INŽINJERSKOGEOLOŠKE KLASIFIKACIJE STIJENA

Klasifikovanje stijena u petrologiji vrši se na osnovu: načina i uslova postanka,mineralnog i hemijskog sastava,strukture i teksture,geološke starosti i sl. Sa inženjerskogeološkog stanovišta ovakvo klasifikovanje stijena nema svrhe.

Cilj inženjerskogeološkog klasifikovanja stijena je da se sve stijene zastupljene u prirodi svrstaju u grupe sličnih inženjerskogeoloških svojstava.

*Sve inženjerskogeološke klasifikacije stijena mogu se svrstati u dvije grupe: a) opšte i b) specijalističke.

Odnosno dijelimo ih prema čvrstoći:

Čvrste stijene Polučvrste

stijene Klastične

Takođe imamo podjelu i prema stijenama kao građevinskoj podlozi:

Čvrste stijene Vezane stijene Nevezane stijene

OPŠTE INŽENJERSKOGEOLOŠKE KLASIFIKACIJE

*Opšte inženjerskogeološke klasifikacije stijena su one klasifikacije koje sve stijene u prirodi svrstavaju u grupe sličnih inženjerskogeoloških svojstava. Kod svih,do danas postojećih,klasifikacija razvrstavanje stijena u grupe vršeno je na osnovu jednog,dva ili vise tzv. ‘’najvažnijih svojstava’’. Na primjer na osnovu čvrstoće,odnosa prema vodi i vatri i sl. Reklo bi se da je ovaj način klasifikovanja dobar jer uzima za osnovu ‘’najvažnija svojstva’’ stijena.

Krečnjaci ,graniti po čvrstoći na pritisak

pripadaju grupi čvrstih stijena,ali su krečnjaci za razliku od granita rastvorljivi u vodi,što svakako treba uzeti u obzir.

S druge strane neki krečnjaci pripadaju grupi čvrstih,a neki grupi polučvrstih stijena.

U našoj praksi se najčepče koristi opšta inženjerskogeološka klasifikacija stijena koja sve stijene prema čvrstoći veze zrna tih agregata dijeli u tri grupe:

Čvrsto vezane Slabo vezane Nevezane-sipke stijene

Specijalističke inžinjerskogeološke klasifikacijeZa razliku od opštih klasifikacija stijena,u praksi se mnogo češće primjenjuju specijalističke klasifikacije koje stiena razvrstavaju samo po jednom svojstvu.Ta svojstva stijena najčešće su:

Tvrdoća Bušivost Vodopropustivljost Otpor pri izvođenju radova Upotrebljivost za puteve itd.

Klasifikacija preklika

U pogledu upotrebljivosti stijena za izradu zastora puteva razlikujemo četiri klase stijena:

I klasa (odličan materijal).U ovu klasu spadaju stijene bogate amfibolima i piroksenima:bazalit bez olivina,dijabazi,dioriti,gabri,porfiriti i latiti.

II klasa (vrlo dobar materijal).U ovu klasu spadaju svježi sitno zrni graniti i sijeniti,daciti,andeziti,trahiti,masivni kristalasti škriljci siromašni liskunom,grauvake i kvarciti.

III klasa (dobar materijal).U ovu klasu spadaju mehanički oštećene stijene I i II klase,pješčari sa kvarcnim vezivom,masivni krečnjaci,peridotiti,serpentiniti,breče.

IV klasa (loš materijal).U ovu klasu spadaju sve meke i raspadnute stijene koje se lako i osjetno omekšavaju kao što su:laporoviti krečnjaci,tufovi,tufiti i sl..

Klasifikacija tercagijaKao osnov za klasifikovanje stijena usvojeno je ponašanje stijena u vodi i vatri.Po tom kriterijumu izdvojilo se sledeći

sedam grupa stijena: I grupa. U ovu grupu spadaju

sve čvrste,žilave,kompaktne,dobro vezane i postojane stijene.

II grupa. U ovu grupu spadaju sve čvrste ,ali nepostojane stijene.

III grupa. Stijene ove grupe se rasipaju več pri prvom potapanju u vodu.To su trošne i slabo vezane stijene.

IV grupa Tu spadaju : gline,les,lapori i crvenica.

V grupa. Ovu grupu čine potpuno nevezane-rastresite stijene,koje su takve i kad su suhe i u vodi. Tu spadaju : šljunak,pijesak i drobina.

VI grupa. U ovu grupu spadaju stijene koje su čvrste poslije sušenja,ali poslije više puta potapanja u vodu i sušenja mogu da bubre i da se skupljaju.Na plamenu gore (treset,lignit).

VII grupa. Ovu grupu čine amorfne organske stijene.Poslije sušenja su čvrste,a pri potapanju u vodu se rasipaju.

KLASIFIKACIJA MAHUNJA

Podjela stijena na klase je sljedeća : I klasa-vrlo čvrste stijene II klasa-čvrste stijene III klasa-stijene srednje čvrstoće IV klasa-stijene male čvrstoće V klasa-trošne stijene