Hrvoje Vukcic Hrvatinic- Vitez, Herceg i Pataren

Dubravko Lovrenovi}

VITEZ, HERCEG I PATARENIdeolo{ki stereotipi i ìvotna stvarnost

Terminologija izvora i historiografski kli{eji

Ostavljaju}i po strani okolnost da izu~avanje bosanskih crk-

veno-politi~kih prilika od po~etka prate disonantni tonovi, jed-

nom aspektu ovog pitanja - ideolo{koj dimenziji vokabulara izvo-

ra - nije posve}ena adekvatna pa`nja. To je rezultiralo mehani~-

kim preno{enjem terminologije izvora u historiografske tekstove,

{to je za posljedicu imalo nastanak stereotipa koji jo{ uvijek ì-

lavo istrajavaju. Prema njema~kom etnologu Hermannu Bausin-

geru, stereotipi su �nekriti~ka poop}avanja koja se protive prov-

jerama i koja su prema promjenama relativno rezistentna. Stere-

otip je znanstveni pojam za neznanstveni stav.�1 Stereotipi su, ka-

è Fernand Braudel, fenomeni dugog trajanja.2 Njihov osnovni

nedostatak u na{em slu~aju bio je i ostao istrgnutost iz europskog

crkveno-politi~kog konteksta, koji je tijekom stolje}a nekoliko

puta temeljito redefiniran i postavljan na nove osnove.

Nije, zato, isto govoriti o kr{}anstvu prije cara Konstantina

ili u doba Karla Velikog, o kr{}anstvu prije ili poslije Crkvenoga

raskola 1054., prije ili poslije klinijevskog pokreta, univerzalis-

ti~kih pretenzija papa Grgura VII. Hildebranda i Inocenta III., ili

avignonskog suànjstva i zapadne shizme. Ako i jest ostajala u

�koritu� prvotnih ideja, �rijeka� kr{}anstva u me|uvremenu je

primala sna`ne idejne �pritoke�, koje su njezinoj matici davale

novu snagu i boju, nove impulse, pa ~ak i mijenjale ustaljeni tok.

Doga|alo se da se zapadna matica kr{}anstva izra~va na nekoli-

ko rukavaca, koji su jedno vrijeme tekli zasebnim paralelnim

257

1 Dàmbo, 1999, 93.

2 Dàmbo, 1999, 93.

pravcima. Onaj tko njome èli zaploviti sa {to manje rizika, na

umu mora imati duhovne i politi~ke kaskade i rukavce koji ga

o~ekuju du` njezinih pitoresknih obala! Ina~e, histori~arev ~a-

mac za ~as se napuni ideolo{kim naplavinama, i svaka daljnja

plovidba, odnosno njegovo pristajanje u luku pouzdanih znan-

stvenih zaklju~aka, postaju bespredmetni.

Tako su i vrijedni rezultati {to ih je historiografija muko-

trpno sabrala o ovom aspektu bosanskog srednjovjekovlja, u ve-

likoj mjeri ostali �zagu{eni� ideolo{kim motivacijama s ishodi{-

tem u nacionalnim homogenizacijama XIX. i XX. stolje}a. Ve}

odavno je postala evidentna potreba otvaranja �prozora� i �prov-

jetravanja� na{eg historiografskog �skriptorija�.3

Istina, pojedinci poput Leona Petrovi}a upozoravali su na

ovaj problem4, ali je on ipak ostao u sjenci doktrinarno-teolo{kih

opservacija na koje je historiografija postavila istraìva~ko teì{-

te. Korak dalje oti{la je Nada Klai}, koja je na konkretnim prim-

jerima uspje{no pokazala kako su ideolo{ke optu`be zasnovane

na vjerskoj podlozi stajale u slu`bi odre|enih politi~kih progra-

ma - u ovom slu~aju ugarskog dvora.5 Na istoj metodolo{koj

matrici - ra{}i{}avanju suvremenih naslaga koje su vremenom

prekrile terminologiju izvora - svoj je vrijedni prilog o Crkvi bo-

sanskoj napisao Sima M. ]irkovi}.6 Ova dragocjena zapaànja

258 Dubravko Lovrenovi}

3 Pitanje, {to ga je postavio Dàja (1985, 95), �je li mogu}a, odnosno je li

zrela revizija i srednjovjekovne bosanske politi~ke povijesti?�, u me|uvre-

menu se pokazalo sasvim opravdanim.

4 Prema onom {to mi je poznato, L. Petrovi} zapo~eo je s razdvajanjem ìta

od pljeve, dobro uo~iv{i ideolo{ku dimenziju vokabulara izvora: �U na{im

pisanim izvorima�, kaè on, �susre}emo se ~esto puta s rije~ju hereza (kri-

vovjerje). Ona se ne uzimlje uvijek u strogom i pravom smislu. êsto pu-

ta njom se ozna~uje jednostavno protivnik ne~ijeg nazora ili uop}e nepo-

voljna osoba ili skupina. Nerijetko se okrsti heretikom osoba, kojoj se ho-

}e na{koditi, pa~e bez ikakve njezine subjektivne ili objektivne krivice.

Hereza zapravo zna~i u~enje, koje se protivi kojoj kr{}anskoj istini vjere.

Heretik je onaj kr{}anin, koji tvrdokorno drì i brani krivu nauku, ili izri-

~ito nije~e koju kr{}ansku vjersku istinu. Heretik dakle moè biti samo

onaj koji je kr{ten; nekr{teni ne moè biti heretik.� Petrovi}, 1953, 43.

5 Vidi instruktivna zapaànja o �patarenstvu� bana Ninoslava, kao politi~-

kom a ne vjerskom problemu. N. Klai}, 1989, 113-117. i dalje.

6 �Pi{u}i o srednjovekovnoj stvarnosti�, isti~e ]irkovi}, �ne moèmo se od-

re}i termina �jeretik� i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suvi{e

komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora, ali se mora nagla-

siti njegov relativni karakter. Bosanski �krstjani� su bili jeretici s gledi{ta

koja su otvorila nove metodolo{ke mogu}nosti �ispravljanju� bo-

sanskog crkveno-politi~kog �upitnika� nisu na{la ja~eg odjeka u

historiografiji, koju je posljednjih godina ponovno zapljusnuo

snaàn val oìvljavanja bogumilskoga ideologema i prastarih ro-

manti~arsko-nacionalnih mitova.7

Tekst koji u sredi{te razmatranja o ideolo{kim kontroverza-

ma bosanskog srednjovjekovlja postavlja Hrvoja Vuk~i}a Hrva-

tini}a (1376.-1416.), jednu od klju~nih li~nosti politi~kog ìvota

zapadnog Balkana na prijelomu XIV. i XV. stolje}a, nastaje na

tragu metodolo{kih smjernica {to su ih zacrtali spomenuti autori.

On im je i svojevrsna zahvala.

Izme|u oficijelnog i neoficijelnog kr{}anstva

Djetinjstvo i mladost na{eg glavnog junaka i svijet religij-

skih predod`bi {to ih je usvojio u tim formativnim godinama ì-

vota, ostaju prekriveni {utnjom izvora. Zna se da mu je otac bio

knez Vukac Hrvatini} (1357-1380) - jedan od ~lanova glasovite

obitelji Hrvatini}a, gospodara Donjih Krajeva, oblasti u kojoj je

bosanska dràva grani~ila s Ugarskom. Sigurni dokazi o njegovoj

konfesionalnoj orijentaciji tako|er nedostaju, premda se ne}e

pogrije{iti pretpostavi li se da je morao biti blizak Katoli~koj crk-

vi, koja je znatan dio ovog podru~ja pokrivala preko zagreba~ke

biskupije.8

259VITEZ, HERCEG I PATAREN

velikih crkava, koje su bile vlasne da odre|uju ko im pripada, a ko je od

njih otpao. Za pisca ovih redova, a verovatno i za deo lai~kih ~italaca, bo-

sanski �krstjani� nisu jeretici kao {to nisu jereti~ke mnoge hri{}anske sek-

te kojih danas ima u Americi. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudo-

crkva, te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pra-

voslavnu i na katoli~ku crkvu. Naziv �krstjanin� i �krstjani� je dosledno

stavljen me|u znake navoda da bi se upozorilo na usko tehni~ko zna~enje

i ne izraàva rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hri{}anstva.� ]ir-

kovi}, 1987, 197, nap. 4.

7 E. Imamovi}, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. U istom nekri-

ti~kom i apologetskom tonu pisana je ve}ina radova objavljenih u zborni-

ku: Bosanska srednjovjekovna dràva i suvremenost, Sarajevo, 1996. To je

samo jedan od pokazatelja da se na{a historiografija, uz malobrojne iznim-

ke, jo{ uvijek nije oslobodila stega ideologije koja u najve}oj mjeri odre-

|uje njezin diskurs. Ako i ostaje razumljiva potreba Bo{njaka - ni{ta ma-

nja nego {to je kod ostalih - da odrede korijene svog nacionalnog i konfe-

sionalnog identiteta, nije mogu}e zaobi}i jednostavnu ~injenicu da ih bo-

gumilska teza ne vodi u tom pravcu.

8 Usp. [i{i}, 1902, 2-6.

Pod znakom je pitanja i njegov odnos prema Crkvi bosan-

skoj, koja se u javnom ìvotu zemlje javlja prvih decenija XIV.

stolje}a. Za na{u temu nije neva`no da je za prvi zvani~ni spo-

men Crkve bosanske (1326/29), posvjedo~en u doma}im izvori-

ma ispravom bana Stjepana II. Kotromani}a i njegova brata kne-

za Vladislava izdatoj u Mo{trima9, vezano ime Vuk~eva brata

Vukoslava kao osobe kojoj su adresirane vladarske garancije.10

Crkva bosanska spominje se i kao garant jedne zemlji{ne darov-

nice bana Stjepana II. knezu Grguru Stipani}u (brati}u Vukca Hr-

vatini}a), izdate poslije 1329.11 Sami za sebe, ovi se podaci ne

mogu smatrati dokazom naklonosti Hrvatini}a prema Crkvi bo-

sanskoj, ali ih se s druge strane ne smije potcijeniti kao dokaz da

su se nalazili u podru~ju njezine gravitacije. Za{to je ovo va`no

naglasiti, pokazat }e upravo slu~aj Hrvoja Vuk~i}a.

U javnom ìvotu Hrvoje se javlja 21. VI. 1376, kada ga je u

jednoj ispravi izdatoj u Vi{egradu ugarski kralj Ludovik I. (1342-

1382) nazvao svojim �vjernim vitezom.�12 Ulazak u vite{ki stale`

kralja Ludovika, nakon {to je pod njegovim prethodnikom Kar-

lom Robertom (1309-1342) vite{ka kultura u Ugarskoj obiljeè-

na preuzimanjem rafiniranih formi ceremonija, obi~aja i zabave

francuskoga vite{tva, podjeljivanjem grbova i zastava13, bio je

blistav po~etak jo{ blistavije politi~ke karijere, ~iji }e vrhunac

ozna~iti njegovo imenovanje splitskim hercegom u jesen 1403.

Premda o tome ne postoje izravna svjedo~anstva, moè se pret-

postaviti da bi se Hrvojeva konfesionalna neispravnost isprije~i-

la kao prepreka njegovu uvr{tenju me|u vitezove ugarskog kato-

li~kog vladara.

Istina, nu`no je ra~unati s tim da Ludovik nije progonio {iz-

matike jugoisto~nih i isto~nih provincija (Srbe, Bugare, Vlahe i


9 Oko ovog pitanja vo|ene su i jo{ uvijek se vode rasprave, ali je te{ko do-

vesti u sumnju ocjenu da korijen Crkve bosanske treba vezati za premje{-

tanje sjedi{ta bosanske biskupije u \akovo sredinom XIII. stolje}a (Petro-

vi}, 1953, 56-61. Usp. Dàja, 1985, 93-94), kojemu je prethodila neuspje-

la latinizacija bosanske biskupije pra}ena nastankom dvaju biskupija: la-

tinske, sa sjedi{tem u Vrhbosni, i slavenske, sa centrom u Mo{trima. Vego,

1980, 444.

10 Thallóczy, 1906, 404-405.

11 Thallóczy, 1906, 406-407; O datiranju: ]irkovi}, 1964, 359, nap. 1.

12 An~i}, 1997, 262-263.

13 Hóman, 1938, 154. O utjecaju francuske vite{ke kulture na Ugarsku u ra-

nijem razdoblju: Valjavec, 1934, 43-44.

Rutene), koji su mogli slobodno slijediti svoju religiju. Kralj ih ni-

je spre~avao u njihovu kultu, nego ih je za Katoli~ku crkvu nasto-

jao pridobiti uvjeravanjem.14 Osim toga, ugarski vite{ki kralj jo{

je od ranije nastojao privu}i Hrvatini}e u svoju interesnu sferu, ta-

ko da su 1357. ili 1358. gospodari utvrda Greben na Vrbasu i Gla-

mo~a u zamjenu dobili posjed Dobra Ku}a u Slavoniji. Nekoliko

godina kasnije - prilikom vojne ekspedicije na Bosnu u ljeto 1363.

- prisilio je Ludovik gospodara Klju~a Vlatka Vukoslavi}a na pre-

daju utvrde, dav{i mu u zamjenu posjed Br{ljanicu u sjevernoj

Slavoniji.15 Pod njegovim nasljednikom Sigismundom Luksem-

bur{kim, Vuk i Hrvoje Vuk~i} postali su na prijelomu XIV. i XV.

stolje}a zemljoposjednicima u Slavoniji, gdje su jedno vrijeme dr-

àli utvrde Kalnik i Poègu, te kraljevski posjed Segesd.16

Hrvojevo imenovanje vitezom ugarskog kralja motivirano je

politi~kim razlozima, i te{ko je sumnjati da nije bilo usmjereno

na ja~anje pozicija ugarske krune na osjetljivoj granici s Bos-

nom.17 Jedna me|u vite{kim obvezama bila je obrana prava i bor-

ba protiv nevjernika.18 Upravo o toj Hrvojevoj ulozi pripovijeda

kralj Stjepan Dabi{a u povelji od 15. IV. 1392, iz koje se saznaju

detalji vezani za pobjedu bosanskih trupa nad Turcima na Glasin-

cu u isto~noj Bosni u kojoj je i sam sudjelovao.19 Svijet kr{}an-

skih predod`bi povezanih s vite{kom slu`bom, otkriva Hrvojeva

isprava izdata Zadranima u lipnju 1401, kada ih je pozvao da

prihvate vlast napuljskoga kralja Ladislava. Bosanski vojvoda se

zakleo svojom �vite{kom vjerom� da je �prejasni gospodin na{

kralj Ostoja� spreman prisegnuti na �sveti kri` i svete mo}i� da

}e ih braniti dok je ìv, a on sam se obvezao Zadranima da }e se

sa ènom, sinom jedincem, bra}om i druìnom �zakleti na sveti

kri` i mo}i.�20


14 Hóman, 1938, 407.

15 Engel, 1998, 63-64. Usp. Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 294.

16 Engel, 1998, 59-60.

17 Ovim politi~kim sredstvom - podijeljivanjem vite{tva - u odnosima s do-

njokrajskom vlastelom sluìo se i napuljski kralj Ladislav, koji je u ispra-

vi izdatoj u Gaeti 17. VII. 1391. spominjao plemi}a Ladislava Cerniljevi-

}a iz Sane kao svoga viteza. Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 373.

18 Koller, 1985, 284.

19 [urmin, 1898, 96-97. Vidi i naprijed u tekstu.

20 V. Klai}, II, 1972, 345; [i{i}, 1938, 170-171.

Poznati izvori ne nude odgovor na pitanje kojoj crkvenoj or-

ganizaciji srednjovjekovne Bosne je pripadao na{ glavni lik, ali

Hrvojev vokabular duboko je ukorijenjen u feudalno-kr{}anski

koncept prava, u kojemu priziv na kri` i sveta~ke mo}i ozna~ava

legalitet zemaljske vlasti i njezinu boànsku inspiraciju. Razum-

ljivo je to kad se ra~una s dugom kr{}anskom tradicijom na ovom

tlu ~iji po~eci seù u rani srednji vijek, a koja je uokvirivala ~ov-

jekov ìvot od ro|enja do smrti.21 Treba, naime, znati da je kr{-

}anski kalendar - kako u prakti~nom ìvotu vjernika, tako i kao

op}i vremensko-dru{tveni pokazatelj - bio neizostavan orijentir i

mjera za ve}inu ljudskih postupaka. Ro|enje i smrt, sjetva i èt-

va, udaja i ènidba, posve}enje za viteza i vazalni odnosi, pisani

dokumenti i njihove datacije, dvorski protokol i ceremonije, um-

jetni~ke i politi~ke forme... uokvireni su kr{}anskim kanonima.

Jednostavno re~eno: drugih nije bilo, tako da se ni Hrvoje u svo-

me svijetu nije mogao kretati bez ovih univerzalnih putokaza.

Invokacije njegovih }irilskih povelja standardnoga su tipa

(�Va ime oc� i sin� i svetog� duh��), sve su datirane po �lit� ro{stva

Hristova�, a u intitulaciji uvijek dolazi sintagma �po milosti bo-

ìei�.22 Sredinom sije~nja 1404. Hrvoje se zaklinje Dubrov~ani-

ma: �Pr�vo prizvav� ime gospodina Isusa Hrista... pos�taviv� ruci

na svetom� evan�gelijo i na ~asom� kr�sti Hristevi, v�se vi{e

pi(sa)no.... A t�ko se potvori ili pore~e, da e proklet� od� gospo-

din�Bog� i od�pri~iste matere Boìe i od�v�sih� svetih�od�vik�Bo-

gu ugodiv�{ih�.� Dakle, ponovno smo kod toga da se vrijednost

zadate rije~i garantira prizivom na najve}e kr{}anske vrijednosti,

sveto Evan|elje i kri`, a njezino nepo{tivanje gnjevom {to }e ga

kr{}anska nebeska hijerarhija sru~iti na prekr{ioca. Povelja je,

dakako, datirana �lit� ro{stva Hristova tisu}io i ~etiri sta i ~etvar-

to lito, miseca genavra peti na desete d(a)n�.�23 Hrvojevo pismo

upu}eno 1. V. 1403. iz Bistrice kod Livna Ninskom kaptolu, da-

tirano je na blagdan apostola sv. Filipa i Jakova.24 U odgovoru,

koji je uslijedio ve} 26. V. 1403, Ninski kaptol ga titulira: �Veli-

~anstvenom i mo}nom muù gospodinu Hrvoju, velikom vojvodi

bosanskom i zaista generalnom namjesniku presvijetloga vlada-


21 Usp. ]irkovi}, 1987, 211.

22 Miklosich, 1858, 252; Stojanovi}, 1929, 549-551.

23 Miklosich, 1858, 252.

24 [i{i}, 1938, 200.

ra i gospodina, gospodina kralja Ladislava.�25 Odgovaraju}i 25.

III. 1415. na njegovo pismo, Dubrov~ani isti~u da su ga primili

�u nedelijo prid� v�skr�sen�jem.�26

Odmah zatim, kao da fabulu èle u~initi {to intrigantnijom,

izvori po~inju podizati �pra{inu� oko Hrvojeva konfesionalnog

imagea i ~initi ga nedostupnim preciznom definiranju. Za ovaj

�scenski� obrat �zasluàn� je Matija od San Miniata, tajnik na-

puljskog kralja Ladislava, koji je u pismu od 11. VII. 1403. upu-

}enom iz Zadra u Firenzu u �igru� uveo nove pojedinosti nazvav-

{i Hrvoja �patarenom�; kardinal Angelo de Acciaioli, poslanik

pape Bonifacija IX. (1389-1404) zaduèn da okruni Ladislava,

bio je spreman krizmati ga i privesti �k svjetlu pravoga spasa�,

na {ta je Hrvoje izgleda pristao, nadaju}i se da bi ga - prema iz-

javi splitskog nadbiskupa njegova prijatelja i susjeda - napuljski

kralj imenovao �namjesnikom� u Bosni.27

Uza sve opasnosti {to ih donosi pravljenje zaklju~aka na os-

novi samo jedne informacije, ~ini se da se ne}e napustiti pravi

trag ustvrdi li se da je do ovog vremena veliki bosanski vojvoda

ostvario tje{nje veze s Crkvom bosanskom, zbog ~ega je u o~ima

jednog stranca slovio kao �pataren�.28 Prema iskazu tajnika na-

puljskog kralja, dogovor izme|u kardinala Acciaiolia i Hrvoja o

njegovoj krizmi, odnosno oficijelnom prihva}anju katoli~anstva

bio je postignut, pri ~emu je vojvoda ra~unao na novu politi~ku

promociju u Bosni. Hrvoje se, zapravo, povezao sa splitskim

nadbiskupom Pelegrinom od Aragonije, kojeg je 18. IV. 1403. na

taj poloàj imenovao papa Bonifacije IX, za{titnik napuljskog

kralja Ladislava. Nadbiskup je, pak, u Hrvojevo ime pregovarao

s kardinalom Acciaiolijem29, koji je o~ito bio dobro informiran o

konfesionalnoj �krvnoj slici� bosanskog vojvode. U svemu tome


25 �Magnifico et potenti viro domino Hervoe voyvode supremo Bozne nec-

non vicario generali illustrissimi principis et domini domini regis Ladisla-

vi.� [i{i}, 1938, 203.

26 Stojanovi}, 1929, 474.

27 V. Klai}, II, 1972, 357; [i{i}, 1938, 207-208. Ovdje iskrsava pitanje: da li

je Hrvoje do tada bio kr{ten, budu}i da se govori samo o njegovoj krizmi?

U Isto~noj crkvi kr{tenje se dijelilo zajedno s euharistijom i krizmom, dok

su se u Zapadnoj sakramenti dijelili odvojeno. Za ovu informaciju zahva-

ljujem dr. S. M. Dàji.

28 Ovu su terminolo{ku distinkciju, opisuju}i konfesionalne prilike u sred-

njovjekovnoj Bosni, ~esto koristili Dubrov~ani.

29 Panteli}, 1970, 84.

posebnu pa`nju zasluùje ~injenica da Hrvojevo �patarenstvo�

nije bilo prepreka uspostavljanju prijateljskih odnosa sa splitskim

nadbiskupom, s kojim je 4. XI. 1403. poduzeo prvu politi~ku ak-

ciju u Splitu: izmirenje zava|enih gradskih frakcija.30

Po uhodanom scenariju, na ovom mjestu izvori ponovno

prelaze u �ilegalu�, i mjesto ostavljaju raznim kombinacijama.

Ovu zamku poku{at }emo izbje}i koriste}i se zaobilaznim putem,

vra}aju}i se na neke detalje iz Hrvojeve biografije koji pomaù u

osvjetljavanju njegova konfesionalnog imagea.

Prvu takvu mogu}nost nudi Hrvojeva bra~na politika, koja

je u srednjem vijeku i ina~e i{la pod ruku s politi~ko-religioznim

razlozima. Ve} na samom po~etku politi~ke karijere - koncem

sedme ili po~etkom osme decenije XIV. stolje}a - oènio se Hr-

voje s osobom nepoznata imena i dru{tvenog staleà (vjerojatno

Bosankom), s kojom je imao �prirodnog� sina Bal{u.31 Sama ova

~injenica govori da je brak sklopljen izvan Katoli~ke crkve32, {to

jo{ uvijek ne pruà ~vrst dokaz o Hrvojevim vezama s Crkvom

bosanskom.

Otpu{tanje prve ène i sklapanje braka s Jelenom Nelip~i},

sestrom cetinskoga kneza Ivani{a (1400/01), premda inspiriran

njegovim politi~kim ambicijama prema srednjoj Dalmaciji33, za

Hrvoja je zna~ilo i pribliàvanje katoli~anstvu kojeg je ispovije-

dala njegova supruga. Da li je ovaj brak sklopljen u krilu Kato-

li~ke crkve - {to ne treba isklju~iti - ostaje nerazja{njeno.

Novi politi~ki uspon bosanskog vojvode - progla{enje split-

skim hercegom po~etkom studenog 1403. - po prirodi stvari vo-

dio je njegovu daljnjem pribliàvanju katoli~anstvu. Splitska ko-

muna, kojom je upravljao skoro 10 godina, imala je vi{estoljetnu

katoli~ku tradiciju, tako da ~ak ni kao njezin gospodar po tom pi-

tanju Hrvoje nije mogao odstupati od ustaljenih normi. Pokazuju

to, uz ostalo, novci {to ih je u svojstvu hercega splitskog iskovao

u ovo vrijeme, s likovnom predstavom komunalnog za{titnika sv.


30 [i{i}, 1938, 224-225. Veze sa splitskim kaptolom svojedobno je odràvao

i Hrvojev brat Vuk Vuk~i}. On je 10. X. 1392. kao ban Dalmacije i Hrvat-

ske u svoje i u ime kralja Dabi{e odobrio splitskom nadbiskupu Andriji iz-

gradnju utvrde u mjestu Luàc na podru~ju njegove nadbiskupije. Fermen-

dìn, 1892, 51.

31 Lovrenovi}, 1986, 195-198.

32 Usp. ]irkovi}, 1987, 240-242.

33 Lovrenovi}, 1987, 184-185.

Dujma na jednoj, i njegovim obiteljskim grbom na drugoj stra-

ni.34 Ve} koncem 1403. - odmah nakon {to je progla{en splitskim

hercegom - naru~io je Hrvoje izradu Misala ~ije minijature poka-

zuju znakove ùrbe u radu, {to je slu~aj i sa tekstom. Predloàk

Hrvojevu misalu pripadao je rimskim misalima franjeva~ke re-

dakcije, kao {to je to bio slu~aj i s ostalim glagoljskim misalima

XIV. i XV. stolje}a.35 Nepune dvije godine kasnije - u pismu upu-

}enom {ibenskom biskupu Bogdanu oùjka 1405. - papa Inocent

VII. nazvao ga je �ljubljenim sinom�.36 Premda smo po obi~aju

uskra}eni za detalje koji bi unijeli vi{e materijala u problem na-

{e rasprave, prisni vokabular papinskog pisma signalizira da je

proces Hrvojeva okretanja katoli~anstvu uznapredovao. Zna~i li

to da je u me|uvremenu primio sakrament krizme i da je prije to-

ga kr{ten u Katoli~koj crkvi iz poznatih izvora nije mogu}e od-

gonetnuti.

I onda, kada bi se o~ekivalo da s �na{im� vitezom, hercegom

i patarenom kona~no izi|emo na ~istinu njegovih konfesionalnih

shva}anja, sustiù nas novi problemi. Ovdje se - na tragu Huizin-

gine sheme - nalazimo na podru~ju tipova pobo`nosti: �Sve {to

saznajemo o svakodnevnom religioznom ìvotu onoga doba�, ka-

è on, �pokazuje neprestano naglo smjenjivanje gotovo nepomir-

ljivih suprotnosti.�37 Kao da je pred o~ima imao bosanski primjer!

Dvije Crkve, dvije inspiracije, dvije knjige:

dva �rukopisa� jedne duhovnosti

Novu Hrvojevu poziciju jasno determiniraju dvije bogo{tov-

ne knjige - Hvalov zbornik i Hrvojev misal - koje su na njegovu

inicijativu u kratkom vremenskom rasponu oko 1404. izra|ene u

Splitu. Prva je pisana }irilicom �ot ruki Hvala krstjanina... v dni

episkupstva i nastavnika i svr{itelja crkvi bosanskoj deda Rado-

mira�, a druga glagoljicom �po zakonu rimskom blaènog Petra


34 Lovrenovi}, 1987.a, 42-43. U okviru ustaljenih normi kre}u se i heraldi~-

ki znaci - anùvinski ljiljani i dvorepi luksembur{ki lav - {to ih nalazimo

na Hrvojevu grbu. Dàja, 1985, 89.

35 Panteli}, 1970, 86, 89.

36 Thallóczy, 1914, 135-136. Dispenzu za brak dao je 22. VI. 1401. papa Bo-

nifacije IX. ([i{i}, 1938, 172-173), ali je ovo pitanje, smatraju}i da se radi

o tre}em a ne o ~etvrtom koljenu srodstva, na Papinskoj kuriji ponovno ak-

tualizirao Hrvoje.

37 Huizinga, 1991., 165 i dalje

i Pavla crkve rimskog dvora.�38 Kad se zna da je srednjovjekov-

no mecenatstvo u prvom redu bilo usmjereno na ovjekovje~enje

mecene a ne umjetnika angaìranih na izradi nekog djela, posve-

te {to ih biljeè iluminatori Hvalova zbornika i Hrvojeva misala

progovaraju jo{ sna`nije. Nema, naime, sumnje da dvjema crkve-

nim orgnizacijama - Crkvi bosanskoj i Katoli~koj crkvi - Hrvoje

Vuk~i} dodjeljuje ravnopravne uloge, te da su dvije bogo{tovne

knjige izraz jedne duhovnosti s dva �rukopisa�. Sam Misal ne

moè se uzimati kao potvrda njegove katoli~ke vjere, jer je Hrvo-

je bio tako mo}an da je mogao pristajati uz dvije vjere, ili bolje

re~eno uz nijednu; kako je bio upu}en u dràvne poslove, koris-

tio se onim uplivnim silama koje postavljaju i zbacuju kraljeve,

pa se priklanjao sad jednoj sad drugoj vjeroispovijesti. Budu}i da

je bio herceg Splita, grada koji se zalagao za katoli~ku vjeru, ni-

je mogao biti èstoki �bogumil�. K tome, katoli~ka je Crkva u

Dalmaciji bila dovoljno jaka, tako da nije mogla podle}i zakonu

�cujus regio, eius religio�.39

Prema obi~aju koji je vladao u katoli~koj i pravoslavnoj

Crkvi - da se u sli~nim prilikama navodi ime duhovnoga pogla-

vara odre|ene godine - Hval krstjanin u kronolo{koj bilje{ci isti-

~e ime poglavara Crkve bosanske.40 Ovakva luksuzno opremlje-

na djela kr{}anske inspiracije - Hrvoje to dobro zna - dugovje~-

nija su od svog poru~ioca, i kao takva mogla su biti upravljena

samo prema vje~nosti. To potvr|uje i pisac jedne od bogo{tovnih

knjiga, Hval krstjanin, kada kaè:

�a sie se kn�ige napisa{e ot� rouk�i Hvala krstijanina na

po~tenie slavnomou gospodinou Hr�vojo, her�cegou

split�skomou i knezou ot� dol�nih� krai i inim� mnogim�

zemlam�. T�imè molou vi, brat�ie kto boude pro~itat� sie

pismo... a ~tou{e pominaite toga, komou se pisa{e, a pisara,

toliko koliko e razoum�iti ot� toga me{ar�stva.�41


38 \uri}, 1957, 51.

39 Jagi}-Thallóczy-Wickhoff, 1891, 75.

40 Ra~ki, 1869, 102-103. O teolo{koj i tekstolo{koj analizi Hvalova zborni-

ka: Dani~i}, 1871, 1-145; Dani~i}, 1872, 86-109.

41 Miklosich, 1858, 253. Li~nost Hvala krstjanina dodatno osvjetljava ~inje-

nica da je, prema Dani~i}evu mi{ljenju (1871, 2), on autor i Nikoljskoga

evan|elja. To upu}uje na visoko specijaliziranu stru~nu osobu, koja je svo-

je, za to vrijeme izuzetno obrazovanje, mogla ste}i ponajprije u skriptori-

ju Crkve bosanske. U vrijeme romanike i rane gotike, poglavito u XII. i

Druga bogo{tovna knjiga - Hrvojev misal - ~iji autor je iz-

vjesni Butko, ukra{ena s 94 minijature i s vi{e od 380 inicijala na

242 folije, jedan je od �najljep{ih primjeraka sa~uvanih liturgij-

skih kodeksa na glagolji~kom pismu.�42 Pretpostavka da je Misal

izra|en u ~ast i za upotrebu crkve sv. Mihovila arkan|ela, kojih

je u Dalmaciji bio velik broj, a nalazile su se i u utvrdama pod

Hrvojevom vla{}u43, vrijedna je pa`nje. Budu}i da je i Hvalov ru-

kopis imao sli~nu (liturgijsku) namjenu, da je sadràvao cijeli

Novi i dijelove Staroga zavjeta44, ove }emo slu~ajeve konfesio-

nalne ekvilibristike Hrvoja Vuk~i}a motivirane u prvom redu po-

liti~kim razlozima, pribrojiti u fond sli~nih primjera sa bosanskim

vladarima i vlastelom u glavnim ulogama, koji su od pojave Crk-

ve bosanske dali snaàn pe~at bosanskoj crkveno-politi~koj povi-

jesti.45 U svemu tome zna~ajno je �da su minijaturisti Hvalova

rukopisa vernici katoli~ke crkve�, i da su �svoje ikonografske

predlo{ke stvorili u krugu zapadne umetnosti.�46 Ruka jednoga

minijaturista Hvalova zbornika uradila je i �najve}i deo figural-

nih minijatura� u Hrvojevu misalu.47 Izrada ovih rasko{no ilumi-

niranih bogo{tovnih knjiga reflektira tre}u, posljednju fazu povi-

jesti mecenatstva na europskom prostoru, s dvorovima kao cen-

trima, na ~ijem po~etku u ulozi poru~ioca stoje prosja~ki redovi i

gradske uprave.48 S druge strane, ona jasno odraàva razvojni

stadij dvorske kulture u Bosni po~etkom XV. stolje}a, jer su knji-

ge predstavljale presti`ne znake {to ih je jedan velmoà koji drì

do svog poloàja morao posjedovati.49


XIII. stolje}u, u Italiji je zabiljeèno oko 130 knjigoslikara, u Francuskoj i

Njema~koj po 40, u Engleskoj i [panjolskoj po 15, dok je od 40 francus-

kih slikara u zadnje dvije dekade XIII. stolje}a gotovo polovica bila zapos-

lena u Parizu. List-Blum, 1994, 21.

42 Hercigonja, 1994, 189. Detaljnu analizu ilustracija starozavjetnih tekstova

i tema kristolo{kog ciklusa napravila je Marija Panteli}, 1970. O misalu

kao liturgijskoj knjizi: List-Blum, 1994, 116, 119.

43 Jagi}-Thallóczy-Wickhoff, 1891, 3.

44 Petrovi}, 1953, 124-125, nap. 107, 136, 140. Usp. [idak, 1975, 130.

45 Lovrenovi}, 1999, 258-259. O plimama i osekama katoli~anstva i ortodok-

sije u Ugarskoj druge polovice XIV. stolje}a: Lovrenovi}, 1999, 275-279.

46 \uri}, 1957, 47; [idak, 1975, 143-144.

47 \uri}, 1957, 48-50; [idak, 1975, 144.

48 Kempers, 1989, 23. Usp. List-Blum, 1994, 21-22, 92-98, s najzna~ajnijim

europskim dvorskim centrima umjetnosti iluminacije.

49 ]irkovi}, 1964, 239.

U ovoj umjetni~koj formi - u goti~koj �katedrali� srodnih poj-

mova i izraza - mo} i mecenatstvo nalazili su svoj blistavi ovoze-

maljski religiozni iskaz, �spu{taju}i� Nebo na Zemlju, �podiù}i�

Zemlju k Nebu. Tu se kr{}anstvo odijevalo u univerzalne umjetni~-

ke forme, predstavljaju}i se ~ovjeku na najrazumljiviji na~in - na-

~in koji je s lako}om premo{}avao sve unutarnje podjele i barijere.

�Poganski obred� - katoli~ka vjera:

etnizacija i teritorijalizacija kr{}anstva

Ako bi o~ekivali da ovim intrigantnim podacima moèmo

zatvoriti konfesionalni �dosije� Hrvoja Vuk~i}a prevarili bi se, jer

bi nam u cijeloj fabuli nedostajala njegova �zavr{na rije~�. Radi

se o dobro poznatoj izjavi sadrànoj u pismu kraljici Barbari iz lje-

ta 1413, kada je nastojao izbje}i odmazdi kralja Sigismunda koja

je uslijedila nakon njegova napada na posjede vojvode Sandalja

Hrani}a, dok je bio angaìran u pohodu protiv Turaka. Tada je, uz

ostalo, vreme{ni herceg u dramati~nom tonu poru~io ugarskoj

kraljici da u starosti ne èli umrijeti �u poganskom obredu i nev-

jeri, jer je jedva i te{ko do~ekao vrijeme da od poganskog obreda

pre|e u vjeru katoli~ku i da moè vjerno sluìti svome gospodinu

kralju.� Hrvoje se tada pozivao na kumstvo s ugarskim kraljev-

skim parom sklopljeno prilikom njegova u~lanjenja u Zmajev red

1408, apelirao je na �ljubav prema svetom Ivanu�, i prijetio da }e

�svim kr{}anskim vladarima dati na znanje i obavijestiti ih o nje-

govim spomenutim obe}anjima, obvezama i zadatoj vjeri.�50


50 Luci}, 1979, 854-856; V. Klai}, III/1972, 83. Izvorni tekst: Thallóczy-Ba-

rabás, 1912, 147-150. Pitanje Hrvojeva kumstva ra|alo je neodumice, od-

nosno raspravu da li se ono, kako tvrde V. Klai} (II., 1972., 390) i ]orovi},

(1940, 400) odnosilo na Sigismundovu k}er, ili, kako misli prire|iva~ Lu-

ci}eva djela Jakov Stipi{i} (Luci}, 1979, 864, nap. 17), da ne moè biti go-

vora o kumstvu �u ritualnom crkvenom smislu, ve} u smislu intimnog pri-

jatelja.� Sli~no mi{ljenje zastupa i Petrovi} (1953, 132). Tome u prilog go-

vorila bi spomenuta izjava samog Hrvoja kao i navod kralja Sigismunda,

koji u pismu Spli}anima od 1. VIII. 1413. kaè samo to da je Hrvoja uzeo

za kuma. V. Klai}, III, 1972, 84; Fejér, Codex diplomaticus, X./5., 406. Di-

lemu razre{ava jedna Sigismundova isprava izdata u Ko{icama �u srijedu,

poslije sv. Katarine (25. XI. 1409). Premda Fejér (Codex diplomaticus, X/4,

763-764) donosi samo njezin regest, sadràj govori da se Hrvoje ipak poja-

vio u ulozi kr{tenog kuma Sigismundove k}eri Elizabete (�... und durch den

Herzog Hervoya von Spalatro aus der Taufe gehoben ward.�) Spominju se

i svjedoci (�Taufzeugen�) kr{tenja: �die deutschen Ordens Ritter Werner

von Tettingen und der Graf von Schwarzburg, Komthur von Thorn.�

Hrvojeve rije~i upu}uju na zaklju~ak: on je nekad bio kato-

lik, zatim je - ne bez pote{ko}a - prihvatio �poganski obred�, da

bi se u dubokoj starosti ponovno opredijelio za katoli~anstvo. [ta

je to zna~ilo u praksi - taj prelazak iz jedne u drugu Crkvu, iz jed-

ne u drugu konfesiju - koji su ga postupci i kakve dru{tvene ko-

notacije pratili, na osnovi Hrvojeva lapidarnog iskaza nije mogu-

}e rasvijetliti. Pri kraju dugog i krivudavog puta ovih konverzija,

u kriti~nom trenutku politi~ke karijere, dok je istovremeno bio

pritije{njen na vi{e strana i stavljen izvan zakona, herceg je jav-

no licitirao sa svojim konfesionalnim uvjerenjima smatraju}i da

}e tako otklju~ati vrata pomirenja s kraljem Sigismundom.

U nizu pitanja koja se roje oko rasprave, izraz �poganski ob-

red� zadaje najve}e te{ko}e. Moè se pretpostaviti da ova sintag-

ma ozna~ava Hrvojevo pripadni{tvo Crkvi bosanskoj, a atribut

�poganski� stavlja se kao pandan oznaci katoli~ki, za osobu koja

nije kr{tena u Katoli~koj crkvi. Naziv �poganin� za ~lana Isto~-

ne crkve, u katoli~koj sredini XV. st. nije bio nepoznat.51 Ugarski

kralj Karlo Robert (1309-1342) zadrào je tre}inu papinske dese-

tine za planirane vojne pohode protiv susjednih naroda �polupo-

gana� (Vlaha, Rutena i Srba).52 Indikativnu evoluciju doìvio je

izraz �{izmatik�: budu}i da su brojni renegati, udarni dio isture-

nih turskih formacija akindìja ve}inom pripadali Isto~noj crkvi,

pojmovi Turaka i {izmatika ubrzo su se stopili jedan s drugim.53

Nazivom {izmatici - na prijelazu iz XIV. u XV. stolje}e, u

vrijeme vojnih su~eljavanja izme|u bosanske i ugarske krune -

ozna~avani su Bosanci, kako je to 8. X. 1405. uradila kancelari-

ja kralja Sigismunda54, a 30. VIII. 1409. papa Grgur XII, dodaju-

}i uz ovaj i izraz �nevjernici.�55 Osim ovim, Sigismund je Bosan-


51 [idak, 1975, 119.

52 Hóman, 1938, 414-415.

53 Mályusz, 1990, 130.

54 [i{i}, 1938, 256; �...perfidorum turcorum et Bosnensium scismaticorum�.

Thallóczy-Barabás, 1897, 220. (22. IV. 1406); �... et cum... scismaticis

Boznensibus et ceteris suis consodalibus...� Kumorowitz, III/1, 1987, 21

(16. VI. 1388); �...et ipsorum infidelium gentium et schismaticorum Bos-

nensium ac Rasciensium...� Fejér, Codex diplomaticus, X/1, 417-418 (26.

IV. 1388)

55 �... que eciam prope confines Boznenses ac aliorum scismaticorum et infi-

delium�. Lukinovi}, 1992, 333-334.

ce ìgosao nazivom �patareni�.56 Nekoliko godina ranije (14. IV.

1401.) Bosanci su za ugarskog kralja bili �protivnici�57, 28. XI.

1405. �buntovnici i nevjerni�58, 1. VIII. 1406. �nevjerni�59, a 4.

X. 1406. zajedno s Turcima �protivnici i buntovnici�.60 U Sigis-

mundovoj povelji od 9. XII. 1407, Bosanci su uz Turke slovili

kao �nevjernici krià Kristova� i �protivnici� ugarskog kraljev-

stva61, a 20. IV. 1408. kao �progonitelji kr{}ana�.62 U kontekstu

{to ih je dovodio u vezu s Turcima, Sigismund je Bosance spomi-

njao ve} u kasnu jesen 1391. u tu`bi papi Bonifaciju IX, kada je

bilo rije~i o �Turcima, manihejima, hereticima... i {izmaticima�


56 �... in regno Bozne sepius contra scismaticos et patarenos eiusdem regni in-

colas.� Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 514, (23. V. 1393); �per nep-

handos patarenos, Herwoyam vayvodam Boznensem et suos complices, te-

nebatur obsessus.� [i{i}, 1938, 192 (22. VII. 1402); �.. dum versus perfidos

Boznenses et Paterinos, nostros et Regni nostri emulos.�; �vtputa Turcorum

et aliarum perfidarum nationum, nec non Paterinorum Boznensium�. Wen-

zel, 1884, 22, 25 (17. VI. i 7. XII. 1407); [i{i}, 1902, 197, nap. 159.

57 �...contra Bosnenses nostros et regni nostri emulos.� [i{i}, 1938, 158. Sli~-

ne formulacije upotrijebio je Sigismund u ispravama od 24. i 25. VII. 1407.

[i{i}, 1938, 291-292; �contra emulos nostros Boznenses�. Hazi, 1923, 6

(16. I. 1408); �... contra nonnullos nostros et regni nostri emulos, videlicet

Boznenses et turcos.� Barabás, 1895, 339-340. (26. V. 1408); �...contra

emulos nostros Boznenses.� Malyusz, Zsigmondkori okleveltar, II/2, 167.

(29. VIII. 1408); �contra nonnullos nostros et regni nostri emulos versus

regnum Bozne�. Mályusz, Zsigmondkori okleveltar, II/2, 383. (2. VII.

1410); �... in presenti nostro exercitu circa confinia regni nostri Bozne ad-

versus nonnullos nostros et regni nostri emulos.� Geresi, 1883, 12. (11.

XII. 1414)

58 �... rebelium nostrorum Boznensium et perfidorum.� [i{i}, 1938, 261.

59 �... necnon Boznensium nostrorum infidelium.� [i{i}, 1938, 280.

60 �Quia nonnulli Turcy, Boznenses et alii nostri emuli et rebelles.� Mályusz,

Zsigmondkori okleveltar, II./1., 630.-631; �... contra sevissimos Turcos,

crucis christiani persecutores, presertim vero adversus Bosnenses, nostros

eotunc et regni nostri notorios emulos et rebelles.� Thallóczy, 1914., 354

(5. IX. 1425.).

61 �... nonnullorum Infidelium Crucis Christi, vt puta et regni nostri aemulo-

rum, signanterque Turcorum et Boznensium�. Fejér, Codex diplomaticus,

X/4, 609. Isto tako u Sigismundovoj povelji od 29. XII. 1408. [i{i}, 1938,

318. Od kriàrskih ratova Arapi su za kr{}ane vaìli kao nevjernici, a sin-

tagma partes infidelium, na koju se nailazi u brojnim papinskim i drugim

srednjovjekovnim dokumentima, �ozna~avala je svijet izvan sfere katoli-

~anstva.� Dàmbo, 1999, 102.

62 �Preterea dum valida potencia Thurcarum cum ceteris persecutoribus

christianorum, gente utputa Boznense...� [i{i}, 1938, 303.

koji borave u Bosni i ~esto napadaju njegova kraljevstva Ugarske

i Dalmacije.63

S promjenom politi~ke konstelacije nakon velike Sigismun-

dove pobjede u Bosni rujna 1408, Hrvoje se �akrobatski� preba-

cio u pobjedni~ki tabor, ~ime je o{tri ideolo{ki ton preko no}i za-

mijenjen kurtoaznom dvorskom retorikom. Ve} 6. I. 1409, javio

je Sigismund trogirskoj op}ini da je izme|u njega �i gospodina

Hrvoja, hercega splitskog kao i ~itave Bosne� postignut �mir, sa-

vez i sloga�.64 U jednoj povelji od 24. II. 1409. ugarski kralj je is-

taknuo da su se �svijetli gospodin Hrvoje splitski herceg i knez

Donjih Kraja� kao i �baroni, plemi}i, prvaci i svi stanovnici na-

{eg kraljevstva Bosne� vratili u pravu pokornost i obdràvanje

vjernosti.65 Najkasnije po~etkom 1410, nastoje}i osigurati uvjete

za okrunjenje bosanskom krunom, imenovao je Sigismund herce-

ga Hrvoja vicekraljem u Bosni.66

Srednjovjekovna terminologija i ina~e je signirana �dualis-

ti~ki�: kao {to su prema gr~kom uzoru svijet izvan limesa koji ni-

je govorio latinski Rimljani ozna~avali barbarskim67, tako je na-

rode s druge strane me|a{nog kamena vlastitih kanona kr{}an-

stvo obiljeàvalo poganskim. Kao pogani, Turci su slovili za

Dubrov~ane68, bosanskog kralja Stjepana Dabi{u69 i ugarskog

kralja Sigismunda70. Osim Turaka, Sigismund je poganima ozna-

~avao Pe~enege i Tatare71, a uz Turke ovaj epitet je 6. I. 1401. pri-


63 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 409. Usp. ]irkovi}, 1964, 170.

64 V. Klai}, II, 1972, 391.

65 �... illustris dominus Herwoya dux Spaleti et partium inferiorum comes, reg-

nique nostri Bozne barones, nobiles et proceres ac incole universi... ad veram

obedientiam et fidelitatis observantiam reversi.� Fejérpataky, I, 1901, 31.

66 ]irkovi}, 1964, 214.

67 Dàmbo, 1999, 101-102. Oko 830. godine gorko je pisao Einhard, prijatelj

i biograf cara Karla Velikog, da je bio barbarin nevje{t rimskome jeziku.

Borst, 1990, 23. O vi{e nego zanimljivoj evoluciji ovog termina starogr~-

koga porijekla, koji je do danas zadrào tri glavna zna~enja (etnografsko,

politi~ko i eti~ko): Borst, 1990, 20-31.

68 �Et similemente li turchi che sono pagani...� Dràvni arhiv u Dubrovniku,

Lettere e commissioni di Levante, V, 7, 16. III. 1410.

69 �... i gledahomo na{ima o~ima, gdi na{i virni polivahu svoe svitlo oru`je

kr�vjo tura~kom� od� udorac� ma~nih� kripkie jih� desnice, ne {tede}e se

nam� posluìti, a svoje mi{ice nasladiti v� pogan�skoi kr�vi.� Iz njegove po-

velje od 15. IV. 1392. [urmin, 1898, 96-97.

70 [i{i}, 1938, 248 (15. IV. 1405)

71 [i{i}, 1938, 248 (15. IV. 1405)

{ivao Bosancima.72 Kancelarija ugarskog kralja Turke je po~et-

kom XV. stolje}a ozna~avala kao �barbare� i �neprijatelje Kri-

à�73, dok je Tvrtko I. Kotromani} 1. VIII. 1389. turskog sultana

Murata nazvao �oholim sinom i slugom sotone, podlim neprijate-

ljem Kristova imena i ~itavog ljudskog roda, a posebno kr{}ana

i pravovjerja.�74 Sli~nim atributima Sigismund je 5. XI. 1403.

po~astio sultana Bajazita: �... najstra{niji neprijatelj i progonitelj

krià Kristova, ~ak i cijele prave vjere, Bajazit, vladar Turaka,

glavni protivnik na{eg Veli~anstva.�75

U svim se ovim slu~ajevima, iza krupnih rije~i i te{kih dis-

kvalifikacija, krije zapravo specifi~ni model identifikacije i dife-

rencijacije ~vrsto usidren u konfesionalnom shva}anju svijeta,

koji je zajedno s evolucijom kr{}anstva pro{ao kroz nekoliko sta-

dijuma. U vremenu o kojemu je ovdje rije~, radi se o fazi �etni-

zacije� i �teritorijalizacije� kr{}anstva, koja je stajala nasuprot

te`njama Zapadne crkve, otjelovljenim u iskazu pape Inocenta

III. (1198-1216): �Sva kraljevstva, u kojima se po{tuje kr{}ansko

ime, vide u Rimskoj crkvi svoju majku.�76 Ovaj proces - pokazu-

ju to i �na{i� izvori - obiljeèn je bio napetom dihotomijom: dok

su bosanske konfesionalne okolnosti, pra}ene politi~kim aspira-

cijama kralja Sigismunda na bosansku krunu otvarale prostor za

ideolo{ke diskvalifikacije, ugarski vladar i bosanski kraljevi Tvr-

tko I. i Stjepan Dabi{a kao kr{}anski vladari u Turcima su iden-

tificirali neprijatelje kr{}anstva i opasnost za opstanak dru{tve-

nog poretka. Etni~ko-teritorijalna dimenzija kr{}anstva najizra-

zitije se ispoljavala upravo u ugarsko-bosanskim odnosima, jer je

sluìla tomu da ozna~i podru~je koje se {irilo na ra~un druge,

neprijateljske teritorije.77 Op}i pojam �kr{}anstvo�, provocirao je

suprotni pojam: �poganstvo�. Cijeli svijet se ukazivao kao arena


72 �... contra dictorum paganorum et specialiter Boznensium�. [i{i}, 1938,

133. Turke i Bosance koji su provalili na podru~je njegove opatije, opat

topli~koga samostana Ivan nazvao je 30. XI. 1402. �najokrutnijim pogani-

ma�. Lukinovi}, 1992, 173.

73 [i{i}, 1938, 240. (16. IV. 1404), 302. (20. IV. 1408); Fejér, Codex diplo-

maticus, X/5, 407. (1. VIII. 1413)

74 Brkovi}, 1989, 7.

75 �... nephandissimus crucis Christi immo totius ortodoxe fidei hostis et per-

secutor, Bayzath dominus Turcorum, capitalis nostre maiestatis emulus.�

[i{i}, 1938, 231; 302. (20. IV. 1408)

76 Bartlett, 1996, 304-306.

77 Usp. Bartlett, 1996, 306.

za sudar silnih religioznih i teritorijalnih vlasti.78 U njihovu teme-

lju - posebno od misije slavenskih apostola sv. ]irila i Metoda -

stajale su dvije me|usobno povezane teme: liturgijska jedinstve-

nost i crkveni autoritet. Budu}e kulturno ure|enje Europe bilo je

odre|eno time da li se jedan kralj ili narod odlu~io za rimsku ili

gr~ku crkvu.79

Ni{ta manje, me|utim, sudbina Europe nije bila odre|ena

okolno{}u da, nasuprot religioznom jedinstvu Zapada, nikome -

ni papinstvu ni carstvu - nije uspjelo njegovo politi~ko ujedinje-

nje. Umjesto toga, obrazovale su se nacionalne monarhije, koje

su jedna drugoj ljubomorno osporavale prednost, i ovdje su dalje

bodro ìvjele stare predrasude. U ranom XII. stolje}u, usporedio

je francuski benediktinac Suger od Saint-Denisa Nijemce s mu-

hamedancima, dok je istovremeno njema~ki biskup Otto iz Frei-

singa sve narode koji su prebivali izvan granica Rimskog Carstva

Friedricha Barbarosse, tako|er i Grke, proglasio barbarima. Naj-

starija poljska kronika àlila se istodobno na Nijemce, jer su po-

ljskog vladara ozna~avali kao barbarina; naravno, isti kroni~ar

smatrao je svoje poganske susjede Ljuti}e, Pruse i Litvance bar-

barskim.80 Humanisti su se od Petrarce ponosili svojom rim-

skom, latinskom pro{lo{}u i na sve one koji nisu iz Italije, prven-

stveno Nijemce, s prezirom su gledali kao na barbare.81 U nje-

ma~kim katoli~kim krugovima nastala je izreka �êh-heretik�,

inspirirana ~e{kim vjersko-nacionalnim (husitskim) pokretom s

po~etka XV. stolje}a. Konfesionalno obilje`je imaju izrazi tibin-

ger (prema mjestu T®bingen gdje su slovenski reformatori na{li

uto~i{te), i Papisten (papisti) kao oznaka za katolika u njema~-

kim reformacijskim traktatima.82

U optici ove �religiozne neprijatelj-shema�83, jedino je mo-

gu}e pravilno razumijevati iskaze izvora koji se odnose na crkve-

no-politi~ku povijest srednjovjekovne Bosne. Od dislokacije sje-

di{ta bosanske biskupije sredinom XIII. stolje}a, sve do 1459, -

do nestanka Crkve bosanske - u Bosni je na sceni bio jedan ìla-

vi lokalni raskol: raskol u raskolu. Radilo se - èlimo li pojavu


78 Bartlett, 1996, 307.

79 Bartlett, 1996, 307-308.

80 Borst, 1990, 24.

81 Borst, 1990, 26.

82 Dàmbo, 1999, 108.

83 Borst, 1990, 26.

definirati globalno - o ekscesu unutar kr{}anskih kanona, o sva|i

�stanara� jedne �ku}e� - a njihove su ih razli~ite perspektive uvi-

jek dovodile do razli~itih pogleda na jedan te isti �pejza`.� U

ovoj dioptriji, procesom ideologiziranja, mjesto su dobili stereo-

tipi konfesionalno-politi~ke provenijencije.

Raskoli unutar kr{}anstva, uostalom, zapo~eli su znatno ra-

nije: jo{ je papa Grgur Veliki (590-604) prekinuo ovisnost Italije

i Rimske Crkve o Bizantu i okrenuo se vo|enju samostalne poli-

tike.84 I ovdje su se, u globalnoj areni kr{}anstva, sudarali intere-

si i kompetencije, koji su 1054. naposlijetku doveli do raskola.

Okosnicom misli u svim varijetetima ostalo je, me|utim, kr{}an-

stvo, iza kojeg se zaklanjaju politika, etika, moral, umjetnost, psi-

hi~ki modeli.85 Bio je to izvor sa kojega su se - istina iz razli~itih

�posuda�, ponekad i s razli~itim motivima - napajali svi.

U {irokom rasponu terminolo{kih odrednica kojima se u kr{-

}anskom svijetu registrirala specifi~nost bosanskih konfesional-

nih odnosa, zasnovana upravo na odstupanju od liturgijske jedin-

stvenosti i crkvenoga autoriteta, Dubrov~ani su - bez sumnje dob-

ro upu}eni u cijeli problem - koristili najprikladniji izraz - bosan-

ska vjera86 - koju su razlikovali od rimske vjere87. Koliko je ova

distinkcija smatrana va`nom, potvr|uje njihova garancija data

gostu Radinu u studenom 1455. da ne}e biti �usilovan� od� niko-

gar� izitti iz� vjere, koiu vjeruie, razi ako bi niemu ugodno bilo.�88

Kako je, pak, politika sna`no determinirala konfesionalnu

terminologiju i kako su religija, kultura i politika ~inile jedinstvo,

izme|u ostalih pokazuje primjer okrunjenja Otona I. (936-973),

kojemu je tom prilikom nadbiskup Mainza Hildebert poru~io s ol-

tara: �Primi ovaj ma~ kojim }e{ odbijati Kristove protivnike, bar-

bare i lo{e kr{}ane.�89 Kada su u drugoj polovici XIV. stolje}a, u

jeku nastojanja da se Vlasi preobrate na katoli~anstvo, papa i kralj

Ludovik I. uzaludno poticali ugarske prelate da ubla`e svoju glad

za desetinom, Vlasi se nisu mogli pomiriti da pla}aju te{ke pore-

ze nepoznate u �gr~koj crkvi�, pa su napustili �ugarsku religiju�.90


84 Franzen, 1983, 78.

85 Braudel, 1990, 291-292.

86 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 403.

87 Petrovi}, 1953, 121.

88 Petrovi}, 1953, 121.

89 [unji}, 1980, 253.

90 Hóman, 1938, 412.

Na lokalne oznake ovog tipa, dakako, nailazi se znatno ranije; nje-

ma~ki car Oton III. (983-1002) uvidio je opasnost da zbog straha

od �njema~kog Boga� poljska, ~e{ko-moravska i ugarska Crkva

budu privu~ene u isto~nocrkvenu politi~ku hemisferu, pa je nasto-

jao osigurati vezu Poljske i Ugarske sa Carstvom, odnosno s latin-

skim Zapadom kroz izgradnju nacionalne Crkve osnivanjem nad-

biskupije u Gnjeznu (1000. godine) i Ostrogonu (1001).91

Hrvoje Vuk~i} umro je po~etkom 1416. Sahranjen je u pod-

zemnoj crkvi (tzv. katakombama) mauzolejnoga tipa, smje{tenoj

u sredi{tu gra|evinskog ansambla njegove prijestolnice u Jajcu.92

Ako i ne otkriva s kojom je konfesijom u srcu oti{ao u vje~no

prebivali{te, odnosno koja crkvena organizacija mu je uprili~ila

posljednji ispra}aj, ~injenica da je sahranjen u mauzolejnoj crkvi

nedvojbeno govori o njegovim eshatolo{kim preokupacijama,

identi~nim uostalom u feudalnom svijetu i isto~nog i zapadnog

kr{}anstva.93 Vi{e bi o tome znali da je sa~uvano djelo njegova

dvorskog kroni~ara Emanuela Grka94, ~ije samo ime ra|a nova

pitanja u pogledu Hrvojevih konfesionalnih shva}anja. Naravno,

samo to da je jedan Grk (vjerojatno pravoslavni kr{}anin) na{ao

uhljebljenje na Hrvojevu dvoru ne predstavlja kuriozitet, jer raz-

vitak srednjovjekovne dvorske kulture nije bio limitiran konfesi-

onalnom pripadno{}u, me|utim, ovo ipak govori dokle su sezali

duhovni horizonti hercegovi i kojim je sve utjecajima bio izloèn.

O tome zorno svjedo~i, istina samo jednom spomenuta (2. IV.

1412), njegova titula �velikog protogera kraljevstva bosansko-

ga�95, o~ito gr~kog porijekla, nezabiljeèna u bosanskom diplo-

mati~kom materijalu, koja se pred sredinu XV. stolje}a javlja i na

dvoru Osmanlija.96

Da konfesionalna laviranja ove vrste nisu bila svojstvena sa-

mo srednjovjekovnoj Bosni, svjedo~i primjer ugarskog kralja La-

dislava IV. Kumanca (1278-1290), za kojeg se sumnjalo da èli

napustiti katoli~anstvo i prihvatiti poganske obi~aje Kumana; na-

kon njegove smrti, uputio je papa u Ugarsku legata da istraì je li


91 Heer, 1977, 110-111.

92 O ovoj crkvi detaljno: Truhelka, 1892.

93 O mauzolejnoj arhitekturi i njezinim duhovno-umjetni~kim te`njama: I.

Fiskovi}, 1990, 37-82.

94 Usp. ]irkovi}, 1964, 14.

95 Stojanovi}, 1929, 549-550.

96 ]irkovi}, 1964, 368, nap. 21.

kralj umro kao katolik, {izmatik, heretik ili poganin.97 Bizantski

car Ivan V, pak, teè}i sklapanju crkvene unije, u Rimu je listo-

pada 1369. pre{ao na katolicizam.98

�Prava vjera� i ìvotna obzorja

I cijela se Hrvojeva politi~ka djelatnost odvijala prema �kano-

nima� epohe. Za na{u temu nezaobilazna je ~injenica da ga njego-

va konfesionalna kolebanja nisu izolirala od svijeta s kojim je, po-

~ev od Ugarske, Napulja i Dubrovnika do Zadra, srednjodalmatin-

skih komuna i Venecije ìvo komunicirao.99 Od 13. VII. 1393. po-

~asni mleta~ki gra|anin100, 25. II. 1399. imenovan je dubrova~kim

plemi}em i vlasnikom pala~e u gradu.101 Nakon {to je 8. 9. 1392.

Vuk Vuk~i} s podbanom Ivanom Mi{ljenovi}em imenovan zadar-

skim gra|aninom, kojom je prilikom podban poloìo prisegu u crk-

vi Sv. Sto{ije, 13. 2. 1393. brat mu Dragi{a Vuk~i} sa ènom i prat-

njom do{ao je u Zadar da se pokloni mo}ima sv. [imuna.102 Pro-

sinca 1402. napuljski zapovjednik Aldemarisko darovao je Hrvoju

ku}u u Zadru, a oùjka 1403. Spli}ani su ga sa sinom Bal{om prog-

lasili plemi}em i dodijelili mu zemlji{ne posjede.103

Odnosi s ugarskom krunom, na drugoj strani, pokazuju veli-

ke oscilacije pra}ene i odgovaraju}im politi~ko-konfesionalnim

vokabularom. Nakon {to je pod kraljem Ludovikom I. uvr{ten u

vite{ki stale`, 23. VIII. 1393. stupio je u vazalni odnos prema

kralju Sigismundu i kraljici Mariji, uz obe}anje da }e nakon smr-

ti kralja Dabi{e sluìti samo njima.104

Kada je nekoliko godina kasnije promijenio politi~ki tabor i

pristao uz napuljskoga kralja Ladislava, Sigismund je protiv njega

krenuo u vojni pohod i 2. VI. 1398. nazvao ga �nevjernim�, koji se

sam �pribrojio i pridruìo rulji nevjernika krià Kristova, to jest Tu-

raka�.105 Poslije Hrvojeve bezuspje{ne opsade Knina u ljeto 1401,


97 Darko, 1933, 8.

98 Raukar, 1997, 84.

99 Usp. [i{i}, 1902.

100 Listine, IV, 309.

101 Miklosich, 1858, 237-238.

102 [i{i}, 1904, 16, 17.

103 [i{i}, 1904, 36; Luci}, 1979, 837. Usp. [i{i}, 1938, 202.

104 [i{i}, 1902, 92.

105 �... quod Hervoya vayvoda, veluti perfidus... se ipsum in cetum infideli-

um crucis Christi Turcorum videlicet, connumerare et coadunare.� Smi-

~iklas, Codex diplomaticus, XVIII, 345.

Sigismund ga je 22. VII. 1402. svrstao me|u �bezbo`ne patarene�

koji su izveli taj napad.106 Kako su me|usobne tenzije rasle a odno-

si izme|u ugarske i bosanske krune stalno se zao{travali, tako je za

kralja Sigismunda 23. XI. 1405. Hrvoje bio �smrtni protivnik�107, a

22. IV. 1406. uz ostale Bosance �nevjeran, buntovnik i neprija-

telj�.108 Nekoliko mjeseci kasnije (9. VI. 1406), Sigismund je za

zasluge ste~ene protekle i te godine u vojnim pohodima �protiv Hr-

voja, na{eg dobro poznatog nevjernog�109, novom ispravom potvr-

dio zemlji{ni posjed Dioniziju Lopata~kom, kao i njegovoj bra}i.

Nominalni podanici �svete krune�, Dubrov~ani su izme|u 26.

III. 1405. i 25. III. 1415. Hrvoja oslovljavali kao �slavnog i vel-

mo`nog gospodina, po milosti boìjoj hercega splitskog i kneza od

Donjih Kraja.�110 Hrvoje, dakle, vladar je �po milosti boìjoj� i

njegovo �patarenstvo� ne postavlja se kao prepreka za ovu pravnu

�kooperaciju� s Nebom; dakako, ni s Dubrov~anima. I on i Dub-

rov~ani kao da su pro~itali traktat monaha Uga de Fleuryja o �Kra-

ljevskoj vlasti i sve}eni~kom dostojanstvu� napisanom poslije

1102, u kojemu je, obrazlaù}i porijeklo zemaljske vlasti, naveo

apostolsko u~enje: �Nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje

od Boga su uspostavljene.�111 Za napuljskog kralja Ladislava Hr-

voje Vuk~i} je 27. VII. 1407. bio �uzoriti i veli~anstveni mu`, split-

ski herceg i knez Donjih Kraja, na{ namjesnik u na{im kraljevstvi-

ma Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije itd., savjetnik i na{

vjerni ljubljeni.�112 Koncem iste godine (23. XII) Mle~ani su ga ti-

tulirali kao �veli~anstvenog gospodina, splitskog hercega�.113


106 �... per nephandos patarenos, Herwoyam vayvodam Boznensem et suos

complices, tenebatur obsessus.� [i{i}, 1938, 192.

107 �... in partes Bozne, contra capitalem nostre Maiestatis emulum, Hervo-

yam.� Fejér, Codex diplomaticus, X/4, 397.

108 �... nostros infideles ceterosque nonnullos rebelles et inimicos nostros vi-

delicet Horwojam Wlkchith ac Bosnenses�. Thallóczy-Barabás, 1897, 220.

109 �... presertim vero in yeme proxime preterita et in estate presenti in regio

exercitu nostro Boznensi adversus Herwoyam, nostrum notorium infide-

lem.� [i{i}, 1938, 274.

110 Stojanovi}, 1929, 461-474.

111 [unji}, 1980, 148.

112 �... spectabili et magnifico viro Hervoye duci Spaleti et comiti Partium In-

feriarum, vicario nostro in regnis nostris Hungarie, Dalmatie, Croatie, Sla-

vonie etc., consiliario et fideli nostro dilecto.� [i{i}, 1938, 292-293.

113 Listine, V, 107. Odgovaraju}i na njegovu ponudu da posreduje izme|u

njih i kralja Sigismunda, Mle~ani su 8. IV. 1410. Hrvoja titulirali kao �ve-

li~anstvenog i uzvi{enog gospodina.� Ni{ta manje vaàn za na{u temu ni-

Temperatura u Hrvojevim odnosima s Ugarskom vratila se

na normalu kada je koncem 1408. - u strukturalno novim politi~-

kim okolnostima - herceg pristao uz Sigismunda, koji ga je uvr-

stio me|u ~lanove elitnog Zmajeva reda, {to ga je utemeljio u

funkciji osiguranja krune i nasljednih prava za svoje potomstvo.

Jedna od obveza ~lanova Reda bila je obrana kr{}anske vjere od

pogana i krivovjeraca.114 Na velikom vite{kom turniru u Budimu

22. V. 1412, na kojemu se okupila europska vite{ka elita, pojavio

se Hrvoje sa suprugom Jelenom. Poljski kroni~ar J. Dlugosz kas-

nije ga je imenovao �kraljem bosanskim�, a za njegovu pratnju

tvrdio da su �visoki i krepki ljudi, a u borbi sr~ani i hrabri.�115

Novi preokret u politi~kim odnosima izme|u hercega i ugar-

skog kralja, koji je uslijedio poslije Hrvojeva napada na Sandalja

Hrani}a u svibnju 1413, signalizirao je povratak na stari ideolo{-

ki vokabular. Nakon {to ga je 15. XI. 1412. imenovao �vjernim

na{im, veli~anstvenim hercegom splitskim�116, Sigismund ga je

optu`io za �prestupe, buntovni{tva, nevjerstva i uvredu veli~an-

stva� (dum supradictus Herwoya suis excessibus, rebellionibus,

infidelitatibus et crimine laesae Maiestatis), li{io ga svih posjeda i

titula - posebno titule hercega splitskog - proglasio ga �javnim

buntovnikom i nevjernim njegovu veli~anstvu i njegovoj svetoj

kruni� (eundam Heruoyam, tanquam nostri culminis et sacrae

nostrae coronae notorium rebellem et infidelem), zapovjediv{i

prelatima, baronima i plemi}ima da napadnu hercega i njegove

podlo`nike te zaposjednu njihova imanja, a Spli}ane pozvao da

mu uskrate poslu{nost i vrate se pod okrilje �svete krune�.117 Us-

prkos ovim radikalnim mjerama, palatin ugarskog kraljevstva Ni-

kola Gorjanski Hrvoja je jo{ i 20. II. 1415. imenovao hercegom.118

Odgovaraju}i na njegove molbe upu}ene preko poslanika, Mle~a-

ni su 10. V. 1415. Hrvoja nazvali �veli~anstvenim gospodinom

hercegom�.119 Na ugarskom dvoru, me|utim, ostao je upam}en u


je podatak, da se na ~elu njegova poslanstva u Veneciji nalazio splitski

nadbiskup. Listine, VI, 78.

114 Hóman, 1938., 529.-531; V. Klai}, II., 1972., 389.-390

115 V. Klai}, 1990, 244; V. Klai}, III, 1972, 62.

116 Fejér, Codex diplomaticus, X/5, 307.

117 Fejér, Codex diplomaticus, X/5, 407-409.

118 Codex Zichy, VI, 336-337

119 Listine, VII, 200.

druga~ijem svjetlu, jer ga Sigismundova isprava od 22. VII. 1423.

spominje kao �u~enika patarenske izopa~enosti.�120

Na ovim se {kolskim primjerima nedvojbeno o~ituje kako se

s politi~kom konstelacijom mijenjala retorika aktera doga|aja, ali

i njezinu stalnost kada su u pitanju dràve - primjerice Venecija -

~iji politi~ki interesi nisu bili izravno ugroèni. Zato se, prije ne-

go preko pokretnoga mosta kro~i u zamak srednjovjekovlja, his-

tori~ar mora dobro upoznati sa zna~enjem termina izvora razli~i-

te provenijencije i staviti ih u komparativnu perspektivu, ina~e se

moè spotaknuti i umjesto u rasko{noj dvorani zavr{iti u jarku

punom vode {to je opasivao utvrdu. I sam �`rtva� politi~koga

zna~enja religioznih pojmova i raskola u Zapadnoj crkvi, ni Hr-

voje nije propustio priliku da prema istoj matrici etiketira svoje

protivnike. Tako je postupio 27. IV. 1410, kada je iz Jajca zapo-

vijedio Spli}anima da oduzmu �ku}e i sve posjede� kralju Ostoji

smje{tene u gradu i distriktu, jer se �nekada{nji kralj priklonio

Turcima i bosanskim pobunjenicima, a protiv... gospodina Sigis-

munda kralja Ugarske.�121 Par godina kasnije (1414), nakon {to

je pao u nemilost kralja Sigismunda, sam je stupio u kolaboraci-

ju s Turcima.122 Ni sam Sigismund nije ostao po{te|en verbalnog

otrova politi~kih protivnika: Ladislav Napuljski imenovao ga je

26. I. 1403. markgrofom od Brandenburga i �grabiteljem na{ega

kraljevstva Ugarskog�, a njegov tajnik 30. VII. 1403. �negda{-

njim kraljem�.123

Ovim ideolo{kim oru`jem obilato su se koristili svi protago-

nisti srednjovjekovne povijesti: carevi i protucarevi, pape i pro-

tupape, kraljevi i protukraljevi... Isprepletenost religije i politike

- Crkve i dràve - potencirana crkvenim raskolom iz 1054, bor-

bom carstva i papinstva, avignonskim suànjstvom papa (1309-

1378) i zapadnom shizmom (1378-1417), ostavila je dubok trag

u srednjovjekovnom mi{ljenju: u jednom je trenutku, tijekom za-

padne shizme, cijelo zapadno kr{}anstvo bilo podijeljeno na dva

me|usobno ekskomunicirana tabora124, a sve do 1417. povijes-

nom su pozornicom defilirali pape i protupape. Strasti su se toli-


120 �...condam Hervoye de Bozna patarine inquitatis alumpni.� Thallóczy,

1916, 29, nap. 2.

121 Luci}, 1979, 852. Za datiranje: [i{i}, 1902, 283, nap. 64.


123 V. Klai}, II, 1972, 353; [i{i}, 1938, 211-212.

124 Duffy, 1998, 127.

ko rasplamsale da su prerasle u strana~ko pitanje, u suprotnost

sli~nu onoj izme|u vjernika i nevjernika.125

Nakon {to su suradnjom pape Zaharija i frana~kog vladara

Pipina Malog (751-768) sredinom VIII. stolje}a udareni temelji

crkvenoj dràvi, od miropomazanja Pipina Malog 752. i okrunje-

nja Karla Velikog za cara na Boì} 800. u Rimu, Crkva i dràva

sklopile su nerazre{ivi �brak� - �udruènje na osnovu uzajamnih

usluga� - vladar se �pretvara u neku ruku u sve}eni}ku osobu�, a

�vjera u dràvnu stvar�126: �Tko sagrije{i u crkvenom prostoru,

grije{i prakti~no i u dràvnom; dok opet politi~ka opozicija nije

daleko od crkvenog krivovjerja. Time grijeh, pokajanje i pokora

postaju relevantnim pojmovima kako za crkveno, tako i za dràv-

no podru~je, jer i jedno i drugo èle obvezati savjest.�127 Samo

na osnovi ovog �genijalnog krivotvorenja povijesti�128, moglo se

dogoditi da njema~ki car Henrik IV. (1056-1106) u vrijeme spo-

ra za investituru papu Grgura VII. Hildebranda (1073-1085) na-

zove �la`nim redovnikom�, i pismo upu}eno mu u Rim zavr{i te-

atralnim rije~ima osude:

�Tebe je dakle stigla anatema, a osudili su te i svi biskupi

kao i ja sam. Stoga si|i, napusti prijesto apostolski koji si

uzurpirao, pa neka neko drugi stupi na katedru Petrovu i ne-

ka ne skriva nasilje pod velom religije, nego neka ispovijeda

svetu apostolsku doktrinu. Ja, Henrih, kralj po milosti boì-

joj, sa svim svojim biskupima kaèm ti: Silazi, silazi ~ovje~e,

osu|en za sve vijekove!�129

Dakako, papa nije ostao duàn caru i u pismu iz 1076. uz os-

talo mu poru~uje:

�... a u ime svemogu}ega Boga Oca i Sina i Duha svetoga...

sinu cara Henrika, kralju Henriku, koji je protiv crkve tvoje

ustao ne~uvenom oholo{}u, oduzimam vlast nad cijelim kra-

ljevstvom njema~kim i nad Italijom i sve kr{}ane osloba|am

zakletve vjernosti koju su poloìli ili }e poloìti i zabranju-

jem da mu bilo ko sluì kao kralju, jer je potrebno da onaj

koji ho}e da gazi ~ast crkve tvoje, gubi onu ~ast {to je, ~ini

se, ima. A po{to nije mario da se pokaje kao kr{}anin i nije


125 Huizinga, 1991, 18.

126 Pirenne, 1956, 49-50, 56. Usp. Borst, 1990, 81.

127 Beck, 1988, 99.

128 Beck, 1988, 103.

129 [unji}, 1980, 144-145.

se vratio Bogu koji ga je stvorio, po{to se druì sa prokleti-

ma, po{to je mnoge nepravde po~inio i moje opomene koje

sam mu, za spas du{e njegove uputio, prezreo... po{to je od

crkve tvoje otpao i nastojao da je pocijepa. Ja ga, u tvoje

ime, veèm prokletstvom i, uzdaju}i se u tebe, veèm ga tako

da znaju i spoznaju narodi da si ti Petar i da je na tebi sin

Boga ìvoga sagradio crkvu svoju koju ni vrata paklena ne-

}e nadvladati.�130

Davno ranije, buknuo je spor izme|u Istoka i Zapada zasno-

van na rimskoj teoriji o univerzalnosti Carstva. S Karlovim okru-

njenjem do{lo je do razdvajanja jednog historijskog iskustva i

formiranja novog svijeta ideja koji je nai{ao na otpor bizantske

vaseljene, personificirane u pravoslavnoj crkvi i univerzalnoj

carskoj vlasti. Tako se bizantski bazileus Mihajlo III. u IX. stolje-

}u nije ustru~avao kazati papi Nikoli I. da je latinski �barbarski i

skitski jezik�, na {to mu je papa uzvratio �kako postaje smije{an

vladar koji se naziva rimskim, a ne razumije rimskog jezika.�131

Kada su, prema Liutprandu iz Cremone, papinski izaslanici 968.

u Carigrad donijeli pismo naslovljeno �caru Grka�, u kojemu je

papa Otona I. spominjao kao �uzvi{enog cara Rimljana�, planuo

je gnjev Bizantinaca:

�Kakva drskost�, uzvikuju oni, �vaseljenskog cara Romeja,

jedinog Ni}ifora, velikog avgusta, nazvati �carem Grka�, a

tamo nekog varvarina, �carem Rimljana�. O nebesa! O zem-

ljo! O more! [ta da radimo s ovim lopuàma i zlotvori-

ma?�132

Naposlijetku su stoljetne �politi~ke, vojne, crkvene i teolo{-

ke suprotnosti izme|u Istoka i Zapada� porodile odgovaraju}e

stereotipne negativne slike, koje su na objema stranama dosljed-

no njegovane: bizantinizam (u smislu: dvoli~nost i spletkarenje),

i latinizam/latinluk (u smislu: prevrtljivost, podmuklost).133


130 [unji}, 1980, 145.

131 Lopez, 1978, 65.

132 Obolenski, 1991, 325. Uostalom, da bi apsurd bio potpun, potrebno je na-

vesti iskaz samoga Liutpranda iz Cremone, ina~e biskupa rimske crkve, ko-

ji je o gra|anima svoje prijestolnice razmi{ljao na ovaj na~in: �Mi, Lango-

bardi, Sasi, Franci, Lotarinàni, Bavarci, Svevi i Burgundi, preziremo Rim-

ljane tako da na{e neprijatelje, kada ih èlimo uvrijediti, nazivamo Rim-

ljanima, jer to ime sadrì... sve poroke koji postoje.� Lopez, 1978, 64-65.

133 Dàmbo, 1999, 107.

To su tek dva u nedoglednoj koloni primjera egzaltirane reto-

rike, koja poput groma odzvanja europskim srednjovjekovljem ne

{tede}i ni same svece. Anateme i ekskomunikacije prate}e su po-

jave ovih duhovnih oluja, koje se me|utim sti{avaju isto onako

naglo kao {to su i zapo~ele. I �na{i� su se na izgled nepomirljivi

suparnici - nakon {to se 28. I. 1077. Henrik IV. teatralno pokajao

u Canossi - ubrzo izmirili. Ostale su tek rije~i, da svjedo~e o epi-

zodi ovih �svetih� raskola, u kojima su se, brane}i svoje ovoze-

maljske pozicije, sve strane pozivale na Boga. Napraviti njihov

bar i sumaran popis, posao je koji bi zahtijevao poduì anga`man.

Prema ovom stereotipnom dogmatsko-ideolo{kom obrascu

koji nije poznavao alternativu, denuncirani su politi~ki protivnici

i objavljivano njihovo izop}enje iz zajednice pravovjernih. Me|u

tim primjerima-blizancima �naslikanim� istom �tehnikom� na is-

tom �{tafelaju�, vrijedno je podsjetiti na ratni sukob izme|u Dub-

rovnika i Radosava Pavlovi}a, u kojemu je ovaj bosanski velmo-

à preko no}i postao �opaki pataren, bi~ katoli~ke vjere�, kako su

u pismu od 11. V. 1430. Dubrov~ani javljali ugarskom kralju Si-

gismundu.134 Naravno, i prije i poslije sukoba Dubrov~ani su s

�opakim patarenom, bi~em katoli~ke vjere� odràvali prisne od-

nose, diktirane obostranim interesima i susjedskim poloàjem.

Isti je slu~aj bio i s bosanskim �{izmaticima�, �nevjernici-

ma�, �(bezbo`nim) patarenima�, �protivnicima�, �buntovnicima i

nevjernima�, �nevjernicima krià Kristova�, �progoniteljima kr{-

}ana�, �poganima�, koji su nakon sti{avanja animoziteta nastav-

ljali odavno uspostavljene veze s Ugarskom. Kad bi se prijete}i

oblaci na politi~kom �nebu� razi{li, kad bi se razvedrilo a ma~e-

vi bili vra}eni u korice, pergamene s ideolo{kim vokabularom

prekrivali bi pra{ina i zaborav, a mjesto bi dobivala zajedni~ka

slavlja na vite{kim turnirima, dinasti~ke kombinacije i diploma-

cija. Na izborano lice historije vratio bi se osmjeh. Tako je, poput

klackalice, garnirana so~nom konfesionalno-politi~kom �psov-

kom�, funkcionirala srednjovjekovna shema �prijatelj-neprija-

telj�.135 U sklopu cijelog problema od presudne je va`nosti to da

je sav �asortiman� ovih pogrdnih izraza u Bosnu dolazio izvana.



135 Usp. Borst, 1990, 21-22. Kako je ovaj model �boànskih istina�, vreme-

nom mijenjaju}i samo ruho, funkcionirao u biv{emu Sovjetskom Savezu

u formi �politi~kog pravoslavlja�, vidi instruktivna zapaànja H. G. Bec-

ka, 1988, 100-104.

Ovaj konfesionalno inspiriran ideolo{ki vokabular, potrebno

je sagledati i kroz slijede}u prizmu. U isto vrijeme, naime, dok su

prema Bosni odapinjane te vrste strijela, Ugarsku su uz {izmati-

ke naseljavali stepski narodi Pe~enega, Jasa i Kumana koji su kao

laka konjica bili uklju~eni u kraljevske vojne trupe, i uìvaju}i

kolektivne povlastice stolje}ima ostali odani prastarim pogan-

skim obi~ajima. Po~ev od kraja XIII. stolje}a poznata su me|u

Kumanima kr{}anska imena, koja su prevladala tek u drugoj tre-

}ini XIV. stolje}a. U obra}enju Kumana i Jasa ovlastio je papa

1348. franjevce, najprije vjerojatno za podru~je izvan dràvnih

granica u Kumaniji (Moldaviji). Stanovni{tvo Kumanije i zemlje

Jasa kristijanizirano je kona~no tek u drugoj polovici XV. stolje-

}a.136 Ovaj proces pra}en je nametanjem crkvene desetine od

strane ugarskog visokog klera, zbog ~ega je 1328. intervenirao

sam papa. Kao odlu~uju}i razlog za brzo pro{irenje protestant-

skog u~enja me|u Kumanima i Jasima vidio je Istvan Gyorffy

stolje}ima prakticiran pritisak Katoli~ke crkve za njihovo obra}e-

nje i vladanje sve}enstva. Kasnije, za vrijeme protureformacije,

samo su se Jasi vratili u katoli~anstvo.137

Nekada je i samim Ugrima - dok su u IX. stolje}u uz Sara-

cene i Normane vr{ili invazije na Frana~ko carstvo - kao nekr{}a-

nima nasuprot stajao �boìji narod� (kr{}ani).138 Prodirali su do

Akvitanije i blizine Rima, pratio ih je glas da piju krv ubijenih

neprijatelja, a njihovo ime, �izobli~eno u pri~ama, postalo je i os-

talo stra{ilo za djecu: �ljudo`deri�.�139 Kasnije, kada su kao kr{-

}ani sami preuzeli uzde historije, u svoje su ruke dograbili i ide-

olo{ki �megafon�, koriste}i ga za diskvalifikaciju politi~kih pro-

tivnika, me|u ostalima Bosanaca.

Crkva bosanska:

�misaona osnovica dru{tvene individualizacije�

Vra}aju}i se slu~aju Hrvoja Vuk~i}a, koji osvjetljava njego-

vu raspolu}enost izme|u Crkve bosanske i katoli~anstva, nu`no

je istaknuti da za razliku od drugih zemalja - primjerice ê{ke

Karla IV. (1347-1378) koji je u svoj zakonodavni program unio


136 Horváth, 1989, 109.

137 Horváth, 1989, 110.

138 Borst, 1990, 23-24.

139 Lopez, 1978, 108.

odredbe o punoj likvidaciji hereze i njezina ponovnog {irenja u

zemljama ~e{ke krune140 - sli~ne mjere protiv Crkve bosanske

bosanski vladari nisu poduzimali. Svoju ~e{ku i europsku politi-

ku Karlo IV. tako je dobro uskladio s avignonskim papinstvom,

da je ~e{ko kraljevstvo tada vaìlo kao utvrda katoli~ke ortodok-

sije.141 Drànje bosanskih vladara, naprotiv, obiljeèno je balan-

siranjem izme|u dvije crkvene organizacije, prekinutim tek na-

silnom likvidacijom Crkve bosanske, na koju se u agonalnim

okolnostima stvorenim nakon pada Smedereva u turske ruke lip-

nja 1459. odlu~io kralj Stjepan Toma{.142

Na{eg se glavnog junaka zato moè smatrati klasi~nim pro-

duktom onih crkveno-politi~kih okolnosti nastalih izmje{tanjem

sjedi{ta bosanske biskupije u \akovo sredinom XIII. stolje}a i po-

javom autokefalne Crkve bosanske, zasvjedo~ene u doma}im iz-

vorima prvih decenija XIV. stolje}a. Bosanska se crkva formira-

la �kao tradicionalisti~ki otpor protiv rimskog ustaljenog slu`be-

nog poretka�, i ovaj tradicionalizam je ostao njezinom osnovnom

karakteristikom.143 S njezinom pojavom raskinuto je dotada{nje

crkveno jedinstvo s Rimom, personificirano u jedinstvu obreda i

poslu{nosti, institucionalnoj praksi i lojalnosti.144 Najprimjereni-

jim se zato ~ini nazvati je {izmati~kom145, {to potvr|uje i voka-

bular ugarskih izvora na prijelomu XIV. i XV. stolje}a, u vrijeme

intenzivnih vojnih su~eljavanja izme|u bosanske i ugarske kru-


140 Molnár, 1993, 163.

141 Molnár, 1993, 163.

142 ]o{kovi}, 1990.

143 Dàja, 1986/87, 3.

144 Bartlett, 1996, 295. Mnogo kasnije, kada se polovicom XV. stolje}a bo-

sanska vlastela u sve ve}em broju po~ela okretati katoli~anstvu, nakon {to

se kralj Tvrtko II. pod kraj vladavine 1443. u Rimu preko hvarskog bisku-

pa Tommasinija odrekao manihejskog u~enja, pisao je papa Eugen IV. 25.

I. 1444. o velikim izdacima i dugotrajnim naporima {to ih je podnio, naj-

prije u sjedinjavanju (s Katoli~kom crkvom) Grka, a zatim u povratku na

ispravnu katoli~ku vjeroispovjest Armena, Jakobita, Maronita, Etiopljana,

Bo{njana i drugih naroda. ]o{kovi}, 1988, 183-184.

145 Lucidni Petrovi} (1953, 125) i na ovom mjestu pokazuje talenat za svo|e-

nje problema u okvir jednostavne formulacije: �Iz svega re~enog vidimo,

da bosanski �kr{}ani� nijesu nijekali nijednu ortodoksnu vjersku istinu.

To~no je samo to, da nijesu priznavali jedinstva crkvene zajednice. Pre-

ma tomu moèmo ih smatrati u pravom smislu rije~i raskolnicima, nika-

ko pak hereticima, jer ne znamo da su tvrdokorno nijekali koji ~lanak

vjere.�

ne. Na ovom je atipi~nom principu nastala bosanska crkveno-po-

liti~ka i konfesionalna �vaga�, koja je registrirala priklanjanje

bosanskih vladara i vlastele Crkvi bosanskoj na jednoj i Katoli~-

koj crkvi na drugoj strani, dok je u pojedinim slu~ajevima - po-

put hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e - uz ove u igri bila i Pra-

voslavna crkva.146 Hrvojev primjer, a sli~nih ne manjka, otkriva

mehanizam prema kojemu su bosanski magnati svoju dru{tvenu

i politi~ku promociju nu`no vezivali (i) za doma}u Crkvu, {to ih

je izlagalo opasnosti stavljanja izvan zakona i odavno utvr|enih

kanona koji su vladali u kr{}anskoj ekumeni. [ta je to sve zna~i-

lo u pojedinostima i da li je ova ekvilibristika nu`no ra|ala mo-

ralne dileme, na osnovi fragmentarnih izvora te{ko je odgonetnu-

ti, ali se sa stanovitom sigurno{}u moè govoriti o jednoj formi

neoficijelnoga (sekta{kog) kr{}anstva. U svakom slu~aju, Crkva

bosanska je kao �misaona osnovica dru{tvene individualizaci-

je�147, u �satnom mehanizmu� srednjovjekovne Bosne predstav-

ljala njegov vitalan dio - �oprugu� koja je pokretala �kazaljke�

{to su mjerile jedno od njezinih konfesionalnih vremena.

Daju}i prostor iskazima bosanskih izvora, navedenim se

pridruùje jo{ jedna dilema, naime pitanje {ta se ima podrazumi-

jevati pod izrazom �prava vjera�, na koju se u svojim ispravama

od 24. VI. 1419. i 7. IV. 1423. pozivaju vojvode Sandalj Hrani} i

Radosav Pavlovi}. U prvom slu~aju tekst zvu~ne zakletve glasi:

�Rotismo se i zaklesmo na ~astnom� i ìvotvore{tem� krsti Gos-

podni... i v� du{e na{e... Da smo prokleti i zavezani ìvim� Bogom

i Pri~istom� i vsimi svetimi, i da smo od�padnici prave vire, i da

se nevirnici nazovemo... i v� dan� smr�ti priminutija na{ega, i v�

sudni dan� da ne imamo pomilovanija prid licem Boìim.� Istim

kr{}anskim patosom proèt je i tekst druge zakletve: �Ho}emo,

da su vse kletvi i patie i proklectva pala svrhu nas... i da smo

prokleti i zavezani ìviem� Bogom� i Pre~istom� i vsim... svetimi i

da smo ot�padnici prave vjere.�148 Da se uz atribut �prava� nala-


146 ]irkovi}, 1964.a, 215-217, 267. Sredinom XV. stolje}a herceg Stjepan po-

digao je pravoslavnu crkvu u Sopotnici kod Gora`da, i 1454. na nju pos-

tavio natpis. Njegove crkve u Sopotnici i na [}epan-polju pod Sokolom

�imaju sa sjeverne strane oltarskog prostora male dodatke u obliku crkvi-

ce. Po predanju, herceg je ove kapele sazidao za svoje supruge, koje su bi-

le katoli~ke vjere. Kova~evi}-Koji}, 1978, 301-302.

147 Raukar, 1997, 289.

148 Petrovi}, 1953, 125.

zi odrednica �bosanska� ili �katoli~ka� vjera na{e bi dileme bile

rije{ene, ovako, pak, ne preostaje ni{ta drugo nego ovaj {turi go-

vor izvora propratiti znakom upitnika. Istina, poznato je da se

djed Crkve bosanske u sije~nju 1404. titulirao kao �pravi gospo-

din episkop Crkve bosanske�149, a da li ovo �pravi� odgovara iz-

razu �prava vjera� iz povelja Sandalja Hrani}a i Radosava Pav-

lovi}a te{ko je doku~iti.

Da se ovaj atribut, koji nagla{ava ortodoksiju, mo`da ipak

odnosi na njezinu bosansku konfesionalnu varijantu, upu}uje nat-

pis na ste}ku Mihovila Grahov~i}a s groblja Vini{ta u selu Gra-

hov~i}i kod Travnika, koji kaè da je ovaj drevni Bo{njanin bio

�prave vire rimske.�150 Sama ta potreba da se na nadgrobniku

naglasi konfesionalna pripadnost upu}uje na zaklju~ak da se na-

suprot ovoj nalazila jedna druga kr{}anska konfesija, jedan drugi

svijet dru{tvene individualizacije.

Pred historiografijom stoji zadatak da metodolo{kim postup-

kom preciziranja terminolo{kih odrednica izvora, u regionalnom

i zapadno-europskom crkveno-politi~kom kontekstu, bosanski

slu~aj osvijetli s ove strane. Pri tom se iz vida ne smije izgubiti

elitisti~ka dimenzija problema, odnosno visoki feudalni sloj koji

je u promjenjivom taktu dnevne politike �plesao� na ovoj tankoj

konfesionalnoj ìci, spletenoj od niti {to su ih ~inile Crkva bosan-

ska i Katoli~ka crkva.151 Jednom pomije{ane, ovu �vodu� i �vi-

no�, osim nasilno, vi{e nije bilo mogu}e razdvojiti, i ta je ~inje-

nica na{la sna`nu refleksiju u suvremenoj crkveno-politi~koj ter-

minologiji. Nije nelogi~no pretpostaviti: i u psiholo{kom profilu

srednjovjekovnih Bo{njana.

Pored ove, potrebno je ra~unati s jo{ jednom neizostavnom

distinkcijom: za razliku od ~e{kih Valdenza, koji su tijekom prve

polovice XIV. stolje}a bili izloèni progonima Inkvizicije152,


149 Stojanovi}, 1929, 434.

150 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 761-762.

151 Usp. Raukar, 1997, 288-289. Sukladno tada{njoj sociolo{koj terminologi-

ji, sli~no Ugarskoj i Poljskoj, gdje je vladaju}i dru{tveni sloj sastavljen od

najvi{ih dostojanstvenika zemlje ili velikog broja kraljevskih dostojan-

stvenika i prelata obiljeàvan nazivom regnicolae, ugarski kralj Sigis-

mund ovim je terminom ozna~avao �stanovnike bosanskog kraljevstva�.

Bak, 1973, 27; [i{i}, 1938, 262 (28. XI. 1405). Rije~ je, zapravo, o poli-

ti~kom narodu u srednjovjekovnom zna~enju tog pojma, na kojeg se od-

nose ideolo{ke diskvalifikacije poznate iz ugarskih izvora.

152 Molnár, 1993, 160-163.

izuzmu li se ugarske vojne intervencije u Bosni krajem ~etvrte

dekade XIII. stolje}a153, koje su, uostalom, imale drugi smisao,

protiv bosanskih krstjana i Crkve bosanske takve mjere nisu po-

duzimane. Za razliku od nekih heterodoksnih struja koje su zah-

vatile pojedine europske zemlje, Crkva bosanska nije istaknula

socijalni program154, nego je od po~etka do kraja zadràla emi-

nentno politi~ku ulogu - ulogu alternativne biskupije dislociranoj

katoli~koj biskupiji.155

I ovdje je - u okviru europskog srednjovjekovlja - nu`no ut-

vrditi polaznu kronolo{ku to~ku, od koje su vojne intervencije

poprimile formu vjerskoga rata. Pirenne argumentirano tvrdi da

se za �prve vjerske ratove u Evropi� mogu smatrati vojni pohodi

{to ih je izme|u 780. i 804. protiv Sasa poduzimao Karlo Veliki.

Pokoravanje poganskih Sasa zahtijevala je sigurnost frana~ke dr-

àve, a kralj ~ija je vlast dolazila od Boga �vi{e nije me|u svojim

podanicima mogao podnijeti nekakvu podvojenost u pogledu bo-

go{tovlja ili vjere.� Tako se kr{}anstvo prvi put sudarilo s �naci-

onalnim otporom�156, i ova }e �matrica�, nadìvjev{i Karla i Sa-

se, u razli~itim modalitetima organski urasti u crkveno-politi~ki

razvitak europskog srednjovjekovlja.

Jedan se me|u njezinim brojnim varijetetima razvio s poja-

vom autokefalne Crkve bosanske, koji }e do punog izraàja do}i

u odnosima izme|u Bosne i Ugarske. Na ìvotnom putu Hrvoja

Vuk~i}a, markiranom znacima dvostruke konfesionalnosti, ogle-

da se podvojenost crkveno-politi~kih struktura srednjovjekovne

Bosne, koja je neprestano ruinirala njezinu dru{tvenu i politi~ku

koheziju. Uz ovu, jo{ jedna podvojenost je isplivala na povr{inu:

ideolo{ke optu`be zasnovane na specifi~nosti njezinih konfesio-

nalnih prilika u Bosnu su dolazile uglavnom iz Ugarske i povre-

meno iz Rima, dok druge katoli~ke dràve poput Venecije i Na-

puljskog kraljevstva ovaj vokabular nisu njegovale. Dubrovnik,

pak, koristio ga je samo u trenucima ratnih sukoba s Radosavom


153 [anjek, 1975, 79-80.

154 ]irkovi}, 1987, 215.

155 Lovrenovi}, 1999, 271-272. U obja{njenju pojmova hereze i katarstva kao

�srednjovjekovnih kr{}anskih konfesija� Fink (1994, 187-191) ispravno

primje}uje kako je hereza �od zemlje do zemlje, od grada do grada, od

slu~aja do slu~aja� imala razli~ito zna~enje. U Bizantu, prema Justinija-

nu, hereza je zna~ila zlo~in protiv dràve (Heer, 1977, 157).

156 Pirenne, 1956, 52-53.

Pavlovi}em (1430-1432) i hercegom Stjepanom Vuk~i}em

(1451-1454), kada su to diktirali razlozi dràvne sigurnosti. Je-

dan je to me|u va`nim dokazima da je bosansko konfesionalno

pitanje u srednjem vijeku po~ivalo na politi~koj osnovi.

IZVORI:

- Dràvni arhiv u Dubrovniku: Lettere e commissioni di Levante,

sv. V.

- S. Barabás,

1895. Codex diplomaticus sacri Romani Imperii comitum

Familiae Teleki de Szék, I, Budapest.

- P. ]o{kovi},

1988. Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443-

1446, Banja Luka.

- G. Fejér,

Codex diplomaticus, X/1, X/4, X/5.

Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/1,

X/4, X/5, Budae, 1834/1841/1842.

- L. Fejérpataki,

I, 1901.

Monumenta Hungariae heraldica (Magyar czimeres emlé-

kek), I, Budapest.

- E. Fermendìn,

1892. Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis

editorum documentorum regestis ab anno 925. usque ad an-

num 1752, Zagrabiae.

- K. Géresi,

1883. Codex diplomaticus comitum Károlyi de Nagy-Káro-

ly, Budapest.

- J. Hazi,

1923. Sopron szabad királyi város t³rtenete, I/2, Sopron.

- B. Kumorowitz,

III/1, 1987. Monumenta diplomatica civitatis Budapest

(1382-1439), III/1, Budapest.

- I. Luci},

1979. Povijesna svjedo~anstva o Trogiru, II, âkavski sabor,

Split.

- A. Lukinovi},

1992. Povijesni spomenici zagreba~ke biskupije (1395-1420),

Kr{}anska sada{njost - Arhiv Hrvatske, Zagreb.


- [. Ljubi},

Listine, IV, V, VI, VII. Listine o odno{ajih izme|u Ju`noga

Slavenstva i Mleta~ke Republike, V, VI, VII, JAZU, Zagreb,

1874, 1875, 1878, 1882.

- E. Mályusz,

Zsigmondkori oklevéltár, II/1, II/2, Budapest, 1956, 1958.

- F. Miklosich,

1858. Munumenta serbica spectantia historiam Serbiae,

Bosnae Ragusii, Viennae.

- I. Nagy - G. Nagy - D. Véghely,

Codex Zichy, VI,

Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zich

et Vasonke³, VI, Budapest, 1894.

- T. Smi~iklas,

Codex diplomaticus, XVII, XVIII.

Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,

JAZU, Zagreb, 1981, 1990.

- Lj. Stojanovi},

1929. Stare srpske povelje i pisma, I/1, Beograd-Sremski

Karlovci.

- F. [i{i},

1904. Ljetopis Pavla Pavlovi}a patricija zadarskoga, Vjestnik

kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, VI, Zagreb, 1-59.

1938. Nekoliko isprava iz po~etka XV. stolje}a, Starine,

XXXIX, Zagreb.

- M. [unji},

1980. Hrestomatija izvora za op{tu istoriju srednjeg vijeka,

Svjetlost, Sarajevo.

- \. [urmin,

1898. Hrvatski spomenici, I (1100-1499), Zagreb.

- L. Thallóczy,

1906. Istra`ivanja o postanku bosanske banovine sa naro~i-

tim obzirom na povelje kormendskog arkiva, Glasnik Ze-

maljskog Muzeja, XVIII, Sarajevo, 401-444.

1914. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im

Mittelalter, M®nchen-Leipzig.

- L. Thallóczy - S. Barabás,

1897. Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest.

1898. 1899. Codex diplomaticus partium regno Hungariae


adnexarum (comitatum: Dubicza, 1900. Orbasz et Szana),

Budapest

- G. Wenzel,

1884. Ozorai Pipo T³rtenetehez, I, T³rtenelmi tár, Budapest.

LITERATURA:

- M. An~i},

1997. Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna

u XIV. stolje}u, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zad-

ru, Biblioteka Djela - Knjiga 9. - ZIRAL, Knjiga 100, Bib-

lioteka Ste}ak, Knjiga 2, Zadar-Mostar.

- J. M. Bak,

1973. K³nigtum und St¾nde in Ungarn im 14.-16. Jahrhun-

dert, Quellen und Studien zur Geschichte des Östlichen Eu-

ropas, Hrsg. von M. Hellman, VI., Wiesbaden.

- R. Bartlett,

1996. Die Geburt Europas aus dem Geist der Gewalt. Erobe-

rung, Kolonisierung und kultureller Wandel von 950. bis

1350., M®nchen.

- H. G. Beck,

1988. Tragovi Bizanta u Europi, u: Juki}, 18, Sarajevo, 91-

105. (Preveo s njema~koga Jozo Dàmbo)

- A. Borst,

1990. Barbaren, Ketzer und Artisten. Welten des Mittelal-

ters, Piper, M®nchen-Z®rich.

- F. Braudel,

1990. Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb. (Naslov iz-

vornika: Grammaire des Civilisations, Arthaud, Paris, 1987)

- M. Brkovi},

1989. Uloga bosanskog kralja Tvrtka I. u zbivanjima prije, u

vrijeme i nakon Kosovske bitke 1389. godine, Croatica

christiana periodica, 23, Zagreb, 1-7.

- S. ]irkovi},

1964. Istorija srednjovekovne bosanske dràve, SKZ, Beograd.

1964.a Herceg Stefan Vuk~i}-Kosa~a i njegovo doba, Srp-

ska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knj.

CCCLXXVI, Odeljenje dru{tvenih nauka, Knj. 48, Beograd

1987. Bosanska crkva u bosanskoj dràvi, u: Prilozi za isto-

riju BiH, I, Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dr-


àve, ANU BiH, Posebna izdanja, Knjiga LXXIX, Odjelje-

nje dru{tvenih nauka, Knjiga 17, Sarajevo, 195-254. 1988.

- V. ]orovi},

1940. Historija Bosne, Srpska kraljevska akademija, Poseb-

na izdanja, Knjiga CXXIX,

Dru{tveni i istoriski spisi, Knjiga 53, Beograd

- P. ]o{kovi},

1990. Progon sljedbenika Crkve bosanske, u: Migracije i

Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 43-49.

- \. Dani~i},

1871. Hvalov rukopis, Starine JAZU, III, Zagreb, 1-145.

1872. Apokalipsa iz Hvalova rukopisa, Starine JAZU, IV,

Zagreb, 86-109.

- E. Darko,

1933. Zu den byzantinisch-ungarischen Beziehungen, Unga-

rische Jahrb®cher, XIII/1-2, Berlin-Leipzig, 1-18.

- E. Duffy,

1998. Sveci i gre{nici, Povijest papa, �Otokar Ker{ovani�,

Rijeka.

- S. M. Dàja,

1985. Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske kru-

ne, grba i biskupije, u: Juki}, 15, Sarajevo, 81-102.

1986/87. Bosanska podijeljenost na konfesije, u: Juki}, 16/17,

Sarajevo, 1-39 (Preveo s njema~koga fra Ignacije Gavran)

- J. Dàmbo,

1999. Maledicta ethnica. O nacionalnim stereotipima i ver-

balnoj agresiji. Udruga |aka Franjeva~ke klasi~ne gimnazi-

je - Visoko, Zbornik u ~ast dr. fra Ignacija Gavrana, Zagreb,

91-119.

- V. \uri},

1957. Minijature Hvalovog rukopisa, Istoriski glasnik, 1-2,

Beograd, 39-53.

- P. Engel,

1998. Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik

Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i dru{-

tvene znanosti HAZU, 16, Zagreb, 57-72. (Rad je prvi put

objavljen pod naslovom: Zur Frage der bosnisch-ungaris-

chen Beziehungen im 14.-15. Jahrhundert, u: S®dost-For-

schungen, 56., M®nchen, 1997, 27-42)


- K. A. Fink,

1994. Papsttum und Kirche im abendl�ndischen Mittelalter,

Deutscher Taschenbuch Verlag, M®nchen.

- I. Fiskovi},

1990. Nadgrobna plastika humanisti~kog doba na na{em pri-

morju, u: Dalmatinski majstori i stari prostori, Split, 37-82.

- A. Franzen,

1983. Pregled povijest crkve, Kr{}anska sada{njost, Zagreb.

Prijevod II. popunjenog izvornog izdanja: Kleine Kirchen-

geschichte, Herder-B®cherei, Bd. 237/238, Freiburg i. B.,

1968.

- E. Hercigonja,

1994. Tropismena i trojezi~na kultura hrvatskoga srednjo-

vjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb.

- F. Heer,

1977. Kulturgeschichte des Abendlandes. Vom Jahr 1000.

bis 1350., IX/1, M®nchen.

- B. Hóman,

1938. Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290.-1403., Roma.

- A. P. Horváth,

1989. Petschenegen, Kumanen, Jassen. Steppev³lker im

mittelalterlichen Ungarn, Corvina 1990. Kiado, Budapest.

- J. Huizinga,

1991. Jesen srednjeg vijeka, Naprijed, Zagreb.

- V. Jagi} - L. Thallóczy - F. Wickhoff,

1891. Missale glagoliticum Hervoiae ducis spalatensis, Vin-

dobonae.

- B. Kempers,

1989. Kunst, Macht und Mazenatentum, Kindler, M®nchen.

- N. Klai},

1989. Srednjovjekovna Bosna. Politi~ki polo`aj bosanskih

vladara do Tvrtkove krunidbe (1377), GZH, Zagreb.

- V. Klai},

1972. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX.

stolje}a, II-III, Matica Hrvatska, Zagreb. (Drugo izdanje)

1990. Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Svjetlost, Sara-

jevo. (Drugo izdanje)

- D. Kova~evi}-Koji},

1978. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr`ave,

Veselin Masle{a, Sarajevo.


- C. List - W. Blum,

1994. Buchkunst des Mittelalters, Belser Verlag, Stuttgart-

Z®rich.

- R. Lopez,

1978. Ro|enje Evrope, [kolska knjiga, Zagreb. (Naslov ori-

ginala: La nascita dell� Europa - Secoli V.-XIV. Edizione

italiana riveduta e ampliata. Copyright Armand Colin Paris)

- D. Lovrenovi},

1986. Da li je Jelena Nelip~i} bila majka Bal{e Hercegovi-

}a, Istorijski zbornik, 7, Banja Luka, 195-198.

1987. Jelena Nelip~i}, splitska vojvotkinja i bosanska kralji-

ca, Radovi

Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagre-

bu, 20, Zagreb, 183-193.

1987.a Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i splitska komuna 1403.-

1413., Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XXIII, Saraje-

vo, 37-45 .

1999. Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. (Poku{aj reva-

lorizacije), Forum Bosnae, 3-4, Sarajevo, 227-287.

- E. Mályusz,

1990. Kaiser Sigismund in Ungarn 1387.-1437., Akademiai

Kiado, Budapest.

- A. Molnár,

1993. Die Waldenser. Geschichte und Ausmass einer europ¾is-

chen Ketzerbewegung, Herder, Freiburg-Basel-Wien.

- D. Obolenski,

1991. Vizantijski komonvelt, Prosveta-SKZ, Beograd. (Nas-

lov originala: The byzantine commonwealth, 1971)

- M. Panteli},

1970. Povijesna podloga Hrvojeva misala, Slovo - ~asopis

staroslavenskog instituta u Zagrebu, 20, Zagreb, 39-96.

- M. Perojevi}, u: Povijest BiH, I, HKD, Napredak, Sarajevo

(Drugo izdanje)

- L. Petrovi},

1953. Kr{}ani bosanske crkve (kr�stiani cr�kve bos�nske),

Dobri pastir, Sarajevo.

- H. Pirenne,

1956. Povijest Evrope od seobe naroda do XVI. stolje}a,

Kultura, Zagreb. (Preveo dr. Miroslav Brandt)


- F. Ra~ki,

1869. Prilozi za povjest bosanskih Patarena, Starine JAZU,

I, Zagreb, 93-139.

- T. Raukar,

1997. Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje. [kol-

ska knjiga - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulte-

ta u Zagrebu, Zagreb.

- F. [anjek,

1975. Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti~ki pok-

ret u srednjem vijeku, Kr{}anska sada{njost, Zagreb.

- J. [idak,

1975. u: Studije o �Crkvi bosanskoj� i bogumilstvu, Liber,

Zagreb.

- F. [i{i},

1902. Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba

(1350-1416), Matica Hrvatska, Zagreb.

- L. Thallóczy,

1916. Povijest (banovine, grada i varo{i) Jajca, Zagreb. - ].

Truhelka,

1892. Katakombe u Jajcu, Glasnik Zemaljskog Muzeja, I.,

Sarajevo, 1-12.

- F. Valjavec,

1934. Der deutsche Kultureinfluss in Ungarn, Deutsch-Un-

garische Heimatbl¾tter, VI./1.-2, Budapest, 35-77.

- M. Vego,

1980. Civitas Vrhbosna (Postavljanje problema i rasprava),

u: Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Svjet-

lost, Sarajevo, 434-451.


Hrvoje Vukcic Hrvatinic- Vitez, Herceg i Pataren

Documents

Transcript of Hrvoje Vukcic Hrvatinic- Vitez, Herceg i Pataren