Il Canto Della Rana, Glazba i Teologija u Bibliji, Ivan Andrić

7/25/2019 Il Canto Della Rana, Glazba i Teologija u Bibliji, Ivan Andri

1/17

289

GIANFRANCO

RAVASI*

*Mons. Gianfranco Ravasi,

predsjednik Papinskoga

vijea za kulturu, Piazza S.

Calisto 16, 00120 Citta del

Vaticano, Italija.

Glazba i teologija u BiblijiU talmudskom traktatu Sukk (5,1) kae se da glazbaGospodnja zapoe usmeno, a Davidova glazbala poslui-e da joj se izmjenjuju tonovi. Pjevanje i instrumentalnaglazba u cijeloj se Bibliji skladno isprepliu, pohvala i lje-pota, teologija i glazbena estetika neprestano se povezu-ju. U tom smislu sugestivni su poneki redci Psalterija kojipovezuju liturgijsko pjevanje i glazbu s izrazom estet-

sko, hebrejski Tb, upuujui na pravu paletu znaenjato polaze od lijepoga do dobroga, od oaravajuega dofunkcionalnoga, od estetskoga uivanja do religioznogazanosa: Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala sklad-na (korijentb) popratite poklicima... Dobro je (tb) sla-viti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevinji uz harfuod deset ica i liru, s pjesmom uz citaru Hvalite Gospo-dina jer je dobar(tb), pjevajte Bogu naemu jer je sladak(naim) (Ps 33, 3; 92, 2.4; 147, 1)

Pjesma i glazba omoguuju ulazak u sklad s boanskomharmonijom kao i s onom kozmikom, kako je to podsjetiosveti Robert Belarmin u svojemu komentaru Psalma 147,gdje je pronaao niz alegorijskih znaenja za psalamskupjesan od kojih je vrhunac bio u ovoj izjavi: Nema ni-ta drae za onoga koji voli do pohvale onomu kojega sevoli1. I znakovito je, kako emo vidjeti, da je ovo iskustvobilo prihvaeno i u Novom zavjetu i u kranskoj tradiciji.

Za sada elimo podsjetiti samo na jedan izniman odlo-

mak iz apokrifnoga spisa Djela svetoga Ivana apostola ievanelista, koji donosi gnostiki himan, to ga je pjevao

* Tekst koji slijedi dio je (prvo poglavlje) opirnijega napisa talijanskogbibliara i aktualnoga predsjednika Papinskoga vijea za kulturu,kardinala Gianfranca Ravasia, koji je izdan pod naslovom Musica eteologia nella Bibbia u knjizi: G. RAVASI, D. M. TUROLDO, Il cantodella rana, Edizioni PIEMME, Casale Monferatto, 2003., str. 57.-139. Diokoji ovdje donosimo preveden, u knjizi se nalazi na str. 57.-88. Ostataknapisa, pod naslovom Glazbeno i teoloko, objavljen je u:DiacovensiaXVII(2009.)2, akovo, 2009. str. 301.-328. (napomena prevoditelja)

1Vidi nau knjigu:Il Libro dei Salmi, sv. III, Bologna, 1984., str. 951.


2/17

290

DIACOVENSIAXIX (2011.)2.

Isus sa svojim uenicima u zanimljivoj koreografiji: Rekao nam je da stanemou krug drei se za ruke. On nam, stavi u sredinu, ree: Odgovarajte mi: Amen!

Potom zapo

e pjevati himan Tako zapo

inje himan; a na svaki stih u

enici,pleui s Gospodinom, odgovaraju poklikomAmen! (94-96) i nakon to je Gos-podin s nama plesao, otie odatle (97, 1)2.

Glazbeno u bibliji

Pjevajte Bogu, pjevai vrsni!

Zammer maskl, Pjevajte Bogu, pjevai vrsni!. Ovo je poziv Psalma 47, 8, kojiuzimamo i kao prikladnu misao vodilju naeg cjelokupnog promiljanja o biblij-

skomu glazbenom te o njegovoj vezi s teolokim. Maskl, izraz prisutan aku 13 znaenja to mu ih je dodijelila idovska psalamska tradicija, upuuje na tvo-revinu majstorskoga kroja, ali takoer i, kako je to pokazao H.-J. Kraus3, pje-smu umjetniki uinjenu. Zapoet emo, dakle, nau potragu kratkim pohodom uglazbeni svijet Biblije, u njegovu fenomenologiju, njegove tehnike, njegovu tradici-ju. Radi se o nesagledivom horizontu otkuda je veproizala golema bibliografija4,a mi emo se zadovoljiti da ih tek spomenemo radi tekstualnih i dokumentarnih

2Cijeli tekst u: L. MORALDI,Apocrifidel Nuovo Testamento,sv. II, Torino, 1971., str. 1179.-1183.

3

H.-J. KRAUS,Die psalmen,Neukirchen-Vluyn, 1978., XXII.-XXIII. 4Ukazujemo samo na neke znaajnije priloge vezane uz nae istraivanje. S podruja biblijskih i glazbenih

rjenika ili s podruja povijesti glazbe istiemo samo: K. M. BARTELS, Canto, u:Dizionario dei concetti bi-blici del Nuovo Testamento,Bologna, 1980., str. 193.-199.; Y. BOEHM, Musica, u:Encyclopaedia Judaica,sv. XII, Jerusalem, 1978., str. 554.-678.; M. GALLARANI, Bibbia e musica, u:Nuovo Dizionario di Teolo-gia Biblica, Cinisello Balsamo (Milano), 1988., str. 210.-236.; E. GERSON-KIWI, Musique (dans la Bible),u:Dictionnaire de la Bible. Supplment, sv. V, Paris, 1957., str. 1411.-1468. (s opsenom bibliografijom); C.H. KRAELING, L. MOWRY, La Musica nella Bibbia, u:Storia della Musica, sv. I, Feltrinelli, Milano, 1980.,str. 315.-348.; E. WERNER,La musica del giudaismo post-biblico, isto, str. 349.-374.

Na poseban nain preporuujemo: AA.VV., La musica e la Bibbia, P. Troia (ur.), Roma, 1992.; H.AVENARY, Magic, symbolism and allegory in old-hebrew sound instruments, u: Collectanea HistoriaeMusicae 2 (1956.), str. 21.-31.; B. BAYER; The material relics of music in ancient Palestine and its

environs, Tel Aviv, 1963.; S. CORBIN,La musica cristiana. Dalle origini al gregoriano, Milano, 1987.; J.H. EATON, Musics place in worship: a contribution from the Psalms, u: AA. VV.,Prophets, worship andtheodicy, Leiden, 1984., str. 85.-107.; K. G. FELLERER (ur.), Geschichte der katholischen Kirchenmusik,sv. I., Kassel, 1972.; V. FERRI, Sacre parole da cantare, u:The Clasic Voice, br. 43 (prosinac 2002.), str.32.-33.; A. Z. IDELSOHN,Jewish music in its historical development, New York, 1929.; A. Z. IDELSOHN,Thesaurus of Hebrew-Oriental melodies, sv. 12, Leipzig, 1914.-1932.; E. KOLARI, Musikinstrumenteund ihre Verwendung in A. T., Helsinki, 1947.; G. LAUBE-PRZYGODDA, Das alttestamentliche undneutestamentliche, musikalische Gotteslob in der Rezeption durch diechristlichen Auctoren des 2. bis11. Jahrhunderts, Regensburg, 1980.; U. S. LEUPOLD, Worship music in Ancient Israel: its meaning andpurpose, u: Canadian Journal of Theology15(1969.), str. 176.-186.; A. SENDREY,Music in Ancient Israel,New York, 1969.; G. TUMBARELLO, La musica e gli strumenti musicali nella Bibbia, u:Bibbia e Oriente32(1990.), str. 73.-79.; E. WERNER, Contributions to a historical study of Jewish music, New York, 1976.; E.WERNER,Il sacro Ponte. Interdipendenza liturgica e musicale nella Sinagoga e nella Chiesa primitivadel I millennio, Napoli, 1983. Kao slobodnije promiljane o temi vidi: P. ISOTTA, Gli incantesimi dOriente


3/17

291

G. RAVASI, GLAZBAITEOLOGIJAUBIBLIJI, STR. 289.-305.

srodnosti unutar etiriju podruja: rjenik, izvanbiblijska pozadina (predtekst),sama biblijska partitura (tekst), naknadna tradicija (paratekst).

Biblijski glazbeni rjenik

Leksika katalogizacija, ta radost i muka filologa, glede glazbe u Bibliji vrlo je pro-blematina veradi nemogunosti precizne dokumentacije. Tako, primjerice, jed-na talijanska biblijska konkordancija5na tu temu prua nam sljedei niz (iskljuu-jui glazbene instrumente): klicati, poklik, aleluja, plesati, pjeva, pjevati, kantik,pjesma, pojac, popijevka, ples, plesati, vapiti, hallel, pjevati hvalospjev, himan,ugoditi, hvaliti, pohvala, glazba, glazbeno, muzikant, glazbenik, psalirati, psalam,poskakivati, psalterij, svirati, svira, zvuk, zvek, glas itd.

U tom smislu vrlo je bogato, ali i poprilino neodreeno svjedoanstvo koje namdaju psalamski naslovi (samo 34 psalma nemaju takva naslova). Oni nam u bitipruaju pet vrsta informacija: pretpostavljeno porijeklo psalma (ili pripadnostodreenoj zbirci; u 73 sluaja radi se o Davidu), okolnosne aluzije koje se esto tiupartizanskoga rata Davida protiv aula, liturgijska uporaba za razliite obrede isveanosti, knjievni rod psalma i nain njegove glazbene izvedbe. Razumljivo danas ovdje zanimaju posljednje dvije. Knjievni rod ne upuuje samo na knjievne,nego takoer i na glazbene oblike: mislimo na klasini mizmr, preveden u Sep-tuaginti rijeju psalam (57 puta), to je vjerojatno pjesma koju treba izvoditi

uz iane instrumente; mislimo tako

er na rije

jasnog zna

enja r uglazbljenapjesma, koja je vie puta koritena u cijeloj Bibliji6ili na vespomenutumaskl

(Ps 32; 42; 44; 45; 52-55; 74; 78; 88; 89; 142), kao i natehillah (hvala) i tefillah(molitva) koje, ini se, upuuju na himniki ili, u nekom sluaju, na elegianugoaj.

Zasigurno da je na najiru uporabu naiao grki izrazpsalms, upotrijebljen u gr-kom prijevodu Sedamdesetorice. Izraz se pojavljuje vekod Euripida, gdje je ozna-avao titranje strune na luku (Ijon173 iHeraklo1064), i u djelima Pindara (fr. 25)gdje je izriito primijenjen na zvuk ianoga instrumenta. Izraz je uao i u Novi

zavjet bilo u imeninom (1 Kor 14, 26; Dj 13, 33; Lk 24, 44) ili u glagolskom obliku(psalleinu Rim 15, 9; Jak 5, 13).

nellarpa di David, u: Corriere della sera, 21. kolovoza 1990., str. 7. (prigodom jednog meunarodnogsimpozija na temu Bibbia e musica odranog u Sieni od 24. do 26. srpnja 1990.).

Spominjem i dva nosaa zvuka s rekonstrukcijom drevnih napjeva na biblijske tekstove: S. HAKVANTOURA,La musique de la Bible rvle, Harmonia mundi 898, 1975. (=La musica della Bibbia,Ars Nova VST 6064) i J. COHEN i BOSTON CAMERATA, Chans de lexil, Erato STU 71429, 1981.

5G. PASSELECQ, F. POSWICK, Concordanza pastorale della Bibbia, Bologna, 1979.

6Kao glagol, u Starom zavjetu prisutan je 87 puta (27 puta u Psalteriju), a kao imenica 77 puta od kojih 42puta u Psalteriju. Vidi R. FICKER, r, cantare,u: E. JENNI, C. WESTERMANN,Dizionario TeologicodellAntico Testamento, sv. II, Casale Monferrato, 1982., str. 808.-811.


4/17

292


Novi zavjet, koji nam, izmeu ostaloga, nudi bogatu zbirku liturgijskih himana (Lk1-2; Fil 2, 6-11; Kol 1; Ef 1; Tim 3, 16), poznaje sebi svojstvenu zvukovnu termi-

nologiju na grkom: mislimo na glagol adili na imenicu od(Otk 5, 9; 14, 3; 15,3; Kol 3, 16; Ef 5,19)7ili na rijehymns (Kol 3, 16; Ef 5, 19) te na od nje izvedeni

glagol hymnein (Mk 14, 26; Mt 26, 30; Dj 16, 25)8.

Ali, vratimo se drugoj vrsti glazbenih zabiljeki koje nalazimo u naslovima psala-ma. U njima susreemo specifino glazbene podatke kao to su nain izvoenja,raspored zbora, pjevaa i sviraa, napjev koji treba primijeniti, glazbalo, naslovni-ka zborovou (u 55 psalama) itd. Evo nekoliko primjera: Zborovoi. Uz ia-no glazbalo. U oktavi Zborovoi. Uz gatkinju9 Zborovoi. Po napjevu Koutau zoru Zborovoi. Po napjevu Ljiljani. Sinova Korahovih. Pouna pjesma.

Svadbena pjesma (Ps 6, 1; 8, 1; 22, 1; 45, 1). Kako se vidi, pred sobom ima-mo prilino nejasan pojmovnik s aluzijama koje nije lako rastumaiti. Uostalom, uslinoj je situaciji itav kulturni ambijent koji je prethodio ili pratio Bibliju.

Biblijski glazbeni predtekst

Premda postoji vrlo iv interes za glazbu Staroga istoka10, prilino su skromni po-datci koji su nam na raspolaganju s ovoga podruja. Sama Biblija poznaje injenicuda je glazba vana sastavnica kulta i kulture okolnih naroda. Ogledni je sluaj litur-gijska apoteoza kralja Nabukodonozora koju se spominje u Danijelu, glavi treoj:

Uasu kad za

ujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnihdrugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnomu kipu to ga podie kralj

Nabukodonozor (3, 5; usp. 3, 7.10.15).

7H. SCHLIER, ad, od,u: Grande Lessico del Nuovo Testamento, sv. I, Brescia, 1965., str. 439.-444.8G. DELLING, hymns, hymne, psall, psalms,u:Grande Lessico del Nuovo Testamento, sv. XIV,

Brescia, 1984., str. 499.-536.9Raznoliko je tumaenje hebrejske rijei gittt: neka vrsta harfe iz Gata, filistejskoga grada (usp. Ps 81,

1; 84, 1), ili po napjevu iz Gata, ili prema filistejskoj melodiji, ili jo, uzimajui u obzir povezanost s

rijeju gat, tijesak, po napjevu Tijesci itd. Vidi nau knjigu:Il Libro dei Salmi, sv. I, Bologna, 1981.,str. 191.

10I na ovomu podruju postoji opirna bibliografija koja sadri kako ope prirunike tako i posebne stu-dije. Spominjemo samo: E. BADAL, La musica presso gli Ittiti: un aspetto particolare del culto in onoredella divinit, u:Bibbia e Oriente28 (1986.), str. 55.-64.; F. GALPIN, The music of Sumerians, Babylo-nians and Assyrians, Cambridge, 1937.; B GENTILI, R. PRETAGOSTINI (ur.), La musica in Grecia(AttiConvegno Internazionale di Musica Greca Antica, Urbino, listopad 1985.), Bari, 1988.; H. HICKMANN,W. STAUDER, Orientalische Musik, Leiden, 1970.; B. LAWERGREN, Il piacere dell orecchio, u: Ar-cheo, (lipanj 1988.) br. 41, str. 118.-119.; J. F. MOUNFORD, R. P. WINNINGTON-INGRAM, Musica, u:Dizionario Antichit Classiche di Oxford, Roma, 1981., str. 1424.-1439.; B. NETTL,Music in primitiveculture, Cambridge (Mass.), 1956.; J. QUASTEN,Music and worship in pagan and christian antiquity,Washington, 1983.; C. SACHS,La musica nel mondo antico, Firenze, 1963. Ikonografski prikazi starihglazbenih instrumenata u: J. B. PRITCHARD (ur.), The Ancient Near East in pictures relating te the OldTestament, Princeton, 1954., str. 191.-209.; 604.; 626.; 637.; 679.


5/17

293


Sumerani su klasificirali javne pobonosti ne toliko prema objektu tovanja, negoradije prema glazbalima kojima su iste bile praene: timpan, talambas, bubnji

itd.

11

I ba nam iz Sumera potjee Velika Inanina liturgija, libreto za prosla-vu svetkovine nove godine u Izinu, gradu sredinje Babilonije, iji se glavni obred

sastojao od velianstvene procesije u kojoj se nosio kip boice uz svirku, pjesmu,poasti. Mit poetka godine zahtijevao je i sveanu ceremoniju hijerogamije, sve-te enidbe, kako bi se osigurala plodnost i blagostanje cijeloj zemlji. Evo kitice izdruge prostracije za vrijeme procesije:

Na zvuk svetog glazbala, algara,prolaze u povorci u nazonosti iste Inane.

Velikoj gospodarici neba, Inani: Pozdravljena bila! kaem.Udaraju u sveti cimbal i u sveti timpanprolazei u povorci u nazonosti iste Inane.Velikoj gospodarici neba, Inani: Pozdravljena bila! kaem.Sviraju u liru i sveti timpanprolazei u povorci u nazonosti iste Inane.Velikoj Sinovoj keri, Inani: Pozdravljena bila! kaem.12

Podsjeamo takoer i na izradu babilonskoga svetog timpana (lilissu), vrlo sloe-noga i sugestivnoga glazbala kojega su prouavali Furlani i Thureau-Dangin13; mi-slimo na raskonu tipologiju glazbenika i glazbala, pogotovo u liturgijskom kontek-stu, o kojoj svjedoe reljefi, kipovi, stare freske. Iz Ura potjeu ostatci drvene lireiz druge polovice III. tisuljea prije Krista, optoene zlatom, srebrom i lazurom.

uvena cilindrina kitara, nazvana tako po valjkastom obliku svojih draka,dokumentirana je takoer i na pedesetak uzoraka oslikane keramike, a isto takopoznata je horizontalna harfa iz prve polovice 1. tisuljea prije Krista, duljinejednoga metra, koja se upotrebljavala u Mezopotamiji, kao i u Altajskom gorju usrednjoj Aziji, o emu svjedoi arheoloko nalazite u Pazyryku (500. god. prijeKrista) kojega je otkrio ruski arheolog Rudenko. Tu je i asirska harfa izdubljenau drvetu, takoer horizontalna, iji se prikaz nalazi na reljefu iz Assurnasirpala(oko 860. god. prije Krista).

Mnogo su nejasniji i vrlo su rijetki podatci o glazbenom pismu: ploica s hurit-skom kompozicijom iz XV. stoljea prije Krista moda je najstariji dokument, no

11C. JEAN,Le milieu biblique, Paris, 1922.-1936., sv. II, str. 37.

12G. R. CASTELLINO, Testi sumerci e accadici, Torino, 1977., str. 149. Algar je neko nepoznato glazbalo.

13Pogledati opis u: A. DI NOLA, Assiro-Babilonesi, u:Enciclopedia delle Religioni, Firenze, 1971., sv. I, str.684.-686.


6/17

294


s vrlo raznolikim tumaenjima, ili ona druga, jo zagonetnija ploica iz Ugarita iz1800. godine prije Krista. Ne postoje ni znaajniji podatci o drevnim glazbenim

teorijama.U grkom svijetu glazba dobiva uzvieno znaenje: ne bez razloga grki izrazmousikoznaava upravo umjetnost Muza. Primijenjena ne vie samo u kultunego i na simpozijima, na atletskim borilitima, pa ak i kao terapija u medicinskesvrhe, grka je glazba dokumentirana u keramikom slikarstvu i objekt je promi-ljanja ne samo na knjievnoj nego i na filozofskoj razini, o emu svjedoe Platon iAristotel14. No, tu smo veizvan neposrednoga horizonta biblijskoga svijeta.

Biblijski glazbeni tekst

Veje u uvodu reeno kako biblijska glazbena fenomenologija obuhvaa vrlo irokopodruje. Dovoljno bi bilo proitati samo spomenuti napis autorice Edith Gerson-Kiwi u Dictionnaire de la Bible. Supplment da se u to uvjeri. Samo meu glaz-balima, ona razlikuje dva sveenika glazbala (rog i trublje), dva levitska glazbala(frula i halil, odreeni oblik oboe) te neke kultne idiofone poput zvonca (prema Izl28, 33 vjeali su se i o ogrtasveenika), bubnjia, timpana i cimbala.

Talmud e jo proiriti ovu zbirku s drugim glazbalima, meu kojima i jednim kojese zove magrefa, vjerojatno neki oblik orgulja portativa15.

Jo je kompleksnija i raznovrsnija fenomenologija koja se odnosi na glazbenuizvedbu: intonacija, ritam, glazbeni oblik, ljestvica, repeticija, paralelizmi, skan-diranje biblijskih tekstova to je zaetak kasnije idovske kantilacije. Potonja eutjecati i na samu kransku liturgijsku glazbu. Prisjetimo se beskrajnih raspravao hebrejskom izrazu selah kojega se 73 puta nalazi u psalmima i kojega se tumaikao znak za stanku, kao uzlazei melodijski pomak, kao pripjev koji se ponavlja,kao instrumentalni stavak, pa i sam obredni in te jo mnogo toga16. Podsjetimo ina fenomen glazbene repeticije koja, pogotovo na Istoku, nije nikada tek puko po-

14Vidi nav. djelo u biljeci 10: J. F. MOUNFORD, R. P. WINNINGTON-INGRAM.

15Evo samo poneki bibliografski naslov o biblijskim glazbenim instrumentima: I. H. JONES, Musical in-struments in the Bible, u:Bible Translator37 (1986.), str. 101.-116.; J. MURRAY, Instrumenta musicaeSacrae Scripturae, u: Verbum Domini37 (1986.), str. 101.-116.; D. W. MUSIC: The trumpet, u: BibleIllustrator 14(1988.)4, str. 30.-33.; O. SELLERS, Musical instruments of Israel, u:Biblical Archeologist,(1941.), str. 33.-47.

16Prvi koji se znanstveno bavio ovom notacijom bio je B. JACOB godine 1896. Vidi pogotovo A. BALOCCO,Ritornelli e Selah nella scansione strofica dei Salmi, u: Rivista Biblica20(1970.), str. 187.-201.;R. GYLLENBERG, Die Bedeutung des Wortes Sela, u: Zeitschrift fr Alttestamentliche Wisseschaft58(1940.-41.), str. 153.-156.; L. JACQUET,Les Psaumes et le coeur de lhomme, sv. I, Gembloux, 1975.,str. 244.-245.; N. H. SNAITH, Selah, u: Vetus Testamentum(1952.)2, str. 43.-56. M. Luther je zapisao:Selahupozorava da na odreenom mjestu treba napraviti stanku, zaustaviti se u razmatranju nad ri-jeju psalma, jer psalmi iziskuju ozraje tiine i mira koje je potrebno u stavu primanja i razumijevanjaonoga to Duh Sveti govori.


7/17

295


navljanje, nego je prava pravcata stvarateljska strategija. Na temeljnoj melodijskojpodlozi ire se glazbene fraze te su u bujanju ili prelaze preko poetnih granica. U

ovom pogledu znakovita je antifona Psalama 42-43 u osjetnom crescendu: to simi, duo, klonula i to jeca u meni? U Boga se uzdaj, jer opet u ga slaviti, spasenjesvoje, Boga svog! (42,6.12; 43,5)

Poticajan je takoer i Psalam 119, najdulji meu psalmima, sa svojim alfabetskimslogom i svojim neprestanim ponavljanjem osmerakoga rjenika o Tori, rijeiBojoj opisanoj kao zakon, rije, svjedoanstvo, sud, izreka, odluka, naredba, za-povijed, na sloeni nain akrostiha.

Znaajan je i Veliki hallel, Psalam 136, sa solistom koji proglaava izraelski Cre-doi sa zborom koji mu odgovara otpjevom k lelam hasd, vjena je ljubav nje-

gova!Jednostavniji je, ali svejedno znamenit, pjesan trojice mladia u uarenojpei, prema grkom tekstu Danijela (3,51-90). Otpjevna praksa uestala je i u Psal-teriju (Ps 107, 8.15.21.31; 115,9-11; 118,2-4; 135,19-20: usp. Tob 8,8, s liturgijskimodgovorom: Amen, amen.).

Sjajan je primjer Mojsijeva pjesma s kojim se ispreplie Mirjamin pripjev: TadaAronova sestra, proroica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve ene pridrue joj se sbubnjem u ruci i pleui. Mirjam je zainjala pjesmu: Zapjevajte Jahvi jer se sla-vom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. (Izl 15, 20-21) Repeticija(arapski naqam)17prevladava cjelokupnom istonom, ali i zapadnom glazbenom

tradicijom (gregorijanski koral, Bach, Debussy kojega je prouavao Ruwet itd.)18

.Postojanje zborova, koji pjevaju naizmjence, takoer je jedna od solidno doku-mentiranih biblijskih glazbenih prizora. U Nehemiji itamo kako je ovaj isti prorokprigodom posvete jeruzalemskoga zida sastavio dva velika zbora, a saznajemo itko je pjevao u kojem zboru, kao i o instrumentima (12, 27-42). Obred prokletstavai blagoslova (Pnz 27, 14 i dalje) predvia dva zbora levita pjevaa, a znakovita jei reenica s usta Mojsijevih, kad je zauo amor naroda koji je slavio zlatno tele:Niti viu pobjednici, niti tue pobijeeni: tu ja samo pjesmu u dva zbora (sic!, op.prev.)ujem. (Izl 32, 18)

Psalam 118 odraava jeruzalemsku liturgiju oblikovanu na sloenoj obrednoj iglazbenoj potki: nakon sveanoga pozivnika s antifonom (rr. 1-4), odzvanja himanu atorima pravednika, to jest u gradu (rr. 5-18), himan za solista (rr. 6-7.10-13.14.17-18) i zbor (rr. 8-9.15-16); potom se ulazi u hram gdje se pjeva drugi himan(rr. 19-29), u kojem se ponovno javljaju solist (rr. 21-24.28) i zbor (rr. 25-29), a svese zavrava s blagoslovom sveenika (rr. 26-27), obrednim plesom (r. 27) i zavr-nom antifonom (r. 29).

17Vidi H. H. TOUMA,La musica degli Arabi, Firenze, 1982.

18Vidi I. FONAGY,La ripetizione creatrice, Bari, 1982. i G. STEFANI,La ripetizione in Bach: i Preludi adarpeggio del clavicembalo, Urbino, 1973.


8/17

296


Kako se vidi, prilike za prouavanje postojanja glazbene dimenzije mnogostrukesu, a mogu se ak proiriti i na materijalne datosti. Tako, cimbali su napravljeni

od bronce kao i zvonca i udaraljke, trublje su od metala (Br 10,1-2; J 6; 1 Kr 1,39;Sir 50,16; Otk 1,10), citre i harfe grade se od sandalovine (1 Kr 10,12; 1 Ljet 9,11),dok je ofaruinjen od ovnujskoga roga (Izl 19, 13.16, 19; Lev 25,9; 2 Sam 6,15).Postoji odreena glazbena nit to se provlai kroz sve biblijske stranice koje odnje titraju: A pjevai bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijae zvuk mnotvatih glasova (Sir 51,18). Ovu muzikalnost Biblije elimo misaono zaokruiti jed-nom njezinom egzemplarnom stranicom, Psalmom 150, monom simfonijom,neodoljivo privlanom (Cals), Fanfaromza puhake i iane instrumente, teudaraljke (Lack), Koncertomsvete glazbe (Lancellotti), dokslogijom arkom iprodornom poput zvuka hramske srebrne trublje (Brillet), skromni genij Izraela

iz izvora tako ogranienih uzdie do vrhunaca glazbeni genij neiscrpnih zaliha(Jacquet)19.

Prije svega proitajmo tekst.

Aleluja!Hvalite Boga u svetitu njegovu,slavite ga u velianstvu svoda nebeskog!Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,

slavite ga zbog beskrajne veliine njegove!Hvalite ga zvucima roga,slavite ga harfom i citarom!Hvalite ga igrom i bubnjem,slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!Hvalite ga cimbalima zvunim,slavite ga cimbalima gromkim!Sve to god die Jahvu neka slavi!Aleluja!

Ovaj spjev postao je jedan od znaajnih partitura i kranske, a ne samo idovskeglazbe (na nosau zvuka S. Haik Vantoura,La musique de la Bible rvle, rekon-struira se drevna idovska kantilacija istoga). Tako, primjerice, godine 1888. CsarFranck objavljuje svoj sjajni i snaniPsaume CLza zbor, orgulje i orkestar; godine1892. Anton Bruckner objavljuje velianstveniAlleluia! Lobet der Herrn in seinemHeiligtum!za sopran solo, zbor i orkestar; godine 1930. Simphonie de psaumesIgora Stravinskoga u zavretku izlae Ps 150, oscilirajui izmeu dvaju blistavih

19Za egzegezu i za bibliografiju vidi nau knjiguIl Libro dei Salmi, nav. djelo, sv. III, str. 995.-1006.


9/17

297


tonaliteta C dura i Es dura. Stravinski oslobaa svijetlost apoteoze koja je mirnajer je ekstatika i apsolutna, u kojoj se oslukuje sveani puls svemira, tromo kreta-

nje zvijezda; iovjek nestaje sa svojim tjeskobama, osim povremenih pojavljivanjanjihove jeke, predan kontemplaciji (P. Isotta).

Najznaajniji biograf Stravinskoga, Eric Walter White, zapisao je: Dok drveni pu-hai sviraju u visokom registru, prsten harmonijskih tonova lebdi poput aureoleoko mirne, nepokolebljive melodije. Bizantska bazilika moda je idealno mjestoza ovu glazbu, koja polagano lebdi prema liku Pantokratora, iji lik tek razabiremou vrhu njezine kupole. Takoer i Benjamin Britten ima u svojem stvaralakomopusuPsalam 150, op. 67 za zbor a capella.

Nije nedostajalo pokuaja ni vizualne predstave psalma o emu svjedoe srednjo-

vjekovne i renesansne glorije napuene anelima glazbenicima (Melozzo daForl), zatim djeloIllustrazione dei Salmislikara Bennea ili pak neke ruske ikone,kao i slika koju je naslikao Manessier godine 1952., te je reproducirana u La BibleOecumnique (Paris, 1965., vol. II., str. 78.). Misao ide i mnogim minijaturamapoput onih koje nalazimo u ponekim grkim psalterijima, a prikazuju Davida sglazbalom, okruena efebskim zborovima.

idovska se pak predaja usredotoila na dekalog, deset puta ponovljeni hallel,(na hrvatski preveden dvjema rijeima: hvalite i slavite, op. prev.) kako bipronala skrivena znaenja, aluzivne zagonetke: pjesma deset rijei stvaranja (Post

1), pjev desetorih rijei Deset zapovijedi (Izl 20) ili, uzevi u obzir sve pojave korije-na hll (13 puta), pjesma trinaest atributa Jahvinih (tako Qimh).

Augustin e biti jo tankoutniji pa e u orkestru alegorijskim tumaenjem izdvo-jiti njegova skrovita znaenja: bubanj je pohvala pokori, jer postom tijelo mravi iskuplja se poput membrane na bubnju! Poimo dalje. Hvalite ga velianstveno,jer njegova je veliina iznad svega, jer je on Bog apsolutno i jednostavno velik,komentirao je Belarmin uhvativi bit ovoga spjeva, a to je pohvala i proslava Bojeveliine. USefer ha-Hagadiita se: Pria se da je David bio vrlo ponosan kad jedovrio knjigu psalama. Tako, u zanosu, ree Bogu: Gospodaru svijeta, tko je bolje

od svih tvojih stvorenja opjevao tvoju slavu ako ne ja!?U taj as doskakue jednaaba koja mu ree:Davide, ne uznosi se! Ja bolje od tebe pjevam Bogu na ast.(89b)

Neobina je pjesnika prerada Ps 150 koju je uinio Ernesto Cardenal u svojimPsalmima potlaenih:

Hvalite Gospodina u svemiru, svetitu njegovu,prostranom sto tisua miliona svjetlosnih godina.

Hvalite ga zbog zvijezda i meuzvjezdanih prostora,


10/17

298


hvalite ga zbog galaksija i meugalaktikih prostranstava,hvalite ga zbog atoma i meuatomskih praznina.

Hvalite ga flautama, violinama i saksofonima,hvalite ga klarinetima i rogovima,hvalite ga trombonima, trubama i trumpetama,hvalite ga violama, violonelima, klavirima i pianolama,hvalite ga bluzom i dezom i sa simfonijskim orkestrima,s negro spirituals i Petom Beethovenovom,s gitarama i marimbama,hvalite ga s gramofonima i magnetnim vrpcama.Sve to god die Gospodina neka slavi,

svaka iva stanica.Aleluja!20

Uimo sada u sredite psalma (rr. 3-6), u hram gdje cijela zajednica sudjeluje za-jedno s orkestrom i zborovima levita, u suglasju s aneoskim nebeskim korovima.Na podiju je sedam instrumenata koji e intonirati svoj sakralni koncert.

Zastanimo nakratko nastojei u toj koreografiji uoiti hvalbeno, himniko, temelj-no duhovno znaenje.

Veje Zlatousti uoio ovu posredniku ulogu glazbe u svladavanju povrnosti o-vjekova duha, privodei ga hvali koju obred iziskuje, te utjehi slatkoe i moi me-lodije (PG 55, 497).

1. far, rog. Vrlo je poznat, pa i pod razliitim drugim nazivima poput tru-be ilijbela jubilejskoga glazbala, da bi se o njemu moralo nadugo priati.Rijeje o ovnujskom ili jarem rogu koji se i danas upotrebljava u sinagogama.Moe izvesti dva tona, no vjet sviramoe odsvirati i kakvu skromniju melodi-ju. Rog, kao i truba, sveenika su glazbala, a izvorno je bio signalni instrumentu ratnikim pohodima (Suci 3,27; 1 Sam 13,3; 2 Sam 2,28; Ho 5,8; Iz 18,3; Jer6,1; Ez 33,3; Job 39,24-25), da bi zatim postao zvunim simbolom kulta (2 Sam6,13.15; 2 Ljet 15,4), pogotovo u slubi oglaavanja liturgijskih blagdana veza-nih uz neomenije, poetke novih mjeseci lunarnoga kalendara. Njegov je zvukprodoran, impresivan, siromaan, ali svejedno osebujan.

2. Nebel, harfa. Rijeje o drevnoj horizontalnoj harfikoja je prikazana na pre-krasnoj fresci egipatske grobnice Beni-Hassana. To je iani instrument kojiima rezonantnu kasu trapezoidnoga oblika, zbog ega je esto poistovjeivana scitarom.

20E. CARDENAL, Grido. Salmo degli oppressi, Assisi, 1979., str. 69.


11/17

299


3. Kinnr, citra, lira. Vertikalna lira, u Bibliji esto zasebno spominjana ili po-vezana s harfom, ije su strune uinjene od suenih ovjih crijeva, napete na

rezonantnoj dasci preko poprjene letvice. Svira

je doticao strune trzalicom,pokrivajui prstima one koje je htio blokirati. Rezonantna kutija bila je trokuta-

stoga oblika. Prema muzikologinji Gerson-Kiwi21ovim dvama glazbalima (harfai citra) preao se prag glazbe i melodije, premda u osnovnom i jo nesigur-nom obliku.

4. Top, bubanj. Onomatopejski naziv za instrument koji je srodniji dairama ne-goli timpanu iz dananjega orkestra. Laike je uporabe, pratio je obredneplesove te proslave pobjede, a svirale su ga ene (Ps 68,25-26; 149,3; Jon 31,27;Izl 15,20; Suci 11,34; 1Sam 10,5; Iz 5,42; 24, 8;30, 32; Jer 31,4; Job 21,12). I

zapravo 4a redak evocira obredni ples, vanu sastavnicu istonja

ke liturgije(pogledaj Ps 149,3).

5. Minnm, ice, strune. Vrlo openit termin kojim se oznauju iani instru-menti razliitih vrsta, a bili su doputeni u sakralnim obredima.

6. Ugab, frula. U Vulgati pogrjeno preveden s organum, ovaj izraz oznaavaglazbalo slino uzdunoj flauti, dobro poznatoj u Egiptu, ali se ovim terminomnazivaju jo i drugi puhaki instrumenti (usp. Jon 4,21; Suci 5,16; 1 Sam 10,5;1Kr 1, 40; Iz 5,12; 30,29; Dn 3,5. 10.15; Job 21,12; 30,31).

7. Selselm, cimbali. Mogu, pod ovim terminom, biti svrstana sva glazbala zaudaranje koji su sa svojom zvonkom i prodornom zvunou davala ritam pje-smama i procesijama (2 Sam 6,5; 18,6; 1 Ljet 15,19; 16,5; 2 Ljet 5,12; Ezr 3,10;Neh 12,27; 1Kor 13,1). Jacquet u svojemu komentaru psalama podsjea da suudaraljke jo i danas u uporabi u liturgiji libanonskih maronita. Niz od sedamglazbala, navedenih u ovoj alelujatikoj simfoniji, pokriva tri podruja glazbe-nih instrumenata: ianih, puhakih te udaraljki.

Na zvuk sveenikova roga, uz melodije frula, harfi, citara, u plesnom zanosu pota-knutom bubnjevima i cimbalima, cijela zajednica pjeva svojemu Bogu svoju hvalu,

svoju oduevljenu ljubav, svoju radost.Tako svjedoi i jedan monah iz Kumrana, anonimni pisac Himna XI(1 QH XI,23-26).

Uz harfu u opjevati spasenja,na liri radost, uz lutnju veselje,uz frulu hvalu bez kraja.Tko izmeu svih stvorenja

21navedeni autor, str. 1422.


12/17

300


moe iskazati tvoje divote?Ustima svih njih

bilo hvaljeno tvoje imeuvijek i svagda.Nek te blagoslivlje svatko prema svojemu daru,nek se sloe u isti proglas slave.

Vrhunac je simfonije u r.6 s ovjekom koji moe biti molitva po svojemu posto-janju. Da bi se shvatila vrijednost ove finalne hvale, koja zdruuje onu nebesku sovom hramskom, treba se usredotoiti na uporabljeni izraz neamah, doslovnoduh. Ova rijeu Bibliji ima posebno znaenje jer je primijenjena jedino na ovje-

ka i na Boga (Job 33,4; 34,14; 32,8; 37,10; 4,9; 2 Sam 22,16; Ps 18,10; Iz 30,33; Jon2,7). U J 11,11 oznaava ljudsku osobu. Bilo ovjek, bilo ivotinje posjeduju rah,dah, ivotni dah, ali samo ovjek i Bog imaju neemah,to je znamen njihovenerazrjeive povezanosti22. Ova dimenzija posvjedoena je u Izr 20,27: Svjetiljkaje Gospodnja duh ovjeji: ova istrauje sve do dna utrobe.

Neemah je sposobnost istraivanja samoga sebe, istine o sebi. Traduction Oe-cumnique da la Bibleopisuje ju kao sposobnost poznavati se i prosuivati se,a W. McKane u djelu Proverbs (London, 1977., str. 547.) govori o sposobnostiintrospekcije. ovjek je basar, meso, tijelo, on je nefe, ivo bie obdareno s

rahkao i ivotinja, ali u sebi ima i samospoznaju koja je srodnost to povezujeBoga s ovjekom, njihova slinost. ovjek je, dakle, u prvom planu ovoga retka.

On je koji postaje dah hvale (povijesno gledite), a preko njega svako ivo bieukljueno je u tu hvalu (kozmiko gledite). Kao u piramidalnom obliku hvala nijesamo aneoska (Ps 148, 2) niti je pridrana samo sveenicima, nego ukljuuje itavIzrael, ali ga i nadilazi kako bi postala sposobnost svakoga ljudskog daha i kako bipreko ovjeka postala glas svih ivih (Jon 7, 22) koji se svojim dahom, makar onbio i zapretan i kratak, pretvaraju u pjesmu hvale, u hallelujah.

I jedna rubna biljeka o zvunoj kakvoi biblijskoga teksta. Semitska poetika, u

biti, nije kvantitativna poput one grko-latinske, koja je postavljena na duljinirazliitih sastavnica metra i na njihovu meusobnom odnosu, nego kvalitativna, astoji u zvukovnom mijeanju, kromatskom rezultatu zvukova, leksikom odabirukoji se ravna gotovo glazbenim ritmom23. Tako je npr. Ps 29, pjesma sedmorih

22H. W. WOLFF,Antropologia dellAntico Testamento, Brescia, 1975., str. 84.-86.23Vrjednovanju ove sonorne dimenzije hebrejske poetike napose se posvetio L. ALONSO SCHKEL u

komentaru Psalama, Joba, Pjesme nad pjesmama, Izreka u svojim djelima Manuale di petica ebraica,Brescia, 1989., str. 30.-46., te, u suradnji s E. ZURRO, La traducin biblica: Lingstica y estilstica,Madrid, 1977., str. 249.-263. Osim toga vidi i L. H. SILBERMAN, Listening to the text, u: Journal ofBiblical Literature102 (1983.), str. 3.-26., te L. I. WEINSTOCK, Sound and meaning in biblical hebrew,u:Journal of Semitic Studies28(1983.), str. 49.-62.


13/17

301


gromova, cio u ritmu onomatopejskoga bubnja po hebrejskoj rijei dubokogai mukloga zvuka ql, koja istovremeno moe oznaavati grom i glas (na hrv.

preveden kao uzvik uj!, op. prev.), stvaraju

i tako olujnu, ali i teoloku suge-stiju. Smion je i pokuaj doaravanja jurinoga koraka konjskih kopita po grubom

terenu jizreelske ravnice u drevnoj Deborinoj pjesmi: Topot silan odjekuje: jureborci na konjima! (Suci 5,22)

Takoer je dojmljiva zvuna nit --koja se provlai u Pjesmi nad pjesmama (usp.5,1). Na hebrejskom ona evocira zamjenicu prvoga lica (ja, mene, moj), estopopraenoj njenim, osjeajnim, uznemirujuim tonalitetom:

Bat legann ahot kallah

art mr im-besamakalt jar im-dibatt jn im-halab.

Doao sam u vrt svoj/ o sestro moja, nevjesto,berem smirnu svoju i balzam svoj,jedem med svoj i sae svoje,pijem vino svoje i mlijeko svoje. (5,1)

U Pj 4,1 pak pjesnik ini gotovo opipljivim uranjanje ruku u kose, aluzivno doziv-ljui u pamet milovanje ovjega runa: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako silijepa! Kosa ti je kao stado koza to izioe na brdo Gilead.

U Ps 137, poznatomSuper flumina Babylonis, itav tekst proaran je sibilantimakako bi se doaralo ruganje neprijatelja, ali i sarkastino uzvraanje Izraelaca. Slapsibilanata protee se i u Ps 122, radosnom pozdravu svetomu gradu: to je nain dase istakne rijeJerualaim, Jeruzalem.

Slina zvuna igra, oblikovana sibilantima, pojavljuje se u Propovjedniku (7,6) u iro-ninom opisu neprestanoga brbljanja luaka, to slii praskanju trnja ispod kotla:

keql hassrm tahat hassrken sehoq hakkesl

Jer kao prasak trnja ispod kotla,takav je smijeh luaka,i to je ispraznost.


14/17

302


Sibilanti izvornoga hebrejskog upuuju na pravu stvarnost grohotnoga, bunoga,hihotnoga smijeha luaka: sve je samo dim, prolazni plamen, trnje koje plane,

pepeo. Nadugo bismo mogli redati sline primjere zvu

nosti biblijskih tekstova,oito neprepoznatljive bez dobra poznavanja filologije i pogotovo teke za rekon-

strukciju u prijevodu. Uostalom, tiho itanje ili itanje u sebi kasnija je praksa.U hebrejskom itati kae se qarato po sebi znai proglaavati, pozivati paak i pjevati. Dandanas idovi Bibliju nazivaju miqra, tj. itanje u smisluproglasa, a isti korijen odjekuje i u arapskoj rijei Kuran, to znai itanjeu pravom smislu rijei, izvoeno visokim i sveanim tonom.

Biblijski glazbeni paratekst

Ako je bio prostran glazbeni horizont unutar Biblije, koliko je tek prostraniji onajkoji se otvara pred Biblijom: s biblijskih stranica, zapravo, tee golema glazbenarijeka koja je tijekom stoljea stvorila monumentalni glazbeni katalog koji nikad ucijelosti nije popisan na jednomu mjestu. S druge strane, glazbene obrade esto subiblijskom tekstu dale svoju egzegezu ne bez vanosti za razumijevanje bogatstavasakralnoga znaenja. A ono to se obiava zvati Wirkungsgeschichte(povijest po-sljedica) nastoji upravo kodificirati i dokumentirati ovu biblijsku hermeneutikukoju je prouzrokovala religiozna, literarna, umjetnika, glazbena, duhovna i pukatradicija. Pomislimo samo na izvanrednu glazbenu batinu koja se rascvjetala okoPsalterija, a koju smo esto uzimali u obzir u naem komentaru Libro dei Salmi

(Bologna, 1981.-84.; usp. npr. str. 75.-77.).I druga biblijska djela takoer su stvorila izvanredni glazbeni trag. Kao primjer zato spomenimo Pjesmu nad pjesmama. Pierluigi da Palestrina na njene je predivnestihove skladao 29 moteta (La Cantica). On je nastavio obiaj koji je od XIII. doXV. stoljea koristio Pjesmu nad pjesmama kao grau za marijanske motete. Ta-koer i Claudio Monteverdi u svojemu izvanrednom djelu Vespro della Beata Ver-gine(1610.) na temelju Pjesme nad pjesma priredio je nekoliko moteta (npr.Nigrasum, za tenor i basso continuo). Od istoga autora nezaboravan je O quam pulchraes, tekst iz Pjesme nad pjesmama, shvaen marijanski, kakva su ga uglazbljivali

mnogi kompozitori XVI.-XVII. stoljea.

elimo li dalje traiti glazbenu nit ispredenu od Pjesme nad pjesmama, morat emoposluatiSalomonovu Pjesmu nad pjesmama, dragocjeno glazbeno ostvarenje uest dijelova junoga Tirolca Leonharda Lechnera. Takoer emo se morati susre-sti s rafiniranim stilom marijanskih moteta, nadahnutih Pjesmom nad pjesmama,Heinricha Schtza (1585.-1672.), jednoga od velikih majstora njemake glazbe (Oquam tu pulchra es, ili Veni de Libano). Trebat e se zaustaviti sluajui oarava-jui sakralni koncertMembra jesu nostri Dietricha Buxtehudea (1637.-1707.), gdjese obraa Kristovu srcu poznatim stihovima Pjesme nad pjesmama (4, 9): Vulne-

rasti cor meum, (Srce si mi ranila), u latinskom prijevodu Vulgate. Stii emo


15/17

303


tako i do vrhunca u punom smislu, do Johanna Sebastiana Bacha. U kantati 140(Wachet auf) duet zbora i recitativa preuzima stihove Pj 2,8 (Glas dragoga moga!

Evo ga, dolazi!), a u slavnojMuci po Mateju, kad uenici bjee

i naputaju Krista,zbor intonira stihove Pj 6,1:

Wo ist dein Freund hingegangen,o du schnste under den Weibern?Wo hat sich dein Freund higewandt?So wollen wir mit dir ihn suchen.

Kamo je otiao dragi tvoj,

o najljepa meu enama?Kuda je zamakao dragi tvoj,da ga traimo s tobom?

Surge, amica mea: na motivima Pjesme nad pjesmama i Mozart je komponi-rao svojExultate, jubilate, motet u F-duru za sopran i orkestar K 158a.

Glazbena nit protee se sve do naih dana. Sjetimo se zaboravljenoga, ali izvan-rednoga M. E. Bossija (1861.-1925.) i njegove kantate Canticum Canticorum op.

120; takoerLe Cantique des Cantiques, djela Francuza D. Lesura (1908.); zatimCanticum Canticorum Salomonis, quod hebraice dicitur: ir Hairimza esna-est glasova i komorni orkestar poljskog skladatelja K. Pendereckog (1933.); po-tomAdjuro vos, filiae Jerusalemiz zbirke Liriche Talijana I. Pizzettija (1880.-1968.); pa onda Canticum sacrum ad honorem sancti Marci nominisza soliste,zbor i orkestar I. Stravinskog koju zapoinje upravo Pj 4,16-5,2; nadalje Cantiquedes Cantiquesza zbor i orkestar vicarca A. Honeggera (1895.-1955.); tu je i kanta-ta OfanimLuciana Berija, kojoj emo se jo vratiti, takoer je temeljena na Pjesminad pjesmama.

Ne nedostaje ni glazbenih svjedoanstava bliskijih izvornom idovstvu. Sinagogal-na pjesma, kojom zapoinje slavlje subote,Lecha dd, Doi, ljubljeni moj, na-dahnuta je Pjesmom nad pjesmama. Jacques Larsy, suvremeni glazbenik, u svojojkompoziciji Cantique des Cantiquesposegnuo je za hebrejskim jezikom i za drev-nim biblijskim glazbalima kao to sukinnr(citra), far(rog), nebel(harfa), ali(cimbal), top(bubanj) i drugi. Izraelska kantautorica Magdalith objavila je nosazvuka (SM 45-23) koji je u cijelosti posveen Pjesmi nad pjesmama, a rijeje o pje-smama skladanim u glazbenim formama staroga Izraela, no suvremeno obraeni-ma. Ernest Bloch (1880.-1959.), idovski glazbenik roen u enevi, kasnije ameri-ki dravljanin, autor simfonijeIsrael, godine 1916. sklada kompozicijuSchelomo,


16/17

304


hebrejsku rapsodiju za violonelo i orkestar, nadahnutu na tekstovima Pjesmenad pjesmama i Propovjednika.

Francuski egzeget, P. Joon, definira Pjesmu nad pjesmama kao Bachovu kanta-tu satkanu od recitativa, isprekidanu lirskim umetcima i dijalokim reenicama.Kohler je pak istu opisao kao jeruzalemsku operetu, a godine 1967. Calvin Seer-veld preradio ju je u oratorij.

Ne treba ni spominjati fenomen gregorijanskoga korala koji je svojim melodijamasav u slubi biblijskih tekstova, kao i onih nadahnutih Biblijom. U mnogim slu-ajevima kreativna snaga glazbe uspijeva egzegetski naglasiti snagu i znaenjenekog biblijskoga ulomka upeatljivije i od same literarne ili teoloke egzegeze.Prisjetimo se samo, posegnuvi za jednim profanim dokazom, fascinantne sim-

bioze koja postoji uAprs-midi dun fauneizmeu Mallarmove lirike i Debussyje-ve glazbe. U tom je smislu egzemplaranLaudate Dominumu F-duru Vesperae so-lenne de confessore (KV 339), koju je komponirao Mozart godine 1780.: biblijski jetekst kratak; ne bez razloga zbog njegovih 17 rijei, brojei i one najsitnije, nazvanje tokom na Psalterij, neki oblik molitvice koju se stavlja na kraj drugih pjesa-ma, kao da bi bio Slava Ocu. Pa ipak, za biblijskoga ovjeka ovo je snaan tekstjer samo u nekoliko rijei velia savez Izraela s Bogom, tipiziran u dvije temeljnekrjeposti: ljubavi (hesed) i vjernosti (emet). Hvalite Gospodina, svi puci, slavitega, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje

dovijeka! Aleluja.Mozart udesno uspijeva oivjeti aroliju teksta, njegove duhovne rezonancije, nje-govu skrovitu radost. Nakon deset taktova orkestra zapoinje divna melodija zasopran solo. U strofnom obliku melodija se ponavlja po drugi put, ali to sad inizbor u ozraju neizrecive, nadzemaljske njenosti. Nakon dviju strofa, trenutak mi-rovanja i radosti; sopranski glas u zavrnomAmen, pridruuje se zboru te ga tekprimjetno natkriljuje (A. Vignal).

Slino iskustvo moe biti potvreno i u drugim sluajevima, poevi od renesansnepolifonije i biblijskoga oratorija (G. Carissimi, A. Stradella, A Scarlatti, J. S. Bach,

G. F. Handel, F. Menelssohn, L. Perosi i drugi), a pogotovo s drugom polovicom600. pa do poetka 800. kada je glazba znala nadii figurativne umjetnosti da bipostala tumaem Biblije. Glazba kompozitora, kao to su Schtz, Pachelbel, Bach24,Vivaldi, Buxtehude, Telemann, Couperin, Charpentier, Handel, Haydn, Mozart, ja-sno svjedoi o ovoj egzegetskoj ulozi glazbe u Bibliji.

Biblijska rijei u nae je vrijeme prisutna u vrlo razliitim oblicima glazbe: pod-sjetimo npr. na Genesi, djelo F. Battiatoa ili na monumentalno ostvarenje, niz odsedam opera, L. Stockhausena pod zajednikim naslovomLicht, kao i naIzgublje-

24Vidi AA. VV.Bach als Ausleger der Bibel, Gttingen, 1985.


17/17

305


ni rajK. Pendereckog. elimo li posegnuti za manje poznatim djelima, tad trebanavesti Luciana Berija i njegove skladbe Alleluiah I i II (1955. i 1957.) kao i ve

spomenutu kantatuOfanim, napisanu na hebrejske stihove Pjesme nad pjesmamai Ezekijela, praizvedenu u Rimu 1989. godine. Tom je prigodom glazbeni kritiar G.Carli Ballola napisao: Kompozicija izmjenjuje apokaliptine slike s izrazima zano-sne osjeajnosti i beznadnoga oaja. Zvuk pojaan i proiren s 18 puhaa, dvije sku-pine udaraljki i dvama djejim zborovima uvodi solistiku dionicu mezzosoprana,strukturalni i ekspresivni vrhunac koji se podudara sa alosnim likom majke,likom koji personificira traginu povijest Izraela. I ne zna se treba li ostati vie za-divljen upeatljivim, zgusnutim patosom toga pjeva, proeta arhainim semitskimmelizmima, ili krhkom nevinou djejih glasova.

Napokon, ba je liturgijska, a tad nuno i glazbena uporaba biblijskoga teksta po-takla prvo sustavno promiljanje o glazbi. U tom pogledu temeljno je AugustinovodjeloDe musica25, osobito VI. knjiga istoga, gdje se susree s oko tridesetak biblij-skih navoda. Od glazbene tehnike do metafizike prema kojoj glazba vodi percorporalia ad incorporalia, od fenomenologije do intuicije, od horizontalne obja-ve glazbene estetike do teoloke vertikalnosti kojoj glazba uzdie, od tijela i osjetak dui koja uzdie boanskome, od predodbe numeri carnales, tj. glazbenogasklada do predodbe numeri aeterni, tj. sklada nebeskih sfera i transcenden-tnoga: u tim ambijentima kree se Augustinovo muzikoloko promiljanje koje uglazbenom umjetnikom izrazu promatra uzlaznu putanju prema apsolutnomu i

prema uskrsnuu.S talijanskog preveo: Ivan Andri

25Komentar kojega su napisali U. PIZZANI i G. MILANESE, Palermo, 1990. Vidi takoer R. R. LA CROIX(izd.),Augustin on music: an interdisciplinary collection of essays, Lewiston (New York) 1988. (sadripriloge IX. i XI. meunarodne konferencije patristikih, srednjovjekovnih i renesansnih studija odranena Villanova University 1984. i 1986. godine). Izuzme li se promiljanje na augustinovskoj liniji, trebaprimijetiti da kranska kultura, osnova i hraniteljica povijesti zapadne glazbe, nije izgradila sistematskuteoloku analizu glazbenoga fenomena. O opsenoj dokumentaciji o svezi izmeu biblijskih, liturgijskihi teolokih tema s mnogim glazbenim djelima vidjeti dva komplementarna djela: E. LEMATRE, Guidede la musique sacre et chorale profane. Lge baroque 1600-1750, Paris, 1992.; F.-R. TRANCHEFORT,Guide de la musique sacre et chorale profane de 1750 nos jours, Paris, 1993.

Il Canto Della Rana, Glazba i Teologija u Bibliji, Ivan Andrić

Documents

Transcript of Il Canto Della Rana, Glazba i Teologija u Bibliji, Ivan Andrić