1

Sveuilite

Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja predkolske djece

Kolegij: Djeja psihologija

Gubitak i tugovanje djetetaSeminarski rad

Mentor: Student:

svibanj 2011.

Sadraj1. Uvod32. Djeca i gubitak4 2.1. Bolje ne priati o tome, samo e se rastuiti4 2.2. Ako.ne.govori.o.tome ili ne plae, mora da ne osjea gubitak4 2.3. Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima).5 2.4. Ne smijem plakati pred djetetom da ga ne podsjetim..5 2.5. Ukoliko dijete doivi gubitak najee su to slijedei gubici..5 2.6. Nain reagiranja na gubitak kod djece razliite dobi...6 2.7. Neke sasvim uobiajene djeje reakcije na gubitak, a odraslima su esto nerazumljive73. Tugovanje8 3.1. Faze tugovanja i karakteristine reakcije.9 4. Podrka djetetu u tugovanju. 105. Podrka djetetu u obitelji ..11 5.1.Na koji nain rei djetetu tunu vijest.... 126. to rei djetetu koje plae i jako je tuno.13 6.1. Dajte djetetu vremena za kognitivno i emocionalno ovladavanje gubitkom.15 6.2. Stalno pruajte podrku djetetu..... 167. Podrka djetetu u vrtiu i koli......178. Zakljuak.. 19Literatura...201. Uvod Izgubiti neku osobu zbog smrti, preseljenja ili ona zbog bolesti vie nikada nee biti ista, sve te stvari moemo smatrati nekom vrstom gubitka. Moemo izgubiti svoje prijateljstvo, brak, svoj dom ili moemo izgubiti neke nama vane stvari. Svim se ljudima tijekom ivota dogaa da izgube nekoga ili neto i svatko od nas doivljava gubitak na razliit nain. Svi gubitci su teki i svakome ponaosob je potrebno vremena da se gubitak preboli. Proces tugovanja kod gubitka koji je donijela smrt je najtee premostiv, jer je jedini nenadoknadiv gubitak. Razliiti ljudi mogu razliito reagirati na gubitke, ovisno o dobi, spolu, individualnim osobinama, uvjetima u kojima oni ive, i podrci koju imaju ili moda pak nemaju. U razdoblju neposredno poslije gubitka niti jedna reakcija nije nenormalna, ali isto tako imamo i reakcije koje su nam svim ljudima iste koliko god razliito prihvaali gubitak.

2. Djeca i gubitakDjeca gubitak doivljavaju na drugaiji nain negoli to ine odrasli. Naime djeca su ovisna o odraslima koji o njima brinu zbog ega je za njih gubitak vrlo esto povezan s intenzivnim osjeajima nesigurnosti i bespomonosti. Osim toga, mlaa djeca nemaju dovoljno razvijene kognitivne kapacitete koji bi im pomogli razumjeti to to se dogodilo. Zbog toga su odrasle osobe izrazito vane djetetu koje tuguje, kako bi mu pruile osjeaj zatienosti i sigurnosti te kako bi na neki nain objasnile ono to se dogaa u okolini oko djeteta koje tuguje na nain koji.je djetetu.razumljiv. .

Odrasli ponekad nemaju razumijevanje za gubitak koji osjea dijete te su neke od najeih predrasude koje odrasli imaju vezano uz gubitak u djejoj dobi upravo jako pogrene i mogu dovesti do velikih posljedica po djetetovo zdravlje kako psihiko tako i fiziko. Varamo se ako mislimo da dijete nije svjesno gubitka, jer ako ne pokazuje nama oekivane reakcije mnogi odrasli krivo tumae to ponaanje a nesvjesni su da je dijete moda premalo da bi moglo iskazati rijeima svoje osjeaje ili mu moda okolina u kojoj se nalazi nije sigurna za pokazivanje osjeaja. Treba imati uvijek na umu da je dijete svjesno da se neto oko njega dogaa. Svjesno je toga da nekoga vie nema, da fiziki nije prisutan tu a isto tako vidi i primjeuje da nedostatak te osobe izaziva tugu i uznemirenost ljudi kojima je dijete okrueno. Dijete osjea.

2.1. Bolje ne priati o tome, samo e se rastuiti

Ovom reenicom odrastao ovjek zapravo titili sebe od razgovora s djetetom koje tuguje. Djeja tuga je neto izrazito teko odraslima, esto u nama budi osjeaj bespomonosti. Vano je znati da je dijete koje je nekoga izgubilo tuno bez obzira na to razgovaramo li s njime ili ne. Ukoliko sa djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samoga s njegovom tugom, i ono s vremenom postaje samo jo tunije i produavamo njegovu agoniju. Ako razgovaramo s djetetom pruamo mu ruku kroz proces tugovanja, dajemo mu osjeaj sigurnosti i podrke. Dijete e lake preboljeti uz podrku i razgovor. 2.2. Ako.ne.govori.o.tome ili ne plae, mora da ne osjea gubitak

Djeca, pogotovo manja, imaju potekoa s verbaliziranjem osjeaja, meutim to ne znai da ne osjeaju. Osim toga razliita djeca mogu razliito reagirati u situacijama gubitka i stresa povezanog s njim. Iako najee pokazuju tugu, podjednako je mogue da dijete bude ljuto, agresivno ili da naprosto ne eli prihvatiti to to se dogodilo. Mogue je i da djetetu treba vie vremena ili ne eli opteretiti odrasle koji tuguju pa se ponaa kao da se nita nije dogodilo.

2.3. Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima)

Pomislite kako bi vam bilo da netko do vas oekuje da zaboravite neki svoj teak gubitak - zvui nemogue, zar ne? Isto se tako osjea dijete od kojeg oekujemo da zaboravi gubitak; to je naprosto nemogue. Dijete se dodue moe ponaati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo oekivanja odraslih oko sebe, ali to ne znai da je zaboravilo. To samo znai da je samo sa svojom tugom. Djeca, isto kao i odrasli imaju potrebu razgovarati i prisjeati se umrle osobe i vano je da im to omoguimo. S druge strane, ako dijete ima potrebu nastaviti s nekim svakodnevnim aktivnostima i preokupacijama potrebno je to mu omoguiti i ne zamjerati mu mislei da mu nije stalo - dijete naprosto tuguje svojim tempom i to je potrebno potivati. Uz to, svakodnevne aktivnosti i poznate situacije daju djetetu osjeaj sigurnosti i predvidivosti kad je ona naruena. 2.4. Ne smijem plakati pred djetetom da ga ne podsjetim

Kao to je ranije navedeno, dijete se sjea bez obzira na to to odrasli oko njega radili ili kako se ponaali. U redu je plakati pred djetetom; na taj nain mu odrasli pokazuju da nije usamljeno u svojoj tuzi i da je u redu pokazivati vlastite osjeaje. To omoguava zajedniko tugovanje.

Kao to je ve navedeno, postoje brojni i razliiti gubici. Neki gubici su oekivani u odreenim periodima ivota, dok neki drugi dolaze posve iznenadno. 2.5. Ukoliko dijete doivi gubitak najee su to slijedei gubici:

- Smrt bake/djeda

- Smrt roditelja

- Rastava roditelja- Selidba (promjena kole)- Smrt kunog ljubimca- Smrt brata ili sestre- Gubitak zbog bolesti ili ozljede- Gubitak najboljeg prijatelja

Ranije su spomenute neke specifine, odnosno univerzalne reakcije ljudi koji su doivjeli gubitak. Meutim, potrebno je posebnu pozornost posvetiti reakcijama koje su specifine za djecu s obzirom na to da u razliitim razvojnim fazama postoje odreene specifinosti, uvjetovane prvenstveno kognitivnim i emocionalnim razvojem..2.6. Nain reagiranja na gubitak kod djece razliite dobi

Djeca od 1 - 3 godine

- nemaju pojam vremena, pa tako ni budunosti- nemaju jezik i rjenik za imenovanje osjeaja- nemaju emocionalne i kognitivne sposobnosti da shvate gubitak- smrt i odsutnost za njih imaju isti uinak

Djeca od 3 - 7 godina

- ne razumiju gubitak, ali su ga intuitivno svjesna

- postavljaju pitanja (npr. tko je kriv)

- personificiraju i mistificiraju smrt- nemaju rjenik kojim bi izrazili sve to misle i osjeaju- izraavaju emocije- mogu imati tekoa u koncentraciji i dosjeanju- doivljavaju smrt kao kaznu- mogu imati potekoe sa spavanjem- esto reagiraju tjelesnim simptomima- pokazuju jaku vezanost za (preostalog) roditelja ili drugu blisku odraslu osobu

Djeca od 7. god. do adolescencije

- razumiju neizbjenost, konanost i nepovratnost smrti

- pokazuju emocije

- povlae se od ostalih

- imaju jaku potrebu da zadre kontakt sa umrlim

- mogu imati potekoe u koncentraciji i dosjeanju

- javlja se osjeaj gubitka kontrole u ivotu

- javlja se gubitak samopotovanja

- pokazuju jaku vezanost za (preostalog) roditelja ili drugu blisku odraslu osobu

- pokazuju jaku zabrinutost za sigurnost svojih blinjih separacijska tjeskoba

- mogu biti zaokupljeni ispravnou vlastitih postupaka

- mogu se javiti poremeaji spavanja

- imaju tjelesne simptome

Adolescenti

- potpuno razumiju konanost i prirodu smrti

- izraavaju emocije ali esto usamljeno

- zadravaju kontakt s umrlim

- mogu imati potekoa u koncentraciji i dosjeanju

- osjeaju gubitak kontrole u ivotu

- gube samopotovanje

- osjeaju besmisao i potrebu za osvetom

- teko se odluuju izmeu pripadanja obitelji i odlaska od nje

- esto preuzimaju ulogu odrasle osobe

- imaju osjeaj krivnje - pogotovo ako su postojali sukobi sa umrlom osobom

Za odrasle ljude djeji je gubitak i tugovanje osobito teko iskustvo jer pokuavamo zatititi dijete, teko nam je gledati djeju patnju, ne znamo kako bismo djetetu pomogli, elimo mu olakati. Vrlo esto odrasli i sami osjeaju bespomonost kada su u kontaktu s djetetom koje tuguje. Pogotovo moe biti teko i zahtjevno biti uz dijete i pruiti mu ono to mu je potrebno ukoliko je odrasla osoba koja brine o djetetu i sama doivjela gubitak.

2.7. Neke sasvim uobiajene djeje reakcije na gubitak, a odraslima su esto nerazumljivePostoje neke djeje reakcije na gubitak koje su sasvim uobiajene, a odraslima su esto teke ili nerazumljive: Ponaanje kao da se nita nije dogodilo - moe se dogoditi da se dijete, nakon to doivi gubitak, ponaa kao da se nita nije dogodilo, najnormalnije nastavlja sa svakodnevnim aktivnostima i ne eli o tome razgovarati. Postoje brojni razlozi zbog kojih se dijete ovako ponaa. Najee je to zato to je preteko suoiti se s tugom i boli koju je izazvao gubitak. Meutim, esto dijete svojim ponaanjem pokuava ispuniti oekivanja odraslih koji ga okruuju, a kojima je preteko s djetetom razgovarati o gubitku koji su moda svi doivjeli. Mogue je i da dijete slijedi obrazac ponaanja - kao da se nita nije dogodilo. Djeca esto znaju rei da ne ele razgovarati o svojim osjeajima da ne bi rastuili odrasle oko sebe. Separacijske potekoe - djeca, pogotovo mlaa, koju su nekoga izgubila, esto se teko odvajaju od odrasle osobe koja brine o njima, ne ele ostati u vrtiu ili koli, uznemireni su, ne putaju odraslu osobu na posao tj. ne ele je pustiti da se odvoji od njega. Vano je razumjeti da djeca ovo ne rade zato to su zloesta ili tvrdoglava , ve zato to je gubitkom izrazito naruen osjeaj sigurnosti kod djeteta koje se boji da e izgubiti jo neku odraslu osobu, odnosno da bi se i toj osobi moglo neto dogoditi. Izrazito jak osjeaj krivnje, samo optuivanje - kod predkolske djece postoji takozvano magino miljenje zbog ega mogu pomisliti da je netko umro zbog neega to su oni rekli ili napravili. S druge strane, starija djeca i adolescenti su esto u postupcima prema odraslima ili prijateljima prkosna, ili barem ponekad osjeaju ljutnju prema odraslima. Ako izgube roditelja ili osobu na koju su nekad bili ljuti, esto osjeaju krivnju. Meutim, samo optuivanje i osjeaj krivnje moe se javiti i kod odraslih kao jedan od mehanizama noenja s osjeajem bespomonosti koji se javlja kad smo suoeni s neijom smrti. Okrivljavanje odrasle osobe (esto preostalog roditelja) - osim to se moe dogoditi da dijete za smrt okrivljava sebe, moe se dogoditi i da bude ljuto i okrivljuje nekog drugog, najee preostalog roditelja. Ovo se pogotovo moe dogoditi u situaciji kada su roditeljski odnosi bili narueni. Vano je u tom sluaju da odrasla osoba bude svjesna da djetetova ljutnja zapravo nije osobna ve da dijete najee ne zna kako bi se nosilo sa svojim osjeajima ljutnje i bespomonosti vezano uz gubitak. Ljutnja na umrlu osobu - Djeca, pogotovo mlaa, svoje roditelje vide kao izrazito jake i mone osobe koje imaju kontrolu nad mnogim dogaajima. Zbog toga esto pomisle da roditelji mogu utjecati na bolest ili ak smrt, odnosno mogu pomisliti da je roditelj odluio umrijeti. Ukoliko djeca razmiljaju na taj nain, mogue je da se razljute na umrlu osobu jer misle da ih je svjesno i namjerno napustila. U takvom sluaju jako je vano djetetu objasniti to se dogodilo te da je smrt neto to je van nae kontrole.Osjeaj da je umrla osoba jo uvijek ovdje - moe se dogoditi da se djetetu (ili odrasloj osobi) uini da je na ulici ugledala umrlog, ili da mu uje glas. Ovo je neto to se koji puta dogaa u procesu tugovanja jer je potrebno neko vrijeme da se prihvati injenica da nekoga vie nema. Stalno postavljanje pitanja koja se tiu smrti i umrle osobe - ovo je oekivano ponaanje nakon to je dijete bilo suoeno sa gubitkom. Djeca najee postavljaju onoliko pitanja koliko su odgovora, odnosno informacija u tom asu spremna integrirati. Vano je dati im vremena za nove informacije i pustiti ih da zapitkuju u skladu sa vlastitim ritmom. Smrt je neto to je i odraslim ljudima koji puta teko razumjeti i prihvatiti, pa je prema tome i djeci potrebno vrijeme i pomo u razumijevanju i prihvaanju smrti.

3. Tugovanje

Izgubiti nekoga ili neto nama vrijedno znai da je pred nama period u kojem emo se navikavati na to da se ono to smo izgubili vie nikada nee vratiti - taj period nazivamo tugovanje. Tugovanje je normalna reakcija na gubitak nekoga (ili neega) tko nam je bio blizak, vaan, koga smo voljeli. Ujedno to je i proces koji ima razliite, uglavnom univerzalne faze, a njegov glavni cilj je da osoba koja tuguje ostane u kontaktu sa sjeanjem i uspomenama na umrlu osobu (zbog toga se ljudi koji tuguju esto povlae) sve dok joj je to potrebno te da se postepeno privikava na ivot bez umrle osobe i na injenicu da ivot nikada vie nee biti isti. Kroz proces tugovanja pred ljude se postavljaju mnogi izazovi, a prvenstveno je potrebno prihvatiti injenicu da nekoga ili neega vie nema u naem ivotu. U skladu s tom spoznajom osoba prolazi kroz proces koji se naziva prorada gubitka. To je naime period u kojem je najsnanije izraeno suoavanje s patnjom i boli koju osjeamo zbog gubitka. Proces tugovanja najee zavrava tako da se osoba prilagodi novoj, osiromaenoj situaciji i nastavlja ivjeti svoj ivot s uspomenama i razliitim ritualima vezanim uz proivljen gubitak. Proces tugovanja e biti razliitog intenziteta s obzirom na jainu emocionalne veze, odnosno ovisno o tome tko je umro. Naime, tugovanje nee biti istog intenziteta u sluaju da umre lan najue obitelji ili neki poznanik. Osim toga, na proces tugovanja utjee i to kako je netko umro, npr. je li smrt bila nagla i neoekivana ili oekivana. Iako smo u ovom tekstu dosta spominjali univerzalne reakcije na gubitak koje doivljava velik broj ljudi naravno da e na proces tugovanja utjecati i neki nai osobni kao i drutveni i vanjski initelji.

3.1. Faze tugovanja i karakteristine reakcije

1. ok

Nevjerica Zbunjenost Nemir

Osjeaj nestvarnosti

Regresija i bespomonost

Stanje tjelesne uznemirenosti

2. Osvjetavanje gubitka

pretjerana osjetljivost

traenje umrlog nijekanje potiskivanje osjeaj prisutnosti umrloga sanjanje umrlog oekivanje da e se umrli pojaviti sukobi

3. Povlaenje povlaenje

oaj bespomonost manje socijalne podrke umor, tjelesna slabost jaka potreba za spavanjem

4. Zacjeljivanje

preuzimanje kontrole

odustajanje od prijanjih uloga tjelesno ozdravljenje vea koliina energije opratanje

otputanje umrlog traenje smisla zatvaranje kruga nada 5. Obnavljanje nova svijest o sebi prihvaanje novih odgovornosti uenje ivljenja bez umrle osobe zadovoljavanje tjelesnih potreba ivljenje za sebe reakcije na godinjice smrti osamljenost traenje drugih ljudi zavravanje procesa tugovanja4. Podrka djetetu u tugovanju

Tugovanje je bolno i za odrasle i za djecu. Kao odrasli koji pomaemo djetetu, moramo voditi rauna o tome imamo li podrku i sami za sebe. Ne samo zbog vlastitog tugovanja, ve i zbog podrke djeci, vano je da odrasli dobiju pomo. Tugovanje kod djeteta u velikoj mjeri ovisi o dobi u kojoj se dijete nalazi odnosno o kognitivnom razvoju i konceptu smrti koji je uz to vezan. Kako bismo mogli pruiti podrku djetetu, vano je poznavati njegove potrebe u procesu tugovanja. Neke od njih su temeljne i tek se njihovim zadovoljenjem moe djetetu pomoi da zadovolji druge potrebe. Zadatke povezane sa zadovoljenjem potreba u procesu tugovanja moe svladati dijete od 4. godine ivota. Ako ih zadovolji, moi e spontano priati o umrloj osobi, sjeati se prolosti i verbalizirati ju, otvoreno i spontano pokazivati tugu, postavljati brojna pitanja.

Dijete treba:

- sigurnost/zbrinutost nakon gubitka bliske osobe- jasne informacije o smrti- doivljaj da je gubitak stvaran- stvoriti unutranju prilagodbu na injenicu nee ga vie biti- strpljenje odraslih za izraavanje osjeaja- osjeati se ukljuenim i sjeati se umrle osobe- nastavak uobiajenih aktivnosti primjerenim njegovoj dobi- ljude - bliske osobe - koji e odgovarati na pitanja- saznanje da nije krivo za neiju smrt, da je nije uzrokovalo- saznanje da su odrasli sve uinili te da ni oni ni umrli nisu mogli sprijeiti smrt- vremena da prihvati da je ivot sada drukiji

Kod adolescenata, u skladu s nekim specifinostima njihove dobi, javljaju se i dodatne potrebe, pa tako mladi: - trebaju osjeaj slobode da izau iz obitelji koja tuguje i da se u nju vraaju- imaju potrebu za ritualima koji ponekad nisu tipini za okolinu u kojoj ive- imaju potrebu uiniti neto za druge koji tuguju- osjetljivi su na to kako drugi reagiraju na njihovo iskazivanje osjeaja i biraju osobe pred kojima e pokazati osjeaje- imaju potrebu traenja znaenja u gubitku, postavljaju pitanja o smislu ivota i odnosu prema.smrti- nakon gubitka, mladi imaju potrebu za razvojem novog identiteta vezanog za onog kojeg su izgubili. To nije lako jer su u fazi kad im je razvoj identiteta najsnaniji.Kad se dogodi gubitak, djetetu su najvaniji njegovi prirodni pomagai, obitelj, bliske osobe, vrnjaci, prijatelji, uitelji, odgajatelji. U procesu tugovanja, kao i u nekim drugim situacijama u ivotu, jako je vana i potrebna prirodna podrka, tj. podrka ljudi najbliih djetetu. Neke roditelje situacija u kojoj oni pomau djetetu snai, meutim neki to ne mogu sami. Ovima drugima treba pomo njihovih prirodnih pomagaa (obitelji i prijatelja), a ponekad i profesionalna podrka. Profesionalni pomaga, pak, u elji da olaka proces tugovanja djetetu, primarno e pruati pomo djetetovom.prirodnom.pomagau. Stoga kad govorimo o pruanju podrke djetetu koje tuguje, razmatrat emo je u djetetovom prirodnom okruenju u kojem se tugovanje i odvija. 5. Podrka djetetu u obitelji

Obitelj je osnovna jedinica u kojoj pojedinac razvija svoj identitet. U njoj se ostvaruje sigurnost, ljubav, zadovoljavaju se potrebe, raaju se djeca, umiru njeni lanovi. Kad netko u obitelji umre, on zadrava svoje psiholoko mjesto u njoj. To mjesto je vano zadrati, kao i neki oblik komunikacije s osobom koje vie nema, u emu lanovi obitelji jedni drugima mogu biti od velike pomoi. Dijete koje tuguje treba svoju obitelj kao najvaniju podrku.Tugovanje je intimni proces i ono se najprirodnije odvija u obitelji. I dijete i odrasli to trebaju.

Dijete koje tuguje treba odraslu osobu - Budite uz njega! Podravajte otvorenu i iskrenu komunikaciju! Djetetu treba to prije rei informacije i objanjenja o smrti bliske osobe, prikladne njegovoj dobi. Pokazalo se da su najbolja jasna i izravna objanjenja, bez apstraktnih pojmova te ona koja smanjuju mogunost stvaranja fantazija zbog nedostatka informacija. Ujedno, dijete trebaju informirati i s njim razgovarati emocionalno najblie osobe, one koje ono najvie voli. Tako e se sprijeiti da o smrti bliske osobe sazna od drugih, pa e zadrati povjerenje u ljude koji su mu najblii i s kojima zajedno tuguje. Takoer, time dobiva dozvolu da je u redu govoriti o smrti i umrlome.

Ne govorite djetetu da je premalo, da nee razumjeti. Prvo, to nije istina - sva djeca mogu razumjeti ono to im odrasli govore na nain koji odgovara njihovoj dobi. Drugo, povrijedit ete ga jer se takva izjava u djejoj dobi doivljava kao uvreda. U komunikaciji s djetetom koje tuguje ne treba samo govoriti. Sluajte, gledajte dijete, otvorite srce.

5.1.Na koji nain rei djetetu tunu vijest

Zaista je vano pomno odabirati rijei kojima emo djetetu pribliiti i objasniti da nekoga vie nema. Potrebno je puno hrabrosti i mudrosti za odrasloga ovjeka kako bi rekao djetetu da je izgubilo oca, majku, sestru, brata ili nekoga bliskoga prijatelja. Samim time je to tee jer su odrasli ljudi osjetljivi na djeju tugu i bol. Ovdje navodimo neke odreene naine kojima je dobro djetetu pribliiti gubitak , a isto tako navodimo i ono to svakako ne bismo trebali initi da djetetu ne prouzroimo daljnje probleme. Uvijek je vano djetetu objaviti neku vijest u skladu s njegovom dobi. Evo kako to uiniti:

Moram ti rei neto jako tuno. Juer se dogodila nesrea i ... je poginuo. Nikada ne govorite; Tata je zauvijek zaspao. (Djeca se mogu bojati poi na poinak nakon toga.)Zna da je baka bila jako, jako bolesna. Dugo se lijeila, ali bila je jako bolesna i nisu joj pomogli lijekovi. Moram ti rei neto tuno - umrla je. Nikada ne govorite:Baka se razboljela i umrla. (Veina djece je esto bolesna. Bolje je rei : Baka je bila jako, jako bolesna, vie nego to smo mi ikada bili.) Potrebno je paljivo birati rijei kojima emo djetetu objasniti da nekoga vie nema jer je svaka i samo jedna pogrena rije dovoljna da djetetu unesemo bespotrebno nemirLjudi koju umru idu na dugo putovanje. Ovo je jako opasna izjava jer i djeca i roditelji idu na putovanja esto, i moemo prouzroiti strah od putovanja svake poznate osobe ili djeteta osobno. Bog je uzeo tvog djeda. (Dijete moe misliti da Bog moe uzeti vrlo brzo i njega i da nije sigurno. Vjerojatno e misliti da Bog nije dobar jer mu je uzeo nekoga koga je ono voljelo. Ako elite podijeliti s djetetom vjerske osjeaje radije recite : Bog e se brinuti za njega.)Otiao je u bolnicu i umro. Dijete moe misliti da je odlazak u bolnicu uzrok smrti, te e slijedei put kad ga budete morali odvesti lijeniku stvarati probleme i osjeati se uplaeno. 6. to rei djetetu koje plae i jako je tuno

Iznimno je vano da dijete u odraslom ovjeku koji ga titi nae podrku i ljubav. Djetetu treba rei da znamo koliko mu je teko i da je u redu da plae, da je normalno da je tuno. Treba mu ponuditi svoj zagrljaj i naruje, najvanije je da osjeti da smo s njim i da smo mu neizmjerna podrka. Veliku bismo greku poinili kad bismo djetetu govorili da ne plae, da ne bude tuno. Time bismo povrijedili njegove osjeaje jer ih ne priznajemo. Nikad mu ne bi trebalo govoriti da bi onaj kojeg je izgubio bio sretan kad bi bio hrabar. Time ne doputamo prikazivanje osjeaja i potiemo osjeaj krivnje djeteta radi njegovih osjeaja. Vremenski period tugovanja je za sve razliit. Dijete ne treba pourivati u njegovom tugovanju. Nikako ne govoriti da e vrijeme sve izlijeiti jer e dijete tako nestrpljivo ekati u svojoj tuzi kad e to doi.

- ao mi je ako se plai kad me vidi uznemirenu. Bit u bolje, ali sam sad tuna. Nikako ne govorite:

- Nije nita, odrasli ne bi smjeli plakati. (Dijete zna da ste i vi tuni, zna kad ne govorite istinu.)

- Za mene je ivot gotov. (Ovakve konane reenice izazivaju strah kod djeteta. Pokazujte emocije, ali i pozitivna oekivanja.) to ako Vas dijete pita hoete li i Vi umrijeti? - Ja sam dobro i s tobom sam. Nadam se da emo ti i ja dugo, dugo ivjeti.- Veina ljudi dugo ivi i ostare zajedno. Nadam se da u i ja ostarjeti i dugo ivjeti, nadam se da e i ti?- ini se da si se preplaila kad si vidjela da sam prehlaena. Bit u dobro. Veina bolesti nije opasna, bit u dobro za nekoliko dana.

Nikako ne govorite:- Ja neu nikada umrijeti. (Ne dajte djetetu ovakva obeanja, dijete zna da to nije istina.)

to rei ako djeca osjeaju krivnju?

- Znam to misli. Mnogi se osjeaju krivima kad im netko umre. Zbog ega se ti osjea krivom?

- Zato misli da je to to si uinio tako loe?

- Misli li da ti ona ne bi nikad oprostila to to si uinio? Ili moda zna da bi ti oprostila, a ao ti je to si to uinio?

- Sjeam se kad si tako neto rekla meni. Iako mi nije bilo drago, i dalje sam te voljela.

- Ponekad kad netko umre, djeca sebe optuuju. To nikad nije djetetova krivnja.

- ini se da se sjea samo onoga to si mu rekao i zbog ega ti je sad ao. Pokuaj se sjetiti koliko te je volio. Pokuaj se sjetiti i lijepih stvari koje ste radili. Ima ih puno, zar ne?- Ako ti je jako teko napii joj pismo i reci koliko ti je ao. Ako eli proitaj ga glasno. Kad bi ga ona ula, siguran sam da bi razumjela i nasmijeila se.

Nikako ne govorite:

- Ne osjeaj se tako. (To ne pomae, a moe i tetiti jer djetetu poruujemo da se ne smije tako osjeati, da to nije u redu.)- Nemoj biti tuan. Ljudi koji umru su sretni i na nebu. (Na ovaj nain djetetu govorimo da su njegovi osjeaji potpuno neprikladni.)

- Nema razloga da se osjea krivom. (Pokuajte razumjeti prirodu krivnje. Objasnite djetetu da je normalno da se ponekad tako osjea, ali to ne znai da je odgovorno za smrt. Ljubav e prevladati krivnju.)

- Toliko je vremena prolo otkako je umro, ne mogu razumjeti da se jo osjea krivim. ( Time pokazujemo neprihvaanje djeteta i pourujemo ga u procesu tugovanja.)

- Moda si sad nauio lekciju, i drugi put e paziti to govori. (Izazvati jo vei osjeaj krivnje je okrutno.)

6.1. Dajte djetetu vremena za kognitivno i emocionalno ovladavanje gubitkom

U obitelji djetetu treba dopustiti sve reakcije, ma kako nam one bile neobine. Kod djeteta koje tuguje, sve reakcije su normalne. Vano mu je dopustiti da pita, da razgovara, ali i da ne pita i ne razgovara ako to ne eli. Mogue je da dijete tuguje kroz igru, crte, razgovor s prijateljem. Mala djeca mogu biti vrlo tuna. Odrasli su tu da imenuju njihove osjeaje i da im da podrku (npr. kad plae - vidim da si tuna; kad ne eli spavati sam - ako se boji, tu sam). Djeca koja mogu prepoznati svoje osjeaje lake se nose s njima nego ona koja to ne znaju. Proces tugovanja kod djece i kod odraslih povezan je sa stalnim oekivanjem osobe koje vie nema i to u najrazliitijim situacijama. Suoavajui se s tim, osoba se suoava s gubitkom i mijenja se. I kod djece je taj osjeaj praznine jak, ali odrasli nisu uvijek svjesni da ga i djeca imaju. Zato je vano opaziti te trenutke, situacije praznine. Roditelj i dijete tada mogu pomoi jedno drugome.

Dobro je da odrasla osoba pita dijete kako je i da ima hrabrosti rei kako je ona sama. Djeca burno doivljavaju promjene nastale gubitkom bliske osobe. Moe im nedostajati njezin nain kuhanja, pospremanja stana, nain discipliniranja ili pak, nain pomaganja kod pisanja domae zadae. Zbog toga mogu biti jako ljuti! Stoga djetetu valja omoguiti izraavanje osjeaja i na onaj nain koji se ne uklapa u na stereotip dobrog, zdravog, normalnog tugovanja.

Veina odraslih zna da je u redu plakati pred djetetom, ali to ako je odrasla osoba (roditelj, baka) preplavljena osjeajima i osjea da gubi kontrolu?

Dijete e to moi podnijeti ako osigurate prisutnost jo neke odrasle osobe koja uspostavlja barem malo vie emocionalne kontrole nad svojim osjeajima. Pitajte dijete s kim bi jo eljelo biti! Ujedno, bez obzira na snano pokazivanje osjeaja, djetetu je lake ako ga roditelj vidi, ako moe obavljati barem neku roditeljsku dunost (zajedno jedu, poljubac prije spavanja, pita dijete kako je bilo u koli?) Pomae ako roditelj pokazuje pozitivno oekivanje od budunosti, tj. da e se usprkos velikoj uznemirenosti obitelj na neki nain oporaviti. I konano, djetetu pomae, ako ima dobre prijatelje i puno interesa.

Pomognite djetetu gubitak uiniti stvarnim

Najvaniji aspekt tugovanja je shvaanje fizike realnosti smrti. Djetetu treba pomoi da to shvati, jer tek tada zapravo poinje proces tugovanja.

Djetetu pomae sudjelovanje u ritualima, to ukljuuje i sprovod. Nema pokazatelja koji bi govorili protiv nazonosti djeteta kolske dobi sprovodu vlastitog roditelja ili djetetu vane osobe. To moe i starije predkolsko dijete. Meutim, dijete treba pripremiti za sudjelovanje u sprovodu. Starija djeca moda znaju to je to sprovod, ali mlaoj djeci svakako valja rei tko e tamo biti, to e se tamo dogaati, pitati ga eli li ii te s kim eli biti (moda njegovi najblii nee biti u stanju brinuti se za njega). Ako dijete odbija ii na sprovod, nije ga dobro na to siliti. Tada ga treba pitati s kim eli biti kod kue dok su drugi na sprovodu.

Djetetu koje ne sudjeluje u sprovodu, moe se dati mogunost da na neki drugi nain sudjeluje u ritualu: moe napisati pismo osobi koju je izgubilo, nacrtati crte ili neto drugo.U tom sluaju, odlazak na groblje treba svakako organizirati kasnije, u pratnji djetetu najbliih osoba.

6.2. Stalno pruajte podrku djetetu

U tugovanju je vano da dijete osjea zajednitvo sa svojom obitelji, da zajedno prou kroz bolno iskustvo. Ponekad odrasli ne kau djetetu da je osoba umrla, ve to naprave nakon to se sami osjeaju bolje. U tom sluaju, obitelj tuguje bez djeteta. Jednom kad se tuga obitelji smanji, stia i dijete sazna istinu, ono nee imati s kim tugovati, nee imati toliko potrebno zajednitvo za proces tugovanja. Slino je i ako se djetetu kae istina, ali ga se izdvoji iz obitelji dok sve ne proe. Zato, vano je biti s djetetom i njemu pruiti ono to i nama treba u tugovanju - vane druge ljude! Kao i u drugim situacijama, tako i u tugovanju, vano je da cijela obitelj dijeli sudbinu.

Osigurajte nastavak djetetovih aktivnosti Uz dobru podrku i kad je dijete spremno, vano je da dijete nastavi s aktivnostima u koje je ukljueno. Na pitanje: Kad je dijete spremno, moemo rei: kad proe sprovod, kad se osigura podrka ire okoline i ako dijete ne odbija. Kontinuitet i dnevna rutina su sigurnost koja treba tugujuem djetetu jer mu vraa osjeaj stabilnosti. Djetetova uiteljica ili nastavnik mogu biti velika podrka tugujuem djetetu, pa je poeljno razgovarati s njima i upoznati ih s djetetovim reakcijama. Tugovanje je prirodan proces koji se odvija u prirodnoj okolini. Dobro je opaati djecu u procesu tugovanja. Djeje tugovanje ima puno specifinosti, djeca tuguju u valovima. U jednom trenutku plau, a u drugom se igraju ili alju SMS poruku prijatelju. Meutim, ako okolina ne moe biti primjerena podrka djetetu, u nekim situacijama treba potraiti strunu pomo (psihologa, lijenika, psihijatra).

Osobito valja obratiti panju ako je tugovanje prekinuto, ako vidimo da je oteano ili je pak izostalo. To se dogaa:- ako dijete ima neprimjereni model tugovanja u obitelji (prenaglaeno tugovanje ili moda potpuni izostanak)- ako dijete osjea jaki strah za preivjele lanove obitelji- ako je dijete osim gubitka bilo izloeno i traumatskom dogaaju- ako okolina pouruje dijete na povratak svakodnevnom, normalnom ivotu- zbog djetetovih karakteristika linosti ili osobitosti obitelji (npr. suzdranost u izraavanju osjeaja)- ako nema sigurnih dokaza o smrti bliske osobe, ali postoji velika vjerojatnost da se to dogodilo- ako dijete dugo vremena ne moe prihvatiti gubitak- ako dijete nakon dueg razdoblja ima simptome koji ukazuju na promjene u doivljavanju i ponaanju (npr. izrazito se izolira, ima mrane misli, postaje agresivno ili autoagresivno?) 7. Podrka djetetu u vrtiu i koli

Vrti i kola su dio svakodnevne rutine i sigurnosti djeteta. Tu djeca i mladi uspostavljaju stalne odnose s vrnjacima i odraslima, nalaze izvore svoje podrke. Kad dijete ili mladu osobu pogodi gubitak u obitelji, s njim suosjeaju i druga djeca i nastavnici. Oni suosjeaju ne samo s tugujuim djetetom, ve sa itavom njegovom obitelji. To koliko i njih pogaa ovaj gubitak, pokazuje koliko su oni djetetu vani kao podrka. Da bi odgajatelj, nastavnik ili uitelj mogli biti podrkom tugujuem djetetu, vano je znati:- kakve su uobiajene reakcije na gubitak kod djece odreene dobi? Znajui kakve su uobiajene reakcije djece odreene dobi, nastavnik ili odgajatelj e znati to moe oekivati od tugujueg djeteta, ali i od druge djece. Tako e se moda osjeati manje bespomonim.- tko je podrka tugujuem djetetu u obitelji, a tko iz razreda/grupe? Prepoznavajui najvanije osobe koje su podrka tugujuem djetetu, usmjerit e svoju potporu prema njima, bit e savjetovateljem obitelji, podrat e prirodnu podrku djetetu u obitelji. Pri tome valja voditi rauna o roditeljskom stilu, uvjerenjima i ritualima u obitelji, otvorenosti i zatvorenosti obitelji, kulturalnim specifinostima i dr.Opiite roditeljima uobiajene reakcije djece u ovakvim situacijama da znaju kako se pripremiti i najbolje reagirati na gubitak djeteta u bilo kojem smislu. Vano je da dijete osjeti da ima potpunu podrku, vano mu je to rei da to zna, rei mu: ao mi je, mislim na tebe, brinem o tebi, ovdje sam ako me treba! Vano je da dijete zna na koga moe raunati i osloniti se u trenutku kada bude spremno razgovarati i otvoriti se. Osobni kontakt je jako vaan, jer pomae djeci i mladima da razumiju kako postoje drugi oko njega i koliko podrka pomae u tekim vremenima. Osobni kontakt je ujedno i najvaniji i PRVI i tek nakon toga se moe dodatno komunicirati na naine koji su prikladni djeci i mladima - pismima, elektronskom potom, telefonom, porukama. Prije povratka djeteta u razred ili u vrti, recite djeci to njihov tugujui prijatelj eli i dogovorite se kako ete mu pomoi prvi dan. Pokrenite suosjeanje, jer je prvi dan osobito teak za tugujue dijete, boji ga se. Potaknite djecu na izraavanje podrke. Pruanje podrke tugujuem prijatelju razliito je u pojedinim uzrastima Predkolska djeca nemaju u potpunosti razvijen pojam smrti te ovaj socijalni zadatak za njih moe biti prezahtjevan. Vano je stvoriti uvjete da se tugujue dijete osjea sigurno i prihvaeno u svojoj grupi u vrtiu, da ima stalnu prisutnost bliske odrasle osobe (odgajatelja) te da slobodno moe izraavati svoje osjeaje i reakcije. Osobita panja i razumijevanje trebaju mu kod odvajanja od roditelja pri dolasku u vrti, prilikom odlaska na spavanje ili ako tijekom dana u grupi budu neoekivane promjene (dolazak novog odgajatelja, iznenadne promjene prostora), ali i u planiranim situacijama koje mogu izazvati tjeskobu (odlazak na izlet, sveanosti).to god od ovih situacija bilo razlog tugovanju djeteta , dijete treba potpunu podrku onih koji ga okruuju.

8. Zakljuak

Svaki je gubitak sam po sebi dovoljno teak za dijete, ali smatram da za dijete ipak najtee djeluje razvod roditelja, naravno iza smrti jednog od roditelja, jer na alost mnogi roditelji u razvodu esto postavljaju dijete u sredite svega i iskoritavaju njegovu nemo i djetinju iskrenost kako bi dijete neposredno ili posredno bilo ono koje treba prenositi poruke odraslih ili se od njega trai da uva tajne te prenosi svojim rijeima to se dogaa u kuanstvu onog drugoga kod kojega ivi ili povremeno via. U takvim se situacijama dijete osjea ponienim i strano razoaranim jer se jednom rijeju iskoritava njegova ljubav koju ono nesebino daje. Mislim da bi svaki ovjek koji voli svoje dijete, morao zatititi ga svojih osobnih interesa koje moe ostvariti preko njega, jer oni s tu da ih volimo, odgajamo, izvedemo na pravi put i damo im priliku da izrastu u divne odrasle ljude. Literatura:

1. Arambai, L. (2005.). Gubitak, tugovanje, podrka. Naklada Slap, Jastrebarsko

2. Starc, B. (1996.). Podrka djetetu u tugovanju ojaavanjem njegove okoline, u: J.Pregrad PAGE 11