Herzegovina's Elite in 1970..pdf

SadržajU V O D N I KIVAN VUKOJA: Reformsko novo ruho . . . . . . . . . . . . . � 4

M I S L I O C INIKOLAJ BERĐAJEV: O aristokratiji . . . . . . . . . . . . . . . � 8NIKOLAJ BERĐAJEV: O liberalizmu . . . . . . . . . . . . . . � 15NIKOLAJ BERĐAJEV: O Carstvu Božjem . . . . . . . . . . � 21

T E M A B R O J A : D R U Š T V E N E I P O L I T I Č K E E L I T E U B I H

U m j e s t o u v o d a . . .ISTVAN BIBO: Bijeda istočnoevropskih malih država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29SRĐAN VUKADINOVIĆ: Promjene u svijesti građanaBosne i Hercegovine i stvaranje zdravog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . 42BOŽO ŽEPIĆ: Tri republike – ponajbolje rješenje za Bosnu i Hercegovinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

T e m a b r o j a . . .RADOSLAV DODIG: Hercegovačka elita 1970. . . . . . � 61ZVONIMIR JUKIĆ: Nova elitizacija bh. društva . . . . � 71SLAVO KUKIĆ: Tranzicija kao pretpostavka utemeljenja nove političke klase u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75IVO LUČIĆ: Osobni osvrt na razvoj i stanje elita u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79DRAŽEN PEHAR: Retorika kao prozor u vođin um .� 89ELDAR SARAJLIĆ: Demokratski nacionalizam: reprodukcija elita i bosanskohercegovački dominumi . . . . . . . . . . . . . . . . . 99MILOŠ ŠOLAJA: Kvazi elita i kvazi tranzicija . . . . . � 110UGO VLAISAVLJEVIĆ: Politika utjelovljenja naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115IVAN VUKOJA: Društvene i političke elite u BiH – pitanje odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

A K T U A L I J E . . .NIALL FERGUSON: Tone li globalizacija? . . . . . . . . � 138SAM VAKNIN: Muslimani – novi Židovi Europe . . � 141

P O E Z I J ANINO RASPUDIĆ: Mehmed Humačkić – Meho Džeger (1950-2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

Govor koji je gosp. Nino Raspudić - Kavanski održao prigodom iznimno posjećene poetske večeri Mehe Džegera, travnja 2002. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

Antologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . � 149NINO RASPUDIĆ: Kad ode dio grada . . . . . . . . . . . . � 154

L I K O V N O S TIVAN VUKOJA: Okrutnosti kruga . . . . . . . . . . . . . . . � 158

P R I K A Z IRADOSLAV DODIG: Uspomene Leona Bilińskog . . � 166NINO RASPUDIĆ: Siesta, Fiesta, Orgasmo, Riposo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169

Dr u š t v e n e i p o l i t i č k e e l i t e u B i H

STATUS, BROJ 7, OŽUJAK/TRAVANJ 2005. | 61

U NAVEDENU NASLOVU POSTULIRANE SU TRI odrednice standardnih novinarskih pitanja: tko, kada, gdje? U odgovoru na pitanje tko javlja se ko-

lektivni pojam elita. Pod pojmom elita podrazumijevamo skupinu osoba koja ima utjecaj i nadzor nad nekim, u na-šem slučaju nad gotovo svim segmentima društvena živo-ta. Slijedeći djelomice ideje R. Millsa možda je uputno pi-sati o trima frakcijama jedinstvene vladajuće elite: politi-čkoj, vojnoj i ekonomskoj eliti.1 To je slikovito opisao V. Katunarić: “Sprega između vladajuće stranke i njezina vođe s državnom upravom, te posebno vojnopolicijskim apara-tom, čvrsta je i čini okosnicu oko koje bujaju ovojnice vla-sti u svim razinama društva”.2 Na pitanje kada određujemo godinu 1970. Sredinom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji inauguriran je model samoupravnoga socijalizma, s kojim se rastočila SFRJ i njezin sustav. Upravo razdoblje 1974. – 1976. D. Bilandžić imenuje kao “Normiranje idejno-teorij-ske koncepcije udruženog rada u ustavima i potvrđivanje odlukama X kongresa SKJ 1974,”3 opisavši ga kao vrijeme u kojemu su “odluke su formalno donosila samoupravna tije-

Hercegovačka elita 1970.Kada gledamo nacionalnu strukturu hercegovačke elite, može se lako zamijetiti inferioran hrvatski položaj u odnosu na Muslimane i Srbe. Naime, Hrvati, koji su u Hercegovini činili 51 posto stanovništva, imali su 18 posto elite. Od tih 18 posto velik dio živio je u Zagrebu. Statistički opet gledano, Srbi, koji su u strukturi stanovništva Hercegovine činili 18 posto, imali su 41 posto vladajuće elite

Radoslav Dodig

la, a faktično su odlučivali centri partijsko-državnoga kom-pleksa iza zatvorenih vrata.”4 Glavni pečat samoupravljanju dao je jugoslavenski ustav iz 1974., o čemu u najnovije doba piše S. M. Džaja: “Kao drugi stup jugoslavenskog društva bio je u ustavu 1974. usidren princip samoupravljanja na svim razinama. Praktično ostvarenje ovoga principa imalo je sudbonosne posljedice za jugoslavensko gospodarstvo. Utopijski ideal radničkog samoupravljanja dobio je u praksi groteskne konture.”5 Državni ustav slijedili su i republički ustavi, u čijim se uvodnim dijelovima obvezno spominja-la radnička klasa i Savez komunista, kao primjerice u Usta-vu SR BiH: “Polazeći od toga da su radnička klasa i svi ra-dni ljudi i građani, narodi Bosne i Hercegovine – Muslima-ni, Srbi i Hrvati, pripadnici drugih naroda i narodnosti, sa Savezom komunista na čelu...,6 te u čl. 1.:” SR BiH je soci-jalistička demokratska država i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana.”7 Na pitanje gdje odgovor je Hercegovina. U našem slučaju Hercegovi-nu definiramo kao područje na sjeverozapadu od Livna doTrebinja na jugoistoku. Taj prostor od 18 općina pokrivala je u razdoblju socijalističke Jugoslavije Osnovna privredna

1I. Prpić, Ž. Puhovski, M. Uzelac, Leksikon temeljnih pojmova politike, Školska knjiga, Zagreb, 1990, 68-69. 2V. Katunarić, Bogovi, elite, narodi, Antibarbarus, Zagreb, 1994, 141. 3 D. Bilandžić, Historija SFRJ: glavni procesi 1918-1985, III. dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1985, 450.4o. c., 450.5S. M. Džaja, Politička realnost jugoslavenstva (1918-1991), Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2004, 167. 6Ustav SR BiH, s ustavnim amandmanima I-LVIII, NIRO Službeni list SRBiH, Sarajevo, 1989, 6.7o.c., 28.


62 | MAGAZIN ZA (POLITIČKU) KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

komora Mostar (OPK Mostar).8 Takav ustroj Hercegovine uzimaju u obzir i razvojne studije i projekti devedesetih go-dina prošloga stoljeća.9

Vratimo se ključnom pitanju: kako možemo legitimirati elitu u Hercegovini 1970? Ako odgovor tražimo u stručnoj literaturi i publicistici tih godina, ostat ćemo kratkih ru-kava. Socijalistički teoretičari uglavnom su bježali od pojma elita, smatrajući ga građanskom i buržujskom društvenom kategorijom. U enciklopedijskim natukni-cama s. v. elita kaže se “ da pojam elita ne može zamijeni-ti znanstveno utemeljenije pojmove klase i klasnih odno-sa.”10 Kada je pisao o jugoslavenskoj srednjoj klasi M. Ka-ngrga priznao je da je “srednja klasa, ili govoreći Marxo-vom terminiologijom: građanska klasa, postala dominan-tna snaga, a njezina ideologija vodeća ideologija suvreme-nog društva i svijeta u cjelini.”11 On nije dao jasnu sliku tko su predstavnici srednje (građanske) klase u Jugoslaviji po-četkom sedamdesetih godina, ali piše da se ona nameće kao predstavnik nacionalnih interesa,12 potpomognuta bi-rokracijom i tehnokracijom,13 i da nastupa nasuprot radni-čkoj klasi i ostalim klasama (seljaštvom) i ostalim slojevi-ma društva.14 Dakle, ako je Kangrga dijagnosticirao seljaš-tvo, radničku klasu, srednju (građansku) klasu, ostala mu je sintagma “ostali slojevi društva,” pod kojim skrivečki pro-nalazimo vladajuću klasu ili tadašnju jugoslavensku druš-tvenu elitu. Godinu kasnije, I. Kuvačić bio je određeniji u definiranju srednje klase. Za srednju klasu on piše: “ To suoni slojevi koji, kada je riječ o prošlom i prvoj polovini na-šeg vijeka, dobrim dijelom pokriva termin sitna buržoazi-ja. Danas njihov prevlađujući dio nisu više obrtnici i mali i srednji poduzetnici i trgovci, već takozvani ‘bijeli ovratni-ci’, koje sačinjavaju mnogobrojni namještenici ureda, trgo-vine, raznih drugih usluga i najveći dio inteligencije.”15 On je označio jugoslavensku srednju klasu kao “novu srednju klasu” i tek pri kraju rada stidljivo nadodao: “Nova srednja klasa uzajmno je isprepletena i čvrsto povezana s upravnim aparatom, a djelomično i s p o l i t i č k o m e l i t o m (istaknuo R. D.).”16 Naravno, Kuvačić nije apostrofirao tkosu pripadnici političke elite.

Nakon devedesetih godina prošloga stoljeća na više mjesta raščlanjivana je društvena struktura jugoslavenskoga druš-tva, pa tako i pojam elite. V. Goati, pišući o raspadu SFRJ, između ostaloga, primjećuje: “Vladajuće političke elite fe-deralnih jedinica ‘druge Jugoslavije’ su najvažniji, ali ne je-dini akteri unutrašnjeg sukoba. Ovde je nužno definisa-ti pojam vladajuće političke elite u SFRJ. Pod tim pojmom podrazumevamo nosioce najvažnijih ovlašćenja u vladaju-ćoj komunističkoj partiji (SKJ), državi i društveno-politi-čkim organizacijama (Socijalistički savez radnog naroda, Sindikat, Omladinska organizacija, organizacija žena itd.), čiji je izbor i opoziv bio regulisan ‘Društvenim dogovori-ma o kadrovskoj politici’, donetim 1981. (od opštine do fe-deracije).”17 Nadalje, Goati je broj pripadnika vladaju-će političke elite u SFRJ ograničio na 14.000, dodav-ši usto: “Dok je po svojoj strukturi jugoslovenska politi-čka elita bila od sredine osamdesetih godina oštro pode-ljena na subelite federalnih jedinica, sâme subelite bile su sve do prvih slobodnih izbora (1990) po svojoj strukturi monokratske, jer su njihovi članovi pripadali centralizova-noj komunističkoj partiji odgovarajuće federalne jedinice.”-18 D. Jović, auktor knjige “Jugoslavija. Zemlja koja je odu-mrla”, Prometej, Zagreb, 2003, konstatira: “ Socijalizam ka-kva smo imali nije crpio svoj legitimitet iz predstavljanja stvarnosti, nego iz predstavljanja vizije budućnosti. Samo-upravljanje nije bilo izraz zahtjeva odozdo, odnosno od sa-mog naroda, nego je nametnuto kao vizija odozgo, tj. od elite. Partija u tom smislu ima ulogu i političke i intelektu-alne elite.”19 U Srbiji, istina u doba Miloševića, elitama se bavio S. Antonić, koje zamjećuje: “ To je značilo da Milo-ševićeva vlast neposredno nadzire najveći deo ekonomije i glavni deo ekonomske elite. Umesto na tržištu, ekonom-ska elita se za dobit nadmetala prvenstveno na dvoru, ume-sto profit-seeking elite dominirala je rent-seeking elita. Mo-ćne političke strukture arbitrirale su u glavnim sektorima društva, a ključni arbitar nalazio se na Dedinju. Prvo, to je izdeljena elita (fragmented elite). U Srbiji još uvek posto-je snažne antireformske, pa i nedemokratske političke eli-te, koje se prvenstveno nalaze u strankama staroga režima: SPS, SRS i SSJ. Osim toga, i unutar demokratske i reform-

8Ekonomski institut Beograd, Zavod za razvoj privrede Mostar, Koncepcija dugoročnog razvoja Hercegovine do 1985. godine, Beograd, 1976, 17-19. 9V. Smoljan, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar, 1996, 10-11; Gospodarska komora Herceg-Bo-sne, Strategija razvoja Hercegovine do 2000. godine, Mostar, 1998, 7. 10Opća enciklopedija JLZ-a, sv. 2, Zagreb, 1977, 552. 11M. Kangrga, Fenomenologija ideološko-politčkog nastupanja jugoslavenske srednje klase, Praxis, 3-4 (1971), Zagreb, 1971, 426.12o. c., 436.13o. c., 442.14o. c. 443.15 I. Kuvačić, Ideologija srednje klase, Praxis, 3-4 (1972), Zagreb, 1972, 352.16o. c. 368.17V. Goati, Političke elite, gradjanski rat i raspad SFRJ, Republika br. 147, Beograd, 1996, dostupno na www.yurope.com/zines/republika/arhiva/96/147/in-dex.html (4. 4. 2005).18o. c. (4. 4. 2005).19http://www.zarez.hr/105/temabroja3.htm (4. 4. 2005).

http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/96/147/index.html

http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/96/147/index.html

http://www.zarez.hr/105/temabroja3.htm (4



ske političke elite postoji duboka podela. Na jednoj stra-ni je politička elita okupljena oko Koštunice i DSS, a na drugoj politička elita skoncentrisana oko Đinđića i DS.”20 P. Marković piše o srpskoj intelektualnoj, privrednoj i politi-čkoj eliti. Zanimljiv je njegov diskurs o kadroviranju parti-zanskih vlasti nakon 1945, gdje kaže: “ Komunisti su 1945. godine inkorporirali sve stare strukture, koje nisu bile pre-terano ‘kompromitovane’. Tako je kraljevski ambasador Ivo Andrić, odmah posle revolucije postao predsednik Saveza književnika Jugoslavije. Kombinovan je i ‘skojevski’ način regrutovanja državnih funkcionera, pri kome su dvadese-tpetogodišnji generali, bivši učitelji, studenti i zanatlije, po-stajali ministri i generalni direktori. Gotovo svi Titovi sa-radnici su, na primer (sem Moše Pijade) bili daleko mladji od njega, što je verovatno imalo povoljne posledice na nje-gov autoritet.”21

Sumirajući navedeno, elitu u jugoslavenskom društvu, ergo u BiH sedamdesetih godina 20. st., možemo opisati kao “piramidu na čijem je vrhu bila partijska političke eli-ta, a čiju su bazu činile državne, vojne, privredne i in-telektualne subelite”. Njihov broj nije bio velik, najbliži je procjeni V. Goati s brojkom od 14.000 jugoslavenskih eli-tista osamdesetih godina. U traganju za pripadnicima već definirane elite sedamdesetih godina u Hercegovini došlismo do jednoga zanimljiva izvora, i držimo - nadasve pri-lično kompetentna. Riječ je o izdanju “KO JE KO U JU-GOSLAVIJI”22 Na 1208 stranica, s prosječno deset osoba po stranici, dolazimo do broja 12.000 jugoslavenskih pri-padnika elite. Kao što u uvodniku kaže M. Bartoš, potpred-sjednik SANU, u leksikon su ušle “sve ličnosti koje su se afirmisale bilo u kojoj našoj republici ili pokrajinu, kao iona lica iz Jugoslavije, koja su se afirmisala u inostranstvu”.Who is who u Jugoslaviji djelo je stotinu suradnika, dok je urednik za BiH bio Murat Kusturica, a suradnici Ico Mu-tevelić, Edin Numankadić, Mesuda Petrinić, Radojka Ga-jić, Branislav Novaković i Drago Novotni. Pomnjivim išči-tavanjem vidi se da je u nj stvarno ušla jugoslavenska elita: politička (J. Broz Tito, E. Kardelj, V. Bakarić, S. Dolanc, M. Đilas i dr.), državna (P. Stambolić, L. Koliševski, D. Drago-savac, M. Todorović, Dž. Bijedić i dr.), vojna (I. Gošnjak, I. Dolničar, K. Nađ, N. Ljubičić i dr.), umjetnička (I. Andrić, M. Krleža, S. Novak, D. Ćosić, B. Jakac, E. Murtić i dr.) itd. Tu su akademici, sveučilišni profesori, glumci, književnici, slikari, glazbenici, ali i članovi SKJ-u, republičkih cetralnih komiteta, biskupi, diplomati, privrednici i politički radni-

ci. Iščitavajući elitiste i zaslužnike iz Hercegovine, od Li-vna i Prozora do Trebinja i Čapljine, zamijetili smo da je u “Ko je ko u Jugoslaviji” ušlo tristotinjak imena raznoro-dnih struka. Možda će tkogod uočiti da je popis vjerskih uglednika u Hercegovini, mislim u prvom redu s katoličke strane, siromašan i nedostatan. Osim biskupa mons. Petra Čule, nema pripadnika Hercegovačke franjevačke provin-cije, Primjerice, provincijala dr. fra Rufina Šilića, dr. fra Lju-devita Rupčića, dr. fra Viktora Nuića, ili pak u inozemstvu pjesnika fra Lucijana Kordića ili povjesnika dr. fra Bazilija Pandžića.23 Ali, s druge strane, s obzirom na odnos crkve i države, pitanje je koliko vjerski poglavari čine tadašnju vla-dajuću elitu.

Istina, postojao je i stariji projekt sličnoga tipa “Ko je ko u Jugoslaviji”.24 U njemu se našlo 6000 Jugoslavena, koji su “nosioci političkoga života u našoj zemlji, ljudi čije su bi-ografije adekvatna slika njenog socijalističkoga obeležja”,kako to piše u uvodniku. On je, ipak, obuhvatio dvostru-ko manje osoba nego lekiskon iz 1970, dajući u prvom redu presjek jugoslavenskoga društva iz njegove revolucionar-ne ratne faze. U njemu, naravno, ima osoba koje su ušle i u izdanje iz 1970. Leksikoni tipa “Tko je tko” tiskaju se i u no-vije doba, bilo da su u pitanju elite u državi,25 ili pak u odre-đenu mjestu26 ili u struci.27

U namjeri da komentiramo i odgovorimo na pitanje tko je hercegovačka elita iz 1970., čini nam se uputnim dati popis osoba iz Hercegovine u “Ko je ko u Jugoslaviji”. Naravno, ograničit ćemo se na sumaran popis, navodeći samo ime i prezime osobe, mjesto i godinu rođenja, funkciju i ulogu osobe, te njezino prebivalište. Iako pokraćen, takav će nam popis dati, ipak, građu za određene zaključke.

TKO JE TKO U JUGOSLAVIJI (podrijetlom iz Hercego-vine)

Ahmetović Lutvo, 1914. Trebinje, doktor nuklearne fizi-ke, živi u Beogradu

Alikalfić Fazlija, 1910. Mostar, sveučilišni profesor, nosi-telj spomenice 1941, živi u Sarajevu

Anđelić Novak, 1922. Trebinje, politički radnik, nositelj spomenice 1941, živi u Sarajevu

Babić Ilija, 1911. Trebinje, nositelj spomenice 1941, živi u Sarajevu

20http://www.nspm.org.yu/Debate/deb1%20tekst%20sl%20ant%20sistem%20i%20elite.htm (4. 4. 2005).21http://www.nspm.org.yu/Tekstovi/txt%20srpm%20p%20markovic.htm (4. 4. 2005).22Nakladnik Hronometar, Beograd, 1970, glavni redaktor R. Rajović23Vidjeti šematizam “Kršćanski puk i franjevci u Hercegovini”, Provincijalat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 1977.24Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima, NIP Sedma sila, Beograd, 1957.25Tko je tko u Hrvatskoj, Golden marketing, Zagreb, 2000; Ko je ko u Bošnjaka, VKBI, Sarajevo, 2000.26Tko je tko među Duvnjacima, Modus R, Zagreb, 1995.27Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu, Golden marketing, Zagreb, 1996.

http://www.nspm.org.yu/Debate/deb1%20tekst%20sl%20ant%20sistem%20i%20elite.htm

http://www.nspm.org.yu/Tekstovi/txt%20srpm%20p%20markovic.htm



Babić Simo, 1912. Trebinje, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Babović Sead, 1935, Bileća, politički radnik, živi u Tuzli

Bakula Petar, 1906. Posušje, književnik i novinar, živi u Zagrebu

Bakula Vinko, 1942. Mostar, tehničar, član CK SKBiH, živi u Zenici

Balić Husnija, 1930. Mostar, slikar i grafičar, živi u Sara-jevu

Banić Branislav, 1917. Mostar, profesor Medicinskoga fa-kulteta, živi u Sarajevu

Begović Mehmed, 1904. Trebinje, profesor Pravnoga fa-kulteta, član SANU, živi u Beogradu

Behlilović Salim, 1921. Mostar, doktor geologije, živi u Sarajevu

Berberović Muhamed, 1936. Ljubinje, tehničar, politički radnik, živi u Zenici

Bevanda Anto, 1926. Lištica, politički radnik, živi u Do-boju

Bevanda Božo, 1931. Mostar, član CK SKBiH, živi u Mo-staru

Bijedić Džemal, 1917. Mostar, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Bijedić Šukrija, 1917. Gacko, politički radnik, nositelj spo-menice 1941, živi u Sarajevu

Bilić Mirko, 1919. Jablanica, novinar, nositelj spomenice 1941, živi u Zagrebu

Bjelavac Hifzi, 1886. Mostar, književnik, živi u Zagrebu

Blažević Dragan, 1928. Mostar, politički radnik, živi u Mostaru

Bogović Tomislav, 1939. Gacko, politički radnik, živi u Šidu

Bogunović Svetozar, 1928. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Boras Mile, 1923. Ljubuški, docent Pravnoga fakulteta, živi u Zagrebu

Bostandžić Zulfo, 1927. Čapljina, novinar, dopisnik Poli-tike, živi u Sarajevu

Bošnjak Milena, 1922. Bileća, docent na Visokoj školi po-litičkih nauka, živi u Sarajevu

Bošnjak Rajko, 1937. Lištica, zastupnik u Skupštini SR-BiH, živi u Lištici

Bošnjaković Ljubomir, 1891. Mostar, kompozitor i diri-gent, živi u Beogradu

Brkić Ibro, 1901. Mostar, profesor Medicinskoga fakulte-ta, živi u Sarajevu

Brkić Ismet, 1919. Livno, tehničar, nositelj spomenice

1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Brkić Jovanka, 1926. Čapljina, novinarka, živi u Beogradu

Brkić Sead, 1929. Livno, docent Medicinskoga fakulteta, živi u Sarajevu

Brozović Miroslav, 1917. Mostar, nogometni trener, živi u Sarajevu

Bubaš Ivan, 1906. Mostar, nositelj spomenice 1941, politi-čki radnik, živi u Mostaru

Bubić Mustafa, 1913. Mostar, umirovljenik, član SKJ, poli-tički radnik, živi u Mostaru

Budak Pero, 1917. Trebinje, književnik, živi u Zagrebu

Bušatlija Ibrahim, 1930. Ljubuški, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Ciliga Tomislav, 1903. Mostar, profesor Veterinarskog fa-kulteta, živi u Zagrebu

Cvijetić Nikola, 1913. Nevesinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Čale Frano, 1927. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Za-grebu

Čalija Branko, 1934. Nevesinje, docent Pravnog fakulte-ta, živi u Sarajevu

Čamo Edhem, 1909. Trebinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Čečur Savo, 1929. Trebinje, politički radnik, živi u Sara-jevu

Čule Petar, 1898. Mostar, biskup, živi u Mostaru

Ćerić Salim, 1918. Ljubuški, politički radnik, nositelj spo-menice 1941, živi u Sarajevu

Černjavski Aleksandar, 1919. Mostar, urednik Tanjuga, živi u Sarajevu

Ćišić Milojko, 1920. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Splitu

Ćošić Šarić, 1928. Mostar, politički radnik, živi u Sarajevu

Čomić Halid, 1905. Bileća, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Mostaru

Ćorak Mahmut, 1926. Trebinje, politički radnik, živi u Bi-haću

Ćorić Drago, 1938. Lištica, politički radnik, živi u Ludbre-gu

Ćemalović Enver, 1920. Mostar, nositelj spomenice 1941, general JNA, živi u Zagrebu

Ćemalović Narcisa, 1923. Mostar, nositeljica spomenice 1941, polit. radnica, živi u Zagrebu

Ćeranić Vukosava, Gacko, doktorica agronomije, živi u Beogradu

Ćerić Ahmet, 1932. politolog, Ljubuški, politički radnik, živi u Sarajevu



Ćerić Hazim, 1914. Ljubuški, radnik, direktor FDS-a Sara-jevo, živi u Sarajevu

Ćerimagić Husnija, 1930. Bileća, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Ćimić Esad, 1931. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Dangubić Branko, 1924. Bileća, sportaš, živi u Beogradu

Marko Delić, 1934. Bileća, VKV radnik, politički radnik, živi u Zagrebu

Deretić Jovan, 1934. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Beogradu

Dizdar Mak, 1917. Stolac, književnik, živi u Sarajevu

Drašković Čedomir, 1914. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Beogradu

Dronjić Mato, 1930. Livno, politički radnik, profesor, živi u Sarajevu

Dugonjić Rato, 1916. Trebinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Beogradu

Džirlo Džebrail, 1919. Livno, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Sarajevu

Džumhur Zulfikar-Zuko, 1920. Konjic, slikar i novinar, živi u Beogradu

Đikić Osman, 1921. Mostar, nositelj spomenice 1941, di-plomat, živi u Beogradu i Sarajevu,

Đikić Salko, 1906. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Đogo Gojko, 1940. Stolac, književnik, živi u Beogradu

Đoković Divna, 1915. Livno, dramska umjetnica, živi u Beogradu

Đukanović Marija, 1923. Mostar, sveučilišna profesorica, živi u Beogradu

Đulepa Borko, 1927. Prozor, sportaš, živi u Sarajevu

Efica Muhamed, 1919. Mostar, docent Građevinskoga fa-kulteta, živi u Sarajevu

Ekmečić Milorad, 1928. Čapljina, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Fazlagić Mesud, 1920. Čapljina, politički radnik, živi u Sarajevu

Fazlagić Mirsad, 1944. Čapljina, sportaš, živi u Sarajevu

Fejić Salko, 1914. Mostar, nositelj spomenice1941, politi-čki radnik, živi u Beogradu

Filipović Nikola, 1926. Posušje, sveučilišni profesor, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Gačić Jelena, 1927. Mostar, nastavnica, politička radnica, živi u Mostaru

Gačić Vaso, 1923. Mostar, nositelj spomenice 1941, politi-čki radnik, živi u Sarajevu

Gaković Nikola, 1911. Konjic, sveučilišni profesor, živi u Beogradu

Galeb Branko, 1910. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Galeb Rade, 1927. Trebinje, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Galić Jure, 1921. Ljubuški, nositelj spomenice 1941, politi-čki radnik, živi u Sarajevu

Gradaščević Husein, 1927. Nevesinje, sveučilišni profe-sor, živi u Sarajevu

Grđić Gojko, 1907. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Be-ogradu

Grebo Muharem, 1916. Mostar, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Grigorović Borislav, 1928. Trebinje, režiser, živi u Beogra-du

Grk Dušan, 1906. Stolac, nositelj spomenice 1941, politi-čki radnik, živi u Mostaru

Gvozdenović Nedeljko, 1902. Mostar, slikar, profesor na ALU, živi u Beogradu

Hadžić Fadil, 1922. Bileća, režiser i književnik, živi u Za-grebu

Hadžić Izet, 1920. Bileća, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Hadžić Muhamed, 1926. Gacko, ekonomist, politički ra-dnik, živi u Sarajevu

Hadžić Nusret, 1933. Bileća, direktor “Đure Salaja”, živi u Mostaru

Hadžić Tahir, 1928. Prozor, politički radnik, živi u Sara-jevu

Hadžiomerović Nazif, 1916. Mostar, dekan Visoke tehni-čke škole, živi u Mostaru

Hadžiomerović Vesna, docentica na Medicinskom fakul-tetu, živi u Sarajevu

Hadžović Safet, 1932. Trebinje, docent Veterinarskog fa-kulteta, živi u Sarajevu

Hadžović Šefik, 1920. Trebinje, privrednik, živi u Saraje-vu

Hadžović Tahir, 1918. Trebinje. nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Hajdarhodžić Izet, 1929. Trebinje, glumac, profesor na Akademiji, živi u Zagrebu

Hamović Rade, 1916, Stolac, general JNA, nositelj spome-nice 1941, živi u Beogradu

Hebib Edina, 1945. Mostar, politička radnica, živi u Sara-jevu

Hodžić Vahid, 1932. Mostar, scenograf, živi u Zagrebu



Hrustanović Kasim, 1907. Gacko, profesor Poljoprivre-dnog fakulteta, živi u Sarajevu

Humo Avdo, 1914. Mostar, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Beogradu

Humo Emir, 1935. Mostar, docent Elektrotehničkog fakul-teta, živi u Sarajevu

Humo Muris, 1923. Mostar, nos. spomenice 1941, dir. Me-dicinskoga centra, živi u Mostaru

Ilić Neđo, 1921. Bileća, nositelj spomenice1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Isaković Alija, 1932. Stolac, književnik, živi u Sarajevu

Isović Safet, 1936. Bileća, pjevač, živi u Sarajevu

Ivanišin Nikola, 1923. Trebinje, profesor na Filozofskom fakultetu, živi u Zadru

Ivković Obren, 1919. Nevesinje, general JNA, nositelj spo-menice 1941, živi u Sarajevu

Ivković Vlada, 1924. Nevesinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Beogradu

Jajčanin Slavoljub, 1925. Trebinje, docent Rudarskoga fa-kulteta, živi u Tuzli

Jakšić Milorad, 1936. Bileća, redatelj, živi u Beogradu

Jamnicki Ante, 1914. Mostar, doktor medicinskih znano-sti, živi u Sarajevu

Jelčić Pero, 1915. Čapljina, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Jerkić Ivo, 1917. Mostar, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Jerković Ivo, 1917. Mostar, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Beogradu

Jokanović Vladimir, 1936. Mostar, upravnik Narodne bi-blioteke, živi u Novom Sadu

Jukić Petar, 1935. Posušje, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Jurić Slavko, 1914. Konjic, kipar, živi u Zagrebu

Kadić Muhamed, 1906. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Kajan Ibrahim, 1944. Mostar, književnik, živi u Zagrebu

Kantoci Ksenija, 1909. Trebinje, kiparica, živi u Zagrebu

Kapetanović Hasan, 1927. Ljubuški, direktor Medicinsko-ga centra, živi u Banja Luci

Kapetanović Slobodan, 1921. Stolac, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Kapić Džemal, 1912. Mostar, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Kapidžić Ejub, 1924. Bileća, pravnik, politički radnik, živi u Bileći

Kapidžić Hamdija, 1904. Bileća, profesor Filozofskoga fa-kulteta, živi u Sarajevu

Kapor Čedo, 1914. Trebinje, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Sarajevu

Kapor Vladimir, Bileća, profesor Pravnoga fakulteta, živi u Novom Sadu

Karabeg Hatidža, 1922. Mostar, sudionica NOB-e od 1942, politička radnica, živi u Mostaru

Karahodžić Mustafa, 1927. Prozor, politički radnik, živi u Prozoru

Kavčić Ranka, 1923. Mostar, nositeljica spomenice 1941, politička radnica, živi u Beogradu

Kebo Alija, 1932. Čapljina, novinar, živi u Mostaru

Kisić Čedomir, 1924. Bileća, književnik, urednik Odjeka, živi u Sarajevu

Kljakić Obrad, 1926. Nevesinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Knežić Borivoje, 1908. Mostar, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Koluder Abas, 1914. Mostar, predsjednik Okružnoga suda, živi u Mostaru

Koluder Aziz, 1913. Mostar, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Mostaru

Komnenić Nedeljko, 1919. Bileća, suradnik u Institutu za ekonomiku, živi u Beogradu

Komnenović Danilo, 1915. Stolac, nositelj spomenice 1941, general JNA, živi u Beogradu

Korać Ljubiša, 1930. Trebinje, politički radnik, živi u Sa-rajevu

Korać Vojislav, 1911. Trebinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Kordić Ivan, 1945. Čitluk, književnik, živi u Mostaru

Koroman Veselko, 1934. Ljubuški, književnik, živi u Sarajevu

Kostić Živko, 1913. Mostar, profesor Ekonomskoga fakul-teta, živi u Beogradu

Kovačević Petar, 1934. Mostar, novinar, urednik lista Slo-boda, živi u Mostaru

Kožul Franjo, 1928. Lištica, docent na Visokoj školi politi-čkih nauka, živi u Sarajevu

Kreso Muhibija, 1924. Bileća, profesor Ekonomskoga fa-kulteta, živi u Sarajevu

Krulj Vrleta, 1913. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Be-ogradu

Kulidžan Dragan, 1930. Mostar, književnik, živi u Sara-jevu

Kulukčija Muamer, 1935. Mostar, glazbenik, živi u Mo-staru



Kurdulija Momčilo, 1923. Bileća, docent Pravnoga fakul-teta, živi u Beogradu

Kurtović Jusuf, 1927. Mostar, pomoćnik direktora Duhan-skoga instituta, živi u Mostaru

Kurtović Todo, 1919. Trebinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Lasić Miro, 1930. Mostar, novinar, živi u Sarajevu

Latić Alija, 1934. Čapljina, politički radnik, živi u Saraje-vu

Latifić Alija, 1913. Livno, nositelj spomenice 1941, politi-čki radnik, živi u Sarajevu

Latifić Ibrahim, 1917. Livno, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Beogradu

Leko Petar, 1914. Grude, profesor, politički radnik, živi u Mostaru

Lipold Preka Nevenka, 1923. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Lovrić Milan, 1938. Posušje, tehničar, član CK SKBiH, živi u Sarajevu

Lozo Ranko, 1919. Mostar, novinar, živi u Beogradu

Lukić Vitomir, 1929. Konjic, književnik, živi u Sarajevu

Ljubibratić Nikola, 1912. Trebinje, nositelj spomenice 1941, general JNA, živi u Beogradu

Mahmutčehajić Džemal, 1909. Stolac, politički radnik, živi u Sarajevu

Mandić Miljan, 1928. Gacko, politički radnik, živi u Mo-staru

Mandić Svetislav, 1921. Mostar, književnik, živi u Beogra-du

Matvejević Predrag, 1932. Mostar, književnik, živi u Za-grebu

Medan Savo, 1903. Mostar, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Beogradu

Mehić Ismet, 1925. Mostar, novinar, živi u Sarajevu

Mehmedbašić Hajrudin, 1916. Stolac, novinar, živi u Sa-rajevu

Mesihović Munir, 1928. Ljubuški, član CK SKBiH, živi u Sarajevu

Mihaljević Niko, 1920. Livno, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Mijanović Gašo, 1924. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Miličević Nikola, 1897. Mostar, književnik, živi u Sarajevu

Milošević Aleksandar, 1927. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Milošević Ksenija, 1933. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Morović Budak Anka, 1915. Konjic, sveučilišni profesor, živi u Zagrebu

Mučibabić Milan, 1922. Nevesinje, književnik, živi u Sa-rajevu

Mučibabić Smilja, 1912. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Muftić Husein, 1908. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Mulić Jusuf, 1933. Konjic, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Mulina Tripo, 1923. Trebinje, viši znanstveni suradnik, živi u Beogradu

Muratbegović Muhamed, 1926. Čapljina, sveučilišni pro-fesor, živi u Sarajevu

Mursel Enver, 1910. Stolac, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Musić Marko, 1936. Duvno, VKV kovinar, politički ra-dnik, živi u Mostaru

Naletilić Stanko, 1916. Lištica, nositelj spomenice 1941, general JNA, živi u Zagrebu

Nametak Abdurahman, 1908. Mostar, sveučilišni profe-sor, živi u Mostaru

Nastić Vladimir, 1934. Nevesinje, prosvjetni radnik, živi u Sarajevu

Nikolić Vitomir, 1934. Mostar, književnik, živi u Titogra-du

Nikšić Jusa, 1925. Mostar, slikar, živi u Mostaru

Nuhbegović Alija, 1921. Konjic, novinar, živi u Sarajevu

Obrenović Delibašić Vera, 1908. Livno, književnica, živi u Beogradu

Oreč Petar, 1925. Posušje, član CK SKBiH, živi u Sarajevu

Palac Ferdo, 1932. Grude, član CK SKBiH, živi u Sarajevu

Papić Augustin, 1917. Livno, član SKJ, diplomat, živi u Genevi

Papić Mitar, 1908. Bileća, rukovoditelj, živi u Sarajevu

Papić Radovan, 1910. Bileća, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Beogradu

Papić Tihomir, 1922. Nevesinje, član SKJ, politički radnik, živi u Beogradu

Papić Vladimir, 1925. Nevesinje, VKV, politički radnik, živi u Beogradu

Papo Isidor, 1913. Ljubuški, akademik, nositelj spomenice 1941, živi u Beogradu

Parežanin Neđo, 1923. Bileća, književnik, živi u Sarajevu

Parijez Risto, 1919. Trebinje, nositelj spomenice 1941, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu



Pašajlić Đorđe, 1909. Nevesinje, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Mostaru

Pašić Hamid, 1913. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Pašić Husein, 1927. Gacko, rukovoditelj, živi u Kladnju

Pašić Šefik, 1922. Mostar, novinar, živi u Mostaru

Pavešić Slavko, 1912. Konjic, znanstvenik, živi u Zagrebu

Pavić Nikola, 1930. Stolac, politički radnik, živi u Beogra-du

Pavlović Brato, 1928. Trebinje, književnik, živi u Sarajevu

Pavlović Vladimir, 1935. Čapljina, pjesnik, živi u Kuli No-rinskoj (Metković)

Pecelj Petar, 1927. Mostar, sportaš, živi u Beogradu

Peco Asim, 1927. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Ze-munu

Perić Jefto, 1895. Gacko, slikar, živi u Beogradu

Peršić Nikola, 1920. Neum, sveučilišni profesor, živi u Za-grebu

Petijević Obrad, 1922. Trebinje, nositelj spomenice 1941, sveuč. profesor, živi u Sarajevu

Pirija Osman, 1925. Stolac, rukovoditelj i političar, živi u Mostaru

Pirolić Meho, 1918. Prozor, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Pivac Nada, 1926. Čapljina, slikarica, živi u Sarajevu

Plejić Ivan, 1935. Grude, prosvjetni radnik, član Skupštine SR BiH, živi u Ljubuškom

Polovina Himzo, 1927. Mostar, liječnik i pjevač, živi u Sa-rajevu

Prkačin Vinko, 1928. Ravno, rukovoditelj, živi u Zagrebu

Prljeta Ljubo, 1930. Mostar, predsjednik Okružnoga suda, živi u Mostaru

Prohić Kasim, 1937. Konjic, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Propadalo Josip, 1922. Livno, politički radnik, živi u Li-vnu

Pudar Momčilo, 1926. Čapljina, urednik Tanjuga, novinar, živi u Beogradu

Puzić Mustafa, 1909. Mostar, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Radenković Đorđe, 1922. Mostar, urednik Politike, novi-nar, živi u Beogradu

Radulović Vesna, 1912. Mostar, sutkinja Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Raić Vid, 1928. Čapljina, znanstveni savjetnik, živi u Sa-rajevu

Raljević Šefkija, 1909. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Ramljak Ante, 1921. Posušje, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Sarajevu

Resulović Alija, 1934. Trebinje, novinar, živi u Sarajevu

Resulović Husnija, 1923. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Resulović Mustafa, 1924. Trebinje, nositelj spomenice 1941, novinar, živi u Sarajevu

Riđanović Muhamed, 1930. Čapljina, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Riđanović Salih, 1927. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Rizvanbegović Belkisa, 1926. Čapljina, prosvjetna radni-ca i aktivistica, živi u Sarajevu

Romić Borivoje, 1917. Ljubuški, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Beogradu

Ružička Kamilo, 1899. Gacko, slikar, živi u Zagrebu

Sadiković Ćazim, 1935. Ljubuški, docent na Visokoj poli-tičkoj školi, živi u Sarajevu

Salčić Avdo, 1920. Stolac, rukovoditelj, živi u Sarajevu

Samardžić Dobrivoje Bobo, 1932. Mostar, slikar, živi u Mostaru

Sarajlić Razija, 1926. Konjic, književna prevoditeljica, živi u Sarajevu

Sarić Halid, 1934. Gacko, rukovoditelj, živi u Mostaru

Sarić Osman, 1925. Gacko, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Savić Branka, 1920. Gacko, sveučilišna profesorica, živi u Sarajevu

Seferović Mensur, 1925. Mostar, novinar i urednik, živi u Beogradu

Sefić Mehmed, 1919. Mostar, slikar, živi u Mostaru

Sefo Mustafa, 1920. Mostar, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Sarajevu

Selimović Beba, 1936. Trebinje, pjevačica, živi u Sarajevu

Soldo Mladen, 1927. Mostar, slikar, živi u Mostaru

Spahić Ferida, 1924. Mostar, sveučilišna profesorica, živi u Sarajevu

Spahović Ahmet, 1920. Trebinje, politički radnik, živi u Trebinju

Stijačić Radovan, 1918. Bileća, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Beogradu

Supek Zvonimir, 1902. Livno, sveučilišni profesor, živi u Zagrebu

Šabanac Esad, 1918. Mostar, nositelj spomenice 1941, po-



litički radnik, živi u Mostaru

Šakota Dušan, 1912. Čapljina, javni tužitelj, nositelj spo-menice 1941, živi u Sarajevu

Šantić Vojin, 1919. Mostar, novinar i urednik, živi u Beo-gradu

Šarić Ljubo, 1918. Mostar, rukovoditelj, živi u Mostaru

Šator Ibrahim, 1915. Čapljina, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Šeferov Vilko, 1895. Mostar, slikar, živi u Zagrebu

Šegrt Vlado, 1907. Trebinje, nositelj spomenice 1941, po-litički radnik, živi u Sarajevu

Šehović Ahmet, 1918. Konjic, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Sarajevu

Šehović Feđa, 1930. Bileća, književnik, živi u Dubrovniku

Šeremet Ivo, 1900. Livno, slikar, živi Sarajevu

Šimetin Nikola, 1927. Livno, rukovoditelj i politički ra-dnik, živi u Splitu

Šimović Luka, 1895. Čapljina, vijećnik ZAVNOBiH-a, živi u Sarajevu

Šipovac Gojko, 1928. Nevesinje, redatelj, živi u Sarajevu

Škoro Milan, 1928. Mostar, politički radnik, živi u Sara-jevu

Šubić Drago, 1929. Trebinje, novinar, živi u Zagrebu

Šukalić Asim, 1913. Ljubuški, tehničar, rukovoditelj, živi u Sarajevu

Šunjić Marko, 1927. Mostar, sveučilišni profesor i politički radnik, živi u Sarajevu

Talić Alija, 1917. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sara-jevu

Tanović Arif, 1925. Gacko, sveučilišni profesor, nositelj spomenice 1941, živi u Sarajevu

Tartalja Hrvoje, 1907. Konjic, znanstvenik, živi u Zagre-bu

Taušan Bisera, 1920. Mostar, sutkinja Ustavnoga suda BiH, spomenica 1941, živi u Sarajevu

Taušan Ratko, 1916. Mostar, nositelj spomenice 1941, ru-kovoditelj, živi u Trebinju

Temin Mustafa, 1913. Mostar, nositelj spomenice 1941, politički radnik, živi u Mostaru

Tešanović Momčilo, 1929. Trebinje, politički radnik, živi u Trebinju

Todorović Vojo, 1914. Mostar, nositelj spomenice 1941, general JNA, živi u Beogradu

Topozović Šemso, 1922. Mostar, nositelj spomenice 1941, prosvjetar, živi u Mostaru

Trbonja Mehmed, 1915. Mostar, nositelj spomenice 1941,

umirovljenik, živi u Mostaru

Trbonja Smail, 1926. Mostar, direktor Tuzlanske solane, živi u Tuzli

Turina Ante, 1915. Posušje, sveučilišni profesor, živi u Ri-jeci

Unković Slobodan, 1938. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Beogradu

Uzelac Milivoj, 1897. Mostar, slikar, živi u Zagrebu

Vila Alija, 1921. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sara-jevu

Vitas Dušan, 1904. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Be-ogradu

Vlahinić Mihovil, 1926. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Volić Rasim, 1920. Trebinje, VKV radnik, privrednik, živi u Sarajevu

Voljevica Ismet, 1922. Mostar, novinar, karikaturist, živi u Zagrebu

Voljevica Muhamed, 1928. Mostar, docent Visoke tehni-čke škole, živi u Mostaru

Voljevica Mustafa Ico, 1931. Mostar, slikar, živi u Mostaru

Vrdoljak Ante, 1919. Livno, nositelj spomenice 1941, poli-tički radnik, živi u Sarajevu

Vučijak Sreten, 1930. Nevesinje, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Vujović Svetozar, 1940. Bileća, sportaš, živi u Sarajevu

Vukajlović Marko, 1932. Nevesinje, politički radnik, živi u Jaši Tomiću

Vukotić Dušan, 1927. Bileća, filmski redatelj, živi u Zagre-bu

Vuletić Anđelko, 1933. Trebinje, književnik, živi u Sara-jevu

Zec Neđo, 1899. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sara-jevu

Zec Živojin, 1920. Mostar, sportski radnik, živi u Beogra-du

Zimolo Antun, 1912. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Zagrebu

Zirojević Bogdan, 1909. Nevesinje, sudac Vrhovnoga suda BiH, živi u Sarajevu

Zubac Jovan, 1907. Mostar, sveučilišni profesor, živi u Sa-rajevu

Zubac Pero, 1945. Nevesinje, književnik, živi u Novom Sadu

Zubčević Orhan, 1928. Trebinje, sveučilišni profesor, živi u Sarajevu

Ždrale Radovan, 1929. Bileća, književnik, živi u Subotici.



Kao što se vidi na popisu iz Hercegovine je 312 imena. Naj-brojniji su oni s natuknicom “politički radnik” (84), slije-de sveučilišni profesori (76), književnici (24), novinari (19), slikari i kipari (14), generali JNA (7), suci (8), članovi CK SKBiH (6), dok su najmalobrojniji VKV radnici (4). Njiho-vo podrijetlo je sljedeće: Mostar 111 (35%), Trebinje 44, Bi-leća 27, Gacko 18, Čapljina 18, Nevesinje 16, Livno 15, Sto-lac 13, Ljubuški 13, Konjic 12, Posušje 7, Lištica 5, Prozor 4, Grude 3, te po jedan predstavnik iz Duvna, Čitluka, Ja-blanice i Neuma. Što se tiče boravišta hercegovačkih eli-tnika, najviše ih živi u Sarajevu 156 (50%), te u Beogradu 54, Mostaru 38 i u Zagrebu 28, a samo 34 u ostalim grado-vima. Međutim, u hercegovačkim gradovima prebivalište imaju samo sedmorica: Trebinje 3, te po jedan u Bileći, Li-vnu, Prozoru i Lištici. Među nositeljima spomenice 1941., njih 70 (22%), najviše ih je iz Mostara (23) i Trebinja (15). Usporedbe radi, iz četiri općine istočnoga dijela Hercego-vine (70.176 stanovnika - Trebinje, Nevesinje, Bileća i Ga-cko) 26 je nositelja spomenice, a iz pet općina zapadnoga dijela Hercegovine (102.002 stanovnika - Čitluk, Ljubuški, Lištica, Grude i Posušje) 6 je nositelja spomenice. U leksi-konu “Ko je ko u Jugoslaviji” iz 1970. ne nalaze oznake na-cionalne pripadnosti popisnika. Zanimljivo je da se u izda-nju “Ko je ko u Jugoslaviji” iz 1957. redovito nalazi uz oso-be njihova nacionalna pripadnost. Treba imati također na umu da 1957. nije postojala nacionalna odrednica ni Mu-sliman ni Bošnjak. Stoga su se Muslimani-Bošnjaci razli-čito izjašnjavali. Primjerice, Lutvo Ahmetović je Hrvat,28 Alikalfić Fazlija je Srbin,29 Begović Mehmed izjasnio se kao Srbin,30 a Džemal Bijedić kao Jugoslaven.31 Mi smo odluči-li, ipak, svim odličnicima u izdanju iz 1970. odrediti njiho-vu nacionalnu pripadnost (Hrvat, Srbin, Musliman, kako je stajalo u popisima stanovništva nakon 1971.), zanema-rivši pritom odrednicu Jugoslaven, kako bismo mogli izvu-ći određene zaključke. Sukladno tome, nacionalna stru-ktura hercegovačkih elitnika iz 1970. je sljedeća: 126 Muslimana (41%), 126 Srba (41%), 57 Hrvata (18%) i jedan Židov. Ako pogledamo demografsku statistiku Her-cegovine iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, njezi-no tkivo od 477.319 žitelja izgleda ovako: Hrvata je 51,-12 posto (243.982), Muslimana 22,7 posto (108.370), Srba 18 posto (86.359), ostalih je 7,68 posto (36.625), dok ih je nepoznato, ili se nisu izjasnili, 0,5 posto.32

U zaključku navedene raščlambe može se zaključiti da je u Hercegovini 1970. bila vodeća vladajuća politička elita, jer je najzastupljenija kategorija politički radnik, šire reče-no “društveno-politički radnik”. Savez komunista bio je alfa i omega sveukupnih društvenih kretanja, uključen u sve pore politike, gospodarstva i kulture. Poseban status ima-li su borci NOB-a, osobito nositelji spomenice 1941. Na djelu je bio jak sustav centralizacije upravno-politi-čke strukture, jer polovica ukupna broja hercegova-čke elite živjela je u Sarajevu, dok nije zanemarljiv broj onih s prebivalištem u Beogradu. U mjestima rođenja jedva je ostalo dva posto pripadnika elite, što znači da je provin-cija bila pod apsolutnim stegama savezne i republičke poli-tičke oligarhije. Kada gledamo nacionalnu strukturu herce-govačke elite, može se lako zamijetiti inferioran hrvatski položaj u odnosu na Muslimane i Srbe. Naime, Hrva-ti, koji su u Hercegovini činili 51 posto stanovništva, imali su 18 posto elite. Od tih 18 posto velik dio živio je u Zagrebu. Statistički opet gledano, Srbi, koji su u stru-kturi stanovništva Hercegovine činili 18 posto, imali su 41 posto vladajuće elite. Značajan broj bio je na sa-veznim funkcijama i položajima u Beogradu. Hercegovački Hrvati, sve da su bili nositelji ideja, ma kako napredne bile, nisu istodobno bili gospodari kapitala, a još manje gospo-dari odluka.

Možda na kraju dvije egzotične primjedbe. Premda se vla-dajuća politička elita klela u samoupravljanje i radničku klasu, ona je bila marginalni (1 posto) činitelj elite. A ako se upitamo tko je danas od navedena popisa hercegovačke eli-te iz 1970. još djelatan, ergo pripadnik današnje elite, uočit ćemo da je riječ o književnicima.

RADOSLAV DODIG, ROĐEN 1954. U LJUBUŠKOM, ZAVR-ŠIO FILOZOFSKI FAKULTET, ZAPOSLEN U MOSTARU. ČLAN HRVATSKOGA ARHEOLOŠKA DRUŠTVA, HRVATSKOGA FI-LOLOŠKOGA DRUŠTVA I UREDNIK U BIBLIOTECI “STEĆAK” NAKLADNIČKE KUĆE ZIRAL U MOSTARU. OBJAVLJUJE RA-DOVE U STRUČNIM ČASOPISIMA, TE KOLUMNE I KOMEN-TARE U DNEVNIM NOVINAMA.

28Ko je ko u Jugoslaviji, Beograd, 1957, 12.29o.c., 16.30o.c., 49.31o.c., 57.32Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije po naseljima i opštinama, k. 1, Savezni zavod za statistiku SFRJ, Beograd, 1991, 16-22.

Herzegovina's Elite in 1970..pdf

Documents

Transcript of Herzegovina's Elite in 1970..pdf