Raslojenost leksika

vremenska, područna i funkcionalna

Leksik se raslojava s obzirom na vrijeme, prostor i stilove;

vremenska, područna i funkcionalna raslojenost leksika.

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA

AKTIVNI LEKSIK

PASIVNI LEKSIKLEKSIK NA PRIJELAZU

• historizmi• arhaizmi• knjiški leksemi• nekrotizmi

• zastarjelice• pomodnice• oživljenice• novotvorenice

Aktivni leksik

skup leksema koji je u određenome vremenskom razdoblju poznat većini govornika nekoga jezika;

upotreba neutralna, nije stilski obilježena.

Pasivni leksik

čine sve riječi koje su u njemu iz nekog razloga zastarjele;

historizmi, arhaizmi, nekrotizmi i knjiški leksemi.

Historizmi i arhaizmi

Historizmi su riječi koje su iz aktivnog prešli u pasivni leksik iz izvanjezičnih razloga (povijesne promjene);

to su najčešće nekadašnje titule (ban, barun, grof), novčane jedinice (banica, škuda), vojni nazivi (jatagan, musketa), ustanove (preparandija, banovina) i dr.

Arhaizmi su leksemi koji su postali dijelom pasivnog leksika iz unutarjezičnih razloga (promjene u samome jeziku).

izrazni arhaizmi – izraz leksema je zastario, a sadržaj koji je označavao izriče se drugim izrazom:

npr. horugva - zastava sadržajni ili značenjski arhaizmi – izrazu se leksema u

suvremenome jeziku pridružuje novi sadržaj (vrač – liječnik) tvorbeni arhaizmi – leksemi sa zastarjelim tvorbenim

elementima:npr. ljepost - ljepota

fonološki arhaizmi – leksemi zastarjelog fonološkog stanja: npr. karv - krv

grafijski ili ortografski arhaizmi - starija grafijska i pravopisna rješenja:

npr. oudi – ovdi; děte - dijete

Nekrotizmi i knjiški leksemi

nekrotizmi su leksemi karakteristični za leksik nekog pisca koji nikada nisu ušli u aktivni leksik:

npr. ljesit (drven) samo u Brne Karnarutića.

knjiški leksemi – leksemi koji se, neovisno o svojoj starosti, pojavljuju uglavnom samo u rječnicima:npr. brodokršje – brodolom; kruhopekarstvo - pekara.

Leksik na prijelazu leksemi koji ne pripadaju ni aktivnome ni pasivnome leksiku; ubrajaju se:zastarjelice – leksemi koji se koriste vrlo rijetko i ubrzo će prijeći u pasivni

leksik; obično ih upotrebljavaju samo stariji govornici (ferije, fiskultura);pomodnice – riječi koje naglo pojavljuju i označavaju neku pomodnu

pojavu (startasice, emo, starke);novotvorenice ili neologizmi – leksemi čiji je izraz u nekome jeziku neko

vrijeme nov; nastaju kako bi se imenovala neka nova pojava ili zamijenila posuđena riječ (brzojav, brzinomjer);

oživljenice – su riječi koje su se vratile iz pasivnog u aktivni leksik (županija, dužnosnik, putovnica).

PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA

Lokalizmi su rasprostranjeni na najmanjem području jer pripadaju jednom mjesnom govoru (npr. gospar – dubrovački lokalizam).

Regionalizmi su karakteristični za većinu mjesnih govora koji pripadaju istoj skupini. Upotrebljavaju se na području većem od mjesnog govora, a manjem od narječja (npr. dalmatinizmi kukumar, lancun).

Dijalektalizmi su karakteristični za područje cijeloga narječja (čakavizmi, štokavizmi i kajkavizmi).

Vrste dijalektalizama

izrazni – svojim se izrazom razlikuju od standarda (hiža - kuća, škoj - otok, kušin – jastuk);

tvorbeni – imaju isti korijenski morfem kao riječ u standardu, ali se od nje razlikuju tvorbenim sredstvom – prefiksom ili sufiksom (kumek);

fonološki – razlikuje se fonemskim sastavom ili prozodijskim značajkama (najčešće naglasak) od standarda (fala - hvala, mliko – mlijeko, kopȁti - kȍpati);

značenjski – riječi kojima se u stanardnome jeziku pridružuje jedan sadržaj, a u narječju drugi (kajk. jezero – tisuću, čak. gaće – hlače).

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA

• Stil je izbor između više mogućnosti za izricanje istog sadržaja.

• Znanost koja proučava stil, tj. funkcionalnu uporabu jezičnih jedinica

naziva se stilistika.

• Prema zajedničkim karakteristikama izdvaja se pet funkcionalnih

stilova hrvatskoga standardnoga jezika:

1. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL

2. PUBLICISTIČKI STIL

3. ZNANSTVENI STIL

4. ADMINISTRATIVNI STIL

5. RAZGOVORNI STIL

Književnoumjetnički stil građu crpi iz svih područja kojima se izražava neka zajednica;

riječi se upotrebljavaju u osnovnom i prenesenom značenju, a izražajnost riječi

pridonosi ljepoti umjetničkog teksta;

koriste se riječi iz svih jezičnih slojeva, bez obzira na njihovu vremensku ili

područnu raslojenost;

česte su riječi iz razgovornog jezika;

književnici imaju slobodu odstupanja od standardnog jezika; poetizmi koji su

karakteristični za pjesnički podstil (dažd, cjelov i sl.)

osnovne značajke su individualnost i subjektivnost (primjer str. 49)

Publicistički stil

zastupljen u medijima;

stil tiskovina, radija, televizije, internetskih portala;

Ima obilježja znanstvenoga i književnoumjetničkog stila;

od znanstvenog preuzeo objektivnost i sažetost;

od književnoumjetničkog preuzeo individualnost;

zbog toga se naziva i hibridnim stilom. (str. 51)

Znanstveni stil pokriva područje različitih znanosti;

njime se izražavaju znanstvenici koji moraju sažeto i precizno iznijeti

neku tezu i argumentirano ju obrazložiti;

najizraženija logička analiza;

prevladava znanstvena terminologija i zavisnosložene rečenice;

ovim stilom pisani su znanstveni radovi, referati, predavanja,

rasprave i sl. (str. 48)

Administrativni stil

sažet, impersonalan, ograničen izbor leksema, karakteristične

konstrukcije;

rečenične konstrukcije su bezlične, ustaljene i građene po istom

obrascu;

pokriva područje administrativno-pravne djelatnosti (zakoni,

državna uprava, politika, diplomacija, trgovina i sl.);

ovim stilom pisani su zakoni, zapisnici, službeni dopisi, izvještaji i sl.

(str. 52)

Razgovorni stil

obuhvaća sva područja ljudskog života, koristi se u svakodnevnoj

komunikaciji;

stil usmene riječi, prevladavaju jednostavne i nezavisnosložene

rečenice;

razgovorni stil pun je poštapalica te su naglašene vrednote

govorenoga jezika.

Leksik razgovornog stila

Riječi iz standardnog jezika miješaju se s riječima koje ne pripadaju standardu.

Kolokvijalizmi su riječi i izrazi svojstveni razgovornomu stilu, između standarda i dijalekta: printer umjesto pisač; šoping umjesto kupnja i dr.

Žargonizmi su riječi svojstvene žargonu, odnosno leksemi koje koriste pripadnici određene zatvorene društvene skupine (npr. mladi ljudi, različita zanimanja i sl.).

Vulgarizmi su riječi čija se upotreba smatra nepristojnom, odnosno neprimjerenom (npr. svinja umjesto loš čovjek).

Barbarizmi su nepotrebne tuđe riječi ili izrazi za koje imamo svoju zamjenu (npr. špigl umjesto ogledalo)

(str. 50)

JEZIČNO POSUĐIVANJE

svako preuzimanje neke riječi iz drugog jezika;

najčešće kada se treba imenovati neki novi predmet, pojava ili pojam;

posuđena riječ se prilagođava sustavu jezika u koji ulazi i počinje se

ponašati kao domaća riječ;

posuđenice su riječi stranog podrijetla koje su više ili manje

prilagođene jezičnom sustavu u kojem se nalaze;

znanost koja se bavi proučavanjem veza između jezika i društva naziva

se sociolingvistika.

VRSTE POSUĐIVANJA1. IZRAVNO POSUĐIVANJE: lector - lektor

2. POSREDNO POSUĐIVANJE: bluff (eng.) – blef (njem.) – blef (hrv.)

3. KRUŽNO POSUĐIVANJE: cravatte

JEZIK DAVATELJ

JEZIK PRIMATELJ(hrvatski jezik)

JEZIK POSREDNIK

Jezik davateljprema Hrvat (hrvatski jezik)

Jezik primateljcravatte

(francuski jezik)

Jezik davateljcravatte

(francuski jezik)

Jezik primateljkravata

(hrvatski jezik)

Izravno posuđivanje

najčešći način posuđivanja;

riječ posuđujemo iz jezika iz kojega ona izvorno potječe;

u našem jeziku česte posuđenice iz grčkoga i latinskoga jezika, a

zbog povijesnih uvjeta česte su posuđenice i iz turskoga,

talijanskoga, mađarskoga ili njemačkoga jezika;

danas su najčešće posuđenice iz engleskoga jezika.

Posredno posuđivanje

ponekad posuđenice preuzimamo preko jezika posrednika;

preko jezika koji nam je bliži, a u koji je ta riječ već ušla kao

posuđenica;

primjer: riječ šah preuzeli smo iz turskog jezika, a ona je u turskome

bila posuđenica iz perzijskog jezika. Dakle, turski jezik je posrednik.

Kružno posuđivanje

vrlo rijetko;

odvija se u dvije faze;

najprije jezik primatelj posudi neku riječ iz jezika davatelja i prilagodi

ju svom jeziku, a nakon nekog vremena jezik davatelj posudi tu istu

riječ (primjer kravata).

PURIZAM I JEZIČNA KULTURA

jezični purizam = jezično čistunstvo;

skupni naziv za nastojanja koja teže pravilnoj upotrebi i čistoći

standardnoga jezika;

zagovara se poznavanje i poštivanje norme hrvatskoga standardnoga

jezika te razvijanje osjetljivosti za pravilnu upotrebu riječi;

puristi se bave uklanjanjem nepotrebnih posuđenica iz jezika;

u području njihova interesa nalazi se hrvatski standardni jezik u općoj,

stilski neutralnoj upotrebi.

Norma je sustav propisa kojima se određuje što je u standardnom

jeziku pravilno, i to na svim razinama: pravopisnoj, pravogovornoj,

fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Njome se

određuju načini korištenja standardnoga jezika u općoj, stilski

neutralnoj upotrebi.

Vrste norme

VRSTA NORME

NEPRAVILNO PRAVILNO OBJAŠNJENJE

pravopisna(ortografska)

Darvinizam darvinizam Eponimi se pišu malim slovom.

pravogovorna(ortoepska)

prilȁziti prìlaziti Na srednjem slogu ne može biti silazni naglasak.

fonološka Europjanin Europljanin Provodi se jotacija (epenteza).

morfološka crtati ću crtat ću Kada pomoćni glagol pri tvorbi futura prvoga dolazi iza infinitiva,

infinitiv gubi završno -i.

sintaktička more plavo plavo more Atribut u neobilježenom redu riječi dolazi ispred imenice.

leksička učesnik sudionik Umjesto rusizma učesnik, u hrvatskom jeziku treba upotrijebiti

domaću riječ sudionik.

Leksička norma

propisuje pravilnu upotrebu riječi: određuje kojoj riječi treba dati

prednost, koje su riječi po upotrebi izjednačene, a koje treba ukloniti

iz standardnoga jezika.

Pogledajte jezične savjete na str. 74.

Vrste posuđenica

Vrste posuđenica s obzirom na jezik iz kojega dolazeGRECIZMI – posuđenice iz grčkoga gramatika, fonem,

geometrija, ep, dijalog

LATINIZMI – posuđenice iz latinskoga konzul, indeks, arena, impresija, vizija

GERMANIZMI – posuđenice iz njemačkoga šunka, tuš, šminka, štimung, vic

ANGLIZMI (anglicizmi) – posuđenice iz engleskoga standard, lider, meč, song, film, intervju

ROMANIZMI – posuđenice iz romanskih jezika galicizmi – posuđenice iz francuskoga talijanizmi – posuđenice iz talijanskoga hispanizmi – posuđenice iz španjolskoga

remont, poza, bazenopereta, kupola, barkagerila

HUNGARIZMI – posuđenice iz mađarskoga gulaš, čipka

TURCIZMI – posuđenice iz turskoga boja, kopča, čelik, čamac, jogurt, tava, čizma, bubreg, džep, čaj

RUSIZMI – posuđenice iz ruskoga čistka

BOHEMIZMI – posuđenice iz češkoga jezika časopis

POLONIZMI – posuđenice iz poljskoga jezika mazurka

LUZITANIZMI – posuđenice iz portugalskog jezika bajadera

Vrste posuđenica s obzirom na stupanj prilagodbe hrvatskom jeziku

Usvojenice su posuđenice koje su potpuno uklopljene u hrvatski

jezik pa se više ne doživljavaju kao posuđenice. (boja, krevet,

šećer, čizma)

Tuđice su posuđenice koje su grafijski i pravopisno prilagođene, ali

ipak zadržavaju neku jezičnu osobinu iz jezika davatelja, to jest

nekom se svojom osobinom nisu prilagodili hrvatskomu jeziku.

(bicikl, šnicl, šou)

Prevedenice (kalk) su posuđenice koje „kopiramo” iz jezika

davatelja. Doslovno ih prevodimo, odnosno posuđenicu sastavljamo

od domaćih sastavnica prema stranom predlošku. (zemljopis – grč.

geographia; neboder – engl. sky.scraper)

Značenjske posuđenice su posuđenice kod kojih se neki novi

sadržaj posuđen iz stranog jezika može izraziti riječju koja već

postoji u jeziku. (miš)

Vrste posuđenica s obzirom na izraz

Internacionalizmi su posuđenice koje u više jezika imaju isto značenje i

sličan izraz: televizija, revolucija, demokracija, adresa, kalkulator.

Eponimi su posuđenice nastale od vlastitog imena, a označuju neko

otkriće, izum, umjetničko razdoblje i dr.: bovarizam, žilet, petrarkizam.

Egzotizmi su posuđenice koje označuju posebnosti nekoga naroda. jela (kroasan, paelja, suši); biljke i životinje (kokos, gnu, koala); pića (metaksa, votka);

novčane jedinice (dolar, groš, rubalj); nacionalni plesovi (sirtaki, flamenko, mazurka,

bolero, polka); građevine (iglu, hacijenda); odjeća (pončo, kimono) i dr.

Prilagodba posuđenicafonološka grafijska i

pravopisnamorfološka značenjska

- posuđenica prolazi

prilagodbu u izgovoru;

- svakom stranom

fonemu pronalazi se

odgovarajuća zamjena

u hrvatskome jeziku;

- podrazumijeva i

prilagodbu naglasnog

sustava;

- primjer: engl. toast ,

hrv. tost; engl.

teenager, hrv. tinejdžer.

- kada se svakom

stranom grafemu

pronađe odgovarajuća

zamjena u hrvatskome

jeziku;

- transliteracija je

zamjena znakova

jednoga pisma

znakovima drugoga

pisma po načelu „slovo

za slovo” (npr. iz

glagoljice u latinicu);

- posuđenica prolazi i

pravopisnu prilagodbu

jer se prilagođava

sustavu pravopisnih

pravila hrvatskoga

jezika.

- prolazi ovu prilagodbu

kada se uklapa u

morfološki sustav

hrvatskoga jezika;

- neke će posuđenice na

stranu osnovu dobiti

domaći nastavak, a

prema nastavku uklopit

će se u određenu

sklonidbenu vrstu;

- ponuđeni glagoli dobit

će infinitivni nastavak

karakterističan za

glagole na hrvatskome

jeziku (-ti) – primjer lat.

polire, hrv. polirati.

- značenje posuđenice

najčešće se sužava, ali

ono može biti jednako ili

šire u odnosu na

značenje u jeziku;

- primjer: engleska riječ computer

(kompjutor) u jeziku davatelju

ima značenje „elektroničko

računalo”, isto značenje ima i u

jeziku primatelju što znači da

imaju jednako značenje.

Engleska riječ toast (tost) u

jeziku davatelju ima značenje

„pržene kriške kruha”, a u jeziku

primatelju „narezan kruh koji se

jede ugrijan” te posuđenica ima

uže značenje. Šire značenje

ima francuska riječ congnac

(konjak) koja u jeziku davatelju

ima značenje „vrste žestokog

pića iz francuske pokrajine

Cognac”, a u jeziku primatelju

„svaki takav proizvod bez obzira

na porijeklo”

ONOMASTIKA – udžbenik str. 81IMENICE: - OPĆE - VLASTITE → ONOMASTIKA ili IMENOSLOVLJE → dio leksikologije,

proučava podrijetlo i značenje imenaVRSTE IMENA:

1. ANTROPONIMI→ osobna imena, prezimena, nadimci, etnonimi (Švicarac)→ podrijetlo hrvatskih osobnih imena→ najčešći izvori hrvatskih prezimena → osobna imena (patronimi,

matronimi), zanimanja, nadimci, i dr.

2. TOPONIMI→ ojkonimi → imena naseljenih mjesta→ oronimi → imena gora→ hidronimi → imena voda→ egzonimi → imena stranih naseljenih mjesta→ ktetici → pridjevi izvedeni od toponima→ etnici → imena pripadnika nekom narodu ili etničkoj skupini