HERPESVIRUSNE INFEKCJE KONJA: [TA I KAKO DALJE?katedre.vet.bg.ac.rs/~prvainterna/ppt/3/ndt.pdf ·...
Transcript of HERPESVIRUSNE INFEKCJE KONJA: [TA I KAKO DALJE?katedre.vet.bg.ac.rs/~prvainterna/ppt/3/ndt.pdf ·...
Tumori se poslednjih godina sve češće utvrđuju kod svih vrsta ţivotinja
Najveći klinički značaj imaju kod malih ţivotinja, pasa i mačaka
Tumori se javljaju u više varijanti, kao benigni i maligni i to na svim segmentima digestivnog tubusa, uključujući jetru i pankreas...
TUMORI DIGESTIVNOG SISTEMA
Tri najčešća maligna tumora kod pasa su melanokarcinom, bazocelularni karcinom i fibrosarkom, odnosno bazocelularni karcinom i fibrosarkom kod mačaka.
OROFARINGEALNI TUMORI
Na tumore usne duplje i farinksa otpada oko 6,6% svih neoplazmi kod pasa – u više od 50% slučajeva se radi o ţivotinjama starijim od 10 godina.
Nemački ovčari i koker španijeli se smatraju posebno predisponiranim.
Ne računajući virusnu papilomatozu i epulide, 97% tumora usne duplje se smatra malignim.
KLINIČKA SLIKA
Simptomi su nespecifični, zavise od veličine i lokaliza-cije tumora - hipersalivacija, oteţano uzimanja hrane, oteţano gutanje, mršavljenje, bol, krvarenje iz usta...
Dijagnoza: detaljan pregled usne i ţdrelne šupljine, radiološka, patohistološka i citološka ispitivanja...
Prognoza je mahom nepovoljna.
Terapija: hirurško odstranjivanje neoplazme u kombinaciji sa radijacionom i citostatskom terapijom.
SVAKI POKUŠAJ TERAPIJE MORA USLEDITI TEK NAKON UPOZNAVANJA VLASNIKA SA PROGNOZOM!
EPULIDE
Epulide predstavljaju najčešće forme benignih neoplazmi koje po pravilu zahvataju gingive, prvenstveno kod pasa.
Na osnovu histoloških karakteristika, opisana su tri oblika epulida: fibromatozne, osifikacione i akantomatozne.
U literaturi se mogu naći i posebni nazivi: fibromatoza ili akantomatoza gingiva, hiperplazija gingive...
EPULIDE
Javljaju se kod pasa svih starosnih kategorija, mada najčešće kod boksera, starijih od 6 godine.
Epulide se obično karakterišu bledoruţičastim proliferatima gingive, sa erozijama i ulceracijama sklonim krvarenjima, najčešće oko jednog zuba, mada su moguće i multipne epulide koje mogu da zahvate i okolno tkivo.
Posebno agresivnim su se pokazale akantomato-zne epulide koje mogu da zahvate i koštanu osnovu zubne alveole.
EPULIDE
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog nalaza i potvrđuje histološkim pregledom.
Terapija se bazira na totalnoj eksciziji epulida.
Kod fibromatoznih ili osifikacionih epulida se dobri rezultati postiţu krioterapijom, dok se kod akantomatoznih preporučuje radioterapija.
Prognoza je često nepovoljna, prvenstveno kod akantomatoze.
PAPILOMATOZA
Benigno oboljenje infek-tivne etiologije izazvano papiloma virusom
Klinički se manifestuje bradavičastim izraslinama na sluznicama usta i komisurama usana, koje vrlo često spontano nestaju nakon 6 do 12 nedelja.
Primarni tumori jednjaka su retki
Klinički značaj mogu imati ekstraezofagealni tumori koji spolja, kompresijom, ometaju pasaţu zalogaja
Fibrosarkom - njegova pojava se najčešće vezuje za infekciju sa Spirocerca lupi
Dijagnoza se postavlja nativnom i kontrastnom radiografijom, zatim endoskopijom i potvrđuje biopsijom i histopatološkim ispitivanjem
Terapija zavisi od vrste tumora i najčešće se svodi na primenu odgovarajućih hirurških metoda lečenja
TUMORI JEDNJAKA
TUMORI ŢELUCA
Primarni tumori ţeluca su relativno retki
Opisani su: adenomatozni polipi, adenomi, lejomiomi, adenokarcinomi, lejomiosarkomi, fibrosarkomi i limfosarkomi.
Kod pasa se najčešće javlja adenokarcinom - na njega otpada 75% od svih tumora ţeluca.
Kod mačaka se najčešće javljaju limfomi.
TUMORI ŢELUCA
Klinička slika: hronično povraćanje, inapetenca ili anoreksija, mršavljenje, ponekad melena, hematemeza, anemija...
U početku se mogu zapaziti samo diskretni simptomi.
Progresivno pogoršanje, u terminalnoj fazi uporno povraćanje, krvarenja, bolni grčevi...
TUMORI ŢELUCA
Dijagnoza: kontrastna radiografija, gastroskopija, eksplorativna laparotomija...
Potvrđuje se patohistološkim pregledom uzorka sluznice uzetog biopsijom
Terapija: hirurška ekscizija tumorskih masa, hemioterapija...
Prognoza je neizvesna
Neoplazme tankog creva obično daju sliku hroničnih enteropatija sa malapsorpcijom i gubitkom proteina, prerastanjem bakterijske flore i odgovarajućim simptomima gastrointestinalnih poremećaja...
Kod pasa i mačaka se najčešće javljaju limfosarkom i adenokarcinom, ređe lejomiomi i sarkomi
Klinička slika: nespecifična - povraćanje, proliv i mršavljenje, poremećaji varenja i endokrine regulacije varenja i apsorpcije
Vipom, gastrinom?
TUMORI TANKOG CREVA
Dijagnoza: kontrastna radiografija, eksplorativna laparotomija i biopsija tumora, zatim intestinalnih i mezenterijalnih limfnih čvorova.
Terapija: hirurška resekcija tumora i eventualno primena citostatika.
Prognoza je po pravilu neizvesna.
Limfosarkom loše reaguje na terapiju, dok je kod karcinoma prognoza beznadežna, osim u slučaju kada je proces dijagnostikovan dovoljno rano, pre metastaziranja, mada i u takvim slučajevima oporavak može da bude spor, naročito kod mačaka...
TUMORI TANKOG CREVA
Na tumore kolona i rektuma otpada oko 50% svih neoplazmi gastrointestinalnog trakta.
Benigni tumori su češći, na prvom mestu se nalaze adenomatozni polipi (oko 50% svih tumora), a odmah za njima lejomiom i papilarni adenom.
Od malignih tumora najčešći su limfosarkom i adenokarcinom.
Lokalizacija tumora zavisi od vrste ţivotinje - kod mačaka se gotovo svi tumori javljaju u ileocekalnom području, dok se kod pasa najveći broj tumora moţe naći u rektumu.
TUMORI KOLONA, REKTUMA I ANUSA
Adenokarcinom se obično javlja u tri oblika, kao infiltrativni, ulcerativni i proliferativni karcinom.
Infiltrativni adenokarcinom se širi u zidu kolona ili rektuma, dovodeći do njegovog zadebljanja i fibroze, sa posledičnim strikturama različite duţine.
Ulcerativni karcinom se karakteriše tipičnim malignim (kanceroznim) ulceracijama sa uzdignutim rubovima
Proliferativni karcinom se karakteriše bradavičastim izraštajima.
Sva tri oblika rastu sporo, tako da je potrebno da prođe nekoliko meseci pa čak i godina da bi bili otkriveni.
ADENOKARCINOM DEBELOG CREVA
Kliničko-patološka klasifikacija kancera debelog creva po Dukeu:
klasa A – tumor ograničen na crevni zid; klasa B – tumor probija zid creva zahvatajući masno tkivo;
klasa C – metastaze tumora u limfnim čvorovima i klasa D –
metastaze zahvataju okolne organe: jetru, pluća, kosti itd.
Kada adenokarcinom probije crevni zid, limfnim putevima metastazira u lokalne limfne čvorove, pluća ili jetru.
Adenokarcinom se najčešće javlja kod pasa starijih od 9 godina, češće kod mužjaka nego kod ženki.
Najviše slučajeva je opisano kod kolija i nemačkog ovčara.
Kod pasa se ponekad mogu naći i adenomatozni polipi, najčešće u rektumu, i to prvenstveno kod kolija i vesthajland vajt terijera.
ADENOKARCINOM DEBELOG CREVA
Klinička slika: dishezija, hematohezija, tenezmi, dijareja, mršavljenje
Limfosarkom kolona i rektuma se kod pasa relativno retko javlja i to uglavnom u vidu diskretnih tumorskih masa ili difuznih intramuralnih infiltrata duž creva.
Za razliku od adenokarcinoma, limfosarkom se češće javlja kod pasa mlađih od 4 godine.
Kod mačaka je, inače, limfosarkom najčešći tumor debelog creva.
LIMFOSARKOM DEBELOG CREVA
Klinička slika: dishezija, hematohezija, tenezmi, dijareja, mršavljenje
Limfosarkom kolona i rektuma se kod pasa relativno retko javlja i to uglavnom u vidu diskretnih tumorskih masa ili difuznih intramuralnih infiltrata duž creva.
Za razliku od adenokarcinoma, limfosarkom se češće javlja kod pasa mlađih od 4 godine.
Kod mačaka je, inače, limfosarkom najčešći tumor debelog creva.
LIMFOSARKOM DEBELOG CREVA
Dijagnoza: anamneza, klinički pregled (digitalna eksploracija, palpacija abdomena), kolonoskopija, kontrastna radiografija, ultrasonografija, biopsija...
Terapija: hirurško odstranjivanje tumoroznih masa, ili resekcija zahvaćenog dela creva. Prognoza: kod malignih tumora obično nepovoljna zbog tendencije ka metastaziranju - jedino se u slučaju ranog otkrivanja može postići izlečenje.
TUMORI DEBELOG CREVA
Tumori jetre su dosta česti kod pasa i mačaka. Primarni tumori se ređe otkrivaju, u proseku 1:2000 ispitanih slučajeva - sekundarni, 1:1000 ispitanih ţivotinja.
Najčešći primarni tumori: hepatocelularni karcinom, hepatom, holangiokarcinom, fibrom, fibrosarkom, hemangiom, hemangiosarkom i hamartom.
Metastatski tumori se obično razvijaju iz tumora mlečne ţlezde, slezine, limfnih čvorova, nadbubrega, pankreasa, kostiju i pluća.
TUMORI JETRE
Klinička slika: simptomi koji primarnih tumora jetre odgovaraju onima kod hroničnog hepatitisa: anoreksija, depresija, povraćanje, poliuriju i polidipsiju.
Kod hepatocelularnog karcinoma zapaža se progresivno pogoršanje sa dramatičnim promenama laboratorijskih parametara: povećanje aktivnosti ALT (10x), ALP (20x), hipoalbuminemija (<20), hiperbilirubinemija (25%), hipoglikemija (>30%), BSP ...
Dijagnoza: biopsija
TUMORI JETRE
TERAPIJA TUMORA JETRE
Simptomatsko lečenje
Hepatomi i hepatocelularni karcinomi su tumori sporog rasta, često lokalizovani samo na jednom reţnju, pa je operativno lečenje sasvim izvodljivo.
Holangiokarcinomi ispoljavaju multicentričan in-filtrativni rast, zbog čega se ne mogu operisati.
Karakterišu se ţuticom i gubitkom telesne mase,smrt usledi nakon nekoliko meseci...
Adenokarcinom InsulinomMetastatski tumori
Diferencijalno dijagnostički: pankreasni paraziti
Kod konja lerve Strongylus equinus kod konja izazivaju fibrozu pankreasa
Kod mačaka Eurytrema procyonis izaziva atrofiju i fi-brozu pankreasa
TUMORI PANKREASA
Adenokarcinom se često sreće kod starijih pasa
Više opisanih slučajeva kod pudli i erdel terijera.
Oboleli psi jednostavno prestaju da uzimaju hranu, mršave, povraćaju... Ponekad se zapaţaju i znaci karakteristični za dijabetes melitus ili insuficijenciju egzokrine sekrecije, premda nisu retki ni slučajevi akutnih poremećaja nalik na akutni pankreatitis.
Dijagnoza se postavlja dosta teško
TUMORI PANKREASA
Klinička slika tumora digestivnog sistema zavisi odveličine, lokalizacije i vrste neoplazmi
U kliničkoj slici uglavnom dominiraju simptomihroničnog poremećaja organa koji je zahvaćentumorom, sa progresivnim pogoršanjem imršavljenjem, posebno kod malignih neoplazija…
Dijagnoza se zasniva na biopsiji i histopatološkomnalazu
Na neoplazije ukazuju i promenjene vrednostiodređenih tumor-markera.
TUMORSKI MARKERI
Alpha-fetoprotein (AFP)
Carcinoembryonic antigen (CEA)
Timidin kinaza tip 1 (TK)
Inhibin
Sijalinska kiselina
Alpha 1-acidglycoprotein
ALP
LDH
TK - CANINE CANCER PANEL
Thymidine kinase type 1 (TK1) – indikator nekontrolisane proliferacije ćelija i
C reaktivni protein (CRP) – indikator sistemskih inflamatornih reakcija
TK1+CRP = NI (Neoplasia index)
TK - CANINE CANCER PANEL
Ako TK1 i CRP padnu tokom terapije – kancer reaguje na terapiju
Ako TK1 i CRP ostanu povećani – kancer ne reaguje na terapiju
Ako TK1 i CRP počnu još više da rastu – progresija kancera
Ako se nakon pada TK1 i CRP ponovo uoči povećanje – recidiv
Preporučuje se da se kontrola radi na 4-8 nedelja
TERAPIJA ADENOKARCINOMA
Hirurška resekcija sa pripadajućim limfnim čvorovima
PLUS
Radijaciona terapija ili hemoterapija
Primer: 5-fluorouracil na 7 dana kod pasa –kod mačaka kontraindikovan
Simptomatska i potporna terapija
Paraneoplastični sindrom?
TERAPIJA LIMFOSARKOMA KOD PASA
Protokol 1.
Doxorubicin, 30 mg/m2 kod pacijenata manjih od 10 kg –IV, dva tretmana u razmaku od 3 nedelje, 3-4 tretmanaposle kompletne remisije
Protokol 2.
Kombinovana primena više preparata – indukcija 6 nedelja+ odrţavanje
Indukcija: vinkristin, ciklofosfamid i pronizon
Odrţavanje: metotreksat, ciklofosfamid i pronizon...