Leonardo Lučić 1.F

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

Nakon seobe naruod u 5. i 6. stoljeću Slaveni su pali pod uticaj raznih naroda

863. godine moravski knez Ratislav zamolio je bizantskog cara da mu pošalje nekoga tko bi slavene pokrstio i preveo im bibliju na njihov slavenski jezik

Car šalje Konstantina (Ćiril) i Metoda u Veliku MoravskuIako su bili Grci iz Soluna, uspjeli su osmisliti glagoljicuOpće slavenski ili staro slavenski jezik su govorili svi

slaveni (rusi,bugari,česi i dr.)Bašćanska ploča-prvi natpis na hrvatskom jezikuMisal po zakonu rimskog dvora-prva hrvatska tiskana

knjiga

Moravska misija

Slaveni nisu imali knjiga pa su crtama i zarezima brojili i gatali

Konstantin Filozof (Ćiril) stvara 38 slova prema načinu grčkih slova, a druga prema slavenskom jeziku

Ne misli se na glagoljicu nego na ćirilicu koja je nastala spajanjem srednjovjekovog oblika grčkog alfabeta i glagoljičkih slova

Ćiril je stvorio glagoljicu

Zapis Crnorisca Hrabra

Potkraj 9. stoljeća Hrvati su rabili dva pisma: glagoljicu (oblu i uglatu) i latinicu

Rabili su tri jezika: hrvatski ,latinski i staroslavenski

Pojavlju je se treće pismo po uzoru na grčko koje stvaraju prognani Metodovi učenici

Bosančica- inačica ćirilice koju su za svoje potrebe stvorili Hrvati na području Bosne

Tri jezika i tri pisma hrvatske srednjovjekovne književnosti

Baška dolina- okružena s tri strane brdima a sa četvrte morem

Tamo se nalazilo selo Jurandvor, a unutar se nalazila stara romanička crkvica od grubog kamena, posvećena svetoj Luciji

Sredinom 19. stoljeća zapazili su kamenu ploču koja je služila kao nadgrobna ploča i bila je ugrađena u pod crkve

Kasnije je otkriveno da je služila kao lijeva oltarna pregrada i na kojem je glagoljskim pismom napisan tekst opata Držihe kako je kralj Zvonimir darivao posjede

Bašćanska ploča

Ploča završava nedovršenom rečenicom što upućuje da je postojao i desni dio , koji je nestao

Godine 1934. ploča je uz mnogo peripetiranja tjekom koji je pukla na tri dijela, prenesena u Zagreb, gdje je popravljena

Ploča je teška jer je izrađena od bijelog vapnenca veličine 1 x 2m i debljine do 10cm

Hrvatski srednjovjekovni pravni spomenik iz 13-14 stoljeća o razgraničenju hrvatskih općina, komuna i feudalnih gospodara koji su vladali Istrom

Napisan je na latinskom, hrvatskom i njemačkom jeziku, ali dobro se očuvao samo hrvatski glagoljski prjepis s kraja 16. stoljeća

Razvođenje je stari slavenski i germanski običaj hodanja zemljom i određivanja granica

Istarski razvod

Godine 1225. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Darovao je krčkim knezovima Frankopanima posjed Novi Vinodolski, gradić u Hrvatskom primorju

Zakon koji je učvrstio red i pravdu na njihovu posjedu

Potpisan je 6. sječnja 1288. godine, vjerovatno u vinodolskom kaštelu

Do nas je došao sačuvan u glagoljskom rukopisu iz 16. stoljeća

Smatra se jednim od najvrijednijih starohrvatskih spomenika

Vinodolski zakonik

Najvažniji izvor Poljičke RepiblikeOdređuje poljičko pravo koje je po svom

obliku, stilu, sadržaju i u utvrđivanju društveno-ekonomskih odnosa potpuno različit od ostalih hrvatskih statuta

Sadrži razne odluke i presude vlasti koje se ponekad odnose i na pojednice

Za poljičko pravo je karakteristično jamčenje ali i prihvaćanje osobne odgovornosti u svrhu zaštite Poljaca

Poljički statut

Vrsta srednjovjekovne enciklopedije, priručnik srednjovjekovnog znanja o svijetu, tehnologiji, astronomiji i astrologiji

U usporedbi sa današnjim saznanjima većina toga „znanja” je pogrešna i neupotrebljiva

Vrijedan spomenik srednjovjekovne povjesti, način mišljenja i hrvatske glagoljske pismenosti

Napisan u 12. stoljeću, na njemačkom jezikuPisan u obliku dijaloga između učitelja i

učenika, to je bio uobičajen način pisanja

Lucidar (Mudrost velika)

Duklja (Crvena Hrvatska) bila je jedna od neovisnih kneževina na području današnjeg crnomorskog primorja

Oko 1149. godine nepoznati katolički svećenik iz Duklje sastavio je na slavenskom jeziku povijest dukljanske dinastije vladara i povijesti Slavena

Ljetopis je sačuvan i u latinskom i u hrvatskom prijevodu, a staroslavenski je izgubljen

U uvodu govori kako je htio udovoljiti želji mladeži koja voli priče o ratovima i kako je prepričao samo što je čuo od predaka, ali ne miješa priče o Gotima s pričama o Slavenima

Ljetopis popa Dukljanina

Martinec je glagoljski redovnik u 15. stoljeću koji se u Grobniku iznad Rijeke bavio prepisivanjem knjiga dok tisak još nije došao u naše krajeve

Dok je prepisivao Drugi Novljanski brevijar, dogodila se bitka na krbavskom polju u Lici

Hrvatski ban je bio zarobljen, a bosanski je poginuoKada je vijest došla do njega prekinuo je s

prepisivanjem i napravio je zapis o tome događaju uz nekoliko riječi o sebi i vremenu u kojem je živio

Zapis je pisan hrvatskom redakcijom staroslavenskog jezika

Zapis popa Martinca