnim plošnim prekrivanjem lokalnom bojom;

kao vezivo identificirano je sušeće ulje i protein ( vjerojatno jaje) - dakle, radi se

o tradicionalnoj emulziji koja se koristila već prije Krista…

identificirani su i pigmenti koje je koristio grčki majstor drugog vijeka prije

Krista…




29

■ danas se svi artefakti nalaze u Volos Museumu u Volosu; stari antički grad Demetrias nalazio se u blizini današnjeg Volosa; naĎeno je polihromno slikarstvo; Fank

Preusser23

detaljno opisuje rezultate ispitivanja…zaključak do kojeg se došlo osvjetljava na nov način ovaj davni period ( cca 200 ←/); istraživanja su vršena pomoću

UV-fluorescentne fotografije, refleksne fotografije i IR-reflektografije, kao i pomoću razbojenja isječaka, razbojenja čestica materije, ekstrakcije raznim otapalima,

mikrokemije, diferencijalne analize…

3/ 37. Grobovi Demetriasa:■ Oslikane stele …

23

Fank Preusser: Malerei auf griechischen Grabsteinen; Maltechnik, 1981/1 , str. 11 -34.




30

■ i na frizu u Delosu je evidentnija gušća boja već u sloju pod slikanja – velikim površinama tamnog pod slikanja,

koje su služile kao kontrast kasnijem pastoznom svjetlom slikanju…

←3/ 38. Stara kuća u Delosu: ■ Floralni friz;

studija prema originalu

3.3.2.5. chiaro-scuro slikanje

█ iako je artefakt djelomično izbrisan, vidi

se gdje je nestala boja…

… očito je ipak riječ i o tehnici

UZDIZANJA CRTEŽA – o tehnici, koju je

i kasnije, tokom milenija, koristila većina

velikih majstora slikarstva, pogotovo u

renesansi;

tehnika „uzdizanja svjetlosti“, u funkciji potenciranja trodimenzionalnosti, zasniva se na poznatim

principima gradnje, polazeći od srednjeg tona, prekrivajućeg, pastoznijeg „uzdizanja“ i lazurnih

sjena; često je bila kombinirana i takozvanim „suhim uzdizanjem“ bijelom i crnom kredom; u

pitanju je slikanje tehnikom tempere;

3/ 39. Kopija prema Zeuxidu:█ Igračice kockom, detalj →




31

■ iako je primjer Košuta i Heraklov sin Telefos mlaĎeg datuma, kao što smo već napomenuli, zapisi govore da je već u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih

inovacija u slikarskom zanatu...o novoj tehnologiji i o novoj tehnici trodimenzionalnog formiranja slike...

3/40 3/41.

3/40. Bazilika u Herkulanumu; pergamska kopija: ■ Košuta i Heraklov sin Telefos , detalj

■ primjer još zornije pokazuje svu dramatičnost chiaro-scuro kontrasta…

3/41. Stara kuća u Delosu: Floralni friz; ■ studija prema originalu

izuzetan primjer su i ovi sačuvani floralni motivi na frizu u Delosu ( Delos Museum; GVAŠ; skica V.J.Bruna, prema originalu; način rada ukazuje na metodu koju

pripisuju Zeuxidu…)




32

3/42. ■ (Volos):Oslikane stele




33

kako smo već naglasili - ■ na osnovu analiza, prilikom otkrića sličnih slikarija u zidinama starog antičkog grada Demetriasa ( blizu današnjeg Volosa; oko 200←)

utvrĎeno je da one pripadaju zidnim secco tehnikama ; dokazano je da se gradnja ovih zidnih slika bazira na tempernom slikarstvu; crtež je urezan direktno u kamen a

zatim je crtano i slikano temperom; evidentna su i

- „uzdizanja“ elastičnijom emulzijskom bojom, kao i

- lazurnije emulzijske sjene

Frank Preusser24

navodi rezultate suvremenih ispitivanja pomoću UV-fluorescentne fotografije, refleksne fotografije i IR- reflektografije ( koja evidentira i pod slikanje i

crtež na osnovu jačeg kontrasta); uzorci su ispitivani i pomoću razbojenja isječaka, razbojenja čestica materije, ekstrakcije raznim otapalima, mikro kemije,

diferencijalne analize;

zaključak do kojeg se došlo osvjetljava na nov način ovaj davni period;

gradnja slike bazira, pored primjene „akvarelnih boja“ ili onih vezanih nekom gumijevom emulzijom...), na klasičnom slikanju temperom ( dakle, nije u pitanju

ni buon fresco, ni enkaustika) , kako se često pretpostavljalo;

pod terminom akvarelna boja podrazumijevamo, prije svega pigment vezan gumiarabikom. U to vrijeme za iscrtavanje na retablima i prenosivim slikama korišteni su

oni isti materijali, koje koriste minijaturisti za iluminacije na pergamentu, papiru,slonovači, tella rensi…

pored posne akvarelne boje, koristi se i gumijeva emulzija….

prema Wehlteu gumijeva emulzija se pripremala na sljedeći način:

1. smanjeni komadići gumiarabike stave se da bubre u hladnoj vodi, a zatim se nabubrena gumiarabika zagrijava u vodenoj kupelji na temperaturi 60 ºC;

2. otopina se filtrira kroz gazu;

3. otopini gumiarabike postepeno se dodaje 15 do 20 % lanenog firnisa ( umjesto firnisa spominje se i makovo ili orahovo ulje sa sikativom) uz stalno miješanje…

prema potrebi ova bijelo mutna emulzija može se razrijediti vodom…GUMIJEVA EMULZIJA ne daje onu elastičnost kao umjetna jajna. Film je krtiji a prilikom rada

ne može se tako suptilno razmazivati. Zato su stari majstori kombinirali gumu i žumanjak ( što spominje i Strasbourg MS, kao i drugi manuskripti… ).

slikanje je izvedeno pastoznim i lazurnim nanosima zavisno od potrebe;

variranjem debljine bijelog impasta mogla se postizati gradacija valera, ponekad do kontrasta chiaro-scuro...

24

Frank Preusser: Malerei auf griechischen Grabsteinen; Maltechnik 1981/1; str. 11-34.




34

3.3.3. instrumentacija

svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena likovna instrumentacija …

zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao

poesisa materijalnosti… 3.3.3. 1. boje

3.3.3. 2. veziva

3.3.3.3. alatke i pribor

3.3.3. 1. boje

identificirani su i pigmenti koje je koristio slikar na oslikanim zidinama Demetriasa :

- egipatska plava (CaCuSi4O10) kao jedina plava,

- olovna bijela ( olovni bazni karbonat),

- malahit (CuCO3. Cu(OH)2, kao jedina zelena,

- massicot (PbO) žuto-crvena,

- oker, zajedno sa masikotom i samostalno,

- zemlje,

- biljni crveni ( od lišajeva u roza tonovima),

- tryginon ( biljna crna; ugljeno drvo),

- čaĎ od spaljenih smola,

- cinober (HgS)

Ali, prema Pliniusovom zapisu Grci koriste samo četiri boje:

- bijelu s Melosa,

- atičku žutu,

- crvenu iz Sinope na crnom moru i

- crnu zvanu “atramentum” – upotrebljavali su Apel, Etion, Melant i Nikomah u svojim delima, ipak, kako smatra Vincent J.Bruno25

...sve se više potvrĎuje mišljenje da se pod terminom

CRNA podrazumijeva sjene i hladnim tonovima ...

konkretnije:

- CRNA od ugljena, čaĎi( atramentuma, čaĎi od spaljenih smola) ili škriljca ( pronalazak koštano crne se pripisuje tek Apelesu), ali, koristi se i tryginon ( organska biljna crna); tu je i -

- SEPIA spominjana već kod Pliniusa – kao Atramentum sepiae, smeĎa boja za pisanje i crtež pripremljena od prirodnog pigmenta dobivenog preradom visoko koncentrirane izlučine obične sipe

25

Vincent J.Bruno: Form and Colour in greec Painting, London 1977




35

- BIJELA : krede, zemlja iz Melosa; Vitruvius i Plinius opisuju i način proizvodnje olovno bijele (koristila se i kao kozmetički puder, danas znamo koliko je otrovna!) ; 26

Plinius zapisuje da se

najbolji MELINUM nalazio na Melo insulai. Nalazi se i na Samu ali nju ne koriste slikari zbog toga što je krajnje masna. Iskopavaju je na Samu ležeći na zemlji i tražeći žile izmeĎu stena…

- ali, da li su imali i cinkovu bijelu ? Plinius navodi da je Nymphodoros pekao kamen Galmei ( Cadmea, grč kadmeja)27

na žarećem ugljenu a zatim ga gasio sa vinom sa Hiosa, istucao, prosijao,

izribao sa kišnicom… na kraju je postao bijel kao olovna bijela ( čak navodi da je ovaj bijeli prah najbolji sa Cipra)

- Vitruvius napominje da su se već u grčkom periodu koristili pigmenti dobiveni kemijskim putem …boje koje se miješanjem spajaju i pripremaju…

- MINIUM; olovni oksid ( Plinius opisuje kako je slučajno naĎen, kada je pečena olovno bijela)...; poznat po izuzetnom prekrivanju; 28

minium – žareni cerusse otkriven je slučajno, kad ga je malo gorelo u jednoj

posudi u Pireju. Najpre ga je upotrebio …Nicias. Azijski cerusse danas je meĎu najboljim, zove se još i purpurni cerusse… - MASSICOT

- EGIPATSKA PLAVA - CAERULEUM29

( stara 6000 godina; naĎena u egipatskim grobnicama; nema točne recepture proizvodnje, ali se zna da se dobivala pečenjem pijeska, natrium sulfata i

bakrenih opiljaka) Plinius spominje tri vrste caeruleuma:Caeruleum harena est, huius genera tria fuere antiquitus…; egipatski je smatran najboljim, sljedeći je skitski …koji se mijenjao zavisno

od trvenja – u četiri boje – tamnije, svjetlije, grublje i finije , te ciparski …najcjenjeniji …; svaka vrsta, meĎutim, podvrgnuta je procesu bojenja, budući da je kuhana s posebnim vrstama

biljaka, pri čemu je upijala njihove sokove …( dakle, i mineralne boje su dodatno bojene bojilima).

- INDIGO staro bojilo za koje Plinius navodi da ako je pravi, kada se … stavi u užaren ugalj mora sa bleskom izgoreti… ( …krivotvori se kuhanjem sušene ljubičaste u vodi i ceĎenjem kroz platno

na eritrejsku zemlju ( vjerojatno magnezij).

- AZURIT , poznat takoĎer već u Egiptu; Plinius ga zove LAPIS ARMENIUS jer je prirodni azurit dolazio iz Armenije ( ima ga i u Bosni, Španjolskoj, Njemačkoj…);

- VERDIGRIS - malahit - prirodni mineral ( kao prirodni mineral, poludragi kamen, dolazio iz Afrike, Sibira ( i sa Kube…); VERDERAME, VERDIGRIS, VIRIDE GRAECUM - ime umjetne

boje ... ; o dobivanju umjetnog zelenog pigmenta – verdigriza –piše već Vitruvius, Plinius, kasnije Heraclius, Theophil…

- PURPURISSUM ( biljna bojila, taložena) TAMNI PURPUR – PURPURISSUM, proizvodio se, prema Pliniusu, potapanjem …pozlatarske zemlje ( creta argentaria) sa purpurnom tkaninom i

na sličan način zemlja prima boju brže od drveta. Najbolja je ona koja je pre kuhanja u kotlu potopljena u bojilo u njegovom početnom stadijumu…Razlog zašto je tamni purpur iz Puzuolija

skuplji od onog iz Tira je u tome što se on lakše meša sa HYSGINOM …ako žele da dobiju sjaj purpura postavljaju sloj plave ispod, a zatim pokrivaju slojem tamnog purpura s jajetom…

- OKER - grč. ochros = blijed, žut; ( Langlais30

ga naziva le sil attique) OKER - grč. ochros = blijed, žut; Dionysios ga naziva SIL; KIL; OHRA ; alumosilikati sa primjesama željeza, kalcita,

barita, gipsa, manganovog oksida…prekriva bolje od siene, odnosno pigmenata sličnog tonaliteta...

- CRVENA ( Langlais je naziva la sinopis pontique ; sa njom su iscrtavane horizontalne trake / kasnije zvane pontate/, na kojima je izvedena dekoracija...) - AURPIGMENT ( kasnije arap. REALGAR; Dionizije ga spominje kao ARSENICI ) , najljepše vrste dolazile su iz Perzije; AURPIGMENT ; istoimeni mineral; sulfid arsena; Plinius navodi da se

uvozi iz Sirije ( odakle je možda stizala iz Perzije…);

- CINOBER - BILJNI CRVENI - HYSGINA (bojilo od lišajeva) - TYRIAN purpurna ( dobivena od školjki- puževa)

26

Medić: Stari slikarski priručnici, str. 147. 27

Thomas Brachert: Noch einmal seit wann gibt es Zinkweiss, Restauro 1990/2, str. 81. 28

Medić: Stari slikarski priručnici, str. 147. 29

Knjiga XXXIII, pogl. 161 ( Medić: Stari slikarski priručnici, str. 144) 30

Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.




36

- Rubia tinctorum – prirodni organski pigment - Galium Palustro, mollugo, verum, boreale; prirodnu crveni od broća u tvornici WINSOR&NEWTON proizvode i danas po metodu kojeg je 1804.

uveo Georg Field.; Krapp spada u porodicu broćeva - Rubiaceae ( kod nas kao livadska biljka – obična ili mekušica - G.mollugo i žuta broćika - Galium verum ), a u primorju i Rubia

peregrina, te pravi broć - Rubia tinctorum… ; dobiva se iz korijena bročevine taložene na glinu…( 250 g korijena broća se kuha u 15 litara vode dok ne dobije jaku crvenu boju, zatim se doda

šalica kuhinjske soli i još jednom prokuha…( slično se od suhog cvijeta i lišća kantariona dobiva narančasto bojilo) ; poznat je već u Egiptu, a spominje ga i Dioskurides u I. stoljeću n. e., kao i

Plinius… ( analize pokazuju da nije šire korišten u starom vijeku, kao ni u srednjevjekovnom slikarstvu).

ANTIČKA SIMBOLIKA BOJA

Filon Aleksandrijski je smatrao, da je univerzum sažet od četiri boje, koje simboliziraju četiri elementa:

- bijela boja – zemlju

- zelena – vodu

- ljubičasta – zrak,

- crvena – vatru.

Tek kasnije se umjesto simboličkog broja četiri javlja broj sedam: sedam duginih boja1 bilo je dovedeno u suglasje sa

- SEDAM GLASBENIH NOTA

- SEDAM NEBESA

- SEDAM PLANETA

- SEDAM DANA...

3.3.3. 2. veziva

zavisno od tehnike, kao i od funkcije u gradnji artefakta, razlikujemo više veziva:

- veziva za keramički biskvit,

- veziva za skiagraphiju

- veziva za temperno slikanje

veziva za keramički biskvit za bijelu osnovu, ako je pripremana „na hladno“ ( a ne pečenjem bijele keramičke boje – white slipp) korišten je kreč, možda u kombinaciji s kazeinom

veziva za skiagraphiju za linearnu, rastersku i plošnu gradnju slike korištena su vodena veziva, koja smo razmotrili već kod egipatskog slikarstva…; u pitanju su dakle guma i proteini,

tu su, istina i od davnina poznata veziva za ganosis … vosak i balzam sa otapalom (koja ćemo razmotriti u kontekstu enkaustike→sinajska ikona)…




37

veziva za temperno slikanje

slikanje tempernim emulzionim bojama vrlo je staro; činjenica, da Plinius naglašava, da je slikarica Jaja iz Kizika, slikala tempernom tehnikom i enkaustikom, može nas dovesti do zaključka, da je ova

slikarica iz Male Azije prenijela u Rim tradicionalna iskustva korištenja ovih veziva, poznatih od davnina.

Da li je ovo samo hipoteza?

Plinius stariji31

spominje slikarku JAJU ( ponekada pisano Jaya ili Lala), grčku slikaricu iz Kizika koja je radila portrete u tehnici tempere kao i minijaturne portrete na bjelokosti tehnikom enkaustike:

Jaja iz Kizika, neudana, cijelog života radila je u Rimu, uglavnom portrete žena

ali i veliku sliku neke starice u Napulju kao i svoj portret pomoću zrcala.

Nijedan umjetnik nije radio brže od nje, a slike su joj bile tako vrijedne da su se prodavale po višim cijenama ( od drugih) poznatih suvremenika, čija su djela punila naše galerije...

KIZIK / KYZIKOS je grčki antički grad sjeveroistočno od Pergama.

termin tempera za slikanje, ne mora, u ovom slučaju podrazumijevati emulziono vezivo: u tradicionalnoj tehnologiji termin tempera ( temperare = miješati) znači mješavinu hidrofilnih, kao i emulzionih

veziva, s kojima su vezane boje „na suho“ ( misli se na suhi malter, za razliku od slikanja u svježi malter, sa pigmentima bez veziva);

a temperno slikanje obično su korištena tradicionalna veziva na bazi gume, tutkala, jaja, kazeina; često i kazein u kombinaciji sa krečem - u zidnom secco slikanju...

vjerojatno su već koristili prirodne emulzije ( jaje, mlijeko...)

vrste emulzija

najprije se javlja mlijeko kao prirodna emulzija ( u ovom slučaju emulgator je bjelančevina – kazein , a emulzoid je mliječna masnoća…;

EMULZIJA je mješavina jedinstvenog izgleda – višedijelno vezno sredstvo – smjesa dviju ili više inače nespojivih tekućina koje po svojim zasebnim svojstvima tvore vezna sredstva zasebnih

mogućnosti, ali u ovom novom fizikalno uravnoteženom stanju tvore sredstvo i novih vezivnih mogućnosti ( naziv «emulzija» dolazi od latinske riječi emulgere = izmusti, isušiti i odnosi se na mlijeko

koje je, takoĎer, emulzija – tekućina u kojoj se nalaze mikroskopske kapljice druge tekućine – preciznije: voda i masnoća ovdje su spojene pomoću bjelančevine KAZEINA - pomoćnog sredstva, koje

ima sposobnost da smanjuje površinsku napetost obiju tekućina; (hidrofilna veziva - koloidne otopine su ŢELATINA - čista bjelančevina – GLUTIN , u preraĎenom kiselom mlijeku je to KAZEIN, a u

jajetu i krvi ALBUMIN) ; pored čistih bjelančevina od davnina se koriste i ugljikohidrati – AMIDONI ( supstance koje se nalaze u žitaricama, krompiru...). Razne vrste bjelančevina kao i ugljičnih

hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE. Njihovi molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari lebde u njoj u obliku velikih molekul skupina: kako je ovo svojstvo

razjasnio prof. Sigo Summerecker 32

… molekul skupine tih koloidalnih otopina su električki negativno nabijene od jona koje su uz sebe vezale,

pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni joni anorganskih ili organskih soli ili baza.

Uslijed toga se ove velike molekul.skupine meĎusobno odbijaju,

a tim ujedno sprečavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente ( npr. ulja u emulzijama) koje se nalaze izmeĎu njih.

Dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u višedijelni vezivni sistem, dakle sadrži pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – takozvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,

odnosno takozvanog EMULGAORA i masnu komponentu takozvanog EMULZOIDA

tutkalna prirodna emulzija, kao Colla grassetta takoĎer je poznata od davnina;

iako rukopis Heracliusa potiće iz čak 10. stoljeća naše ere, već i sami naslovom DE COLORIBUS ET ARTIBUS ROMANORUM sugerira, da su u pitanju stara iskustva…

kada se točno javlja primjena umjetne tutkalne emulzije ne znamo, ali možda je i nju poznavala već Jaja sa Kizika ?

31

H.W.Janson / Anthony F.Janson: Povjest umjetnosti, Zagreb, 2003/ str. 214 32

Sigo Summerecker : Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str.13.




38

Umjetna emulzija , za razliku od prirodne, sadrži dodatni emulzoid ( masnu komponentu u obliku ulja, smola…).

Heraclius u Glavi XXVIII savjetuje sljedeću pripremu33

: De oleo, quomodo aptatur ad distemperandum colores…

…Sipaj umerenu količinu tutkala u ulje i zagrej neprekidno skidajući penu, dodaj olovnog belila prema količini ulja i ostavi na suncu mesec dana i više, mešajući povremeno.

I znaj da što duže stoji na suncu, biće sve bolje…Zatim skloni i čuvaj i mešaj boje sa tim. rano se susrećemo i sa žumanjkom kao prirodnom emulzijom

tako Heraclius u Glavi XXXII za boju arsenicon – auripigment, za kojeg već Plinius navodi da se uvozi iz Sirije - savjetuje VEZIVO OD ŽUMANCA

ŽUMANJAK ima već kao prirodna emulzija veće svojstvo emulgatora, jer sadrži i prirodno veću količinu ulja od BJELANJKA što je predočeno34

u sljedećoj tabeli:

komponente: žumanjak bjelanjak voda

albumin; vitellin

masnoća od. ulje

lecitin

minerali

ostalo

51,5

15,0

22,0

9,0

1,0

1,5

84,8

12,0

0,1

-

0,7

2,3

bjelančevina – proteid u jajetu je ALBUMIN u kojem se pored organskih supstanci nalazi i manja količina sumpora i fosfora… ( ALBUMIN – lat. albumen ovi = obična bjelančevina (složena

organska materija, izuzetno visoke molekularne težine); pored jajeta, nalazi se i u krvi i mlijeku… ; to su albuminska veziva );

ŽUMANJAK

primjena jajeta kao veziva ima opskurnu genezu; Plinius35

ga spominje kada piše o tamnom purpuru ali bez jasnih naznaka:

…ante omnes est purpurissum…; oni koji ga koriste pod slikaju sandiksom…i posle dodaju sloj tamnog purpura mešanog jajetom

( Sandiks – olovno bijela sa crvenim okerom);

BJELANJAK

je složen iz gustog i tekućeg dijela ; najveću primjenu ima u minijaturnom slikarstvu…

kao vezivo možemo ga koristiti samo preraĎenog ( mlačenjem se najprije pretvara u snijeg, koji se tada ostavlja izvjesno vrijeme da odstoji dok se pretvori u tekućinu; postupak možemo ubrzati

cijeĎenjem bjelanjka čistom nakvašenom spužvom);

33 Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, str. 195 34

Hiler: Notes on the Technique of Painting, str. 172 ( prema Churchu). 35

Plinius : De naturalis… XXXVm XXXVI, 44

IV smisao poesisa materijalnosti monokromni, kolorirani ... · PDF fileČak i kod slikara vaza...

Documents

Transcript of IV smisao poesisa materijalnosti monokromni, kolorirani ... · PDF fileČak i kod slikara vaza...