Ilirsko doba

HISTORIJA

BOSNE I HERCEGOVINE

Ilirsko doba

Podruje dananje Bosne i Hercegovine je naseljeno od dobaNeolita. Ubronzano doba, neolitsko stanovnitvo su zamijeniliIliri, narod koji je govorio zajednikiindoevropski jezik. Treba napomenuti nekoliko ilirskih plemena na podruju dananje Bosne i Hercegovine. Glavni od njih,Dalmati, od kojih je vjerovatno nastala rijeDalmacija, su ivjeli irom zapadne Bosne, dok su u srednjoj Bosni biliDesitijati.

Liburnisu vjerovatno historijski najpoznatije ilirsko pleme na ovim prostorima. Oni su ivjeli u sjeverozapadnoj Bosni i bili su uveni pljakai.Ardanisu ivjeli juno od Liburna, aAntiarisu ivjeli jo dalje prema jugu. Druga ilirska plemena koje treba pomenuti suLabodiiDaorsi. MigracijeKeltau etvrtom i treem vijeku prije nae ere su izbacile mnoga ilirska plemena sa bivih teritorija. Ipak, neka keltska i ilirska plemena su se mijeali, kao to suSkordisci, mjeovito ilirsko-keltsko pleme iz sjevernoistone Bosne.

Prvi sukobi Ilira i Rimskog carstva su se dogodili229. godine prije nae ere. UIlirskim ratovimakoji su trajali od tada do219 p.n.e., Iliri su izgubili dolinuNeretve. U narednih 200 godina, brojne su bune i ustanci Ilira koji su pod rimskom upravom, i jedan takav ustanak je podignut i6. godine n.e., u okoliniVareaiVranduka(pod vodstvomBotonaiPineza) ali je estokom akcijom Rimljana uguen9. godine n.e. u tako da za vrijeme caraTiberija(9. n.e.), sve ilirske teritorije konano prelaze pod rimsku upravu.

U primorju i uz donji tok rijeke Neretve ivjeli su Ardijejci, koji su se bavili i plovidbom, za koju su od strane geopolitikih neprijatelja prvenstveno romanskog i helenskog svijeta, neopravdano nazivani "piratima", iako su vrili presretanje tuih, mahom rimskih brodova i kola, radi legitimnog naplaivanja putarine i vodarine kao vida privreivanja.[1]Ovo je dokaz da su Iliri bili suvereni na teritoriju dananje regije Bosne, koju tako vodei istraivai Ilira danas nazivajuuom Ilirijom[2].

Rimsko dobaGodine9. godine cijeli je teritorij nakon tamonje posljednje pobune napokon postaorimskomprovincijom nazivaIlirik. Rimski naseljenici, vojnici, i trgovci, su naselili nemali dioDalmacijei osnovali nekoliko gradova u podruju to je danas Bosna i Hercegovina. Tako jeBlagajna rijeciBunisagraen na temeljima Rimskog grada Bona.Kranstvoje ve bilo prisutno krajem 1. vijeka. Dogaaji od337. do395. godine su doveli do podjele Rimskog carstva, i provincije Dalmacija iPanonijasu ukljuene uZapadno rimsko carstvo. Opadanjem Rimskoga carstva u 5. vijeku dolazi do sloma vlasti kadaHuni, i kasnijeGotiosvajaju Panoniju i Dalmaciju. Kasnije i Goti doivljavaju poraz od strane Istonoga rimskoga carstva iliBizantau Gotskom ratu (535-553). Od tada Bosna e biti dugo vremena u sastavu Bizanta.

Upadi SlavenaOd 6. vijeka zapoinju prodoriSlavenapreko rimskih provincija, uz este pokolje lokalnog stanovnitva poput pokolja preko 7000 ena i djece za samo dva dana 548. godine uDrau. U tom naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. Slavenska sila bila je toliko nemilosrdna da je lokalno stanovnitvo bilo prinueno prihvatati njihov jezik kako bi prividnom asimilacijom privolili slavenske horde da potede ivote stanovnitva. Rimski historiar Procopius u zapisima iz 550. godine, oznaio je Slavene kao neviene divljake i najveu opasnost po civilizaciju, dajui precizne podatke o svim njihovim pokoljima Ilira i Traana. Navodi da je u tim pokoljima pobijeno ili odvedeno u robljepreko 4 miliona ljudiili veina tadanjeg stanovnitva rimske provincije Dalmacije tj. Ilirije.

U10. vijekubizantski carKonstantin Porfirogenet, koji je prema istonim izvorima bio i historiar, na podruju Hercegovine biljei tri ranosrednjovjekovne kneevine: Paganiju, Zahumlje i Travuniju. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Vievi (910 - 950). Kasnije Zahumlje navodno potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Kreimira.

Srednjovjekovna Bosna

Bosanska banovinaSa uticajem vanjskih politikih situacija (najeeBizantije), i u Bosni se poelo raspadati rodovsko-plemensko drutvo. Tako je do kraja9. vijekatadanja Bosna postala drava sa razvijenim feudalnim karakteristikama. Od poetka12. vijekajavlja se bosansko plemstvo koje je nastalo od rodovsko-plemenskih starjeina. Prema ekonomskoj moi, vladajui stale se dijeli na:velmoe,vlasteluivlastelie. Oni su uivali feudalne posjede koji su dobijani od ratnih zasluga, po uvjetu da po potrebi vre vojnu slubu.

elei poslovnu saradnju sa susjedima, kako i meusobno pripomaganje u ratovima, Ban Kulin1189. godine saDubrovakomrepublikom na elu sa knezomKrvaem, sklapa trgovaki ugovor. Vrijeme Kulina oznailo je potpadanje pod uticaj Bizanta, pa je zemljom uglavnom vladao mir. Skovana je i navodno narodna, a u biti sentimentalna poslovica koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana". Krajem 12. vijeka poinju optube da Kulin titi heretike (tj. nevjernike). To nije odgovaralo papiInocentiju IIIkoji je elio unititiCrkvu bosansku, te poziva ugarsko-hrvatskog kralja nakriarskipohod. Uviajui kakva opasnost prijeti Bosni,Ban Kulinu prisustvu velikog broja podanika Crkve bosanske pred papinim izaslanikom naBilinom poljukodZenice1203. godine javno prihvata uenje Crkve kakvo propovijedaRim.

Kao nasljednik Kulinov1230. pominje seBan Matej Ninoslav. On je nakon niza ratova Bosni prikljuioLivno, upuNeretvu, teUstiprau.

Dinastija KotromaniaNinoslava je nasljedio banStjepan I(1290). Novi bosanski ban imao je vlast samo uz obaleDrine, tako da je navedeno stanje iskoristio moan hrvatski feudalacPavle ubi, ban Hrvatske i Dalmacije, te svoju vlast proirio i na vei dio Bosne. Sin Pavla ubia,Mladen, naslijedio je oeve titule i teritorije, te se starao i o buduem bosanskombanu Stjepanu II Kotromaniu.1322. godine Stjepan II naputa staratelja te ratuje protiv njega na strani hrvatsko-ugarskog kraljaKarla Robertai drugih hrvatskih plemia. Uz njihovu pomo protjerao je porodicuubia, te uspostavio vlast nad cijelim teritorijom Bosne. Svoj najvei uspon Bosna je doivjela za vrijeme svoga zadnjeg banaTvrtka I(1353-1391). Nakon krunisanja Tvrtka I u Milama kodVisokog,1377. godine, Bosnom vladaju kraljevi.Bosansko kraljevstvo

Dvovlae u Bosni izmeu bana Stjepana Kotromana i plemike porodiceubise nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne, kojima vlada banKotroman,1314. godine preuzima njegov sin banStjepan II Kotromani. ubii ak pokuavaju potpuno samovoljno prisvojati titulu "ban bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne, ali ih Stjepan II i u tome ubrzo definitivno sprjeava i ve1322. godine izbacuje plemiku porodicu ubi iz Bosne, te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.

Teritorijalno irenje BosneUskoro ban Stjepan II. Kotromani pridodaje Bosni podrujeHuma(danas Hercegovina), te cijela teritorija odNeretvedoCetinepostaje dio Bosne. BanStjepan II Kotromanitakoer pripaja Bosni i veliki dioDalmacije, i to odDubrovnikadoSplita, a Bosni pripaja takoer i Donje krajeve (Krajina), Usoru i Soli.

Ban Stjepan II. Kotromani podravaCrkvu Bosansku, to ga dovodi u sukob sPapom, te da bi ga odobrovoljio pristaje1340. godine da d veoma veliku slobodu djelovanjafranjevcimau Bosni, te i on sam slubeno prelazi nakatolianstvouaprilu1347. godine, kada alje pismo papi, u kome zahtijeva od njega da povea broj obuenih katolikih sveenika u Bosni. Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevaki vikarijat ije e sjedite od 1340. biti uMilama, koji se vrlo brzo iri i ukljuuje u sebi mnogo veu teritoriju od bosanske drave, pruajui se sve doRumunske, tako da ve1385. godine Bosanski franjevaki vikarijat ukljuuje u sebi 35 franjevakih samostana, od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Bosne. Udajom svoje kerkeElizabete1353. godine za ugarskog kraljaLudovika I., tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara, podigao je ugled Bosni i lozuKotromaniapribliio svijetu vie evropske politike.

Te iste 1353. godine, Ban Stjepan II. Kotromani je umro, a sahranjen je u franjevakom samostanu uVisokom. Po njegovoj smrti na vlast dolazi bizantska marionetaTvrtko I Kotromanikoji u tome trenutku ima samo 15 godina te ima velikih problema sa sreivanjem odnosa izmedju bosanskog plemstva. Ugarska na elu s kraljem Ludovikom I pokuava iskoristiti Tvrtkovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu. Nakon to je zahvaljujui uticaju svog patrona Bizanta potvrdio svoje mjesto u Bosni, Tvrtko pripaja Bosni veliki dioSrbije, ukljuujui podruje dananjegSandaka, zatimZetui junu Dalmaciju, ukljuujui jadransku obalu odDubrovnikadoBoke Kotorske.

Tvrtko I Kotromani, prvi bosanski kraljU sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se krunie kraljem Bosne1377. godine u mjestuMilekodVisokog(dananji Arnautovii), to je krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva. Po smrti ugarskog kralja1382. godine izbijaju nemiri na podrujima dalmatinske obale, te kralj Tvrtko koristi tu priliku i alje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa ostrvima i pripaja BosniSplit,Trogir,ibenik, te ostrvaBra,KoruluiHvar. U zadnjem desetljeu svoje vladavine, kralj Tvrtko je suoen s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen1386. godine, te u ljeto1388. godine kodBilee, kada Bonjani na elu s knezomVlatkom Vukoviempobjeuju Osmanlije. Iz bitke naKosovuBonjani se vraaju bez dramatinih gubitaka. Poslije Tvrtkove smrti1391. godine ponovo nastupa nestabilna politika klima u Bosni, prouzrokovana i opet ugarsko-bizantskim rivalstvom koje po ko zna koji put zavaa bosansko plemstvo. Ovo rezultira estom promjenom bosanskih kraljeva, a i Ugarska takoer pokuava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.

Politika nestabilnost i napadi OsmanlijaNeposredno poslije Tvrtkove smrti, 1391. godine, novi bosanski kralj postaje Tvrtkov roakStjepan Dabia.1394. godine, nakon to u Ugarskoj dolazi na vlast kraljSigismund Luksemburki, te bosanski kralj Stjepan Dabia gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske,Slavonijei nad dijelovima Dalmacije, koje osvaja novoustolieni ugarski kralj. Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera bosansko plemstvo da za novoga kralja Bosne proglasiStjepana Ostoju, koji je bio veoma prougarski orijentiran.1404. godine bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog kralja Bosne Stjepana Ostoju, te na njegovo mjesto postavlja probizantijski orijentisanogTvrtka II., inae izvanbranog sina kralja Tvrtka I. Ugarski kralj Sigismund Luksemburki povede 50.000 vojnika na Bosnu i u masakru na Doboru1408.pobije skoro cijelu bosansku aristokratiju, nekih 200 porodica meu kojima sve generale i admirale. Bivem kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomo da ovaj ponovo uspostavi svoju vlast1409.1414. godine na geopolitikoj sceni pojavljuje seOsmansko carstvo. Ono podrava probizantsko bosansko plemstvo i proglaava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog kralja Bosne, te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske s jedne strane i Tvrtka II. i Osmanskog carstva s druge strane. Stjepan Ostoja i njegovi ugarski pomagai bivaju poraeni u srednjoj Bosni1415. godine, mada se on nekako odrava na vlasti. Poslije njegove smrti njegov sin Stjepan Ostoji postaje kraljem Bosne, da bi konano1420. godine kralj Tvrtko II. ponovno preuzeo bosansko prijestolje.

Propast bosanske draveTvrtko, pak, ostaje na vlasti sve do svoje smrti1443. godine, a njegovu vladavinu karakterizira obnova bosanskih gradova i jaanje uticaja franjevaca u Bosni. Po njegovoj smrti, 1443. godine bosansko plemstvo postavlja na vlast kraljaStjepana Tomaa. Najmoniji bosanski plemi na teritoriji Huma,Stjepan Vuki Kosaa, odbija u poetku priznati Stjepana Tomaa za novog kralja Bosne, to je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tom pitanju, a taj sukob okonava1446. godine uvrivanjem pozicije kralja Tomaa, mada bosanski plemi Stjepan Vuki Kosaa nastavlja imati vrlo jak uticaj na jugu Bosne, tj. na podruju Huma. Ovo se oslikava u injenici da1448. godine daje sebi titulu "Hercog" i navodno po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina".1461. godine,Stjepan Tomaevi, sin kralja Tomaa, postaje novi kralj Bosne. On se suoava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajaa i njihovim pretenzijama prema Bosni, te upuuje svoj apel za pomo u odbrani od Osmanskog carstva. Ugarski kralj obeava pomo Bosni1462. godine, poslije ega kralj Stjepan Tomaevi odbija platiti danak Osmanskom carstvu, ime je uvjetovala mir u Bosni. Godinu dana poslije,1463. godine velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II Osvajaa napada Bosnu.

Bosanska kraljevska tvravaBobovacbila je prva koja je pala,20.juna1463. godine, nakon ega kralj Stjepan Tomaevi prelazi u tvravu uKljuu. Opkoljen osmanskim snagama odluuje da se preda, nakon ega biva pogubljen. Poslije toga Bonjani sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Osmanlijama i u samo sedam dana predaju kljueve od jo 20 tvrava irom Bosne.

Osmanlijsko doba

Osmanlijsko carstvoje bilo u svojoj sutini vojna organizacija koju su interesirala samo nova osvajanja i ubiranje poreza, te je njen administrativni sistem bio dizajniran za osiguravanje prevashodno dvije stvari: ljudstva za vojsku i novac za njeno plaanje. Ovaj administrativni sistem je bio vrlo revnosno provoen, prvenstveno kroz porezne registre stanovnitva iz kojih se mogu vidjeti, to se Bosne tie, dvije stvari: proces prelaenja Bonjaka naislam, jer su ovi porezni registri razvrstavali Bonjake po vjeroispovjesti, a takoer se iz njih moe vidjeti i to da u Bosni nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja Osmanlija ili bilo koga drugog, koje bi znaajno promjenilo etniku sliku Bonjaka.

Bosanski ejaletGodine1527. uspostavlja seBosanski ejaletkoji1580prerasta uPaaluk Bosna. Unutar Osmanlijskog carstva, paaluk je bio najvea drutveno politika jedinica, koja se sastojala iz vie sandaka, u sluaju Bosne osam. Bosanski ejalet je bio pod upravom beglerbega, a ukljuivao je u sebi okupirane dijelove dananje Bosne i Hercegovine, plus neke dijelove dananjih Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Dok su susjedne zemlje bile rascjepkane na vie ejaleta, Bosna ostaje jedinstvena zemlja i zadrava svoj teritorijalni integritet kroz cijelo vrijeme osmanlijske okupacije. Prvo sjedite Bosanskog ejaleta je od 1527. bilo uBanjoj Luci,koje se1639. godine seli u Sarajevo, zatim uTravnik1697. godine i opet uSarajevo1850. godine.

Na vojnom planu u ovom periodu Bonjaci slue kao "topovsko meso" okupatorima, bivaju regrutirani i uestvuju u mnogim ratovima koje je vodilo Osmanlijsko carstvo; od rata protiv Austrije od1593. do1603., rata sa Venecijom (Mlecima ili Bnecima) od1640. do1669. godine, te ponovo protiv Austrije1663. godine, poslije ega dolazi do primirja, koje traje sve do1683. godine, kada se rat nastavlja. U periodu od1684. do1687. godine Austrijanci postepeno osvajaju Maarsku, koja je uglavnom bila pod vojnom kontrolom bosanskih spahija, to je prouzroilo veliku migraciju Bonjaka iz Maarske u Bosnu. Takoer, Venecija je izvrila veliki napad na Bosnu1685. godine, koji je bio odbijen. Potom se,1697. godine, dogaa jedna od najteih invazija na Bosnu od strane Austrijske vojske pod komandom princaEugena Savojskog. Poslije pobjede u junoj Maarskoj, oko 6000 austrijskih vojnika dopire do Sarajeva i njegove branitelje zatie potpuno nespremne za borbu, te23. oktobra1697. godine gotovo potpuno spaljuju grad koji je tada bio sjedite Bosanskog ejaleta sa preko 120 damija. Austrijska vojska se povlai, a sam rat sa Austrijancima se zavrava tako to dolazi do sklapanja "Karlovakog mira", u Sremskim Karlovcima1699. godine. Ovaj rat je bio prvi veliki vojni poraz Osmanlijskog carstva, jer Maarska iTransilvanijabivaju preputeni Austriji, a veliki dio Dalmacije i Grka prelaze pod nadzor Venecije. Rezultat proteklih ratova sa Venecijom i Austrijom, odnosno gubljenje velikog teritorija, bio je veliki udarac za Osmanlijskom carstvu, koje je "jedva doekalo" prvu priliku da ponovo zapone rat sa Venecijom, to se i dogodi1714. godine, poslije krenja odreenih odredaba "Karlovakog mira" od strane Venecije.Austrijaponovno postaje saveznik Veneciji te biljee veliku pobjedu kodNovog Sada(Petrovaradin)1716. godine, dok su svi njihovi napadi na Bosnu bili uglavnom uspjeno odbijeni. Poslije toga dolazi do sklapanja novog mira u Poarevcu1718. godine, poslije ega Austrija i Venecija uzimaju neke dijelove Bosne, te se uspostavlja dananja jugozapadna granica Bosne.

Sve ovo je rezultiralo da Turska Imperija povisuje poreze prema Bonjacima, te se dogaaju velike pobune protiv Osmanlijskog carstva1727.,1728.,1729. i1732. godine. Sljedea veoma bitna godina jeste1736., kada Austrija kri primirje i napada Bosnu, ali njena vojska biva totalno poraena u bitci kod Banja Luke, te dolazi do novog primirja1739. godine, kada se uspostavlja dananja sjeverna granica Bosne. Zatim, ponovno dolazi do velikih ustanaka Bonjaka protiv Osmanlijskog carstva, koje se dogaaju1745. i1747. godine, a poslije velikog ustanka u Mostaru1748. godine, sultan alje pismo "upravitelju" Bosne, Mehmed-pai, koje je sadravalo samo jednu reenicu:Bosna mora biti ponovo osvojena!Mehmed-paa se brutalno suprotstavlja ustanicima poslije te naredbe i postepeno uspostavlja mir u zemlji, iako je podruje Mostara kasnije ponovno nastavilo biti centrom nezadovoljstva prema Istanbulu, tako da je Mehmed-paa bio prisiljen da alje veliku vojsku naMostar1768. godine. Godine1788. je razvijen plan o osvajanju Balkana od strane ruske carice Katarine Velike i austrijskog cara Josipa II., te oni ubrzo nareuju napad na Bosnu. Na poetku rata obeavaju da e potivati slobodu vjeroispovijesti svim Bonjacima muslimanima, ukoliko poloe oruje i predaju se, a takoer su se nadali i velikoj potpori Bonjaka katolika i Bonjaka pravoslavaca u cijelom tom planu. Kada, 1788. godine, ulaze u Bosnu, jedan mali dio Bonjaka pristupa austrijskoj vojsci, ali velika veina Bonjaka svih vjera prua estok otpor Austrijancima na samoj granici Bosne, ne doputajui njihov daljni prodor. Bonjacima je ila na ruku injenica da zbog te agresije i Rusija i Austrija bivaju izloeni velikom diplomatskom pritisku, te konano odustaju od te agresije1791. godine, a zauzvrat sultan odobrava austrijskom caru zvanini status "zatitnika krana" koji ive unutar Osmanlijskog carstva.

U vrijeme sklapanja "Karlovakog mira"1699. godine, u Bosni je bilo 12 kapetanija, da bi krajem 18. vijeka njihov broj porastao na 32, pokrivajui praktino cijelu Bosnu. Kapetanije su postojale jedino u Bosni. U svojoj sutini, kapetanije su predstavljale skoro apsolutnu nezavisnost Bosne, to se tie lokalne uprave, dok se jo uvijek morao plaati porez Osmanlijskom carstvu, ali nisu vie stranci direktno vladali, nego samiBosanci, to je predstavljalo znaajan pomak ka nezavisnosti Bosne i inilo je veoma privilegiranom u odnosu na sve ostale zemlje koje su bile pod osmanlijskom okupacijom.1813. godine sultan pokuava da umanji ovu nezavisnost, te alje u Bosnu Siliktar Ali-pau, koji je imao zadatak da zapone proces ukidanja kapetanija u Bosni. Sultan uskoro alje veliku vojsku, sainjenu od turskih i albanskih vojnika da pokoreSarajevo, a takoer1820. godine izvreni su napadi naMostariSrebrenicu, te su ubijena dva kapetana: iz Banja Luke iDervente.

Veliki ustanak i borba za autonomijuGodine1831. die se veliki ustanak Bonjaka na elu saHusein-kapetanom Gradaeviemza autonomiju Bosne. Te iste godine bosanska vojska, sa Husein-kapetanom Gradaeviem na elu, osvaja Travnik i zarobljava vezira, te ga javno poniava, tjerajui ga da skine novu "reformsku" odjeu i obue tradicionalnu nonju. Zatim bosanska vojska sa preko 25.000 vojnika nanosi znaajan poraz Velikom veziru na Kosovu, a 12. septembra1831. godine u Sarajevu i zvanino proglaava autonomiju Bosne. To je praktino znailo punu nezavisnost Bosne iako je diplomatski porueno sultanu da e se on i dalje biti smatran vrhovnim vladarom Bosne. Sultan potom uspijeva unijeti neslogu meu Bonjake meu kojima nalazi izdajnike u liku Ali-age Rizvanbegovia i Smail-age engia. alje veliki vojni kontigent od preko 30.000 vojnika naSarajevo, pa bosanska vojska doivljava veliki poraz u maju 1832. godine. Husein-kapetan Gradaevi se povlai u Austriju. Pokret za autonomiju odnosno punu nezavisnost Bosne, biva uguen tek 1850. godine.1836. godine nekoliko kapetana iz okoline Bihaa die ustanak koji je krvavo uguena od strane vojnih trupa iz Anatolije. Sljedei ustanak se desio1840. godine kada ponovo Vezir biva istjeran izTravnika, ali je i taj ustanak ubrzo ugaen od strane regularnih okupatorskih trupa. 1850. godine sultan salje u Bosnu Omer-pau Latasa, koji do kraja 1850. godine uspostavlja potpunu kontrolu nad Bosnom i ukida kapetanije, te uvodi novi sistem vlasti koji je dijelio zemlju na 9 oblasti. Svaka oblast je bila pod vlau kajmakama. 1875. godine izbija Hercegovaka buna i brzo se razvija u pravi ustanak koji ima zapaene rezultate.

Aneksija Bosne od strane AustrougarskeGodine1877. Rusija, zajedno s Austrijom, proglaava rat Osmanlijskom carstvu i ve poetkom1878. godine Rusi dolaze skoro doIstanbula, poslije ega dolazi do primirja, gdje suRusibili ti koji su diktirali uvjete, koji su,naravno, ili puno vie njima u prilog, nego njihovim saveznicima Austrijancima. Po ovome sporazumuRusijaosigurava Bugarskoj da se znatno proiri i dobije gotovo punu autonomiju od Osmanlijskog carstva. Bosna, pak, je po tome dogovoru ostala dijelom Osmanlijskog carstva, uz velike reforme, i po lanku 14. toga sporazuma bosanski prihodi se od tada, pa u naredne tri godine, moraju troiti iskljuivo u bosanske svrhe. Ova situacija je bila prilika za Bonjake da ponovo pokrenu pitanje autonomije Bosne, to je u meunarodnim krugovima navodno shvaeno kaoopasnost od novih sukoba, tako da ovaj mirovni sporazum biva korigiran u julu1878. godine u Berlinu, na uvenom "Berlinskom kongresu" gdje je odlueno da Bosna, iako teoretski i dalje pod osmanlijskoj okupacijom, bude administrirana od straneAustro-Ugarske.

Austro-ugarsko razdoblje,Od1878.do1918.godine trajeaustrijskauprava uBosni i Hercegovini. Tijekom toga perioda, najznaajni procesi koji su oblikovali drutvo bili su: ponovno ukljuivanje Bosne i Hercegovine u kulturni i politiki prostorEurope(od1878.BiH i njeni narodi su dio europskog poretka, i njena sudbina je povezana s europskim ideologijama, sukobima i geopolitikim planovima) i konana kristalizacija bosanskohercegovakihHrvataiSrbaod etniko-vjerskih u moderne politike subjekte, ili, od naroda u nacije, integrirane u nacionalni korpus zajedno sa svojim sunarodnjacima izvan BiH.Bosanskohercegovaki Muslimani, koji su teko primili odvajanje odOsmanskog Carstva, i prvi puta se nali pod vlau stranog,kranskogizapadnogimperija, reagirali su dvojako: jedan dio (po nekim procjenama, od 100.000 do 200.000 ljudi) se iselio uTursku, a drugi su nevoljko prihvatiliaustrijskuvlast, i pokuali se prilagoditi, bilo inzistiranjem na odranju zateenog stanja (veinamuslimanskogplemstva), bilo modernizacijom uzapadnomstilu.

Okupacijom 1878.god. BiH je faktiki ula u sastav Austrougarske monarhije, iako je do aneksije 1908. formalno pravno ostala pod sultanovim suverenitetom. Osnovni meunarodni akti koji su odreivali taj poloaj bili su lan XXV Berlinskog kongresa i tzv. Novopazarska konvencija, poznata i kao Carigradska konvencija.

Austor-Ugarska je u biti zadrala:

1) zateenu osmansku administrativnu organizaciju u BiH;( Preuzimanjem zateene upravne strukture, Bosanski Vilajet je potao Reichsland, sandaci ili live postali su okruzi, kaze(srezovi) postali su kotari, a nahije kotarske ispostave. Valija je postao zemaljski poglavar, upravnici sandaka su postali okruni predstojnici. U cjelosti su je zadrana osmansko administrativno-teritorijalna podjela na est okruga (Sarajevo, Travnik, Mostar, Tuzla, Banja Luka i Biha) i 54 kotara sa 23 kotarske ispostave)

2) pravni poredak;( Prvostepeno su bili kotarski sudovi, Apelacionu vlast vrilo je est okrunih sudova, u Sarajevu je od 7. juna 1879. poeo djelovati Vrhovni zemaljski sud. Pored ovih sudova, djelovao je i erijatski sud za porodine i nasljednopravne poslove Muslimana )

3) poreski sistem;

4) postojee stanje agrarnih odnosa;

4. novembra 1881. god. Donesen je vojni zakon, koji propisuje vojnu obavezu zemaljskih pripadnika i odruje se formiranje bosanskohercegovakih jedinica u sklopu austougarske minarhije.

Smatrajui ovaj zakon kao naruavanje sultanovog suvereniteta, stanovnitvo je izrazilo nezadovoljstvo koje se manifestovalo ustankom u Hercegovini 1882. i iseljavanjem Muslimana iz Bosne u Tursku. Kmetovi nisu bili zadovoljni svojim stanjem, i stavom vlasti da zadri prijanje stanje, a posebno je seljatvo bilo pogoeno pretvaranjem desetine , kao poreza iz naturalnog u novani oblik 1879. Muslimani su reagovali slanjem brojnih peticija sultanu, i zahtjevima za iseljenjem u Tursku.

U noi 10. na 11. januar 1882. poeo je ustanak u Hercegovini i to napadom na andermerijsku stanicu u Ulogu, a njegov kraj uslijedio je poetkom novembra kada se posljednja grupa ustanika na elu sa Salkom Fortom prebacila u Crnu Goru.

Od1882.godine, austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine,maarskipovjesniarBenjamin Kallay, pokuavao je, sustavnom politikom promovirati termin "Bonjak", koji bi "pokrio" sve stanovnikeBosne i Hercegovine, te djelovao kao glavni faktor stvaranja bonjake nacije. U praksi se to oitovalo u financiranju pro-bonjakih publikacija i udruga, aktivnom promidbom u kolstvu. Godine1906.i1907.su osnovane nacionalne stranke bosanskohercegovakih Muslimana, Srba i Hrvata. Izbori1910.godine, koji su se pretvorili u "upisivanje" ljudi u svoje nacionalne stranke.

,U Bosni i Hercegovini je1881.godine uspostavljena redovna crkvena organizacija. Zanadbiskupa vrhbosanskogpostavljen jeJosip Stadler. Ukinuta su oba apostolska vikarijata:bosanskiihercegovaki, kao i misijski oblici djelovanja, umjesto kojih su uspostavljene tribiskupije:Vrhbosanska nadbiskupijasa sjeditem uSarajevu, teBanjalukaiMostarska biskupija.Stadlerovimdolaskom zanadbiskupapokrenute su novine "Vrhbosna" i "Hrvatski dnevnik". Nadbiskup je podupirao rad brojnih dobrotvornih institucija, meu kojima i sirotita, te izgradio biskupijski dvor ikatedraluuSarajevu.

,Valja posebno istaknuti znaenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine to ih je pokrenuo i ureivaoFranjo Milievisa svojim suradnicima, a to su: "Hercegovaki bosiljak" (1883.), "Novi hercegovaki bosiljak" (1884.), "Glas Hercegovca" (1885.). Krajem devedesetih godinaXIX. stoljeafranjevci su u Mostaru pokrenuli novi list - "Osvit", u kojem su zastupljene politike idejepravaaJosipa Franka. Kao temeljnu odrednicu svoga programa, list je uzeoprirodno, povijesno i narodno pravoHrvata u Bosni i Hercegovini na sjedinjenje saBanskom Hrvatskomi ostalim hrvatskim zemljama.Potkraj devedestih godinaXIX. stoljeaHrvati u Bosni i Hercegovini osnivajunarodne itaonice i kulturna i pjevaka drutva, dok se poetkomXX. stoljeajavlja sloj hrvatske inteligencije koji e odigrati znaajnu ulogu u politikome i kulturnom ivotu Hrvata. Od1902.godine s radom zapoinjeHrvatsko kulturno drutvo Napredakkoje e odigrati znaajnu ulogu u buenju hrvatske nacionalne svijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Meutim, Hrvatima jo uvijek nije doputeno osnivanjepolitikihstranaka pod hrvatskim imenom. Tek je1907.godine osnovanaHrvatska narodna zajednica(HNZ), koja je dobila doputenje djelovanja samo na gospodarskome i prosvjetnom planu. U danima pred aneksiju Bosne i Hercegovine1908.godine Hrvatska narodna zajednica preuzima politiku ulogu. Na njezinu se elu u to vrijeme nalazio ugledni hrvatski politiar i gospodarstvenikNikola Mandi, koji je unato aneksiji odbacio ideju sjedinjenja Bosne i Hercegovine s Austro-Ugarskom. Politiki program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije uBanskoj Hrvatskoj.

NadbiskupStadleri njegovi istomiljenici s takvom se politikom nisu slagali, pa su1908.godine osnovaliHrvatsku katoliku udrugu, kojoj je pristupio i dio lanstva Hrvatske narodne zajednice. Nova je stranka, za razliku odHrvatske narodne zajednice, smatrala da sva politika udruenja u BiH trebaju odravati vjersku i nacionalnu podjelu stanovnitva. Prema toj su ideji lanovi organizacija bosanskohercegovakihHrvatamogli biti samo katoliki Hrvati. Odnosi izmeu dvije stranke bili su vrlo zaotreni. Dok je redovno sveenstvo podravalo Stadlerovu stranku,franjevcisu bili skloniji Hrvatskoj narodnoj zajednici. Godine1911.posebanpapinskiizaslanik posredovao je u sporu izmeu dvije stranke i uspio ih izmiriti. Hrvatska narodna zajednica je imala povjerenje velike veinehrvatskognaroda tako da Stadlerov pokuaj da preko Hrvatske katolike udruge preuzme vodstvo nije uspio.

,Austro-ugarskorazdoblje je doba umjerene modernizacijeBosne i Hercegovine(poetciindustrijalizacije, reforme u kolstvu i drutvenim odnosima), koja je imala za cilj zadrati BiH kao posebnu, samo-odrivu upravnu jedinicu u okviru Austro-Ugarske Monarhije, ali bez radikalnih poteza koji bi mogli poremetiti ravnoteu odnosa uHabsburkom Carstvu. Opa zaostalost (manje od 15%gradskogstanovnistva, socijalno-nacionalni antagonizmi, od priblino 85.000 kmetovskih obitelji, srpskih je bilo oko 60.000, a hrvatskih 25.000. Brojbosanskohercegovakih Muslimanakmetova bio je zanemariv) koila je provedbu i umjerenih reformi.Habsburka Monarhijase nije usudila izvriti agrarnu reformu, kojom bi bila oduzeta zemljamuslimanskomplemstvu, koje je vremenom, koristei pragmatizam i oportunizambekogadvora, od protivnika Austro-Ugarske Monarhije postalo jednim od oslonaca austrijske vlasti. U Bosnu i Hercegovinu se do1914.godine doselilo oko 180 do 200 tisua Hrvata,Slovenaca,eha,Nijemacai drugih.

Godine1895.Bosna i Hercegovinaje imala 1.336.091 stanovnika, sljedeeg nacionalnog sastava[1]:

grki pravoslavci1- 571.250 ili 42.76%

muslimani- 492.710 ili 36.88%

rimokatolici- 265.788 ili 19.89%

idovi- 5.805 ili 0.43%

ostali - 538 ili 0.04%

1Do popisa1905.godine pravoslavci su popisivani kao grki pravoslavci.

2Do1901.godine slubeno imeMuhammedaner(njemaki) -muhamedanci.

Godine1908.dolazi do Aneksijske krize. Kad je uOsmanskom Carstvupobijedila mladoturska revolucija, Austro-Ugarska se pobojala da e morati vratiti BiH pa je 1908. godine odluila te pokrajine anektirati izravno u svoj dravni ustroj. To je izazvalo prosvjede Srba i Muslimana, ali i otre istupe drava Srbije iCrne Gorekoje su prijetile ratom tvrdei da je BiH nacionalno srpska zemlja. Naime, srpski politiari premavelikosrpskojteoriji tvrdili su kako su svikatoliciimuslimanikoji govore tokavskim narjejem praviSrbi. Srbiju i Crnu Goru je 1908. godine primirilaRusija, kao njihov zatitnik, s tvrdnjom kako jo nije spremna za rat. Tako je aneksijska kriza oko BiH rijeena samo privremeno, diplomatskim putem, ali su pripreme za konani obraun ipak nastavljene. UBeograduje osnovana teroristika organizacija "Ujedinjenje ili smrt" (poznato i kao "Crna ruka"). Jaanje srpske drave, posebno poslije uspjeha uBalkanskim ratovima(1912.-1913.), kao drave-klijenta ruskog carstva, uz antagonizam velikih sila u Europi, dovelo je, kroz srbijansko financiranje sve radikalnijeg pro-jugoslavenskog i pro-srbijanskog tajnog udruenja "Mlada Bosna" i atentata na austrijskog prijestolonasljednika uSarajevu, doPrvog svjetskog ratai raspada Austro-Ugarske Monarhije.

BOSANSKOHERCEGOVAKI USTAV I SABOR

Zemaljski ustav za BiH sveano je proglaen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu, 20. februara 1910. Ustavni poredak u BiH reguliran je 1910. sa est zakona koji predstavljaju cjelinu:

1) Zemaljski ustav;

2) Izborni red;

3) Saborski poslovni red;

4) Zakon o drutvima za BiH;

5) Zakon o sakupljanju za BiH;

6) Zakon o kotarskim vjeima.

Mada je u Ustavu BiH definirana kao jedno jedinstveno zasebno upravno podruje, vrhovna upravna vlast ostala je u nadlenosti zajednikog ministarstva finansija u Beu i inovnike Zemaljske vlade u Sarajevu kao njihove agencije.

Bez obzira na sva ogranienja u pogledu zakonodavstva i uprave koja je nametnuta bh. Autonomiji, Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i kotarsko vijee. Uz to je bilo neophodno zakonski garantirati osnovna ljudska prava.

Po Ustavu BiH je ostala jedinstveno podruje sa jedinstvenim graanskim pripadnitvom i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu, podruje zajednike uprave dviju drava Monarhije.

,Godine1914.uSarajevuje28. lipnjaubijen prijestolonasljednikFranjo Ferdinand, sa suprugom Sofijom. Budui da je atentat organizirala prosrpska organizacija "Mlada Bosna" (atentatorGavrilo Principbio je uvjebavan u teroristikim organizacijama u Srbiji i u vezi sa srpskom obavjetajnom slubom, kojom je zapovijedao pukovnik Apis Dimitrijevi), to je ubojstvo bilo povod ratu koji je Srbiji navijestilaHabsburka Monarhija, a to je doveloPrvog svjetskog rata.

Odmah na poetku u rat je ulo devet drava, da on kasnije poprimio svjetske razmjere i obuhvatio 28 drava s preko 1,5 milijardom stanovnika. Vojske suprostavljenih drava u Evropi sukobile su se na tri, a od 1915. ulaskom Italije u rat na strani Antante, na etri fronta, od kojih su dva u cjelini ili djelimino bila na Junoslavenskoj teritoriji. Junoslavenski narodi nali su se u sreditu ratnih zbivanja i podijeljenih u okviru zaraenih strana. U znatnom broju oni su uestvovali u borbama na tri evropska ratita. U BiH po zakonu o ratnim obavezama prbavljani su konji, volovi za vuu i razna stoka, otkupljivane su sve vrste hljebnog ita i druge hrane, formirane su komore, to je podrazumjevalo nabavku raznovrsne opreme.

Bosna i Hercegovina je bila frontalno podruje i tek osvajanjem Srbije i kapitulacijom Crne Gore ona je postala ratno zalee. Rat je posebno pogodio siromane slojeve stanovnitva. Usljed masovne mobilizacije i odlaska hiljada mladih ljudi na frontove, zemlja je privredno propala. Narod je morao izdvajati ito za vojsku, a glad je harala. Zemaljska vlada je pokuavala da sprijei divljanje cijena ita.

Od 1914. do1915.godine Srbija je, uz velike gubitke, izdrala i odbila ofenzive austrijske vojske pod zapovjednitvom generalaPotiorekana podruju preko rijekeDrine. U kasno ljeto srpska je vojska poraena od ujedinjenih austro-ugarskih injemakiharmija, te se povukla preko planina na sjeveruAlbanijedo saveznikih vojnih snaga uGrkoj. Tijekom samoga rata, po nekim procjenama, demografski gubitak stanovnitva Bosne i Hercegovine, ukljuujui ratne gubitke i iseljavanja, iznosi oko 300.000 ljudi. Srbi su u Bosni i Hercegovini bili podvrgnuti progonima i zlostavljanjima. Budunost same BiH i njenih naroda je odluena kolapsom Austro-Ugarske, sovjetskom komunistikom revolucijom koja je Srbiji oduzela glavnog zatitnika velikosrpskih projekata.

Glavni akteri rjeavanja jugoslavenskog pitanja bili su vlada Kraljevine Srbije i Jugoslavenski odbor kao politiko predstavnitvo junoslavenskih zemalja Austro-Ugarske. U jednom za Srbiju kritinom vojno-politikom trenutku, u vrijeme, kolubarske bitke, srbijanska Narodna skuptina je na zasjedanju u Niu 7.12.1914. usvojila deklaraciju u kojoj se istie da se Srbija u ovom ratu ne bori samo za ouvanje svoje nezavisnosti nego istovremeno za oslobaanje sve neosloboene brae Srba, Hrvata i Slovenaca. Istaknuti hrvatski i slovenaki politiari, koji su se sa poetkom rata nali u emigraciji, stupaju u vezu sa srpskom vladom uz iju podrku formiraju jedan odbor sa ciljem da radi na upoznavanju javnosti saveznikih zemalja sa jugoslovenskim pitanjem. Takvo tjelo je formalno konstituirano 1. maja 1915. u Parizu pod nazivom Jugoslovenski odbor. Za predsjednika Odbora izabran je dr. Ante Trumbi, istaknuti hrvatski politiar iz Dalmacije. Stalno sjedite Odbora bilo je u Londonu. Bosnu i Hercegovinu su u Odboru predstavljala trojica srpskih bosanskih politiara, dr. Nikola Stojanovi, Duan Vasiljevi i dr. Milan Srki.

Na Krfu u ljeto 1917., srpska vlada i Jugoslovenski odbor objavili su 20. jula 1917. zajedniku deklaraciju u kojoj izjavljuju da e po okonanju rata obrazovati slobodnu, nacionalnu i nezavisnu dravu, Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova deklaracija polazi od dva osnovna naela: naela nacionalnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca, kao jednog troimenog i troplemenog naroda, te naela samoopredjeljenja naroda. Na osnovu ovih naela postavljaju zahtjev za stvaranje zajednike drave. Prema deklaraciji, ta zajednika drava e biti ustavno parlamentarna monarhija na elu sa dinastijom Karaorevia.Krfsku deklaraciju usvojio je 27. avgusta 1917. Crnogorski odbor osnovan poetkom 1917. u Parizu sa zadatkom da meu Crnogorcima iri ideju ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i ostalim jugoslovenskim zemljama.

Majska deklaracija ( 30. maj 1917. ) je oznaila poetak pokreta koji je postepeno doveo do ujedinjenja junoslovenskih zemalja koje su bile pod hasburkom vlau, stvaranjem Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. oktobra 1918.

Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se oglasili hrvatski i muslimanski politiari u BiH koji u ope nisu bili predstavljeni u Jugoslovenskom odboru.

Od muslimanskih politiara prvi je istupio erif Arnautovi, tada jedan od najutjecajnijih voa Ujedinjene mslimanske organizacije. On je 17. avgusta 1917. predao memorandum sa prijedlogom da se dravnopravni poloaj BiH rijei njenim prikljuenjem Ugarskoj sa osiguranom autonomijom.

Posljednji austrougarski zemaljski poglavar BiH, general Stjepan Sarkoti predao je 1. novembra 1918. uz prisustvo visokih vojnih funkcionera, upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu.

Treeg novembra 1918. imenovana je prva bosanskohercegovaka Narodna vlada za BiH.

Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice ule u Sarajevo a zatim postepeno i u druga mjesta.

Pod velikim pritiskom delegacija je u ime Narodnog vijea podnijela 1. decembra 1918. jednu adresu regentu Aleksandru Karaoreviu kojom ga poziva da u ime kralja Petra preuzme vlast u itavoj dravi. Regent je na to proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je i BiH kao sastavni dio Drave Slovenaca, Hrvata i Srba ula u sastav nove jugoslovenske drave.

.

Kraljevina SHS/JugoslavijaOd1918.do1941.godineBosna i Hercegovinase nalazi u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prozvane Kraljevina Jugoslavija. Osnovno obiljeje toga razdoblja je nastojanje Srba da se, koristei se dominacijom u vojsci i politici, te relativnom brojnou (oko 38-40% ukupnog stanovnitva BiH), nametnu kao dominantan imbenik u zemlji s ciljem "srbizacije" nesrpskih naroda. U reimu ogranienog parlamentarizma i drastinih izbornih manipulacija, kasnije i monarhofaistike diktature, dravne pljake provedene putem novane unifikacije preko obezvrijeenog novca iz zemalja izvan Srbije, te politikih ubojstava (Milan ufflay,Ivo Pilar) i korupcije (sve energije u zemlji su se troile na zaotrene politike borbe, te su, zbog unutranje rastoenosti zemlje, dovele do brzoga kolapsa Kraljevine Jugoslavije u ratu snacistikom Njemakom). U prosincu 1918. godine proglaeno je osnivanje jugoslavenske drave, koja je dobila ime:Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pod vladavinom dinastijeKaraorevia.

Godine28.11.1920.na izborima za Ustavotvornu skuptinuHrvatska puka seljaka strankaStjepana Radiadobila je pedeset zastupnikih mjesta, to je bilo vie od svih hrvatskih politikih stranaka zajedno. Zajedno, blok stranaka s programom velikosrpskog centralizma dobio je 44% glasova, anticentralistike hrvatske stranke 23%, dok je ostatak pripaoslovenskim, muslimanskim i ostalim strankama s generalno anticentralistikim tendencijama, no poznatim po korupcionakom i nagodbenjakom stavu. Veinu glasova Bosanskih Muslimana dobija strankaMehmeda Spahe,Jugoslavenska muslimanska organizacija, dok Srbi Bosne i Hercegovine glasuju uglavnom za srpske stranke,RadikalnuiDemokratsku. Godine28.06.1921.proglaen je tzv. "Vidovdanski ustav", kojim su ukinute povijesne granice zemalja koje su tvorile Kraljevinu SHS, te je sa svrhom srpske majorizacije i centralizacije drava podijeljena u 33 oblasti. Ovim ustavom ozakonjeni su: 1) nacionalni unitarizam, 2) dravni centralizam, 3) monarhijski oblik vladavine, 4) parlamentarizam, 5) privatni-vlasniki poredak. Veina zastupnika u Parlamentu (HSS, republikanci, socijaldemokrati) napustila je Skuptinu, pa je ustav izglasan "kupovinom" glasova veinommuslimanskihstranaka iz BiH,KosovaiMakedonije, bez kojih Parlament ne bi imao 50% saziva. JMO je odluila glasati za ustav da bi sauvao teritorijalnu cjelovitost BiH. Posebno je traeno od vlade da se isplate naknade za oduzetu zemlju muslimanskim zemljoposjednicima i u ustav je unijet lan 135. Nazvan turski paragraf po kojem je odreeno da BiH ostaje u svojim granicama.

Srpskiradikalni poslanikPunia Raije 1928. godine u beogradskoj Skuptini pucao u skupinu poslanikaHrvatske seljake stranke. Ubio jePavla Radiaiuru Basarieka, a teko ranio Stjepana Radia. Stjepan Radi je podlegao od zadobivenih rana8. kolovoza1928.godine. Ubojstvom politikog voe hrvatskog naroda stvoren je nezacjeljivi raskol izmedu Hrvata i Kraljevine Jugoslavije. Nakon atentata skupina hrvatskih nacionalista na elu s parlamentarnim zastupnikom Hrvatske stranke prava u saveznoj skuptiniAntom Paveliemnaputa zemlju i osniva ekstremni nacionalistiki pokretUstae. Sljedee godine kraljAleksandar I.ukida Vidovdanski ustav i uvodi 06.01.1929 osobnu diktaturu, poznatiju kao estojanuarska diktatura. Pojaan je reim represije (ubojstva istaknutijih Hrvata, progoni Makedonaca i Albanaca, srpska kolonizacija u nesrpskim krajevima, teror politike policije). Proglasom ove diktature, prestao je vaiti ustav kraljevine SHS od 1921., suspendovan je zakon i rasputena narodna skuptina. Proglaena je nasljedna monarhija, a monarh je bio nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojske, nosilac zakonodavne vlasti. ( srbi, hrvati, slovenci) postali su jedinstven narod, jugoslovenski narod, a 03.10.1929. kraljevina SHS je preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Kraljevina Jugoslavija podijeljena je, umjesto na plemenskim ili nacionalnim kriterijumima prema prirodnim i saobraajnim vezama, na devet banovina (Drinska, Vrbaska, Zetska, Primorska, Dunavska, Moravska, Vardarska, Savska, Dravska ). BiH je ula u sastav etiri banovine: Drinske sa sjeditem u Sarajevu, Vrbaske sa sjeditem u Banja Luci, u Primorsku i Zetsku banovinu, ija su sredita bila izvan BiH.

Rad svih vjerskih zajednica stavljen je pod kontrolu ministarstva pravde, ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA je eljela da sauva svoju autonomiju koju je stekla 1909., ali ju je ukinuo A. Karaorevi tako to donosi zakon o ISLAMSKOJ VJERSKOJ ZAJEDNICI Kraljevine Jugoslavije, tj. Da e on birati vjerskog poglavara.

Ove nove administrativno-teritorijalne jedinice bile su podreene centralnoj vlasti. Kralj je svojim dekretom postavljao banove na prijedlog ministra unutranjih poslova. Ban je predstavljao vladu u banovini i bio nosilac najvie politike, odnosno upravne vlasti u njoj. Simbol neke vrste samoupravnih organa bila su banska vjea ustanovljena Zakonom o banskoj upravi (7.XI.1929). Sastajala su se jednom godinje, a i tada su njegovi lanovi mogli da govore ako im je bilo doputeno. Kraljevskim banskim upravama pripadala je izvrna vlast koja je izvrna preko odjeljenja, odsjeka i referenata ( u oblasti uprave, poljoprivrede, socijalne politike, narodnog zdravlja, finansija i optih poslova). U upravnom pogledu banovine su se djelile na srezove(kotare) u kojima su djelovala sreska i optinska naelstva. 3.9.1931, doneen je Oktroisani ili Septembarski ustav. Jedina novina u ovom ustavu jeste, da se uz dotadanju Narodnu skuptinu koja je birana na optim izborima, osnovan je i Senat. Sve ostalo bilo je po starom. Kraljevina Jugoslavija bila je i ostala centralistiki ureena drava. Dotad vaei parlamentarizam ( bar formalno postojei) Oktroiranim ustavom bio je ukint. Kralj je sauvao sve dotadanje ingerencije (rasputanje Narodne skuptine, potvrda i proglaavanje zakona, objava rata i zakljuenje mira). Institucija Senata razotkrivala je sutinu vlasti. Imajui pravo da neposredno utie na imenovanje senatora koji se posredno biraju, mogao je osobno da sprjeava izglasavanje mjera i zakona koji su usvojeni u Narodnoj skuptini, a nisu mu odgovarali. Otvorena diktatura bila je zamjenjena ustavnom, i samo je potencirala stepen zatite kraljeve volje. Ovaj ustav mu je omuguavao i da u nekim situacijama postupa mimo ustavnih naela. Bilo koju odluku koja kralju nije odgovarala, Senat je mogao ukinuti.

Ustavna diktatura nije dozvoljavala obnovu predestojanuarskih stranaka, pa se i dalje nije moglo govoriti o nekom normalnom politikom ivotu.

Po popisu stanovnitva iz1931.godine, Bosna i Hercegovina imala je 2.323.787, sljedeeg nacionalnog sastava[2]:

Srbi 44,25%

Muslimani 30,90%

Hrvati 23,58%

Ostali 1,02%

UMarseillesu,1934.godine ubijen je kralj Aleksandar I., kao "osveta" za suurotnitvo u atentatu na Stjepana Radia. Organizatori atenatata bili suustaki pokreti makedonski revolucionari, a atentator je bio Veliko Kerin. Ubijenoga kralja je naslijedio sinPetar II., umjesto kojega vlada regentsko vijee. No, poslije godina diktature, ubojstva, korupcionakih skandala i nasilja,1939.godine, suoeni s neuspjehom centralizatorske politike, srpski vladajui krugovi pristaju na kompromis. 26.08.1939. Dolazi do sporazuma izmeu voe Hrvatske seljake strankeVladka Maekai predsjednika vladeDragie Cvetkovia. Tim je sporazumom osnovanaBanovina Hrvatska, koja je osimSavskeiPrimorske banovineobuhvaala i kotareDubrovnik,id,Ilok,Brko,Gradaac,Derventa,TravnikiFojnica. Time uBanovinu Hrvatskuulazi oko 30% podruja dananje Bosne i Hercegovine.Radikalni hrvatski nacionalistisu se protivili sporazumu, smatrajui da su bosanskohercegovaki Muslimani, koje su oni smatrali integralnim dijelom hrvatskog naroda, ostavljeni na cjedilu. U nadlenost Banovine preneseni su poslovi gospodarstva, trgovine, industrije, socijalne politike i jo neki drugi. Hrvatskibanpostao jeIvan ubai.

Rjeenje hrvatskog pitanja i formiranje hrvatske banovine (neki srbi su traili i srpsku banovinu) naputena je estojanuarski koncept dravnog ureenja. Preureenje drave trebalo se ostvariti na tetu Bosne i Hercegovine, jer je po tim planovima negirana kao dravna cjelina. Potpisivanje sporazuma izazvalo je nezadovoljstvo u BiH. Na protesnim skupovima traila se autonomija , a u Sarajevu je bio skup u kojem je konstituiran pokret za autonomiju i izabran izvrni odbor. U ime JMO dr. Dafer Kulenovi vidio je Bosnu i Hercegovinu kao etvrtu jedinicu.Atentat na kralja Aleksandra 1934. godine u Marseju u Francuskoj i imenovanje trolanog Namjesnitva s knezom Pavlom Karaoreviem na elu podstakli su izbore 5. maja 1935. godine s dva izborna bloka: Zemaljska lista s Bogoljubom Jeftiem i lista Udruene opozicije s Vlatkom Maekom na elu. U Udruenu opoziciju ukljuile su se programski opozicione stranke:Seljako-demokratska koalicija, Jugoslovenska muslimanska organizacija, Davidovievo krilo Demokratske stranke i dijelom Zemljoradnika stranka. U linosti Vlatka Maeka odmah je prepoznata namjera otvaranja "hrvatskog pitanja" u Kraljevini. Izbore je dobila Lista Bogoljuba Jeftia sa 60,6% i 303 mandata, a Lista Udruene opozicije 37,4% glasova i 67 poslanikih mandata. Slavljena je pobjeda vladine liste, ali je to bio i nastavak terora protiv neistomiljenika, u prvom redu komunista i federalista.

I nakon ovih izbora javili su se zahtjevi za autonomijom Bosne i Hercegovine. Osim spomenutih politikih stranaka svoj stav indirektno je iskazala i Komunistika partija Jugoslavije koja je djelovala u ilegali. Potaknuta tim idejama bosanskohercegovaka omladina, koja je studirala u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu, objavila je tri pisma: u decembru 1937., martu 1938. i 1. decembra 1939. godine, u kojima su naglaavali posebnost Bosne i Hercegovine kao politike, privredne, kulturne i historijske cjeline. Meutim, ti zahtjevi ostali su bez rezultata.

Namjesnitvo s knezom Pavlom na elu raspustilo je Skuptinu i raspisalo nove izbore za 11. decembar 1938. godine, a to su bili i posljednji izbori za Narodnu skuptinu u Kraljevini Jugoslaviji. Izborni zakon je ve unaprijed proteirao vladinu listu, a razliitim mahinacijama to je u potpunosti i ostvareno. Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio je Vladu Dragii Cvetkoviu poetkom februara 1939. godine, uz ovlatenja za postizanje sporazuma s Vlatkom Maekom, voom Hrvatske seljake stranke.

Nakon decembarskih izbora nastali su neizvjesni dani zaotrenih odnosa u Jugoslaviji, ali i na meunarodnoj politikoj sceni. Parlamentarna kriza nije se mogla prevazii, skuptinski rad je uguen, a sva zakonodavna i izvrna vlast prela je na kraljevsko namjesnitvo, odnosno na kneza Pavla i Vladu.

Pitanje dravnopolitikog ureenja Kraljevine Jugoslavije pokualo se rijeiti Sporazumom Cvetkovi-Maek, sklopljenim 26. augusta 1939. godine, odnosno srpsko-hrvatskim dogovorom, kojim su se dijelovi Bosne i Hercegovine nali u novoformiranoj Banovini Hrvatskoj, kojoj su od bosanskohercegovake teritorije pripale u Posavini opine i kotari: Brko, Gradaac, Bosanski amac, Bosanski Brod i Derventa, a u jugozapadnoj Bosni i u Hercegovini: Stolac, apljina, Ljubuki, Mostar, Konjic, Prozor, Fojnica, Travnik, Bugojno, Tomislavgrad i Livno. Preostali dio Bosne i Hercegovine, prema Sporazumu, trebalo je da ue u sastav projektirane zajednice "Srpske zemlje". Meutim, Sporazumom niko nije bio zadovoljan jer nije mogao dovesti do konsolidiranja politike situacije optereene socijalnim i nacionalnim problemima. U spomenutoj situaciji Jugoslavenska muslimanska organizacija istaknula je zahtjeve za formiranjem Bosne i Hercegovine u historijskim granicama sa Sarajevom kao centrom. Nakon smrti dr. Mehmeda Spahe 1939. godine, stranku je preuzeo dr. Dafer Kulenovi i predlagao osnivanje etvrte "Bosanske banovine". Pokret za autonomiju osnovan je 30. decembra 1939. godine, iji se Izvrni odbor cirkularnim pismom obratio svim muslimanskim organizacijama i drutvima na teritoriji Bosne i Hercegovine radi osnivanja mjesnih odbora s ciljem stvaranja autonomne Bosne i Hercegovine, to je prekinuo poetak Drugog svjetskog rata.

Od uvoenja estojanuarskog reima do marta 1941. godine ukupno je bilo 14 vlada u Kraljevini Jugoslaviji u kojima su uestvovali i ministri iz Bosne i Hercegovine, koji su zastupali razliita miljenja, poglede i rjeenja u zavisnosti od nacionalnog i politikog opredjeljenja stranaka kojima su pripadali. Identino su se ponaali i poslanici na malobrojnim, neefikasnim i konfliktnim skuptinskim zasjedanjima.

25.03.1941.godine Kraljevina Jugoslavija pristupila jeTrojnom paktu. Vlada Cvetkovi-Maek potpisuje protokol o pridruivanju Trojnom paktu nadajui se da ce na taj nain izbjei rat. A27. 03.1941. godine na politiku inicijativu i uz potporu vladeVelike Britanijeskupina srpskih oficira na elu s generalomDuanom Simoviemsruila je vladuCvetkovi-Maek. KraljPetar II.proglaen je punoljetnim, a regentsko vijee je odstranjeno. To je razbjesniloHitlera, koji je obeao potpuno unitenje jugoslavenske drave, koja je napadnuta06.04.1941. godine.

BiH u okviru NDH i Drugi svjetski rat

NDH i aprilski rat

Na dan 10. aprila 1941, jos prije nego sto je zavrsio njihov Blitzkrieg, Nijemci su proglasili novu "Nezavisnu Drzavu Hrvatsku" (poznatu po svojim inicijalima kao NDH), u koju je usla citava Bosna i Hercegovina.

Dakako da nije bila nezavisna, nego podijeljena na dvije zone vojne okupacije, njemacku i talijansku, a crta razdvajanja presijecala je dijagonalno Bosnu i Hercegovinu od sjeverozapada do jugoistoka. Nijemci su, na Mussolinijev prijedlog, pozvali Antu Pavelica da vlada u NDH kao "Poglavnik" ili Fhrer. Njegova ustaska organizacija nije bila do tada pravi masovni pokret (nije imala vise od 12.000 clanova u cijeloj Hrvatskoj), ali kad je preuzela vlast, uskoro je to postala. Nakon dva desetljeca pruzanja politickog otpora unitarizmu u Beogradu, velika vecina Hrvata drzala je da treba pozdraviti osnivanje "Nezavisne Drzave Hrvatske", kakve god bile okolnosti njena nastanka i koliko god lazna bila njena "nezavisnost".

Medjutim, odgovorni politicari iz medjuratnog razdoblja, na primjer Vlatko Macek, ostali su pasivni i inertni dok su vlast preuzimali fanatici i pretvarali drzavu u instrument terora iUbrzo nakon to sunacistikesnage osvojile Jugoslaviju, itavaBosna i Hercegovinaje stavljena pod kontrolu profaistikeNezavisne drave Hrvatske. Tokom rata vlasti NDH su sistematski protjerivale i ubijalaJevrejskoiSrpskostanovnitvo. To je ponukalo mnoge Srbe da se pridrueetnikompokretu, koji je osim poetne borbe protiv okupatora, poeo da vri zloine nadBonjacima, veinom uistonoj Bosni. Reakcija srpskih seljaka - pogotovo u Hercegovini, sredistu seljackog oruzanog otpora 1875. i 1882. godine - bila je onakva kakva se mogla i ocekivati: u kraju oko Nevesinja digli su se u junu 1941. na ustanak, istjerali ustase i uspostavili privremeni "oslobodjeni teritorij", spojen sa slicnim podrucjem organizovanog otpora u susjednoj Crnoj Gori. Zatim su se obrusili na svoje susjede, hrvatske i muslimanske seljake, ciju su pasivnost pod vladavinom NDH smatrali kolaboracijom. Tako su pobili vise od 600 muslimana u Bileci i okolici, juznom kraju Hercegovine, a u julu i avgustu likvidirali su oko 500 muslimana u okolici Visegrada.8 Oko sredine avgusta jedan komunisticki organizator ustanka pisao je iz Sarajeva da su u mostarskom kraju "ustanici poharali muslimanska sela i time okrenuli svo muslimansko stanovnistvo protiv sebe".

Poetkom1941. Jugoslovenskikomunisti, saJosipom Brozomna elu, su organizovali multietnini pokret otpora jednostavno nazvaniPartizani. Osim borbe protiv nacistikih snaga, partizani su bili protivnici etnicima.25. novembra1943. Antifaistiko vijee Jugoslavije je uJajcuuspostavilo Bosnu i Hercegovinu kao republiku unutar Jugoslovenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale jo iz Osmanlijskog doba. Od 1943. godine i Saveznici poinju podravati partizane, a etnici od tada gube svaku vanjsku podrku. Od tada partizani ostvaruju nekoliko vojnih uspjeha, i na kraju bivaju najuspjenija protiv-gerilska grupa koja e do kraja rata osloboditi itavu Jugoslaviju. Zavretkom rata, ve1946. se usvaja novi ustav koji slubeno priznaje Bosnu i Hercegovinu kao republiku u novoj Jugoslovenskoj dravi.BIH U DRUGOM SVJETSKOM RATU (1941 - 1945)KOB BOSANSKE PAMETI Sevke Kadria,iz knjige Bonjastvo na vjetrometini, II izdanje, januar 2000

*****

Drugi svjetski ratU drugom svjetskom ratu 1941-45. godine Hitler i Musolini kao svoje satalite u Zagrebu i Beogradu dovode na vlast faistike reime im su otpor naroda prema novom faistikom okupatoru nastojali amortizovati ali su ostavljali odrijeene ruke u genocidu nad ne dominantnim socijalnim grupama. Tako je krenuo progon ili genocid nad Jevrejima i Romima kao "zajednikim neprijateljem" faistikih gospodara a onda Srbima u NDH u koju je ukljuena i Bosna (tzv. Nezavisna Drava Hrvatsaka tzv. zato to se ne moe govoriti ni o kakvoj nezavisnosti u okupiranoj zemlji). Srpski faistiki reim je poeo genocid nad nesrbima a posebno muslimanima.*****U Drugom svjetskom ratu je pobijeno i poklano oko 100 000 ljudi, u najveem civila, koji su figurirali pod imenom za odstrijel "muslimani". Egzekutori su bili srpski nacionalisti, realizatori ideje velike Srbije, organizovani oko etnickog pokreta ali uz naklonost dijela srpske elite i kralja u izbjeglitvu. Bonjaci "muslimani" su tim rtvama bili narod koji je pretrpio najvee gubitke u II svjetskom ratu na prosotru bive Jugoslavije.

*****TITOVA JUGOSLAVIJA*****Josip BrozJosip Broz Tito Kumrovec, 7.5.1892, Ljubljana, 4.5.1980by BosonaCom

U Titovoj Jugoslaviji, kad su u pitanju Bosna i Bosanci, odvijala su se dva paralelna procesa.Prvi je da je Bosna prostorno rtvovana u izgradnji zemlje. U grb Bosne su stavljeni dimnjaci koji za sav normalni svijet imaju samo jedno znaenje, znaenje cijevi za odvod smea, otrova i sl. Ogromna teka industrija za cijelu Jugoslaviju je podignuta u Bosni i Hercegovini i to po pravilu u gradovima (Zenica, Tuzla, Modria, Maglaj, Doboj, Mostar,...) Drugi dio tog procesa jeste podsticanje Bosanaca "muslimana" na iseljavanje prema Turskoj tu kampanju simbolizuje Aleksandar Rankovi, dravni funkcioner kasnije smijenjen ali po nezvaninim podacima milion pa i milion i pola ljudi koji se iselio u Tursku nije vraen kui. Trei dio istog procesa jeste nastavak pljaka bosanske zemlje i promjena titulara vlasnika putem "Agrarne reforme". Tad 1946. godine je Bosancima "muslimanima" oduzeto 640 000 hektara zemlje. Podsjetimo da je slinom reformom 1920 kralj Aleksandar istom dijelu stanovnitva Bosne oduzeo cijelih 860 000 hektara plodne zemlje i podjelio "solunaima" srpskim vojnicima na Solunskom frontu.

*****Drugi proces, pozitivan, kad je u pitanju bosanska pamet, ide u pravcu priznavanje Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog dijela drave Jugoslavije (ZAVNO BiH 1943 godine), drugi je ravnopravno ukljuivanje Bosanaca u sve svere dravnog ivota po principu kljua (dravni, partijski i armijski aparat), razvoj sistema kolstva je omoguio Bosni da dobije snanu kolovanu kadrovsku osnovu gdje se obaveznost kole popela na nivo srednje strune spreme i za mukarce i ene. Podsjetimo da je u Bosni 1939. godine bilo ukupno 3000 pismenih ena. Tako su Bosanci dobili svoje generale, akademike, profesore, svjetski poznate umjetnike, nobelovce. Dio tog pozitivnog procesa bilo je snano ekonomsko jaanje Bosne koje je uvrstilo u red srednje razvijenih dijelova Evrope to je bio naprosto nevjerovatan ekonomski uspjeh ostvaren u 40-50 godina. Sve je nagovjetavalo da bi za Bosnu i Bosance trebali dolaziti sretniji dani, ali.

Racuna se da je oko 175.000 muslimana izgubilo zivote u ratu, sto iznosi 8,1 posto ukupnog naroda. To je veci postotak od postotka Srba koji su stradali u ratu (7,3 posto) i svih drugih naroda osim Zidova i Roma.61

Muslimani su se borili za sve strane - ustase, Nijemce, cetnike, partizane - i bili su zrtve svih zaracenih strana. Mnogi su od njih bili u hrvatskim i njemackim logorima smrti, recimo u Jasenovcu, Buchenwaldu, Dachauu i u Auschwitzu.62

Oni nisu izazvali taj rat, najvise su se borili da se odbrane.

ZAVNOBIH

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-aPrvo zasjedanje ZAVNOBiH-a poelo je u Mrkonji Gradu25. studenog1943.u 19 sati. Zavreno je iste noi (26. studenog) u 4 sata ujutro.

Ovoj osnivakoj skuptini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituiran kao optepolitiko predstavnitvo Narodnooslobodilakog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najvii organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se istie da ubudue BiH i njene narode, i u zemlji i inozemstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izraena odlunost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 lanova koja e predstavljati BiH na Drugom zasjedanjuAVNOJ-a (29. studenog1943.) Istovremeno je konstituirano Predsjednitvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 lana, sa dr Vojislavom Kecmanoviem, lijenikom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

U Mrkonji Gradu se nalazi spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i dom ZAVNOBiH-a, koji predstavlja centar kulturnog i drutvenog ivota grada, a koji je otvoren27. studenog1973.u okviru proslave 30-godinjice prvog zasjedanja.

Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-aDrugo zasjedanje ZAVNOBiH-a odrano je od30. lipnjado2. srpnja1944.u Sanskom Mostu na kojem je 1. srpnja 1944. godine donesena deklaracija o pravima graana u BiH u kojoj stoji:

U plamenu pravednog oslobodilakog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u povijesti Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodnooslobodilakom pokretu, stupili su na isti put, poeli izgraivati svoj zajedniki dom, u ije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u povijesti oni su postali kovai svoje sudbine, vrsto odluni da jednom zauvijek sahrane vjekovnu mranu i teku prolost i da izgrade dravnu zajednicu u kojoj e ivjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju."Oliena u narodnooslobodilakim odborima i ZAVNOBiH-u zajamuje:Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina;Slobodu vjeroispovjesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovjesti;Slobodu zbora i dogovora, udruivanja i tiska;Osobnu i imovinsku sigurnost graana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom ivotu;Ravnopravnost ena s mukarcima, kako u politikom ivotu zemlje tako i u svim oblastima drutvene djelatnosti; Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birai e vriti tajnim glasanjem na osnovu opteg, jednakog i neposrednog prava glasa;Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki graanin i graanka koji su navrili 18 godina ivota, a nisu toga prava lieni na osnovu zakona;Borci narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti;Svakom graaninu zajameno je pravo albe na rjeenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritube svim organima dravne vlasti;Nitko ne moe biti osuen bez predhodnog sudskog postupka.Prvo zasedanje AVNOJ-a

Prvo zasedanje Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavijeodrano je uBihauod26.do 27. novembra 1942. godine. Na ovom zasedanju je ujedno i osnovanoAntifaistiko vee narodnog osloboenja Jugoslavije(AVNOJ).

Na Prvom zasedanju skuptina delegata, kojoj je od 78 delegiranih predstavnika prisustvovalo samo 54 delegata zbog tekih ratnih prilika, donela je Rezoluciju o osnivanju AVNOJ-a i Rezoluciju o organizaciji AVNOJ-a. Novoosnovano telo je oznaeno kaooptenacionalno i optepartijsko politiko predstavnitvo Narodnooslobodilake borbe u Jugoslaviji, koja se oslanja na narodnooslobodilake odbore i masovne antifaistike organizacije, partijske i vanpartijske. Ono nije bilo konstituisano kao vrhovni organ dravne vlasti, ali su njegova organizacija i delatnost pokazivali da ono ima odlike predstavnikog organa sa oznakama najvieg organa vlasti.

Kao glavno telo AVNOJ-a utemeljen je Izvrni odbor, u koji su izabrani: za predsednika dr.Ivan Ribar, za potpredsednike dr.Pavle Savi,Nurija PozderaciEdvard Kardelj, a naknadno je kooptiran iEdvard Kocbek, a za lanoveMile Perunii,Ivan Milutinovi, dr.Sima Miloevi, popVlada Zeevi,Mladen IvekoviiVeselin Maslea. Izvrni odbor AVNOJ-a imao je predsednika, etiri potpredsednika i est lanova.

Izvrni odbor AVNOJ-a (koji je imao odsek za privredno finansijske, prosvetne, unutranje poslove, zdravstveni, socijalni, propagandni i verski odsek) koordinirao je radNarodnooslobodilakih odbora(NOO), razgraniavao rad vojnopozadinskih i civilnih organa vlasti, brinuo se o snabdevanju vojske i stanovnitva, radio na obnovi i oivljavanju privrede, osnivao kole i narodne univerzitete, borio se protiv nepismenosti, regulisao pitanje naputene zemlje, reavao pitanja zdravlja i socijalnog staranja, raspisovao zajam itd.

AVNOJ je dao inicijativu za stvaranje zemaljskih antifaistikih vea i oblasnih Narodnooslobodilakih odbora, ime je znaajno doprineo povezivanju Narodnooslobodilakih odbora u jedinstven sistem vlasti.

Drugo zasedanje AVNOJ-a - istorijaAVNOJ je bilo optenacionalno i optepartijsko politiko predstavnitvo narodnooslobodilake borbe u Jugoslaviji konstituisano na skuptini u Bihau 26. i 27.novembra 1942. u prisustvu 54 delegata iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. U periodu od Prvog zasedanja AVNOJ-a do kraja novembra 1943. u Jugoslaviji su se odigrali odluujui dogaaji. Na tlu Slovenije, Hrvatske, Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Sandaka voene su operacije znaajne za dalji razvitak Narodnooslobodilake borbe. Tada su izvojevane velike pobede koje su omoguile donoenje istorijskih odluka u Jajcu 1943. i dalje uspeno voenje Narodnooslobodilakog rata.

U toku dve i po godine neprekidne narodno-oslobodilake borbe protivu okupatora i njegovih pomagaa, narodi Jugoslavije postigli su krupne i odluujue uspehe, kako u unutranjoj, tako i u spoljnoj politici. U celoj Jugoslaviji stvara se sve vei broj brigada, jedinica Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije (NOVJ) i partizanskih odreda. NOV je imala 8 korpusa, u ijem je sastavu bilo 26 divizija, vie od 10 samostalnih brigada, 108 partizanskih odreda i niz drugih manjih jedinica. Jedinice NOV-a su postizale veoma znaajne uspehe. Narodna vlast je uspeno organizovala ivot na slobodnoj teritoriji (snabdevanje vojske, organizovanje privrede, staranje o narodnom zdravlju, rukovoenje kulturno-prosvetnim ivotom). Jedinstvena slobodna teritorija u vreme Drugog zasedanja AVNOJ-a obuhvatala je oko 130.000 km2.

Ve u drugoj polovini 1943. godine veina svih naroda Jugoslavije bila je na strani Narodnooslobodilakog pokreta. Svetska demokratska javnost sve je vie davala podrku oslobodilakom pokretu jugoslovenskih naroda. Prema Quadrant konferenciji u Kvebeku 24. 8. 1943. anglo - ameriki savezniki tab reio je da snabdeva partizane orujem i opremom i da pomae akcijama komandosa i bombardovanjem stratekih objekata. Uskoro dolazi do sve eeg kontakta izmeu zapadnih saveznika i Vrhovnog taba u vezi s ratnim pitanjima, te Vrhovni tab dolazi u mogunost da zahteva da se vrate ratni i trgovaki brodovi koje je Italija zaplenila, da se krene sa isporukama savremenog naoruanja (tenkova, artiljerije, avijacije) itd. Iako su priznavali uspehe NOV i slali joj pomo, zapadni saveznici nisu hteli promeniti svoju politiku prema izbeglikoj monarhistikoj vladi, oni su je i dalje smatrali legitimnim predstavnikom Jugoslavije.

U takvoj situaciji bili su ve sasvim sazreli uslovi da se tekovine trogodinje borbe naroda Jugoslavije za nacionalno osloboenje i za novo dravno ureenje najzad ozakone od strane narodnih predstavnika. Trebalo je stvoriti organe koji e biti u stanju da savladaju predstojee tekoe i da dostojno zastupaju narode Jugoslavije i u zemlji i u inostranstvu. Taj istorijski in izvren je 29. 11. 1943. u bosanskom gradu Jajcu na Drugom zasedanju AVNOJ-a.

Zbog opasnosti od eventualnog vazdunog napada, odlueno je da zasedanje traje samo jednu no, a odrano je u zgradi biveg drutva "Sokola". Po osvajanju grada, partizani su unitili ovu dvoranu koja je bila nemaka vojna kasarna, da bi je za nepune tri nedelje obnovili i pripremili za zasedanje. Novom objektu su dali naziv "Dom Kulture".

Samo manji broj delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Veina delegata je zadravana po okolnim selima zbog mogunosti vazdunog napada na grad. Iz Slovenije su stigli dr Ivan Ribar (predsednik AVNOJ-a), Boris Kidri i dr Josip Vidmar. Najvie tekoa su imali delegati iz Crne Gore koji su pod orujem i stalnom opasnou morali peaiti 300 km. Delegaciju iz Hrvatske je vodio dr Vladimir Bakari, a u stopu ju je pratila manja jedinica iz sastava 13. Proleterske brigade. Meu delegatima osim KPJ, bilo je i delegata HSS (Hrvatske Seljake Stranke- maekovci i radievci), srpske zemljoradnike stranke, stranka samostalnih demokrata, muslimanske zajednice (spahinovci), Jugoslovenskog odbora, stranka hrianskih socijalista, nekolicina radikala, i drugih graanskih partija. Ukupno je 142 od 268 izabranih delegata iz svih krajeva Jugoslavije bilo prisutno u Domu Kulture na drugom zasedanju AVNOJ-a.

Drugo zasedanje Antifaistikog Vea Narodnog Osloboenja Jugoslavije poelo je tano u 19 asova. Vrata Doma Kulture su bila irom otvorena za sve radoznale graane, s tim to su svi osim delegata na ulazu temeljno pretresani zbog mogunosti izvoenja diverzije. Nedaleko od grada su postavljeni teki protivavionski mitraljezi u sluaju vazdunih napada. Grad je zamraen tano u 19.15 posle ega su se vrata Doma kulture zatvorila.

Rad delegata zapoet je himnom "Hej Sloveni" u izvoenju pozorinog hora narodnog osloboenja oko 19.20, da bi se zavrio u 5 satiujutru kozarakim kolom. Radnim delom zasedanja rukovodilo je Predsednitvo u sastavu: dr Vojislav Kecmanovi, dr Ivan Milutinovi, dr Sreten ujovi, dr Josip Vidmar, dr Pavle Gregori, dr Zlatan Sremec, dr Sulejman Filipovi i pravoslavni svetenik iz Krupnja Vlada Zeevi.

Predsednik AVNOJ-a izabran na prolom zasedanju u Bihau 1942. dr Ivan Ribar je otvorio zasedanje svojim uvodnim referatom "O radu AVNOJ-a izmeu dva zasedanja". Nakon pauze od pola sata, oko 21 as, za govornicu je stao Josip Broz Tito. Svoj referat poeo je reima: "Stvaranje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije jeste jedna od najveih tekovina nae narodnooslobodilake borbe do tog vremena. Poloeni su temelji na kojima se gradi jedno novo, pravednije ureenje u zemljama Jugoslavije, poloeni su temelji jedne prave istinski demokratske, narodne vladavine.... Nakon Titovog jednoasovnog referata, poela je diskusija za vreme pauze, a zatim je govorio Boris Kidri, Pero Krstaji, sudija Marko Vujai, knjievnik i dr Sulejman Filipovi, venik iz Bosne Novak Mastilovi, hercegovaki prvoborac Luka Stevi, Rodoljub olakovi kao sekretar AVNOJ-a i mnogi drugi. Ukupno je 44 delegata govorilo. Oko pola 12 dolo je do krae pauze, da bi tano u 23.45 dr Ivan Ribar pred venicima proitao odluke sa drugog zasedanja AVNOJ-a. Bili su to poslednji minuti 29. novembra, ali poto se sa itanjem poelo pre ponoi za datum istorijskih odluka uzet je 29. novembar 1943.

Na ovom zasedanju odlueno je:

1. Da se Antifaistiko vee narodnog osloboenja Jugoslavije konstituie u vrhovno zakonodavno i izvrno predstavniko telo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i drave Jugoslavije kao celine, i da se uspostavi Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije kao organ, sa svim obelejima narodne vlade, preko kojega e AVNOJ ostvarivati svoju izvrnu funkciju;

2. Da se izdajnikoj jugoslovenskoj izbeglikoj *vladi* oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a pogotovo da predstavlja narode Jugoslavije ma gde i ma pred kim;

3. Da se pregledaju svi meunarodni ugovori i obaveze koje su u inostranstvu u ime Jugoslavije sklopile izbeglike vlade, u cilju njihovog ponitenja ili ponovnog sklapanja, odnosno odobrenja i da se ne priznaju meunarodni ugovori i obaveze koje biDoba socijalistike BiH u okviru JugoslavijeKao sredinja jugoslovenska drava BiH je bila tokom najveeg dijela rata centar NOB-e. Ustav FNRJ izglasan je 31.01.1946. godine. U njemu se Bonjaci ne spominju kao nacija. Sedamdesetih godina konano je dolo do nacionalnog priznavanja Bonjaka pod imenom Muslimani. Poslije Titove smrti 1980. godine se otvoreno trai ukidanje Ustava iz 1974. godine kojim je omoguena vea samostalnost republika. Tokom 1989. godine dolazi do krize presjednitva SFRJ uz istovremeno isticanje Generalstaba JNA kao vrhovne komande oruanih snaga SFRJ s ovlaenjima samostalnog donoenja odluka. Time je u Jugoslaviji izvren prikriveni dravni udar. Nakon osamostaljenja Slavenije i Hrvatske na referendumu odranog februara 1992. godine i graani BiH izjasnili su se za samostalnu, neovisnu i suverenu dravu. To je posluilo kao povod za srpsko-crnogorsku agresiju 06.04.1992. godine. Evropska zajednica priznala je novo stanje u BiH, koja je 21.05.1992. godine primljena u UN. Krvavom i tunom istinom i mi smo "prvaci" te istorije na kraju 20. stoljea!! Sudbinu punu neizvjesnosti svi, ama ba svi, nosimo na svojim pleima.Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina

Socijalistika Republika Bosna i Hercegovinaje bila federalna jedinicaSocijalistike Federativne Republike Juoslavije. Utemeljena je25.11.

HYPERLINK "http://sh.wikipedia.org/wiki/1943" \o "1943" 1943. godine na drugom zasjedanjuZAVNOBiH-a uMrkonji Gradu. Iako su u njoj godine 1990. provedene reforme kojima je uspostavljeno viestranaje i naputen dotadanjisocijalistikiporedak, izraz "socijalistika" je ostao u vrijemeraspada SFRJ, te je promijenjen uRepublika Bosna i Hercegovinatek nakon izbijanjaratau proljee 1992.

Glavni grad SR Bosne i Hercegovine je bioSarajevo. Konstitutivni narodi bili su kao i danas Muslimani (zvanino esta jugoslovenska nacija, od1971. godine, to je ozakonjeno Ustavom SFRJ iz1974.godine. Danas je ime nacijeBonjaci),SrbiiHrvati. Od autohtonih nacionalnih zajednica najbrojniji su biliUkrajinci, ali nisu imali status zvanine narodnosti.

Spadala je meu srednje razvijenejugoslovenskerepublike. Po privrednom razvoju iza nje je bila samoSR Makedonija. Bila je trea po veliini poslijeSR SrbijeiSR Hrvatske.

PoAVNOJ-skim dogovorima ijugoslavenskimustavimadefinisana kao srpska, hrvatska i bonjaka (tada muslimanska) zajednika teritorija, nedjeljiva po principimahistorijskihinjenica postojanja bosanske drave definisana je drava Bosna i Hercegovina kao jedna od 6 sastavnih federalnih jedinica socijalistike Jugoslavije pod nazivomNarodna Republika Bosna i Hercegovina, a kasnijeSocijalistika Republika Bosna i Hercegovina. Priznata je kao najrazliitija republika u okvirubive Jugoslavije. Imala je svoj specifikum jer je u svom sastavu imala tri glavna slavenska naroda i ostale svoje graane.Josip Broz Titoje esto naglaavao da je "Bosna nedjeljiva te da je ona isto i srpska i hrvatska i muslimanska".

Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina je jedinstven diobosanskohercegovakehistorije. Jugoslavenski komunistiki slogan "bratstvo i jedinstvo" uistinu je ujedinio multietnikuBosnu i Hercegovinui u njoj stvorio jedinstven sustav kulturne, socijalne, etnike i vjerske tolerancije. Zbog svoje centralne geografske pozicije u sklopu Jugoslavenske federacije, poslijeratna Bosna i Hercegovina je oznaena kao baza za razvijanje vojne obrane. To je znailo veliku koncentracijuJugoslovenske narodne armijei razvoj vojne industrije. Nekoliko godina nakon zavretkaDrugog svjetskog ratakree se sa obnovom i izgradnjom razorene zemlje, grade se nove eljeznike pruge, ceste, tvornice i hidroelektrane. Dolazi do ubrzanog razvoja industrije, posebice tekstilne, metalurke i vojne te industrije lijekova. itav taj ubrzani privredni i prometni razvoj znai irenje postojeih gradova te nastanak novih, kao i porast broja stanovnika. Vanost SR Bosne i Hercegovine uSFRJi svijetu potvrena je izboromSarajevaza domainaZimske Olimpijade 1984.

Potkraj1988. godine, poinje se ruiti socijalistiki poredak uJugoslaviji. Unovembru1990. na prvim viestranakim izborima pobijedile su tri najvee nacionalne stranke:Stranka demokratske akcije,Srpska demokratska strankaiHrvatska demokratska zajednica. Uoktobru1991. godineBosna i Hercegovinaizglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru1992. godine. Nakon proglaenja nezavisnosti i meunarodnog priznanjaBiHu aprilu1992. godine je izbiorat.

PolitikaBosna i Hercegovinaje u peridou od1945. do1992. godine po svojm ustrojstvu bila socijalistika republika te je bila federalna jedinicaSocijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Utemeljena je25.11.1943. godine na drugom zasjedanjuAVNOJ-a uJajcu.

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine u tadanjem socijalistikom sistemu je brojalo 9 lanova, da bi, nakon prvih viestranakih izbora u decembru1990. godine, imalo sedam lanova; po dva lana izbonjakog,srpskogihrvatskognaroda, te jednog lana iz reda ostalih. Jedan lan Presjednitva je bio Predsjednik Predsjednitva.

Skuptina Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine je bilo zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine koje je donosilo odluke i zakone o unutranjoj i vanjskoj politici SRBiH, koja se morala slagati sa politikom i zakonimaSFRJ.

Vlada SR Bosne i Hercegovine je bila organ izvrne vlasti Bosne i Hercegovine koji vri svoja prava i dunosti u skladu sa UstavomSFRJi Ustavom SRBiH, zakonima i drugim propisimaSFRJi SRBiHPoAVNOJ-skim dogovorima ijugoslavenskimustavimadefinisana kao srpska, hrvatska i bonjaka (tada muslimanska) zajednika teritorija, nedjeljiva po principimahistorijskihinjnica postojanja bosanske drave definisana je drava Bosna i Hercegovina kao jedna od 6 sastavnih federalnih jedinica socijalistike Jugoslavije pod nazivomNarodna Republika Bosna i Hercegovina, a kasnijeSocijalistika Republika Bosne i Hercegovine. Ovaj period je stvarao dananju Bosnu i Hercegovinu u okvirima dananji granica koje je dobila po dogovorima na zasjedanjima AVNOJ-a. Priznata je kao najrazliitija republika u okviru Jugoslavije.

Imala je svoj specifikum jer je u svom sastavu imala tri glavna slavenska naroda i ostale svoje graane.Josip Brozje esto naglaavao da je "Bosna nedjeljiva te da je ona isto i srpska i hrvatska i muslimanska". Na tim principima Bosna i Hercegovina postoji i danas i svi njeni patrioti se bore za nedjeljivu jedinstvenu BiH gdje je mogu suivot njenih naroda kao Bosanaca i Hercegovaca. Svoj najvei industrijski procvat je doivjela ba u ovom periodu. Zbog tog su se i na njenom grbu nalazili fabriki dimnjaci kao simbol moderne BiH temeljene naindustrijskomrazvoju. Iako je ovo bio teak period za BiH kao dravu s dalekosenom bosanskom tradicijom, to su uivale ponajvie Srbija i Hrvatska, ipak je ovo bilo veoma pozitivno vrijeme za BiH jer se nikad nije razmiljalo o njenoj podjeli, pa makar unutar SFRJ, nije imala komplikovanu administrativnu podjelu, jednostavno je bila podjeljena na opine kao i ostale jugoslavenske republike.

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i odbrambeno-oslobodilaki ratMnogobrojni osvajai, koji su gotovo neprestano nasrtali na Bosnu, tokom njene duge historije, odRimljana,Bizantinaca,Maara,Hrvata,Srba,Turaka,Austrijanaca, pa doPapinskihpohoda odnosnokrstakih ratovau cilju istrebljenja bosanskih krstjana nisu birali sredstva ni naine da prisvojeBosnu i Hercegovinu. Od svih zemalja agresora na Bosnu, najvie izmiljotina na raun Bosne su proizveliHrvatskaiSrbija, izmiljajui "historijsko pravo" na Bosnu. Od velikih osvajaa Bosne, mora se spomenuti zbog dugotrajne okupacije, a i po svom vojnom, osvajakom karakteruOsmansko Carstvo. Vladavina Osmanlija, koja je trajala etiri vijeka, potpuno je promjenila granice drava naBalkanu, te demografsku sliku ne samo podruja Bosne i Hercegovine, nego veeg dijelaSrednje Evrope, pogotovo Hrvatske i u tom dijelu se moe povui paralela sa srpskim osvajanjem iz1992. godine. Sigurno, najagresivniju politiku modernog doba prema Bosni i Hercegovini vodila jeSrbija.

Nakon odranog referenduma, dana29. februara1992. godine, koga bosanski Srbi bojkotuju, Bosna i Hercegovina proglaavanezavisnost, nako ega Srbija prekoJNAi paravojnih trupa uz svesrdnu pomobosanskih Srbakree u otvorenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Neto ranije JNA je totalno unitila seloRavnoutrebinjskoj opini. Kao zvanian datum agresije uzima se5. aprila1992. godine, kad je ubijenaSuada Dilberoviod strane srpskih snajperista na Vrbanja mostu zajedno saOlgom Sui, za vrijeme mirnih protesta na ulicamaSarajeva, iako je faktikiagresijamnogo ranije zapoela. Ve ujunu1992. RepublikaHrvatskase ukljuuje u agresiju na Bosnu i Hercegovinu i ubija i zlostavljaBonjakea iSrbe, o emu nedvosmisleno svjedoe stenogramiFranje Tumanao podjeli Bosne i Hercegovine, koji su dokazni materijalHakog tuilatva.

Jugoslovenska Narodna Armija, zajedno sa bosansko-srpskim paravojnim vlastima, opkoljavaglavni gradBosne i Hercegovine,Sarajevo, i dri ga uopsadipreko 1300 dana, to je najdua opsada u historiji ratovanja. Mnogi bosanskigradovisu okupiranu na samom poetku agresije:Foa,Viegrad,Bijeljina,Banja Luka,Prijedor,Doboj, a u njima srpske vojne formacije masovno ubijaju i zlostavljajuBonjakeiHrvate. Istovremeno na teritoriju pod kontrolomHVO-a dolazi do terora hrvatskih snaga nadBonjacima, pogotovo uMostaru,Travniku,Livnu,Ljubukom,apljini,Gornjem Vakufu. Ujesen1993. godineFikret Abdivrisecesijuprostora opineVelika Kladua, uspostavlja autonomiju i vri teror nad neistomiljenicima. Ipak pred kraj rata bosanska vojska uspijeva nadmaiti autonomake snage i vratiti teritorij zauzetih podruja kladuke autonomije.

Pred kraj agresije na Bosnu i Hercegovinu, srpska vojska je uz direktnu pomoBeogradai specijalne jedinice MUP-a Srbije pod nazivom "korpioni", kao i drugih formacija DB-a Srbije, uSrebrenicipoinilagenocidnad nevinim civilnim bonjakim stanovnitvom. 12.000 ljudi se vodi kao nestalo, a spisak ubijenih koji nije konaan danas broji 8.106 imena.

Rat je okonan21. novembra1995. godine, potpisivanjemDejtonskog mirovnog sporazuma.

Savremena Bosna i Hercegovina

Danas je Bosna i Hercegovina sve samo ne ono za to su se borili njeni patrioti. Ustav je donesen na temeljimaDejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom ustavuBosna i Hercegovinaje priznata kao nezavisna, suverena drava sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za evroatlantske integracije. Sve navedeno u Ustavu je pisani dokument, ali jo niti jedna vrijednost nije dola do izraaja iz tog razloga to se Bosna i Hercegovina nalazi pod meunarodnim protektoratom gdje vlast dri kancelarija OHR-a.

Najvei problem dananje Bosne i Hercegovine je taj to ima administrativnu regionalnu podjelu koja se uopte ne temelji na historijskim, ekonomskim niti prirodnim injenicama. Tako je BiH podjeljenja na tri dijela: dva entiteta, bonjako-hrvatskaFederacija Bosne i Hercegovine(51% teritorije) iRepublika Srpska(49% teritorije) i jednu opinu koja ne pripada niti jednom od entiteta -Brko Distrikt. Brko Distrikt je vorite dva navedena entiteta i odvaja jedan od kantona Federacije od ostatka tog entiteta i odvaja istoni i zapadni dio Republike Srpske. Iako su1996. godine entiteti bili potpuno etniki segregacijski jer su titili interese samo pojedinih naroda, danas ta dva entiteta pokuavaju da se kompenzuju koliko toliko sa dravnim ustavom tako da su sva tri naroda potpuno konstutivna u oba entiteta i Brko Distriktu. Godine 1998. Visoki predstavnik je izabrao novu zastavu i grb Bosne i Hercegovine, te himnu koja jo nema teksta.

Najvei koraci u de fakto ujedinjenju drave su napravljeni na monetarnoj politici gdje je uvedena Konvertibilna Marka (KM) kao plateno sredstvo u cijeloj dravi, u vladinom sektoru gdje se stvara sve vie dravnih ministarstava a vremenom se gase entitetska. Osnovana je Uprava za indirektno oporezivanje na nivou BiH i to je za posljedicu imalo jedinstvene poreske zakone u cijeloj BiH, oformljena je jedinstvena vojska na nivou BiH pod nazivom Oruane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH), a ukinute su entitetske vojske. Iako ima progresa, on je i dalje veoma slab, posebno zato to Rebulika Srpska osporava mogue postojanje Bosne i Hercegovine bez entitetske podjele. Trenutno Republika Srpska usporava reformu entitetskih MUP-ova u dravni MUP, kao i reformu policije u dravnu policiju podjeljenu na regionalne sektore koji nee pratiti entitetske granice. Ovako ustrojena drava zasigurno ne moe dalje ka evroatlantskim integracijama to je i zakljuak Evropskog parlamenta na jednoj od sjednica odranih u junu2006. godine gdje je doneen zakljuak da BiH mora donijeti potpuno novi ustav do2010. godine ako eli postati i politiko-ekonomski dioEvropeGenocidi nad muslimanima u Bosni i Hercegovini

PRVI GENOCID Nad muslimanima traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada ivoti muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili sloeni posebno muslimani Sandaka i istone Hercegovine. Tako je u selu ahovii, u Bjeljopoljskom srezu u Sandaku, 7. Novembra 1924. godine oko 600 muslimana ubijeno bez ikakvog povoda, krivnje i razloga. U Hercegovini je od kraljevih komita tokom devedesetih godina po narudbi, planu i sistemu, bilo preko tri hiljade vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih ubistava, naravno poinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastraivanja uticali su na izmjenu etnike slike istone Hercegovine na tetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca.

DRUGI GENOCIDnad muslimanima traje od 1941. do 1945. godine. Prema dosadanjim istraivanjima Kocovia, Zerjavica, Dedijera i Miletia, sve nemuslimana, Drugi svetski rat je odnio 103.000 muslimanskih ivota ili 8,1% ukupne tadanje muslimanske populacije. Najvie je muslimana u tom ratu nastradalo od etnickog, komijskog, noa to ih je stigao na kunom pragu, u avliji i na njivi. U prvih deset genocida muslimani se nikako nisu oruijem suprostavili svojim koljaima i zlikovcima. Naprotiv, od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina, mi smo oekivali da koljai i zlikovci kau mi emo vam oprostiti to vas koljemo i u budue emo vam se smilovati. To se nije nikada dogodilo i to je bila naa najvea iluzija, zabluda i samoobmana. I konano,

TREI GENOCID, najokrutniji i najvei genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini traje od aprila 1992. godine. Po mnogo emu je on izniman od ostalih devet. Okrutniji je suroviji, iri i dublji po razmjerama od svih dosadanjih. On je najavljen od pola godine unaprijed i sada se, evo, odvija na oigled cijelog svijeta pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, organizacije za evropsku sigurnost (OESS) pod tafetnom palicom Evropske zajednice. Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i, na neki nain, uestvuje Srbja, Crna Gora i Hrvatska. U predhodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajedniki inile genocid nad muslimanima. Meutim, pored svih stradanja, progona i klanja muslimani su u ovome, desetom, genocid, po prvi puta, kao narod, organizirano, kroz vojsku, policiju, politiku i dravu svim sredstvima bore i suprostavljaju etnicima i ustasama, dakle jedinim argumentima koji oni razumiju i uvaavaju.PAGE 25