Ivan Cvitkovic

INTERRELIGI1SKI ODNOS! UMULTIRELIGI1SKOM DRUSTVU

U tekstu je iznijeto sociolosko videnje interreligijskih odnosa umultireligijskom drustvu. Konfesionalni imperijalizam je zamijenjenkonceptualnim pluralizmom. To trazi, umjesto uniformnosti, legitimnurazliCitost. Tome ce doprinijeti ispravno predstavljanje tradicije drugihunutar "luse" konfesionalne zajednice.Socioloski modeli odnosa medu religijama i konfesijama u tekstu sesvode na tri modela: a) ekskluzivizam, b) ukljucenost i c) pluralizam.Ukazuje se i na jos jedan socioloski element bitan za suZivot i toleranciju.U etnicki i konfesionalno heterogenim drustvima pitanje etnicke ikonfesionalne tolerancije je veoma znacajno. Bititolerantan prema drugimkulturama, religijama...znaCi biti civiliziran.Za suzivot je bitan i odnos prema drugom i drugaCijem. Treba znativoditi dijalog, suradivati i uCiti od onih koji su drugi i drugaCiji. Dijalogje iznimno znacajna vrijednost na pragu XXI stoljeea. Autor se zalaze zadijaloski pristup drugim religijama i pluralnost koja postuje integritetrazliCitih religijskih tradicija. Za dijalog je potrebno i povjerenje ( a beznjega nema ni pomirenja).Na kraju teksta autor ukazuje na problem odnosa "veCinskih" prema

"manjinskoj" konfesionalnoj zajednici kao izraz religijske (ne) tolerancije.

Malo je zemalja u svijetu u kojima ne postoje razliCitereligije

i konfesije. Mnogi su drustveni Cimbenici na to utjecali:

od povijesnih razloga do suvremenih migracija, te

razliCitih ekonomskih i politickih procesa u svijetu. Privuklo je to i

INTERRELIGI]SKI ODNOSI U MULTIRELIGIjSKOM DRUSTVU 113

pozornostsociologa(osobitosociologareligije)kojiistraZujuutjecajrazIiCitereIigijskei konfesionaine pripadnosti na drustvene odnose. I u ovom

kracemtekstu rijecje 0 videnju interreligijskihodnosa u multireIigijskom

drustvu od strane sociologa. Ima to i svojih siabosti, ali i prednosti.Vjerojatnobi teolozi ovom pitanju prisii iznekog sasvimdrugog ugIa,ali

i prednost je sociologa sto se u pristupu oslobada pogleda namultireIigioZllostopterecenog teoloskim naucavanjima.Sociologu Bosni

iHercegovini se, u pristupu ovoj problematici, susrece s najmanje cetiritipa "multi": a) "muitireligioznost", b) "muitikonfesionainost", c)"muitikulturainost" i d) "multinacionainost". Naravno, tesko je striktnoizdvojiti ovakve "tipove" jer multireligioznost najcesce znaCi i

multikuIturalnost,pa, u naSimuvjetima,i multinacionainost. Ali,nijeovosarno odlika bosanskohercegovackog drustva. Mogio bi se reCida sureligijski,konfesionainoikulturno "mijesane"sredine ne sarnobuducnost,

veci realnost suvremenog svijeta uopce. Ne treba zanemariti i izvjesnanesiaganja medu sociolozima oko pojmovnog odredenja svakog od"multi" tip ova. Naprimjer, dr. Josip Zupanov smatra kakomultikulturalizam proiziazi iz ddavnog nacionalizma u kojem etnicke

zajednicedjeluju kao kulturni, a ne etnonacionalni identitet. Po njemu,pritisakda se od etnonacionainih zajednicastvori multikulturna zajednica

mazebiti kontraproduktivan. No, ostavimo sad po strani ta nesiaganja.

Multireligioznost i multikonfesionalnost bosanskohercegovackogdrustvaoduvijekjeupuCivala,i upucuje,na suzivot kao nesto sto jenastaloprirodnim razvojem (0 ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne zenestvaramo i na narode i plemena vas dijelimo cia biste se upoznali -Kur'anXLIX,13.).

Vrijerne religijskog i konfesionalnog imperijalizma je proslo.

Zarnijenjeno je vremenom religijskog i konfesionalnog pluralizma.

Pluralizampodf1zumijeva da u drustvu djelujeniz razIiCitihskupina kojernu daju multikonfesionaine karakteristike. "ReIigija" i "konfesija"

l1li""""

114 IVAN CVITKOVIC

pretvaraju se u "religije"i "kon£esije",jedinstvenireligijskii kon£esionalnisustaviu pluralne. Citamo IiStari iNovi zavjet,iliKur'an, zamijetit cemoda i ti sveti spisisvjedoce0 religijskompluralizmu. Oni su na nj gledali sastajalistapovijesnih okolnosti u kojima su nastajali, kao sto i mi danas napluralizam(religijski,konfesionalni,politicki...)trebamogledatis danaSnjih

povijesnih okolnosti. Jedno je sigurno, proslo je vrijeme "iskljucenja"

onih drugaCijih pogleda i drugih kultura. U medureligijskim imedukon£esionalnimodnosima ne moze biti uni£ormnosti,vec legitimnerazliCitosti.Zagovornici "teologije pluralizma", s pravom, upozoravaju

da je bilo, i da ce biti, na ovom podrucju, razliCitostii neslaganja. Ali,

sasvim je sigurno: pluralizam ne trpi nametanja, preglasavanja ni ukon£esionalnim, kao ni u politickim ttadicijama. Mnoga suvremenadrustva,poput bosansko-hercegovackog,Cineraznovrsneetnicke,religijske

i kon£esionalne zajednice. Etnicke, jezicke i kulturne razlike mogu seodraziti i na interreligijske odnose. Zar treba podsjecati na ratni period1991-1995.? Pokazalose da u takvim zajednicamanijedobro da religijskipogledi na zivot postanu "vrhovno nacelo", ali niti da budu drustvenomariginalizirani.Osobito jeznacajnoispravnopredstavititradicije(etnicke,religijske, kulturne) drugih unutar "nase" kon£esionalne zajednice. Ne

moze sarno "nas" diktirati interkon£esionalne odnose. Nuzno je u tom

"predstavljanju" maksimalno izbjegavatiumanjivanje iliomalovazavanjereligijskih i kulturnih tradicija drugih. 0 tome trebaju voditi racuna oni

koji, naprimjer, sastavljajuprograme vjerskepouke u javnim skolama ilipisu udzbenike za tu namjenu. Odgovornost, naravno, lefi i na onimakoji odobravaju te programe i udzbenike.

Na taj naCinmoCicemo izbjeCireligijskiintegralizam. Nairne, model

religijskog integralizma pojavljuje se posebno u situacijama prisutnosti

"straha" od dominacije sljedbenika "druge" religijske ili kon£esionalne

skupine, odnosno u zelji za ocuvanjem svoje religijske i kon£esionalnepripadnosti za koju se smatra da jeugrozena. Integralizam komunikaciju

INTERRELIGI]SKI ODNOSI U MULTIRELIGI]SKOM DRUSTVU 115

maksimainosvodi na pripadnost istoj reIigijskoj/kon£esionalnojskupini,a ekskIuzivnostse, u nacelu, oCitujeu odnosu spram pripadnika drugihreIigijskih skupina. Dogmatska netolerancija prenosi se na osobnunetoleranciju medu vjernicima.

Socioloski modeli odnosa medu reIigijama i kon£esijamamogli bi sesvestina bar tri oblika:

a) Ekskluzivizam: Socioloski se ispoljava u stavu kako je viastita

reIigijajedino "ispravna", "prava", a druge su "Iazne". Ovakav stayjaca religijske i kon£esionaine granice te vodi mogucem narusavanjuprirodnih vezas drugim religijskimi kon£esionainimskupinama. Mozeto okoncati i u medusobnim konfliktima.Dakle,mogu Iizajednozivjeti

religijskiekskluzivizami religijskilkon£esionainipiuralizam?Zasigurnone.

b) Ukljucenost: Socioloski se ispoljava u ideji 0 jednoj jedinoj

svjetskoj religiji. Zanemaruju se medusobne razlike u korist opcegzajednistva.

c) Pluralizam: Ljudi slijede svoju reIigijsku i kon£esionalnu

pripadnost, ali imaju puno razumijevanje i postovanje premavjerovanjima i pripadnostima drugih. Otud nastaju razni ekumenski

pokreti, jacanjedijaloga,itd. Na toj idejinastao jeSvjetskisavezcrkava,Svjetskereligijezamir (imajusvojogranak i u Sarajevu),MedureIigijsko

vijeceBosneiHercegovine (zasadaogranicenosamo na cetirikon£esije,

aliocekivatije da ono obuhvati i pripadnike ostalih reIigijskihzajednicakojedjelujuu Bosni i Hercegovini).U Bosni iHercegovini zazivijavajuimedureIigijskabogosluzenjau kojimasudjelujupredstavnici razliCitihreligijskihzajednicai svakiod njihobavijaobred molitveshodno svojim

religijskim tradicijama. Sve su to djelatnosti koje neposredno ili

posredno mogu doprinositi jacanju kulture religijskihpiuralizma kodovdasnjegstanovnistva.Naravno, to ne iskljucujeni traganje za novim

oblicimai saddajima aktivnostikojece doprinositi smanjenjureligijske

114 IVAN CVITKOVIC

pretvaraju se u "religije"i "kon£esije",jedinstvenireligijskiikon£esionalni

sustavi u pluralne. Citamo IiStari iNovi zavjet,ili Kur'an, zamijetit cemoda i ti sveti spisisvjedoce 0 religijskompluralizmu. Oni su na nj gledali sastajalistapovijesnih okolnosti u kojima su nastajali, kao sto i mi danas na

pluralizam(religijski,konfesionalni,politicki...)trebamo gledatisdanaSnjih

povijesnih okolnosti. Jedno je sigurno, proslo je vrijeme "iskljucenja"

onih drugaCijih pogleda i drugih kultura. U medureligijskim imedukon£esionalnimodnosima ne moze biti uni£ormnosti,vec legitimne

razliCitosti.Zagovornici "teologije pluralizma", s pravom, upozoravajuda je bilo, i da ce biti, na ovom podrucju, razliCitOstii neslaganja. Ali,

sasvim je sigurno: pluralizam ne trpi nametanja, preglasavanja ni ukon£esionalnim, kao ni u politickim ttadicijama. Mnoga suvremenadrustva,poput bosansko-hercegovackog,Cineraznovrsneetnicke,religijske

i kon£esionalne zajednice. Etnicke, jezicke i kulturne razlike mogu seodraziti i na interreligijske odnose. Zar treba podsjecati na ratni period1991-1995.? Pokazalose da u takvim zajednicamanijedobro da religijskipogledi na zivot postanu "vrhovno nacelo", ali niti da budu drustvenomariginalizirani.Osobito jeznacajnoispravnopredstavititradicije(etnicke,religijske, kulturne) drugih unutar "nase" kon£esionalne zajednice. Nemoze sarno "nas" diktirati interkon£esionalne odnose. Nuzno je u tom

"predstavljanju" maksimalno izbjegavatiumanjivanje iliomalovazavanjereligijskih i kulturnih tradicija drugih. 0 tome trebaju voditi racuna onikoji, naprimjer, sastavljajuprograme vjerskepouke u javnim skolama ilipisu udzbenike za tu namjenu. Odgovornost, naravno, lezi i na onimakoji odobravaju te programe i udzbenike.

Na taj naCinmoei cemo izbjeeireligijskiintegralizam. Nairne, modelreligijskog integralizma pojavljuje se posebno u situacijama prisutnosti

"straha" od dominacije sljedbenika "druge" religijske ili kon£esionalne

skupine, odnosno u zelji za ocuvanjem svoje religijske i kon£esionalnepripadnosti za koju se smatra da jeugrozena. Integralizam komunikaciju

..

INTERRELIGljSKI ODNOSI U MULTIRELIGljSKOM DRUSTVU 115

maksirnainosvodi na pripadnost istoj religijskoj/konfesionainojskupini,

a ekskIuzivnostse, u nacelu, oCitujeu odnosu sprarn pripadnika drugihreIigijskih skupina. Dogrnatska netolerancija prenosi se na osobnunetolerancijurnedu vjernicirna.

Socioloski rnodeli odnosa rnedu reIigijarnai konfesijarna rnogii bi sesvestina bar tri oblika:

a) Ekskluzivizam: Socioloski se ispoljava u stavu kako je viastita

reIigijajedino "ispravna", "prava", a druge su "Iazne". Ovakav stayjaca religijske i konfesionaine granice te vodi rnogucern narusavanjuprirodnih vezas drugirnreligijskirni konfesionainirnskupinarna.Mozeto okoncati i u rnedusobnirnkonfliktirna.Dakle, rnogu Iizajednozivjetireligijskiekskluzivizarni religijski/konfesionainipiuralizarn?Zasigurnone.

b) Ukljucenost: Socioloski se ispoljava u ideji 0 jednoj jedinoj

svjetskoj religiji. Zanernaruju se rnedusobne razlike u korist opcegzajednistva.

c) Pluralizam: Ljudi slijede svoju religijsku i konfesionalnu

pripadnost, ali irnaju puno razurnijevanje i postovanje prernavjerovanjirna i pripadnostirna drugih. Otud nastaju razni ekurnenski

pokreti, jacanjedijaloga,itd. Na toj idejinastao jeSvjetskisavezcrkava,Svjetskereligijezarnir(imajusvojogranak i u Sarajevu),Medureligijsko

vijeceBosneiHercegovine (zasadaogranicenosarnona cetirikonfesije,

aliocekivatije da ono obuhvati i pripadnike ostalih religijskihzajednicakoje djelujuu Bosnii Hercegovini). U Bosnii Hercegovini zazivljavaju

i rnedureligijskabogosluzenjau kojirnasudjelujupredstavnici razliCitihreligijskihzajednicai svakiod njihobavljaobred rnolitveshodno svojirn

religijskirn tradicijarna. Sve su to djelatnosti koje neposredno iliposredno rnogu doprinositi jacanjukulture religijskihpluralizrna kod

ovdaSnjegstanovnistva.Naravno, to ne iskljucujeni traganje za novirn

oblicirnai saddajirna aktivnostikojecedoprinositi srnanjenjureIigijske

-

-

116 IVAN CVITKOVIC

ikon£esionalnedistancekojuje rat ostaviomedu ovdasnjimvjernicima.

Vratimo se, radi otklanjanja moguCihnesporazuma, na prvi model(ekskluzivizam).Manje-vise,svakareligijaddi da jeona "prava". Bhagavad-gita (XVI,18) govori 0 "pravoj religiji"."Napusti svevrste religijei sarnose predaj Meni''''(XVIII,66). Takvog ekskluzivizmaima na vise mjestau

Starom zavjetu, ali i u Kur'anu. Allahova vjera je prava vjera, ali veeina

ljudi to ne zna (XXX,30); to je jedina prava vjera (XXI,92), itd. Dakle,teoloski,a i teorijskijemogucstay"mojareligijajeprava", "ona jenajbolja".Ali, sociologu se namece pitanje sto je s pojmom "prava" i "najbolja"?

Namecemo Iitakvim nasim stavom inaSkriterijza ocjenusto je "najbolje"

i "pravo"? Sociolog polazi od stava da zivot u religijski i kon£esionalnopluralnom drustvu trazi da se ostavimo rasprava 0 tome Cijaje religijskai

kon£esionalnatradicija "prava", "dobra", a Cijaje ogrezla u "zlu". Zar sezla u svijetu(pai u posljednjemstoljecudrugog milenijuma)nisu desavalau ime gotovo svake od "zivuCih"religija?

Pretpostavljam da ovo neki vjernici nece rado prihvatiti. Smatrat ce

kako je njihova duznost isticati da imaju "pravu" religiju. Nije im

simpaticno govoriti i slusatikako su svereligijejednake. Ali,trebaju senato navikavati.Intelektualno postenje zahtijevaod vjernikada prizna kakoje nemoguce jednu religijsku kulturu (ma 0 kojoj bilo rijeCi) ddati

superiornijom u odnosu na druge. .Daleko smo od toga da time zelimozanemariti slicnostii razlikemedu

religijama.Svjesnismo bitnih socioloskihrazlikakojeproizlazeizobredneprakse, mjesta nastanka i kulturne rasprostranjenosti, doktrine, etickog

naucavanja, odnosa prema svijetu, itd. Uzmimo sarno sudjelovanje u

skupnim obredima gdjepostojevelikerazlike.IIiprinosenjezrtve:u nekimreligijama za Zrtvuse prinose zivotinje; u drugima cvijece,voce, mirisi,hrana, itd. Neke religijetraze da se tijekom molitve, glavapokrije - drugeto zabranjuju.Unekima se moli stojeCisklopljenihruku, u drugima stojeCi

--

INTERRELIGIjSKI ODNOSI U MULTIRELIGIjSKOM DRUSTVU 117

i spustenih ruku, u treCimasjedeCii prekrizenih nogu, itd. Ali,navedene

idrugesocioloskerazlikene daju nikom zapravo da ne postuje "drugoga"ida njegovu religiju i religijskupraksu smatra manje vrijednom.

Time dolazimo do jos jednog socioloskog elementa bitnog za suzivot:

tolerancije,snosljivosti.Ona jevladala u Kini,Indiji, u Rimskom carstvu,u islamskimddavama, itd. Voltaireu svojim"Raspravama 0 toleranciji",

opisujuCitolerantnost prema kulturama i obicajimadrugih naroda, navodi

primjer da su Atenjani imaIi oltar posvecen stranim bogovima. "Ima Iijaceg dokaza ne sarno paznje prema svim narodima vec i postivanja

njihovihkultura?" (Voltaire).Tolerancija nije nikada izazvalagradanskirat, veliVoltaire,a netolerancija je prekrila zemlju lesevimai krvlju.

Tolerancija nije reCi"ja sam tolerantan". Tolerancijajebiti tolerantan

prema drug om i drugaCijem (etnosu, religiji, konfesiji, misljenju,poIitickom stavu...). Tolerancija je pretpostavka civilnog drustva, a nesarnojedna od njegovih vrijednosti.

Sociolozi se slazu ustvari da tolerancija nema smislaako njen subjektnernadrustvenumoc(sarnoakosammocanrnogubititolernatan- premanernocnom).Pogresno je toleranciju poimati kao trpljenje necega (zatojeine nazivamo trpeljivost), jer trpi se ono sto se mora. Samosavladivanjei

brigaza drugoga je u osnovi tolernacije.Tolerancijaje moralna vrednota.U etnicki i konfesionalno heterogenijim drustvima pitanje etnicke i

konfesionalnetolerancijejeosobitoznacajno.Bititolerantan prema drugim

kulturama,narodima, religijamapostupno jedobiloznacenjebiticiviliziran,biti dobro odgojen, lijepog ponasanja. Sarno u uzavrelim nacionalnim ikonfesionalnim strastima (ratnom i poratnom "bosanskom loncu") ako

si za toleranciju (pa i suradnju s ovakvim casopisom "drugoga"!), ti si"borac protiv nacije i konfesije"!

Spravom socioloziupozoravajuda moze postojati sloboda ispoljavanjavjere za pripadnike razliCitihreligija i konfesija, ali to i ne mora znaCitikako u tim zajednicamapostoji duhovna tolerancija.Tolernacijazahtijeva

118 IVAN CVITKOVIC

da se suzdrZavamood uplitanja u akcijei misljenjadrugih i kad nam one

ne odgovaraju. Tolerancija se i ispoljava u nasem odnosu spram onogasto ne volimo.

Nasuprot toleranciji, netoleranciju u multikon£esionalnom drustvu

moze poticati teinja da sveto postane sastavnim dijelom o£icijelnogdrustvenog zivota. To onda vodi i nemirenju, konfliktima i progonima.

Naravno, postoje i granice tolerancije. Ne mozemo tolerirati

nacionaliste, £asiste,rasisticka ponasanja, ugrozavanje sloboda drugih.Dakle,netolerancijaima opravdanjesarnou odnosu spram onog sto ometaprovodenje tolerancije. ]er, religijska tolerancija i drZavljanska

ravnopravnost postale su "svetinje" modernog doba.

Za suzivotjebitan inaSodnos prema drugom i drugaCijem.Sociologijahistorije upozorava nas da nije nikakva novost predstavljanje "drugog"

kao barbarina, a sebe kao junaka, humaniste, pravednika. To je osobitooCito u drustvenim konfliktima koji, pored ostalog, nose etnicko i

kon£esionalnoobiljezje.Takoseiposlijerata u BosniiHercegovini pojavio"strah od drugoga", pojavile su se stare i nove predrasude 0 "drugima"kao rezultat ratnih rana.

Prihvacanje"drugoga" je i moralna obveza.Ovdasnje "zivuce" religijetraze da se susjed voli i postuje. Danas to znaCiiCii korak dalje - voditi

dijalog sa susjedima (ne mislimo time sarno na one sto stanuju do nasihvrata). Mislimo na one koje nazivamo (a i oni se samoidenti£iciraju)"drugima" i "drugaCijima".Moramo znati suradivati i uCitiod onih kojisu "drugi" i "drugaCiji".Kako bi se interreligijskidijalogmogao uspjesno

voditi trebamo posteno priznati kako su nam prepreka za to tradicionalna

uvjerenja 0 "drugome". I taj dio tradicije svako treba izbaciti iz torbakakojeg "nosi na ledima".

Postratno stanjestraha, socijalnei etnickedistancemoguce jeprevladatidijalogom. Dijalog postaje iznimno znacajna vrijednost na pragu XXI.stoljeca.Nije ni cudo da se razvijaiposebna "teologijadijaloga".Sociolog

-

INTERRELIGI]SKI ODNOSI U MULTIRELIGIJSKOM DRUSTVU 119

bimogaoreCikako ne postoji islam,krscanstvo- vec muslimanii krscani.

I ne susrecu se islam i krScanstvo, vec muslimani i krscani (ljudi, a nereligijskisustavi) i to im omogucuje dijalog. Dijaloski pristup drugim

religijama,i pluralnost koja postuje integritet raznih religijskihtradicija"leziispred svjetskesudbine" a. Polkinghorne). Drugim rijeCimareceno,

onaj tko na ovim prostorima razumije ono sto je zajednicko zidovskoj

religiji, krscanstvu i islamu i onome sto je iz njih proizislo, taj imabuducnost.

U pluralistickom drustvu religijskezajedhice ce naCidosta podrucja 0kojimase moze voditi dijalog: od zajednickepomoCii akcijau rjesavanju

socijalnih problema drustva, do pitanja ekoloske naravi, droge, mira,obnavljanjaporusenih idevastiranihvjerskihobjekata. Istinajeda vodstva

religijskihzajednicanisu pozivala na nasiljei devastiranje tih objekata, alisu, ono sto je zalosno, izvrsitelji tih sramnih djela, cesto na sebi imali

vjerskisimbol. Ida stvar bude jos tuznija - nivo njihovesvijestije bio tako

nizakda su vjerovali kako to Cine"u ime" i "za dobro" tog simbolaPSudionici u dijalogu trebaju imati slobodu samodefiniranja (a ne da

"mi" odredujemo tko su i sto su "oni"). Kad je drustvena zajednica

religijskii konfesionalno pluralna, kad je Cineljudi razliCitihreligijskih

pogleda, dijalog moze ponuditi put k harmoniji. Dijalogmoze biti sarnoduhovno bogacenjezaone kojiu njemu sudjeluju.Svakisudionik dijalogatreba biti spreman ne sarno da "po-uCi"drugoga, vec i da sam bude "po-ucen".Udijelogunema podijeljenihuloga na "uCitelja"i "ucenika". Svakotrebabiti i igrati ulogu i uCiteljai ucenika istovremeno.

Ali, za dijalog je potrebno povjerenje.A povjerenje je, opet, nuzno da

bi se doslo do pomirenja. "Kad u ddavi ima dosta razloga za mdnju,

1U Izvjesataju 0 krsenju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (br. 34-12/99), Helsinskikomitet upozorava da jos uvijek ima napada na prostorije i sakralne objekte religijskihzajednica, rusenja nadgrobnih spomenika, i sl.

j

120 IVAN CVITKOVIC

religija mora da pruzi mnogo naCina za pomirenje", upozoravao jeMontesquieu (Monteskje). Ono sto bi trebalo biti zajednicko vodstvutriju konfesija s najveCimbrojem sljedbenika (islamske, pravoslavne ikatolicke), a koje su (mozda i ne svojom krivnjom) bile "uvucene" u rat i

gubljenjepovjerenja, jeste da ustanu protiv zlouporaba religijei konfesije

u nacionalisticke i stranacke svrhe. Duzni su uzdiCi se iznad togprimitivizma ako zeledobro i sebi iBosni i Hercegovini.

Nakon rata, u Bosni i Hercegovini, je doslo, mozda i nesvjesno, dosirenja religijskogsimbolizma. Navedimo sarno dva primjera. Religijskisimboli postavljeni su, u dijelovima Federacije, po gradskim trgovima iokolnim visovima! Kao sto driava odreduje gdje i kada se mogu isticatinjenisimboli,trebalebi i religijskezajedniceto istouCinitiza isticanjesvojih

simbola.U nacelu,isticanjereligijskogsimbolama koje religijene bi trebalonikoga iritirati. Ali, ako se to u mikrosocijalnim sredinama smultikonfesionalnimobiljdjem Cinina naCinkojegsmo svjedoci(isticanje

dominantno sarnosimbolajedneod konf~sija),onda to izazivazabrinutost.Dozivljava se to kao religijski ekskluzivizam koji nije preporucljiv umodernim drustvenim odnosima. Uzto, kod sviju(konfesija)su poginuliu ratu "dali svojezivote da bi nacija i konfesija mogle opstati". Uvedene

su iceremonijezaDan sehida,Dan zahvalnosti,itd. (sveelementi zarazvoj

civilne religije).Ali,to je tema za neke druge razgovore.Vratimo se interreligijskimi interkonfesionalnim odnosima u drustvu.

U odnosima spram drugoj religiji uvijek je, u nacelu, rijec 0 odnosu"veCinske"prema "manjinskoj"zajednici.Rijetkesu socijalnesredine kojeodlikuje izrazita multikonfesionalnost. S tim problemom, odnos spp-

"manjina", susrece se svaka religijska zajednica. I svaka od religijskip

zajednica je u svom nastanku bila "manjinska" i tu "manjinsku"

karakteristiku zadriava kroz svoju povijest, mozda na nekim drugim

zemljopisnim podrucjima (a ponekad i na tIu na kojem je nastala)."Manjinske" skupine se najcesce nastanjuju u zasebnim cetvrtima kako

INTERRELlGI1SKI GDNGSI U MULTIRELlGI1SKGM DRUSTVU 121

bilakSeocuvalesvojuposebnost.Ogledalo kulturne i religijskesirinesvake

religijskezajednice je njen odnos spram druge, "manjinske" zajednice.Tojest i ogledalo stanjamedukonfesionalnih odnosa.

Zasto bi se pripadnici "veCinske" religije trebali zalagati, kao izraztolerancije,kada je rijec0 "manjinskim"religijama?Za slobodu oCitovanja

njihovereligijskepripadnosti; za tolerantan odnos spram njihovih svetih

spisa; pravo za ocuvanje njihove zasebne religijske kulture; pravo na

vjerskupouku; pravo da njihovi sljedbenicimogu organizirati obiteljskizivotu skladu s religijskompripadnosti; omoguCitiim razvoj izdavacke iinformativnedjelatnostikao ivezus izdavackimi informativnim kucamau "matici",a ne ometati; omoguCitipisanje,distribuiranjenjihovihizdanja,

prevodenjes drugih jezikanjihove literature; stvarati uvjeteza suradnju inesmetanukomunikacijureligijske"manjine" s njenom sredisnjicomizvanddave; stvarati uvjete za izgradnju hramova ilimolitvenih domova (kao

i pravo na stjecanje tih objekata kupnjom, poklonima, i s1.);pravo naosnivanje i djelovanje njihovih odgovarajuCih dobrotvornih ihumanitarnih ustanova; pravo skolovanjakadrova u zemljii inozemstvu;

postivanjeobiljeiavanja njihovih vjerskihblagdana; postivanje njihovognaCinaprehrane, itd.

Bio je ovo, u kratkim naznakama iznijet, pogled sociologa nainterreligijskeodnose.Naravno, mogucejena istegledatii iznekog drugog

ugla.Sarajevo, veljaca 2000.

-

122 IVAN CVITKOVIC

ABSTRACT

The text offers a sociological view of inter-religious relations in a multi-religious society. Confessional imperialism is replaced by conceptualpluralism. This calls for legitimate difference in place of uniformity.This will contribute to the equal representation of the traditions of oth-ers within "our" confessional community.Sociological models of relations between religions and confessions ispresented in the text through the three models of a) exclusivism, b)inclusion, and c) pluralism. Another sociological element that is essen-tial for co-existence and tolerance is also indicated. In ethnically andconfessionally heterogeneous societies, the issue of ethnic and confes-sional tolerance is very significant. Being tolerant to other cultures,religions and so on means being civilized.Attitudes towards the other, towards diversity, are also essential to co-existence. It is necessary to know how to conduct dialogue, to cooper-ate and to learn from those who are other, different. Dialogue is anexceptionallyimportant valueat the threshold of the 21sf century. Theauthor advocates a dialogical approach to other religions, and pluralismthat respects the integrity of different religious traditions. Trust is alsonecessary for dialogue (and without it there is no reconciliation).Finally, the author indicates the problems of the attitude of the "major-ity" towards the "minority" confessional community as an expression ofreligious (in)tolerance.