HR 1 HR

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

Tehničke informacije o zelenoj infrastrukturi (GI)

uz dokument

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU,

EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Zelena infrastruktura – Jačanje prirodnog kapitala Europe

1. DIO I. SASTAVNICE ZELENE INFRASTRUKTURE

2. DIO II. KORISTI I FUNKCIJE ZELENE INFRASTRUKTURE

3. DIO III. ZELENA INFRASTRUKTURA I EUROPSKE POLITIKE

4. DIO IV. GLOSAR

5. DIO V. PRIMJERI ZELENE INFRASTRUKTURE U SVIM DRŽAVAMA ČLANICAMA EU-A

HR 2 HR

1. DIO I. SASTAVNICE ZELENE INFRASTRUKTURE

Dio 1. Sastavnice zelene infrastrukture1

Fizički sastavni dijelovi: mreža zelenih površina u kojima i pomoću kojih se odvijaju

prirodne funkcije i procesi.

Fizička su obilježja koja pridonose zelenoj infrastrukturi raznolika, specifična za svaku

lokaciju ili mjesto i izrazito ovisna o razmjerima Na lokalnoj razini biološkom raznolikošću

bogati parkovi, vrtovi, zeleni krovovi, ribnjaci, potoci, šume, živice, livade, obnovljena

napuštena industrijska područja i obalne pješčane dine mogu pridonijeti zelenoj infrastrukturi

ako omogućuju više usluga ekosustava. Spojni su elementi prijelazi za divlje životinje i riblje

staze. Na regionalnoj ili nacionalnoj razini velika zaštićena prirodna područja, velika jezera,

riječni slivovi, šume visoke prirodne vrijednosti, prostrani pašnjaci, područja poljoprivrede

niskog intenziteta, veliki sustavi dina i obalne lagune samo su neki od brojnih primjera. Na

razini EU-a prekogranični elementi kao što su međunarodni riječni slivovi, šume i planinski

lanci primjeri su nadnacionalne zelene infrastrukture EU-a. Oni imaju važnu funkciju: pružati

mnogostruke koristi ili spajati ekosustave te tako omogućivati njihove usluge.

Projekti: zahvati čija je svrha očuvanje, poboljšanje i obnavljanje prirode, prirodnih

funkcija i procesa za osiguranje brojnih usluga ekosustava za ljudsko društvo.

Sada postoje stotine primjera projekata zelene infrastrukture u Europi, od kojih mnogi nisu

nužno obilježeni kao zelena infrastruktura. Ključne inicijative uključuju francuski „trame

verte et bleue”, njemački „Wiedervernetzungsprogramm”, inicijativu „mjesto za prirodu”

Ujedinjene Kraljevine, nizozemsku inicijativu „mjesto za rijeku”, estonske i nizozemske

ekološke mreže ili Zeleni koridor donjeg Dunava u jugoistočnoj Europi (vidi Dio V. za više

primjera projekata zelene infrastrukture u državama članicama).

Planiranje: uključivanje očuvanja, poboljšanja i obnavljanja prirode, prirodnih funkcija i

procesa u prostorno planiranje i prostorni razvoj i održivo pružanje pripadajućih koristi za

ljudsko društvo.

Ni zelena infrastruktura ni svi drugi pristupi ne mogu istodobno proizvesti maksimalne koristi

pa treba pažljivo procijeniti kompromise. Međutim, uključivanje pitanja zelene infrastrukture

u postupke planiranja omogućuje procjenu svih važnih pitanja i donošenje logičnih odluka

kako bi se proizvelo što više koristi. Uključivanje zelene infrastrukture u planiranje posebno

je važno u slučaju sveobuhvatnih višegodišnjih strategija i planova.

Alati: metodologije i tehnike koje nam pomažu razumjeti vrijednost koristi koje priroda

pruža ljudskom društvu i pokrenuti ulaganja potrebna za održavanje i povećanje tih koristi.

1 Detaljnije informacije na adresi http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/index_en.htm.

HR 3 HR

2. DIO II. KORISTI I FUNKCIJE ZELENE INFRASTRUKTURE

Tablica 1. Pregled ključnih koristi zelene infrastrukture

Skupina koristi Posebne koristi zelene infrastrukture

Poboljšana učinkovitost prirodnih

resursa održavanje plodnosti tla

biološka kontrola

oprašivanje

akumulacija slatkovodnih resursa

Ublažavanje klimatskih promjena

i prilagodba tim promjenama skladištenje i sekvestracija ugljika

regulacija temperature

kontrola šteta od oluja

Sprječavanje katastrofa

kontrola erozije

smanjenje rizika od šumskih požara

smanjenje opasnosti od poplava

Upravljanje vodama

reguliranje protoka

pročišćavanje vode

opskrba vodom

Gospodarenje zemljištem i tlom smanjenje erozije tla

očuvanje/povećanje sadržaja organskih tvari u tlu

povećanje plodnosti i produktivnosti tla

ublažavanje izgrađenosti, rascjepkanosti i prekrivanja

zemljišta

poboljšanje kakvoće i privlačnosti zemljišta

veće vrijednosti nekretnina

Koristi očuvanja

vrijednost postojanja raznolikosti staništa i vrsta te

genetske raznolikosti

ostavština i altruistička vrijednost raznolikosti staništa i

vrsta te genetske raznolikosti za buduće generacije

Poljoprivreda i šumarstvo

višenamjenska, otporna poljoprivreda i šumarstvo

poboljšanje oprašivanja

poboljšanje suzbijanja štetnih organizama

Promet i energija s niskim

emisijama ugljika

bolje integrirana, manje rascjepkana prometna rješenja

inovativna rješenja za energiju

Ulaganje i zapošljavanje

bolji imidž

više ulaganja

HR 4 HR

više zapošljavanja

produktivnost rada

Zdravlje i dobrobit kakvoća zraka i regulacija buke

dostupnost za vježbu i korištenje prostora

bolji zdravstveni i socijalni uvjeti

Turizam i rekreacija odredišta postaju privlačnija

raspon i kapacitet mogućnosti za rekreaciju

Obrazovanje resurs za podučavanje i „prirodni laboratorij”

Otpornost otpornost usluga ekosustava

Izvor: http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#implementation, prilagođeno.

HR 5 HR

Tablica 2. Primjeri troškova i koristi odabranih projekata zelene infrastrukture u

Europi

Projekt Lokacija Troškovi i koristi

Urbana priroda četvrti

Lindenholt u

Nijmegenu

Nizozemsk

a

Usporedba referentnog scenarija sa sivim scenarijem (popločeno područje) i scenarijem

zelene infrastrukture (cijelo područje zasađeno stablima). Kapitalni troškovi i troškovi

održavanja različitih varijanti. Procjena utjecaja na zdravlje čestica i NOx, utjecaja buke,

utjecaja poplava, troškova pročišćavanja vode, uživanja okoliša, rekreacije, reguliranja

klime, smanjenih troškova energije zbog učinaka vjetrobrana, utjecaja na vrijeme

putovanja, sekvestracije ugljika. Neto sadašnje vrijednosti: gubitak 275 milijuna eura za

sivi scenarij, dobitak 230 milijuna eura za scenarij zelene infrastrukture.

Estuarij Blackwater Ujedinjena

Kraljevina

Troškovi i koristi od održavanja građevina za obranu od poplava u odnosu na troškove i

koristi porasta razine mora i smanjenja obalnih slanih močvara. Koristi uključuju

ribarsku proizvodnju, sekvestraciju ugljika i druge koristi za okoliš. Troškovi uključuju

kapitalne troškove izmještanja, troškove održavanja i situacijske troškove

poljoprivrednog zemljišta. Studija pokazuje da kontrolirano izmještanje može biti

ekonomično ako se u obzir uzmu netržišne koristi, posebno koristi za očuvanje prirode i

rekreaciju (neto sadašnja vrijednost 106 milijuna funta u 25 godina odnosno 192

milijuna funta u 100 godina).

Obnova inundacijskog

područja rijeke Elbe

Njemačka Obnova prirode kroz izmještanje nasipa, smanjenje utjecaja poljoprivrede i izgradnju

ribljih staza. Omjer troškova i koristi iznosio je između 2,5 i 4,1, ovisno o scenariju.

Rekreacija, obrana od poplava i koristi u vezi s ugljikom, koje nisu monetizirane,

povećale bi vrijednost koristi. Troškovi uključuju troškove izbjegavanja pogoršanja

stanja okoliša, građevinske troškove i situacijske troškove zemljišta.

Agro-ekosustav u

Sint-Truidenu

Belgija Mjere za zaštitu sela od erozije i blatnih bujica, uključujući zatravljene kanale,

zatravljene granične pojaseve, retencijska jezera i konzervacijsku obradu tla u slivnom

području. Ukupni troškovi ovih mjera bili su niski (126 eura po hektaru na 20 godina) u

usporedbi s uklanjanjem štete izazvane blatnim bujicama u analiziranom području i

troškovima čišćenja (54 eura po hektaru godišnje) i svim sekundarnim koristima,

uključujući bolju nizvodnu kakvoću vode, manje troškove nizvodnog jaružanja, manji

psihički stres za stanovništvo i veću biološku raznolikost.

Obnova inundacijskog

područja rijeke Skjern

Danska Obnova indundacijskog područja rijeke Skjern u Danskoj koštala bi 44,2 milijuna

dolara, no osigurala bi neto sadašnje koristi od 2,3 milijuna dolara zbog izbjegnutog

crpljenja (kojim se trenutno izbjegava plavljenje) i 84,6 milijuna USD od nastalih

koristi. One uključuju lov, ribolov, mogućnosti za rekreaciju i očuvanje biološke

raznolikosti.

Nizvodna obnova

rijeke Gardon

Francuska Obnova rijeke koja se koristi za rekreaciju (šetanje, plivanje, kajakarenje, ribolov).

Vrednovanje uporabnih i neuporabnih vrijednosti. Troškovi uključuju troškove ulaganja

i pogona u vezi s urbanim i industrijskim onečišćenjem, regulacijom rijeka,

onečišćenjem iz poljoprivrede itd. Ukupna neto sadašnja vrijednost poboljšanja je 36

milijuna eura. Omjer troškova i koristi je 1,9.

Nacionalna šuma Ujedinjena

Kraljevina

Veliko područje obnove uključujući neka bivša odlagališta, kamenolome i druge

napuštene industrijske lokacije u kontekstu dugoročnog projekta stvaranja šuma i

prioritetnih otvorenih staništa na 33 % područja Nacionalne šume. U studiji su troškovi

na temelju stvarnih i predviđenih izdataka za postizanje ciljeva procijenjeni na 178

milijuna funta, u usporedbi s koristima od 1 623 milijuna funta, većinom od rekreacije,

uz manje doprinose od ugljika, biološke raznolikosti te posebno estetske vrijednosti.

Rezultati ukazuju na sadašnju neto vrijednost od 1,44 milijarde funta i omjer troškova i

koristi od 9,1 prema 1.

Nacionalni park Hoge

Kempen

Belgija Prirodne vrijednosti pridonose stvaranju radnih mjesta. U gusto naseljenoj pokrajini

Limburg (Belgija) lokalni je NVO 2006. uvjerio tvorce politike gospodarskim

argumentom (stvaranje radnih mjesta) da stvore prvi nacionalni park u Belgiji. Osim

zaštite biološke raznolikosti, osnivanjem Nacionalnog parka Hoge Kempen stvoreno je

oko 400 radnih mjesta i potaknuta su privatna ulaganja u turizam u tom povijesno

deindustrijaliziranom području. Turisti cijene oporavljanje prirode u bivšim rudnicima

HR 6 HR

ugljena zbog njezine krajobrazne vrijednosti i vrijednosti biološke raznolikosti.

(TEEBcase, Schops 2011.).

HR 7 HR

Tablica 2. Primjeri troškova i koristi odabranih projekata zelene infrastrukture u

Europi

Projekt Lokacija Koristi

Ekostaden

Augustenborg

(inicijativa urbane

regeneracije)

Malmö,

Švedska

Stopa površinskog otjecanja oborinskih voda prepolovljena. Poboljšan imidž područja.

Biološka raznolikost povećana za 50 % (zeleni krovovi privlače ptice i insekte, a

otvoreni sustav odvodnje oborinskih voda osigurava bolji okoliš za lokalne biljke i

životinje). Utjecaj na okoliš smanjen za 20 %. Nezaposlenost smanjena s 30 % na 6 %.

Fluktuacija zakupa smanjena za 50 %.

Natural Economy

North West (NENW)

Ujedinjena

Kraljevina

Ljudsko zdravlje/dobrobit, socijalne, ekološke, gospodarske (npr. izravna bruto dodana

vrijednost (BDV) od okoliša izračunata je u iznosu od 2,6 milijarde funta te podržava

109 000 radnih mjesta u području okoliša i srodnim područjima).

Revitalizacija kanala

Kennet i Avon

Ujedinjena

Kraljevina

Zaštićena staništa, bolje gospodarenje otpadom, turizam, gospodarske koristi (izravno i

neizravno zapošljavanje u iznosu od 150 do 210 radnih mjesta u punom radnom

vremenu (EPRV) od 1997. do 2002.). Ukupno je stvoreno i očuvano 1 198 do 1 353

radnih mjesta u punom radnom vremenu.

Ribolov u Walesu Ujedinjena

Kraljevina

Poboljšanje staništa, povećanje populacija (npr. povećanje od >2 000 odraslih lososa i

pastrvi svake godine), povrat ulaganja u marketing od 20 prema 1, predviđeno

povećanje prihoda od 10 milijuna funta, zapošljavanje (najmanje 75 dodatnih radnih

mjesta u punom radnom vremenu), turizam (dodatnih 2,1 milijuna funta godišnje).

Propisi o gradnji

zelenih krovova

Basel,

Švicarska

23 % površine ravnih krovova u Baselu sada je zeleno (procijenjeno 700 000 m2 u

2007.); ugrožene vrste beskralješnjaka su zaštićene; uštede od četiri gigavatsata godišnje

u Baselu (prvi program poticaja) i 3,1 godišnje (drugi program); dobit za lokalna

poduzeća od prodaje materijala i pribora za ugradnju zelenih krovova; energetske uštede

za vlasnike poduzeća; globalno prepoznavanje Basela zbog postignuća.

Izvor: http://ec.europa.eu/environment/enveco/biodiversity/pdf/GI_DICE_FinalReport.pdf, prilagođeno.

HR 8 HR

3. DIO III. ZELENA INFRASTRUKTURA I EUROPSKE POLITIKE

Tablica 3. Politike i instrumenti zelene infrastrukture na razini EU-a

Područje politike Politike i instrumenti EU-a

razmatrani za zelenu

infrastrukturu

Moguće mjere

Europa 2020. strategija Europa 2020. slanje političkih signala putem

Komisije

vodeća inicijativa „Unija inovacija” detaljno izvješće o doprinosu zelene

infrastrukture ekološkim inovacijama

vodeća inicijativa za učinkovito

korištenje resursa u okviru strategije

Europa 2020. / Plana za Europu

učinkovitih resursa

detaljno izvješće o doprinosu zelene

infrastrukture učinkovitom korištenju

resursa (posebno zemljišta i

ekosustava)

Strategija zaštite okoliša Sedmi akcijski program za okoliš uključivanje zelene infrastrukture u

integrirane strategije i planove s

naglaskom na koristi po zdravlje

Poljoprivredna politika 1. stup ZPP-a – mjere ekologizacije

uključujući višestruku sukladnost

ekološki značajne površine,

plodored, održavanje i obnavljanje

trajnih travnjaka i funkcionalnih

poljoprivrednih krajolika itd.

2. stup ZPP-a — financiranje EPFRR-a mjere ekologizacije u okviru 2. stupa

(agro-ekološke mjere)

2. stup ZPP-a – osposobljavanje, usluge

savjetovanja i promocije, odredbe o

planiranju – poljoprivredna savjetodavna

služba

uključivanje zelene infrastrukture u

obrazovanje i osposobljavanje i

ponovna uspostava ruralnih područja

Politika šumarstva Strategija šumarstva EU-a iz 1998. i

predstojeća nova Strategija EU-a za šume

uključivanje zelene infrastrukture u

planiranje šumarstva i upravljanje

njime (defragmentiranje, obnova

šuma)

Biološka raznolikost i

priroda

Strategija biološke raznolikosti EU-a

2020.

razvoj i provedba svih ciljeva,

posebno poveznica s mjerama 5., 6. i

7.

Direktiva o pticama primjena članka 3.

Direktiva o staništima primjena članka 10.

Dobrovoljni program za biološku

raznolikost i usluge ekosustava (BEST) u

prekomorskim područjima EU-a

financiranje zelene infrastrukture u

prekomorskim područjima EU-a

Uredba o programu LIFE+ financiranje projekata zelene

infrastrukture

Vodna politika Okvirna direktiva o vodama / planovi

upravljanja vodnim područjima

primjena zelene infrastrukture u

upravljanju riječnim slivovima

Direktiva o poplavama bolje ekološke mogućnosti za

upravljanje poplavama

Politika EU-a o suši (Komunikacija o

nestašici vode i suši)

korištenje rješenja zelene

infrastrukture za stvaranje otpornosti

HR 9 HR

na suše

Plan o vodama EU-a prirodne mjere za zadržavanje vode

Zemljišna politika Tematska strategija zaštite tla smjernice o prekrivanju zemljišta

prijedlog Direktive o uspostavi okvira za

zaštitu tla

integrirano planiranje zemljišnih

pitanja

Politika o klimatskim

promjenama

Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim

promjenama

smjernice o zelenoj infrastrukturi za

prilagodbu klimatskim promjenama

Plan za niskougljično gospodarstvo 2050. LULUCF

Kohezijska politika,

uključujući teritorijalnu

koheziju i inovativno

financiranje

regionalna politika (kohezijska politika) uključivanje zelene infrastrukture u

prioritete EFRR-a, KF-a i ESF-a

tehnička pomoć za pripremu velikih

projekata (Jaspers) i inovativno

financiranje (Jessica, Jeremie itd.).

korištenje inovativnog financiranja

za velike projekte zelene

infrastrukture

makroregionalne strategije: Strategija

EU-a za dunavsku regiju / Strategija EU-

a za regiju Baltilčkog mora i buduće

makroregionalne strategije

uključivanje zelene infrastrukture u

programe i provedbu

makroregionalnih strategija, kao i

prekograničnih, transnacionalnih i

međuregionalnih programa (npr.

Alpska konvencija)

Promet i energija TEN-T i TEN-E uključiti mjere za ograničavanje

rascjepkanosti i poboljšanje

povezanosti u smjernicama za TEN-

ove

Bijela knjiga EU-a o europskoj prometnoj

politici I.A.

korištenje zelene infrastrukture za

planiranje prometa s niskim

emisijama ugljika

Energetska politika gradska zelena infrastruktura kao

primjer energetske učinkovitosti

zgrada

Instrument za povezivanje Europe uključivanje zelene infrastrukture u

provedbu TEN-ova

Procjena utjecaja,

sprječavanje štete i

sanacija okoliša

direktive o procjeni utjecaja na okoliš

(EIA)

provesti revizije Direktive o procjeni

utjecaja na okoliš

Direktiva o strateškoj procjeni utjecaja na

okoliš (SEA)

smjernice o uključivanju biološke

raznolikosti i klimatskih promjena u

EIA i SEA

Direktiva o odgovornosti za okoliš procijeniti zelenu infrastrukturu kao

dio sanacije okoliša

Prostorno planiranje Europska perspektiva prostornog razvoja promicati zelenu infrastrukturu na

svim teritorijalnim razinama

program ESPON 2013. promicati zelenu infrastrukturu kao

međuteritorijalni alat

Teritorijalni program Europske unije

2020.

korištenje zelene infrastrukture za

integrirano prostorno planiranje

Strategija za urbani okoliš promicati rješenja gradske i

prigradske zelene infrastrukture

HR 10 HR

Politika za morska i

priobalna područja

Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji primjena zelene infrastrukture na

morski okoliš

Strategija EU-a za planiranje pomorskog

prostora

korištenje zelene infrastrukture za

integrirano planiranje pomorskog

prostora

Preporuka o integriranom upravljanju

priobalnim područjima (ICZM) iz 2002.

korištenje zelene infrastrukture za

osiguravanje usluga priobalnih

ekosustava

Ribarstvena politika / EFPR uključivanje zelene infrastrukture na

moru u djelovanja EFPR-a

Okoliš i zdravlje Akcijski plan za okoliš i zdravlje 2004. –

2010.

korištenje zelene infrastrukture za

koristi po zdravlje, posebno u

gradskim područjima

Istraživanje Istraživačka politika / Obzor 2020.,

okvirni program za istraživanje i

inovacije

financiranje istraživačkih projekata u

vezi sa zelenom infrastrukturom

Međunarodna suradnja međunarodna razvojna suradnja EU-a potpora za razvojna rješenja

temeljena na zelenoj infrastrukturi

Reakcija na opasnost politika smanjenja rizika od katastrofa korištenje proizvoda programa

Kopernik i mjerodavnih informacija

za zelenu infrastrukturu za izradu

karata koje nisu hitne

korištenje zelene infrastrukture za

smanjenje rizika temeljeno na

ekosustavima

Izvor: http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#implementation, prilagođeno.

Uz prethodno navedene aktivnosti na razini EU-a treba ojačati i nacionalne, regionalne i

lokalne uloge i odgovornosti za bolje razvijanje zelene infrastrukture.

Nacionalna tijela igraju ključnu ulogu u razvoju strateškog konteksta i vizije za zelenu

infrastrukturu ovisno o tome kako su podijeljene nadležnosti unutar država članica. To se

može postići davanjem jasnih smjernica i uputa regionalnim i lokalnim tijelima kako planirati

zelenu infrastrukturu i upravljati njome uz korištenje vlastitog nacionalnog okvira politike

kako bi se istaknula potreba da regionalna i lokalna tijela za planiranje razmotre gradnju

zelene infrastrukture u planiranju i politikama lokalnog razvoja. Nacionalna tijela također bi

mogla pomoći prikupljati i širiti regionalne informacije o zelenoj infrastrukturi, posebno o

dobroj praksi za projektiranje, izradu karata, procjenu, nabavu, razvoj i uključivanje zelene

infrastrukture u politiku i planiranje.

Uloga regionalnih ili lokalnih tijela u uspješnom razvoju zelene infrastrukture također je

ključna. U većini europskih zemalja ta su tijela nadležna za odluke o prostornom planiranju.

Različite grane uprave morale bi surađivati, na primjer odjeli za okoliš, planiranje,

poljoprivredu i socijalna pitanja te financije. Zbog bliskih veza s lokalnim stanovništvom,

dionicima i poduzetnicima, lokalna su tijela u dobrom položaju da poboljšaju komunikaciju,

sudjelovanje javnosti i uključivanje dionika. Regionalne ili lokalne vlasti treba promatrati kao

vodeću strukturu za izradu (glavnih) planova zelene infrastrukture, uključujući procjenu

zelene infrastrukture, uzimajući u obzir njezin položaj, prijetnje, ograničenja, prioritete,

mogućnosti i regionalne (geografske, okolišne, društvene, političke, gospodarske itd.)

čimbenike.

HR 11 HR

Uspostavljanje i održavanje zelene infrastrukture neće biti moguće bez potpune i svesrdne

predanosti dionika i vlasnika resursa, NVO-ova i interesnih skupina civilnog društva. Oni

moraju uvidjeti koje prednosti zelena infrastruktura može donijeti njihovoj imovini,

resursima i gospodarskim aktivnostima poboljšanjem kakvoće donošenja odluka i jačanjem

osjećaja vlasništva i podizanjem svijesti. Njihovim ranim uključenjem u odlučivanje o

planovima mogu se izbjeći sukobi i kašnjenja u daljnjim fazama postupka. Na svim razinama

treba organizirati podršku za komunikaciju i izgradnju kapaciteta.

HR 12 HR

Tablica 4. Aktivnosti EU-a u vezi sa zelenom infrastrukturom na različitim ciljanim

razinama

Aktivnosti EU-a

Uključivanje zelene infrastrukture u politike EU-a i njihovu provedbu

Uključivanje zelene infrastrukture u mehanizme financiranja EU-a i pristup alternativnim izvorima

Istraživanje vrijednosti biološke raznolikosti i usluga ekosustava

Prikupljanje inicijativa za zelenu infrastrukturu – analiza utjecaja, troškova i koristi

Strateški ciljevi i pokazatelji zelene infrastrukture

Komunikacija, sudjelovanje i obrazovanje

Ciljane razine:

EU

Nacionalna

Izrada i promicanje okvira i ciljeva za zelenu infrastrukturu za bolju usklađenost EU-a

Osiguravanje najbolje prakse, iskustava i smjernica

Komunikacija i obrazovanje

Promicanje sudjelovanja dionika

Inter-regionalna Regionalna

Promicanje inter-regionalne i regionalne zelene infrastrukture

Savjetovanje o uključivanju zelene infrastrukture u operativne programe financirane sredstvima EU-a

Osiguravanje najbolje prakse, iskustava i smjernica

Financiranje ciljanih lokalnih djelovanja

Lokalna

Slika i tekst prilagođeni iz Preporuka radne skupine za zelenu infrastrukturu na adresi

http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/index_en.htm.

HR 13 HR

4. DIO IV. GLOSAR

Biološka raznolikost znači raznolikost živućih organizama iz svih izvora, uključujući kopnene,

morske i druge vodene ekosustave, i ekoloških kompleksa čiji su oni dio. To uključuje raznolikost

unutar vrsta, između vrsta i između ekosustava. Povezivanje biološke raznolikosti s funkcioniranjem

ekosustava uključuje pronalaženje ekosustava u raznovrsnom prostoru određenom dimenzijama koje

opisuju različite načine međusobnog povezivanja organizama. Primjeri tih dimenzija su taksonomska

raznolikost (ili raznolikost vrsta), filogenetska (evolucijska) raznolikost, funkcionalna raznolikost

(razlike u stupnju izraženosti brojnih funkcionalnih svojstava), interakcijska raznolikost (značajke

(prehrambene) mreže veza definiranih biotičkim interakcijama) i raznolikost krajolika (broj, relativno

bogatstvo i distribucija različitih vrsta staništa unutar krajolika).

Povezivost se sastoji od dviju sastavnica, strukturne i funkcionalne povezivosti. Njome se izražava

konfiguracija krajolika koja omogućuje vrstama slobodno kretanje. Strukturna povezivost, koja je

jednaka kontinuitetu staništa, mjeri se analizom strukture krajolika neovisno o svojstvima

organizama. Ta se definicija često koristi u kontekstu ekologije metapopulacija. Funkcionalna

povezivost je reakcija organizma na elemente krajolika koji nisu njegova staništa (tj. matricu „ne-

staništa”). Ta se definicija često koristi u kontekstu ekologije metapopulacija. Visok stupanj

povezivosti općenito se povezuje s niskom rascjepkanošću.

Ekosustav je dinamičan kompleks zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama i njihova neživog

okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica. Iz praktičnih razloga važno je utvrditi

prostorne dimenzije predmetnog ekosustava. Ekosustavi se često grupiraju u skupine koje imaju

slična specifična biotička i abiotička obilježja.

Pristupi temeljeni na ekosustavima su strategije i mjere u okviru kojih se koriste višestruke usluge

prirode (odnosno rješenja temeljena na prirodi) za npr. prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo

ublažavanje. Oni su dio zelene infrastrukture jer koriste biološku raznolikost i usluge ekosustava kao

dio cjelovite strategije prilagodbe kako bi se ljudima omogućilo da se prilagode negativnim

posljedicama klimatskih promjena ili ih ublaže očuvanjem zaliha ugljika i smanjenjem emisija

uzrokovanih pogoršanjem stanja i gubitkom ekosustava ili povećanjem zaliha ugljika, tako

povećavajući fleksibilnost i smanjujući ranjivost. Zelena infrastruktura tim pristupima dodaje

prostorno planirane višenamjenske elemente2.

Ekološke mreže prikaz su biotičkih interakcija unutar ekosustava u kojima su vrste povezane

uparenim interakcijama. Te interakcije mogu biti trofičke ili simbiotičke. One uključuju područja

obuhvaćena širokim spektrom mjera očuvanja od jednog prijelaza za divlje životinje do

međukontinentalnih, međusobno povezanih mreža zaštićenih i nezaštićenih područja. Obično im je

cilj održavati funkcioniranje ekosustava da bi se olakšalo očuvanje vrsta i staništa i promicalo održivo

korištenje prirodnih resursa kako bi se smanjio utjecaj ljudskih djelatnosti na biološku raznolikost i/ili

povećala vrijednost biološke raznolikosti uređenih krajolika. One moraju biti usklađene i otporne da

bi bile funkcionalni dijelovi zelene infrastrukture koja obuhvaća ekološke mreže, no proteže se izvan

njih zbog dodatne višenamjenske funkcije uz očuvanje biološke raznolikosti, što je namjena

ekoloških mreža, te zbog uključivanja urbanih elemenata koji nisu dio ekoloških mreža. Svaki bi

element zelene infrastrukture trebao igrati ulogu u mreži, no to ne znači svi su međusobno fizički

povezani.

Usluge ekosustava koristi su koje ljudi dobivaju od ekosustava ili njihov neizravan i izravan

doprinos dobrobiti ljudi. One uključuju usluge opskrbe poput hrane i vode, usluge regulacije poput

kontrole poplava i bolesti, kulturne usluge poput duhovnih, rekreacijskih i kulturnih koristi. Budući

da ljudi ne koriste izravno prateće usluge poput kruženja hranjivih tvari, ne ostvaruju koristi od njih,

pa one možda nisu strogo dio usluga ekosustava.

Stanište je prostor ili mjesto gdje se organizam ili populacija prirodno pojavljuju.

Mreža Natura 2000 u središtu je politike EU-a u području prirode i biološke raznolikosti. To je

mreža zaštićenih područja prirode na razini EU-a uspostavljena Direktivom o staništima iz 1992. te

uključuje područja zaštićena Direktivom o pticama iz 1979. Mrežom se nastoji osigurati dugoročni

opstanak najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi. To nije sustav strogih prirodnih

2 http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#assess.

HR 14 HR

rezervata gdje su sve ljudske aktivnosti zabranjene. Iako će mreža sigurno uključivati prirodne

rezervate, većina zemljišta vjerojatno će i dalje biti u privatnom vlasništvu, a naglasak će biti na

osiguravanju da buduće upravljanje bude ekološki i gospodarski održivo. Zajednica osnivanjem

mreže također ispunjuje obvezu iz Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti.

Prirodni kapital je proširenje gospodarskog pojma kapitala (proizvedena sredstva proizvodnje) na

proizvode i usluge u području okoliša. Prirodni kapital je ukupan broj prirodnih ekosustava koji će u

budućnosti osigurati dotok vrijednih roba ili usluga ekosustava.

Otpornost opisuje sposobnost ekosustava da se vrati u prvobitno stanje nakon poremećaja.

Upućivanja:

Milenijska procjena ekosustava (2005.) http://www.unep.org/maweb/en/index.aspx

Glosar radne skupine za MAES http://biodiversity.europa.eu/ecosystem-assessments/european-level

CBD Technical series br. 23 http://www.cbd.int/ts/

Glosar Tehničkog izvješća EEA-a br. 4/2009 o SEBI-ju

http://www.eea.europa.eu/highlights/publications/progress-towards-the-european-2010-biodiversity-

target/.

Ad hoc skupina za biološku raznolikost i klimatske promjene

http://ec.europa.eu/environment/nature/climatechange/index_en.htm

Wikipedia http://en.wikipedia.org/

HR 15 HR

5. DIO V. PRIMJERI ZELENE INFRASTRUKTURE U SVIM DRŽAVAMA ČLANICAMA EU-A

Tablica 5. Primjeri zelene infrastrukture u svim državama članicama. U sljedećim studijama procijenjeno je više od 120 primjera:

http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#assess, http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#design.

http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/studies.htm#implementation. U zadnjoj je studiji naglašeno da su od analiziranih 100 inicijativa

zelene infrastrukture nešto više od polovine (52) su nacionalne inicijative, većina ostalih su regionalne i lokalne inicijative, dok je oko 10 % (9)

prekograničnih inicijativa. Iako su većinu inicijativa zelene infrastrukture u državama članicama predvodile vlade, njih 15 potaknule su druge vrste

organizacija, prvenstveno NVO-ovi za zaštitu okoliša, istraživački centri i poduzeća. Najveći broj identificiranih inicijativa odgovarao je ekološkim

mrežama (35), nakon čega slijede, po redoslijedu važnosti, upravljanje slatkim vodama i močvarama (15), višenamjensko korištenje priobalnih zona

(11), gradska zelena infrastruktura (10), višenamjensko korištenje šuma (6), izrada karata zelene infrastrukture (6), ublažavanje sive infrastrukture (4),

višenamjensko korištenje poljoprivrednog zemljišta (3) i nekoliko drugih, od kojih su mnoge uključivale ublažavanje klimatskih promjena i

prilagođavanje njima (8).

Država

članica Inicijativa

Primarna

funkcija zelene

infrastrukture

Primarni

elementi zelene

infrastrukture

Pozadina i ciljevi

Austrija Povelja o vodi

iz Beča

upravljanje

vodama

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Beč dobiva gotovo svu vodu za piće iz planinskih izvora iz visokih zona donjoaustrijsko-štajerskih Alpa. Cijeli masiv Rex-

Schneeberg-Schneealpen je 1965. proglašen vodozaštitnim područjem na kojem se nalazi prvi bečki cjevovod iz planinskog

izvora. Izvor Pfannbauern je 1988. uključen u mrežu kao drugi izvor. Od tada, u normalim uvjetima ta vodozaštitna područja mogu opskrbiti cijeli Beč slatkom vodom iz alpskih izvora. Tijekom razdoblja visoke potražnje za vodom, dodatne količine

osiguravaju se iz vodocrpilišta Lobau.

Prethodno navedena načela znače da se šumsko tlo mudro koristi za prikupljanje i filtriranje vode. Druge funkcije poput

proizvodnje drvne sirovine, lova, poljoprivrede i turizma podređene su toj svrsi. Grad Beč stoga podupire upravljanje prirodnim

šumama u dotičnim područjima kako bi zajamčio očuvanje zdravih šuma koje predstavljaju stanište za razne biljne i životinjske vrste

Optimalno stanje tla određuje se pomoću njegovih mogućnosti apsorpcije, zadržavanja i filtriranja vode. Najvažniji su aspekti

šumske strukture stabilnost i otpornost, što osigurava mješovita, nejednako stara i strukturirana šuma. To znači da se ne provodi

krčenje, vrše se samo male intervencije, promiče se prirodna obnova i koriste se autohtone vrste stabala. Potiče se i sadnja rijetkih i ekološki vrijednih vrsta stabala.

Belgija Sigmaplan obrana od

poplava

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

U prošlosti su poplave uzrokovale znatne štete u estuariju rijeke Scheldt. To je početkom 1980-ih dovelo do flamanskog Sigmaplana za obranu estuarija od plavljenja zbog plime. Općenito se smatra da će rizici od poplava znatno porasti u 21.

stoljeću zbog porasta razine mora i gospodarskog razvoja. To je glavni razlog zašto je flamanska vlada zatražila ažuriranje

Sigmaplana. Htjela je ponovno razmotriti njegovu nužnost, uzimajući u obzir nekoliko pitanja. Osim sigurnosnih ciljeva, očuvanje prirode i pomorski promet važne su funkcije estuarija koje treba objediniti.

HR 16 HR

Nadležna tijela odgovorna za mobilnost, plovne putove, očuvanje šuma i prirode provode plan od 2000. do 2030. Plan se sastoji

od kombinacije prirodnih retencijskih područja i viših nasipa. Sigmaplan je zbirka projekata koji utječu na 200 km vodotoka,

uključujući područja obrane od poplava s kontroliranom smanjenom plimom i područja obrane od poplava u kojima je kombinirano korištenje zemljišta za poljoprivredu i rekreaciju, projekte obnove poplavnih područja, močvara i područja za

livadne ptice te naplavnih blatnih pličina i močvara.

Bugarska Projekt obnove

močvarnih

područja i

smanjenja

onečišćenja

upravljanje

vodama

ključna područja,

područja obnove,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Taj je projekt izrađen kako bi se pokazalo kako ekološki prihvatljive aktivnosti ruralnog razvoja mogu poboljšati uvjete života. Težište je projekta na međuovisnosti siromaštva i kakvoće okoliša. Kako je navedeno u službenom dokumentu o ocjeni projekta

(Ministarstvo za okoliš i vode, 2002.): „Područje uz obalu Dunava jedno je od najsiromašnijih područja u Bugarskoj, većinom

zbog smanjene gospodarske produktivnosti rijeke Dunav gdje je zabilježen deseterostruki pad ulova ribe od kraja 1960-ih, što je

znatno utjecalo na prihode i sredstva za život u ruralnim područjima. Jedan od temeljnih uzroka tog smanjenja je uništenje

riječnih močvara potrebnih za mriještenje riba. Stoga će povezivanje obnove močvarnih područja s održivim korištenjem

prirodnih resursa u regiji pridonijeti dobrobiti lokalnog stanovništva tako što će im se omogućiti da povećaju svoje gospodarske mogućnosti za ribolov, poljoprivredu i ekoturizam te omogućiti nizvodnim zajednicama da koriste čistije zalihe vode.”

Cipar Program

upravljanja

obalnim

područjem

zaštita obale ključna područja,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Program upravljanja obalnim područjem (CAMP) pokrenut je 2002. na Cipru, a radovi na projektu provedeni su od 2005. do

2007. s težištem na upravljanju cijelim obalnim područjem. Program su zajednički proveli vlada Cipra (Služba za okoliš Ministarstva poljoprivrede, prirodnih resursa i okoliša) i Mediteranski akcijski plan (MAP). Program je ujedinio nacionalna i

lokalna tijela u odabranim obalnim područjima u ustanove za upravljanje obalnim i pomorskim područjima na sustavniji,

integriraniji način. Program CAMP uključuje korištenje alata poput geografskog informacijskog sustava (GIS), procjene utjecaja na okoliš (EIA), strateške procjene utjecaja na okoliš (SEA) i ekonomske analize (EA) za podršku upravljanju

prirodnim resursima, uključujući vodu i tlo, te gospodarskim djelatnostima kao što su turizam, urbani razvoj, akvakultura i

obrada otpada. Glavni cilj programa CAMP Cipar je razviti strategiju integriranog upravljanja obalnim područjem. Glavno je težište na rješavanju nedostataka u trenutačnom okviru politike za planiranje i upravljanje obalnim područjem, posebno za

uključivanje pitanja vezanih uz okoliš u razvojni proces.

Posebni ciljevi programa CAMP Cipar su:

jačanje integracije politika za očuvanje i održivi razvoj priobalnih resursa;

bolja suradnja među nadležnim odjelima/ministarstvima u postupku razvoja i provedbe politika;

poboljšati javnu svijesti o opsegu i važnosti upravljanja obalnim područjem;

uskladiti nacionalne ili lokalne vizije razvoja i usuglasiti politike planiranja sa željama lokalnih zajednica u vezi s

gospodarskim razvojem.

Češka Teritorijalni

sustav

ekološke

stabilnosti

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

područja obnove,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti

Inicijativa TSES službeno je pokrenuta u lipnju 1992., iako planovi i rasprave postoje još od 1970-ih. Koncept je dio

nacionalnog zakonodavstva o zaštiti okoliša. Obavezan je kao temelj za korištenje zemljišta ili teritorijalno planiranje, planove gospodarenja šumama, dokumente upravljanja vodama i ostale dokumente koji se odnose na zaštitu i obnovu krajolika. Sustav

je zamišljen tako da predstavlja mrežu ekološki značajnih segmenata krajolika, učinkovito podijeljenih na temelju

funkcionalnih i prostornih kriterija koji obuhvaćaju biotičke i hidrološke uvjete te uvjete tla i sanacije. Isprva je planirana opširna mreža od 50 000 ključnih područja i 85 000 koridora, koji će se iscrtati na središnjoj razini. Ključna područja također

mogu predstavljati područja zaštićena na nacionalnoj razini i područja mreže Natura 2000, ako se preklapaju s planiranim

sustavom TSES-a. Procijenjeni broj provedenih elemenata u u siječnju 2010. iznosio je manje od 200 u ključnim područjima i koridorima. Trenutačno se radi na prilagodbi sustava sadašnjim i budućim uvjetima.

Glavni je cilj inicijative ojačati ekološku stabilnost krajolika kroz očuvanje ili obnovu ekosustava i njihova međusobnog

HR 17 HR

povezivanja. Posebni su ciljevi:

održavanje i obnova nacionalne prirodne baštine;

jačanje otpornosti ekosustava u krajolicima u pogoršanom stanju i zadržavanje netaknutih područja;

osiguravanje povoljnih učinaka na okolne dijelove krajolika u pogoršanom stanju.

Njemačka Njemački

zeleni pojas

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti,

elementi umjetne

povezivosti

Zeleni pojas bivše željezne zavjese ekološka je mreža od 1 393 km u Njemačkoj. Obuhvaća područje od 17 656 hektara. Osam

je europskih zemalja potpisalo sporazum o uspostavi Zelenog pojasa diljem Europe, koji se proteže od Barentsovog do Crnog mora, a čiji je dio i njemački zeleni pojas. On povezuje nekoliko zaštićenih područja, a cilj mu je povećati njihovu ekološku

vrijednost razvijanjem tih veza i uspostavom mreže dionika. Zeleni pojas povezuje nacionalne parkove, parkove prirode,

rezervate biosfere i prekogranična zaštićena područja (ukupno 70 %) i 30 % nezaštićenih područja uzduž ili preko granica. Zelenim pojasom podržavaju se regionalne razvojne inicijative temeljene na očuvanju prirode. Također ga nazivaju „mrežom

velikih transregionalnih staništa velike ekološke važnosti”. Područja koja su nekoć tvorila željeznu zavjesu i „pojas smrti” sad

su okosnica njemačke mreže biotopa. Oko 15 % područja je u lošem stanju.

Ciljevi su sljedeći:

- očuvati biološku raznolikost i jedinstvene prirodne vrijednosti – ponajprije usklađivanjem metoda upravljanja s obje strane granice;

- očuvati nacionalnu prirodnu baštinu;

- očuvati spomenik njemačkoj suvremenoj povijesti;

- stvoriti posebnu vrstu muzeja na otvorenom, presjeka gotovo svih mogućih tipova njemačkog krajolika;

- stvoriti liniju koja više ne dijeli nego povezuje stare i nove njemačke pokrajine, živi spomenik ujedinjenju Njemačke.

Zanimljiv dio te inicijative bio je pokretanje javnog poziva na kupnju „zelenih dionica”. Svaki donator koji uplati više od 65 eura postaje simbolični dioničar Zelenog pojasa i dobiva potvrdu o tome. Prihod od „dionica” koristi se za kupnju zemljišta duž

bivše granice između Istočne i Zapadne Njemačke, financiranje odnosa s javnošću i aktivnosti lobiranja te za potporu provedbi

projekata.

Danska Danska

strategija

prilagodbe

klimatskim

promjenama

prilagođavanje

klimatskim

promjenama

elementi umjetne

povezivosti,

elementi prirodne

povezivosti

Danska je 2008. izradila nacionalnu strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama u kojoj suu obzir uzete i mjere prilagodbe biološke raznolikosti. Cilj je strategije osigurati da se u budućnosti klimatske promjene na najprikladniji način razmatraju i

uključuju u planiranje i razvoj. Strategija sadrži niz smjernica koje tijelima, poduzećima i građanima omogućuju da brzo i

samostalno reagiraju na probleme koje će klimatske promjene uzrokovati danskom društvu. U noj je navedeno da se već provodi niz mjera kako bi se osiguralo da priroda ostane zdrava i izdržljiva u uvjetima klimatskih promjena, na primjer mjere za

sprječavanje rascjepkanosti prirode i borbu protiv invazivnih vrsta.

HR 18 HR

U strategiji je također navedeno da će općine trebati informacije i smjernice o zelenim koridorima za svrhe planiranja, te da će

tijela i javnost trebati informacije o invazivnim vrstama. U njoj je naglašeno i da će biti potrebna ekonomska analiza za niz

područja uključujući 1) troškove i koristi promicanja samoprilagodbe prirode klimatskim promjenama kroz planiranje i reguliranje koje će rezultirati manjom rascjepkanošću, osigurati koridore za rast i smanjiti broj postojećih čimbenika pritiska; 2)

prirodno i ekološki neutralno prilagođavanje klimatskim promjenama u sektorima važnima za prirodu, na primjer u

poljoprivredi, šumarstvu i upravljanju obalama; 3) određivanje cijena brojnih roba i usluga iz prirode koji nemaju izravnu tržišnu vrijednost, na primjer ublažavanje onečišćenja zraka, pročišćavanje voda, očuvanje tla, te modeli za izračun

socioekonomskih koristi i troškova upravljanja prirodom. Planirane mjere obuhvaćaju pretvaranje odabranih riječnih dolina u

prirodne močvare, mjere za ublažavanje pomanjkanja kisika u morskoj vodi ili mjere za rješavanje rascjepkanosti staništa.

Estonija Estonska

zelena mreža

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

zelena gradska i

prigradska

područja, elementi

prirodne

povezivosti

Estonija je od 1970-ih zauzela višenamjenski pristup ekološkim mrežama. Početkom 1990-ih stručnjaci za planiranje pokrenuli su inicijativu za mrežu i 1995. je u okviru Zakona o gradnji i planiranju donesen zakonodavni akt o ekološkim mrežama.

Državnim dugoročnim prostornim planom „Estonija 2010.” utvrđena su temeljna načela estonske ekološke mreže utvrđivanjem

koridora i 12 ključnih područja od međunarodne važnosti. Prva okvirna karta izrađena je 1983., a 1999. je započela druga faza okružnog planiranja (tematsko planiranje). Cilj je utvrditi okolišne uvjete za razvoj korištenja zemljišta i izgradnje naselja.

Glavne zadaće ove faze uključivale su projektiranje zelene mreže koja bi zajamčila prirodne, ekološke i socioekonomske koristi

za to područje. Koncept ekološke mreže u Estoniji prvenstveno je ugrađen u sustav prostornog planiranja, a provodi se kroz druge sektore kao što su očuvanje prirode, šumarstvo, upravljanje vodama i drugi. Na razini okruga zelena je mreža ključan dio

okružnog planiranja.

Predviđa se ukupna pokrivenost zelenom mrežom oko 55 % ukupnog državnog područja Estonije u 12 relativno kompaktnih

ključnih područja. To je područje dovoljno veliko da izvrši kompenzacijsku funkciju ne samo na nacionalnoj nego i na razini

Europe. Sustav prostornog planiranja većinom je organiziran na temelju osnovnih upravnih jedinica Estonije (država – nacionalni plan > okruzi – okružni planovi > općine – sveobuhvatni planovi). Zelena se mreža u različitoj mjeri uzima u obzir

na sve tri razine planiranja.

Glavni su ciljevi:

- funkcionalno zaokruživanje mreže zaštićenih područja i njihovo povezivanje u kompletan sustav s prirodnim područjima;

- zaštita vrijednih prirodnih staništa i očuvanje migracijskih ruta divljih životinja te zaštita i očuvanje vrijednih krajolika;

- promicanje očuvanja prirode izvan zaštićenih područja.

Dodatni su višenamjenski ciljevi:

- oblikovati prostornu strukturu prirodnih područja na najrazumniji način s obzirom na ekološke aspekte, aspekte zaštite okoliša

te gospodarske i društvene aspekte;

- ublažiti, kompenzirati i odgoditi antropogene utjecaje na prirodu i pridonijeti strategiji održivog razvoja;

- ponuditi mogućnost upravljanja, načina života i rekreacije neškodljivih za okoliš osiguravanjem prostorne dostupnosti

prirodnih područja;

- prostornim planiranjem minimalizirati buduće sukobe interesa koji uključuju različite sektore (šumarstvo, poljoprivreda,

promet, rekreacija);

- usmjeravati naseljavanje i korištenje zemljišta;

- očuvati prirodnu sposobnost samoregulacije okoliša;

HR 19 HR

- podržati međunarodnu i prekograničnu suradnju.

Grčka Operativni

program za

zaštitu okoliša i

održivi razvoj

2007. – 2013.

omogućivanje

usluga ekosustava

ključna područja,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Operativnim programom za zaštitu okoliša i održivi razvoj uređeno je financiranje iz strukturnih fondova EU-a i ostalih izvora

dostupnih Grčkoj u razdoblju od 2007. do 2013. Plan u kojem je sadržan okvirni nacrt programa polazi od stajališta da Grčka

zaostaje za drugim europskim gospodarstvima na ljestvici industrijalizacije i stoga ima potencijala za kombiniranje

gospodarskog rasta s održivim razvojem. Ukupni strateški cilj ove političke inicijative je zaštita i održivo upravljanje okolišem

tako da to bude polazište za zaštitu javnog zdravlja i poboljšanje kvalitete života građana te temeljni čimbenik za poticanje

gospodarske konkurentnosti kroz održivo upravljanje elementima okoliša, prirodnim resursima i gradskim centrima (tlo, voda, zrak, priroda) i poboljšanje učinkovitosti javne uprave u osmišljavanju i provedbi ekološke politike te poboljšavanje odgovora

društva i građana na pitanja zaštite okoliša.

Španjolska gradska zelena

infrastruktura u

Vitoria-

Gasteizu

omogućivanje

usluga ekosustava

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava, zelena

gradska i

prigradska

područja, elementi

fizičke

povezivosti,

elementi umjetne

povezivosti

Vitoria-Gasteiz, glavni grad Baskije u sjevernoj Španjolskoj, dobio je 2012. nagradu Europska zelena prijestolnica. Jedan je od europskih gradova s najvećim omjerom zelenih površina po stanovniku (cca. 45 m² po osobi), a sve stanovništvo živi u krugu

od 300 m od otvorenog zelenog prostora. Već više od 30 godina grad ulaže u svoj zeleni pojas od 613 hektara, koji će uskoro

obuhvaćati 950 hektara, u uspješnu promjenu paradigme mobilnosti, široke mreže parkova i gradskih šetnica i održive vodnogospodarske sustave. Na poluprirodnom zelenom pojasu radi se od ranih 1990-ih, a mnogo je truda i novca uloženo u

obnovu uništenih područja poput šljunčara i isušenih močvara. Pojas povezuje grad i okolicu – prepoznata je znatna prirodna

vrijednost dviju obnovljenih prigradskih močvara pod međunarodnom zaštitom. One su također učinkovita područja za zadržavanje i pročišćavanje vode, parkovi i centri za posjetitelje, i smanjuju utjecanje riječne vode u gradski sustav za

pročišćavanje otpadnih voda. Sustav bi inače trebalo obnoviti i proširiti.

Osim svojih isključivo estetskih funkcija te funkcija povezanih s korištenjem za rekreaciju, zeleni pojas igra i ključnu ulogu u

rashlađivanju gradske klime ljeti i poboljšanju udobnosti, smanjenju onečišćenja, hvatanju ugljika, povećanju kapaciteta tla za infiltraciju, te posljedično poboljšanju gradskog biološkog kapaciteta. Projektima poslovnih parkova uništeni prostori bit će

pretvoreni u nova, mješovita gradska područja, a vodotoci u gradu opet su otkriveni. Izgradit će se novi zeleni mostovi koji će

spajati stambena područja s okolišem. Sve je to moguće zahvaljujući strogom prostornom planiranju i dugoročnoj predanosti gradskih tijela i građana. Uz tekuću gospodarsku krizu i borbu protiv visoke stope nezaposlenosti u Španjolskoj, Vitoria-Gasteiz

mnogo ulaže u zeleno obrazovanje i zelena radna mjesta povezane s tehnologijom i inovacijama ili putem programa za

poboljšanje prirodnog okoliša i povrat biološke raznolikosti.

Francuska Zelena i plava

infrastruktura

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

područja obnove,

elementi prirodne

povezivosti

Zelena i plava mreža ključan je alat za nacionalno prostorno planiranje. Njezin je glavni cilj zaustaviti opadanje biološke raznolikosti kroz očuvanje i obnovu ekološkog kontinuiteta kako bi se osiguralo omogućivanje usluga ekosustava. Zelenom i

plavom infrastrukturom lokalno upravljaju državna i lokalna tijela (prvenstveno regije) uz savjetovanje s drugim lokalnim

akterima, na temelju ugovora u sveobuhvatnom okviru koji je utvrdila država. Predstavnik središnje uprave u regiji (prefet de region) utvrđuje konačni plan nakon savjetovanja s regionalnim vijećem (parlamentom). Opći je cilj osigurati da se očuvanje

biološke raznolikosti uzima u obzir prilikom planiranja, posebno u teritorijalnim (ScoT) i lokalnim prostornim planovima

(PLU).

HR 20 HR

Na nacionalnoj razini nadležna su tijela izradila i ažurirala okvirni dokument pod naslovom „Nacionalne smjernice za očuvanje

i poboljšanje ekološkog kontinuiteta” (Orientations nationales pour la préservation et la remise en bon etat des continuités

écologiques). Nadležna su tijela osnovala i nacionalni odbor za zelene i plave mreže, čiji su članovi predstavnici lokalnih tijela, gospodarskih aktera, nacionalnih parkova i NVO-ova za zaštitu okoliša. Uzimajući u obzir nacionalni okvir, na regionalnoj je

razini izrađen okvirni dokument pod naslovom „Regionalni plan za ekološku povezanost” (Schéma régional de cohérence

écologique). Regionalni okvir, koji uključuje određivanje područja te izradu karata i druge informacije o planiranim mjerama, šalje se lokalnim tijelima kako bi ga ona uzela u obzir. Regionalni planovi moraju se uzeti u obzir u lokalnim alatima za

planiranje.

Mađarska Mađarski

nacionalni

poljoprivredno-

ekološki

program

omogućivanje

usluga ekosustava

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Cilj je tog programa zaštititi biološku raznolikost na poljoprivrednom zemljištu koje obuhvaća 83 % Mađarske. Pokrenut 2002.,

program pruža financijsku potporu poljoprivrednicima koji dobrovoljno provode poljoprivredno-ekološke sustave. Oni se

posebno potiču u ekološki osjetljivim područjima, koja su definirana kao „sva intenzivno obrađivana područja koja služe za

očuvanje metoda obrađivanja koje su pogodne za prirodu i time za zaštitu prirodnih staništa i očuvanje biološke raznolikosti, vrijednosti krajolika te kulturne i povijesne baštine”. Neke su poljoprivredno-ekološke mjere namijenjene određenim vrstama

poput droplje i kosca. Programom je 2011. godine bilo obuhvaćeno 2 160 poljoprivrednika i 121 614 hektara ekološki

osjetljivih područja.

Posebni ciljevi su:

planiranje korištenja zemljišta na razini poljoprivrednog gospodarstva uz pomoć savjetodavnog sustava i uzimajući u obzir posebne značajke lokalnog okoliša pri određivanju zahtjeva za upravljanje;

jačanje veze između zahtjeva za upravljanje i ekoloških potreba ciljnih vrsta;

poboljšanje aktivnosti praćenja za mjerenje prirodnih i ekoloških koristi isplata;

usklađivanje programa u cjelini s mrežom Natura 2000.

Irska Integrirani

biljni uređaji za

pročišćavanje

otpadnih voda

omogućivanje

usluga ekosustava

područja obnove,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Koncept i pojam integriranih biljnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (ICW) razradilo je tijekom 1980-ih i 1990-ih irsko

Ministarstvo okoliša, baštine i lokalne samouprave. Kasnije je inicijativu promicala irska Agencija za nacionalne parkove i divljač (NPWS). Koncept je razvijen iz radova koji su krajem 1980-ih i početkom 1990-ih izvedeni na 25 km² sliva potoka

Dunhill-Annestown u okrugu Waterford zbog boljeg upravljanja prirodnim resursima u ruralnoj zajednici. U okviru inicijative

izgrađeni su brojni primjeri integriranih biljnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čime je koncept proveden u praksi, a nacionalna je vlada izradila službene smjernice. Cilj je koncepta stvoriti „ekološku infrastrukturu koja uglavnom upravlja sama

sobom, biološki se sama projektira, te je društveno i gospodarski usklađena”. Namjera je da infrastruktura pomogne osigurati i

dodatna staništa za vrste koje se povezuju s močvarama koje su prije postojale diljem Irske. Naime, integrirani biljni uređaji za pročišćavanje otpadnih voda koji se promiču u okviru inicijative uvelike oponašaju strukturu i procese koji se odvijaju u

močvarama gdje prevladava emerzna vegetacija s plitkom vodom i tlom bogatim hranjivim tvarima.

Posebni ciljevi:

zadržati i pročistiti influent u područjima obraslima emerznom vegetacijom;

estetski uklopiti retencijsku močvarnu strukturu u lokalni krajolik kako bi se povećale sporedne vrijednosti lokacije;

poboljšati raznolikosti staništa i upravljanje prirodom;

zagovarati prednosti obnove nekih ključnih ekoloških usluga močvarnih područja i pripadajućih izgubljenih staništa.

HR 21 HR

Italija Urbani zeleni

pojas u

Mirandoli

ublažavanje

klimatskih

promjena i

prilagodba tim

promjenama

održivo korištenje /

zona usluga

ekosustava, zelena

gradska i

prigradska

područja

Ciljevi lokalnog energetskog plana općine Mirandola u regiji Emilia Romagna su znatno smanjiti potrošnju energije i pridonijeti

ublažavanju klimatskih promjena (20-postotno smanjenje potrošnje energije do 2020.). Jedna od mjera je stvaranje zelenog pojasa oko grada kako bi se osiguralo hlađenje i zaštita od sunca ljeti te pohrana CO2. To je postignuto „prijenosom prava

građenja”, čime se graditeljima dopušta povećanje veličine zgrada ako namijene znatan dio svojeg zemljišta za zelene površine.

Pojedinačne zelene površine tvore neprekinuti zeleni pojas. Fleksibilni i prilagodljivi standardi gradnje potiču graditelje da sudjeluju u planiranju grada i skraćuju vrijeme čekanja na dobivanje lokacijske dozvole. Inicijativa je pokrenuta 2001., a prva

područja pošumljena su 2003. Cilj je povezane mjere „Una città nel bosco” („grad u šumi”) stvoriti javno šumovito područje od

otprilike 1,3 milijuna m² u vezi s programima izgradnje niskoenergetskih stambenih zgrada. To bi uključivalo približno 440 000 m² šumskih područja duž planirane autoceste Cispadana.

Litva Pilot-projekt

ekološke mreže

u južnoj Litvi

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

područja obnove,

elementi prirodne

povezivosti,

elementi umjetne

povezivosti

Projekt traje od 2010. do 2014. i obuhvaća tri glavne aktivnosti: zaštitu ciljanih vrsta, stvaranje ekološke mreže i obrazovanje

lokalne zajednice. Ciljane vrste u okviru projekta su vrste gmazova i vodozemaca obuhvaćene Direktivom o staništima i

određen broj vrsta ptica i beskralješnjaka kojima su potrebne male stajaćice, male livade ili otkriveni pjeskoviti obronci. Sadašnji sustav zaštićenih područja u južnoj Litvi ne štiti dostatno te ciljane vrste i ne osigurava migraciju između biološko-

ekološki najvažnijih staništa. Cilj je projekta stvoriti ekološke koridore u južnoj Litvi koji bi trebali osigurati povoljno stanje

zaštite vrsta i povećati ekološku vrijednost područja.

Druga je aktivnost u projektu utvrđivanje znanstvenih i pravnih kriterija odabira za uspostavljanje ekološke mreže. Ti će kriteriji biti namijenjeni očuvanju biološke raznolikosti općenito. Očekuje se da će biti obuhvaćeno cijelo državno područje

Litve. Te će aktivnosti biti usklađene s aktivnostima lokalnih zajednica, uz objašnjenje koristi tih aktivnosti za prirodu i ljude.

Lokalna zajednica obrazovat će se o okolišu putem obrazovnih materijala, događanja, članaka u lokalnim i nacionalnim

novinama, web-stranice projekta i prirodne staze.

Luksemburg Ugovor o rijeci upravljanje

vodama

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Ugovor o rijeci Haute Sure prekogranični je projekt koji se provodi uz potporu Europske unije, Luksemburga, Valonije

(Belgije) i Lorene (Francuska). Cilj je razviti niz mjera za bolju zaštitu vodnih resursa i upravljanje njima. Ugovor se oslanja na sudjelovanje opće javnosti i konzultacije sa svim akterima u cilju postizanja održivog, razumnog upravljanja vodama. Njegov je

cilj kombinirati mjere za poboljšanje kakvoće vode, biološke raznolikosti, strukturne kakvoće i rekreacije na vodi. To je višegodišnji program za obnovu, zaštitu i valorizaciju doline Haute Sure i pripadajućih rijeka. Suradnja, dijalog i dogovor

ključne su značajke projekta u kojem je od ključne važnosti i dobrovoljno sudjelovanje dionika. Njime se nastoji poboljšati i

suradnja među gradovima i koordinacija različitih projekata u regiji. Konačno, to je platforma za promicanje kulturne i krajobrazne baštine i podizanje svijesti među svim stanovnicima doline izvještavanjem i razmjenom iskustava.

Latvija Zaštita obalnih

staništa i

upravljanje

njima

zaštita obale održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Sve do nedavno latvijska je obala bila pošteđena znatnog negativnog ljudskog utjecaja. Zbog toga se sada ondje nalazi

impresivan niz tipova staništa – sive, bijele i šumovite dine, obalne lagune, borealne baltičke obalne livade i vapnenački

bazofilni cretovi – no zbog sve više turista svake se godine povećava ljudski pritisak. Kako bi se osiguralo očuvanje, obnova i održivo upravljanje obalnim staništima i vrstama od značaja za Zajednicu, projekt (2001. – 2006.) je bio usmjeren na sljedeće

opće ciljeve:

izrada karata i procjena obalnih staništa od značaja za Zajednicu u cijelom pojasu zaštite obale;

planiranje odgovarajućih mjera zaštite i upravljanja na zaštićenim područjima prirode za koje nisu postojali planovi za očuvanje prirode;

provedba mjera upravljanja u priobalnim zonama u područjima s visokim i povećanim aktivnostima posjetitelja;

obnova i održavanje obalnih livada i sivih dina u područjima gdje je potrebna hitna zaštita (sječa stabala i grmlja, košnja,

HR 22 HR

ispaša); uklanjanje agresivnih stranih biljnih vrsta (u nekim područjima gdje se brzo šire i uništavaju autohtonu floru);

priprema i širenje informacija o projektu zaštite obale i ugroženim obalnim staništima od značaja za Zajednicu i njihovoj

zaštiti.

Malta Zaštita

ekoloških

koridora –

suhozidi

očuvanje biološke

raznolikosti

elementi umjetne

povezivosti

Suhozidi, koji su građeni diljem Malte, služe za razgraničenje polja različitih poljoprivrednih gospodarstava. Oni omogućuju i ocjeđivanje prekomjernih oborina s polja, te time koriste poljoprivrednoj proizvodnji i minimaliziraju eroziju tla. Oni su važan

ekološki koridor i zaklonište za brojne ugrožene kopnene životinje. Izvorno izgrađeni od lokalnog vapnenca, ti arhitektonski

elementi predstavljaju vrlo specifična obilježja krajolika koja osiguravaju kontinuitet s povijesnim obilježjima i strukturom mnogih sela i drugih naselja. Tijekom stoljeća, terasiranjem i izgradnjom potpornih suhozida omogućeno je proširenje

poljoprivrednih aktivnosti na strme padine koje bi inače bile smatrane beznačajnima. Tradicionalno izgrađeni, propisno

održavani suhozidi važni su i kao staništa za mnoge vrste flore i faune te kao građevine za očuvanje tla.

Zbog očuvanja i održavanja tih građevina, vlada Malte donijela je propise za njihovu zaštitu i prepoznavanje njihove okolišne, povijesne i arhitektonske važnosti, njihove uloge kao staništa za floru i faunu, te njihove ključne važnosti za očuvanje tla i vode.

Tim se propisima zabranjuju nezakonite preinake suhozida zabranjenim ljudskim aktivnostima i osiguravaju se temelji za

djelovanje na sanaciji. Sredstva za obnovu terasiranih suhozida rezervirana su u programima ruralnog razvoja 2004. – 2006. i 2007. – 2013.

Nizozemska Program

„Mjesto za

rijeku”

obrana od

poplava

elementi prirodne

povezivosti

U okviru programa „;Mjesto za rijeku” poduzima se niz mjera za povećanje protočnog kapaciteta glavnih rijeka koje teku kroz

Nizozemsku kako bi se povećala sigurnost četiri milijuna stanovnika. Program s proračunom od 2,2 milijarde eura traje od 2006. do 2015. i uključuje sekundarni cilj povećanja vrijednosti biološke raznolikosti u riječnim slivovima gdje se to može

kombinirati s mjerama obrane od poplava. Izrada i provedba programa prvenstveno su u nadležnosti Ministarstva infrastrukture

i okoliša u suradnji s obuhvaćenim pokrajinama, općinama i tijelima nadležnima za vode. Opći je cilj programa povećati maksimalan sigurni protok rijeka koje ulaze u Nizozemskoj na razinu 1250-godišnjih voda. Biološka raznolikost riječnih

slivova bit će poboljašana provođenjem 39 projekata uz rijeke. Oni koji se mogu razvrstati kao mjere zelene infrastrukture

obuhvaćaju projekte proširenja i/ili snižavanja poplavnih područja i plavljenja prethodno isušenog zemljišta.

Poljska Povećanje

kapaciteta za

akumuliranje

vode i

sprječavanje

poplava i suša

u nizinskim

šumskim

ekosustavima

omogućivanje

usluga ekosustava

ključna područja,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Cilj je ovog projekta zaustaviti ili usporiti otjecanje površinskih voda u blizini manjih slivnih područja i podržati razvoj

prirodnog krajolika. Aktivnosti obuhvaćaju izgradnju ili obnovu nekoliko tisuća sustava za akumuliranje vode u nizinskim šumama diljem zemlje. Jedan je od glavnih ciljeva projekta podržati ekološki sigurne metode akumuliranja vode. Poboljšanjem

bilance voda povećat će se biološka raznolikost šumskih ekosustava i ograničiti poplave i suše. Druge koristi uključuju veću

proizvodnju drvne biomase, bolju kontrolu požara, sekvestraciju CO2 i bolju kakvoću vode za susjedne zajednice. Projekt bi mogao postati prvi veliki pothvat u Europi za izgradnju malih akumulacija u šumama. Projekt se financira iz kohezijskih

fondova, a od njega će koristi imati 178 šumskih područja. Troškovi provedbe od 2007. do 2014. iznosit će oko 50 milijuna

eura.

HR 23 HR

Portugal Nacionalni

ekološki

rezervat

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti

Nacionalni ekološki rezervat (REN) biofizička je struktura koja obuhvaća sva područja koja bi trebala dobiti posebnu zaštitu

zbog vrijednosti i ekološke osjetljivosti ili izloženosti i podložnosti prirodnim opasnostima. Njime se utvrđuje mreža područja

zaštite uključujući priobalna i riječna područja, prihranjivanje vodonosnika, te područja strmih padina za zaštitu od erozije. Područja uvrštena u propise o REN-u moraju biti utvrđena u regionalnim i lokalnim planovima. Posebni odbori bave se

primjenom tih propisa i rješavaju sukobe. Odbori uključuju lokalna tijela i središnje i regionalne javne agencije. Ciljevi propisa

su:

- zaštita vodnih i zemljišnih resursa i očuvanje sustava i biofizičkih procesa povezanih s priobalnim i kopnenim vodnim

ciklusima, osiguravanje ekoloških proizvoda i usluga koji su ključni za razvoj ljudskih aktivnosti;

- sprječavanje i ublažavanje učinaka pogoršanja prihranjivanja podzemnih voda, rizika od poplava, suša, erozije tla i kretanja

masa na padinama, čime se pridonosi prilagodbi, povezivosti i ekološkoj usklađenosti, te ostvarivanju prioriteta Teritorijalnog

programa Europske unije i ekoloških područja transeuropskog upravljanja prirodnim opasnostima.

Rumunjska Zeleni koridor

donjeg Dunava

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

područja obnove,

održivo korištenje /

zone usluga

ekosustava

Sporazum o Zelenom koridoru donjeg Dunava potpisale su 2000. vlade Rumunjske, Bugarske, Ukrajine i Moldavije. Njime se

priznaje potreba i zajednička odgovornost za zaštitu i održivo upravljanje jednom od najistaknutijih regija biološke raznolikosti u svijetu. Projekti obnove provedeni pod pokroviteljstvom WWF-a, koji je usredotočen na praktičnu primjenu, demonstracijske

projekte, te posebno na rad s lokalnim dionicima na promicanju održivog lokalnog razvoja. Cilj je te velike inicijative uskladiti

očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje vodama između nekoliko zemalja, posebno očuvanje močvara i upravljanje poplavnim područjima. Mreža obuhvaća područja koja su strogo zaštićena (uključujući područja mreže Natura 2000) i područja

gdje su moguće gospodarske aktivnosti, te tampon-zone između njih. Potpisnice su se obvezale na utvrđivanje koridora koji se

sastoji od 773 166 hektara postojećih zaštićenih područja i 160 626 hektara predloženih novih zaštićenih područja (zaštita jednog milijuna hektara postojećih i novih zaštićenih područja) te 223 608 hektara područja na kojima se predlaže ponovna

uspostava prirodnih poplavnih područja.

Švedska Strategija

poduzeća

Sveaskog

održivo

upravljanje

šumama

ključna područja,

područja obnove,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti

Sveaskog je švedsko šumarsko poduzeće u državnom vlasništvu koje posjeduje 15 % proizvodnog šumskog zemljišta u državi

(proizvodne šume pokrivaju više od polovice ukupne kopnene površine Švedske), što ga čini najvećim vlasnikom šuma u Švedskoj. Cilj je poduzeća biti predvodnik u razvoju svih vrsta vrijednosti šuma. Poduzeće je pokrenulo program s ciljem

korištenja 20 % svojeg zemljišta za zaštitu biološke raznolikosti. Razvijena su tri različita strateška alata za provedbu politike

poduzeća i postizanje ciljeva zaštite okoliša. Oni djeluju na različitim razinama te se međusobno jačaju i nadopunjuju. Počinju se provoditi i dodatne mjere kao što je obnova oko 50 močvara, priprema klimatskih programa i uzimanje u obzir usluga

ekosustava.

(1) Sveaskog je u postupku osnivanja 36 ekoparkova - velikih, neprekinutih krajolika velike biološke i ekološke vrijednosti - diljem Švedske. Njihova je prosječna površina oko 5 000 hektara, a obuhvaćaju od 1 000 do 20 000 hektara. Ekoparkovi čine

ukupno 5 % zemljišta u vlasništvu, odnosno 175 000 hektara. Najmanje polovica proizvodnog šumskog zemljišta koristi se za

očuvanje prirode, a ekološke vrijednosti uvijek imaju prednost pred financijskim vrijednostima u ekoparku.

(2) Šume predviđene za očuvanje prirode (300 000 hektara manjih posjeda koristi se samo za očuvanje prirode). Kriteriji poput

međunarodne odgovornosti za specifične vrste šuma te njihove slabe nacionalne zastupljenosti, kao i nekoliko kriterija

ekologije krajolika, korišteni su u odabiru šuma s postojećom visokom konzervacijskom vrijednošću, no i s velikim ekološkim potencijalom za povrat vrijednosti u bliskoj budućnosti.

(3) Uzimanje prirode u obzir u proizvodnim šumama (u vezi s propisima utvrđenima u švedskom Zakonu o šumama). Svi

šumski posjedi Sveaskoga certificirani su u skladu sa standardima FSC-a u Švedskoj. Prilikom sječe čuvaju se pojedinačna stabla, skupine stabala ili manja područja šuma. U prosjeku bit će sačuvano 9 % šumske sastojine svake komercijalne šume, što

ukupno čini 250 000 hektara.

HR 24 HR

Slovenija Zaštita

poplavnih

područja rijeke

Save

upravljanje

vodama

ključna područja,

područja obnove,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti

Trajanje projekta 2007. – 2009. Nakon potpisivanja međunarodnog okvirnog sporazum (IFA) u prosincu 2003., Slovenija,

Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina osnovale su u lipnju 2005. Međunarodnu komisiju za sliv rijeke Save. Prioritetna zadaća Komisije je razraditi plan integriranog upravljanja riječnim slivom koji udovoljava zahtjevima Okvirne direktive o vodama EU-

a i drugih propisa EU-a koji se temelje na okvirnom sporazumu. Glavni su ciljevi:

- podržati prekograničnu suradnju i dogovor savskih zemalja za proglašenje ekološke mreže zaštićenih područja, tampon-zona i koridora za vrste staništa i vrste od europskog značaja te upravljanje njome;

- zaštititi globalno značajnu biološku raznolikost i podržati ruralni razvoj poticanjem održivog korištenja zemljišta i ruralnog

turizma.

Slovačka Alpsko-

karpatski

koridor

očuvanje biološke

raznolikosti

elementi prirodne

povezivosti,

elementi umjetne

povezivosti

Na temelju početne inicijative Nacionalnog parka Donau-Auen i austrijskog Saveznog ministarstva prometa, inovacija i tehnologije, niz organizacija, od NVO-ova kao što su WWF i lovačke organizacije do slovačkih i austrijskih tijela nadležnih za

ceste, odlučio je 2002. poduprijeti stvaranje zelenih koridora u Alpama i Karpatima, prepoznajući važnost provedbenih mjera

koje podržavaju migracije vrsta i genetsku razmjenu između dva planinska područja. Partnerstvo je urodilo nizom aktivnosti u Austriji i Slovačkoj od izgradnje prvog prijelaza za divlje životinje u Austriji do izgradnje prolaza za divljač u Slovačkoj.

Nakon toga uslijedio je projekt Alpsko-karpatski koridor (2008. – 2012.) koji su financirali Europski fond za regionalni razvoj

(EFRR) i austrijske vlasti, a koji je uključivao znanstveno istraživanje, izgradnju prijelaza za divlje životinje, uključivanje zelenih koridora u prostorno planiranje i podizanja javne svijesti. Opći je cilj „očuvati ekološku povezivost Alpa i Karpata,

posebno uklapanjem instrumenata prostornog planiranja, te poticati održivi razvoj u kojem se razmatraju potrebe i ljudi i divljih

životinja s težištem na ekološkim uskim grlima”.

Finska Program za

biološku

raznolikost

šuma u južnoj

Finskoj

očuvanje biološke

raznolikosti

ključna područja,

područja obnove,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

elementi prirodne

povezivosti

Program za biološku raznolikost šuma u južnoj Finskoj tj. Program METSO (2008. – 2016.) pokrenut je 2008. kako bi se

zaustavio gubitak biološke raznolikosti šuma kroz unaprjeđenje finske mreže zaštićenih područja i šumarskih metoda korištenih

u šumama kojima se upravlja na komercijalnoj osnovi (METSO 2011.). Programom METSO nastoji se poboljšati zaštita šuma

u privatnom i državnom vlasništvu. Mjere će se uglavnom financirati iz godišnjih okvirnih proračuna Ministarstva za okoliš i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Prethodnim odlukama vlade već je zajamčeno financiranje u iznosu od 182 milijuna

eura do 2012. Dobrovoljne mjere očuvanja, koje će se obavljati putem privremenih ili trajnih sporazuma, važan su dio

programa. Vlasniku šume nadoknadit će se troškovi upravljanja prirodom na lokaciji i gubitak prihoda. Dobrovoljni pristup cijene vlasnici šuma, koji također cijene neovisnost u odlučivanju i priliku da zadrže svoja prava vlasništva u dostupnim

programima očuvanja.

U okviru programa mogu se osnovati i mreže za suradnju. Cilj je pomoći im u zadržavanju većih šumskih krajolika, razvijanju zajedničkih rekreacijskih aktivnosti povezanih s biološkom raznolikošću šuma te upravljanju vrijednim staništima. Mreža za

suradnju može se sastojati od šuma koje međusobno graniče ili uključivati šumska područja u različitim općinama.

Ciljevi programa su sljedeći: u vezi s proširenjem mreže zaštićenih područja, ukupno 96 000 hektara koje su vlasnici

dobrovoljno ponudili bit će proglašeno privatnim prirodnim rezervatima ili će ih država otkupiti do 2016. U vezi sa šumama kojima se komercijalno upravlja, do 2016. bi se ukupna površina područja gdje se (postupcima upravljanja) štiti biološka

raznolikost u šumama u privatnom vlasništvu trebala povećati za 82 000 hektara, na 173 000 hektara. Ta područja obuhvaćaju

400 do 800 projekata upravljanja staništima. U vezi sa šumama u državnom vlasništvu, treba donijeti prijedloge za proširenje zaštićenih područja od važnosti za biološku raznolikost na zemljištu u državnom vlasništvu za ukupno 10 000 hektara između

2008. i 2010. godine u vezi s procesom planiranja prirodnih resursa.

HR 25 HR

Ujedinjena

Kraljevina

Strategija

zelene

infrastrukture i

zelena vizija

Cambridgea

omogućivanje

usluga ekosustava

ključna područja i

područja obnove,

održivo

korištenje/zone

usluga ekosustava,

zelena

gradska/prigradska

područja, elementi

prirodne/umjetne

povezivosti

Očekuje se da će tijekom sljedećih dvadeset godina broj stanovnika podregije Cambridge narasti za oko 130 000 u odnosu na

sadašnjih 425 000. Taj se porast broja stanovnika može smatrati prilikom za poboljšanje kvalitete života postojećih zajednica.

Izgradnja stambenih naselja izazvat će pritisak na okoliš (npr. u smislu gubitka staništa, rascjepkanosti i smetnji), no istodobno pružiti priliku za poboljšanje susjedne zelene infrastrukture koja bi mogla biti povezana u stratešku mrežu zelenih površina.

Mnogo će ovisiti o tome koliko se postojeća infrastruktura, uključujući zelenu infrastrukturu, može poboljšati kako bi

podržavala predviđenu stopu rasta. Osiguravanje zelene infrastrukture stoga je proglašeno ključnim prioritetom za uspješnu provedbu plana rasta. Izrađene su naknadne strategije i vizije kako bi se omogućili pristupi usmjereni na budućnost za narednih

20 do 30 godina.

To se temelji na sljedećim strateškim ciljevima:

Povezivost staništa – osiguravanje boljih veza među postojećim i predloženim resursima zelene infrastrukture ključno je za

uspjeh strategije.

Višefunkcionalnost – kad god je to moguće, zelene površine unutar i oko naselja trebaju biti višenamjenske, a različite namjene

kao što su poljoprivreda, pristup, rekreacija i biološka raznolikost treba pažljivo prilagoditi lokalnim okolnostima.

Proširen pristup – ključno je na održivi način, uključujući pješice, na biciklu, na konju ili brodom, svima omogućiti bolji pristup kako bi se promicao zdraviji način života.

Poboljšanje krajolika – strategija bi trebala odražavati posebne značajke krajolika Cambridgeshirea u smislu prirodnih,

povijesnih i kulturnih krajolika.

Poboljšanje biološke raznolikosti – strategija treba odražavati regionalne izvore, obrasce i ciljeve biološke raznolikosti i

poboljšati različite prirodne okoliše okruga.