Ispitivanje Meda
-
Upload
damir-radulovic -
Category
Documents
-
view
58 -
download
4
description
Transcript of Ispitivanje Meda
HEMIJSKO - MEDICINSKA ŠKOLAVRŠAC
MATURSKI RADIZ ELEKTRO ANALITIČKIH METODA
TEMA: ISPITIVANJE MEDA
Učenik: Mentor:Tijana Domošljan prof. Nikola Oluić Dipl. Fiziko - hemičar
SMER: Hemijski laborant
Vršac, jun 2011. god.
Maturski rad Tijana Domošljan
Sadržaj:
1. Uvod............................................................................................................3
2. O pčelama....................................................................................................4
3. Podela meda................................................................................................5
4. Hemijski sastav meda..................................................................................6
5. Fizička svojstva meda...............................................................................12
6. Med kao prirodna hrana i “živa materija”.................................................13
7. Eko proizvodi pčela...................................................................................13
8. Baktericidna svojstva meda.......................................................................14
9. Pčelinji otrov.............................................................................................14
10.Zablude o kristalizovanom medu..............................................................15
11.Cvetni prah................................................................................................15
12.Matični mleč..............................................................................................16
13.Kozmetika na bazi meda...........................................................................16
14.Propolis.....................................................................................................16
15.Hemijski sastav i fizičke osobine meda....................................................17
16.Prpoplis kao lek.........................................................................................18
17.Eksperimentalni deo..................................................................................19
18.Zaključak...................................................................................................20
19.Literatura...................................................................................................21
2
Maturski rad Tijana Domošljan
Uvod:
Pčele su postojale još u tercijalnom periodu Zemlje približno 56
miliona godina pre pojave prvobitnog čoveka. Zahvljujući posredovanju
pčela u oprašivanju bilja obezbeđuje se povećanje prinosa i proizvodnja
ljudske hrane na zemlji. Danas je pčelarenje u mnogim zemljama
organizovano na savremenim naučnim i tehnološkim osnovama. Računa se
da u svetu ima oko 48 miliona pčelinjih društava. Godišnja proizvodnja
meda u svetu dostiže i do 600 hiljada tona. Da bi sakupile kilogram meda
pčele moraju da posete oko deset miliona cvetova i da pređu put 360 – 450
hiljada kilometara.
Osima sa cvetova slatku materiju pčele sakupljaju i sa šumskog lišća,
za proizvodnju tamnog šumskog meda koji je 13 puta bogatiji nekim
mineralima nego cvetni med.
Dokazano je da svaka kapljica meda sadrži više od sto važnih
supstanci za organizam. U prorodi još nije pronađena supstanca koja sadrži
tako veliki broj različitih vitamina i u tolikoj količini, kao što ima matični
mleč.
U novije vreme se razvija i nauka kaoja se bavi labaratorijskim i
kliničkim istraživanjem hranljivih i lekovitih sastojaka pčelinjih proizvoda
i njihovom primenom u medicini i ishrani. Tanauka se naziva apiterapija.
Svako zrnce polena je biološki jedinstveno. Sadrži sve što je
neophodno za život: masti, vitamine, aminokiseline, ugljene hidrate,
enzime, koenzime, hormone, i mnoge druge sastojke od kojih neki još uvek
nisu proučeni.
Superiornost propolisa kao prirodnog antibiotika je u tome što uopšte
nije škodljiv za čovekov organizam. Vosak se upotrebljava u industriji.
3
Maturski rad Tijana Domošljan
O pčelama
Kada se posmatra pčelinje društvo u jednoj košnici doalzi se do
zaključka da su pčele najorganizovanija bića žive prorode. Pčele spadaju o
u kolo zglavkara. Zato što su im krila opnasta a usta udešena lizanje i
srkanje hrane. Najbliži srodnici medonosne pčele su ose. Ima četiri vrste
pčela:
1. Patuljaste
2. Gorostasne
3. Indijske
4. Medonosne
Pčela nikada ne živi sama u prirodi. Svaka pčelinja zajednica se sastoji
od matice, trutova i radilice. Za vreme svog života koji traje 4 – 7 godina
matica snese oko milion ipo jaja. Svaka mlada matica mora se spariti da bi
postala majka svoga pčelinjeg društva. Matice se među sobom ne trpe,
napadaju jedna drugu i ubijaju se. Polni organ truta se pri sparivanju kida i
on sam nakon toga ugine. Ako se matica ne spari ona ipak počne da nosi
jaja ali se iz njih izlegu trutovi jer su jaja ne oplođena. Ovakva matica se
naziva trutonoša. ako ssu jaja oplođena iz takvih jaja rađaju se radilice.
Trutovi žive oko 40 dana. Oni ništa ne rade u košnici. Jedna košnica
ima nekoliko stotina trutova koji jedu med, pa čak i dozvoljavaju da ih
radilice hrane.
Radilice su stalni i najmnogobrojniji članovi pčelinjeg društva i čine
glavnu snagu. Telo im se sastoji od glave grudi i trbuha. Na glavi se nalaze
oči, pipci, usta sa dugim jezikom, koji je obrasao sitnim dlačicama tako da
pčela lako posisa slatki sok, nektar, sa dna cvetova. Na grudima se nalaze
tri para nogu za hodanje i sakupljanje cvetnog praha – polena.
4
Maturski rad Tijana Domošljan
Za život pčela tesno je vezano saće. Saće pčele izrađuju od voska.
Vosak luče pčele svojim voštanim žlezdama. Pčela luči vosak do svog
18tog dana života. Kada pčele hoće da grade saće, na stotine njih se okače
u lončiće, pri čemu se prednjim nogama zakače za zadnje noge prethodnog
reda pčela. One tada daju utisak da su neaktivne, u stvari one luče vosak.
Kao i sva živa bića, pčele unose u svoj organizam hranu koja se sastoji od
ugljenih hidrata, belančevina, masti, mineralnih soli, vitamina, vode.
Ugljene hidrate i mineralne soli uzimaju iz nektara a belančevine, masti, i
vitamine iz cvetnog praha. Vodu uzimaju iz prirode i nektara.
Podela meda
Po biljci od koje potiče med i dobija svoje ime.Naj poznatiji cvetni
medovi su: Od kadulje, bagrema, lipe, deteline, ruzmarina, maline,
suncokreta, gorusice, uljane repice, kokosa.
Ukoliko nektar koji izlučuju razne biljke dolaze pomešan u košnicu, iz
njega se dobija mešani med, koji je sakupljen sa mnogobrojnih medonsonih
biljaka.
Med se može podeliti na planisnse i nizijske vrste. Planisnski med je
boljeg kvaliteta, znatno tečniji, aromatičniji i zdraviji od ravničarskog.
Prema poreklu postoji još jedna vrsta meda – medljikovac. On nastaje tako
što se za vreme letnjih vrućina, množenje biljnih ćelija i rast prestaju, pa
usled toga dolazi do izlučivanja slatke materije. Tu slatku materiju
sakupljaju pčele i nose u košnicu i tako nastaje medljikovac.
Med se na tržištu može iznositi u saću ili u boksesima. Vrcani med je
najrasprostranjeniji. On predstavlja med dobijen iz pčelinjeg saća
5
Maturski rad Tijana Domošljan
istresanjem u centrifugalnim istresaljkama koje mu omogućavaju da sadrži
svoje prirodne osobine.
Gustoća meda omogućava njegovu klasifikaciju na nekoliko vrsta koje
se određuju po tome u kakvom se stanju med u određeno vreme nalazi.
Razlikuju se žitki i kruti med.
Žitki med je svaki med dobijen na bilo koji način vađenjem iz saća ali
samo u početnom stadijumu. Daljim odležavanjem takvog meda dolazi do
ušećeravanja. Nema nikakvog razloga da se ušećereni med smatra manje
vrednim od žitkog, što mnogi misle. Ušećeravanje je nužan proces u
odležavanju tog proizvoda pa čak i ušećeravanje pokazuje da je med zaista
pravi i prirodan.
Kruti, kristalizovani med može se ralikovati po zrncima kristala. Tako
da postoji krupno zrnasto, sitnozrnasto i masno ušećeravanje meda. Krupno
zrnasti ušećereni med ima zrnaca veličine 0,5mm, sitnozrnasti ima zrnca
veličine ispod 0,5mm a masno ušećereni med ima izgled smrznute masti.
Hemijski sastav meda
Osnovni sastojak svakog m,eda su šećer i voda. Od šećera
preovladavaju invertni šećer i to: fruktoza, glukoza, i saharoza. Povećan
sadržaj saharoze izaziva kristalizaciju meda. U sastav meda ulaze i azotna
jedinjenja sa 0,3% mineralne materije, organske kiseline, dekstrini,
aromatične materije, vitamini grupe A, B, C i enzimi o bojne materije. Kod
organske kiseline ima najviše jabučne, vinske, limunske i mravlje. Enzimi
koji se nalaze u medu potiču od organizma pčela i daju medu specifična
svojstva. Ukus i miris meda zavisi od etarskih ulja a boja od bojnih
materija.
6
Maturski rad Tijana Domošljan
Amino kiseline su derivati aromatičnih i alifatičnih kiselina u kojima
je vodonikov atom kiselinsko radikala zamenjen amino grupom. Od
kiselina u medu se nalaze: jabučna, vinska i limusnka. Jabučna kiselina
hidroksi – dikarboksilna kiselina. U svom molekulu sadrži jedan
hidroksilan C – atom pa postoji u obliku 2 optička izomera.
COOH
H C OH D – Jabučna kiselina
CH2COOH
COOH
HO C H L – Jabučna kiselina
CH2COOH
Vinska kiselina je dihidroksi – dikarboksilna kiselina koja ima dva
jednaka hidroksilna C – atoma, ima tri izomerna oblika od kojih su dva
optički aktivna a treći mezo oblik nema optičku aktivnost. Limuska kiselina
je hidroksi – trikarboksi kiselina.
7
Maturski rad Tijana Domošljan
Mezo oblik vinske kiseline
CH2COOH
HO C COOH
CH2COOH
Limunska kiselina
Vitamini su organska jedinjenja neophodna za ishranu čoveka.
Vitamini su potrebni organizmu u malim količinama. Sadržaj vitamina u
medu zavisi od cvetnog praha. Ako se filtrranjem odstrani cvetni prah iz
meda smo odstranili i sve vitamine. Nedostatak vitamina u čovekovoaj
ishrani može da dovede do nastanka nekih bolesti. Ispitivanjem je
dokazano da u medu ima najviše vitamina: A, B, B1, B2, C i provitamina A
(karotina).
8
Maturski rad Tijana Domošljan
Karotin (provitamin A) i vitamin A su dostignuća XIX veka. Vitamin
A se rastvara u mastima. Ima ga u medu buteru, biljnim uljima. Karotina
ima u šargarepi. Čoveku je dnevno potrebno 2 – 3 mg vitamina A.
Vitamin B1 naziva se tijaminom zbog prisustva azota i sumpora u
njegovom molekuku. Molekul vitamina B1 sastoji se iz dva dela: Iz
derivata pirimidina i derivata tijazola.
Vitamin B2 spada u flavine. On se naziva i ribo flavinom, jer u svojoj
strukturi sadrži petohidroksilni alkoho-ribitoz.
9
Maturski rad Tijana Domošljan
Vitamin C povećava otpornost organizmu prema infektivnim
bolestima. Nedostatak vitamina C u organizmu izaziva anemiju, krvarenje
desni, ispadanje zuba.
Invertni šećer je smeša akvivalentnih delova glukoze i fruktoze
dobijene pri hidrolizi saharoze u prisustvu kiseline kao katalizatora. On
10
Maturski rad Tijana Domošljan
sadrži oko 75 – 80% suve materije.ugljeni hidrati su jedinjenja koja su
izgrađena od ugljenika, kiseonika i vodonika. To su aldehidi i ketoni
polihidroksilnih alkohola iz kojih se mogu dobiti oksidacijom alkoholnih
grupa. Šećer iz meda organizam lako apsorbuje. Složene ugljene hidrate
nektara pčele prilikom prerade prevode u proste. Saharoza je disaharid koji
se sastoji iz glukoze i fruktoze. Ona se nalazi u šećernoj repi i šećernoj
trski. Glukoza i fruktoza u saharozi vezane su preko glikozidnih
hidroksilnih grupa pa je saharoza neredukujući šećer.
Glukoza Fruktoza
Saharoza
Enzimi su biokatalizatori koji omogućavaju da se procesi bio sinteze i
razlaanje organskih jedinjenja u živoj ćeliji odigravaju kroz sistem
biokatlize. enzimi kojim se nalaze u medu potiču od organizma pčela i daju
specifična svojstva medu.
Proteini su mikromolekulska organska jedinjenja koja su sastavljena
od amino kisekina.
Lipidi su organska jedninjenja koja predstavljaju heterogenu grupu
supstanci. U medu se nalaze prosti lipidi, a u proste lipide spadaju voskovi.
11
Maturski rad Tijana Domošljan
Vaskovi su estri viših masnih kiselina i viših zasićenih monohidroksilnih
alkohola. Pčelinji vosak je predstavnik životinjskih voskova. po svom
sastavu pčelinji vosak je estar palmitinske kiseline (C15H31COOH) i miricil
– alkohola (C30H61OH).
Dokazano je da se u medu nalaze i razni fermenti. Pčelinji med sadrži
sledeće fermente: Dijastaza, invetrstazu, katalizu, lipazu.
Fizička svojstva meda
Za kvalitet meda kao prorodne hrane veoma su važna i neka fizička
svojstva kao što su: hidroskopnost, viskozitet, specifična težina refrakcioni
indeks, polarizacioni efekat i boja.
Osobina meda je da u prisustvu vazduha privlači ili odbija vlagu. Što
se vlažnost vazduha više poveća, povećaće se i procenat vode u medu i to u
površinskom delu posude u kojoj je med smešten.
Viskozitet je osobina tečnosti dabude lepljiva i da se odupre curenju.
Ukoliko se med zagreje do izvesnog stepena, viskozitet se smanjuje ali ako
to zagrevanje pređe preko 35C ne može se više smanjivati viskozitet
Specifična težina je težina meda u određenoj jedinici zapremine.
Zavisi od temperature i sadržine vode.
Refraktni indeks je procenat suve materije ustanovljen pomoću
refraktomera.
Skretanje polarizacione svetlosti kod prirodnog cvetnog meda ide na
levu stranu a kod mediljke na desnu.Boja je rezultat sposobnosti meda da
apsorbuje svetlost, različite svetlosne dužine.
12
Maturski rad Tijana Domošljan
Med kao prirodna hrana i živa materija
Za razliku od industrijskog šećera koji predstavlja “mrtvu namirnicu”
med predstavlja “živu namernicu”, jer on nastavlja da živi i nakon vađenja
iz košnice. Med sadrži sve elemente koji ulaze u sastav krvi. Hemoglobin,
crveni pigment krvi, koji odnosi kiseonik u najmanje deliće organizma se
ne može obrazovati ako nema dovoljno gvožđa. Med sadrži oba minerala;
zato je vrlo koristan u stvaranju krvnog hemoglobina.
Industrijski šećer se smatra najvećim neprijateljem. Šećer stvara
potrebu za ponovno uzimanje, što ga više uzimamo, sve ga više organizam
želi. Čovekov organizam je prinuđen da fabričke šećere razlaže na proste
sastojke, dok su pčele to već učinile saharozom iz nektara. Na taj način
čovekov organizam je oslobođen napora. Pošto je dokazano da je med
dobar za creva, on se koristi kao dodatak kod dijeta. Zbog svopg sastava i
mineralnih materija med se nalazi na granici između zdrave hrane i leka.
Mikroelementi u čovekovom organizmu sakupljaju se u različitim
organima. Brojna istraživanja su pokazala da upravo sadržaj
mikroelemenata u rameni u vitaminskim procesima, omogućavaju izlečenje
anemije, sprečavaju arteriosklerozu, povećavaju imunološku otpornost.
Eko proizvodi pčela
Cilj eko pčelarenja, pri čemu se dobija ekološki med i drugi proizvodi
pčela, nije u količini već u njihovoj zdravstvenoj ispravnosti. Težnja je da
se dobije zdravstveno bezbedna hrana, med i drugi pčelinji proizvodi. Eko
med, organski proizveden med, po ukusu i hranljivosti ne razlikuje se od
konvencionalnog proizvedenog meda ali što se tiče zdravstvene
bezbednosti razlika je velika.
13
Maturski rad Tijana Domošljan
Razlike mogu biti pogubne za zdravlje ljudi što nam govore
istraživanja kao i da visok procenat fumaglina utiče negativno na proces
razvića kod dece.
Baktericidna svosjstva meda
Pčelinji med ima svojstvo da ubija mnoge gljivice i bakterije. Zbog
toga lekari preporučuju med pri svim upalama u grlu. U sasatvu meda
otkrivene su i antibakterijske materije, inhibitori, koji sprečavaju razvoj
mikroflore. Pčelinji med se ne može uplesnaviti, jer pored baktericidnih
ima i antimikrologična svojstva, a njegova trajnsot je neograničena.
Arheološka nalazišta u Egiptu su pokazala da med može sačuvati svoj
sastav i ukus u toku mnogih vekova. Stari Egipćani i Grci su opotrebljavali
med za čuvanje tela mrtvaca. Takvo delovanje meda uslovaljavaju
specifične supstance među kojima se isiče inhibin, fintocid, tj. antibiotici
viših biljaka.
Za fintocid belog luka zna se da trenutno ubija sve vrste
mikroorganizama. Šumski med i medljikovac imaju jače protiv bakterijsko
dejstvo nego cvetni med. Protiv bakterijski činilac u medu je enzim ili
fermen glukozooksidaza koji je vrlo sličan penicilinu B.
Pčelinji otrov
Danas mnogi lekari priznaju pčalnji otrov kao dragoceno lekovito
sredstvo pri raznim oboljenjima, a još više kao profilaktično sredstvo.
Dejstvo pčelnjeg otrova na čovekov organizam je složeno. Ono zavisi od
doze otrova, od osobenosti organizma, a naročito od njegove individualne
osetljivosti. Pri sistematskom uvođenju pčelnjeg otrova u organizam kod
14
Maturski rad Tijana Domošljan
mnogih se razvija imunitet. Ponekad se kod čoveka razviju tipične
alergijske preosetljivosti na pčelnji otrov. Zbog toga se pre početka lečenja
pčelnjim otrovom za svakog bolesnika mora utvrditi kakva je njegova
osetljivost na pčelnji otrov. Pčelnji otrov širi kapilare, povećava proticanje
krvi na bolesnom organu, smanjuje bolove i takođe povišava količinu
hemoglobina i broj belih krvnih zrnaca. Pčelnji otrov se koristi se koristi i
za lečenje reume, išijasa, zarazne upale zgobova, upale kičmenih
pršljenova.
Zablude o kristalizovanom medu
Mnogi kupci prilikom kupovine meda izbegavaju da kupe onaj koji se
ušećerio. Da bi se od kristalizovanog meda dobio žitki med potrebno ga je
zagrevati. Zagrevanjem meda, medu se oduzimaju mnoge lekovite osobine.
Nema razloga da se kristalizovani med smatra manje vrednim. Do
kristalizacije dolazi zbog toga što glukoza u medu, na odrđenoj temperaturi
ne može da ostane u tzečnom stanju, nego se oblikuju kristali i med postaje
čvrst. Kristalizacija nema nikakav uticaj na hemijski sastav.
Cvetni prah
Cvetni prah sadrži u znatnim količinama sve zamnjive i nezamenjive
amino kiseline, vitamine, soli koje imaju veliki značaj za normalnu životnu
aktivnost organa i sistema čovečijeg organizma. U polenu ima najviše
belenčevina 20 – 40%. Mineralnih materija u polenu ima 3 – 5%, masti je
nađeno 2 – 4%. Hormona i eteričnih ulja atakođe ima u polenu i važan su
deo njega. Zbog svega ovoga što sadrži polen dobro je uzimati polen sa
15
Maturski rad Tijana Domošljan
meda. Ako ta smeša kratko stoji treba biti u odnosu 70% prema 30%.
Cvetni prah može mnogo da koristi za čovekov organizam, jer snabdeva
telo vitaminom B12.
Matični mlječ
Za matični mlječ hemičari kažu da je veoma komplikovanog
hemisjkog sastava, a farmakolozi su utvrdili multivitaminski proizvod
pčela. Po delovanju matični mlječ je sličan hormonima koji imaju
odlučujući uticaj na organizam najkomplikovanijih životnih procesa.
Najznačajnija količina vitamina grupe B koji sadrži matični mlječ a pored
toga nalaze se i belančevine, ugljeni hidrati, masne kiseline, hormoni i
pantotemska kiselina. Stručnjaci tvrde da matični mlječ sadrži više
pantotemske kiseline nego bilo koja druga stvar biljnog ili životinjskog
porekla
Kozmetika na bazi meda
U modernoj kozmetici se za omekšvanje i jačanje kože preporučuje
upotreba maski koje se sastoje iz čistog meda ili mešavine meda i
žumanceta i kisele pavlake. Za negu kože preporučuju se sirupi na bazi
meda. Jedan od boljih sirupa koji sadrže med su i sa bademovim uljem i
medom. Maska od sira i meda se preporučuje normalnoj i suvoj koži.
Propolis
16
Maturski rad Tijana Domošljan
Propolis je prirodni proizvod koji sakupljaju pčele radilice sa lepljivih
pupoljaka drveća. Obično je gumasta, lepljiva, smolasta supstanca braon
boje. Boja može da varira zbog hemisjkog sastava. Propolis služi pčelama
da njime zatisnu šupljine na svojoj košnici. Nakon ubijanja svog
neprijatelja, pčele upotrebljavaju propolis da ga oblepe tako ad ne može
istruniti u košnici.Pčele kao da znaju za svojstvo proplisa da deluje na
potogene mikroorganizme, koriste ga za premazivanje saća radi sterilizaciji
a naročito pre nego štp matica treba da položi jaja. Zahvaljujući njegovim
bakteriostatičkim, anestetičkim i antitoksičkim osobinama, pčelnja košnica
predstvalja jednu od najsterilnih sredina u prirodi.
Propolis se može naći na delovima košnice koji su povezani sa
spoljašnom sredinom. Ovde on služi kao zaštita od mrava. Zbog klizavosti
mravi ne mogu da se kreću, a zbog hemijskog sastava propolisa maskiraju
se hemijski signali koje emituju pčele, a koji privlači uljeze. Propolis
omogućava da vazduh bude većeg kvaliteta za disanje pčela.
Propolis je propisan u zubarstvu i može se koristiti za snižavanje
bolova, pri lečenju gljivičnih oboljenja.
Da bi propolis bio lekovit potrebno je da dođe do hemijskog procesa
izazvanog enzimima. Najpovoljnije vreme za prikupljnje propolisa je jesen.
Hemijski sastav propolisa i osobine propolisa mnogo zavise od lokacije sa
koje ga pčele sakupljaju. U našoj zemlji najčešći izvori propolisa su topola,
jablan i breza. Najveći potrošač propolisa je Japan.
Hemijski sastav i fizičke osobine propolisa
Propolis prosečno sadrži biljnih smola 50 – 55%, vosak 30%, etarska
aromatična ulja 8 – 10%, polen 5%, preostali procenat su 14 minerala u
17
Maturski rad Tijana Domošljan
tragovima (gvožđe, bakar, mangan, aluminijum, cink, kobalt, stroncijum,
silicijum, vanadijum), laktoni, hetoni, hinoni, benzenova kiselina. Bogat je
i vitaminima. Do danas je u prpolisu identifikovano najmanje 180
jedinjenja. Farmakološki aktivne supstance su takođe identifikovane. To su
plavonoidi, fenoli, aromatici. Od flavonoida u propolisu ima galangina,
kaemferola, kvercentina i pinobanksina. Od fenolni jedinjenja: cimaminska
kiselina, vanilin, benzil – alkohol, benzeova kiselina, kafeinska i ferulinska
kiselina.
Propolis kao lek
Proplis je koristio još otac medicine Hipokrat za lečenje mnogih
bolesti. Stomatolozi su počeli da primenju propolis u poslednje vreme, što
se ne može reći za ostale lekare. Propolis pri lečenju nema štetnih dejstva.
Najbolje je proučeno anti mikrobno dejstvo prpolisa. Flavoni deluju štetno
na mnoge gljivice, bakterije i plesni. Fenolna jednjenja propolisa takođe
imaju širok spektar delovanja. Fenil – etar, kafeinske kiseline selektivno
inhibira tumorske ćelije mezanoma a pterostilben pokazuje antibakterijsko
dejstvo. Kafeinska kiselina pokazuje antivirusno dejstvo prema virusu
herpesa. Flavonoidi još pomažu u lečenju stomačnih čireva, plućnih bolesti
i zajedno sa vitaminom C deluju preventivno na pojavu skorbuta.
Stomatolozi koriste propolis kao antibiotik, antisptik i anestetik.
Propolis e primenju je za tretiranje gljivica u ustima i za suzbijanje
neprijatnog zadaha. Prpolis deluje pozitvno na imuni sistem. Koristi se pri
lečenju:
Prehlade
kožnih bolesti
stomačnih čireva
opekotina
18
Maturski rad Tijana Domošljan
lečenje infekcije uha
Eksperimentalni deo
Koristeći uređaj MILWAVKEE izeren je PH, suvi ostatak i provodljivost
bagremovog i livadskog meda. U čašu preneti su uzorci meda uronjena
elektroda uređaja i izvršena su merenja.
Za refektrometrijsku analizu korišćen je imerzioni refektometar. Na prizmu
refrektrometra ostavljena je kap uzorka refrektrometra usmeren ka izvoru
svetloti i kroz okular očitana je vrednost.
LIVADSKI MED – 84,5 šećera
BAGREMOV MED – 85% šećera
PH (Livadski med) = 4,00
Molarna provodljivost (livadski med) = 0,0
PH (Bagremov med) = 4,7
Molarna provodljivost (Bagremov med) = 0,0
19
Maturski rad Tijana Domošljan
ZAKLJUČAK
Ovom analizom utvrđeno je da livadski i bagremov med ispunjavaju
propisane standarde PH. Nije bilo moguće utvrditi suvi ostatsk jer je
provodljivost bila jednaka nuli.
20
Maturski rad Tijana Domošljan
Literatura
1. Vojin Tiodorović, Pčelarstvo, priručnik za poljoprivredne škole.
Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije –
Beograd, 1963.
2. Nijaz Abadžić, Pčela i zdravlje, Srboljub Milošević, dipl.ing,
Bogomir Mihajlović, dipl.ing.Mr. Vladislav Polak, Veroljub
Petković, Nolit, 1988.
3. Univerzitet u Nišu, Dr. Bojana Grujić – Injac, dr. Stevan Laišić,
hemija prirodnih proizvoda, Niš, 1983.
4. Univerzitet u Beogradu, J. Trajković, J. Baraš, M. Marić, S. Šiler,
analize životnih namirnica, tehnološko – metalurški fakultet,
Beograd 1983.
21