Tema broja:

DIGITALIZACIJA

MAŠTA I SVAŠTAISSN 1333-6770

List Osnovne škole Grigora Viteza - Godina 19., broj 5, siječanj 2017.

2

MAŠTA I SVAŠTASadržaj

Impresum:Mašta i svaštaList Osnovne škole Grigora VitezaGodina 19., broj 5, siječanj 2017.Nakladnik:OŠ Grigora VitezaZagreb, Kruge 46Telefon: 5599 680; faks: 5599 687E-mail: tajnistvo@os-gviteza-zg.skole.hrwww: os-grigora-viteza.hrUredništvo:Tvrtko Šapina, Anđelina AlerićNovinarska skupina:Anđelina Alerić, Tvrtko Šapina, Iskra Car, Petra Kostelić, Lorena GluhakVoditeljica: Elida Trusić, prof.Suradnici: Dubravka Kosier Čakarun, Antonija Radoš, Jasna Kunac, Gordana Capan, Natalija Stanić, Jasna Romich Jurički, Spomenka Horvat, Gabrijela Hankin, Marko Dolenec, Ivana Dujmović, Mirella Lujan Kujundžić, Višnja Cuculić, Ksenija Ondrašek, dr. sc. Nevenka Kišak Gverić, Vid IvanjekLikovna urednica: Ivona Lolić, prof.Fotografi je: Marijan Malašić, prof.Lektorice: Laila Brezak, prof., Tea Celić, prof., Kristina Elez, prof.Grafi čka obrada: Novi val d.o.o.Tisak: Novi val d.o.o.Naklada: 300 primjeraka

Dora Bedenic, 8.a

Uvodnik.........3

Obljetnica...4

Tema broja:Digitalizacija ...6

Predstavljamo se ...14

Susreti i događaji ..17

Bili smo, vidjeli smo, posjetili smo............22

Mašta i svašta...25

Uspjesi naših učenika....29

SARDŽAJ:

33

MAŠTA I SVAŠTA Uvodnik

Vedre stranice......39

Dragi čitatelji, prijatelji našeg školskog lista,

radujemo se što nakon godine dana objavljujemo novi školski list „Mašta i svašta“.

Pun je priča i doživljaja, a za nas je priča osoba koja je živa i draga te k tome i pametna. Kao što prijatelj zove prijatelja da se pridruži razgovoru tako i priča zove drugu priču koja pak zove treću, a često i četvrtu i petu dok odgovor ne bude dugi niz priča. Taj niz čine priče o svakodnevnim događajima koji skrivaju uzdržani uzdah. Zaigrane riječi i misli povezali smo prema tome gdje su nastajale i tko ih je pisao te podijelili u rubrike koje u svojim pretincima sadrže radove u kojima se pripovijeda, pjeva i opisuje u proznim i lirskim ostvarajima. Otkrivaju se tajni mehanizmi, uče pravopis i širi vokabular te se svakodnevno u razgovorima traže odgovori i postavljaju pitanja svijetu.

Urednica Elida Trusić

1.a Mia Petolas

Život u školi ............ 30

Putovanja ............... 34

Vjetar u leđa ......36

4

Obljetnica MAŠTA I SVAŠTA

GRIGOR VITEZUnsere Schule trägt den Namen „Grigor Vitez“. Wir sind sehr stolz darauf, denn Grigor Vitez ist der erste und

grösste Name der kroatischen Kinderpoesie. Er schrieb auch Gedichte für Erwachsene, aber weitaus bekannter ist er als Kinderdichter. Seine Gedichtsammlungen „Prepelica“ – die Wachtel, „Sto vukova“ i druge pjesme – Hundert Wölfe und andere Kindergedichte, „Kad bi drveće hodalo“ – Wenn die Bäume laufen könnten, „Jednog jutra u gaju“ – Eines Morgens im Hain und andere wurden in über zehn Sprachen übersetzt. Mehrere siener Gedichte wurden auch ins Deutsche übersetzt.

Hier ist unsere Auswahl einiger Gedichte von Grigor Vitez in deutscher Übersetzung und im kroatischen Original:

Spomen na velikog hrvatskog dječjeg pjesnikaDana 23. studenoga 2016. obilježili smo obljetnicu smrti Grigora Viteza, pjesnika čije ime nosi naša škola. Tog smo se dana u različitim aktivnostima prisjetili njegovog života, rada i djela. Evo što smo zabilježili:

Kako smo obilježili 50. obljetnicu smrti Grigora Viteza

Dana 23. studenoga 2016. godine učenici 5.a i 5.b razreda posjetili su kuću Grigora Viteza na Radničkoj cesti broj 26 u spomen na 50. obljetnicu pjesnikove smrti. Istog dana bio je održan i kviz o poznavanju života i djela Grigora Viteza na kojem je sudjelovalo po troje učenika od petog do osmog razreda. Na kvizu je bilo 62 pitanja. Prvih četrdeset pitanja bilo je lagano, ali posljednja pitanja ujedno su bila i zagonetke, pa su bila malo teža. Prvu nagradu je odnijela ekipa 5.b razreda u kojoj su sudjelovali učenici Luna Culjak, Matej Bedenic i Antun Juriša. Pobjednici su položili buket cvijeća pokraj spomenika Grigora Viteza ispred škole.

Antun Juriša, 5.b

Pred spomen-kućom na Radničkoj cestiUčenici 5. razreda posjetili su u srijedu 23. studenoga 2016.

kuću Grigora Viteza, pjesnika po kojem je naša škola dobila ime. To je kuća sa spomen-pločom na Radničkoj cesti 26, u kojoj je Grigor Vitez živio i dočekao posljednje dane svojeg

života. U sklopu obilježavanja pedesete obljetnice smrti

poznatog dječjeg pjesnika, pred kuću u kojoj je živio do svoje smrti, u znak u zahvalnosti položili smo

buket cvijeća s posvetom od učitelja i učenika. Nakon fotografi ranja i postavljanja cvijeća, dvoje

učenika pročitalo je dvije Vitezove pjesme. Njihova je interpretacija izazvala i pažnju nekoliko slučajnih prolaznika. Prisjetili smo se i najvažnijih činjenica iz

života i književnoga rada Grigora Viteza te se potom uputili prema školi gdje je prigodnim kvizom

zaokruženo obilježavanje spomenute obljetnice. Grigor Vitez pisao je lijepe pjesme koje su učenicima i danas dostupne u školskoj knjižnici te ih učenici rado čitaju.

Marta Ćavar, 5.b

RADOZNALAC VANJAHoće da sazna naš Vanja: Može li se u kutiji čuvati svjetlost danja?Koliko Slamki ima u određenom plastuI koliko ptica može stajati u hrastu?Koliko kišnih kapi kapne po jednom crijepuI koliko je dlaka u mačkovu repu?Zatim, da li se smiju i kako se smiju mraviI od čega cvrčak svoju sviralu pravi’Ima li vjetar gdjegod stalan stan I gdje sada boravi jučerašnji dan?Koliko gljiva može niči iz jednog panja?I druga važna i vrlo potrebna znanjaŽeli da sazna Vanja.

DER NEUGIERIGE HANSIWas unser Hansi alles wissen will!Wie viele Vögel haben auf einem Eichenbaum Platz?Wie viele Haare hatim Schwanz unsere Katz?Woraus wohl die Grillen ihre Flöte machen?Wieso können auch die Ameisen lachen?Wie lachen sie denn, haben sie auch Zähne?Wie viele Haare hat de Löwe in seiner Mähne??Wieviel Regentropfen haben Platz in der Tonne?Wenn es dunkel wird, wo schläft dann die Sonne?Wo sitzt der Wind, wenn er nicht weht?Was macht die Uhr, wenn sie nicht geht?Kann man das Licht in eine Schachtel stecken?Wo kann sich das Gestern vor dem Heute verstecken?Wohin fl iegen im Winter die Schmetterlinge?Solche und noch viele, viele andere DingeMöchte der kleine Hansi wissen:Wer kann auf so viele, viele FragenUnserem Hansi eine Antwort sagen?

5

ObljetnicaMAŠTA I SVAŠTA

Recital pjesama Grigor Viteza u Dječjoj knjižnici Marina Držića

U srijedu 23. studenoga 2016. trinaest djevojčica od 1. do 4. razreda naše škole posjetilo je u pratnji knjižničara Marijana Malašića i učiteljice Gordane Capan Dječju knjižnice Marina Držića povodom 50. obljetnice smrti Grigora Viteza.

Nakon kratke prezentacije o Grigoru Vitezu, učenici i učiteljica pripremili su kratku priredbu. Bile su to pjesme, recitacije i zagonetke Grigora Viteza. Priredbu su gledali učenici OŠ Marina Držića. Bila sam sretna jer sam dobila pohvalu od knjižničara za recitiranje pjeme „Tiha, tiha pjesma“ .

Tako smo još jednom obnovili sjećanje na djela velikog Grigora Viteza.

Lena Čuraković, 4.a

„Dohvati mi, tata, mjesec“ za učenike OŠ Marina Držića

Program je započeo malom prezentacijom o Grigoru Vitezu i njegovu životu koju su sa zanimanjem slušale učenice naše škole, ali i učenici OŠ Marina Držića.

Naše su učenice recitirale, glumile i pjevale neke od najpoznatijih pjesama Grigora Viteza kao što su: „Kad bi drveće hodalo“, „Dohvati mi tata mjesec“, „Kakav je boje potok“…

Na kraju su učenici obje škole odgovarali na razne zagonetke koje je također napisao naš pjesnik Grigor Vitez. Neke su zagonetke bile lagane, no na pojedine je bilo vrlo teško odgovoriti. Za svaku riješenu zagonetku učenik koji je na nju odgovorio dobio bi malenu čokoladicu.

Svi su se dobro zabavili, poigrali i naučili nešto novo o Grigoru Vitezu!

Anđelina Alerić, 6.a

Kviz o poznavanju rada i djela Grigora Viteza

Dana 23. studenoga 2016. održan je kviz u povodu obljetnice smrti Grigora Viteza. U tom kvizu sudjelovali su učenici od 5. do 8. razreda, a svaki razred imao je po tri predstavnika. Sve se odvijalo u informatičkoj učionici na računalima u programu Kahoot.

Kviz je bio zabavan i zanimljiv jer se puno toga novog saznalo o Grigoru Vitezu. Odgovarali smo na 62 pitanja, a borba za prvo mjesto bila je jako gusta jer svatko bi jedanput pogriješio i izgubio bodove, dok bi ga netko drugi odmah prestigao; nakon duge borbe ukupni pobjednik bio je 5.b razred – Luna Culjak, Matej Bedenic i Antun Juriša. Pobjednik je imao veliku čast položiti cvijeće ispred spomenika Grigora Viteza u našem školskom dvorištu.

Pitanja su bila dosta teška, bilo je i lakih, ali nije bilo pretjerano teško jer smo se podijelili na tri dijela. Pred kraj su bile zagonetke, a odgovori su bili stvarno urnebesni. U tom dijelu učenici su krali odgovore uglavnom od drugih tako da su malo zavirivali i gledali u tuđe odgovore. Nitko se nije ljutio niti komentirao jer je cilj bila zabava, a i proširiti znanje o Grigoru Vitezu! Dok smo mi bili rješavali kviz, gledalo nas je povjerenstvo kviza. Kolega iz mojeg tima slučajno je kliknuo na pogrešan odgovor i tako smo izgubili vodstvo, ali nismo se ljutili na njega jer se to moglo svakom dogoditi.

Kviz mi se svidio i želio bih više ovakvih kvizova u mojoj školi!

Dino Lotinac, 7.a

KAD PADAJU ZVIJEZDE

Možda to vjetar veliki nebom pušeKad se zvijezde u ljetnoj noći ruše?

Ako padnu u morske dubine plave,Možda ribe od njih svjetiljke prave?

Možda se u krijesnice raspuAko padnu žita ili trave?

Možda…

WENN STERNE FALLEN

Ein gewaltiger Wind ist am Himmel erwacht,

Drum stürzen Sterne ab in der Sommernacht.

Fallen sie ins Meer aus tiefblauen Fernen,

Dann machen die Fische aus ihnen Laternen.

Kann sein, daß die Sterne zu Funken zersprühn

Und als Glühwürmchen über den Feldern glühn…

Kann sein…

6

MAŠTA I SVAŠTATema broja: Digitalizacija

DigitalizacijaŠto zapravo znači „digitalno“?

Riječ „digitalno“ dolazi od latinske riječi digitus što znači prst. Dakle, „digitalno“ znači „prstno“. U modernom shvaćanju: „Ono što se može brojati na prste“. Riječ „digitalno“ još se koristi i za sve ono što bismo mogli brojati na prste kada bismo imali dovoljno prstiju.

Na primjer, obično svjetlo koje se može upaliti i ugasiti ima digitalni upravljač jer njegova stanja možemo prebrojiti na prste. Ta stanja su: upaljeno (jedan) i ugašeno (dva). Do dva možemo brojati na prste pa je običan prekidač za svjetlo zapravo digitalan.

Znači, svi cijeli brojevi isto su digitalni jer ih možemo prebrojiti na prste ili bismo ih barem mogli prebrojiti na prste kada bismo imali dovoljno prstiju.

Dijete i internetU današnje vrijeme

izuzetno su rijetke obitelji koje ne posjeduju računalo i pristup internetu

Poticanje informatičke pismenosti danas je dio školskih programa. Tako postaje nepotrebno da roditelji djeci brane susret s računalom i internetom. Kada se djeca igraju ili se na drugi način služe računalom, najzanimljivije im je pretraživati internet.

Rješenja nisu u zabranama, već u kontroli i nadzoru roditelja u

Osim toga, i slova abecede su prebrojiva pa su i ona zapravo digitalna. Sljedeći put kada uzmete olovku i napišete nešto na papir služeći se slovima abecede, zapravo ste napisali digitalni tekst.

Pojasnimo ovo još i na primjeru sata. Svi znamo prepoznati digitalni sat, zar ne? Ima dvije znamenke za sat, dvije za minute i dvotočku u sredini. A analogni je sat onaj s kazaljkama. Vrlo jednostavno, ali ne i sasvim točno. Naime, i satovi s kazaljkama mogu biti digitalni. Njih prepoznajemo po trzanju kazaljki. Ako se kazaljka pomiče naglo na trenutak, a onda stoji na mjestu dok se ne treba ponovno pokrenuti, taj sat je digitalan jer možemo prebrojiti sve moguće položaje za svaku kazaljku. Sat je analogan samo ako se kazaljke pomiču jednakom brzinom cijelo vrijeme bez naglih pokreta jer onda ne možemo prebrojiti sve moguće položaje kazaljki.

Vid Ivanjek Rad učenika 6.a

E- učenje U današnje doba djeca i

mladi okrenuti su modernim tehnologijama te su one prisutne u njihovom svakidašnjem životu

Upotreba IKT-a u nastavi omogućuje nastavnicima veće mogućnosti prilagodbe sadržaja prema specifi čnim potrebama svakog pojedinog učenika. To uključuje mogućnosti povećanja fonta slova, obilježavanje bitnih dijelova u tekstu, upotrebu konkretnih fotografi ja i videa u nastavnom procesu.

U 4.e razredu razred školuju se učenici s posebnim potrebama.

Oni već dvije godine upotrebljavaju tablete i e-udžbenike u nastavi. Učenici uče putem edukativnih igara i aplikacija na svojim tabletima, vježbaju spretnost i brzinu, uče koristiti se e-udžbenicima te pretraživati internet.

Ovakav način rada povećava motivaciju učenika za nastavu, a sam nastavni proces postaje dinamičniji, zanimljiviji te prilagođeniji potrebama učenika u današnje vrijeme.

Maja Vunderl Pasarić

7

MAŠTA I SVAŠTA Tema broja: Digitalizacija

Pametnica u razredu

U radu koristim Pametnicu dvije godine. Već na prvoj prezentaciji Pametnica me oduševila, iako tada nisam bila potpuno svjesna njenih mogućnosti. Morate nekoga upoznati da biste se dobro slagali. Moje oduševljenje pločom još uvijek traje jer svakodnevno otkrijem nešto novo iako je pripremanje nastave na njoj puno zahtjevnije i zahtijeva više vremena i informatičku pismenost učitelja.

Na Pametnici učenici rade ono što vole. Entuzijazam za Pametnicu potpuno dijele i moji učenici. Svi su takvom nastavom oduševljeni. Izlaze pred ploču i javljaju se za rješavanje samo da bi radili na njoj. Oni zapravo rade ono što vole i kroz to uvježbavaju ono što moraju. Uče kroz zabavu. Uče, a da to i ne znaju. S Pametnicom je sve brže, lakše i zanimljivije.

Pametnica pruža bezbroj mogućnosti u matematici, hrvatskom, sadržajima prirode i društva, a da ne govorim o glazbi i likovnoj umjetnosti. Učenici puno lakše dolaze sami do zaključaka. Nastavni sadržaji postaju zanimljiviji, učenici su zainteresiraniji, a sve to rezultira i boljim uspjehom i većim zadovoljstvom učenika i učitelja.

1.b o Pametnici:Erik i Ian: „Nama je super crtati

i pisati na pametnoj ploči. Lijepe su nam slike na njoj. Volimo učiti matematiku na pametnoj ploči.“

Dominik: „Najbolje mi je kad gledamo crtić na pametnoj ploči. Dobro mi je kad na njoj radimo matematiku.“

Marica: „Volim kad učiteljica piše prstom na pametnoj ploči i kad mi na njoj crtamo. Volim kad učimo pjevati pjesme preko nje. Jučer smo učili pjevati pjesmu Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj.“

Jure: „ Meni je super cool kod pametne ploče što možemo puno naučiti na zanimljiv način.“

Antonija Radoš, učiteljica 1.b

NASILJE NA INTERNETUNasilje na internetu prisutno je još od samih

početaka interneta. Ono je u svijetu poznato kao cyberbullying koji označava svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Što je više popularnost interneta rasla i što ga je više ljudi koristilo, to je više bilo nasilja.

Postoji više vrsta nasilja, no danas je najizraženije nasilje na društvenim mrežama. Počinitelji i žrtve uglavnom su maloljetnici. Na stranicama kao što su Facebook, Twitter, i Instagram te na raznim forumima i blogovima nasilje je prisutno u velikoj količini zbog anonimnosti koje te stranice pružaju. Nasilnici često kao svoje žrtve odaberu osobe koje odaju previše informacija o sebi. Ovakav tip nasilja neke je osobe dovodio do velikog pritiska pa čak i do samoubojstva.

Druga problematična vrsta nasilja na internetu je pedofi lija. Internet je postao virtualno igralište za pedofi le koji informacije o svojim žrtvama prikupljaju s raznih stranica.

Velik broj djece iskusio je zlostavljanje preko elektroničke pošte. Nasilnici bi djeci koju roditelji ne nadziru prilikom rada za računalom slali elektroničku poštu neprimjerenog sadržaja. Zbog takvih slučajeva roditelji bi trebali postrožiti nadzor nad aktivnostima svoje djece na internetu.

Također, jedan je od većih problema i hakiranje. Ljudi loših namjera, vješti u hakiranju, provaljuju u osobne račune te kradu informacije i novce čime narušavaju privatnost ljudi. Mi osobno mislimo da bi sve države svijeta trebale uložiti više truda i fi nancijskih sredstava u zaštitu privatnosti na internetu.

Edi Kanurić i Sven Severec, 8.a

trenucima kada dijete koristi internet. Uz sve prednosti interneta kao brzog sredstava za komunikaciju, prikupljanjem pojedinih informacija i sl. na internetu dijete može biti izloženo rizicima i opasnostima. Rizici mogu biti raznoliki. Dijete putem interneta može postati žrtva osoba s lošim i neiskrenim namjerama, može proslijediti svoje podatke, te ih je moguće zloupotrijebiti.

Roditelj s djetetom treba dogovoriti skup pravila o korištenju interneta, tih pravila se treba dosljedno pridržavati. Također s djetetom dogovorite koje će stranice posjećivati. Provjerite koje stranice dijete posjećuje, no pritom je važno

otvoreno objasniti djetetu zašto ste to učinili kako ne biste narušili odnos povjerenja. U komunikaciji s online prijateljima i prijateljicama poučite dijete oprezu. Možete instalirati programe koji postoje, a kontroliraju količinu vremena koje dijete provodi na računalu te stranice koje posjećuje. Time ćete ograničiti vrijeme koje dijete provodi na računalu i smanjiti rizike.

Ipak uz sve ovo najvažnije je da s djetetom odredite skup pravila oko služenja računalom i internetom, dosljedno ih se pridržavate, što će svakako pridonijeti sigurnom okruženju u kojem vaše dijete može učiti i zabavljati se.

Višnja Cuculić , pedagoginja

8

MAŠTA I SVAŠTATema broja: Digitalizacija

Europski centar Erasmus+ K1

Eurposki centar Erasmus+ organizirao je tečaj za učitelje engleskog jezika pod nazivom „Kreativna učionica“ od 3. do 7. listopada u Firenzi.

Profesorica Sheilla Corwin početak tečaja posvetila je analizi i upoznavanju našeg rada u domovini. Učitelji iz Turske, jedan učitelj s Kanarskih otoka i ja iz Hrvatske morali smo prezentirati svoju zemlju, sustav obrazovanja i način rada s učenicima u razredu.

Naravno da je bilo zanimljivo slušati kolege i njihove prezentacije te uspoređivati što je isto, a što različito u odnosu na naš školski sustav.

Tečaj je obuhvaćao pet različitih i povezanih tema koje smo odrađivali u radionicama.

Radili smo u paru i u grupama diskutirajući o uspješnim načinima rada. Istraživali smo jesu li učenici dovoljno uključeni u komunikaciju i koliko su interaktivni. Pratili smo rad učenika u nekim školama na videu te analizirali metode rada i oblike nastave.

Naglasak je bio na upoznavanju zadataka osnovnog učenja, zatim upute za učenje sadržaja i integriranog učenja jezičnih sadržaja te korištenja izvornih materijala i konkretnih predmeta koji mogu pomoći pri učenju.

Naučili smo kako davati upute za rad, kako nadgledati rad te kako i kojim metodama podučavati gramatiku kroz različite teme i zanimljive sadržaje. Gledali smo video fi lmove u kojima djeca kroz glumu, ples, igre slagalicama riječima i simulacijom situacija uče jezik na uspješan i zabavan način.

Sve u svemu, vrlo korisno, zanimljivo i odmah se može primijeniti u nastavi.

Elida Trusić, učiteljica engleskog jezika

LEARN & PLAY WITH ICTProjekt Erasmus+ K2

Programi Erasmus K2 razlikuju se od programa Erasmus K1 po tome što ne uključuju stručna usavršavanja nastavnog osoblja u smislu njihovog pohađanja tečajeva, već su okrenuti razmjeni znanja i iskustava nastavnika i učenika među državama koji su partneri u projektu. Osim toga, oni predviđaju ne samo mobilnosti nastavnika već i učenika škole, a sve u svrhu povećanja njihovih jezičnih, kulturnih i socijalnih kompetencija.

U projektu sudjeluju sljedeće države partneri: Irska (koordinator

projekta), Bugarska, Makedonija, Portugal, Španjolska, Litva, Hrvatska te vanjski suradnik Austrija. Projekt se provodi pod nazivom „Learn&Play with ICT“ i logičan je nastavak našeg prvog Erasmus K1 projekta: Implementacija IKT-a u nastavi.

Aktivnosti za učenike koje će se provoditi za vrijeme provedbe projekta: Wordpress Web stranica, Viber komunikacija i Skype, Školski rad i pet jednostavnih matematičkih igara za tablete. U projektu su predviđene dvije razmjene učenika:

između Makedonije i Bugarske te između Irske i Hrvatske.

Stoga već 28.5.2017. desetero naših učenika odlazi na tjedan dana u Irsku gdje će pohađati nastavu te biti smješteni u udomiteljskim obiteljima. Maleni Irci u našu će školu stići 2018. godine.

Koordinatorica projekta: Maja Vunderl Pasarić

9

MAŠTA I SVAŠTA Tema broja: Digitalizacija

Djeca i društvene mreže

3. PSP

Prvi mobitel – kada?Pitanje: Kada je vrijeme da dijete dobije svoj prvi mobitel, odnosno pametni telefon?

Kad krene samostalno u školu, recimo u drugom razredu, u dobi od oko 7–8 godina, dijete može dobiti mobitel kojim može nazvati jedino roditelje. Često djeca ne misle da nešto može biti opasno, kao recimo ostavljajnje svoje kućne adrese na društvenim mrežama ili ostavljanje GPS lokacije uključene na mobitelima i slično.

Pametne telefone koji imaju brojne mogućnosti djeca trebaju dobiti tek kad mogu razumjeti potencijalno negativne posljedice korištenja interneta i društvenih mreža. Tu je važno da djeca imaju mogućnost razgovarati otvoreno s roditeljima o svemu što im se događa.

Kupiti djetetu mobitel mnogo je više od nekog usputnog predmeta koje ono nosi u svojoj torbi. Dokle god smo svjesni važnosti i rizika, imamo odnos povjerenja i uvažavanja sa svojim djetetom te znamo da će se nama obratititi ako nešto krene po zlu i podesili smo uređaj na način na koji smatramo da je siguran za dijete, mobitel može biti korisno sredstvo komunikacije što mu je i bila primarna namjena.

Četiri stvari na koje djeca i mladi trebaju paziti na društvenim mrežama

Zabavno je upoznavati nove osobe, dijeliti iskustva s njima, učiti od

njih, no prijateljstvo s nepoznatom osobom na društvenoj mreži je kao da puštaš stranca s ulice u svoj dnevni boravak.

A) Prijatelji na društvenoj mreži

Pazi koga prihvaćaš za prijatelja! Bilo bi dobro da to budu osobe koje poznaješ uživo ili za koje pouzdano znaš da se ne predstavljaju lažno.

B) Fotografi jeVažno je ne zaboraviti da

postavljenu fotografi ju drugi mogu “skinuti” i sačuvati, a poslije je teško kontrolirati što se s njom događa i tko je sve ima. Također, ako želiš staviti fotografi ju na kojoj su tvoji vršnjaci, važno je provjeriti s njima slažu li se s time da fotografi ju objaviš. Za svaku fotografi ju koju postavljaš na Facebook u postavkama možeš odrediti tko je smije vidjeti. Mladi se žele osjećati lijepo i privlačno i često stavljaju fotografi je u neprimjerenoj odjeći. To nije dobar način kako dobiti pozornost vršnjaka, već je i rizik da osobama s lošim namjerama budete meta interesa.

C) Grupe mržnjeRužne riječi, psovke i

omalovažavanje ponekad se prenose na društvene mreže u obliku otvaranja grupa mržnji. “Svi koji mrze Marka iz 7.b neka lajkaju ovu grupu” primjer je grupe mržnje gdje djeca, a katkad i odrasle osobe, vrijeđaju pojedino dijete ili dodaju uvredljiv tekst na fotografi jama. Otvaranjem grupa mržnje krše se prava djece te one predstavljaju oblik nasilja nad djecom. Također, ovakvo ponašanje je zakonom kažnjivo.

Neke od loših stvari koje ti se mogu dogoditi od vršnjaka:

• dobivanje uvredljive poruke na internetu ili mobitelu

• objavljivanje neistina o tebi• korištenje tvojih fotografi ja

bez tvog dopuštenja

• otvaranje lažnog profi la s tvojim imenom

• otvaranje grupe mržnje• objavljivanje videa u kojem si ti bez

tvog dopuštenja• dobivanje poruke seksualnog

sadržajaNeke od loših stvari koje ti se mogu

dogoditi od odrasle osobe:• dobivanje poruke seksualnog

sadržaja• •ispitivanje o tvojim osobnim

informacijama• spitivanje o tvojim fotografi jama• slanje uvredljivih poruka• iskazivanje želje da se nađe s

tobom• traženje da se diraš po intimnim

dijelovima tijela ili da pričaš o svojim seksualnim iskustvima

Priredila Antonija Radoš

10

MAŠTA I SVAŠTATema broja: Digitalizacija

Tablet je sve prisutniji u procesu obrazovanja gdje kao pomoćno nastavno sredstvo doprinosi procesu učenja i unapređenju nastave, ne samo informatike, već i drugih predmeta. Kao prednosti upotrebe tableta u nastavi navode se:

• razvoj računalnih vještina kod učenika;• razumljivije i interesantnije praćenje nastavnih sadržaja;• zadovoljavanje individualnih i poštovanje posebnih

potreba učenika;• poticaj za učenike s naglašenim vizualnim i kinestetičkim

stilom učenja; • podrška za učenike koji su skloni izražavanju u pisanom

obliku;• laka dostupnost raznih sadržaja tijekom istraživačkog

rada; • lako kreiranje prezentacija;• razvoj kritičkog mišljenja.Prerana i/ili pretjerana izloženost svim tehnološkim

uređajima (tableti, mobiteli, iPadi, televizija, internet) negativno utječe na funkcioniranje mozga, ograničava kretanje i vodi usporenom razvoju, uzrokuje nedostatno spavanje, utječe na pojavu mentalnih bolesti kod djece i drugih problema u ponašanju i povećava rizik obolijevanja od zloćudnih bolesti. Kako bi se uživalo u prednostima, a izbjegli spomenuti nedostaci, Američka pedijatrijska akademija i Kanadsko udruženje za pedijatriju preporučuju da se djeca do druge godine uopće ne izlažu tehnologiji, da od 3 do 5 godine to bude najviše jedan sat dnevno, a od 6 do 18 godina ne preko dva sata dnevno.

dr. sc. Nevenka Kišak Gverić, prof.

RobotikaKada čujemo riječ „robot“, obično pomislimo

na velikog metalnog robota iz fi lma koji uništava sve pred sobom. Netko će možda pomisliti na industrijsku robotsku ruku koja sastavlja automobile ili perilice za rublje u tvornici. Netko treći možda će pomisliti na japanske robote koji sliče ljudima i govore ljudskim jezikom. No roboti koje mi koristimo na robotici jedva su malo više od autića na daljinsko upravljanje. Maleni su i lagano se podignu rukom ako zalutaju. Na računalo se spajaju USB kabelom kada ih programiramo i pokreću se na obične AA baterije.

Tipičan sat robotike sastoji se od dvije faze koje se stalno izmjenjuju: programiranje robota na računalu i isprobavanje programa u akciji. Tijekom godine, osim redovitog sastajanja, imamo i pet kola lige. Na jednom od tih kola nalazimo se s drugim školama na jednom mjestu i puštamo jednog po jednog robota po stazi te se natječemo čiji će robot stići što dalje u što kraćem vremenu. Na ostalim kolima lige natjecanje se odvija odvojeno po školama pa se vožnja robota po stazi snima kamerom i šalje na Vimeo te tako možemo vidjeti kako su drugi roboti vozili.

Najljepši dio svakog sata je kada uspješno isprogramiramo robota da radi baš ono što smo i zamislili. Često je potrebno mnogo pokušaja prije nego što to postignemo i nakon svakog pokušaja popravljamo i usavršavamo program. Osim klasičnog svladavanja staze, katkada robote isprogramiramo da plešu, sviraju i svjetlucaju.

No osim programiranja, potrebno je znati i kako održavati robota, kako zamijeniti dijelove prema potrebi i kako ga čuvati od oštećenja jer i krivo programiranje i krivo rukovanje mogu oštetiti robota.

Jedino što bi na robotici moglo biti ljepše, bilo bi kada bismo imali dovoljno robota da možemo svakoj učenici i svakom učeniku pružiti priliku da se bavi robotikom.

Vid Ivanjek

Upotreba tableta u nastavi

Aleksandar Šimek, 8.f

MAŠTA I SVAŠTA Tema broja: Digitalizacija

CVRČAKNaša škola bila je uspješna u apliciranju svoje ideje na natječaj Agencije za mobilnost i programe EU – projekta

CVRČAK (Cjelovito vješto radon čarobno apliciranje kreativnosti).

Cilj je projekta jačanje učiteljskih kompetencija u korištenju kreativnih i inovativnih metoda rada. Ukupno je dvanaest sudionika ovog projekta koji odlaze na dvanaset različitih tečajeva koji su tako odabrani da budu u skladu sa potrebama određenog radnog mjesta. Kroz upotrebu kreativnih i inovativnih metoda i oblika rada želimo svim učenicima pružiti jednake mogućnosti za obrazovanje, bez obzira na vrstu teškoća, a darovitim pojedincima postizanje visokih rezultata.

Želimo stvoriti kvalitetno školsko ozračje i time pružiti podršku i poticaj našim zaposlenicima, učenicima ali i njihovim roditeljima, u stremljenju k što većim postignućima i povećati svijest o važnosti cjeloživotnog učenja.

Dosad je nekoliko djelatnika obavilo svoja stručna usavršavanja a novostečene kompetencije počeli primjenjivati u svom radu. Realizirano je nekoliko predavanja i radionica za učitelje te kviz za učenike (Kahoot).

Do kraja nastavne godine i u budućem radu bit će organizirano još mnogo ovakvih zanimljivih aktivnosti za naše učitelje, učenike i roditelje!

Radionica za učitelje: korištenje aplikacije Plickers Radionica za učitelje: izrada kviza Kahoot

Mia Petolas, 1.a

12

MAŠTA I SVAŠTATema broja: Digitalizacija

Ovisnost o internetu pogađa sve više mladih. Kao gorući problem svoje generacije prepoznali su ga Iskra, Ana, Tina, Sara, Karla, Željko, Jagor, Gabriel i Ivan. Oni su učenici 5.a razreda uključeni u izbornu nastavu građanskog odgoja, a projektom „Internet bez granica“ bave se od početka školske godine.

Da bi osvijestili taj problem, u studenom, mjesecu borbe protiv ovisnosti, proveli su anketu o korištenju interneta u višim redovnim razredima naše škole. Nakon obrađenih podataka zaključili su da djeca uistinu provode previše vremena na internetu (1-2 sata, a mnogi i 3 sata i više), a neki su priznali i da internet ponekad utječe na njihove ocjene. Saznali su da učenici internet uglavnom ne koriste u edukativne svrhe, već najčešće posjećuju Youtube i vrijeme provode igrajući online igrice. Njihovi roditelji vrlo često nemaju nadzor nad stranicama koje posjećuju te im

Građanski odgoj: Internet bez granica

tek ponekad ograničavaju vrijeme za računalom. Većina učenika odgovorila je kako ne smatra da su ovisni o internetu, ali priznali su da ih internet uvijek oraspoloži.

Spomenimo još i to da se, dok smišljaju kako doskočiti tom naizgled

nerješivom problemu, naši učenici marljivo pripremaju za skorašnju županijsku Smotru projekata iz građanskog odgoja i obrazovanja. Naša će joj škola biti domaćin 23. ožujka 2017.

Kristina Elez, prof.

MAŠTA I SVAŠTA Tema broja: Digitalizacija

Računalo i produženi boravak

Novo doba donosi nove mogućnosti. Uporaba IKT-a u nastavi omogućava učenicima učenje i uvježbavanje gradiva kroz razne alate koji se nude, razvija se kreativnost i logičko mišljenje te učenike priprema za nastavak školovanja.

učiteljica u PB-u Spomenka Horvat, prof.

U boravku se povremeno služimo računalom.

Radio sam strip i pahuljicu. Dobro sam se osjećao.

Imamo i našu Web stranicu s pločom na kojoj

možemo pisati.Janko Toma Biber, 2.a

U produženom boravku 2.a i 3.a koristimo računalo. Vježbamo matematiku, pjevamo i plešemo. Za razgibavanje koristimo program GoNoodle. Vrtimo kolo sreće na računalu. Radimo stripove. Oni se nalaze na našoj Web stranici. Ponekad gledamo fi lmove i crtiće.Emma Jurašić, 3.a

Često se koristimo računalom. Služi nam za izradu stripova, križaljki, vrtimo kolo sreće, radimo male vježbe i igre. Imamo i svoju Web stranicu. Jako mi se sviđalo kada sam radio strip. Naučio sam staviti sliku na Padlet ploču.

Borna Sučić, 2.a

Na računalu sam napravio strip i pahuljice. U 2. polugodištu ćemo raditi križaljke i osmosmjerke te crtiće. Imamo kolo sreće sa svim imenima koje odabire tko će od nas biti glavni taj dan u razredu. Mislim da je računalo jako dobro.

Mihael Mucić, 2.a

Ja sam mami tati napravila čestitku na računalu Božić i novu godinu i poslala im na e-mail. To mi je bilo super.

Mare Čuraković, 2.a

Najdraže mi je bilo glasovanje za najbolji strip. To bih htjela ponoviti. Za 100-ti dan škole smo se igrali na računalu. Imamo i svoju Web stranicu na kojoj su razni zadaci i naše slike. Kada sam napravila strip bila sam jako ponosna. Danas se ne može bez računala jer nam pomaže u svemu.

Ivana Šapina, 2.a

Koristili smo računalo za plesanje. i za 100-ti dan škole. Radio sam pahuljicu i bio sam jako zadovoljan kako sam je napravio. Mami sam na e-mail poslao čestitku koju sam sâm napravio. Računalo nam zaista treba. Antonio Bah, 2.a

Sviđalo mi se kada smo igrali igru asocijacija na talijanskom i kada smo radili stripove i pahuljice. Glasali smo za najbolji strip i pobijedio je Marko.

Niko Pezelj, 2.a

Mi u PB-u koristimo računalo. Na njemu radimo i zabavljamo se. Radimo stripove, pahuljice, igramo matematičke igre. Izrađujemo osmosmjerke i križaljke. Imamo i Padlet ploču na kojoj pišemo, a onda to svi vide. Učiteljica nas uči da kroz zabavu naučimo još nešto osim igranja igrica. Lana Sušec, 3.a

U PB-u radimo na računalu stripove, pahuljice, glasali smo na Padlet ploči na kojoj se možemo dopisivati s prijateljima, slali smo čestitke roditeljima, radili smo talijanski, plesali smo i pjevali. Igrali smo vješala na talijanskom. Imamo svoju Web stranicu i ponekad gledamo crtiće. Ja sam sama smislila svoj strip.Umma Azzra Hodžić, 2.a

U PB-u smo snimili i priču Vuk koji je htio promijeniti boju. Meni se to jako sviđalo.

Tara Brezinščak, 2.a

14

MAŠTA I SVAŠTAPredstavljamo se

1.bJa sam Deni. Kada odrastem, bit ću graditelj. Volim igrice za

PS4 i igrice za tablet. Ja sam simpatičan. Volim nogomet u školi i plivanje.

Ja sam Erik. Volim igrati s prijateljima nogomet, igrati igrice, čitati moj strip bez predaha. Volim voziti moj bicikl i tjelesni u školi, košarku, volim slagati legiće i likovni u školi. Volim jesti slatko, volim se utrkivati, volim crtati i volim prijatelje. Ne volim ništa što je za cure. Kad odrastem, želim biti mađioničar i svirati u bendu. Točan sam, iskren, pametan, veseo i zaigran.

Ja sam Patrik. Ja volim pršut i kobasice. Dobar sam u lovljenju ribe. Kada odrastem, bit ću Dalmatinac.

Ja sam Judita. Volim našu učiteljicu Antoniju. Moje vrline su da sam dobra prema drugima i da volim pomagati drugima. Moje mane su da sam ponekad lijena. Volim svoje prijatelje i prijateljice. Najbolji prijatelji su mi: Erik, Ian, Andrija, Lovro, Leo, Deni, Jure i Dominik. Kad odrastem, želim biti učiteljica. Najdraži sport mi je tenis.

Ja sam Dominik. Volim jest batak. Još se volim klizati i igrati igrice. U školi mi je najdraži likovni. Meni su najbolji prijatelji Andrija i Jure. Ne volim se rano dizati. Kad odrastem, želim biti nogometaš.

Zovem se Laura. Kada odrastem, bit ću gimnastičarka. Volim prijatelje, učiteljicu, likovni, matematiku, mamu i tatu.

Ja sam Andrija. Volim pomagati mami u kuhinji, a tati u garaži. Ponekad se potučem s bratom. Volim igrati igrice i igrati se s prijateljima. Kad odrastem, bit ću učitelj.

Ja sam Katja. Volim se igrati s prijateljima i volim prati suđe. Volim biti s mamom i tatom. U školi mi je najdraži predmet likovni. Nekada sam se posvađala s Maricom. Kad odrastem, želim biti učiteljica.

Nova snaga školeJa sam Marica. Volim svoje prijatelje i svoju obitelj najviše

volim. Ja ću biti učiteljica kada odrastem. Moje mane su da sam ponekad lijena. Od predmeta u školi najviše volim matematiku i likovni. Ne volim se svađati oko nekih stvari. Plešem u folkloru.

Zovem se Ian. Volim jesti špagete, lazanje, pužeke, rižu i mlince. U školi volim tjelesni, matematiku i hrvatski. Volim se igrati graničara, lovice, skrivača i kamen, škare i papir.

Ja sam Leo. Ja sam dobar prijatelj i volim prijatelje. Volim trenirati i klizati. Ne volim plesati. Kad odrastem, bit ću trener.

Moje ime je Arijana. Volim jagode. Dobro kuham. Volim mamu i tatu i Antoniju Radoš.

Ja sam Jure. Ja volim svoju obitelj i badminton. Moje vrline su da sam dobar prijatelj. Volim se igrati. Moje mane su da nekad upadam u riječ. Kad odrastem, želim biti igrač badmintona. Moji najbolji prijatelji su Andrija, Erik, Ian, Dominik i Leo. U školi volim svoje prijatelje i učiteljicu Antoniju.

Zovem se Lovro. Volim ići u glazbenu školu i kad odrastem želim svirati gitaru. Volim svoju obitelj i prijatelje. Veseo sam, vrijedan i volim životinje.

Ja se zovem Lucija. Moja vrlina je da sam dobra prijateljica. Nasmijana sam, vesela i uredna. Moja mana je da sam tvrdoglava. Volim medvjede, pse, mačke i konje. Ne volim zmije. Od hrane za objed volim jesti pomfrit i kečap, salatu, ćufte i pire. Ne volim objedovati ribu i travicu.

15

MAŠTA I SVAŠTA Predstavljamo se

1.aNaš 1.a broji trinaest učenika. Rado pomažemo jedni drugima. Tijekom prvog polugodišta bili smo uključeni u

razne humanitarne akcije: za pomoć socijalno ugroženim obiteljima, za pomoć azilu za pse. Sakupljali smo stari papir, hranu, robu te čepove za djecu bolesnu od raka. Svaki dam brinemo se za ptice. Napravili smo i „hotel za kukce“ koji je postavljen u školskom dvorištu.

1.cPrijatelja četiri smo mi i

1.c razred činimo. Zovemo se Tobi, Robo, Josip i Mihael. Volimo se igrati, trčati i slova učiti.

16

MAŠTA I SVAŠTAPredstavljamo se

8.a.Prošle godine postali smo osmaši. Svima nam je ideja

o napuštanju škole i odlasku u srednju školu pomalo zastrašujuća. U razredu nas je devetnaest i uglavnom smo složni. Imamo nezaboravna sjećanja s izleta i zajedničkih trenutaka provedenih u školi. Tijekom ovih osam godina bilo je suza, svađa, ali i smijeha i zabave. Nadamo se da ćete nam ove godine poželjeti puno sreće!

8.e.Mi smo 8.e razred: Ana Marija Babić i Leon

Belošević. Naša učiteljica Anja Sučević kaže da smo jako dobri. Najviše volimo glazbeni.

8.c.Mi smo 8.c razred: Kristijan, Matija, Nikola i Dorijan.

Na slici nismo svi jer od naše energije na n-tu potenciju fotografi ja bi eksplodirala.

Razrednica: Ivana Dujmović

8.f.Mi smo 8.f razred: Luka, Allessandro i Karlo. Volimo

učiti i raditi. Veseli smo, nasmijani, druželjubivi, a ponekad i otkačeni.

Razrednik: Marko Dolenec

Osmaši

1717

MAŠTA I SVAŠTA Susreti i događaji

Scenski nastupi učenika razredne nastave

Tijekom godine učenici nižih redovnih odjela sudjelovali su na raznim priredbama u školi te svojom kreativnošću u dramskim, glazbenim i plesnim nastupima uveličali prigodne datume koji su obilježavani u našoj školi. O tome svjedoče brojne fotografi je koje su objavljivane na stranicama škole, a ovdje ćete vidjeti samo jedan mali dio toga.

Pripremali smo priredbe:• prijem prvašića u školu• Dani zahvale za plodove zemlje i jesenska

svečanost • otvaranje Županijske smotre Građanskog odgoja • književno sijelo u čast Grigoru Vitezu• priredba za Dan škole • božićna priredba

Dan škole odlučili smo obilježiti drugačije nego prošlih godina. Viši razredi (5. – 8.) predstavili su u svibnju svoj projekt pod nazivom „Vode“. Povod nam je bio već započeti projekt naše profesorice biologije Verice Gemić. Svaki predmet se posvetio ovoj temi na sebi svojstven način. Saznali smo koliko je značenje vode u našem životu, upoznali smo najljepše hrvatske rijeke i nacionalne parkove, upoznali se s radom hidrocentrala, utvrdili značenje morskih putova u raznim povijesnim osvajanjima. Projekt je otvoren plesom, a dramska skupina izvela je igrokaz o zaštiti vode i okoliša. Pripremali smo se za ovu prezentaciju nekoliko tjedana pa je to bila i prilika da se učitelji i učenici bolje upoznaju. Često smo ostajali nakon nastave, radili na projektu, družili se i dobro zabavili. Sav taj trud i zajedništvo smo predstavili na priredbi, uz druge projekte, pred mnogobrojnom publikom. Roditelji, bake i djedovi te braće i sestre dali su nam veliki pljesak, a sreća i ponos na njihovim licima bili su nam najveća

Dan škole:Projekt „Vode“

nagrada. Složili smo se da je ovakav način učenja izuzetno zanimljiv i da je to nastava kakvu zamišljamo u budućnosti.

Laila Brezak, prof.

Naši nastupiObožavam nastupati na priredbama u školi.

Jako sam sretna kada učiteljica kaže da trebamo pripremati neku točku. Svaki put radimo nešto drugačije. Uvijek je jako naporno vježbati, ali nam je zanimljivo dok s učiteljicom uvježbavamo. Najviše volim kad vježbamo plesne točke.

Ove godine na božićnoj nam je priredbi bilo super. Plesale smo ples pahuljica i jako smo se dobro zabavljale dok smo uvježbavale taj ples. Bile smo prekrasno obučene i jako dobro smo plesale. Učiteljica je bila vrlo zadovoljna i sretna. Moja obitelj je uvijek ponosna na mene kada nastupam na školskim priredbama, a i ja se tada osjećam nekako posebno i ponosno.

Emma Jurašić, 3. a

Sven Ivanjac Filipović, 2.c

Ema Đuričković, 2.a

18

Susreti i događaji MAŠTA I SVAŠTA

Bila jednom jedna djevojčica Amanda. Jednog dana došla je u novu školu. Imala je osjećaj kako joj se svi smiju i šapuću nešto o njoj. Za vrijeme nastave šaputanje i ismijavanje je prestalo te je Amandi nakratko pao kamen sa srca. Znala je da nije sve gotovo te da će se za vrijeme odmora sve ponoviti. Dugo se Amanda bojala ogovaranja i podsmjehivanja. Hodajući malom uličicom do škole, srela je djevojčicu iz razreda. Započele su razgovor, što je Amandu jako razveselilo. Djevojčica je saznala kako se Amanda preselila jer su tu njezini roditelji našli prikladniju kuću za život. Saznale su dosta toga jedna o drugoj, a s vremenom su postale i najbolje prijateljice. Ubrzo su i ostali učenici te škole postali Amandini prijatelji i shvatili da, iako drugačije izgledamo, imamo iste potrebe kao što je, primjerice, prijateljstvo.

Nataša Jahić, 4.a

Drugačiji, a istiU cijelom svijetu, pa tako i u mom razredu, postoje

drugačija djeca.Poneka djeca nam se čine drugačijom jer zbog

siromaštva imaju drugačiju odjeću koja nema marku. Neka imaju veći razmak među očima, drugačiju boju kože, drugačiju frizuru ili, primjerice, drugačije hodaju, govore i slično. Takva djeca su drugačija izvana, ali zapravo ista kao sva djeca iznutra. Kao i sva djeca trebaju ljubav, prijatelje, pažnju, pomoć i razumijevanje.

GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJEProjekt

„DRUGAČIJI, A ISTI“Kroz projektnu nastavu „Drugačiji, a isti“ naučili smo kako je teško biti

drugačiji, slab, sam i prezren u svijetu bez razumijevanja za različitost te kako bez obzira na neke različitosti imamo iste potrebe od kojih je nama najvažnija prijateljstvo.

Ako mislite da pričam gluposti, stavite se vi u poziciju drugačije djece.

Nadam se kako ste nešto naučili i kako ćete već sljedeći odmor popričati s djecom koja su drugačija, a u stvari ista poput vas.

Petra Kostelić, 4.a

Drugačiji, a istiSvi smo drugačiji. Razlikujemo se po boji kože, boji očiju

i kose te po drugim fi zičkim karakteristikama. Razlikujemo se i po interesima, razmišljanjima i ponašanju. Poneki ljudi izbjegavaju ljude s posebnim potrebama ili pak one siromašnije.

Mislim kako to nije lijepo jer svi su ljudi jednako vrijedni i poznavanje različitih ljudi je veliko bogatstvo.

Anja Kljaić, 4.a

DOBRI I ZLI LIKOVIČitajući lektirna djela pokušali smo se uživjeti u likove

kojima su bila uskraćena neka od osnovnih prava jer su upravo bili drugačiji, a isti.

Što misliš, postoje li u današnjem svijetu ljudi sličnih osobina kao što su u bajci „Pepeljuga“?

Zamisli da se prema tebi odnose kao što su se odnosili prema jadnoj djevojci. Koja prava djece bi ti bila uskraćena?“

LENA: „Svi smo mi drugačiji, a na neki način isti.“VITO TOMINA: „I u današnjem svijetu postoje dobri i zli

ljudi. Kada bi se netko tako ponašao prema meni, bilo bi mi uskraćeno pravo na školovanje, pravo na biranje prijatelja, na igru, pravo da ne radim teške poslove i pravo na zaštitu od zlostavljanja.“

MARTA GRAOVAC: „Bilo bi mi uskraćeno pravo na sretno djetinjstvo, igru i učenje.

DOMINIK DELAČ: „I dalje postoje ljudi koji tjeraju svoju djecu na rad puno više nego što je to za njihovu dob prikladno, kao što je to činila maćeha Pepeljugi.

ANJA KLJAIĆ: „Kada bi se prema meni odnosili kao prema djevojci iz bajke, bila bi mi ugrožena prava djeteta na zaštitu od rada i pravo djeteta na odmor, slobodno vrijeme i igru.“

VITO TOMINA: „I u današnjem svijetu postoje dobri i zli ljudi. Kada bi se netko tako ponašao prema meni, bilo bi

Sara Franjković, 3.a

Susreti i događajiMAŠTA I SVAŠTA

Likovna kolonijaNa drugoj Likovnoj koloniji kistovi su švrljali, mrljali, plesali, šarali i igrali se. Tu

je bilo velikih i malih slikara. Na početku vidiš sve kao packe i mrlje, a kasnije se stvore prava i vrijedna umjetnička djela. Ne vjerujete? Pitajte moje prijatelje ili se uvjerite sami. Jako ćete se iznenaditi!

U koloniji su sudjelovali i poznati likovni umjetnici Tajana Kolarec, Branko Budimir, Željko Đerek, Ivan Vlašić, Dubravko Mokrović, karikaturist Srećko Puntari, Saša Petroševski Novak, Milan Hercigonja, Iris Bandora, Ljubica Zuccon i Željko Horvatić. Istodobno smo slikali mi i slikari. Neki su nam pomagali i pokazivali kako miješati boje i organizirati crtež na velikom bijelom papiru. Sve slike umjetnici su donirali školi.

U sklopu Likovne kolonije izlagale su svoje radove i slikale dvije naše talentirane učiteljice – Natalija Stanić i Jasna Romich Jurički.

Anastazija Matošević, 4.a

Dječji vrtić „Iskrica“ i Osnovna škola Grigora Viteza iz Zagreba organizirali su i proveli likovni natječaj Velikani hrvatske prošlosti. Motiv ovogodišnjeg, ujedno i prvog u nizu natječaja, bio je portret kralja Tomislava s ciljem razvijanja sposobnosti prikazivanja i izražavanja ljudskog lika u vidu portreta te istraživanja važnosti i uloge kralja Tomislava u povijesti hrvatske države.

Natječaj je bio predviđen za individualni rad djece vrtićke i rane školske dobi, kao i djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama obiju skupina.

Uz pomoć Matice hrvatskih iseljenika, Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, o natječaju su obaviještene i škole u inozemstvu u kojima je organizirana nastava za Hrvate izvan domovine.

Na natječaj su pristigla 962 rada djece rane školske dobi i 116 radova djece vrtićke dobi. Posebno nas je veselio odaziv hrvatskih škola i vrtića u inozemstvu jer su nam radovi stigli iz Italije, Slovenije, Mađarske, Republike Srbije i Republike Njemačke.

Zbog velike eksplozije kreativnosti i mnoštva pristiglih radova, stručno je povjerenstvo do dugo u noć odlučivalo o pobjednicima pa su odabrana prva tri rada u sve tri kategorije i 20 posebno pohvaljenih.

Likovni natječaj Velikani hrvatske prošlosti

Svečana podjela nagrada, priznanja i zahvalnica bila je u OŠ Grigora Viteza, gdje je ujedno otvorena i izložba svih pristiglih radova. Izložba će, nakon OŠ Grigora Viteza, putovati Zagrebom pa će radovi djece biti izloženi u zagrebačkim knjižnicama i muzejima tijekom cijele školske godine.

I tu nije kraj, već početak. Kreativna ekipa koja je osmislila cijeli projekt ovih dana odlučuje o sljedećem motivu, također portretu, neke od velikašica hrvatske prošlosti s ciljem da natječaj postane tradicija.

Dubravka Kosier Čakarun, učiteljica

mi uskraćeno pravo na školovanje, pravo na biranje prijatelja, na igru, pravo da ne radim teške poslove i pravo na zaštitu od zlostavljanja.“

ANTE HRSTIĆ: „Mislim da takvi ljudi, nažalost, postoje u svijetu. Kada je netko prema djetetu drzak, zao, bezobrazan i tjera ga na rad, ugroženo je pravo djeteta na igru i odmor. Djeca ne bi smjela raditi teške poslove.“

LUCIJA RASTOČIĆ: „Bilo bi mi uskraćeno pravo na jednakost djece, pravo na ljubav i njegu, pravo na igru, pravo na pohađanje škole. Dijete ne smije biti žrtva

nasilja. Posebnu skrb treba pružiti djeci bez roditelja.“LENA ČURAKOVIĆ: „Mnogim likovima iz lektire bila su

uskraćena prava kao što su pravo na roditeljsku ljubav i njegu, pravo na jednakost, igru i slobodno vrijeme, izbor prijatelja, obrazovanje, pravo na svoje mišljenje.“

MARTIN ČAČKOVIĆ: „Pravo na obrazovanje, pravo na vlastito mišljenje, pravo na druženje s prijateljima.“

PETRA KOSTELIĆ: „Da se prema meni netko odnosi kao prema Pepeljugi, sva bi mi prava bila uskraćena.“

Natalija Stanić, učiteljica

20

MAŠTA I SVAŠTASusreti i događaji

I ove školske godine učenici nastavljaju projekt započet u drugom razredu pod nazivom Petica - igrom do zdravlja pod pokroviteljstvom Hrvatskog liječničkog zbora. Cilj projekta je prevencija pretilosti kod djece školske dobi. Ideja je da se predavanjima, radionicama te raznim drugim aktivnostima osvijesti kod djece važnost konzumiranja zdrave i raznolike hrane u umjerenim količinama te važnost brige o vlastitom tijelu redovitom tjelesnom aktivnošću.

Od početka projekta osim zanimljivih predavanja, radionica te dodatnih sportskih radionica događale su se još mnoge zanimljive aktivnosti:

• zajedničke sportske aktivnosti roditelja i djece sudionika projekta

• osmišljavanje zdravog doručka za knjigu recepata za našu školu; recept je napisala učenica Emma Jurašić

• kazališna predstava „Zašto treba dobro jesti“ koju su samo za nas izveli glumci kazališta „Prijatelji“

• provođenje zdravog doručka po knjižici recepata Petice - igrom do zdravlja

Učenicima je projekt vrlo zanimljiv i rado sudjeluju u realizaciji svih aktivnosti te su jako sretni kada im u posjet dođu maskote projekta Njumi i Njami.

Gordana Capan, učiteljica

Projekt

PETICA - IGROM DO ZDRAVLJA u 3. a razredu

Igrom do zdravljaJako mi sviđa projekt o zdravoj prehrani u kojem

sudjelujemo i ove godine. Sve je jako zanimljivo. Naučili smo puno o tome kako se možemo zdravo hraniti i što bolje čuvati svoje zdravlje. Imamo zanimljive radionice na kojima osmišljavamo različite recepte, učimo jako puno o vitaminima, mineralima, različitim vrstama hrane i drugim zanimljivim stvarima da bismo znali kako se pravilno brinuti o zdravlju. Volim kad nas posjete Njumi i Njami.

Tara Gundić, 3. a

Doručak po receptima Petice – igrom do zdravlja

Ovaj nas je tjedan u blagovaonici čekalo iznenađenje. Tete kuharice i striček kuhar cijeli tjedan spremali su nam doručak po receptima projekta o zdravoj hrani u kojem sudjelujemo. Moram priznati da su mi se svidjela sva jela. Bila su drugačija nego inače i jako ukusna. Ipak, najviše su mi se svidjeli Vodenkov najdraži sendvič i Integralni sendvič iz Ribnice. Vrlo su sličnog okusa samo imaju različito povrće kao dodatak. Bilo bi super da oni budu i dalje na našem školskom jelovniku.

Lana Sušec, 3. a

Vrijeme pripreme: 10 minutaSastojci za 1 osobu:1 Šnita crnog kruha2 Velike žlice svježeg kozjeg sira2 Velike žlice domaćeg vrhnja2 Šnite dimljenog kozjeg sira2 Šnite kuhane pureće šunke4 Crne masline1 Rotkvica2 Mlada luka2 Žličice preprženih sjemenki - sezam, suncokret i lan1 JabukaZa napitak – čaša mlijeka

Emma jurašić, 3. A

Recept za zdrav doručak

27.4.2016. Ilustracija kazališne predstave, Sara Franjković

21

MAŠTA I SVAŠTA Susreti i događaji

Kako smo doživjeli susret sa slavnim veslačima braćom Sinković neposredno uoči Olimpijskih igara u Riju

Okupili smo se u dvorani. Svi smo željeli vidjeti dva olimpijska sportaša, Valenta i Martina Sinkovića. Bila nam je čast upoznati svjetske prvake u veslanju, makar u tom trenutku nismo znali da će za par dana postati i olimpijski pobjednici! Priredili smo im malu svečanost na kojoj smo im poželjeli puno uspjeha, sreće i veselja. Vidjeli smo da su braća Sinković iznenađena.

Najveća gužva nastala je kada su braća počela dijeliti majice sa svojim potpisom i logom „Act like a champion, practice like a champion“. Bilo nam je žao kada su odlazili, no poželjeli smo im sretan put i pobjedu na Olimpijadi. Taj događaj zauvijek će nam ostati u sjećanju.

Matej Bedenic i Mak Terbovc, 5.b

U sklopu projekta „Druženje uz bajke predškolaca i školaraca“ u posjet produženom boravku 1. a i 1. b razreda u petak 28. studenog 2016. došli su predškolci iz Dječjeg vrtića “Iskrica”. Za predškolce smo pripremili poklone: čestitke, ledene kule i ledeni dvorac za vrtić, a mi smo za poklon dobili šalicu punu bombona. Čitali smo, razgovarali i likovno prikazali bajku H. C. Andersena Snježno kraljevstvo.

Na kraju druženja počastili smo se mandarinama i grickalicama te smo zajedno zapjevali “Kad si sretan” i dogovorili novo druženje u proljeće.

Gabrijela Hankin, učiteljica Lucija Graovac, 1. a: „U posjet su nam došli dječaci i

djevojčice iz susjednog vrtića ’Iskrica’. Odlučili smo ih zabaviti čitanjem bajke ’Snježno karaljevstvo’.“

Katja Šumić, 1. a: „Najljepše mi je bilo kada je učiteljica pričala priču.“

Jure Hrstić, 1. a : „Jako mi se svidjelo Snježno kraljevstvo i glavni likovi Elsa i Ana.“

Laura Mioč i Mia Petoleski, 1. b: „Bilo je zanimljivo kada smo slikali, družili se i jeli mandarine.“

Erika Petrović, 1. a i Hana Osmanagić, 1. b: „ Jeli smo smoki i pjevali ‘Kad si sretan’.“

Olimpijski prvaci u posjetu našoj školi

Projekt „Druženje uz bajke predškolaca i školaraca“

Ema Sušec, Andrija Rajić i Šimun Lončar kažu da je najljepša čarolija.

„A onda smo imali likovnu radionicu. Radili smo s gliterima“, kažu Petra Tomašić i Deni Sappe, a Eriku Veljkoviću svidjelo se izrađivati ledene kule.

Ian Veljković, Judita Galošić i Patrik Šoštarić željeli su crtati dvorac pastelama i fl omasterima, a svidjelo im se i dijeljenje mandarina.

Marica Šimić, 1. b: „Svidjelo mi se kada su dečki dijelili mandarine i kako sam ja izvodila čaroliju. Na kraju smo Šimun i ja predali dar teti iz vrtića.“

Panoi 3.a

22

MAŠTA I SVAŠTABili smo, vidjeli smo, posjetili smo

Sjećanje na žrtvu Vukovara

Svake godine u studenom obilježavamo herojsku borbu i otpor naših branitelja protiv nečasnog neprijatelja, vojnika naših susjeda Srba i Jugoslavenske narodne armije koji su htjeli pokoriti Vukovar.

Prije 25 godina, 18. studenoga 1991., nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, bombardiranjem i ubijenjem civilnog stanovništva, prestao je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru jer su žrtve obrane grada bile prevelike.

Tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo je oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske logore, dok ih se još 800 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano sve nesrpsko stanovništvo. Bio je to klasičan primjer etničkog čisćenja i najveći egzodus Hrvata u povijesti. Najveći zločin u Europi, nakon II. svjetskog rata, dogodio se upravo u Vukovaru.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara proglasio je Hrvatski sabor 1999. kako bi se dostojanstveno odala počast svim braniteljima grada Vukovara - simbolu hrvatske slobode.

Mi učenici palimo lampaše duž Ulice grada Vukovara, a s roditeljima 18. studenog odlazimo na središnje okupljanje ispred KD Vatroslav Lisinski.

Tvrtko Šapina, 6.b

Posjet VukovaruNaš put u Vukovar je započeo 14. studenog 2106. godine. Naš razred 8.a i osmaši iz Osnovne

škole Marina Držića krenuli smo u Vukovar. Nakon 4 sata vožnje stigli smo u Vukovar - Grad heroj. Iznenadio sam se koliko je puno kuća i zgrada obnovljeno u Vukovaru. Prije ručka smo išli u Gradski muzej Vukovar koji se nalazi u dvorcu Eltz gdje smo vidjeli život različitih kultura na području Vukovara od prapovijesti do danas i stradanja Vukovara i njegovih stanovnika u vrijeme Domovinskog rata. Poslije ovoga muzeja posjetili smo Muzej vučedolske kulture gdje smo naučili sve o stanovnicima tog kraja i njihovoj kulturi. Večer smo proveli u disku gdje su se neki zabavljali,

a nekima se jednostavno nije svidjela glazba. Prespavali smo u vojarni koja je preuređena u hostel. Sutradan smo krenuli na Ovčaru gdje smo saznali da su tamo počinjeni strašni zločini koji se ne bi

trebali nikada dogoditi. Zatim smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar gdje smo vidjeli strašne fotografi je stradanja Vukovara i njegovih stanovnika u vrijeme rata. Nakon toga smo

otišli u vojarnu gdje smo proučavali naoružanje i naučili mnogo o Hrvatskoj vojsci.Na kraju našeg obilaska Vukovara imali smo kviz znanja u kojem su nas zastupali Dora i Sven, koji su

pokazali jako dobro znanje o Domovinskom ratu. Od šest škola, koje su se natjecale, oni su bili drugi. Nakon toga krenuli smo za Zagreb i vratili se sretno i puni dojmova o svemu što smo vidjeli. Karlo Babić, 8.a

MAŠTA I SVAŠTA Bili smo, vidjeli smo, posjetili smo

Posjet Hrvatskom školskom muzeju

Odlučili smo posjetiti Hrvatski školski muzej. Vidjeli smo lutke obučene u učenike i učiteljicu. Pogledali smo stare predmete i naučili kako se prije kažnjavalo u školi. Obukli smo odjeću koja je izgledala kao u nekadašnjim školama. Radili smo neobične trakice i čestitke. Dobro smo se zabavili.

Petra Tomašić, Mia Petolas, Šimun Lončar

Projekt Gradski vrtovi na Savici

U gradskom vrtu vidjela sam kukce paličnjake, lisne uši pod mikroskopom, razno povrće, voće i cvijeće. Naučila sam da se ne smije gaziti po bilju i da se mora čuvati okoliš i priroda.

Umma Azzra Hodžić, 2.a

Bila sam u gradskom vrtu. Vidjela sam paličnjaka i držala ga na ruci. Vidjela sam kompost i lisne uši. Zatim sam napravila vrećicu koja se stavlja u ormar da ne dođu moljci. Vidjela sam i jagode, mrkvu, čak i kelj, rajčicu, ribizl, suncokret i cvjetaču. Bilo je i brokule.

Viktorija Pavlek, 2.a

Bili smo u gradskim vrtovima. Vidjeli smo razne biljke. Gledali smo smo lisne uši pod mikroskopom. Vidjeli smo i razne kukce. Svatko je dobio sadnicu jedne biljke koje smo nosili sa sobom u školu.

Jura Javorović, 2.a

Bili smo na HRT-uKonačno smo dočekali i taj dan, 12. travnja 2016. Krenuli

smo prema HRT-u u pratnji naših profesora Laile Brezak i Marijana Malašića. Išli smo pješice, i mada bi mnogi rekli da je to dosadno, nama je bilo baš zanimljivo. Pjevali smo, šalili se i pričali te glasno razmišljali što ćemo vidjeti na „velikoj televiziji“.

Dočekala nas je gospođa Nada i rekla nam da će nas ona provesti hodnicima Prisavlja. Ispričala nam je o početku rada HRT-a te smo saznali da je naša televizija među prvima u ovom dijelu svijeta. U razgledavanju hodnika, soba i mnoštvu poznatih lica došli smo i do prostora u kojem se emitirala radijska emisija „Konvoj“. Emisija je bila uživo, voditeljica nas je pozdravila, a mi smo se predstavili. Tako je cijela Hrvatska čula za petaše iz Osnovne škole Grigora Viteza. Baš uzbudljivo!

Gospođa Hrstić, mama naše prijateljice Marijete, pozvala nas je u studio u kojem se emitira„Dnevnik“ te smo upoznali urednika Branimira Farkaša, a „pale“ su i fotke. Zatim nam se pridružila i moja mama ( da, nas nekoliko djeca smo ljudi koji rade na ovoj televiziji) i povela nas u „zelenu sobu“. Tamo smo se svi pravili da smo voditelji.

A tada je došlo glavno iznenađenje – studio u kojem se snima emisija „The Voice“. A mi smo se iznenadili veličinom studija, mislili smo da je puno veći. Iako „gljive“ nisu radile, nama nije smetalo pa smo glumili da smo žiri i natjecatelji. Vrijeme je jako brzo prošlo, mi smo se oprostili od tete Nade, zahvalili joj na svemu i izrazili želju da ponovo dođemo jer nam je bilo prekrasno!

Mirta Perišić, 6.b 1.a Šimun Lončar

24

MAŠTA I SVAŠTABili smo, vidjeli smo, posjetili smo

Prvi smo gledali fi lm Anka prema romanuMate Lovraka Anka Brazilijanka

Koliko su Lovrakova djela slikovita i fi lmična, uvjerili smo se prije četrdesetak godina kada su po njegovim romanima Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice snimljeni fi lmovi koji spadaju među najbolje domaće fi lmove za djecu i mlade.

Ove godine dočekali smo i ekranizaciju njegova trećeg romana Anka Brazilijanka koji će se u našim kinima službeno počinje prikazivati 17. veljače.

Ususret tom datumu u Cinestaru Branimir centar održana je pretpremijera fi lma za učitelje zagrebačkih osnovnih škola kojoj su nazočili i djelatnici naše škole.

Pretpremijeri je nazočio i sam redatelj fi lma Dejan Aćimović koji nas je upoznao s višegodišnjim putom - od same ideje do realizacije fi lma.

U fi lmu glume impozantna glumačka imena čiji je popis predugačak za ovakvo kratko izvješće. Istaknut ćemo samo da ulogu Anke odglumila desetogodišnja Cvita Viljac te da je to učinila vrlo uvjerljivo. Ulogu „Brazilijanca“ odglumio je svjetski poznati nogometaš Eric Cantona koji se nakon uspješne karijere okrenuo glumi te se očito i tu vrlo dobro snalazi.

Radnja fi lma smještena je u vrijeme prije stotinjak godina te govori o djevojčici iz sirotišta koju usvaja bogata rođakinja od koje bježi nakon što rođakinja pokaže svoje pravo lice. Putujući šumom, nailazi na razna mitološka bića te čudesne pojave. Što se dalje dogodilo, saznat ćete kada pogledate fi lm!

Međutim, možemo reći da je tema fi lma bezvremenska jer kritizira socijalne razlike među ljudima, naglašen je sukob dobra i zla te borba protiv nepravde (u ovom slučaju snagom dječje ljubavi).

Osim glumačkih ostvarenja, možemo pohvaliti i odlične kostime, scenografi ju, specijalne efekte te napetu atmosferu fi lma o čemu najbolje govori muk tijekom projekcije te veseo žamor po završetku. Publika je očito prepoznala kvalitetnu produkciju te trud uložen u izradu jednog tako zahtjevnog fi lma.

Preporuka djeci (i velikoj djeci): obvezno pogledati!

Ivana Dujmović, prof. i Marko Dolenec, prof.

Dani otvorenih vrata Agronomskog fakulteta u Zagrebu

Na Fakultetu nam je bilo jako zanimljivo! Gledali smo razne eksperimente. Vidjeli smo razne minijaturne kombajne, traktore i ostale bagere. Probali smo magareće mlijeko koje ima okus po kokosu. Kasnije smo svi zajedno zaplesali sa studenticama koje su nas počastile sokom. Jedva čekamo da idemo ponovno!

Vito Vukašinović i Luka Jurišić, 4.e

Zvončići, zvončići!!Bilo nam je lijepo i veselo. Bili smo na

Tomislavcu, vidjeli smo klizalište, bili smo na vrtuljku “Kod Rudolfa“ i jeli smo ukusne fritule. Posjetili smo katedralu i tržnicu Dolac. Kada smo se vraćali u školu, kupili smo gumene bombone pa nam nije bilo toliko hladno pri povratku.

Lana Avdo, 4.e

25

MAŠTA I SVAŠTA Mašta i svašta

Sve je počelo jednog čudnog

jutra. Probudila sam se u velikoj

čokoladnoj krafni umjesto u svome

krevetu. Bila je jako velika i mekana.

Kad sam zavirila u sestrinu sobu,

ugledala sam je kako spava na

velikom muffi nu.

Pogledala sam kroz prozor i

pomislila da je pao snijeg, a to je

zapravo bio šlag. Polako je kapao sa

susjedovog krova dok se iz dimnjaka

dizao ružičasti oblak dima.

Pogledala sam oko sebe i

počela vrištati. Vrištala sam sve dok

nisu dojurili mama i tata. I oni su

bili zbunjeni jer je naša kuća više

nalikovala onoj iz priče o Ivici i

Marici.

Svuda su umjesto namještaja

bili kolači, lizalice i čokolade…

Umjesto na kauč, bacila sam se u

zagrljaj velikom zelenom gumenom

medvjediću koji je stajao usred

dnevnog boravka.

Pod je bio mekan, vjerojatno

od čokoladnog biskvita, i sve je

tako predivno mirisalo. Sjela sam

na jedan od bijelih kolačića koji su

glumili stolce oko velikog keksa na

napolitankama – stola. Dok sam

Dan slatkišajela čokolino, bojala sam se da ne

prolijem mlijeko da se taj keksasti

stol ne rastopi. „Baš šašavo“,

uskliknula sam, „jedva čekam doći u

školu vidjeti kako je tamo!“

Kad sam izašla, cesta je bila

od šarenih gumenih bombona, a

auti su bili jako spori pa sam mirno

prešla cestu.

Škola je bila predivna šarena

torta od sladoleda i keksa. Prvo su

rekli da nastave neće biti, a onda

su se predomislili. U razredu su svi

umirali od smijeha. Karla, Ana, Iskra

, Sara i Tina lizale su čokoladnu

ploču, a dečki su se gađali sljezovim

kolačićima.

Došla je i učiteljica. Nismo

mogli pisati ni crtati pa smo pjevali,

plesali i jeli slatke klupe. Znam, jako

čudan dan. Do kraja nastave svima

je već bilo zlo, a neki su i zaspali.

Razbudili smo se na tjelesnom kada

smo skakali na veliki drhtavi žele u

dvorani.

Poslije nastave sam se družila

s Tinom, a ona je povela i svog psa

Elsu. Elsa je bijela pa smo ju skoro

izgubile jer je bila iste boje kao šlag

kojeg je lizala na livadi.

Ubrzo smo obje morale ići kući.

Kod kuće sam ručala slatki bolonjez

od gumenih špageta. Moja sestra

Kora je bila jako vesela zato što nije

trebala raditi kekse jer ih je bilo

posvuda.

Skoro sam zaboravila na moju

zamorčicu Lucy. Da vam kažem, ona

se pretvorila u žele koji se micao.

Nisam se mogla prestati smijati.

Odjednom je počela padati kiša

iz oblaka od šećerne vate. Polizala

sam nekoliko kapi s lica. Kiša je

bila sok od bazge. Uz zvuk kiše

zaspala sam na onom gumenom

medvjediću.

Kad sam se probudila, sve je

bilo kao uvijek, potpuno normalno,

svi su slatkiši nestali. „Ma sve sam

samo sanjala“, pomislila sam tužno.

Ipak, sutradan su u školi svi

pričali o jučerašnjem danu.

Poslije nastave sam na vijestima

saznala da će od sada svakog 18.

4. biti Dan slatkiša. Bio je to dan

kojega nikada neću zaboraviti.

Ruta Rogina, 4.a

Dar prijateljstva Život je dobar,

no treba mi jedan dar. Zbog tog dara bit ću pun ljubavi i sreće,

svaki dan bit će mi kao proljeće. Taj dar se treba zaslužiti,

dobrota se treba povećati, ne suziti. Može se proći kroz bol i tugu, sve dok se ne ugleda dugu.

Ta duga prijateljev je osmijeh i upravo to i poželjeh.

Sada kad znam koji je taj dar, imam radost, sreću i par prijatelja bar.

Mak Terbovc, 5.b

2.a Tara Brezinšćak

26

MAŠTA I SVAŠTAMašta i svašta

Knjiga je moj prijatelj

Čitajući knjigu, možemo lako zamisliti likove i prostor radnje. Ponekad sam nestrpljiv i zanima me što će biti. Likove i događaje u knjizi baš i ne volim uspoređivati sa svojim iskustvom. Uvijek se potpuno posvetim radnji djela. Iz svoje omiljene knjige nisam baš nešto naučio jer ja, osim lektire, obično čitam knjige iz kojih se nema nešto puno za naučiti. Moje najdraže knjige su prepune mistike i tajnovitosti jer su one, po mom mišljenju, jako dobre za odmor i zabavu što meni uvijek pomaže nakon teškog dana u školi.

Antun Juriša, 5. b

Sportsko penjanje - boulderingBavim se sportskim penjanjem od prošle godine. Prije sam se voljela penjati i konačno se pojavila prilika za taj

neobičan sport. Treninzi se održavaju na Velesajmu u paviljonu gdje su postavljene umjetne stijene po kojima se članovi kluba Fothia penju. Trenerica zadaje smjerove penjanja i visinu na koju se moramo popeti. Svi penjači moraju biti snažni, fl eksibilni i inteligentni i, naravno, hrabri.

Penjači mogu biti svih uzrasta. Na treninge dolaze i petogodišnja djeca i odrasli svih dobi.Penjanje je jedan zanimljiv sport koji potiče lučenje adrenalina, veliko uzbuđenje i želju da savladam sve visine

i smjer. Ne bojim se visina, naprotiv, mislim da je dobar osjećaj kad si visoko.Ja ću se također natjecati, nadam se dobrom rezultatu. Boduje se svaka prijeđena visina, a pobjednik je onaj

koji svlada najviše smjerova i postigne najveću visinu. Postoji i svjetsko natjecanje koje se nedavno održalo u Kini. U juniorskoj kategoriji pobjedio je Hrvat Borna Čujić.

Bit ću uporna, marljivo ću trenirati pa ću se možda i ja natjecati na svjetskom prvenstvu. Anđelina Alerić, 6.a

Malo ljudi čita knjige. Neki pak čitaju previše knjiga pa se povuku u sebe. Iako smo sada u razdoblju moderne i napredne tehnologije i interneta, knjige treba čitati. Kad nas nešto muči, ponekad nam samo knjiga može pomoći. U knjigama imamo odgovore na sva pitanja, samo ih moramo pronaći.

Neki ljudi govore da se čovjek može naći barem u jednoj pjesmi, da je može usporediti sa svojim životom, a ja tako mislim o svim knjigama. Iz svake knjige nešto naučim i većinu knjiga koje pročitam mogu usporediti sa svojim životom. Ja obično čitam krimiće i oni me uvijek drže u napetosti. Znalo bi mi se dogoditi da ne mogu knjigu ispustiti iz ruke.

Neki više vole fi lmove, što podržavam, ali kad čitam knjigu mogu u glavi sama zamisliti svoj fi lm. Najdraža knjiga mi je Doktor Dolittle. Volim tu knjigu, ali zapravo su mi najdraže knjige iz serijala Fear Street R. L. Stinea. Volim knjige Kobno ljeto i Miss maturalne zabave.

Zapravo, važno je da čitamo knjige. Nemojmo se zato zabijati pred televizor i otiđimo do prve knjižnice.Luna Culjak, 5. b

4.a

27

MAŠTA I SVAŠTA Mašta i svašta

Keramičarska skupina

Rad u keramičarskoj skupini održava se ponedjeljkom od 14,45 do 16,30.

Ukupno je 14 članova, učenika od prvog do osmog razreda. Voditelj skupine je prof. Jasna Guliš. Izrađujemo vaze, posudice, fi gurice, nakit. Nakon modeliranja slijedi oslikavanje, glaziranje. Aktivno sudjelujemo na izložbama škole.

Što kažu učenici:Svea: „Volim raditi razne predmete, a najviše srčeka.“Sanel: „Volim raditi i oslikavati zdjele.“Martin: „Volim raditi vaze .“ Luka: „Volim raditi zdjele i životinjice npr. sove.“Ilan govori da na keramiku ide zbog učiteljice, a Edinu

se sviđa što može napraviti sve što zamisli. Učenicima se sviđa rad s glinom, zadovoljni su i veseli

pri radu. Jasna Guliš, voditeljica keramičarske skupine

Ljubičasti Zmaj i kraljević

Jednom davno ja, Ljubičasti Zmaj, živio sam u kraljevstvu kojim je vladao nespretni kraljević. Vještica je na njega bacila kletvu nespretnosti pa se stalno spoticao na sve oko sebe. Kletve ga je moglo osloboditi samo to da se vještica spotakne o dva patuljka.

Odlučio sam pomoći svom prijatelju kraljeviću pa sam otišao po patuljke. Posjeo sam ih na leđa, raširio krila i poletjeli smo prema kraljevstvu. Tamo smo pokupili kraljevića pa svi potom svi zajedno odletjeli do vještičje spilje. Kraljević je pozvao vješticu da izađe. Za to vrijeme patuljci su legli u travu. Vještica je izašla, ja sam rigao vatru na nju, a ona je od iznenađenja poskočila i spotakla se o dva patuljka koja su ležala u travi.

Tako je kraljević bio oslobođen kletve nespretnosti i postao je najspretniji borac u kraljevstvu. Od tada je moje prijateljstvo s kraljevićem bilo svaki dan sve veće.

Sven Janči, 5. b

Muzej plodova moraU rujnu 2016. g. posjetili smo zanimljivu izložbu u našoj školi

koju je pripremila profesorica Lidija Iveković. Gledali smo razne školjke, rakove, ribe, ježeve te ribu napuhaču. Svi plodovi mora su bili smješteni u mreži koja je visjela iz ribarskog broda. Morem su plovile jedrilice, čamci i manji brodovi. Sve je bilo okruženo našim lijepim, plavim Jadranskim morem. Bilo je to prekrasno sjećanje na toplo ljeto i aktivnosti na plaži.

Anđelina Alerić, 6.a Sanel Orlić 5.e

2.c, 3.c, 3. PSP28

MAŠTA I SVAŠTAMašta i svašta

Igra Promatrali smo ih s našeg dvorišta, smijeh je odjekivao s njihova igrališta. Zanimalo nas je njihovo igranje, do njih smo se probijali kroz granje. Činilo nam se da je granje gusto kao šuma, no nije nas to spriječilo od našeg nauma. Od uzbuđenja nam je kucalo srce, znoj nam je tekao niz lice. Nije nam bilo svejedno, stigli smo i počeli se igrati zajedno. U nama posijana sreća, klijala je i postajala sve veća.

Mak Terbovc, 5. b

Zapamtite vukovarDana 17. i 18. studenog 2016. učenici naše škole obilježili su uspomenu na žrtve Vukovara paljenjem

lučica i lampaša u Ulici grada Vukovara. Ispred naše škole nacrtana je ogromna golubica mira, a učenici su je osvijetlili lučicama. Svi smo mi iskazali počast žrtvama minutom šutnje, no to nije bilo ništa u usporedbi s velikom tragedijom koja se dogodila Vukovaru 1991. Zahvaljujući braniteljima, Hrvatska je dobila slobodu te postala neovisna država.

U 18 sati učenici su u koloni krenuli prema Ulici grada Vukovara te smo uzduž ulice zapalili lampaše. Nakon toga neki učenici su s roditeljima otišli na središnje obilježavanje na prostoru ispred fontana. Pao je mrak, a naši su lampaši svijetlili još dugo u noć.

Tvrtko Šapina, 6.b

Domovina Ima jedna riječduga riječ je tai zove se domovina.

Matej Bedenic, 5. b

Moja domovina Moja domovino, moj svijete,svi te vole, čak i obično dijete.To obično dijete, mogu biti ja,a ja često kažem: “Ha!”Kada o domovini čujem neki mit,on mi odmah postane hit.Ta domovina je Hrvatska,ona je meni najbolja.Volim je više nego išta,protiv nje ne bih imao ništa.More, polja, taj raj,ta pitanja ča? što? i kaj?

Mak Terbovc, 5. b

1.a

Šimun Lončar

Moja domovina Hrvatska je moja zemlja,ja je volim od svega više,volim njeno plavo more,sunce, oblake i kiše.Volim njene rijeke i jezera,njene ravnice, gradove i polja,volim njene gore i planine,ma ne može biti bolja!!!

Sven Janči, 5. b

Domovina Domovinagleda, čeka.Lijepa, ponosna, izborena.U srcu je nosim,Hrvatska.

Antun Juriša, 5. b

5.e

MAŠTA I SVAŠTA Uspjesi naših učenika

Uspjesi naših učenikaProšla školska godina bila je bogata

aktivnostima i projektima u koje su se uključivali učenici

Aktivnosti učenika pokrivale su različita područja pa su se učenici uključivali u humanitarne aktivnosti, istraživali područja mora, hranu, glagoljicu, Zagreb i još mnogo toga. Pokrenuli smo nastavu robotike te se aktivno uključili u Smotru građanskog odgoja kao domaćini županijskog natjecanja za Grad Zagreb, ali i kao sudionici. Ugostili smo likovne umjetnike na Drugoj likovnoj koloniji na kojoj su nastala brojna djela koja će biti dio prodajne izložbe. Organizirali smo Večer matematike, Božićni koncert, natjecanje „Klokan bez granica“ te Noć knjige. Bogatstvo raznih aktivnosti i projekata prikazali smo zajedno s našim učenicima na školskim priredbama: Dobrodošli prvašići, Dani kruha, Božićna priredba, Priredba za dan škole i Pozdrav osmašima. Filmska skupina bila je također aktivna te je snimila nekoliko fi lmova: Jorum, Sestre i Reciklirajmo. S ovim fi lmovima fi lmska grupa plasirala se na 54. reviju hrvatskog fi lmskog stvaralaštva djece u Makarskoj gdje je dokumentarni fi lm Jorum osvojio prvo mjesto.

Naša svestrana Tihana Lončarek zastupala nas je na županijskim natjecanjima iz informatike, matematike i tehničke kulture. Na županijsko natjecanje pristupili su i Vik Bubaš iz njemačkog jezika, Dora Bedenic i Iva Klobučar iz hrvatskog jezika, Braslav Glavinić i Teuta Galošić iz geografi je. I biologija je bila zastupljena na županijskom natjecanju, a predstavljale su nas Marta Kostelić, Ivana Vučić i Sven Severec. Tehničku kulturu predstavljali su dječaci Sven Severec i Bruno Pintarić.

Na Lidranu smo bili zastupljeni s literarnim i dramskim radovima, recitalima, reportažama i intervjuima s predstavnicima gotovo svih razreda. Zapažene rezultate na županijskom natjecanju postigli su Tvrtko Šapina i Morana Svetina svojim intervjuom i radijskom emisijom. Također smo se uključili u

LIDRANO 2016.Veljača, 2016. godine ostat će zapamćena

po sudjelovanju učenika 3. skupine PSP-a i učenika 1.c na Lidranu. Natjecanje je bilo na općinskoj razini, a održavalo se u OŠ Trnjanska. Sudjelovali su sa dramsko- scenskom predstavom Pr. Baltazar- Leteći Fabijan. Pohvale za nastup razveselile su sve učenike.

međunarodno matematičko natjecanje „Klokan“ na kojem su dobre rezultate ostvarili naši mladi matematičari Marko Mutić, Potjeh Jureković, Braslav Glavinić i Tomislav Kušek. A na međunarodnom natjecanju iz engleskog jezika „Hypo“ predstavljali su nas Tihana Lončarek, Leonarda Matijević, Potjeh Jureković, Ozana Matošin, Ena Milić i Kristijan Matijević.

Kruna svih ovogodišnjih natjecanja učenika i njihovih mentora bio je plasman na Državnoj smotri građanskog odgoja gdje su učenici 6. a razreda, koje su predstavljali Teuta Galošić, Domenika Stanić, Mislav Puljiz i Josip Mutić, vrlo suvereno predstavili svoj cjelogodišnji projekt „Tržnica dobrote“.

Našim učenicima i njihovim mentorima i ove školske godine želimo uspjeh u pripremama i ostvarivanje što boljih rezultata.

Višnja Cuculić, pedagoginja

29

30

MAŠTA I SVAŠTAŽivot u školi

Noć knjigePred stotinjak posjetitelja

u našoj školi 21. travnja 2016. održan je program povodom Noći knjige. Nazvali smo ga „Knjiga na daskama“ jer su učenici naše škole izveli na pozornici dvije dramske igre i recitirali pjesme hrvatskih književnika. Tako su i drugi učenici, roditelji, bake i djedovi te učitelji mogli vidjeti točke koje su nas predstavljale na smotri LiDraNo. Svi su bili oduševljeni, a nama svima najveća je nagrada bio veliki pljesak publike.

Anđelina Alerić, 6.a

Večer matematike

Oduzimanje, škola, novci, uspoređivanje brojeva, teške zadaće i razmišljanje samo su neke od asocijacija koje matematika izaziva u matematičarima okupljenima na Večeri matematike u našoj školi održanoj 1. prosinca. Svoje matematičke vještine i znanja došle su pokazati baš sve generacije – od malih vrtićanaca do djedova i baka. Svatko od 270 prisutnih imao je svoje mjesto i odgovarajuće zadatke. Svi su vrijedno prionuli na posao, a koncentraciju su održavali ponuđenim grickalicama, sokovima i bombonima. Opuštenoj atmosferi pridonijelo je odlično raspoloženje svih prisutnih, ali i svijest da u pomoć u svakom trenutku mogu priskočiti spremne profesorice.

Laž je da je matematika teška!

Učiteljica matematike Ana Bajo otkrila nam je da joj je matematika bila najlakši predmet te da ju je posebno voljela jer potiče razvoj mozga i uči nas razmišljati. Na naše pitanje „Zašto je matematika teška?“ spremno je i bez razmišljanja odgovorila da je to laž te da misli da je zapravo stvorena predrasuda o tome da je matematika teška. Takav stav već na samom početku susretanja s matematikom predstavlja otpor kod mnogih učenika. Ističe ipak da se matematika može svladati bez problema i da onome tko redovito radi nije nimalo teška. „Baš suprotno,“ kaže, „mnogi je obožavaju!“

Misle li i učenici tako?Kako priča ima uvijek dvije strane

medalje, odlučili smo ovu posljednju profesoričinu izjavu provjeriti i kod samih sudionika Večeri.

Tako smo saznali da naši prvaši Šimun, Marica i Dominik jednoglasno

vole matematiku te da im ona nije nimalo teška. Naklonost brojevima nastavlja se i u ostalim nižim razredima, no dolaskom u više razrede, mišljenja se pomalo dijele. Tu se već uz potpune zaljubljenike u matematiku mogu naći i oni kojima matematika ponekad zadaje glavobolju. Da nisu baš svi zadatci lagani otkrile su nam Nika i Sara.

Ipak, ovakvi događaji doprinose jačanju samopouzdanja te čak i one teške zadatke čine zanimljivima i poticajnima.

Tako su neki već sad sigurni da u budućnosti žele raditi s brojevima - Marko i Gabriela voljeli bi biti bankari, a Ruta profesorica matematike.

Kako god bilo, drago nam je što ovakvi događaji ruše predrasude, matematiku čine zanimljivom i zabavnom te nas sve međusobno povezuju u druženju i zajedništvu. Nadamo se da će se tradicija nastaviti i iduće godine te da ćemo se okupiti u još većem broju.

Iva Babić, Marta Ćavar i Morana Svetina, 5. b Mladi cvjećari

U PSP-u VII. skupine već dulji niz godina djeluje skupina mladih cvjećara. Naš rad se može podijeliti na dva razdoblja. Jedno čini uređenje okoliša škole, a drugo cjelogodišnje uzgajanje i održavanje biljaka u razredu. Svaki član skupine ima svoju biljku koju treba održavati.

Tijekom godine sadimo i održavamo razno cvijeće u dvorištu škole, održavamo ruže koje smo posadili, zalijevamo ih i okopavamo. Sadili smo maćuhice i ostalo vrtno bilje povodom praznika. Tijekom cijele godine održavamo žardinjere uz sportsku dvoranu.

Višegodišnje bilje prihranjujemo prirodnim gnojivom koje sami radimo od prirodnog otpada.

Posebno se ističu Aldin Hodić, Mario Pavlović, Tomica Klarić, Helena Koić i Petra Požgaj. Bez posebnog poticanja učenici svakodnevno održavaju biljke. Učenici sa zadovoljstvom sakupljaju biljke i rade herbarije. Voditelj: Želimir Fabeković, prof. def.

Božićna radionica

Učenici 1. odgojno-obrazovne skupine marljivo rade cijele godine. Posebno se vesele vremenu prije Božića jer tada izrađuju različite prigodne ukrase. Ove godine odlučili su ih izrađivati od materijala poput vune, špage, vate, dugmadi te štapića cimeta. Vesela i kreativna skupina izradila je kapice od vune i anđele od vate kojima je okitila božićnu jelku. Od kolaža i dugmadi izradili su male božićne jelke kojima su ukrasili pano. Učenici su se posebno potrudili oko izrade poklona za roditelje pa su izradili unikatne čestitke i mirisne ukrase za bor od štapića cimeta. Kako je sve to izgledalo i kako su se pritom zabavljali možete vidjeti na fotografi jama.

Voditeljica skupine: Barbara Kušter, mag. rehab. educ.

31

MAŠTA I SVAŠTA Život u školi

„JAKI, ZDRAVI I PAMETNI“I našem mozgu treba gimnastika.

Da bismo bili uspješni, pažljivi, koncentrirani, spretni... naš mozak treba raditi punim kapacitetom. Vježbicama Brain Gym® programa potičemo rad svih njegovih dijelova. Krećemo se, igramo, vježbamo uz glazbu i različite materijale, slikamo s obje ruke istovremeno. Uglavnom na zabavan, ali koristan način.

Što kažu „mali vježbači“?Mihael (1.c): Vježbam da budem

jak i pametan.Sven (2.c): Da nam mozak dobro

radi, da budemo zdravi i pametni i da bolje učimo.

Tin (2.c): Trebamo piti vodu da možemo razmišljati i učiti.

Sara (2.c): Puno se igramo, vježbamo i plešemo. Jako je zabavno!

Koraljka Žepec, prof. rehabilitator

Brain Gym® instruktorica s licencom

Projektni dan – Dan jabuka

U školu smo donijeli po dvije jabuke, gulilicu, ribež i kore za savijaču. Ogulili smo jabuke pa smo ih izribali. U izribane jabuke stavili smo malo šećera i cimet pa napunili kore. Kuharicama smo dali da ih ispeku. Donijeli smo ih u razred, narezali i slasno pojeli.

Antonio Bah, 2.a Na Dan jabuka u školu smo trebali

donijeti namirnice za savijaču od jabuka. Kad smo ju pripremili, dali smo kuharima da ju ispeku. Kad je bila pečena, donijeli smo ju u razred. Kušali smo ju i bila je prefi na.

Jakov Petrović – Malešević, 2.aU školu smo donijeli po dvije jabuke,

cimet, šećer i kore za savijaču. Ulje i lim za pečenje dobili smo od kuhara. Napravili smo savijače. Kad smo to napravili, učiteljica ih je odnijela u kuhinju da se ispeku, a kad su se ispekle, sve smo lijepo smazali.

Tara Brezinšćak, 2.a Na Dan jabuka radili smo savijaču

od jabuka. Donijeli smo kore za savijaču, šećer, cimet, ribež, pregaču i dvije jabuke, a ulje smo dobili od kuhara. Prvo smo izribali jabuke, a onda smo ih stavili na kore koje smo premazali uljem. Na jabuke smo stavili malo šećera i cimeta, zamotali i stavili u pećnicu. Kad se savijača ispekla, probali smo ju. Bila je baš ukusna. Sada znam kako se radi savijača od jabuka!

Ema Đuričković, 2.a Erika Petrović, 1.a

Mare Čuraković, 2.a

32

MAŠTA I SVAŠTAŽivot u školi

JUMICAR – Preventivni odgoj djece u cestovnom prometu

Već dvije godine u našoj se školi provodi Jumicar - Program preventivnog odgoja djece o sigurnosti u cestovnom prometu. Program je namjenjen učenicima 2. i 3. razreda osnovne škole. Ove godine u programu su sudjelovali učenici 2. a, 3. a i niži razredi djece s posebnom potrebama.

Cilj programa je omogućiti djeci da postanu sigurniji sudionici u prometu kao pješaci i biciklisti. Program se sastoji od teorijskog dijela u kojem su djecu putem multimedijskog prikaza stvarnih rizika u prometu educirani predavači obučavali o prometnoj kulturi i pravilma te praktičnog dijela koji se sastojao od mobilnog poligona na našem igralištu i realne simulacije stvarne prometnice. Učenici su se na njemu, upravljajući malim automobilima na motorni pogon, susretali sa semaforima, prometnim znakovima, pješačkim prijelazima i pješacima te na taj način učili kako pravilno postupati u takvim situacijama. Zajedno s instruktorima učenicima su pomagali i policijski službenici prometne policije. Paralelno s poligonom odvijale su se radionice o prvoj pomoći u realizaciji Crvenog križa Zagreb i radionica o preventivnoj zaštiti od požara koju su proveli djelatnici DVD-a Trnje.

Učenici su bili oduševljeni cijelim programom. Pokazali su odlična znanja o ponašanju u prometu. Jako im se svidio dio u kojem su upoznavali rad vatrogasaca i na trenutak su i sami mogli biti dio toga kroz jednostavne vatrogasne vježbe. Ipak, očekivano su najviše uživali u upravljanju malim motornim automobilima jer su tada bili pravi vozači. Na kraju programa učenici su dobili i vozačke dozvole koje su ih dodatno razveselile. Veselimo se nastavku programa i sljedeće godine!

Gordana Capan, učiteljica

Evo što kažu sami sudionici programa:

Imali smo u školi projekt Jumicar. Učili su nas kako se treba ponašati u prometu. Vatrogasci su nam pokazali vatrogasno vozilo, svoju opremu i svoje odore koje ih štite od vatre. Naučili smo i kako nekome možemo pružiti prvu pomoć. Vozili smo se u autićima i bilo je predobro.

Ivana Šapina, 2. aJumicar mi je bio baš dobar jer sam

puno naučio o prometu. Mislim da je to potrebno. Čak sam se vozio u autiću, a to mi se jako svidjelo.

Mihael Mucić, 2. a U školi smo imali program Jumicar.

Prvo smo učili kako se treba ponašati u prometu. Nakon toga smo išli van i upoznali vatrogasce. Puno toga smo naučili. Vozili smo i autiće, a to je bilo super!

Mare Čuraković, 2. aProgram Jumicar imali smo u školi.

Išli smo voziti autiće. Naučili smo da treba oprezno voziti. Bilo je teško voziti i vidjeli smo kakav je to osjećaj. Bilo je zabavno.

Dino Adilji, 2. a

Jako sam se razveselio kad nam je učiteljica rekla da će nas i ove godine posjetiti Jumicar. Najprije smo bili na predavanju o tome kako se trebamo pravilno ponašati u prometu, a poslije smo vježbali prvu pomoć i pokušali jedni drugima previjati rane. Bilo je zanimljivo iako smo bili malo nespretni u tome. Na igralištu su nas čekali vatrogasci s vatrogasnim autom. Mogli smo

ući unutra i pogledati kako izgleda. Mogli smo držati veliki šmrk za vodu i probati gasiti kao pravi vatrogasci. Nakon toga išli smo na poligon voziti male autiće. Tu su nam pomagali i policajci. Neki su se vozili u paru. Ja sam vozio sam i uživao sam. Bilo mi je super, ali je prekratko trajalo. Na kraju smo pomogli pospremiti i dobili smo vozačke dozvole.

Marko Mutić, 3. a

MAŠTA I SVAŠTA

33

Život u školiMAŠTA I SVAŠTA

Kad se male ruke slože…Zadruga „Vitezovi“Voditeljica Zadruge: Ivana DujmovićSekcije i voditelji:Mali vrtlari (6.a) – Verica GemićMirisi i boje (OS2, OS3) – Nevenka Kišak GverićEko grupa (4.e) – Maja Vunderl PasarićMali kreativci (6.e) – Tatjana ŠikićKeramičari (4.e, 5.f, 8.f) – Jasna GulišMladi tehničari (8.f) – Marko DolenecAnđeli pomagači (7.a) – Ivana Dujmović

Što smo radili8. skupina PSP-a Anamarija Gegić: „Radili smo mirisne kupke. Jako mi se svidjelo miješati sol i lavandu.“Karlo Mesarić: „Svidjelo mi se izrađivati kutijice za pakiranje i božićne ukrase.“Tomislav Piškorić: „Svidjelo mi se miješati sol i lavandu i puniti kutijice.“Ana Dijanežević: „Uživala sam u svemu što smo radili.“4. e Borna Josipović: „Najviše mi se svidjelo izrađivati kuglice za bor.“Vito Vukašinović: „Pomagao sam raditi soli od ružmarina i puniti ih u vrećice.“Lana Avdo: „Volim pomagati i raditi, a najviše sapune od lavande.“

Svea Petrović: „Radila sam soli od ružmarina, vrećice lavande i kuglice za bor.“8. cKiki Avdo: „Pilili smo drva, spajali dijelove vijcima, obojali te tako izradili božićno drvce.“Matija Šarko: „Izradili smo puno malih i velikih borića od drvenih letvica.“8. fAllessandro Šimek: „Radili smo drveni bor. Najviše mi se svidjelo raditi bušilicom i bojati.“Karlo Alikić: „Izrađivali smo ukrasne letvice za ključeve. Pilili smo dijelove, brusili, bojali, ukrasili ih i prodavali na božićnoj izložbi.“Luka Librić: „Svidjelo mi se prodavati naše radove na božićnoj izložbi, a veselilo me što su se svidjeli i roditeljima koji su ih kupovali.“6. eAlen Brkić: „Najviše mi se svidjelo izrađivati snjegoviće s kapicama i

papirnate anđele.“Patrik Kunosić: „Bojao sam snjegoviće i bio sam prodavač na sajmu što mi se jako svidjelo.“Lorena Hornjak: „Najviše mi se svidjelo kad smo radili sapune i u njih stavljali lavandu.“Edin Memić: „Crtao sam lica anđelima i snjegovićima. To sam radio jer lijepo crtam.“Ilan Kiš: „Najviše mi se svidjelo raditi anđele od papira.“7. aTeuta Galošić: „Naš 7.a razred i zadruga ‘Anđeli pomagači’ pomogli su uljepšati sajmove za Dane kruha i Božić. Svojim smo radovima obogatili sajmove te usrećili one koji su ih kupili. To smo radili zato jer smo htjeli učiniti dobro djelo i doprinijeti školi.

Svidjelo nam se provoditi vrijeme zajedno, a našim se roditeljima svidjelo to što smo radili nešto korisno.“

Paula Panijan: „Najviše mi se svidjelo bojanje kućica i ukrašavanje kuglica za bor jer volim sve povezano s likovnim izražavanjem. Primijetila sam da su se posjetiteljima, osim božićnih ukrasa, svidjeli kolači koje su ispekle naše mame i bake.“

34

MAŠTA I SVAŠTAPutovanja

MaturalacDana 12. rujna 2016. godine krenuli smo na maturalac

u ranim jutarnjim satima. Odredište nam je bilo Biograd na Moru, ali na putu smo stali u Nacionalnom parku Krka. Tamo smo vidjeli mnoštvo slapova i jezera, a duboko u šumama naišli smo na bezbroj brzih potoka. U parku smo uživali u prekrasnom biljnom i životinjskom svijetu. Ostatak puta šalili smo se, jeli i fotografi rali se u autobusu. I onda smo nakon dugotrajnog puta stigli u hotel Bolero. Prvo što smo vidjeli bio je bazen i bili smo jako uzbuđeni zbog toga. Ali onda smo se razočarali jer smo shvatili da nije tako velik kakav je bio na slici. Odmah nakon ulaska u hotel zatražili smo šifru za wi-fi jer to je ipak jedna od osnovnih životnih potreba. Nakon prvih dojmova smjestili smo se u sobe i otišli na internet. Predvečer smo obišli centar grada, a poslije smo imali slobodno vrijeme za šetnju po rivi. More je bilo mirno i tiho te se u njemu vidio čist odraz ulične rasvjete. Navečer smo svi bili u svojim sobama i otišli spavati (barem su tako mislili naši profesori). Tu smo se večer šetali po sobama sve dok nas nije uhvatio profesor iz povijesti. Bilo nam je zabavno prvi dan, a nadam se da nam profesor nije zamjerio. Ipak je to

maturalac!Drugi smo se dan svi probudili umorni i iscrpljeni

od jučerašnjeg dana i večeri. I još smo se morali probuditi u 7 sati. Poslije doručka brodom smo otišli na otok Krapanj. Iako je vožnja trajala svega nekoliko minuta, baš smo se dobro opustili. Kad smo stigli, prvo smo otišli u muzej u kojem smo saznali kako se prije proizvodilo maslinovo ulje. Ušavši, zapuhnuo nas je zrak bogat mirisom maslina. Unutra se nalazilo nekoliko velikih drvenih sprava koje su služile za prerađivanje maslina. Poslije smo otišli na predavanje o spužvama. Naučili smo puno o izranjanju spužvi jer je to jako vezano za povijest otoka. Nakon toga vratili smo se u hotel na ukusan ručak. Popodne smo se išli kupati na plažu i shvatili smo da je kupanje u bazenu pet puta bolje. Navečer smo otišli s još jednom školom u disko. Tamo su se sve cure osramotile jer su jako glupo plesale, a dečki su stajali sa strane i razgovarali. Bilo je baš smiješno! Poslije toga smo proveli još jednu neprospavanu noć u dubokim razgovorima.

Treći je dan bilo još jedno prekrasno buđenje u 7. Taj smo dan išli u Šibenik. Lokalni nas je vodič proveo gradom. Govorio nam je o raznim šibenskim znamenitostima i njihovoj povijesti. Šibenik je star i lijep grad pun dugih i uskih ulica. Kuće su visoke i većinom napravljene od kamena, a neke kuće imaju i obilježja romantizma i gotike. Nakon obilaska grada s vodičem, imali smo slobodno vrijeme da i mi sami istražimo grad Šibenik. To je zauzelo veći dio dana, a onog ostatka do večere nitko se ne sjeća zbog iscrpljenosti. Iako smo spavali cijeli dan, bili smo budni te noći. Bila je to zadnja noć i zato smo se zezali i „prankali“ ljude. One koji su spavali kaznili smo tako da smo na njih stavili pastu za zube. I tako je zadnja noć završila upečatljivim sjećanjima.

Četvrti dan i pogodite što! Dan je započeo još jednim buđenjem u 7. Nakon doručka svi smo se spakirali i odjavili iz hotela. Na putu do Zagreba stali smo na još jednoj lokaciji. Zadar, peti najveći grad u Hrvatskoj. Vidjeli smo puno lokalnih znamenitosti od kojih su nam se najviše svidjele Morske orgulje. Kada smo završili obilazak, krenuli smo na put za Zagreb. U autobusu smo zaspali i probudili smo se u Zagrebu. Bili smo tužni što je završilo, ali bilo je još gore to što smo sutradan morali u školu.

Ivana Vučić i Sven Severac, 8.a

Skijanje u ItalijiOve godine bila sam na skijanju u mjestu Arabba.

Tamo sam boravila šest dana i obišla okolna mjesta među kojima se ističu Val Gardena i Marmolada koja se nalazi na 3342 metara nadmorske visine. Sve staze su odlično uređene i održavane. Gdje god pogledate – STAZA! Svidjelo mi se što su sve staze okružene predivnom prirodom. Ne znam kako, ali šezdesetak kilometara staze besprijekorno je održavano i staza je jednostavno prekrasna. Tu su i dvije staze na kojima se vozi Svjetski kup – slalom i spust. Jedna se nalazi u Alta Badiji, a druga u Val Gardeni. Ovo je skijalište posebno i po tome što ima puno „snow parkova“ koje sam rado posjećivala. Zanimljivo je što tamo nije padao snijeg pa smo se vozili žičarama iznad trave. Oko nas se sve zelenilo osim mnogobrojnih snježnih staza. Voljela bih se tamo vratiti jer nisam vidjela i obišla sve željene staze.

Iskra Car, 5. a

35

MAŠTA I SVAŠTA Putovanja

KAD STARCI PROLUPAJUOvo je priča o snovima. Oni su dio svakog

života, dio svakog odrastanja. Mijenjaju se zajedno s nama i najčešće je želja za njihovim ostvarenjem obrnuto proporcionalna našim godinama. Za one kojima je matematika bliska koliko i kineski, to otprilike znači da starenjem polako odustajemo od snova, uvjereni da ih je nemoguće ostvariti.

Moji se djetinji snovi nisu razlikovali od snova današnjih klinaca. Tko od nas nije sanjao da će postati pjevačica ili glumica, lice s naslovnica koje svi prepoznaju, dive mu se i žele biti u njegovoj blizini? Nekima se ti snovi i ostvare, no većina odrastajući shvati da sanjaju neostvarivo pa snove o sjaju estrade zamijene nekim manje blještavim snima.

I ja sam odrastajući shvatila da me ni glas ni stas neće dovesti do mikrofona i kamera, pa sam počela sanjati jedan drugi san. San o egipatskim piramidama i dolini Nila, o putovanju pješčanim prostranstvima Sahare, lutanjima savanama i stepama i pogledu s visokih planina. Sanjala sam san o druženju s beduinima i s potomcima davnih Perzijanaca, maštala o atenskoj akropoli i dvorcu grofa Drakule.

Prolazile su godine, mnogo se toga u mojem životu promijenilo, ali san je ostao isti. Pridružili su mu se samo članovi moje obitelji koji su ga sanjali zajedno sa mnom, ali svatko na svoj način. Mnogo su puta moji sinovi sanjali da su im starci otputovali nekamo daleko pa da žive bez vječne kontrole i dosadnih zahtjeva tipa uči i pospremi. Na njihovu veliku žalost u to je vrijeme sve ostalo samo na snovima. Moja je muška polovica tada sanjala san o motoru. Vozeći staru Jawu 350, sanjao je da će jednoga dana njegova stara dvokotačna ljubimica narasti i postati puno veća i jača te da će se zajedno s njom pridružiti mojem snu o putovanjima svijetom.

Godine su i dalje prolazile, a mi smo se probudili jednog jutra shvativši da zbroj naših godina iznosi gotovo stotinu, da su nam sinovi odrasli i da je krajnji čas da ostvarimo snove. S obzirom da je Jawa 350 odbila odrasti i postati veća i jača, kupili smo polovni putni motor i objavili da za početak krećemo put Bugarske, Rumunjske, Grčke i Albanije. Izazvalo je to burne reakcije okoline. „Da se niste usudili!“, rekoše nam roditelji. Komentar naših sinova, koji su svojevremeno sanjali da im starci otputuju što dalje, sada je glasio:„Starci su defi nitivno prolupali!“ Prijatelji su sve nazvali krizom srednjih godina te nas pokušali odgovoriti od puta pričama o katastrofalnim cestama i još opasnijim ljudima s istoka, no argumenti nisu bili dovoljno uvjerljivi. Krenusmo na put, ostavivši ih pomalo užasnute.

U dva smo se tjedna, na dva kotača, divili Transilvaniji

i rumunjskim srednjovjekovnim gradovima, posjetili Drakulin dvorac, uživali u Dolini Strume, upoznali Crnomorsku obalu, bacili pogled na Atenu s Akropole, krstarili Albanijom, zemljom s najviše bunkera po glavi stanovnika, kupali su u Ohridu, divili se Budvi i Kotoru, uživali u dubrovačkim zidinama, gledali skakače sa Starog mosta u Mostaru, susreli mnogo dragih i gostoljubivih ljudi i vratili se kući bogatiji za jedno prelijepo iskustvo.

U sljedećih smo deset godina i deset trotjednih putovanja, prošli motorom gotovo čitavu Europu, bili u svim zemljama Bliskog istoka osim Izraela i svim zemljama sjeverne Afrike osim Alžira. Uživali smo u ljepoti Sahare i Sirijske pustinje, upoznali svjetski poznatu Petru u Jordanu, bili na Mrtvom moru i vidjeli okamenjenu Lotovu ženu. Divili smo se goletima Sinaja, prošli tunelom ispod Sueza, vidjeli egipatske piramide i deltu Nila, putovali Libijom, Tunisom i dva puta bili u Maroku. Upoznali smo čitavu Tursku i gotovo cijeli Iran, čiji su nas žitelji toliko oduševili da smo u Iranu bili tri puta, s nadom da treći nije i posljednji. Putovali smo ruskim prostranstvima, ukrajinskim stepama i krstarili Krimom. Šetali smo se ulicama Kijeva, Istanbula, Bratislave, Aleksandrije, Kaira, Tripolija, Amana, Damaska, Erevana, Tbilisija, Bakua, Teherana... Penjali smo se Kavkazom i Alpama, uživali u kamenim vrletima Atlasa i iranskog Damavana, bili u podnožju biblijskog Ararata i na armenskom Agaratu, osvojili Olimp, Pirineje, Apenine, Rodope i još mnogo, mnogo toga. I svuda smo, ali baš svuda, susreli drage, tople, gostoljubive ljude.

U sebi nosimo predivne uspomene i čarobne slike svijeta. Uvjerili smo se da ne postoji mjesto na Zemlji koje nije vrijedno pogleda i da ne postoji rasa, vjera i nacija koja nije vrijedna druženja. Iza nas je stotinjak tisuća kilometara na motoru i jedan gotovo ostvareni san. Sanjajte! Važno je imati snove. Oni život čine ljepšim. Ako to zaista budete željeli, jednom ćete ih i ostvariti.

Verica Gemić

36

MAŠTA I SVAŠTAVjetar u leđa

MALI ĐACI RADOZNALCI

U proljeće 2016. godine ravnateljica mr. sc. Vlatka Kovač i psihologinja Ksenija Ondrašek sudjelovale su na 13. međunarodnoj ICIE konferenciji „Excellence & Innovation in Basic-Higher Education & Psychology: Creativity – Innovation – Latest Development in Research & Practices“ koja se održavala u Rijeci. Program konferencije obilovao je sadržajima najviše razine i to: predavanjima dobitnika Nobelove nagrade, pozvanim predavačima, radionicama i simpozijima.

Naša škola je aktivno sudjelovala na konferenciji s posterom koji je izradio školski stručni tim za darovite učenike. Poster „Model of educational support for potentially gifted and talented students in Primary school Grigor Vitez, Zagreb” predstavljen je prvi dan i izazvao je znatan interes sudionika. Sudjelovanje na ovoj konferenciji bilo je izvrsna prilika da se upoznamo s najnovijim istraživanjima, trendovima i praksom na području izvrsnosti u obrazovanju.

Ove školske godine u našoj se školi provodi program za potencijalno darovite učenike od prvog do osmog razreda pod nazivom „Mali đaci radoznalci“. Jednom identifi cirani,

potencijalno daroviti učenici uključuju se u izvannastavne aktivnosti organizirane posebno za njih. Učenici u razrednoj nastavi obuhvaćeni su izvannastavnim obogaćenim programom koji vode učiteljica Natalija Stanić i psihologinja Ksenija Ondrašek. Ovaj obogaćeni program koncipiran je tako da proširuje znanja i interese učenika, razvija njihove vještine učenja i potiče kreativno mišljenje. Učenici u predmetnoj nastavi uključuju se u izvannastavne aktivnosti prema svojim interesima te mogu birati između robotike, kemije i biologije.

Evo što uključeni učenici misle o programu:

„Jako mi se sviđa kad radimo eksperimente i igramo igru asocijacija!“ Niko, 2. r.

„Jako je zabavno i poučno. Nedavno smo radili kaleidoskope i baš sam se zabavila, a i dosta toga sam naučila. Probat ću jednog napraviti sama kod kuće. Ja želim ići na dodatni rad jer je zabavno, poučno i po tome sam drugačija od drugih. Najviše mi se svidjelo kada smo radili na Power Pointu, iako ja to već znam, ali sam vidjela učionicu za informatiku! Jako volim dodatni rad!“ Marta, 4. r.

„Meni se sviđaju daroviti zato što mogu raditi super stvari i naučim

puno toga. Radili smo kaleidoskope i još puno kul stvari. Tamo mogu naučiti puno toga! Igramo se i detektiva! To je zbilja super radionica! Ja bih rekla da je najbolja na svijetu!“ Ema, 2. r.

„Dodatni rad za napredne mi se jako sviđa. Svidjelo mi se kad smo radili kaleidoskope. Bilo je dobro kad smo bili za računalom.“ Jura, 2. r.

„Sviđa mi se dodatni rad u školi jer je zabavan i edukativan i dobro je što učimo nove stvari. Željela bih samo da je malo češće!“ Karla, 5. r.

Ksenija Ondrašek, psihologinja

Naša violinisticaDora Bedenic

Dora Bedenic učenica je osmog razreda naše škole. Osim što je vrlo uspješna u učenju, već šest godina uspješno svira i violinu u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Postiže iznimne rezultate i to je potaknulo našu znatiželju. Jedno popodne ulovile smo Doru poslije nastave i zamolile je za kratak razgovor. Evo najzanimljivijih odgovora. Dora, čuli smo da se baviš glazbom. U koju glazbenu školu ideš?U Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog.Što sviraš?Violinu. Koliko dugo sviraš violinu?Violinu sviram šest godina.Zašto si baš izabrala violinu?Došla sam na audiciju u glazbenu školu sa željom da naučim svirati violinu ili klavir. Nakon audicije profesori su mi preporučili violinu. Složila sam se s njima jer violinu mogu nositi sa sobom i svirati za novce na trgu.

Voliš li svirati violinu?Kako kada. Ponekad mi se ne da kod kuće vježbati pa profesorica u glazbenoj pošizi.Imaš li profesora ili profesoricu iz violine?Imam profesoricu Dubravku Dinčić.Koliko često pohađaš nastavu u glazbenoj školi?Svakodnevno odlazim u glazbenu školu u kojoj, osim što imam sate sviranja violine, sviram još i klavir te imam solffegio i komornu nastavu. Vježbaš li još i kod kuće?Ovisi o nastavi i danu, ali i o tome kako se osjećam. U prosjeku 15 minuta do sat vremena dnevno. Koja ti je najdraža skladba?Nemam najdražu skladbu. Volim varirane skladbe – skladbe u kojima ima i mirnijih i vrckavijih dijelova.Kako se osjećaš pred publikom?Nervozna sam, imam tremu, ali na kraju sam ponosna.Koji ti je najdraži nastup?Trenutno mi je najdraži nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu. Volim ih zato što su jako svečani i na njih dođe puno ljudi.

Imaš li kakvu anegdotu s natjecanja ili sviranja pred publikom?Prošle sam godine svirala u komornom duetu. Prijateljica i ja trebale smo na sebi imati nešto zajedničko. Ona je imala neki tamni ruž i dogovorile smo se da ćemo obje njime namazati usne. Na kraju smo izgledale kao u cirkusu, bile smo jako čudne. Nekima se u publici to svidjelo, a neki su začuđeno tražili objašnjenja.Osim toga, katkada mi se događa da pogriješim note u sviranju pred publikom i tada se samo nasmijem i nastavim dalje tako da publika uglavnom i ne zna što se dogodilo.Kako se rješavaš treme prije nastupa?Uglavnom je se ne rješavam. Državna si prvakinja u duetima u komornoj glazbi. Gdje je i kada bilo natjecanje? Natjecanje je bilo krajem 2016. godine u Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kako si se osjećala?Prvo nisam bila svjesna da smo prve u državi. Kasnije sam shvatila koliko sam se zapravo trudila i koliki sam napor uložila. Bila sam jako sretna. Iako, čini mi se da su moji roditelji i brat bili sretniji od mene. Jesi li osvajala još kakve nagrade?Godine 2015. bila sam na natjecanju u Križevcima

37

MAŠTA I SVAŠTA Vjetar u leđa

Priča jednog Bena„Vau, vau! Bok svima, zovem se Ben. Imam dvije godine i

otkad znam za sebe živim u azilu s braćom i sestrama te još devedeset i pet drugih pasa. Jedan sam od onih neželjenih psića koje su zločesti ljudi ostavili u kontejneru želeći ih se riješiti. Međutim, nađeni smo promrzli, gladni i uplašeni te dovedeni u azil. Tu počinje naša ljepša priča jer se tu svakodnevno brinu o nama. Međutim, naša je najveća želja da jednog dana svaki od nas dođe u kuću punu ljubavi, nježnosti i topline. Ne tražimo puno, tek malo ljubavi, hrane, pažnje i lagane šetnje, a za uzvrat dajemo najbolje, najvjernije i najzabavnije doživotno prijateljstvo. Ako nam ne možete pružiti topli dom, molimo vas da nam kupite malo hrane, koju dekicu ili neku igračku kojom biste nam uljepšali dane koje provodimo u azilu. Bili bismo vam jako zahvalni.“

Ovo je bila samo jedna priča, a slične imaju mnogi psići koji se nalaze u azilima. Uljepšati im boravak u azilu možemo i mi sami. Ne odgađajmo to za sutra niti prepustimo nekom drugom jer svojim im malim znakovima pažnje možemo život učiniti boljim. U slučaju da želiš donirati hranu (suhu, konzerviranu ili rižu), dekicu ili samo donijeti stvari poput papira koji će biti prodan te će se od tog novca kupiti hrana, javi se profesorici Amaliji Glaser Dražetić.

Ove smo godine prikupili velik broj dekica i oko 250 kilograma hrane koje smo donirali azilu „Šapica“ iz Donje Bistre.

Hvala svima na nesebičnoj pomoći.Amalija Glasser Dražetić, prof. , Tatjana Šikić, prof.

LUCIJA RASTOČIĆ, talentirana tenisačica

Djevojčica Lucija ima devet godina, pohađa četvrti razred, a igra tenis kao da ima četrnaest. Svi treneri je hvale. Možda jednog dana postane prava šampionka u tenisu jer marljivo trenira i prijavljuje se na natjecanja.

Koliko dugo igraš tenis, gdje i kako često treniraš?Treniram svaki dan dva sata, na Trešnjevki, a zimi na Velesajmu.Kako ti se zove klub?TK Movens.Sudjeluješ li na natjecanjima? Čuli smo da osvajaš nagrade.Da, idem na desetke, od nedavno i na dvanaestice.Što to znači desetke i dvanaestice?Desetke su natjecanja za djecu do 10 godina, a dvanaestice do 12 godina. Do sada sam u desetki pobijedila u 9 turnira za redom. Dobila sam 16 pehara. U dvanaestici sve cure dobro igraju, imaju jake udarce kao, primjerice, forhand, backhand, smash i volej. Zato moram još puno trenirati.Koji udarac najviše voliš i u kojem si dobra?Najviše volim volej, a on mi i najbolje ide.Tko ti je trener?Jerko Bumbić i Igor.Bila si u Americi. Kako je bilo?Nažalost izgubila sam od Meksikanke u četvrtfi nalu.Nastavljaš trenirati. Pripremaš li se za neko drugo natjecanje?Turnir do 12 godina na Ponikvama u Zagrebu.Jesi li ikada igrala u paru?Trebala sam, no zbog ozljede ruke nisam mogla sudjelovati.Što najviše voliš u tenisu?Volej. Pokazat ću vam kako se on izvodi.

Svi oko nje pokušavali su imitirati Luciju i izvodili su volej nekoliko puta. Ponosni smo na Luciju te joj želimo puno uspješnih mečeva i rezultata. Naravno, uz to dolaze medalje i pehari.

Lorena Gluhak i Petra Kostelić, 4.a

i tamo sam osvojila prvu nagradu u solo sviranju. To je bilo moje prvo natjecanje. Onda sam imala regionalno. Tamo sam dobila prvu nagradu koja me i odvela na državno. Gdje se vidiš u budućnosti? Nastavit ćeš svirati?Ne vidim se u sviranju, ali se vidim kao doktorica ili u nekom zanimanju povezanom s glazbom. Ne namjeravam ići u srednju glazbenu. Bit će mi žao što sam napustila glazbenu, ali potrebna mi je pauza. Osjećam zasićenje. Pamtiti ću violinu po dobrim stvarima i cjelokupnom uloženom trudu. Tko zna? Možda joj se jednom i vratim.

Intervjuirale Petra Kostelić i Lorena Gluhak, 4. a

4.a A. Matošević, P. Kostelić, F. Panijan, L. Čuraković, M. Čačković

38

MAŠTA I SVAŠTAVjetar u leđa

Dečko s MedveščakaKako je naša škola promijenila život jednom nemirnom dječaku

Naš bivši učenik Tomislav Zrno završio je školu Grigora Viteza prije šest godina. Uočili smo ga u trgovini Konzum i zamolili ga za intervju.Što ti je ostalo u dobrom sjećanju i ugodnoj uspomeni?Najviše profesori i knjižnica, a posebno profesor iz povijesti te profesor knjižničar, ako ga tako mogu zvati.Kako je tvoj put tekao dalje, nakon osnovne škole?Kroz srednju školu na posao.Koju srednju si završio?Trgovačku, komercijalni smjer.Kakav si bio učenik?Dosta dobar.A u osnovnoj?Vrlo dobar.Jesi li teško našao posao?Više-manje potrudio sam se sam, no bilo je tu traženja na burzi i čitanja oglasa po novinama.Slao sam životopis na mnoga mjesta, no Konzum mi je prvi dao priliku.Što si radio na početku svoje poslovne karijere?Slagao sam sokove te alkoholna i bezalkoholna pića. Sortirao sam robu koja stiže iz skladišta.Naučio sam raditi na blagajni te preuzimati i raditi cijene za robu. Kasnije sam radio sve pametnije i zahtjevnije poslove.

Sada si u poslu potpuno samostalan?Uglavnom da, ali uvijek ima nešto novo u što me voditelj mora usmjeriti, no trudim se biti samostalan. Na mjestu gdje radim je vrlo dinamično i moraš se dosta i sam truditi, ne možeš očekivati da će ti stalno netko pokazivati i usmjeravati te.Sve u svemu, jesi li zadovoljan poslom?Prilično. Za prvi posao je jako dobro. Stječem neko iskustvo, radne navike, zarađujem plaću i redovito ju primam. Mogu reći da sam zadovoljan.Koliko sati dnevno radiš?Osam sati dnevno, u smjenama. Jutarnja smjena traje od 8 do 16 sati, a popodnevna od 16 sati do ponoći.U toj trgovini je veliki promet?Da, ona se nalazi u Importanne centru - s jedne je strane u blizini autobusno stajalište, a s druge su željeznički kolodvor i tramvajska stanica na Trgu kralja Tomislava. Tu dolazi mnoštvo ljudi iz obaju pravaca.U toj velikoj rijeci ljudi, a svi smo barem jednom bili u tom Konzumu, mora da te ljudi prepoznaju, zar ne?Da. Prepoznaju me kolege iz škole, poneki profesori, kolege s maminog posla i susjedi.Jesi li ponosan na svoj posao, osjećaš li zadovoljstvo u timskom radu? Imaš li neke druge ideje i ambicije u glavi ili ćeš tu ostati? Pa, mogu vam reći da zapravo jesam. Jesam li ponosan? Ja sam u principu zadovoljan i ponosan, poznajem mnogo ljudi koji ne mogu naći posao.

Imam prijatelje iz osnovne i srednje škole koji po cijele dane ništa ne rade i žive na teret roditelja. Ja nisam takav, ja nikad nisam volio biti ovisan o roditeljima.Moje ambicije sežu dalje i šire. Želio bih napredovati unutar Konzuma, kad sam već tu.To je velika fi rma, to jest korporacija, u kojoj je moguće napredovati i dobiti bolje radno mjesto, a time, naravno, i bolju plaću.Sve ovisi o šefu. Ako te on odluči pogurati zbog tvog dobrog rada, možeš napredovati, ali moraš se iskazati. Moraš biti vrijedan, poslušan te raditi ono što se od tebe traži.Kad si tek došao, kako si se snašao?Pa, u početku sam se bojao da će me samo baciti u neku trgovinu, no Konzum je sve to dobro organizirao tako da sam se prije nego sam počeo raditi educirao u „Konzumovoj akademiji“ gdje radnike podučavaju tjedan dana. Tako nam objasne kako trgovina zapravo funkcionira i uvijek sam u trgovini s mentorom koji mi pomaže u sortiranju robe.Što radite s robom, to jest hranom kojoj je istekao rok trajanja?Neke stvari kojima će rok isteći za 10 do 15 dana stavljaju se u prvi red na polici da se prodaju prije isteka roka trajanja, dok se delicije i kruh jedan dan peku, a sljedeći dan odmah miču s polica.Znamo da živiš na Medveščaku, no kako to da si došao u našu školu?Pa, ukratko, moj stariji brat je išao u OŠ „Ivan Merz“ i rekao mi da tamo profesori nemaju razumijevanja za nemirne učenike, a ja nisam mogao mirno sjediti na mjestu jer imam ADHD, to jest hiperaktivan sam i zvrkast. Roditelji su se raspitali i čuli da u školi Grigora Viteza postoje posebni pedagoški testovi i prilagođeni program za učenike. Ova škola mi je pomogla da svladavam gradivo od lakšeg prema težem i da učim bitne stvari. Učitelji su mi omogućili da završim osnovno školovanje s nekim uspjehom.

Kad te čovjek gleda nikad ne bi rekao da si hiperaktivan, naprotiv ovdje sjediš mirno i odgovaraš na naša pitanja. Potpuno si se izmijenio.Valjda sam stariji i ozbiljniji pa taj nemir znam svladavati i kontrolirati svoje ponašanje. Ne vjerujem da je moja hiperaktivnost nestala, no sada je znam usmjeriti na nešto pozitivno.

39

MAŠTA I SVAŠTA Vedre stranice

Patrik Čerkezović, 1.a

Mare Čuraković, 2.a

Sve što ste željeli znati o učiteljima, a niste se usudili pitatiU 4. razredu profesore sam zamišljala kao vrlo stroge. Oni jesu strogi, ali su nas mnogo toga naučili. Osim što su strogi, znaju biti i zabavni. Sjećam se kada smo jednom na satu matematike pričali pa je netko predložio da se nešto igramo, a profesorica je odgovorila da se možemo igrati „Tko će prvi dobiti jedan“. Odlučili smo ipak biti tiho. Istina, mi se svi više volimo zabavljati, ali kada bismo se samo zabavljali, ništa ne bismo naučili, a znanje je vrlo bitno.Volim kod profesora kada nas nasmijavaju, kada radimo u grupama, kada u ispitu nema puno gradiva. Zanimljivo mi je kada učimo o novoj temi i podijelimo svoja iskustva i znanja. Osim klasičnog predavanja volim kada idemo na izlet i učimo u prirodi, te kroz prezentacije.Volim što u školi ima puno aktivnosti od kojih najviše uživam u dramskoj i fi lmskoj skupini te građanskom odgoju.Poželjeli smo naše učitelje upoznati i na drugačiji način.U sljedećoj anketi postavili smo im nekoliko pitanja:

Čime ste se bavili kad ste bili mladi?Gordana Capan: Bavila sam se košarkom od 5. razreda osnovne škole do završetka Učiteljske akademije u Klubu Gospić. Sanja Kljaić Paripović: Plesom i ritmikom.Anja Piljek: Bavila sam se mnogim sportovima. Zadnjih petnaestak godina bavim se padobranskim jedrenjem i alpinizmom.Goranka Ostroški: Igrala sam košarku u KK Montaža. Od sporta volim i skijanje.Marko Dolenec: Bavio sam se planinarenjem, nogometom i stolnim tenisom.Vid Ivanjek: Igranjem igrica.Marijan Malašić: Pjevao sam u muškom vokalnom sastavu.Želimir Fabeković: Izviđačima, planinarstvom, biciklizmom.

Gdje ste rođeni?Gordana Capan: Rođena sam u najljepšem kraju na svijetu. U Lici.Marko Dolenec: U Zagrebu.Goranka Ostroški: Rođena sama u najljepšem gradu, u Zagrebu.

Imate li hobi?Marko Dolenec: Filmofi l, muzikofi l i dobra knjiga.Ivona Lolić: Šminkanje i prerađivanje odjeće.Sanja Kljaić Paripović: Volim duge šetnje po prirodi i druženje s prijateljima.Amalija Glaser Dražetić: Volim gledati TV.Vid Ivanjek: Imam ih više. Skladam, pišem pjesme, programiram.Marijan Malašić: Volim planinariti i igrati nogomet.Višnja Cuculić: Da, nutricionizam.Želimir Fabeković: Biciklizam.Lidija Marić: Imam – slušanje glazbe, joga, hodanje.

Imate li kućnog ljubimca?Kristina Elez: Imam mačka Pabla.Ivona Lolić: Nemam, imala sam psa Daga.Svjetlana Ivković: Ne, nemam.Anja Piljek: Da, psa.Vidi Ivanjek: Ne.Marko Dolenec: Da, kujicu Laru.Višnja Cuculić: Nažalost nemam, ali ga svakako želim ponovno imati.Lidija Marić: Nemam.

Volite li jesti nezdravu hranu?Gordana Capan: Na žalost, volim.Anja Piljek: Nažalost da, ali trudim se što manje.Marko Dolenec: Jedem sve.Marijan Malašić: Volio sam jesti čokoladu i slatkiše.Višnja Cuculić: Trudim se ne jesti je.Želimir Fabeković: Ne.Lidija Marić: Volim.

Volite li putovati?Vid Ivanjek: Ne podnosim putovanja.Marijan Malašić: Nemirnog sam duha i stalno volim biti na drugom mjestu.Višnja Cuculić: Da, jako.Lidija Marić: Da.

U kojoj biste zemlji rado živjeli?Gordana Capan: U Hrvatskoj, gdje i živim.Svjetlana Ivković: U Hrvatskoj.Želimir Fabeković: U Hrvatskoj.

Pripremila Ana Budimlija, 5.a

MAŠTA I SVAŠTAVedre stranice

Koncert u BečuDana 5. studenog 2016. bila sam u Beču na koncertu Twenty One Pilots. Išla sam s prijateljicom Nikom i tatom. Twenty One Pilots je bend koji je na Emotional Roadshow turneji. Na popisu svih gradova u kojima imaju koncerte našao se i Beč. Grad koji sam posjetila dva-tri puta, ali ne kao turist, već kao šopingholičar. Prvi put sam bila kad sam bila jako mala. Mama, tata, brat i ja išli smo na Advent u Beču. Ne mogu se sjetiti ničega jer sam bila mala.

U subotu ujutro spremili smo se za put i krenuli. Prvo smo išli u outlet u blizini Beča. Nakratko smo se prošetali po Beču, ali nedovoljno da išta vidim. Koncert je bio u Wiener Stadthalle. Prije benda Twenty One Pilots nastupao je neki engleski pjevač BRY. Nakon njegovih nekoliko pjesma napokon su i oni došli

Oboji sliku po svojem ukusu!

Križaljka

na pozornicu. Meni je bilo divno. Pjevali su gotovo sve pjesme. Među njima je bila i moja najdraža.

Koncert je prošao fenomenalno. Skakali su i oni i mi. Znala sam sve pjesme i mislim da sam ja, u tom dijelu dvorane, najviše vrištala i skakala. Dok su svirali posljednju pjesmu, počela sam plakati. Plakala sam od sreće, naravno, jedno sat i pol bez prestanka. Vratili smo se s koncerta i nakon mog potoka suza i pregledavanja slika, zaspali. U nedjelju ujutro, nakon što smo se probudili i doručkovali, krenuli smo u Zagreb tako da nisam stigla vidjeti puno od Beča. Htjela bih da jednom odemo sa školom, ali ne samo oni koji idu na njemački, nego svi. Dosta ljudi kaže da Beč izgleda isto kao Zagreb. Ja ne mislim tako. Mislim da svaki grad ima neku svoju čar i zato je jedinstven.

Marijeta Hrstić, 6.b

ACROSS5 Free video-hosting website8 An online diary9 GB10 Read Only Memory12 A wireless technology standard for exchanging data over short distances14 Physical parts of a computer16 PC19 A computer format for creating sound fi les that are much smaller than standard sound fi les20 Digital Versatile Disc22 PS24 A thin, fl at mobile computer with a touchscreen display26 Short Message Service27 An electronic visual display

DOWN1 Universal Serial Bus2 A facility allowing computers, smartphones, or other devices to connect to the Internet or communicate with one another wirelessly within a particular area3 MB4 The programs that run on a computer and perform certain functions6 A device that is used for storing computer data and that contains one or more hard disks7 Most famous search engine11 Random Access Memory13 OS15 WWW17 A mobile phone that performs many of the functions of a computer18 CD21 Most famous social media website23 A portable computer, small enough to use on one’s lap25 Liquid Crystal Display

Ana Budimlija, 5.a

5.e

made by 6.a, 6.b