IDEMO NA KAVU!

ETNOGRAFSKI MUZEJ U ZAGREBU

KULTURAZAGREB • 11. SVIBNJA 2010. utorkom

Utorak, 11. svibnja 2010. 23w w w.VJESNIK.hr

IDEMO NA KAVU!Utorak, 11. svibnja 2010.22

IDEMO NA KAVU!w w w.VJESNIK.hr

BLUE MOUNTAINNajskuplja kavaNa izložbi je prikazan i razvoj najskuplje kave nasvijetu - blue mountain, koja se poèela uzgajati naJamajci 1725. godine. Kavu je donio Britanac Ni-cholas Lewes, a za samo osam godina na tome supodruèju poèeli proizvoditi 375.000 kilograma ka-ve, te je proizvodnja 1932. godine porasla na 15 mi-lijuna kilograma. Od 1969. godine Japanci su imomoguæili zajmove za poboljšanje kakvoæe zrna ka-ve i zajamèili im sigurno tržište, tako da je danasuživanje u kavi blue mountain statusni simbol uJapanu, navodi Zvjezdana Antoš. Prava kava blue

mountain raste na najvišim nadmorskim visinamai u iznimno povoljnim mikroklimatskim uvjetima.Na plantažama su zajedno s kavom zasaðena drvabanane i avokada, koja kavu štite od sunca i dajujoj posebnu voænu aromu. Mnogi mali proizvoðaèikave imaju svoje posjede veæ 200 godina i na njimajoš beru kavu na tradicijski naèin jer im prirodniuvjeti ne dopuštaju uporabu mehanizacije.

POVIJEST KAVE Kako je moćni napitak osvojio svijet

koje je služilo kao lijek

Kava je zimze-lena grmolika

biljka koja može na-rasti metar i pol uvisinu i èetiri do de-set metara u širinu.Drvo kave obiènoraste u sjeni velikihtropskih voæki, poputdrveta banane, kojega štiti od jakog sun-ca

Kava se širila svijetom izJemena preko Meke, u kojoj su

brzo shvatili da »kava dajevedrinu duha i osjećaj

društvenog blagostanja«

IZLOŽBA »Idemo na kavu! Pogled zagrebačkih poduzetnika na kulturu konzumiranja kave« u Etnografskome muzeju

PROJEKT EUROPSKE UNIJEIzložba »Idemo na kavu! Pogled zagre�bačkih poduzetnika na kulturu konzu�miranja kave« u Etnografskome muzeju(od 8. svibnja do 17. listopada) nastalaje kao plod dvogodišnjeg istraživanjakoje je provedeno u sklopu rada na pro�jektu Europske unije »Poduzetničke kul�ture i europski gradovi«.

Neposredan razlog za odabir te temebilo je to što kavane i kafići kao mjestapijenje kave nude zanimljivu perspekti�vu za proučavanje sadašnjeg životagradskih stanovnika i njihovih životnihstilova, kao jedna kulturna povijest gra�da.

U prvoj temi pod nazivom »Priča okavi« prikazana je povijest kave od nje�zina uzgoja do proizvodnje, dolazak uEuropu te mjesne posebnosti poput

obreda pripreme i pijenja etiopske,arapske i turske kave

Dolazak kave u Hrvatsku prikazan je ikroz glavna povijesna zbivanja i osnu�tak tvornice »Franck«. Dio izložbe podnazivom »Od kavane do kafića« nudirekonstrukciju ambijenta gdje se neka�da pila kava te film »Kavana Corso«kao zanimljivu povijest kavana od sre�dine 18. stoljeća do danas.

U dijelu izložbe »Pogled zagrebačkihpoduzetnika na kulturu konzumiranjakave« prikazan je film »Idemo na kavu«kojim je istaknuta važnost inovativnostipri osmišljavanju poslovanja i ponudezagrebačkih vlasnika kafića.

U zadnjemu dijelu izložbe � »Kavakao poticaj za druženje« prikazani suradovi nastali propitivanjem socijalno�

ga i društvenog značenja kave koncep�tualnim jezikom umjetnika, te su na ot�vorenju poznati multimedijski umjetnicipredstavili svoje projekte.

Dalibor Martinis predstavio je svojperformans »Kava s precjednikom«,Maja Rožman »Napitak za umjetnike«,a Jasenka Bulj i Vanja Zarić fotografskiprojekt »Kavica�Coffee«.

Posebna vrijednost projekta jest su�radnja sa zagrebačkim muzejima � Mu�zejom grada Zagreba i Muzejom za um�jetnost i obrt te s Hrvatskom kinotekomi Imaginom IC iz Amsterdama.

Za vrijeme trajanja izložbe bit će or�ganizirane raznovrsne aktivnosti vezaneza kulturu pijenja kave � umjetnički per�fomansi, predavanja, radionice i pred�stavljanja kave. [M.T.]

Sveto piće

KOPI LUWAK

Najbizarnija kava na svijetuOdnedavno, zahvaljujuæi Eli'sbaru, i u Hrvatskoj se mogla ku-šati kopi luwak - najluksuznija inajneobiènija kava u svijetu,koja se uzgaja na podruèju In-donezije. Ta skupocjena i rijet-ka vrsta kave dobiva se »u sura-dnji« s luwakom, malom životi-njom sliènoj maèki koja oboža-va jesti plodove kave. Zrna kaveu utrobi životinje prolaze krozspecifièan probavni proces ukojemu gube gorèinu. Indone-zijska endemska maèka proba-vlja samo ovojnicu kave, a zrnoizbacuje kroz izmet. Kava kopi

luwak postiže vrtoglavu cijenuna japanskom, amerièkom, a uposljednje vrijeme i europskomtržištu, gdje se cijene jedne šalice kave kreæu od 250 do500 kuna. Ekstra visoka cijena posljedica je èinjenice dase godišnje proizvede samo 450 kilograma kave. Na njezi-nu popularnost svakako je utjecala i svjetski popularnaOprah Winfrey, koja ju je spominjala u svom showu, aproslavio ju je Jack Nicholson u filmu »Imaš li petlju?« iz2008. godine.

Jelena MANDIĆ�MUŠĆETjelena.mandic@vjesnik.hr

Bez šalice vruæekave mnogimaje danas neza-mislivo poèetidan. U njojpodjednako

uživaju mladi i stari, bogati isiromašni pojedinci iz razli-èitih podneblja i kultura, pase s pravom može reæi da jenekoæ nepoznat plod izEtiopije tijekom nekolikostoljeæa osvojio cijeli svijet.Danas je ovaj moæni napitakdostupan svima, no na po-èetku je kava bila simbolluksuza, namijenjena samoza imuæne slojeve društva.

Prema pojedinim izvori-ma, rijeè kava potjeèe odnaziva pokrajine u Etiopiji -Kaffa, što na staroegipat-skom znaèi biljka ili Božjazemlja. Drugi izvori kažu dadolazi od arapske rijeèi gah-

wa, što znaèi vino islama.Prema treæem etimološkomobjašnjenju, koje struènjacismatraju najmanje vjerodos-tojnim, kava je zbog svojeokrepljujuæe moæi dobilanaziv gawwa, što znaèimoæ.

Legenda o rasplesanimkozama

Meðu brojnim legendamao povijesti kave autoricaizložbe Zvjezdana Antoš kaonajpoznatiju izdvaja onu orasplesanim kozama, koju jeprvi zapisao Faustus Bane-sius Naironius u svojoj ras-pravi o kavi.

Autoru su, navodi, isprièa-li prièu o abesinijskom pas-tiru koji je primijetio da sumu koze živahnije od ostalihi da nisu spavale ni tijekomnoæi jer su brstile plodove sgrmova. Jedan je jarac takosamouvjereno poskakivaouokolo, da je i pastir poželiokušati nepoznate plodove.Njegov je pokus uspio i pos-tao je »najsretniji pastir«, akada su koze opet poèeleveselo poskakivati, i on jezaplesao s njima.

Švedski botanièar CarolusLinnaeus iz 18. stoljeæa utvr-dio je da drvo kave potjeèeiz porodice Rubiaceae, kojojpripada više od 6.000 vrsta,uglavnom tropskog drveæa iraslinja, no botanièari još ni-su potpuno sigurni u tu kla-sifikaciju. Kava je zimzelenagrmolika biljka koja moženarasti metar i pol u visinu ièetiri do deset metara u širi-nu.

Poznavatelji kave smatra-ju da postoje samo dvije vr-ste kave koje se uzgajaju.Najpoznatija je arabica, ko-ja se uzgaja u Brazilu i Ko-lumbiji, te canephora (ro-busta), koja raste u zapad-noj i središnjoj Africi te ju-goistoènoj Aziji i Brazilu,gdje je poznata kao conil-

lon.

Ručna berba

Drvo kave obièno raste usjeni velikih tropskih voæki,poput drveta banane, kojega štiti od jakog sunca.

Na pristupaènim mjestimaberba se može obavljatistrojno, ali podrazumijevase da je ruèno branje poseb-no cijenjeno, jer se na tajnaèin mogu odabrati zrnaposebne kvalitete.

Plodovi kave spremni su

za berbu kad postanu tam-nocrvene boje. Branje je de-likatan proces: ako plodoviostanu predugo na drvetu,postaju neupotrebljivi. Zatoberaèi moraju stalno provje-ravati njihovu zrelost.

O kakvu je zahtjevnomposlu rijeè, zorno pokazujepodatak da je za branje jed-nog kilograma kave potreb-no izdvojiti nekoliko sati.Berba je mnogim ljudima je-dini izvor prihoda, pa u njojsudjeluju svi èlanovi obitelji,ukljuèujuæi i djecu, èiji je te-žak život potaknuo aktivno-st humanitarne Meðunarod-ne djeèje organizacije Cof-fee Kids.

Najcjenjeniji kiseli,gorki i slatki okusi

U procesu proizvodnje ka-ve važne su sve faze, ali nje-zina konaèna kakvoæa ovisio procesu prženja. »Pr-ženjem se volumen zrna mo-že poveæati i do 60 posto.Proces prženja traje od 10do 15 minuta, ovisno o tomekakav se okus kave želi do-biti, ali i o tome iz koje regi-je kava potjeèe.

U trgovini kavom naj-cjenjeniji su okusi kiseli,

gorki i slatki, a pored togapoznati su i voæni, vinski ineutralni. Manje vrijedneokuse imaju kavine mješavi-ne i instant kave«, navodiautorica izložbe.

Kako je kava stigla u Eu-ropu i proširila se cijelimsvijetom? Prema pojedinim

izvorima, kavu su poèeli uz-gajati u Jemenu 575. godine,a svoj procvat doživjela je u15. stoljeæu, kada se poèelaširiti svijetom. Prema istra-živanju slovenskoga etnolo-ga Božidara Jezernika, kavase širila iz Jemena prekoAdena, odakle je osvojila

susjedna podruèja. U Mekisu brzo shvatili da »kava da-je vedrinu duha i osjeæajdruštvenog blagostanja«, paje proglašena svetim piæem.

Stanovnici Meke su u to-me èarobnome napitku po-èeli uživati u kavanama, uzglazbu, ples i društvene igre,što je bilo protivno strogimvjerskim obièajima. S obzi-rom na to da su kavane pri-vlaèile ljude jaèe nego dža-mije, vlast je poèela za-branjivati ispijanje kave, na-pominje Antoš.

Nizozemci - prviizvoznici kave

Zbog zahtjevnog prijevozakava je u poèetku bila dra-gocjenost dostupna samoimuænom sloju. U njoj se ni-je uživalo svaki dan, nego suje rabili kao lijek.

Za širenje kave cijelimsvijetom osobito su zaslužniNizozemci (prvi izvoznicikave u svijetu), koji su doni-jeli sadnicu kave iz jemen-ske luke Moke i poèeli je uz-gajati u svojim kolonijamana Cejlonu, Javi i ostalimposjedima u Indoneziji. Ni-zozemci su zasadili kavu ina podruèju Južne Amerike,koja je postala vodeæi konti-nent u svjetskoj proizvodnjikave.

Kako istièe Zvjezdana An-toš, mnogim je zemljama ka-va danas jedna od glavnihgospodarskih perspektiva,jer se u proizvodnji kave za-pošljava gotovo treæina nji-hova stanovništva. Iako seposao s kavom smatra iz-nimno unosnim, u njemunajgore prolaze beraèi i maliuzgajivaèi, koji pripadajunajsiromašnijoj petini ukup-noga svjetskog stanovniš-tva.

Ručno branjekave u Keniji

Ručno sorti�ranje zrna

kaveu Etiopiji

Mljevenje kave umužaru, Etiopija

Kava na tržnici

Utorak, 11. svibnja 2010. 25w w w.VJESNIK.hr

IDEMO NA KAVU!Utorak, 11. svibnja 2010.24

IDEMO NA KAVU!w w w.VJESNIK.hr

Pojava prve in-dustrije kave u

Hrvatskoj povezanaje s utemeljenjem po-duzeæa »HeinrichFranck Söhne« u Za-grebu 1892. godine

KAVU ZKUHATI PA OPECZI...Recept iz daleke 1813. godine navodi: »Kavu zkuhati. Vzemi ka�vu, opeczi, ali vu kotlichku szevdily obrachajuch, ali vu ponvi me�shajuch, tak dugo doksze potiti pochme, y koztanyeve farbe bu�de; zatem drobno vu melinczu zmelyi, ali musaru ztuczi, od ovezmelyene kave vzemi za 2 lota na shalic�zu, vszipli vu chizti lonchich gde vre chiz�ta voda kipi, puzti prekipeti, y kada vanzkipeti hoche, odmekni, puzti malo ztati,zatoga vu kantu vlej; ako taki nevchiztis�ze, prilej malo friske vode, ali deni falat�checz czukora, onda ali z�verhnyem pi be�lu, ali prez verhnya chernu z�czukorom«.

PRŽILICE, TAVICE, KOGUME...U zbirci kućnog inventara Etnografskog muzeja u Zagrebu čuvajuse maštovito izra�ene željezne pržilice za kavu s jadranskog po�dručja, ali i iz Podravine. Za prženje kave služile su i različite du�blje ili pliće tavice. Zrnje se zatim tuklo u drvenim mužarima (naj�bolji su bili oni od trešnjina drva), kakvih Muzej posjeduje većibroj. Kogume (kugome) zemljani su kotlići trbušasta oblika, s po�sebnim valjkastim izljevom, koji se uz pomoć žičanih obluka vje�šaju na lanac iznad vatre. Karakteristične su za jadransko po�dručje, a Muzej posjeduje primjerke s otoka Iža.

GATANJE IZ KAVEIz kave se i gatalo. Sedamdesetih godina 20. stoljeća u Zagre�bu je na glasu bio stanoviti gospodin Vali koji se bavio ga�tanjem. Za susret s njim je bilo potrebno imati pouzdanu prepo�ruku, a vrata njegova stana otvarala su se tek kad bi posjeti�telj izgovorio konspirativnu lozinku.

POVIJEST KAVE U HRVATSKOJ Kavu su u prvo vrijeme pili samo plemići i bogati gra�ani

Vruæe kao pakao, crno kao vrag, slatko kao ljubav

Istraživanja upućuju na tokavu u naše krajeve donijeliTurci u 16. stoljeću � kava se

spominje u Dubrovniku napočetku 17. stoljeća

ĆIKARICE, BRUŠTULINI, MELINČEKIKultura pijenja kave mjerila se bogatstvom pribora. Prim-jerice, u Vrbniku na otoku Krku nabrajaju se latice za cu-kar i kafe, æikarice za kafe pit, bruštulini za prženje siro-va zrnja, na otoku Zlarinu kogume za kuhanje kave, a uSamoboru ponve za prženje zrnja i melinèeki za njihovousitnjavanje. Opisujuæi navike Samoboraca, Ivan Lang ka-že kako se bijela kava za zajutrak pije obièno sa žemlom,kifl'lom, kajzeržemlom, bijelim ili koruznim kruhom ilikukuruznim žgancima. Talog, zoc, koji ostane nakon ku-hanja, preporuèuje se preliti vodom i sutradan iskoristiti

za novo kuhanje kave. Na hrvat-skom priobalju kult pijenja kave vr-lo se brzo širio. Tu se uz kafe kon-zumirao prepeèeni kruh, baškot, ito kao jutarnji i kao poslijepodnev-ni obrok. Poèetkom 20. stoljeæaFrano Ivaniševiæ navodi za Poljica:»Po nikin boljin kuæan u primorjunauèili se sada pit kavu ujutro, ona-ko šæetu (prostu), ulije se kapac ra-kije, da ojaèa, a niki piju kavu smlikon; 'di nije mlika, ulije se žu-mance od jaja u cukar, s otin se pri-miša i pije se kava s mlikon«. [M.T.]

Marina TENŽERAmarina.tenzera@vjesnik.hr

Gutljaj kave uz ciga-retu veæ je stoljeæi-ma glavni jutarnjiritual i eliksir kojim

se budimo i pripremamo zategobne kušnje dana.

Ako su cigarete »prijatelj-ice« svakog neurotika, ondaje to svakako i kava, èiji nasmiris i gorèina uzbuðuju po-put kakve ljubavi. Uz kavuse može odlièno snatriti, ito realno jer dok nas vino»diže« u stratosferu, kavanas »spušta« u dimenzijestvarnosti.

Kavane i kafiæi kao glav-na okupljališta duša željnihmalo razgovora i druženjanisu samo jedno od glavnihobilježja grada, za razlikuod seoskih gostiona, veæ itvore bitnu povijest gotovosvake zemlje.

Zanimljivom temom povi-jesti kave u Hrvatskoj bavise opsežno na izložbi Mirja-na Randiæ. Šalica kave je,kako istièe, oduvijek bilaneizbježan dio gostoljubivo-sti. U svojim povijesnim is-traživanjima Božidar Jezer-nik smatra da su kavu naBalkan donijeli Turci za vri-jeme svojih velikih osva-janja u 16. stoljeæu.

Kavane u kolima

Ispoèetka je bila omiljenopiæe muslimana, a poslije suju prihvatili i kršæani, kojisu živjeli uz njih. Pijenje ka-ve meðu kršæanima najprijeje zabilježeno u samostani-ma u 18. stoljeæu. Kava sespominje u Dubrovniku napoèetku 17. stoljeæa, u šalji-vom epu »Derviš« StijepaÐurðeviæa, u kojemu »upla-kani ðedo više neæe jesti, ni-ti kafu piti«.

Dragutin Hirc, pak, u knji-zi Stari Zagreb navodi dasu se sredinom 18. stoljeæana Harmici (današnjem Tr-gu bana Jelaèiæa), blizuManduševca, smjestile ka-vane na kolima, tzv. Kaffe-

buden:

»Bila su to kola naliènimaonima, što imadu cirkusi ipanorame u koje se ulazimalim stubama i u kojimastanuju gospodari i tu si ikuhaju, a dim suklja krozkratki limeni dimnjak. Tak-vim 'štengicama' ulazilo se iu 'Kaffebuden', gdje se jedobivala dobra 'crna i bielakava', lonèiæ po groš ili dvagroša. Osim prostih žemièa-ka, bilo je tu i mlijeènih po-gaèa, te orehnjaèa, a gosto-va po vas dan.«

»Crne, bele, sve u četirfele«

U studiji Kroz prošlost

zagrebaèkih kavana OlgaMaruševski piše da se kava-narski obrt (caffearius, caf-

fecoctor) javlja sedamdese-tak godina nakon spomenao prvom kavanaru u Beèu.U dokumentima je prvi putzabilježen 1756. godine, ka-da je caffearius Valentinus

Oro (Harro), dobio pravograðanstva u Zagrebu.

Sajmište je 1830-ih godinapreseljeno na današnji Zri-njevac, koji su nazivali No-vim trgom. Na novom sajmunovotarija su bili bosanskikavanari, meðu kojima jebio poznat Mehmed. On jesvoju »kafu« preporuèivaoovim rijeèima: »Vruæe kaopakao, crno kao vrag, slat-ko kao ljubav, o ho ho!«, anjegov je susjed vikao: »Cr-ne, bele, sve u èetir fele -od' ovamo, ne varaj se ta-mo!«.

U drugoj polovici 19. sto-ljeæa Englezi su bili glavnidobavljaèi za balkanske lju-bitelje kave. Kavu su, zajed-no sa šeæerom, prodavali nasajmovima u svim balkan-skim mjestima, a uvozili suju iz Italije preko Dalmaci-je.

Najvažnije skladište kaveza Bosnu nalazilo se na oto-ku Visu, a popularno su ganazivali malom Maltom.Austrijski putopisac Kurt

dnoga preporoda u Hrvat-sku su stizali proizvodi beè-ke manufakture, koji su se,vjerojatno prema narudžbi,izraðivali za to tržište.

O interesu beèke manu-fakture za hrvatsko tržištesvjedoèi reklamni oglas uilirskim Narodnim novina-

ma iz 1838. o »kavinim šali-cama« s rodoljubnim natpi-sima na hrvatskome jeziku.

Koliko se je ilirski pokretuvukao i u svakodnevnicu,svjedoèe šalice za kavu sdomoljubnim natpisima istihovima poput Bože živi

sve Ilire da se slože i rašire

ili s naslikanim ilirskim gr-bom.

Nada Premerl navodi daje popularno sastajalište ili-raca bilo u Opatièkoj 21 ukuæi Josipe Vrances, kojusu nazivali majèicom Ilira iu èijoj su kuæi uz crnu kavuknjiževnici i politièari raz-govarali o svojim idejama.

Serviranje kave - diobontona

Prema istraživanjima Ma-rine Bagariæ, ugostitelje ikuæanstva keramièkim suposuðem na prijelazu iz 19.u 20. stoljeæe opskrbljivalemnoge trgovine, prodajuæikeramièke proizvode uglav-nom uvezene iz Èeške.

Hirc spominje da je uGornjoj ulici duæan »lakat-ne robe« imao trgovac An-ton Ausch, a zvao se K lie-

poj Dalmatinki. U njemu jeprodavao, meðu ostalim,porculanske predmete i ro-bu od kamenine.

Servis za kavu koji je biou uporabi u plemiækim i bo-gatijim kuæama na prijelazustoljeæa bio je jednak servi-su za kavu iz sredine 19.stoljeæa, koji je prema pre-daji pripadao obitelji banaJelaèiæa, a proizvela ga jetvornica Minton (Stoke-on-Trent) u Engleskoj.

Od prve polovice 19. sto-jeæa pa sve do meðuratnograzdoblja u Zagrebu je bilavrlo razvijena kultura meðu-sobnog posjeæivanja u kuæa-ma odnosno stanovima. Pritome su se poštovala pravi-la bontona, a odnosila suse, meðu ostalim, na servi-ranje kave, ali i na obvezat-ni uzvratni posjet.

Pravu kavu pili su bogatijigraðani, koji su ju posluži-vali posebno cijenjenim,»boljim« gostima. Širokakonzumacija zabilježena jetek nakon Drugoga svjet-skog rata, ali mnogi autori ikazivaèi spominju da je usrednjem sloju graðanstva iu selima bila rasprostranje-na potrošnja nadomjestakakave, tj. »Franckove« ciko-rije, koju su u narodu popu-larno nazivali bijelom ka-

vom.

Kava od cikorije

Pojava prve industrije ka-ve u Hrvatskoj povezana jes utemeljenjem njemaèkogapoduzeæa »Heinrich FranckSöhne« u Zagrebu 1892. go-dine. Tvornica »Franck«ima vrlo zanimljivu povijestvezanu za mladoga njemaè-kog poduzetnika JohannaH. Francka, koji je 1827. go-dine prvi put uspio preraditiplemenitu cikoriju u kavovi-nu i time je ušao u svjetskupovijest. Kako je u to vrije-me prava kava bila skupa ipili su ju samo aristokrati ibogati pripadnici društva,Johann H. Franck želio jepronaæi prikladnu zamjenuza kavu.

Za vrijeme svojega borav-ka u Francuskoj bio je zadi-vljen naèinom na koji su ta-mošnji seljaci vrtnu biljkucikoriju pretvarali u uku-san, topao i krepak napi-tak.

Nakon povratka u Nje-maèku, odluèio je cikorijupretvoriti u kavu »maloga iobiènoga èovjeka«. Kupio jesadnice i zasadio plantaže,utemeljio tvornicu i pokre-nuo posao. Tako je nastalaprva kavovina.

Osposobio je tvornicu zapreradu velikih kolièina ci-korije, te je u posao uklju-èio cijelu svoju obitelj. Nje-gov sin Wilhelm proširio jeposao izvan Njemaèke os-novavši najsuvremenijetvornice kave u Belgiji, Itali-ji, Švicarskoj, Hrvatskoj iAmerici.

Krajem 19. stoljeæa»Franck« je postao prvamultinacionalna korporaci-ja na ovim podruèjima je-dinstvene ambalaže i kvali-tete.

Faber na svojemu je puto-vanju iz Trsta po »Balkanu«1924. godine zapisao kakomu je vrlo teško zamislitigranice balkanskog poluo-toka, te za svojega boravkau Splitu piše: »Balkan poèi-nje ondje gdje se elegantnaaustrijska kavana pretvarau kafanu prepunu muha«...

Drugaèiji je dojam stekaoengleski diplomat s kraja19. stoljeæa William Miller,koji je u svojoj knjizi o pu-tovanjima jugoistoènom Eu-ropom zabilježio: »Elegan-tno odjeveni muškarci i že-ne, sjajne velike kavane ikazalište... opisuju današnjirazvoj Splita«.

Servisi iz Beča i Češke

Sredinom 19. stoljeæa ka-va postaje omiljeno piæe bo-gatijeg sloja graðanskogadruštva. Štoviše, pod utjeca-jem pojedinih srednjoeu-ropskih regija, u Hrvatskoju 19. stoljeæu bidermajerskisalon postaje mjesto oku-pljanja, a bidermajerski sto-liæ, sofa i stolci središtedruštvenog života, koji nijemoglo proæi bez kave, o èe-mu svjedoèe servisi za kavukoji su bili sastavni dio kuæ-nog inventara.

Uobièajene šalice i tanju-riæi izraðeni su prema beè-kome uzorku, a potjeèu iz18. stoljeæa. Prema istraži-vanjima Stanka Stanièiæa,najviše porculanskih servi-sa za kavu potjecalo je izèeških, a posebno iz beèkihmanufaktura. U doba naro-

Servis za kavu,Manufaktura

porculana Beč,oko 1826.

Mlinac za kavuiz 19. stoljeća,Lika

RA

NK

O M

AR

KO

VIĆ

S izložbe u Etnografskome muzeju

Premda ženenisu ulazile u

kavane, u Osmanlij-skome Carstvu jednoje vrijeme vladao za-nimljiv obièaj: mla-doženja je moraoobeæati da nikadaneæe ostaviti ženubez kave, a kršenjetog obeæanja smatra-no je legitimnom os-novom za razvod

Utorak, 11. svibnja 2010. 27w w w.VJESNIK.hr

IDEMO NA KAVU!Utorak, 11. svibnja 2010.26

IDEMO NA KAVU!w w w.VJESNIK.hr

KULTURA PIJENJA KAVE Put do znaka urbanoga života

ARAPSKI OBRED PIJENJA KAVE

Mlijeko šahista i mislilaca

Odbijanje kave je grijeh

Crna i gorka »turska« kava koju jeu Istanbulu bio grijeh odbiti,

Europljanima je isprva bilaodbojna; prihvatili su je tek nakon

što su tom napitku dodali šećer im l i j e ko

Jelena MANDIĆ�MUŠĆETjelena.mandic@vjesnik.hr

Oukusima ne vrijedi

raspravljati, stara jeposlovica koja seprigodno zrcali u

šalici kave. Jedni su, naime,ludi za talijanskim espres-som, drugi ispijaju turskukavu, a treæi su više za pje-nasti capuccino ili blagi nes-caffe. Moguænosti su gotovoneogranièene, a osnovneverzije glase: kratka, duga,dupla, sa šlagom, beskofein-ska, sa smeðim šeæerom ilinatrenom, s hladnim ili to-plim mlijekom...

Kad pogledamo te silnevarijacije, uopæe ne èudi po-datak da su Europljani prih-vatili kavu tek nakon što sutom napitku dodali šeæer imlijeko. Za Turke bi to biloravno zloèinu. Kava je u Is-tanbulu bila crna i gorka,nazivana je »mlijekom ša-hista i mislilaca«, a pripre-mala se po strogo odreðe-nim pravilima. Kako navodiautorica izložbe »Idemo nakavu« Zvjezdana Antoš, pr-

ve kavane u Carigradu otvo-rene su 1555. godine. Kava-ne su poticale na druženje,razgovaralo se o književnos-ti, èitale su se pjesme.

»Kapije naslade«

»Vrlo važan dio kavan-skog života bile su i igre,meðu kojima su bili najpo-pularniji šah i triktrak, nonikada se nije kartalo jer jeto u muslimanskome svijetubilo zabranjeno. Sve do 19.stoljeæa kavane su u gradunazivali kapijama nasladejer se u nekim kavanamaudovoljavalo razlièitim sek-sualnim željama«, bilježi au-torica izložbe.

Kava se u Istanbulu kuha-la u manjim posudama i vru-æa se ulijevala u šalice zaserviranje, izraðene od glineili porculana. Pila se naj-manje dva puta dnevno, nomnogi su je pili i èešæe. Od-biti kavu smatralo se grije-hom. Premda žene nisu ula-zile u kavane, u Osmanlij-skom Carstvu jedno je vrije-me vladao zanimljiv obièaj:mladoženja je morao obeæa-

ti da nikada neæe ostaviti že-nu bez kave, a kršenje togobeæanja smatrano je legi-timnom osnovom za razvod.

Kavane su bile vrlo popu-larne meðu muslimanima naBalkanu, pa Zvjezdana An-toš navodi podatak da jeveæ sredinom 17. stoljeæa uBitoli bilo otvoreno sedamkavana. O konzumiranju ka-ve i svakidašnjam životumuslimana u Bosni u 19.stoljeæu vrlo je slikovito pi-sao Antun Hangi, koji navo-di »…kako naši muslimaniimaju svoje kmetove, kojirade umjesto njih, ne treba-ju se oni toliko brinuti zasvoju egzistenciju kao krš-

ne posude i dobro ih zatvo-ri. Tim ne izgubi kafa ni ja-kosti ni mirisa, i zato jemnogo ugodnija samljeve-na«, navodi Hangi, istièuæida ni u najelegantnijemu eu-ropskom hotelu ili kavaninema takve »kafe k'o u bo-sanskoj kahvi«.

Kava je èesto izazivalakontradiktorne reakcije. Ta-ko su je, primjerice, neki na-zivali vražjim piæem, a papaClement VIII. smatrao ju jepravim piæem kršæana. Iakoje kava Europljanima isprvabila odbojna, u 17. stoljeæuotvaraju se prve kavane ko-je su u 18. i 19. stoljeæu do-bile veliku ulogu u politiè-kome, umjetnièkome i eko-nomskom životu europskihgradova. Francuski izvorinavode da je prva europskakavana otvorena u Marseil-lesu, dok Britanci tvrde daje Oxford pretekao sve osta-le gradove. Venecijanska ka-vana Florijan smatrala senajboljom u Europi.

Ženska peticija protivkave

U Londonu je otvoreno vi-še kavana nego u Carigradu,što je izazvalo revolt ženakoje su pokrenule peticijuprotiv kave, u kojoj se žaleda im »muževi provode vri-jeme u kavani i da su zbogtoga postali impotentni i ne-plodni. U peticiji mole da sestrogo kazne svi koji uživajuu kavi. Kao odgovor na tupeticiju kralj Karlo II. zabra-nio je djelovanje kavana, ana kavu je uveo dodatni po-rez. Engleska cafeomania

jednako je naglo nestala kaošto je i poèela«, navodi u ka-talogu Zvjezdana Antoš.

Krajem 18. stoljeæa u Pari-zu je bilo 800 kavana, a do1843. godine bilo ih je tri ti-suæe. Intelektualno piæe de-mokracije, kako je napitaknazivan u Francuskoj, osvo-jilo je i Njemaèku. Beèani-ma se nije svidjela »turska«kava, pa su joj dodavali medi mlijeko.

Ugodne su kavanske sto-love u drugoj polovici 20.stoljeæa istisnuli bistroi, ka-fiæi u koje su navraæali gostida bi brzo popili espresso.Kafiæi su postali simboli ur-bane kulture i suvremenogstila života.

æani i zato imaju dovoljnovremena za sijela i razgovo-re, a najmilija su im sastaja-lišta kafane ili kahve, jer ihtako oni zovu… Nijesu tokafane kao što su na Zapa-du, nego su to male èaðavesobice, a u njima sjedi kodognjišta kahvedžija i 'peæe'kahvu.«

Nigdje kave k'o ubosanskoj »kahvi«

Dobra kava, smatra Han-gi, rezultat je njezina pr-ženja: »…naši kahvedžije nedaju da kafa kod prženjasasvim pocrni, dovoljno jeda malko porumeni i stvarje gotova… Kada je kahve-džija kahvu ispržio, meæe jeu stupu, izdubljeno mladovišnjevo ili lipovo deblo, iliu izdubljeni kamen, i tuèe jugvozdenom polugom, æuski-jom, dok je sasvim ne smrvi.Sada je prosije na vrlo gustosito, a ostatak tuèe u prah,dok ga ne smrvi. Ovakosmrvljenu kafu meæe u lime-

ETIOPSKA CEREMONIJA KAVE

NIZOZEMSKI TRENDEtiopljani u selima piju kavu obogaæenu okusom biljke kojuzovu tenadam, što znaèi Adamovo zdravlje. Naèin pripre-me te kave je poseban. Kako navodi Zvjezdana Antoš, zele-na se zrna kave najprije lagano poprže na vatri, zatim se po-spu biljkom tanadam, a potom se zdrobe u osobitoj vrstimužara. Dobivena se kava stavi u vrè s vruæom vodom, akava se nalijeva u male šalice. Napitak se pripravlja na po-sebnoj ceremoniji, uz uporabu tradicijskog pribora i uz spe-cifièan naèin pijenja kave. »Etiopska ceremonija kave pos-tala je poznata u Europi, a neki su mali poduzetnici iz Etio-pije pokrenuli svoj privatni posao izvodeæi ceremoniju nakojoj se koriste tradicijskim priborom i educiraju goste onaèinu pijenja kave. Takva je Maho Fantaye, poduzetnica izAmsterdama, koja je nedavno pokrenula poduzetnièki pro-jekt Harar Koffie, predstavljajuæi etiopsku ceremoniju pi-jenja kave na privatnim i javnim domjencima i proslavamate servirajuæi etiopsku kavu na tradicionalan naèin«, napo-minje Antoš, istièuæi da je etiopski naèin ispijanja kave da-nas vrlo moderan u Amsterdamu.

Prema Božidaru Jezerniku, obred pijenja kave u arapskom svijetupočinje vrstom geste, zahvale Bogu ili pitanjem o zdravlju. Servi�ranje, ali i sama priprema kave, odvija se prema čvrstim pravili�ma. Tako se male šalice pune vrućom kavom čak tri puta. Kavaje simbol gostoljubivosti i veliki je grijeh ako se ne ponudi svako�mu gostu koji do�e u kuću, no jednako je veliki grijeh i odbiti ša�licu kave! Kava se priprema odmah nakon dolaska gosta. Servira�na je u ibriku, iz kojega se dok je još vruća nalije u male šalice,uz koje su servirane i čaše s vodom. Voda se popije prije kavekako bi se oprala usta i postigao intenzivniji užitak u aromi kave.Osim kave, u arapskom se obredu poslužuje marmelada, koja seuzima malim žlicama, da se gosti izme�u pijenja kave malo zas�lade. Najprije se poslužuju ugledne osobe, potom najstariji gost ina kraju žene.

PRIBOR ZA PIJENJE KAVE: Ibrik s fildžanima

OD KAVANE DO KAFIĆA Šetnja kroz povijest zagrebačke svakodnevice

Mjesta na kojima se pisala povijest

Društvene revo-lucije, moderna

književnost, arhitek-tura i umjetnost, No-vi val i urbana kul-tura - svi su oni ne-zamislivi bez kava-na i kafiæa

Jedna od prvih u Zagrebu bila jeKazališna kavana u starome

Amadeovu teatru u Demetrovojulici, otvorena 1794. godine

Martina KALLEmartina.kalle@vjesnik.hr

Uloga kavana u svjet-skoj povijesti nijetek povijest svakod-nevice, veæ dio »ve-

like« povijesti, pozornica nakojoj su se, barem otkako jekava osvojila Stari konti-nent, spremali dogaðaji kojiæe mijenjati povijesne tije-kove i otvarati nove hori-zonte. Francuski povjesni-èar Jules Michelet tvrdi, aprenosi Marija Živkoviæ ueseju »Od kavane do kafiæa:Šetnja kroz povijest zagre-baèke svakodnevice« da jeFrancuska revolucija 1789.krenula iz - kavane.

Što je na Mediteranu pja-ca (trg), mjesto okupljanja,druženja i rasprava, na kon-tinentu su postale kavanepa Živkoviæ citira da je ka-

ideje vodeæih beèki arhite-kata prenijeti u Zagreb.

Kavane su bile istinskamjesta sa stilom. Na jednojfotografiji Toše Dapca ljudipred Gradskom kavanomsjede na elegantnim Thone-tovim stolcima, danas ikonidizajna, a interijere su ureði-vali vodeæi zagrebaèki arhi-tekti.

Prijelaz 19. u 20. stoljeæebilo je zlatno doba europ-skih kavana, a samo ih je uZagrebu tada bilo 25. Njihovsjaj blijedi veæ nakon Prvo-ga svjetskoga rata, a konaè-ni udarac klasiènoj kavan-skoj kulturi poèetkom pede-setih dao je novi medij - te-levizija. S vremenom se pro-mijenio i naèin provoðenjaslobodnoga vremena, auto-mobili su postali dostupnijiširokim masama, život seubrzao, što je rezultiralo ot-varanjem brzih espresso ba-rova, preteèa današnjih kafi-æa.

Slavni »duhanski put«

Ipak, kavane su se poka-zale kao žilave institucije.Kultne kavane »Korzo« i»Meduliæ« život su nastavilekao pizzerije, ali u svijestiljudi ostale su okupljalištakulturne elite, što su ostalejoš i u sedamdesetima.

Nasljednici kavana - kafiæinisu više bili mjesta na koji-ma se piše velika povijest,ali neka mjesta ostavila suduboku brazdu u popularnojkulturi. Rane osamdesete ta-ko su nezamislive bez, po-malo veæ mitskoga, »duhan-skog puta« - »Blato« -»Zveèka« - »Kavkaz«, neu-glednih kafiæa u zagrebaè-koj Masarykovoj ulici gdjesu se sastajali protagonistiNovoga vala - glazbenici, no-vinari Poleta, književnici ko-ji su pisali novu urbanu knji-ževnost i svatko tko je bionetko u to doba. Kako ilus-trator Mirko Iliæ èesto znareæi - »to je bio naš internet.Sve su se informacije tamomogle doznati«.

Nekad »Korzo« i »Medu-liæ«, potom Duhanski put,danas subotnja špica u Bo-goviæevoj i Gajevoj, kavane ikafiæi odolijevaju vremenu inovim naèinima druženja.Nema te društvene mreže nainternetu koja može nadom-jestiti neposredno druženje irazgovor. A i važno je biti vi-ðen. Uživo.

vana »...bila dom Londonèa-na, a koji su nekoga tražiliobièno nisu pitali živi li uFleet Streetu ili ChanceryLaneu, nego zalazi li u 'Gr-èku kavanu' ili kavanu'Rainbow'«.

Kultne bečke kavane

Beè ranoga dvadesetogstoljeæa, u vrijeme kada je,uz London i Pariz, bio onošto æe nakon Drugoga svjet-skoga rata postati New York- središte zapadnoga svijeta,nezamisliv je bez kavana,mjesta u kojima je cvao in-telektualni život.

Na kraju devetnaestogastoljeæa i poèetkom dvade-setoga beèki su pisci u kava-nama ne samo razmjenjivalimisli nego i pisali romane.Mnoga djela Karla Krausa,Arthura Schnitzlera, Friedri-cha Torberga nastala suupravo u kavanama. Kavanesu bile okupljalište i drugihintelektualaca, od slikara iglazbenika do arhitekata ipolitièara. Kavane su dalevelik doprinos kako kulturi,tako i razvoju novih politiè-kih ideja. Poznata uzreèica»kavanski politièar« upravoje u Beèu imala svoje punoznaèenje.

Prva kavotočja naHarmici

Tradicija kavana poèela jeu Beèu, raširila se u Prag idiljem monarhije K.u.K. i ni-je dugo trebalo da doðe i doZagreba. Veæ prije kavana, uZagrebu se pila kava, i to ukavotoèjima - šatorima ukojima se još u 18. stoljeæutoèila kava. Kavotoèja su bi-la smještena na zapadnojstrani Harmice, tadašnjegasajmišnog trga. Prve zagre-baèke kavane spominju sekoncem 18. stoljeæa. Jednaod prvih bila je Kazališnakavana u starome »Amadeo-vu teatru« u Demetrovoj uli-

ci, otvorena 1794. godine.Imena prvih zagrebaèkih

kavana: »Drei Rabben«,»Zum Kaiserwirt«, »ZurStadt Wien«, »Jagerhorn«govore o duhu grada. Bilo jeto kozmopolitsko mjesto ukojem se, zapisao je još1880. August Šenoa, mogloèuti razgovore na jezicima»... Albiona, Franceza, Teu-tona, Toskanaca kao i ma-gyar embera«.

Kavana je bila odraz gra-ðanskoga naèina života iprostori nove intelektualne igraðanske društvenosti, na-vodi Marija Živkoviæ, pa neèudi da su nicale u središtugrada. Za cijenu šalice kavetu su se moglo proèitati no-vine, saznati štogod o novoj

knjizi, ugovarati poslove ilisudjelovati u kakvoj politiè-koj raspravi.

Kavane su se dijelile i pre-ma interesima gostiju. U ka-vani »Bijelom križu« namjestu današnjega hotela»Dubrovnik« okupljali su seposlovni ljudi i trgovaèkiputnici pa su je nazivali i»Zagrebaèkom burzom«.Obližnja »Narodna kavana«bila je okupljalište iliraca,kao i uskoro otvorena i jošuvijek postojeæa »Palainov-ka« na Ilirskom trgu. Kava-ne »Zagreb« na uglu Zrinjev-ca i Berislaviæeve ulice i»Bauer« u Frankopanskoj 2bile su okupljalište slikara iknjiževnika. U »Kazališnojkavani« bilo je uredništvo

satiriènoga èasopisa Kopri-ve, a kavane »Korzo« i »Pa-riz« bile su okupljalište viso-kih èinovnika. Bez kavanane bi bilo ni Matoša, PoliæaKamova, Krleže i nezaobi-laznoga Tina Ujeviæa.

Mjesta sa stilom

Unutrašnjem ureðenju ka-vana pridavalo se velikoznaèenje. Jedan od najzna-èajnijih arhitekata ranoga20. stoljeæa Adolf Loos po-èetkom stoljeæa uredio jeneke beèke kavane, a, kakoduhovito zamjeæuje MarijaŽivkoviæ, njegove žuène ras-prave o arhitekturi u jednojod beèkih kavana slušao jetadašnji student Viktor Ko-vaèiæ, koji æe avangardne

Gradska kavana u objektivu Toše Dabca, vlasništvo zagrebačkog Arhiva Toše Dapca

Kavana Corso, 1907./8., Muzej grada Zagreba

»Majmunjak«, Tošo Dabac, oko 1960.

Ljudi s ulice, Tošo Dabac

Utorak, 11. svibnja 2010.28

IDEMO NA KAVU!w w w.VJESNIK.hr

FENOMENI Noviji običaj okupljanja u središtu Zagreba nastao je uz ispijanje kave

Zagrebaèka špi-ca sada obuhva-

æa Tkalèiæevu ulicu,Trg bana Jelaèiæa,Gajevu, Bogoviæevu,Petriæevu, Margaret-sku, Varšavsku i Pre-radoviæevu ulicu teCvjetni trg

Dašak Zapada na špici

Obilazak kafića u središtumetropole svake subote

postao je dio života mnogihgra�ana, a naročito onih

željnih da budu vi�eni

Romina PERITZromina.peritz@vjesnik.hr

Zagrebaèka špica,kako je poznato, uprošlih desetak go-dina pretvorila se u

pravi fenomen. Obilazakkafiæa u središtu metro-pole svake subote postaoje dio života mnogih gra-ðana, a naroèito onih želj-nih da budu viðeni.

Ispijanje kave na špiciprešlo je na neki naèinmnogima u naviku, no ot-kad zapravo seže taj feno-men, koji se polako proši-rio i na druge hrvatskegradove?

Bojan Mucko u svomeeseju donosi niz zanimlji-vih podataka i prièa veza-nih za fenomen ispijanjakave na špici.

Štoviše, upoznaje nas sugostiteljskom scenomkoja je od poèetka osam-desetih polako unosilapromjene u zagrebaèkusredinu, a te promjene ve-zane su upravo za ritualispijanja kave, što je uro-dilo fenomenom špice.

Otkriva, zapravo, kakosu nastali današnji kafiæi ikako je talijansko umije-æe pripremanja dobre ka-ve, meðu ostalim, postalonešto danas sasvim nor-malno, no nekad je bilaprava novost i dašak Za-pada.

Kod Krole dolaziliumjetnici i političari

Mucko prièu o zagre-baèkoj špici zapoèinje spoviješæu kultnog BuffetaMK, koji je poèetkomosamdesetih otvorila obi-telj Krolo, te je danas tajkafiæ i poznat po tomimenu. Iz današnje per-spektive doista nevjero-

jatno, no 1981. godina ka-da se otvarao Krolo, u Ra-diæevoj su postojala samodva kafiæa, a u Tkalèiæe-voj tri!

Kava se u to vrijeme,navodi Mucko, prema pri-èanju vlasnika, pila nastojeæki, i to uglavnomkava i kava sa šlagom. Ni-je bilo drugih opcija, osimšto se uz kavu èesto pio iBadelov konjak, koji seod milja nazivao cujze-kom.

Kod Krole su se, premasjeæanju vlasnika, sku-pljali brojni pisci, umjet-nici i politièari poputRanka Marinkoviæa, Ene-sa Kiševiæa, Ive Štivièiæa,

Borisa Dvornika, TonèijaNalisa, Bobija Marottija iPetra Dapca. »U jednomtrenutku našeg razgovoragospoða Marija je primi-jetila da sjedim na Mesi-æevu mjestu«, navodi au-tor teksta.

Izraz tranzicijskekulture

Dok su poèetak osam-desetih obilježile nestaši-ce kave pa su se mnogivlasnici, pa tako i obiteljKrolo, snalazili na svemoguæe naèine, konaènosu sredinom toga dese-tljeæa stupili na zagrebaè-ku kavansku scenu glaso-viti macchiato i capucci-

no, što je bila posljedica,piše Mucko, uèestalihodlazaka u Trst u ono vri-jeme.

Doznajemo i da nakonUniverzijade 1987. godinei revitalizacije Tkalèiæeveulice 1990-ih zapoèinjemasovno otvaranje kafiæai pustupna preobrazbaTkalèiæeve u današnji iz-gled produžene terase.

Tih se godina, istièe au-tor, otvaraju i terase uBogoviæevoj te se preure-ðuje Cvjetni trg i time sepostupno stvara tzv. za-grebaèka špica kojaobuhvaæa Tkalèiæevu uli-cu, Gajevu, Bogoviæevu,Petriæevu, Margaretsku,

Varšavsku i Preradoviæe-vu ulicu. Autor donosi izanimljivu definiciju špi-ce:

»Špica je kompleksanfenomen tranzicijske kul-ture, povezan s ritualomispijanja kave. Ritmizira-na izmjenom godišnjihdoba i dana u tjednu, ve-zana je za kult Sunca, ma-giju plodnosti i moæ neo-liberalnog tržišta u tranzi-cijskom kontekstu te pru-ža snažna identitetna is-kustva.

Rijeè je o pomalo na-drealnom prizoru u koje-mu se svake subote zasunèanih proljetnih i ljet-nih dana, od 11 do 15 sati,terase kafiæa užeg središ-ta stapaju u nešto vrlo na-lik na modnu reviju. Pri-zor ukljuèuje pistu, mode-le, publiku, kamere i foto-grafe«, zakljuèuje.

Špica kao hedonizam

Popularizaciji fenome-na špice prema mišljenjuautora pridonijeli su me-diji, prije svega nekadaš-nja tjedna emisija HTV-a»Glamour caffe« koja jeredovito donosila izvješæasa subotnje špice, a tupraksu kao što znamo idanas nastavljaju brojneemisije i tzv. lifestyle i ce-lebrity rubrike.

Mucko primjeæuje dadok je Bogoviæeva višeorijentirana prema pozna-tima, Preradoviæeva jemjesto okupljanja kultur-njaka koji svoje kave ispi-jaju u Pifu, KIC-u i dru-gim obližnjim mjestima.»Tu možete naiæi na sli-kare, posrednike umjetni-nama, boeme, književni-ke, arhitekte, dizajnere,opæenito, na avangardnijidio jutarnje subotnje sce-ne.«

Uglavnom, kako primje-æuje Bojan Mucko, bezobzira na profil gostiju,špica za njih èini èisti he-donizam, što se ne bi mo-glo reæi za konobare, kojitijekom špice moraju pri-premiti poprilièno velikbroj kava u vrlo kratkomvremenu.Kava arabica

Zagrebačka špica, Preradovićeva ulica

Fotografski projekt »Kavica � Coffee« Jasenke Bulj iVanje Zarić