Utopija anti-utopija post-utopija utopijaIli: utopija, filozofija i drutveni ivot

Hrvoje Juri

22. 11. 2003.

Sadraj

Utopija 4

Od utopije do post-utopije 6

Od post-utopije do utopije 8

O utopiji, filozofiji i drutvenom ivotu 12

2

lanak predstavlja preraenu verziju referata koji je, pod naslovom Smije li filozof matati?, izlo-en na simpoziju Filozofi i drutveni ivot, odranom u organizaciji Hrvatskog filozofskog drutva uZagrebu, 21. i 22. XI. 2003.

Heretici su jedini (gorki) lijek od entropije ljudske misli. Jevgenij Zamjatin

U onom to slijedi izloit u nekoliko misli o utopiji, filozofijskoj i drutveno-povijesnoj moi inemoi utopije, o utopijskom miljenju i njime nadahnutoj praksi, a sve to imajui u vidu pitanje: toutopija jo znai (ili moe znaiti) za filozofiju i openito za drutveni ivot?- -Na poetku svoga teksta Utopija i samoobrana duha, slovenski teoretiar Rastko Monik pie:

Utopija je diskreditirana. Pri samome spomenu te rijei disciplinirana korisnica i korisnikvladajue ideologije moraju pomisliti na giljotinu i na Gulag.1

SlinoMoniku, ameriki teoretiar Russell Jacoby, u predgovoru svoje knjige Kraj utopije, zapisuje:

Utopistiki duh osjeanje da bi budunost mogla nadii sadanjost iezao je. ()Rasprostranjeno je miljenje da je netko tko vjeruje u utopije krenuo ili pronai ruak ilinekoga ubiti.2

Utopija je, dakle, diskreditirana; a ak je i utopijski duh iezao. U tom stanju, ono to se nekonazivalo utopijom danas se uglavnom smatra ili adolescentskom zabavom za mlade, gnjevne pan-kere ili izlizanim tlapnjama dokonih i dobro uhljebljenih intelektualaca. U najboljem sluaju, utopijaje teorijski neutemeljeno i bezopasno, a praktiki neobavezno i neuinkovito matanje o drugaijemi boljem svijetu. No, sve i ako se sloimo s time, ostaje pitanje: Smijemo li jo uvijek matati? I akoipak smijemo, dade li se iz toga izvui dalekosean zakljuak: da utopijsko matanje moe biti odkoristi i filozofiji i drutvenom ivotu, te jo dalekoseniji zakljuak: da je utopijsko matanje nunoi filozofiji i drutvenom ivotu?Na oba bih pitanja preliminarno dao potvrdan odgovor. No, prije definitivnog odgovora, ukratko

bih prikazao kako je dolo do toga da danas o utopiji govorimo kao o pukom matanju, a onda bihpokuao obrazloiti zato usprkos dananjem utopistikom pesimizmu treba braniti utopiju.

1Rastko Monik, Utopija i samoobrana duha, u: Rastko Monik, Koliko faizma?, Arkzin, Zagreb, 1998/1999, str. 31.2Rasel Dekobi (Russell Jacoby), Kraj utopije, Beogradski krug, Beograd, 2001, str. 10.

3

Utopija

4

Najprije: to je to utopija?Poetno bih rekao ovo: utopija je budunosna vizija jednog drugaijeg drutva, odnosno jednog

drugaijeg ureenja drutvenih odnosa.Izraz utopija (engleski: utopia) dugujemo, kao to je poznato, Sir Thomasu Moreu i njegovoj

istoimenoj knjizi3, u kojoj on sugerira dvostruko itanje i razumijevanje te (grke) rijei: kao prvo,eu-topia (tj. dobro mjesto) i, kao drugo, ou-topia (tj. ne-mjesto ili nepostojee mjesto).

Stavljajui naglasak na ono prvo znaenje (eu-topia), ovdje u ostaviti po strani tzv. negativneutopije (ili dis-topije), oslikane u nekim knjievnim djelima kao to su Mi Jevgenija Zamjatina4,Vrli novi svijet Aldousa Huxleya5 ili 1984. Georgea Orwella6, te pod utopijom razmatrati samo tzv.pozitivne utopije.

Unutar pozitivne utopije razlikujem pak dvije vrste utopije. Prvu od njih nazvao bih pasivnomutopijom. To su one utopijske koncepcije nerijetko iznesene meu koricama jedne knjige i, kaotakve, zaokruene i dovrene koje pruaju, dodue, jednu utopijsku viziju budunosti, ali se ne bri-nu previe oko naina prelaska iz jednoga u drugo stanje, odnosno ne sugeriraju naine prelaska jazaizmeu zbilje i utopije. Pasivne utopije za koje kao primjer mogu posluiti Platonova Drava7 ilirenesansne utopije poput Campanellinog Grada sunca8 i Moreove Utopije same sebe implicitno una-prijed odreuju kao u-topije (ne-mjesta): kao ne-zna-se-kako ostvarive ili kao openito ne-ostvarive.Za razliku od ove prve utopije koja predstavlja dovrenu, zaokruenu utopijsku koncepciju

kod druge utopije radi se o jednoj drugoj, drugaijoj utopiji: ovdje se radi o tekuoj, perspektivisti-koj utopijskoj tendenciji. To je, dakle, jedna aktivna utopija, koja smjera na ozbiljenje, koja misliozbiljno; utopija koja sebe poima kao moguu, ostvarivu, i upravo stoga djeluje na ozbiljenju (ilisamo-ozbiljenju) ideje pri emu svoje polazite, akcijske metode, a u odreenom smislu i ciljeve i-ni fleksibilnima. Ovu utopiju kao jedinu pravu utopijsku orijentaciju Karl Mannheim u svomedjelu Ideologija i utopija definirao je kao onu koja i transcendira stvarnost i, prelazei u djelovanje,u isti mah djelomino ili potpuno razara postojei egzistencijalni poredak9.Na temelju ovoga, sada bih proirio poetnu definiciju utopije, te rekao da utopija pretpostavlja

temeljitu kritiku postojeih drutvenih odnosa, koja za sobom povlai zahtjev za njihovom korjenitompromjenom, kao i tome primjereno djelovanje.Ovo dvostruko sueno znaenje utopije (pozitivna aktivna utopija) sada bih suzio jo jednom,

te rekao da, govorei o utopiji, mislim prvenstveno na utopistike tendencije lijeve provenijencije,u potezu od utopijskoga socijalizma, preko marksizma i anarhizma, do svega onoga to je do danasnastajalo na tom tragu. Vjerujem da je ovo posljednje suavanje pojma utopije opravdano; tim vieto preko suvremene anti-utopijske kritike i ovodobnog proglaavanja kraja utopije vidimo da seutopijska tendencija artikulirala u prvom redu (ako ve ne iskljuivo) u lijevom registru. Tek tu,zapravo, poinje pria o utopiji, a sve prethodno moe se nazvati pred-povijeu utopije.

3Thomas More, Utopia, Everyman, London, 1994.4Jevgenij Zamjatin, Mi, Naklada Breza, Zagreb, 2003.5Aldous Huxley, Vrli novi svijet, Izvori, Zagreb, 1998.6George Orwell, 1984., Alfa, Zagreb, 2001.7Platon, Drava, Naklada Juri, Zagreb, 2001.8Tommaso Campanella, Grad sunca, Zora, Zagreb, 1953.9Karl Manhajm (Karl Mannheim), Ideologija i utopija, Nolit, Beograd, 1968, str. 157.

5

Od utopije do post-utopije

6

Vratit u se sada tezi o kraju utopije.Kako je uope dolo do toga da jedna budunosna tendencija, koja nadilazi zbilju, pa i samu sebe,

doivi svoj kraj? Odgovor je prilino jednostavan, ali ga ipak treba navesti.Poetak kraja utopije dogaa se s uobliavanjem i intenziviranjem anti-utopijske kritike, koja je

utopiju, utopijsku ideju, utopijsku orijentaciju, utopijsko miljenje itd. podvrgnula kritici, vezujui jes kritikom totalitarnih reima koji su se deklarirali kao marksistiki, a time, u odreenom smislu, i kaorealizacije jedne utopijske ideje. To e rei da poetak kraja utopije moemo locirati u fatalno pove-zivanje utopijskoga miljenja i post-revolucionarnih dravnih tvorevina, koje se kako su pokazaliupravo neki marksistiki teoretiari ne smije vezivati niti uz Marxa, niti uz utopizam, nego jedinouz Lenjina, Staljina, Maoa i druge sline prevoditelje i provoditelje utopijskog ideala. Cijenu togfatalnog (i pogrenog!) povezivanja platila je utopijska misao u cjelini, ma koliko i sama bila kritinaprema takvim reimima. To se odnosi prije svega na anarhizam, kao eminentno utopijsku ideju, kojine samo da se jo nije diskreditirao, nego jo nije niti imao svoju povijesnu ansu da se diskreditira(izuzevi kratku epizodu iz panjolskog graanskog rata, koja je bila suvie kratka da bismo izvodilineke zakljuke iz toga).No, smrt ili, bolje reeno, umiranje utopije nije se odvijalo pravocrtno. Anti-utopijska kritika

bila je praena utopistikim otporima, as slabljenjem, as ponovnim oivljavanjem utopijskoga. Pri-mjerice, itav opus njemakog filozofa Ernsta Blocha, jednog od najznaajnijih filozofa dvadesetogstoljea, predstavlja napor oko promiljanja i premiljanja utopije u utopiji nesklonom vremenu10.No, anti-utopizam sa svojim, povijesno gledajui, zlonamjernim poetnim krivim povezivanjem konano je doveo i do teze o kraju utopije, odnosno o poetku post-utopijskog vremena. Jer, za-kljuak je jasan: ako je utopijska ideja ozbiljena u Sovjetskom savezu i njegovim satelitima iromsvijeta, a za njima su ostajali samo novi represivni reimi sa svojim gulazima i golim otocima,nakon propasti ovih reima nema vie nikakve sumnje: propala je i utopija!Vjerujem da je, po intonaciji ovih rijei, jasno da ja ne dijelim takvo miljenje. No, uzmimo ipak da

je doista nastupilo post-utopijsko doba, koje koincidira s famoznim krajem povijesti poznata te-za Francisa Fukuyame iz knjige Kraj povijesti i posljednji ovjek11 i povijesnom pobjedom liberalnedemokracije, koja je donijela svijest o tome da nema alternative, da stojimo pred izborom izmeustatus quo i neega goreg12, da ivimo u vremenu i prostoru s onu stranu u-topijskog, u odreenomtoposu, u kojem je doista sve ve tu, prisutno, da znanost i tehnologija, liberalna demokracija i ka-pitalistika ekonomija ine moguim ostvarenje svih ljudskih potreba i elja. I tada jo uvijek ostajepitanje: to nam je donio epohalni poraz utopije? Takoer i pitanje: Da li je svijet postao bolji?Radnici koji mjesecima rade bez naknade, seljaci koji radikalno osiromauju zbog pritiska multina-

cionalnih kompanija, stanovnitvo zemalja involviranih u ratove za naftu, kao i svi oni koji izlaze naparlamentarne izbore, ali s osjeajem gaenja znaju da nije. Ali vie nema utopije. I vie nema nade. S krajem utopije uli smo u najbolji (i jedini) od svih svjetova!Odustat u sada od ironinog tona i iznijeti svoju tezu: Od svakovrsne propasti moe nas spasiti

samo jedno (novo) utopijskomiljenje, koje e, naravno, nadahnjivati tome primjerenu akciju! Drugimrijeima, u povijesni niz utopija anti-utopija post-utopija, ja dodajem novi, etvrti element,naime (novu) utopiju.

10Usp. tri djela Ernsta Blocha: Duh utopije, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1982; Princip nada (I-III), Na-prijed, Zagreb, 1981; Oprotaj od utopije?, Izdavaki centar Komunist, Beograd, 1986.

11Francis Fukuyama, Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994.12Usp. Rasel Dekobi, Kraj utopije, str. 10-11.

7

Od post-utopije do utopije

8

Sada bih napravio rez i pokuao otii korak dalje od epohalnog razmatranja kraja (ili smrti)utopije.S tvrdnjom da je utopija mrtva u ovom asu ili jednom zauvijek mogli bismo se sloiti (mada i

onda vrlo teko) samo pod dva uvjeta. Prvi od njih jest da pratimo jedino to se zbiva u tzv. akademskojfilozofiji ili teoriji, na mjestima gdje se slubeno (dakle, jedino) filozofira ili teoretizira. Drugi uvjetpod kojim bismo se mogli sloiti sa smru utopije jest da pratimo samo Hrvatsku radioteleviziju iliCNN ili druge dravne i komercijalne televizijske i radijske stanice, da itamo samo najprodavanijei najpoznatije novine i asopise, i openito da (zbog lijenosti ili primitivnog ataraksinog nagnua)vidimo jedino ono to, htjeli-ne htjeli, ionako dolazi do nas.Iza toga dakle, iza mainstream-teorije i udarnih vijesti, iza teorijskog i praktikog establishmenta

ivi (i to ne samo u smislu preivljavanja!), pa ak i iznova raste jedna (nova) utopijska ideja, kao iprakse koje moemo nazvati utopijskima (u prethodno odreenom smislu).U tom smislu, samo se na prvi pogled moe initi udnim to to postoji, primjerice, meunarodno,

inae vrlo ozbiljno i aktivno, Drutvo za utopijske studije13, kao i itav niz teoretiara koji pojamutopije kritiki promiljaju, ali bez podsmijeha. Takoer, uz bok teorijskim koncepcijama po vanos-ti bih stavio arolike (subkulturne ili kontrakulturne ili alternativne) mase, koje su se pojavilena anti-korporacijskim, anti-ratnim, ekolokim i drugim alter-globalistikim protestima irom svijeta,krajem devedesetih godina dvadesetog stoljea i poetkom ovog stoljea, i artikulirale jedno global-no nezadovoljstvo, kao i potrebu za globalnim promjenama. Koncept temporary autonomous zones(TAZ), privremenih autonomnih zona, koji razrauje Hakim Bey u Privremenim autonomnim zona-ma, ontolokoj anarhiji i poetskom terorizmu14, koristan je vodi u razumijevanju fenomena noveutopije.Slino Beyu koji kae da TAZ-teorija shvaa da se to dogaa i da ne govorimo o treba ili

bit e, nego o ve postojeem pokretu15 ustvrdio bih kako utopijski duh ne samo da nije iez-nuo, nego je budunosno spreman za svoju budunost. Ustvrdio bih i to da navodno globaliziranomi demokratiziranom, a zapravo rasturenom, ponienom i, konano, zabrinjavajue ugroenom svije-tu famozni kraj utopije nije donio nita dobro, te da je proglaenjem kraja utopije i poetkompost-utopijskog vremena vrijeme svijeta ozbiljno skraeno.

S obzirom na ovo novo utopijsko miljenje i akcije koje se poduzimaju upravo u utopijskom duhu,elio bih rei da smatram kako utopija nije diskreditirana, budui da se ovdje ne radi ni o kakvomsentimentalnom nastavku diskreditiranih kvazi-utopijski oblikovanih teorijskih koncepcija i drav-nih tvorevina, na koje se anti-utopistika kritika, tako estoka u dvadesetom stoljeu, zapravo jedinousmjeravala govorei o utopiji.Uz rizik da semoje rijei shvate kao patetine, ustvrdio bih kako u tome iako jo uvijek u povojima

vidim ansu za jedan drugaiji i bolji svijet.- -Ta nova utopija, koja se tek raa, sebe e tek uz dozu ironije nazvati utopijom. Akteri te no-

ve utopije svjesni su utopistike tradicije (bez obzira na njezine prefikse), ali nisu njome i obvezani.Ova utopija rije budunost pie s malim, a ne s velikim B, a do budunosti joj je stalo mnogovie nego onim utopijama koje su isporuivale gotove slike budunosti. Govorei o revoluciji, o po-trebi obuhvatne revolucije, novi utopizam shvaa da je revolucija (iako jest prevrat i/ili zahtjev zaprevratom) takoer proces tiha revolucija, odluna evolucija; da je revolucija neto to se ne moezbiti jedne noi u Oktobru. Ova utopija naih dana slinija je, konano, spontanitetu ezdeseto-

13Vidi: Society for Utopian Studies (http://www.utoronto.ca/utopia)14Hakim Bey, Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism (http://www.evolutionzone.com/

kulturezone/bey/index.html)15Hakim Bey, Permanent TAZs (http://www.evolutionzone.com/kulturezone/bey/index.html)

9

sme, negoli devetnaestostoljetnom utopistikom konceptu, iako se ve na razini parola razlikujei od ezdesetosmatva, pa umjesto Budimo realni traimo nemogue! kae: Drugaiji svijet jemogu!. Pomak od nemogueg, kao principijelno neostvarivog ali potrebnog, ka moguem, kaopotrebnom i ostvarivom odlika je dananjih, post-utopijskih utopija.Moglo bi se, dakako, prigovoriti da ove ideje i ovaj duh, kao i nastajui pokret kroz kojeg oni go-

vore treba naprosto promatrati u kontekstu suvremenog drutvenoga aktivizma, i ne razmetati ses ionako izlizanom rjeju utopija. No, ta duhovna konstelacija i aktivistika manifestacija utopijskaje, kao prvo, po onome to je (ipak) vezuje s klasinim utopizmom, a to su: temeljno nezadovoljstvopostojeim stanjem, bespotedna kritika i zahtjev za radikalnom promjenom, kao i spremnost da sena tome aktivno djeluje. Kao drugo, ovdje ipak govorim o neemu utopijskom zato to se nada ufundamentalne promjene, koje su ovdje u pitanju nada u znaajan, ak bitan pomak, preskok, a (za-to ne?) i revoluciju u dananje vrijeme ini doista utopijskom, bez ikakvih negativnih konotacijakoje se danas ve rutinski pridaju tom izrazu.- -Ukoliko bih trebao saeti osnovnu ideju tih post-utopijskih utopija, rekao bih da one nastoje po-

najprije oko uspostavljanja davno pokidanih socijalnih veza. Ali ono to s obzirom na povijest uto-pizma ovdje predstavlja novost, jest to to se sada pojavljuje i ideja o potrebi uspostavljanja davnopokidanih prirodnih veza. Novo-utopijska oiko-nomia zahtijeva re-definiranje i re-strukturiranjeodnosa jednako u drutvenom kao i u prirodnom oikosu16.Kao ilustrativan primjer takvog jednog zahtjeva, osvrnut u se ovdje na nedavni lanak amerike

teoretiarke i aktivistkinje Doyle Canning. Ona u svome lanku, naslovljenom Klimatska promje-na i socijalna promjena17, polazi od oprimjerene konstatacije o opasnostima klimatskih promjena.Pitajui se o uzrocima klimatskih promjena, ukazuje na povezanost ekoloke i socijalne sfere, te izrazmatranja klimatskih promjena naravno, ne samo na razini igre rijei konano izvlai impera-tiv temeljitih socijalnih promjena. Pritom je lanak, prije nego nameunarodne ekonomske i politikeinstitucije, adresiran na ekoloke i socijalne pokrete. Canning kae:Izgraditi jedan pravi ekoloki pokret znailo bi otii dalje od pokreta usmjerenog na jednu temu,

zatitu okolia, u pravi drutveni pokret za promjenu sistema. Kao to govori primjer ledenih bregova,drugaiji svijet ne samo da je mogu, on je vie nego potreban. U izgradnju ekolokog pokreta ugra-ena je nunost sistemskog odgovora na sistemsku propast Planeta, nunost sinergijskog djelovanjaglobalnih pokreta za mir, globalnu pravdu, slobodu i izravnu demokraciju.U sri novog pokreta u kojem, valja napomenuti, jednaku vanost imaju i teoretiari i aktivisti

stoje utopijske ideje umnogome drugaije od onih klasino-utopijskih. Ne ulazei u podrobnijuanalizu, ovdje bih samo brifirao o kojim se to novo-utopijskim novostima radi, odnosno u emuse to novi utopizam razlikuje od starih utopizama.Prije svega, radi se o ozbiljnoj namjeri da se razoblie vladajui diskriminacijski obrasci, to ujed-

no znai i da humanizam konano preraste iz apstraktnog u konkretni humanizam. Na toj podloziizrasta jedan individualistiki stav, koji nije atomistiki, nego anticipira i modele organizacije meu-ljudskih odnosa, ali i mnogo ire: svjetskih odnosa, u onom smislu koji ukljuuje i prirodni i drutveni(dakle, ljudski) svijet. Taj novi model organizacije protivi se svakovrsnoj hijerarhiji. Hijerarhijskompogledu na svijet, a onda i na organizaciju (u svakom smislu rijei) suproststavlja se mrea; dakle,ne vertikalnost, nego horizontalnost, ne mo, nego odgovornost. A iz toga bi se mogla izvesti i dvakljuna, nosiva pojma jedne, novoj utopiji odgovarajue, nove etike: odgovornost (kao koncept

16O pojmu oikos (kua, dom; kuanstvo, domainstvo; okoli) u kontekstu aktualne situacije ovjeanstva i Planete,usp. moj lanak Etika i politika, bioetika i biopolitika, u: Socijalna ekologija (3/2002), str. 233-244.

17Doyle Canning, Climate Change and Social Change (http://zena.secureforum.com/znet/sustainers/content/2003-10/21canning_.cfm)

10

koji tendira od pojedinanog ka opem), te solidarnost (kao koncept koji tendira od opeg ka poje-dinanom). Dakle, po strani od egoistinog kvazi-individualizma ili kvazi-altruistinog kolektivizma,ovdje se promovira odgovorni individualizam ili, drugaije reeno, solidarni kolektivizam.Nadalje, za razliku od starih utopijskih ili barem utopijski inspiriranih koncepcija, u ovoj novoj ne-

ma vie bezgraninog povjerenja u znanost i tehnologiju (ili jedinstveni znanstveno-tehnoloki pogonkoji moemo nazvati tehno-znanost) kao sredstvo ljudske emancipacije. Jer: moderna tehno-znanost sukladno svojoj biti, a takoer i zbog povezanosti s vladajuim ekonomskim i politikim obrascima osobito u svom bio-informatikom obliku, usmjerena je na daljnju, suptilniju, a time i opasniju ma-nipulaciju, a ne na emancipaciju. Uz to, u skladu s ranije spomenutim novim pogledom na umreenostprirodnih i drutvenih sistema, moderna tehno-znanost ne samo da ne predstavlja odgovor i rjeenje,nego je glavna prijetnja promjenama koje se s ovog aspekta smatraju nunima. Naravno, skepticizamu pogledu na znanost i tehnologiju podrazumijeva jedan stav koji ne odbija rezultate znanstvenih itehnolokih istraivanja u cjelini, ali jednako tako ih niti ne prihvaa u cjelini. Prije se radi o odbijanjudominantnog tehno-znanstvenog pogleda na svijet, koji valja promatrati u uskoj vezi s dominantnimekonomskim i politikim globalnim sistemom, iako anarhistiki momenti ekonomske i politikeglobalizacije na prvi pogled mogu sugerirati kako je centraliziranost Kapitala i Drave stvar prolosti.Odbijanje/prihvaanje tehnologije u ovom novom smislu svoj paradigmatski primjer nalazi u pristu-pu informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, koju novi utopisti permanentno otimaju iz rukuglobalnih manipulatora i koriste kao glavno oruje emancipacijske borbe.No, odustajanje od bezgranine vjere u emancipatorsku mo znanosti i tehnologije stavlja ovaj no-

vi pogled pred nove izazove. Stoga se ovdje zagovarajui napredak, a odustajui od onoga to sedosad iskljuivo smatralo napretkom shvaa kako napredak, kao kljuni pojam novovjekovnecivilizacije, mora biti ponovno promiljen, to znai da mora doi i do fundamentalnih, a ne samo koz-metikih, svjetonazorskih promjena. Jedna od najdubljih pretpostavki tog novog svjetonazora jest skromnost, dakle: neto dijametralno suprotno od negdanje utopijske rasipnosti. Ova nimalo skrom-na misao o skromnosti, koja bi trebala postati arite novog pogleda na svijet i novoga svijeta, svojnimalo nevaan izraz pronalazi i u postojeoj, narastajuoj, ali jo uvijek alternativnoj kulturi recik-liranja, to se ne smije brkati s ideolokim pojmom odrivog razvoja, koji je postao instrumentomglobalnog ekonomsko-politikog establishmenta, odnosno izraz moi vidljivih i nevidljivih institucijanovog svjetskog poretka, moi koja nadilazi bioloke i socijalne moi ovjeanstva i Planete.

11

O utopiji, filozofiji i drutvenom ivotu

12

U svome zagovoru utopije (nove utopije, povratka utopiji) slaem se s tvrdnjom Rastka Mo-nika, kojom on zavrava ranije citirani tekst o utopiji, da je anti-utopizam abdikacija duha i sukrivackoji doputa strahote sadanjosti, a da utopizam nije samo samoobrana duha, ve je obrana duhaprvi korak protiv sadanjosti i izvan nje18.Misliti utopijski (manhajmovski reeno: misliti transcendirajui stvarnost i postojei poredak)

znai misliti. Misliti utopijski a to znai: u bitnome revolucionarno znai ozbiljavati bit ovjekakao nedovrenog i nedovrivog bia. Svijest o tome predstavlja svijest koja se protivi ontolokojljenosti i etikom cinizmu, koji su glavna odlika naeg pragmatistikog doba, tj. doba pre-kasnogkapitalizma, Too-Late Capitalism, kako ga naziva Bey19.Utopijsko miljenje jest miljenje koje je eminentno budunosno. Ali: utopijsko miljenje prvens-

tveno znai smisao koji pridajemo svojim dananjim akcijama! U tome vidim pravu funkciju utopije,bez obzira na razliite izraze koje e ona postii u onome to nazivamo drutvenim ivotom.- -Ukoliko je danas utopija izjednaena s matanjem, odgovorit u sad na uvodno postavljeno pita-

nje: Smijemo li jo uvijek matati? Odgovor glasi: ne samo da smijemo matati, nego i moramomatati, moda i vie nego ikad prije, jer je otpor vladajuem drutvenom obrascu danas manji negoikad prije. Matati smijemo i matati moramo, naravno, ukoliko pod matanjem ne mislimo na netoto je privatna i slobodno-lebdea stvar jednoga ovjeka. Ernst Bloch je s pravom ukazao na opasnosttakvog suavanja utopije, kao generaliziranja pukih osobnih sanjarenja, kad je rekao da je takav je-dan utopijski svijet takoer mjesto onog wishful thinking najnie vrste i apstraktnog utopiziranja,koje je rije utopija u ovom sluaju opravdano iznijelo na lo glas: prazno slikanje praznihmogunos-ti i skoro uvijek u egoistikoj vezi, sa mnom, s mojom koristi ne mislei na druge20. No, to nije onautopija koju sam ovdje elio razmatrati. Utopija, a osobito nova utopija je projekcija zajednikebudunosti, koja jest tu zbog budunosti, ali ak i prije toga: ona je tu da osvjetljava sadanji prostori vrijeme. Zadae i odgovornosti filozofije i filozofa koji se uvijek moraju probijati do temelja pos-tojanja u tom su smislu najvei i najtei. Drugi mogu, ali filozof mora izlaziti, iz-skakati iz zbilje, izdrutveno zadanog mu okvira skrupulozne analize, te razmiljati u hodu, u hodu ka budunosti da bi te budunosti uope bilo.Jer: misliti znai misliti utopijski, misliti utopijski znai misliti iz zbilje, ali ciljati iza i iznad nje.

Misliti, dakle, znai: misliti s otporom, ne mirei se s postojeim, uvijek heretiki, moglo bi se rei.Ukoliko pretpostavimo da miljenju slijedi i djelovanje, odnosno da jedno implicira drugo, filozofu edovoljno upozorenje i stalni podsjetnik predstavljati misao njemakog filozofa Oda Marquarda:

Filozofija je kad se misli usprkos.21

Adresirana na filozofe, ova misao se moe proiriti poznatom Marxovom jedanaestom tezom oFeuerbachu, koja jest bila upuena filozofima, ali se nije ticala, niti se danas tie samo filozofa. Snjom u i zavriti ovo razmatranje odnosa utopije, filozofije i drutvenog ivota, budui da jo uvijekne nalazim bolje formuliranog zahtjeva upuenog ne samo filozofima, nego svim onima kojima jedoista stalo do drugaijeg i boljeg svijeta:

Filozofi su svijet samo razliito interpretirali; meutim, radi se o tome da ga se izmijeni.22

18Rastko Monik, Utopija i samoobrana duha, str. 42.19Usp. Hakim Bey, Permanent TAZs20Ernst Bloh, Oprotaj od utopije?, str. 32.21Odo Marquard, Skepsis und Zustimmung, Philipp Reclam jun., Stuttgart, 1994., str. 7.22Karl Marx, Teze o Feuerbachu, u: Karl Marx & Friedrich Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1985., str. 343.

13

14

Anarhistika bibliotekaAnti-Copyright

Hrvoje JuriUtopija anti-utopija post-utopija utopija

Ili: utopija, filozofija i drutveni ivot22. 11. 2003.

www.stocitas.org, 15.9.2013.

anarhisticka-biblioteka.net

UtopijaOd utopije do post-utopijeOd post-utopije do utopijeO utopiji, filozofiji i drutvenom ivotu