GORUĆI GRMList bogoslova

Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa

Sarajevo, 2011.Godina V. br. 10

4

List bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništaGodina V (2011), broj 10

Izdavač:Vrhbosansko bogoslovno sjemenište

Josipa Stadlera 5BiH – 71 000 Sarajevo

E-mail: gorući.grm@vbs.ba

Odgovara:Marko Zubak, rektor

Glavni urednik:Ante Vidović

Zamjenik glavnog urednika:Ljubo Zadrić

Tehnička obrada:Andrej Lukanović

Uredničko vijeće:Miodrag Brkan, Josip Budimir, Boris Šošić, Damir Vrbešić,

Branimir Birčić, Bojan Ivešić, Boris Jorgić, Ivan Ivančević, Dražen Kustura,Ilija Petković

Korektura i Lektura:Uredništvo

Dizajn naslovne stranice:Ilija Marković

List izlazi dva puta godišnje

Naklada:550 primjeraka

Račun kod: RAIFFEISEN BANK, ilijala Sarajevo

Primatelja: Vrhbosansko bogoslovno sjemenište, broj računa: 1610000059950085,

S naznakom: za Gorući grm.

IMPRESSUM

5

KAZALO

Urednikova riječ ............................................................................................. 6Aktualna tema: Eshatologija Vjera u prekogrobni život u SZ – D. Vrbešić ….......................…….. 8 Eshatologija kao individualna i kolekivna – J. Budimir ..................... 14 Parusija – S. Mostarac ………………..............…………………………...... 21 Životni zagrljaj – B. Šošić ……………..................…………………………….. 26Razgovor sa fra Miroslavom Bustrucom – A. Vidović .................................... 28Duhovni poicaj – Vinko kard. Puljić ……………………………….................………. 38Iz duhove bašine: Sipo Barišić – A. Vidović ........................................ 43Marijanski kutak: Sveište Majke Božje u Faimi – D. Vrbešić ……...........……..........……... 45Blaženi: Ivan Pavao II. – Lj. Zadrić ………............……..……………………………….. 47 Drinske mučenice – M. Marić …………................…………………………. 54 Drinske mučenice uskoro blažene – T. Knežević ……….................. 59Predstavljamo Vam: Župa Bistrica – M. Škraba ……………………………………...........…….. 76Kronika bogoslovije – B. Jorgić i I. Petković ………………………...............……. 80Opširna izvješća: Biskupsko ređenje Mostar – I. Petković ……………...............………. 88 Proslava mlade nedjelje u Deževicama – A. Vidović ….............. 91 Zagreb 4. i 5. lipnja 2011. – Lj. Zadrić ………………….................…….. 94 Dan zahvalnosi za duhovna zvanja – Lj. Zadrić …...............…… 100Svećeništvu u susret ………………….……………………………...............…………… 102Pjesme, misli, šale ………………………………………………………..................………. 104Novo iz bogoslovije: Skladba – I. Rako ………………………………………………. 115Naši darovatelji: Darovatelji za Gorući grm ………..............………………………………. 116 Darovatelji za tombolu ……………................……………………………. 117

6

Dragi čitatelju!

Nismo gospodari svoje povijesi. Čak je i vrijeme dar. Nezasluženi dar Božje milosi. Dar za koji ne znamo kada će ga Gospodar povijes-i uskraii i kad će nas pozvai k sebi da mu podnesemo račun za svoj život. Svaki čovjek se neprestano nalazi u raznim novim situacijama, različiim od onih već prije proživljenih. Za is-

pravno življenje potrebna je vjera. Vjera koja nešto nemoguće često čini mogućim. Ali vjera nije laka, ona je teška. U današnjem svijetu na kojem postoji lepeza mnoštva različiih mišljenja. Nekad se čini da je to svijet koji ide i bez Boga, i u kojem se tako lako ne vidi, da bi s njim išlo bolje. Svijet je to u kojem ne susrećemo čudesa kojih su krcate svete knjige. A prirodne znanosi „nude“ odgovor na sva čovjekova pitanja. Današnji čovjek je izgnan u samoću odluke, koju mora donijei

Piše: Ante Vidović

UREDNIKOVA RIJEČ

7

sam. Vjera je osamljena odluka, koja se mora donijei naočigled proivljenju svijeta. Za vjeru je potrebna odvažnost.

Vjerojatno mnogima izgleda da su današnji kršćani bačeni u bujicu ovoga svijeta s kojom se moraju borii da bi op-stali i da se vrlo često i ne isplai borii. Zar mi ne bismo trebali iskusii tamu svijeta, da bi ondje mogli donijei Božje svjetlo. Zar to nije smisao kršćanstva. Kršćani nisu neki propovjednici koji s obale dijele dobre savjete onima koji se bore za svoj život u brzacu rijeke, nego su i sami u bujici, i s nimalo manje brige gledaju da se ne utope.

Dragi čitatelju, ovaj naš jubilarni, desei broj „Gorućeg grma“, posveili smo Eshatologiji, u želji da kroz razmišljanja o posljednjim stvarima, postanemo bolji kršćani. Iako često ne znamo kako ići dalje, ali znamo da je Bog vjeran i milosrdan, on je milosiv i on će to dovršii. Želimo tako živjei da pred životnim poteškoćama, radosna srca možemo Bogu reći: Pošalji nas i do-pusi nam da ostanemo u Tvojoj službi. Želimo tako živjei da naš život drugima govori da se i oni mogu odvažii i krenui za Isusom. Želimo tako živjei da na kraju svoga života možemo reći: Nismo se pokajali.

UREDNIKOVA RIJEČ

8

VJERA U PREKOGROBNI ŽIVOT U STAROME ZAVJETU

Prvi koji je u teologiji upotrijebio izraz eshatologija je Abraham Calow. Eshatologi-ja je nauka i posljednjim stvarima, a pod im posljednjim stvarima misli se na ono što će se dogodii na kraju povijesi – smrt, sud, raj ili pakao, čisilište, povratak Krista, uskrsnuće mrtvih i svršetak svijeta, stvaranje novog neba i nove zemlje. Ona može bii individualna, uni-

verzalna ili kolekivna i kozmička, ovisno o tome odnosi li se na pojedinca, čovječanstvo ili sve-

mir. Mnogi ovakvu teološku kršćansku terminologiju primjenju-ju i na Stari zavjet, ali starozavjetna je imala drugačije sadržaje od kršćanske eshatologija. Stari zavjet ne upotrebljava riječ es-hatologija, ali to ne znači da nije vjerovao u ono što eshatologija podrazumijeva. Treba imai na umu da su Hebreji imali drugačiji mentalitet od Grka i Laina, oni ne upotrebljavaju apstraktne ilozofske termine, nii u Bibliji ima sistematskog i spekulaivnog razrađivanja. Hebreji su prakični, koriste se mitovima, legenda-ma, slikama, usporedbama, stoga i starozavjetna teologija nije spekulaivna nego naraivna.

Stari zavjet nije nastao odjednom i nije ga pisao jedan pisac, na njemu su radile generacije ljudi i njegova se teologija razvijala kroz isuću godina. Na razvitak starozavjetne teologi-je utjecao je razvitak kulture koja je dinamična i živa. Kultura i religija razvijaju se iznutra, silom vlasita rasta, i izvana, silom utjecaja susjednih naroda, njihovih kultura i religija. I stoga je potrebno govorii o onome što je utjecalo na Stari zavjet, a to su dva religijsko-kulturna svijeta – Egipat, te Mezopotamija i Per-zija.

AKTUALNA TEMA

Piše: Damir Vrbešić

9

Vjera u prekogrobni život u starih Egipćana

U faraonskim piramidama iz 5. i 6. dinasije nalaze se svei tekstovi ispisani na zidovima, koje su ispisali svećenici iz Heliopolisa oko 2400. g. pr. Kr., a sadrže egipatske predaje o pre-kogrobnom živoi. Svećenici su svoga boga Atuma poistovjeili s bogom sunca Re, te vjerovali da je faraon sin boga Atum-Re. Faraon se nakon smri združuje s bogom Re u sunčanom čam-

cu kojim putuje noću pod zemljom a danju po nebu, te tako pobjeđuje smrt i živi vječno. Postoje i pučke predaje kao što je o Ozirisu za kojeg su vjerovali da je ubijen ali je oživio. Piramid-ski tekstovi govore i o raznim obredima kojima se htjelo farao-novo ijelo sačuvai od raspadanja i sačuvai ga za vječni život. Egipatsko shvaćanje prekogrobnog života usko je povezano s egipatskim shvaćanjem čovjeka. Čovjek se prema njima sastoji od nekoliko elemenata: ka, ba, ib i ijelo. Tijelo je, za njih, bitni element za život nakon smri te iz ovoga razloga puno brige po-svećuju mrtvim tjelesima.

O egipatskom shvaćanju života nakon smri imamo go-vor u Knjizi smri. U ovoj se knjizi mrtvaci opisuju svečano i izra-žava se trajna želja da se nadvlada smrt i živi vječno. Smrt je njihov najveći neprijatelj kojega trebaju nadvladai, a vjerovali su da to mogu učinii pomoću Ozirisa, te su Ozirisovi pogrebni obredi bili prošireni, tek je kršćanstvo uspjelo suzbii te obrede. Egipatska vjerovanja u prekogrobni život su speciična jer sadr-že i ideju suda. Tako prema nekim piramidskim tekstovima koji opisuju Ozirisov kult donose izvještaj prema kojem Oziris nakon uskrsnuća sudi svoga ubojicu.

Babilonske predodžbe o smri i o budućem životu

Za razliku od egipćana, koji su se zanimali za ono što će im bogovi učinii nakon smri, babilonci se zanimaju za ono što će im bogovi učinii sada. Vjerovali su da bogovi nagrađuju do-bro a kažnjavaju zlo i nagradu ili kaznu su iščekivli na zemlji. Za

ESHATOLOGIJA

10

njih su bogovi bili daleki i nezainteresirani za spas čovjeka. Ze-mlju su zamišljali kao visoko brdo koje se uzdiže prema nebu, a u utrobi brda se nalazio Arall ili dom mrtvih. U domu mrtvih vrhovnu vlast ima božica Allatu, ona se udala za Nergala koji je tako postao vladarom podzemlja. Stanovnici podzemlja nemaju svijetla i ne mole se, te imaju pičje odijelo koje simbolički prika-zuje mogućnost lakog kretanja, jer nemaju izičkog ijela. Nakon smri su svi jednaki i nema razlike između sluge i gospodara. Kod babilonaca također nema ni nade u nagradu nakon smri, ali ni nade u uskrsnuće. Stanovnici podzemlja ipak su se mogli pod posebnim uvjeima vraii među žive, ali nisu mogli ostai. premda se u njih ne očituje vjera u nagradu nakon smri i uskr-snuće, oni svoje nade stavljaju u božansku pravdu koja se treba ostvarii u ovozemaljskom životu.

Vjera u prekogrobni život Indije i Irana (Perzije)

Indijska vjerovanja govore o dvostrukoj sudbini, za greš-nike tamni ponor odakle nema povratka i za pravednike koji od-laze u nebo gdje postaju dionici blaženstava bogova te pobje-đuju smrt i zadobivaju besmrtnost. Indijska vjera u prekogrobni život uokvirena je u opću eshatologiju. Prema indijskom vjero-vanju postoje čeiri razdoblja: krta, treta , dvapra i kali. Poslije razdoblja kali slijedi uništenje svijeta vatrom i vodom. Nakon toga se bogovi vraćaju Brahmi i on odlazi na spavanje i odmor a kada se probudi sve će stvorii novo.

Iran vjeruje u dva puta u prekogrobni život. Put je stvo-rio bog Zervan i vodi preko mosta Činvat. Taj je most za grešnike uzak i oštar te oni s njega padaju u pakao gdje vlada demon, a pravednicima je ugodan i lak te preko njega prelaze u raj. Prije mosta Činvat je sud na kojem se ispituju čovjekova djela. U iran-skoj se religiji očituje vjera u uskrsnuće i opći i posljednji sud.

AKTUALNA TEMA

11

Vjera u prekogrobni život u Starome zavjetu

Premda postoje sličnosi, izraelska je vjera u prekogrob-ni život nadišla babilonsku. Tome pogoduje više razloga: 1) što Izrael vjeruje da je Bog s njima uspostavio Savez prijateljstva; 2)jer u izraelu ima ljudi koji na temelju svojeg osobnog iskustva s Bogom tumače narodu Božju Objavu; 3) jer postoji živa vjera (osobito u psalmima) da Jahve ne može svojim vjernicima uskra-ii život poslije smri. Kada Stari zavjet govori o uskrsnuću on misli na cijeloga čovjeka, i stoga u Šeolu ne postoji neki sastavni čovjekov dio nego cijeli čovjek. Šeol je mjesto boravka pokojnih izraelaca, to se mjesto nalazi u podzemlju a stanovnici se naziva-ju sjene. U Šeol odlaze svi i iz njega nema povratka, jedino jahve može izbavii iz Šeola. Šeol je također i sinonim za smrt, što se očituje u psalmima i kod proroka. Prema starozavjetnoj antro-pologiji smrt nastupa kada Jahve čovjeku oduzme životni dah. Smrt se doživljava kao prirodna činjenica i kazna za grijeh. Biblij-sko shvaćanje smri ima čeiri elementa: 1) psihološki – ljudska je osoba središte životnosi, a smrt je prestanak te životnosi; 2) sociološki – smrt je prestanak članstva u zajednici; 3) teološki – smrt je gubitak odnosa s Bogom; 4) povijesni – život je shvaćen u sociološkom, poliičkom i zajedničkom komunitarnom rječni-ku; smrt je prestanak takvog odnosa.

Za izraelca smrt nije samo prestanak izičkoga života, smrt je također i napuštanje Saveza. Izrael se suočen sa stvarnošću smr-i nada Jahvinoj pobjedi nad njom. On očekuje novi svijet, dolazak Božjeg kraljevstva u kojem neće bii nereda. Vezano uz posljed-nji sud oni očekuju da će pravedni primii nagradu radi vjernosi Bogu a nevjerni će primii kaznu – smrt. Tu nagradu, odnosno kaznu, primit će čitav čovjek a ne samo neki njegov sastavni dio. Govor o u skrsnuću poseban razvoj ima kod proroka a izraženiji postaje tek u knjizi Danijelovoj i knjizi Makabejaca. Uskrsnuće je bitno vezano uz dolazak Mesije i njegove obnove Izraela i zemlje. Time je vjera u uskrsnuće shvaćena u okvirima ovozemaljskog. Tek će Novi zavjet donijei puno svjetlo na uskrsnuće mrtvih.

ESHATOLOGIJA

12

Vjera u prekogrobni život kod Jeremije, Ezekiela i u psalmima

Velika promjena u shvaćanju života poslije smri pojav-ljuje se pri kraju monarhije s Jeremijom i Ezekielom. U predmo-narhijsko i rano monarhijsko doba Izraelci su vjerovali da Savez između Boga i njih iče tjelesnog života, zajednice Izraelaca. U njihovom shvaćanju zajednica ima bitnu ulogu i blagoslov Save-za mogao je imai samo član zajednice. Ovo shvaćanje zajednice utjecalo je i na shvaćanje smri. Smrt je odjeljenje od zajednice, ime i od Boga, a odjeljenje od Boga, prema biblijskim tekstovi-ma, znači umrijei.

Jeremija i Ezekiel donose novo tumačenje odnosa po-jedinca i Jahve, premda još ne napuštaju staro shvaćanje. Po-jedinac je odgovoran pred Jahvom, a Jahve je gospodar života i smri. Time se mijenja i slika o životu nakon smri, život se ne završava u besmislenoj negaciji života, u tami Šeola, nego u spa-senjskoj akciji Jahvinoj. Ova je nada posebno prisutna u psal-mima. Psalmista izražava nadu da će i nakon smri moći gledai Jahvu, a to je bio najuzvišeniji cilj starozavjetnih vjernika.

Sa novim shvaćanjem odnosa pojedinca i Boga, nastaje i novo shvaćanje grijeha. Proroci su uviđali koje učinke ima grijeh na pojedinca i zajednicu te su smatrali da će učinci grijeha u budućnosi bii kažnjeni i iz ovoga se javlja misao suda Božjega nad pojedincem nakon smri, i općim sudom na kraju vremena. Grijeh i dobra djela prate čovjeka i nakon smri, te će ovisno o svojim djelima bii kažnjeni odnosno nagrađeni.

Vjera u prekogrobni život u mudroslovnoj literaturi

Mudroslovni psalmi čine prodor u osvjetljavanju otajstva života nakon smri. Za njih je smrt kraj ljudskog života, ali smrću ne završava sve, on vjeruje da će ga Bog zadržai za sebe i da će njegova smrt bii drugačija od bezbožnikove, on se nada životu poslije smri. Knjiga mudrosi govori o tome kako će pravedni-

AKTUALNA TEMA

13

ci nakon smri bii nagrađeni a bezbožnici kažnjeni. Pravednik i ako umre prije vremena naći će mir te će primii nagradu od Boga. Pisac knjige Izreka također očekuje nagradu za pravednika nakon smri, premda sreću pravednika negdje uokviruje u ovo-zemaljski život.

Vjera u prekogrobni život Izraela poslije babilonskog sužanj-stva

U posljesužanjsko doba javlja se vjera u uskrsnuće, tome je pogodovalo razočarenje nad bijednom situacijom oko smri kako je izražena u mudroslovnoj literaturi. Izražava se vjera da će Bog stvorii u novo nebo i novu zemlju te će njegovi izabranici bii dionici toga novog života. Danijel 12, 2 je najizraziije mje-sto Staroga zavjeta koje govori o uskrsnuću, nastao je u 2. st. pr. Kr., u vrijeme kada je nastao makabejski ustanak. Za vrijeme te tragedije trebalo je odgovorii na pitanje o sudbini onih koji su dali život za domovinu. Knjiga Danijelova govori i o uskrsnuću bezbožnika, oni će uskrsnui na sramotu, ali ime se još ne izra-žava vjera u opće uskrsnuće mrtvih. 2 Mak također izražava vje-ru u uskrsnuće, ona je napisana u 1. st. pr. Kr i u njoj se primje-ćuju stara biblijska vjerovanja. Izraelac onoga vremena do vjere u uskrsnuće dolazi razmišljajući nad tekstovima Tore (Pnz 32,36; Post 1,1 – 2,4a). 2 Mak 7,9 – 14 vjerojatno je u vezi s Dan 12,2. Apokalipičko iščekivanje zemaljskog uskrsnuća pretvorilo se u 2 Mak u nebesko uskrsnuće mučenika. Jer zemaljsko uskrsnuće nije dolazilo, Izraelac je to odgodio za vrijeme poslije smri.

Korištena literatura: Adalbert Rebić, Vjera u prekogrobni život u Starome zavjetu i u kasnom židovstvu, BS, Vol.52 No.3, 1982.

ESHATOLOGIJA

14

ESHATOLOGIJA KAO INDIVIDUALNA I ESHATOLOGIJA KAO KOLEKTIVNA

U svemu što jest i što proživljava čovjek u neku ruku prolazi kroz nultu točku smri. A Bog, koji zapravo treba upravo bii čovjekova apsolutna budućnost, On i jedino On, ostaje za nas neobuhvatna Tajna koja se treba štovai u šutnji. Kršćanska nada možda ponekad go-vori s izvjesnim oduševljenjem posvećenoga, onoga koji se u Boga i u njegovu vječnost ra-

zumije bolje nego u mračne podzemne tamnice sadašnjosi.

Eshatološka važnost čovjekovog slobodnog čina

Mi kršćani promatramo čovjeka kao slobodno biće koje se konačno može odlučii proiv Boga. Pritom i to što sada iskušavamo kao mogućnost naše slobode možemo u neku ruku odgodii u budućnost i kazai nešto o mogućnosi apsolutne izgubljenosi čovjekove konačnom postale slobode, dakle o ‘paklu’. No, eshatološki iskazi o tomu što podrazumijevamo pod ‘nebom’ i govor o ‘paklu’ nisu zbog toga na istom stupnju. Budući da živimo u eshatonu Isusa Krista Bogočovjeka, za nas raspetoga i uskrsnuloga koji ostaje u vječnosi, mi u kršćanskoj vjeri i u nepokolebljivoj nadi znademo da se povijest spasenja, unatoč dramaici i otvorenosi slobode pojedinca, poziivno rješava za čovjeka zahvaljujući Božjoj vlasitoj, svemogućoj milosi.

Kada pomislimo na to da je čovjek kao duh i kao živo biće, kao biće koje se transcendentalno graniči s apsolutnim i kao prostorno-vremensko biće jedno apsolutno koje se napros-to ne može raspasi na ijelo i dušu, tada je također jasno da

Piše: Josip Budimir

AKTUALNA TEMA

15

eshatološki iskazi o ispunjenju duše i ispunjenju ijela nisu oni koji bi se mogli adekvatno međusobno razdvajai i razdjeljivai na različite zbiljnosi. Stoga je na kraju krajeva, polazeći od te metodologije i hermeneuike eshatoloških iskaza, suvišno pi-tai, što čini čovjek dok je ijelo u grobu, a njegova duša već kod Boga? Te dvostruke dijalekičke iskaze ne možemo doduše ukinui u višim sintezama, nego moramo uvijek govorii kolek-ivno i individualno, duhovno i tjelesno, kako u antropologiji tako i u eshatologiji. Neki je konkretan čovjek ispunjen kada je u Bogu ispunjen kao konkretan duh, kao tjelesni čovjek. To se može iskazai kao konačno važenje njegove osobne povijesi i kao konačno važenje njegove tjelesne i kolekivne zbiljnosi kao zbiljnosi jednoga konkretnog čovjeka, dakle kao blaženstvo duše i kao uskrsnuće ijela. Ta dva iskaza naposljetku uvijek podrazumijevaju jednoga cjelovitog čovjeka.

K nauku o ‘mjestu pročišćenja’

Katolički vjeroiskaz o umrlima s jedne strane, se u nauku o takozvanom ‘čisilištu’ u potpunosi i strogo drži toga da smrću čovjekov slobodno svjedočeni temeljni stav dobiva konačno važenje. Ali, s druge strane, čini se da on naučava dozrijevanje čitavoga čovjeka ‘poslije’ smri u održavanju te temeljne odluke u čitavoj širini njegove zbiljnosi. Dakle, ukoliko se u čovjekovoj sudbini ipak ne može osporii međustanje između smri, s jedne, i tjelesnoga ozbiljenja čovjeka kao cjeline, s druge strane, utoliko se ništa odlučujuće ne može kazai ni proiv predodžbe o osobnom dozrijevanju u tom međustanju koje se upravo na-ziva ‘čisilište’ ili bolje ‘stanje pročišćenja’ ili ‘mjesto pročišćenja’. Ali u kojem se smislu i u kojem stupnju ovdje još uvijek mogu primjenjivai vremenske kategorije o tomu u katoličkoj teologiji svakako još nisu zatvoreni aki. I ortodoksni kršćanin bio mogao pokazai izvjesne rezerve prema uobičajenom tradicionalnom načinu predočavanja. Neka se samo upozori da se teškoće u tak-

ESHATOLOGIJA

16

vim načinima iskazivanja bez daljnjega protežu na dogmu kao takvu koje se nužno trebamo držai.

Mogućnost konačne izgubljenosi

Čovjek je u potpunosi biće koje, u svojoj još uvijek tekućoj povijesi, apsolutno i neprevladivo mora računai s tom mogućnošću apsolutnoga ispunjenja u izricanju Ne Bogu i tako s nespašenošću. Kao onaj koji hodi u individualno otvorenoj povijesi spasenja, koji svoju slobodu još uvijek ozbiljuje u ot-vorenosi dvaju radikalno različiih mogućnosi, čovjek ne može reći da apsolutna izgubljenost kao kraj i ispunjenje krivnjom prožete slobode nije nikakva mogućnost s kojom bi morao računai. Ali on i ne treba znai više o paklu. Eshatološke iskaze Novoga zavjeta on u svakom smislu smije interpreirai polazeći od tog hermeneuičkog principa i tako pravii razliku između sadržaja i načina iskaza, te stoga ni u Isusovim iskazima kako o posljednjem sudu i njegovu ishodu tako npr. i o Judi ne smije iščitavai ništa drugo osim toga da čovjek mora računai s takvom mogućnošću konačne izgubljenosi. Ali iz toga proizlazi da iskaz o blaženom ispunjenju čovjeka u Isusu Kristu, uskrsnulome, u onima koje Katolička crkva štuje kao svece, nije iskaz koji stoji na istom stupnju kao i iskaz o paklu. U ispovijedanju vječnoga života u ‘Apostolskom vjerovanju’ mi ispovijedamo da svijet, čovječanstvo u cjelini, po moći Božje milosi nalazi u Isusu Kris-tu blaženo, poziivno ispunjenje. U nauku o paklu mogućnost izgubljenosi konačne vrste zadržavamo za svakoga pojedinca - uvijek za mene - zato što inače više ne bi postojala ozbiljnost slobodne povijesi. No, ta otvorenost nije u kršćanstvu nužno nauk o dva jednako vrijedna puta pred kojima stoji čovjek koji je na raskrižju.

AKTUALNA TEMA

17

Antropologijska nužnost kolekivnih iskaza

Čovjek kao tjelesna, povijesna zbiljnost i čovjek kao transcendentalno osobni duh, čovjek kao individua i čovjek kao član čovječanstva, kao član nekog kolekiva, čovjek kao duhovna osoba i čovjek kojemu neki svijet nužno pripada kao okolni svi-jet u kojemu on ozbiljuje svoje opstojanje, svi su i iskazi u svojoj pluralnosi pretpostavke eshatoloških iskaza. Zbog toga nužno

ESHATOLOGIJA

18

postoje individualna i kolekivna eshatologija, ne kao iskazi o dvije disparatne zbiljnosi, već kao iskazi o vazda konkretnom čovjeku samom, ali čije se ispunjenje ne može iskazai nikako drugačije nego tako da se on promatra koliko kao moment ljud-skoga kolekiva i svijeta toliko i kao vazda neponovljiva osoba koja se ne može svesi na svijest i društvo.

Zato što se individualna eshatologija ne može odvojii od čovjeka kao tjelesnog povijesnog bića ni kršćanska esha-tologija ne može mislii tu stvar tako da svijet i njegova povijest naprosto beskonačno idu dalje i da se samo pojedinac kao indi-vidua, kao osobna egzistencija, izbavljuje iz te dalje protječuće povijesi i tako posiže svoje individualisički mišljeno ispun-jenje. Eshatologija konkretnoga individualnog čovjeka može bii potpuna samo ako postoji i kolekivna eshatologija. I otuda kršćanska eshatologija kaže da je povijest svijeta, duha, spasen-ja i nespašenosi kao cjelina jednosmjerna, povijest koja dolazi do kraja i koja dakle ne protječe dalje u bezgraničnost.

Ispunjenje povijesi čovječanstva u ispunjenom sebepriopćcnju Boga

Ako netko pretpostavlja da samo na našoj zemlji pos-toji takvo duhovno-tjelesno slobodno biće koje svoju sudbinu ozbiljuje pred Bogom i ako on sebi predočuje da ta cjelokupna kolekivna povijest čovječanstva prestaje s nekom kozmičkom ili povijesnom katastrofom ljudske rase, on bi onda naravno mogao bez daljnjega zamislii daljnji hod svijeta i njegove izikalne pov-ijesi. Sama dogma prije svega kaže: povijest čovječanstva kao cjelina usmjerena je u povijesi na ispunjenje čovječanstva koje dovršuje tu povijest. Upravo iz isih hermeneuičkih principa proizlazi da se ne možemo odreći kolekivne eshatologije svi-jeta i čovječanstva u korist jedne, čisto egzistencijalisički inter-preirane individualne eshatologije onih vazda pojedinačnih. U njima se vrši ispunjenje cjelokupne povijesi čovječanstva.

AKTUALNA TEMA

19

Pojedinci zapravo ne napuštaju neku dramu nakon što su odigrali svoju ulogu, dramu koja se kao cjelina uvijek beskonačno i dalje odvija i koja u neku ruku na čvrstoj pozornici uvijek iznova duhovnim individuama daje mogućnost da odi-graju svoj čin. Cjelina je drama kojoj pripada i sama pozornica, dijalog između duhovnoga stvorenja ‘obogotvorene’ vrste s Bo-gom, dijalog i drama koja je u Kristu već dosigla svoj ireverzi-bilni vrhunac. Dakle, svijet je ne samo odmorište koje pojedincu uvijek trajno daje priliku da se opet vrai na put svoje individu-alne povijesi.

Unutarsvjetovna utopija i kršćanska eshatologija

Kada govorimo o kolekivnoj eshatologiji, morali bismo još i postavii pitanje, kako se unutarsvjetovne zadaće čovjeka, naroda, nacija, povijesnih epoha i naposljetku čovječanstva u cjelini svoje ideologije budućnosi i futurologije odnose prema kršćanskom očekivanju Kraljevstva Božjega u kojemu kršćanin očekuje apsolutnu budućnost koja je sam Bog. Sam je Bog čovjekova budućnost čovjeka i čovjekove povijesi kao izvorna dinamika i cilj. Sam Bog koji nije samo mitološka šifra za ono što vječno predstoji u budućnosi koju čovjek stvara iz svoje vlasite praznine da bi je opet pusio da padne natrag u ništavilo, iz koje-ga ona ustaje. Ali, k tomu, unutarsvjetovna povijest kao događaj tog sebepriopćenja Boga za čovjeka znači sve i s obzirom na njegovo spasenje. Jer u toj povijesi a ne mimo nje događa se Bog koji samoga sebe daruje stvorenju i povijesi, koji samoga sebe priopćuje čovjeku i omogućuje mu ne samo stvorenjsku, konačnu budućnost.

Dakle, između te unutarsvjetovne utopije, s jedne strane - ali ‘utopije’ koja je u toj svezi uzeta u sasvim poziivnom smislu - i kršćanske eshatologije, s druge strane, jest isi odnos razlike i jedinstva koji kršćanin npr. na temelju Novog zavjeta koncipira s obzirom na jedinstvo i različitost ljubavi prema Bogu

ESHATOLOGIJA

20

i prema bližnjemu. Jer svaki je unutarsvjetovni čin, ukoliko se ispravno razumije, upravo konkretnom postajuća ljubav pre-ma bližnjem i od apsolutne odgovornosi za tu ljubav prema bližnjem dobiva i svoju važnost u odgovornosi, vječno značenje i važenje. A ta ljubav prema bližnjem jest konkretan način na koji se ozbiljuje ljubav prema Bogu. I utoliko se može sasvim kršćanski kazai: Time što čovjek u ljubavi prema drugima ispun-java svoju unutarsvjetovnu zadaću, za njega se događa čudo ljubavi, sebepriopćenja, u kojemu Bog samoga sebe daruje čovjeku. I tako unutarsvjetovna utopija i eshatologija upravo imaju jedinstvo i razliku koja već postoji u zadnjem temeljnom aksiomu kristologije u kojoj čovjek i Bog nikad nisu isi, ali nikad nisu ni razdvojeni.

Korištena literatura: Karl Rahner, Temelji kršćanske vjere: Uvod u pojam kršćanstva, s njemačkog preveo Željko Pavić, Ex libris, Rijeka, 2007.

AKTUALNA TEMA

21

PARUSIJA

Pojam parousia, u klasičnom grčkom znači „bii nazočan“ ili „doći“. Počevši od 3. st. pr. Kr., ova riječ se upotrebljava kad se govori o svečanu posjetu ili ulasku kneza, pogotovo nekoj pokrajini. Tako i NZ upotrebljava upravo ovu riječ da označi događaj kojem pripisuje osobitu važnost.

Starozavjetna priprava ideje parusije

U Izraelovu religioznom iskustvu posebno se isiču teofanije Jahve koji „dolazi“ oslobodii svoj narod iz egi-patskog ropstva. „Dan Jahvin“, koji će doći, označava za narod spasenje, obnovu i konačnu sreću. Taj se dan prikazuje kao dan Božjeg suda nad poganima, ali i kao dan suda nad Izraelom i za Izraelce „bit će tama, a ne svjetlo“ (Am 5, 18), ali na kraju ne za sve, jer sam prorok otvara vrata nade za one što mrze zlo i ljube dobro. U Post 49, 10, u Jakovljevim blagoslovima, po prvi se put spominje glagol „dolazi“ s obzirom na Mesiju. Taj se isi glagol pojavljuje kasnije i u Zah 9, 9, gdje Mesija „dolazi“ navijesii sveopći mir i konačno uspostavii svoje kraljevstvo

Parusija u Novom zavjetu

Veza koju su razni proročki tekstovi uspostavljali između „dana Jahvina“ i mesijanske nade imala je kao neposrednu posljedicu snažno slaganje razina, što je karakterisično za proročki sil. Mesijanska vremena – i samog Mesiju – se iščekuje kao vremena posljednje i konačne uspostave Božjeg kraljevstva, tj. promatra ih se kao posljednje vrijeme Izraelove povijesi. S druge strane, izvornost Novog Zavjeta je u tom da je razdvojio

Piše: Stjepan Mostarac

ESHATOLOGIJA

22

do tada složene razine, a to se događa uvođenjem ideje o dva Mesijina dolaska. Mesija je došao, ali će doći i po drugi put. Kada se Riječ utjelovila, u njoj je bila punina božanstva ,ali je njezina slava koju je kao Riječ posjedovala prije stvaranja svijeta – bila skrivena; očitovala se na mahove u posebnim okolnosima, po čudesima, preobraženju, te u uskrsnim ukazanjima. Pavao će govorii o Isusovu uskrsnulom ijelu kao o „ijelu njegove slave“ (Kol 3, 21). Tako će parusija bii „epifanija“ ove stvarnosi i početak trajnog očitovanja slave Uskrsloga.

Teološko razmišljanje o pojmu parusije

1. Prva činjenica jest da je Isusov svečani navještaj parusije pred Sinedrijem pun aluzija na Dan 7, 13. „A Isus mu reče: Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim“ (Mk 14, 62). Tekst je parusijski.

2. Zanimljivo je da se u parusiji ostvaruju crte što ih je ova riječ imala u helenizmu. Radi se o dolasku kralja u slavi, a parusiju jednog kralja se gledalo kao početak jednog novog doba. Taj se pojam primjenjuje i na Krista koji dolazi započei novo vrijeme.

3. Parusija ima crte što ih proroci pripisuju danu Jahvinu, a značajno je da se parusija naziva i „danom Gospodnjim“. Krist će unišii sve neprijatelje, i ta Kristova pobjeda nad neprijateljima uključuje i konačni sud nad ljudskim rodom.

Parusija kao objekt nade

Za kršćanina u prvoj Crkvi parusija je bila objekt nade. Želio je da što prije dođe, po mogućnosi za njegovog života; više je želio bii zaogrnut slavom preobraženja koja će praii Gospodinov trijumfalni dolazak, umjesto da mora bii ponovno obučen nakon što je smrt lišila čovjeka njegova zemaljskog ijela (2 Kor 5, 4. usp 1 Kor 15, 51). U kršćaninovim očima parusija

AKTUALNA TEMA

23

je slavni Kristov dolazak „radi spasenja.“ Parusija je u Novom Zavjetu više prikazana kao objekt nade, jer nada je dinamičan stav, što se kreće da bi posigao ono čemu se nada. Budući da se parusija pripravlja, čovjek se treba na nju pripravii duhovnim odvajanjem od svijeta. I Isus, kad nas je poučio molii Oče naš, naložio je molii svaki dan „Dođi kraljevstvo tvoje“, što je jed-nako molii da dođe parusija. Molitveni stav što traži da se drugi Gospodinov dolazak ostvari što prije ne bi bio razumljiv bez dviju pretpostavki: a) da je parusija poželjna za kršćanina koji nastoji bii vjeran Kristu; b) da parusija može bii ubrzana molitvom.

Inkarnacionizam i eshatologizam

Dvije skupine teologa, inkarnacionisi i eshatologisi, raspravljali su, između dva svjetska rata, o odnosu između pro-fane povijesi i eshatologije. S velikom točnošću i misleći na konačnu sudbinu Crkve, pitanje se postavilo ovim riječima: „Koje savršenstvo prima kraljevstvo od čovjekova vlasita doprinosa? Doprinosi li tome čovjekovo profano djelovanje?

Doprinos eshatologizma je obilježen njegovim inzisi-ranjem na nutarnjem i nevidljivu značaju ovog procesa izgrad-nje. Kršćanin će radii za izgradnju boljeg svijeta. Zasluge što ih stječe u ovom naporu, nevidljive ljudskim očima, doprinose do-lasku kraljevstva. Ali taj poziivni doprinos nije shvatljiv izvana. U stanoviim okolnosima jedina vidljiva zasluga bit će izvanjski neuspjeh kršćanina.

Inkarnacionizam daje veću važnost slaganju vidljivog i nevidljivog, snagom kojeg nevidljiva priprava kraljevstva ima nužno odraz na sve veći razvoj čovječanstva. Božje eshatološko kraljevstvo predstavlja se u stanovitu koninuitetu s rezultaima što ih je čovjek posigao ijekom povijesi, poboljšavajući svijet i približujući ga Božjem kraljevstvu.

ESHATOLOGIJA

24

Drugi vaikanski sabor

U dogmatsku konsituciju Lumen genium (br. 48) unesena je rečenica koja bi istakla kozmički vid eshatologije: „Također sav svijet, koji je inimno povezan s čovjekom i po njemu dolazi k svom cilju, bit će savršeno obnovljen u Kristu.“ Dalje, u raspravi o budućoj pastoralnoj konsituciji Gaudium et Spes, kardinal Frings, nadbiskup Kölna, se usproivio tome da u pripravnom saborskom tekstu budu formule što bi promicale inkarnacionisičku teoriju izravnog utjecaja promjene ustrojstva u pripravi kraljevstva: „Napredak svijeta ne mijenja se neposred-no u kraljevstvo Božje; pravi napredak ljudskog roda sastoji se u činjenici da se vjera, nada i ljubav povećavaju u svemu onome što vodi k svom cilju. Crkva i svijet, što će se poistovjeii na kraju u Kristovu kraljevstvu, jesu i trebaju ostai različii u vremenu ze-maljskog putovanja.“ Ispovijest vjere Pavla VI iz 1968. posvećuje temi svoj 27. broj: „Ispovijedamo da kraljevstvo Božje, započeto ovdje u Kristovoj Crkvi, nije od ovog svijeta, čije obličje prolazi; i da se njegov pravi rast ne može miješai s napretkom civilizacije, znanosi i ljudske tehnike, već se sastoji u sve dubljoj spoznaji neistraživa Kristova bogatstva, u sve jačem nadanju vječnim do-brima, u sve življem odgovoru na Božju ljubav i u sve obilnijem razdavanju milosi i svetosi među ljudima.“

Zaključne misli

Teološki je neopravdano tumačenje eshatologizma u kojem se napušta ili se dovoljno ne vrednuje napor za izgradnju boljeg svijeta. Ovaj napor treba bii ostvaren i u nesigurnosi ze-maljskog rezultata, tj. i u slučaju da nedostaje sigurnost u pret-posljednje.

Crkva uči da eshatološka nada ne umanjuje važnost ze-maljskih zadataka, već da naproiv ispunjenje zemaljskih zada-taka dobiva odatle nove pobude. Eshatološko poimanje drži da

AKTUALNA TEMA

25

moralne vrednote pripravljaju dolazak parusije, ali nisu nužno i vrhunac što ga doseže posljednji naraštaj, već skup napora što ijekom povijesi upotpunjuju „ono što nedostaje mukama Kris-tovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“ (Kol 1, 24).

Korištena literatura: Candido Pozo, Eshatologija, preveo Anto Šarić, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.

ESHATOLOGIJA

26

ŽIVOTNI ZAGRLJAJ

Mutna i bolna sjećanja previru u meni, samo njeno lice duboko je uisnuto u moje pamćenje. Sjećam se udaraca majčinog srca dok nas je skupljala pod svoj topli pulover, sjećam se sigurne ruke oko moga čela. Bilo kakva opasnost nije me uzrujala jer je ona bila tu. Sjećam se mase ljudi, kako žurno koračaju trošnim putem i ostavljaju plačne tragove i izrezbarene oiske starih opanaka. Povela me majka sigurnom rukom za zbunjenom masom,

tada sam mogao vidjei i oiske bosih nogu i malih dječijih stop-ica.

Moje male zelene čizmice, kupljene tek prije dva dana na gradskom buvljaku, hrabro su gazile ne obazirući se na lokvice suza. Pored majke sam se osjećao kao mali vojnik siguran u svom pohodu. Brzo smo sigli masu, koja se upravo uspinjala uz prostrane zelene livade, ukrašene blagim padinama i ponekom sramežljivom lozom šipka. Taj veliki obzor koji se prosirao bio je skučen u mom oku. Majku sam više osjeio nego što sam je mogao vidjei, jer su me misli odvele u moj iscrtani svijet gdje sam vodio bitku s nepoznaim borcima. Ponekad bih se vraio stvarnosi izbezumljen jekom i blagim jecanjem mojih vršnjaka, pa bih se zapitao gdje vodi ovo plačno hodočašće i jel ovo zapra-vo hodočašće ili stvarni, životni križni put.

Majka nije puno govorila, samo se često obazirala i prodrijevši me svojim pogledom, sve jače siskala za ruku. Osjećao sam snagu koja bi me ponijela, osjećao sam se kao leptri slobodan u popodnevnom obilasku proljetnih cvjetova. Taj dan je bio očito drugčiji, sva ljepota prirode zamjenjena je mračnim

Piše: Boris Šošić

AKTUALNA TEMA

27

silama koje su uništavale razornom snagom svaki kutak moga sela. svaki cvijet je ostajao nijemo stojeći ranjen u korijenu, svi lepiri, pice žurno odlaze uzdižući se visoko u nebo, uzdišući za nama, dok su nas promatrali da kao pijuni idemo spremni da nas prve progutaju. Dugo smo tražili siguran korak, dugo smo čekali utjehu, dok nam se put

bez kraja cinično smješio. svaki odjek neprijateljskih napada, spontano bi ubrzavao hod već iznemoglih nogu. Osušenim usi-ma jedinu su utjehu pružale suze koje su se spuštale niz tobogan napravljen sopstvenom mukom.

Majka nije dopuštala da se izdvojimo od ostatka mase, koja se sada kao krdo bivola spuštala kroz zapuštene obronke, gonjeni od nepresušnih pucnjeva okorjelih krivolovaca. Netko je već na tom djelu našao svoj kraj. Ostali su tu sa štapom u ruci duboko uisnuim u svoju zemlju, zemlju na kojoj će ostavii krvavi spomenik svoje starosi. Sunce je poželilo dobrodošlicu tami koja se sjajno uklapala i brzo s prijateljila s našim dušama. Odsjaj pucnjeva kao da je prkosio zvjezdama. Agonija nije presta-jala, bilo je sve gore i gore. Buka svjeine postala je sjena sve žeščih napada. Dok sam hio majku pitai, hoćemo li brzo istrčai ovaj maraton boli, snažna eksplozija odjeknula je ispred nas, os-jeio sam jaki zagrljaj svoje majke, zagrljaj koji će bii posljed-nji. odvojili su me od nje, odvojili su me...suze dalje zamjenjuju svaku riječ. Zahvaljujem i majko na svemu, na posljednjem za-grljaju pred svoju smrt, meni za život.

ESHATOLOGIJA

28

RAZGOVOR S

Razgovor s fra Miroslavom Bustrucom, voditeljem ovogodišnjih bogoslovskih duhovnih vježbi, za List bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa

„Gorući grm“

Poštovani fra Miroslave, molimo Vas da se kratko predstavite:

Fra Miroslav Bustruc: Ja sam rođen 1958. godine u Metkoviću a živio sam djeinjstvo u mjestu Staševica kod Ploča. To je između Ploča i Vrgorca gdje sam nakon šestog razreda osnovne škole išao u predsjemenište u Vrliku. Sedmi i osmi razred tamo sam proveo. Onda nastavio Sjemenište u Sinju čeiri godine, novicijat na Visovcu, bivšu vojsku JNA odslužio petnaest mjeseci, i onda nastavio Bogosloviju čeiri godine u Makarskoj i zadnje dvije godine Bogoslovije u Zagrebu. Tako da sam ređen za svećenika na sv. Ivana Krsitelja 1984. godine u Zagrebu. Nakon toga sam vršio razne službe i zadnja mi je služba da sam župnik župe Bris-ivica koja je udaljena od Trogira oko 15 km. A paralelno s ime po mogućnosima vodim i duhovne obnove, duhovne vježbe.

Kako je list „Gorući grm“ list bogoslova VBS-a, rado bi od Vas čuli, kako ste u sebi otkrili zvanje?

Fra Miroslav Bustruc: Ja sam rado u ranom djeinjstvu čitao životopise svetaca. Osobito mi je zapela za oko i ušla u srce jedna scena iz jedne knjige o jednom svećeniku koji je došao u jednu župu gdje nitko ni s kim nije razgovarao. A on je svaki dan išao po vodu na bunar koji je bio nasred sela. I koga god bi sreo, on bi ga pozdravljao. Međuim, nitko mu nije odzdravljao. Tako da je on prakički proveo tu cijeli život ne vidjevši plodove svoga svećeničkoga rada. Kad je on umro, svi su došli na njegov sprovod i pomirili se. Situacija tog svećenika mi se često vraća u sjećanje kao inspiracija koju ne mogu objasnii, ali nekako me baš potrese.

29

FRA MIROSLAVOM BUSTRUCOM

Što za Vas znači bii svećenik u današnje vrijeme i kakvoga, zapravo, svećenika, svijet danas treba?

Fra Miroslav Bustruc: U današnje vrijeme svijet jako treba svećenika, ali mi svećenici nismo toga dovoljno svjesni. Zbog toga mi svećenici vjerujemo u jednu zabludu koja glasi da ljudi, svijet ne treba Boga. Međuim, ispravna konstatacija jest ta da ljudi trebaju Boga, ali nužno ne trebaju nas ako vide da mi ne tre-bamo Boga ili ako ostavljamo dojam da živimo bez Boga. Prema

tomu oni nužno nas, ako smo takvi, ne trebaju. Međuim, Isus nas treba i treba nas kao svoje poslužitelje. Kao one koji će nastavii činii ono što je On činio a On je nadodao da ćemo i veća djela činii nego je On činio. No, to ne znači da ćemo bii veći od Njega, nego onoliko koliko se mi smanjujemo tj. naša oholost, bahatost, samodostatnost toliko Isus može u nama rasi. U tom slučaju On će bii aktualan za ljude današnjeg vremena koji će onda nas trebai ne kao da smo mi bogovi nego kao one koji služe Bogu. Prema tome, mora-mo jako pazii da kao posrednici ne

budemo oni koji zavode ljude navezujući ih na sebe nego vodeći ih k Isusu. A da bismo mi to mogli, mi se moramo oslobađai navezanosi na sebe i onda se povezivai s Isusom i to je onda način kako će ljudi trebai nas radi Boga. A mi ćemo onda bii posrednici njima do Boga. A u svemu tome neizrecivo, ali silno nam pomaže naša nebeska Majka Marija.

Ima onih koji misle da bii dobar svećenik znači približii se to-liko svijetu, odnosno, ljudima, da postaneš skoro kao oni jer ih tako možeš najbolje razumjei. Primjerice, neki smatraju da se

30

RAZGOVOR S

svećenik može lakše približii ljudima u civilnom odjelu, nego u svećeničkom. Što Vi mislite o tome?

Fra Miroslav Bustruc: To je jedna zavodljiva parola s kojom se ne slažem jer ako ja trebam intervenciju prometnog policajca ja ga ne mogu otkrii među civilima. Što ja znam tko je tu pro-metni policajac. On mora uniformom meni davai znak da je on prometni policajac. Prema tome, ja ću njega trebai za neke svoje potrebe. Tako i svećenik, ako on ide među narod, a bez svećeničkih oznaka on može ostavljai dojam da je on slobo-dan čovjek. To znači da se u njega mogu zaljubii djevojke ako on nema svećeničku iskaznicu, habit ili kolar. Dakle, on daje dvosmislene signale. Ne prihvaća svoj idenitet. Ja znam da kod mene odnos prema habitu nije bio dobar. Na početku sam ga nosio češće, a onda kasnije sve rjeđe. Međuim, u jednom tre-nutku moga svećeničkog života, zapravo prije nekoliko godina, kad je Isus dotaknuo moje srce i kad me pozvao na radikalno nasljedovanje Njega, jedna duhovna sestra mi je svjedočila da je dobila nesvakidašnju ljubav i poštovanje prema mome ha-bitu. I to je na mene djelovalo tako da sam ja dobio ljubomoru na tu njezinu tvrdnju, i u prvi mah počeo habit nosii iz inata. Tada sam bio u Imotskome, i bio sam u nekom strahu kako će me ljudi prihvaii? Međuim, Bog je dao gdje god sam došao u habitu da su me iznimno radosno primili i od tada sam ga malo po malo počeo stalno nosii. Milošću Božjom počeo sam sebe prihvaćai i voljei kao svećenika i franjevca. Onda je to urodilo ime da sam i svoj habit zavolio i počeo ga nosii od srca, a ne od dužnosi tako ga da više prakički i ne skidam. Osim ljei kad umjesto habita nosim svećenički kolar. Noseći habit ljudima da-jem do znanja tko sam ja. Ipak, habit nosim prvenstveno radi sebe. Da ja ne zaboravim tko sam kad sam izvan samostana, među ljudima. Nitko ne mora sa mnom komunicirai, ali to me nije ni briga. Ipak, Bogu hvala još nisam doživio da bi mi zbog habita netko okrenuo leđa. Ja sam tu ako me netko treba kao svećenika, mogu mu pomoći, pristupii. Prema tomu, mišljenje

31

da mi trebamo bez svećeničkog odijela ići među vjernike držim da je to zabluda.

U našoj Crkvi se javlja sve veći broj svećenika-karizmaika. Da li je to Božji dar, ili…?

Fra Miroslav Bustruc: Karizmatska obnova postoji u svijetu i ona je od Crkve službeno priznata u Rimu. Međuim, s ime nisu sve dvoumice riješene. Mislim da je neopravdano stavljen naglasak na karizmu, na dar. Nešto slično bi bilo kad bismo mi stavljali naglasak na talent. Netko je taleniran za nešto. Iz toga se ne mora ništa iščitai ako on taj talent, dar ili u ovom slučaju karizmu ne korisi na pravi način. A pravi način upotrebe kar-izme jest u poniznosi i poslušnosi crkvenoj hijerarhiji s kariz-mama služii drugim ljudima. Ne radi sebe, ne radi uzdizanja sebe, ne radi promocije sebe nego radi naviještanja Evanđelja. Ako ja želim Bogu služii, nema tog dara kojeg mi On neće dai da bih ja to mogao ostvarii. No, mnoge su se devijacije dogodile s obzirom na karizme i upotrebu karizama gdje je to postalo svrha samima sebi. Ako se dar otkine od Darovatelja, od Boga, onda onaj tko je darom obdaren on zavodi sebe i druge. A us-traje li u tome, onda će se on na posljednjem sudu suočii sa Isusovom strašnom riječi. Kad Mu budu rekli: „U tvoje smo ime izgonili đavle, u tvoje smo ime liječili, radili ovo ili ono“, čut će iz Isusovih usta riječi: „Ne poznam vas. Odlazite od mene, prok-lei u oganj vječni“. Dakle, lako je moguće zbog krivog korištenja karizmi upadai u oholost i na taj način postai zavodnik sebe i drugih. Crkvena hijerarhija zato treba bdjei nad karizmama i nad karizmaicima. Da upozorava na pretjerivanja, da suzbija negaivne pojave i da ne gasi Duha.

Dugi niz godina ste pučki misionar. Što znači bii pučki misio-nar i koliko su oni danas potrebni za naše župne zajednice?

Fra Miroslav Bustruc: Pučki misionar je jedan stariji naziv za nešto što bismo danas mogli opisai jednim pristupačnijim

FRA MIROSLAVOM BUSTRUCOM

32

rječnikom a to je putujući propovjednik. Pučke misije su na poseban način bile svojstvene ocima Isusovcima. Međuim, i mi franjevci smo kroz povijest također na tom području bili akivni, posebno u početcima franjevačkog reda dok još franjevci, što je jedan speciikum za naše krajeve, još nisu imali župe. Naši kra-jevi su zbog posebnih okolnosi bili misijski krajevi pa su nama franjevcima i dominikancima bile od Crkve povjerene župe. Dakle, pučke misije, to je jedna vrsta duhovne obnove koja može trajai više ili manje dana. Prije je to trajalo od nedjelje do nedjelje, a sada radi ubrzanog tempa vremena, po župama župnici najčešće znaju zvai za vikend ili od četvrtka do nedjelje. Dakle, to su dani intezivnijeg duhovnog gledanja u svoje srce, u otkrivanje onoga bitnoga u kršćanstvu i poziva da ljudi kroz jednu iskrenu, duboku ispovijed ispovjede svoje grijehe, donesu prave odluke i žive u skladu sa im odlukama.

Poznai ste kao voditelj duhovnih vježbi, ali smo Vas mogli slušai i u brojnim emisijama HKR i R Marije i pročitai neko-liko Vaših knjiga. Smatrate li bitnim za današnju evangelizaciju korištenje sredstava društvenog priopćavanja i što poručujete onim evangelizatorima koji nisu osposobljeni poslužii se različiim sredstvima društvenog priopćavanja koja su nam dostupna?

Fra Miroslav Bustruc: Držim da su nam sredstva društvenog priopćivanja darovana da bismo ih korisili za evangelizaciju i u tom pogledu i bivši Papa blagopokojni Ivan Pavao II. sluga Božji je jako naglašavao potrebu upotrebe obavijesnih sredsta-va u naviještanju Evanđelja kao i sadašnji Papa tako da nema dileme da li mi to trebamo korisii. Međuim, valja nam tu, a to govorim na temelju osobnog iskustva, bii stalno u kontak-tu sa Bogom jer se tu može uvući tašta slava. Dakle, držanje ih emisija, nagovora itd., može neopazice dovesi do toga da čovjek možda i nesvjesno ime promovira sebe a ne navješćuje Isusa. Zato tu trebamo bdjei jer ta obavijesna sredstva u sebi

RAZGOVOR S

33

imaju jednu strahovitu moć zavodljivosi, tako da umjesto bit-noga imamo nebitno, umjesto Boga podvaljujemo sebe i sa te strane ljudima ne donosimo Onoga zbog koga smo tu. Dakle, valja u bdjenju nad sobom bii u stalnoj neprekinutoj molitvi i ne bojai se naviještai beskompromisno, najteže, najzahtjevnije isine kršćanstva jer Isus nas na to poziva. On će dai snagu da se to može živjei.

Postoje mnogi svećenici koji nisu osposobljeni, ne snalaze se u korištenju medija. Smatrate li da je to jedan nedostatak ili bi oni ipak mogli ispravii to, da se potrude?

Fra Miroslav Bustruc: Pa ja mislim da je to nedostatak i sa te strane bi možda trebalo bii više poicaja i od strane Provinci-jala, Biskupa, Nadbiskupa da se svećenici orijeniraju više u tom pogledu kao i pogledu toga da kao katolici imamo svoj dnevni list, svoju televiziju ili određene zakupljene dijelove na državnoj televiziji. Dakle, prostor gdje ćemo moći naviještai isinito Evanđelje za koje nas je Isus osposobio da vičemo sa krovova. Dakle, da korisimo sve moguće načine da Radosna Vijest, a to je da nas Bog ljubi iznad shvaćanja razuma, da dopre stvarno da svih ljudi.

Koliko je duhovno-molitveni život presudan za izgradnju do-brog Isusova svećenika?

Fra Miroslav Bustruc: Molitveni život je baza na kojoj počiva duhovnost svećenika. No, mi imamo i previše izazova i napasi da smanjujemo vrijeme susreta s Gospodinom, da uslijed ove trke i užurbanosi da se poistovjeimo sa onima vjernicima, ka-tolicima koji nam znaju reći: „Velečasni, oče, fratre, ujače ja se nemam kada prekrsit, (prekrižit)“. To je jetina izlika jer vrijeme koje nam Bog daje, daje nam On a ne netko drugi. Prema tome, mi trebamo stupai u kontakt s Njime, tražii vrijeme za susret s Njime i to takvu molitvu koja neće bii odrađivanje nekih molit-venih obrazaca nego isinski susret sa živim Bogom. Iz toga isin-

FRA MIROSLAVOM BUSTRUCOM

34

skog susreta sa živim Bogom mi ćemo moći ljudima naviještai Boga a ne podmetai sebe.

Što mislite o molitvi Časoslova, kao jednoj programiranoj molitvi, kroz dnevni ritam svećeničkog života?

Fra Miroslav Bustruc: Mislim da je Crkva kao mudra i brižna Majka dobro to sastavila i dala nam mogućnost da kroz te va-paje zahvale, krikove, molbenice koje su prisutne u Psalmima da obogai naš osobni molitveni, duhovni program, život. Tako da se ne moramo previše zamarai s ime da sve bude samo spontana molitva. Dakle, ta molitva časoslova i liturgije časova, i psalmi nam mogu bii poicaj da obogaimo i svoj molitve-ni život, ali da ne bude on prepušten nekoj sihiji, kreaivnosi u smislu: „Molit ću kad budem imao za to volju“. Jer nekada molitva ne mora imai ugođaj ili ne moramo se dobro osjećai dok molimo a trebamo i tada molii. Na taj način nam molitva otkriva isinu da trebamo nadilazii osjećaje s obzirom na molit-vu pa čak i osjećaje suhoće. Dakle, događanja „ničega“ jer i to je vrijednost, nadilazimo osjećaje po kojima bismo se trebali ugodno osjećai, a tražimo Gospodina. To je onda i traženje Božjega lica, nešto što možemo prispodobii s iskustvom Majke Terezije koja godinama nije osjećala Isusa, ali Ga je i dalje tražila, molila, živjela za ljude ali su ljudi u njezinoj nazočnosi osjećali Isusa. To je bilo svakodnevno umiranje sebi. Na to smo i mi kao svećenici pozvani.

Kakav je Vaš osobni odnos prema Blaženoj Djevici Mariji?

Fra Miroslav Bustruc: Priznajem da kroz dulje vrijeme svoga svećeničkoga života nisam imao živi odnos sa Majkom Marijom, a mislio sam da ga imam. Ali Bogu hvala i osobama koje su mi posredovale svoje iskustvo odnosa s Majkom Marijom i s Isusom da sam počeo otkrivai potrebu uspostavljanja življeg, osobni-jeg odnosa sa Majkom Marijom. I to se dogodilo na taj način što sam na poicaj ih osoba molitveno iščitavao tekstove od Mon-

RAZGOVOR S

35

forta. Dakle, pisca koji je napisao raspravu o pravoj pobožnosi prema BDM, a nakon čega je uslijedila priprava za posvetu Isusu po Mariji, prema Monfortu, koji je priredio jedan monfortanac Miljenko Sušac a radi se o pripravi od trideset i tri dana gdje su svaki dan doneseni tekstovi od Monforta. Uz to su povezane i određene molitve, molitvene vježbe koje treba svaki dan molii da bi poslije trideset i tri dana priprave slijedila posveta Isusu po Mariji vezana uz neki Marijin spomendan, blagdan ili svetkovinu i to onda bude trideset i četvri dan. To je ona glasovita izreka: „Totus tuus“., „Sav sam tvoj Isuse po Mariji, mojoj ljubljenoj Ma-jci“. Dakle, po tome sam ušao u jedan dublji, življi, osobniji od-nos sa Majkom Marijom i nastojim obnavljai posvetu Isusu po Mariji jer Ona je „najkraći, najsigurniji i najlakši put do Isusa“. Ona je na osobit način Majka svećenika, brine se da ne zaluta-mo u labirinima života u različiim obvezama, da nas ovaj svijet ne zavede i da možemo svoj celibat i svoju čistoću održavai na visini radi Kraljevstva Nebeskoga. Iz toga rate vjernost Isusu po služenju vjernicima Crkve, a kroz pomoć Isusa po Mariji. Živimo tu svoju posvetu i na taj način smo ispunjeni tako da ne moramo tražii lažne nadomjestke jer nam jedino Bog puninu može dai.

Koja je Vaša poruka budućim, ali i sadašnjim svećenicima i svim našim čitateljima?

Fra Miroslav Bustruc: Budući da su čitatelji najviše bogoslovi ja bih spomenuo nekoliko crica vezanih za moj Bogoslovni život pa vjerujem da mogu poslužit kao poicaj na razmišljanja, možda u nekoj mjeri i za nasljedovanje. Pred kraj svoja bogoslovnoga studija, osjećajući da se bliži dan svećeničkoga ređenja, ja sam sve više osjećao određenu nelagodu i muku sa obzirom na to moje buduće zvanje. To je bilo još u vrijeme komunizma, još se nije znalo da će komunizam pasi itd., gdje sam se pitao jesam li ja za to zvanje, je li to zvanje za mene, kako ću ja to moći obavljai. A to stanje pojačavala je i činjenica da u vrijeme studija prevladava teorija, tj. učenje Bogoslovnih odnosno Teoloških disciplina, a s

FRA MIROSLAVOM BUSTRUCOM

36

premalo pastoralne prakse, rada sa vjernicima na terenu. Sve je to pridonijelo da se u meni pojavila jedna određena nelagoda i zabrinutost. Sa svim im došao sam na jednu Svetu Misu gdje je svećenik govorio vrlo korjenito o potrebi obraćenja. Uglavnom su tu bili vjernici laici ali mene je ta riječ pogodila do te mjere da sam imao dojam da taj svećenik izravno meni govori, te da mi izvrće kožu naopako. Toliko mi je bilo to neugodno slušai jer sam osjećao da se to na mene osobno odnosi. I u toj svojoj nelagodi sam hio pobjeći sa te Svete Mise. Međuim, iz obzira prema ostalim vjernicima to nisam napravio ali nakon nekog vre-

mena osvrćući se na tu propovijed u svojim mislima došao sam do zaključka da nije meni taj svećenik hio izvrnui kožu naopako nego Bog preko njega srce naoposum. Tako da, dragi Bogoslovi, studeni Teologije, ko-liko god vam se činilo besmisleno učenje mnogih predmeta, marljivo ih učite, i ne zaboravite tražii onaj temelj a to je molitve-ni duhovni temelj za vaše učenje. Učenje, znanje nije najvažnije ali je važno. Najvažniji je odnos s Bogom koji se ostvaruje, podržava i hrani molitvom. Pa u tom pogledu spomen-uo bih i jednu aneg-

RAZGOVOR S

37

dotu vezanu za Ivana Mariju Vianneya kojega sam ja u svojoj oholosi smatrao da je neki poluglupan kojemu se Bog smilovao pa mu je dao da može postai svećenik jer je strahovito inzis-irao na tome. Međuim, zahvaljujući duhovnom rasvjetljenju i podatcima koje sam dobio od nekih svojih kolega svećenika, spoznao sam da je Ivan M. V. Božji odgovor na oholi racional-izam francuske revolucije. A Francuska revolucija nametnula je, naime lažni ideal kulta razuma. Dakle, pobožanstvenjenje dara razuma. I to je racionalizam. Pretjerana upotreba i povjerenje u razum nauštrb srca, nauštrb duha, vjere. A vjera je, i sve što se iče duhovnog područja proglašeno krajnje sumnjivim. I sad Bog daje da se rodi Ivan M. V. kojemu nije dao dar lakog učenja. Stra-hovito mu je bilo teško učit, ali on zbog toga nije pribjegavao krađi, nije prepisivao od kolega nego je dao sve od sebe. Kad nije išlo, onda je molio svece zašitnike da mu pomognu i onda bi nakon toga, nakon hodočašća koje bi poduzimao položio te ispite i postao je svećenik. Dobio je jednu vrlo siromašnu župu Ars gdje je tako propovijedao da je to ljudima išlo na živce, ali su se oni mijenjali jer ih je volio i za njih molio. Istovremeno njegov kolega vrhunski propovjednik toga vremena u Parizu Lacordaire (Lakorder) je tako propovijedao da su ljudi pljeskali, ali se nitko nije obraćao. I on je doznao kako Ivan Arški ima uspjeha u radu s vjernicima i tamo se zapuio i potajno je prisustvovao njegovim propovijedima i nagovorima, i počeo je i on neke stvari mijen-jai u svom načinu propovijedanja. Vrhunski intelektualac naše Crkve koji je ujedno i Papa - Benedikt XVI. za uzor nam nije stav-io nekog profesora teologije da bude zašitnik svih svećenika u svećeničkoj godini nego upravo Ivana Mariju V. Dakle, hio nam je reći koliko god nam znanje bilo važno, pobožnost je važnija. No, naravno sve treba bii u ravnoteži. Pa u tom pogledu dok učimo ne zanemarimo molitvu jer po toj ravnoteži ćemo moći danas, sutra na župi vjernicima bii uzor i u riječi a i u vladanju i u životnom primjeru.

Razgovarao: Ante Vidović

FRA MIROSLAVOM BUSTRUCOM

38

U crkvi sveih Ćirila i Metoda, u okviru zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, u Sarajevu, 25. svibnja nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predslavio je koncelebrirano Misno slavlje kojim je započela Duhovna

večer zahvale za sva duhovna zvanja.

Dragi brate u biskupstvu,draga braćo misnici, dragi budući misnici, draga braćo i sestre!

Evo, lijep je razlog našeg okupljanja: zahvalii Bogu. Kako ne zahvalii Bogu na milosnom daru što je po sluzi Božjem Sta-dleru upravo dao tu milost ovoj mjesnoj Crkvi za centre odgoja budućih svećenika: malo i veliko sjemenište. Hvala Ti, Bože, za tog nadbiskupa po kojem si činio divna djela u našoj nadbisk-upiji. Hvala Ti za sve dobročinitelje koji su njemu pomogli izgra-dii ova zdanja u kojima su generacije prošle i odgajale se za svećenike. Na poseban način hvala Ti i za sve dobročinitelje koji su pomagali uzdržavai ta zdanja.

Večeras Ti želimo reći hvala za taj dar zvanja. Nitko od nas nema pravo na njega. To je dar. Međuim, što čovjek dublje zahvaljuje, to dublje taj dar doživljava. Možda zaboravimo na to i kao da nam postane normalno što smo pozvani. Ipak, to je dar koji ničim nismo zaslužili. To je izmoljeni dar jer je tako Isus hio ostavivši zadaću Crkvi: „Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju“ (Mt 9,38). To su svi koji na duhovnom polju rade za spas duša: svećenici, redovnici, redovnice i Bogu posvećene duše u laikatu – svi oni koji se svjesno opredijele ra-dii za spas duša.

Ovo što ću večeras kazai, želim oslonii na riječ Božju koju smo čuli u današnjim misnim čitanjima. Ta živa Crkva ima

DUHOVNIDUHOVNI

39

POTICAJ

ljudski i božanski element. Zanimljivo, Sveto Pismo ne krije kako od samih početaka taj ljudski element ispliva na površinu i kao da želi zasjenii ono božansko. Tako je bilo i u apostolskom radu velikog apostola Pavla i njegova suputnika Barnabe. Iskrsnuo je problema obrezanja ili neobrezanja. Često mislimo da je riječ samo o disciplini, a upravo se kroz disciplinu često zna zadri-jei u dubini odnosno u srž poslanja Crkve. Zato će prva Crkva razmotrii to pitanje. Pavao i Barnaba idu u Jeruzalem gdje je

40

sjedište Crkve. Idu razmotrii to pitanje koje razdire poslanje evangelizacije. Tamo će starješine Crkve razriješii to teološko pitanje. Kako tada, tako i do danas uvijek se u Crkvi zna da pos-toji ta verikala – starješine Crkve koje su itekako odgovorni božanskom elementu u Crkvi da taj ljudski element bude u službi božanskog elementa.

I mi moramo shvaii. Mi jesmo ljudi i kao ljudi smo u službi Crkve, ali kao ljudi koje Bog upotrebljava da Božja is-pliva na površinu. Pa i danas će ljudski element vrlo često zasjenii ono božansko. Onaj uskrsli Isus Krist, kojeg trebamo svjedočii, biva zasjenjen našim ljudskim interesima ili oho-losima i sebičnosima. I danas Evanđelje mora bii na prvom mjestu; uskrsli Krist na prvom mjestu; Crkva koja ima glavu, vid-ljivu glavu – Petra naših dana i zbor apostola naših dana. Zato je ova Isusova, tako divno upozorenje nama svima: Ostanite u meni – slika trsa i loze. Donosi plod. Svi mi u čiji je život je ušao Isus Krist svojim pozivom, tako tajnoviim i ne baš uvijek jas-nim. On zbunjuje. Kad god Bog ulazi u nečiji život, On zbunjuje. I ne treba se tome čudii. Dovoljno je pogledai Marijin život. U Marijinom smo mjesecu. I nju je Bog zbunio. Tako lijepo sv. Luka zapisa o njezinom navještenju. Zbunila se, prestrašila se kad je anđeo došao reći joj da će bii Majka Božja. Ali u toj zbunjenosi prevažno je imai povjerenje u Boga. Ona je imala i zato je rekla: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1,38).

U svim našim zbunjenosima, kad Bog zbunjuje i kada zapravo ruši naše planove želeći stavii svoje, tada treba sačuvai djeinje povjerenje u Boga. Mislite da je Mariji bilo jasno kad je trebala nosii dijete Isusa pod svojim srcem i ići u Betlehem preko gora. I tu se moglo postavii pitanje, kud, Bože, paiš ženu tako da u blagoslovljenom stanju jaše na magarcu preko ih brda? Nije joj bilo jasno. A još joj je manje bilo jasno kad

DUHOVNI

41

nije bilo mjesta gdje bi se sklonila da rodi Isusa. Nije bilo jasno. Takav je Bog. On traži povjerenje. I Marija tako divno svjedoči. I Josip isto, a još više kad moraju bježai u Egipat. Ne bih iznosio sve detalje iz njezina života. Itekako su to zbunjivanja u ljudskim planovima kako bi Božja došla na prvo mjesto. I mi, koji smo rekli - evo me, koji smo prihvaili poslanje u Crkvi i posvećenje, tako često u svom ljudskom elementu bivamo zbunjeni i pitamo se: zašto baš ja, kud mene u takvu situaciju, pa nisam valjda škole učio za to? Bog ima svoje planove i govori: ja preko tebe želim spasii duše.

Ne znam, smijem li bii osoban. Živo se sjećam jednog trenutka u planini kad sam bio župnik. Dvanaest kilometara pješačio sam po snijegu putem bez prine kako bih došao kući. Cestu je zatrpao snijeg i nije bilo nikakvog prijevoznog sred-stva. Hodam putem, molim i razmišljam, a ne krijem da sam i brontul’o. Ne krijem da mi nije bilo jednostavno. Taman sjeo u kući i mislim - sad ću se ogrijai i kavu popii, kad dođoše i rekoše mi da trebam ići bolesniku. Kako sam se u tom trenutku lomio u sebi. Ali, kad sam se uvečer vraio od bolesnike, skoro da u životu nikad nisam bio sretniji jer sam doživio tako divan trenutak opremanja bolesnika. Tada sam rekao: Bože ne žali me iako se ponekad ljuim; ne žali me za svoje djelo. I danas se rado sjeim tog trenutka kad u meni ljudskost proradi i kad se pitam: zar moram baš toliko trpjei ili: Bože, može li nešto manje od onog što Ti tražiš. Onda mi dođe u pamet Isusova riječ: „Os-tanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijei roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,4-5). Ostai u Isusu znači prihvaii Njega cjelovitoga, Njegovu riječ, Njegov križ, Njegovu žrtvu i reći – ne moja, nego tvoja volja. Samo takvi mogu bii sretni svećenici, sretni redovnici, časne sestre. Sebičan u duhovnom zvanju ne može bii sretan.

POTICAJ

42

Zato želimo reći: hvala Ti, Bože što si slomio i lomiš našu ljudsku da Božja bude na prvom mjestu, da ostanemo u tebi i plod donosimo. Hvala Ti što si se usudio našu ljudskost uzei i u tu krhku glinenu posudu stavii to divno blago i to najsveije povjerenje. Recimo: slavii Misu; to je ono što je Isus rekao: Ovo činite meni na spomen. To odjekuje u nama svećenicima kad god to činimo. Također, svaki put kad dižemo ruku da odriješimo od grijeha, odjekuje ona uskrsna Isusova riječ: „Mir vama!.. Kojima oprosite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite zadržani su im“ (Iv 20, 21-23). Kud će veće povjerenje! Sve ono što je Isus zaslužio na Veliki petak i što je uskrsnućem proslavljeno donio, nama je povjerio da dijelimo. Veliko je to povjerenje! Ostanite u meni da donosite mnogo roda! Bitno u zvanju je ostai u Nje-mu i jednostavno sačuvai antenu srca da Njegovu riječ uvijek čujemo i hrabrost da svoje žrtvujemo; da ne unišimo ljudsko nego to stavimo potpuno na raspolaganje da se Bog ime služi jer mi Njega proslavljamo. I to je jedna tajna: On, svemoćni gos-podar neba i zemlje, želi da po našim djelima se slavi; da Njega slavi ljudska obična ograničenost.

Zar to ne izaziva u nama duboku zahvalnost i poicaj da kažemo: hvala i na tom povjerenju i daj nam ustrajnosi; daj nam povjerenja u Tebe; daj da nikad ne posumnjamo da je Tvoja jača od svega što nas snađe; pa i onda kad dođe crni mrak da vjerujemo: Ti si svjetlo koje prosvjetljuje i ljudska srca i ljudske putove. Nisi slučajno rekao: „Ja sam Put i Isina i Život“ (Iv 14,6). Zato te danas slavimo za dar zvanja, slavimo te za sve one koji su molili da i možemo služii u duhovnom zvanju. Učini nas ra-dosnim svjedocima, kao što smo pjevali: „Obradovah se kad mi rekoše: ‘Hajdemo u Dom Gospodnji!’“ (Ps 122,1); da se radu-jemo što smo u domu Gospodnjem, što smo u službi Evanđelja, što smo u službi Crkve, u službi spasenja duša. Obdari nas tom radošću da svjedočimo da si i onaj koji zoveš, posvećuješ i šalješ. Amen.

DUHOVNI POTICAJ

43

IZ DUHOVNE BAŠTINE

Sipo Barišić

Sipo Barišić je rođen 23. veljače 1918. u selu Komarici, u župi Cer, pokraj Dervente. Sipo je rođen kao deseto i to bli-zanac. Djeinjstvo mu se nije razlikovalo od djeinjstva njego-vih vršnjaka. Ipak, Sipo se razlikovao od svojih vršnjaka, jer je bio miran i povučen, ih i nježan i nije bio najbolji suigrač u sta-rim seoskim igrama. U školskoj 1931./32. upisao je prvi razred Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Godine 1937. ulazi u novicijat u Livnu. Nakon što je položio veliku maturu 1940. Sipo napušta daljnje školovanje kod franjevaca i upisuje se u Nadbiskupijsku bogosloviju u Sarajevu (danas Vrhbosansko bo-goslovno sjemenište). Tu je završio čeiri godine teologije i po rukama nadbiskupa Ivana Šarića zaređen je za svećenika Vrhbo-sanske nadbiskupije 29. lipnja 1944. godine. Nekoliko dana ka-snije, točnije, 6. srpnja krenuo je Sipo vlakom iz Sarajeva prema Brodu na Savi. Kad je vlak bio između Želeće i Žepča obrušio se engleski zrakoplov i mitraljirao vlak. Vlak je stao i putnici su bježali u šumu. Potrčao je i Sipo, ali mu je rafal iz zrakoplova izrešetao prsa i presjekao noge. Sahranjen je 7. srpnja 1944. na dobojskom groblju, dva dana prije zakazane Mlade mise.

U cijelosi donosimo pjesmu „Tiha molitva“, koju je mla-domisnik i pjesnik Sipo Barišić ispjevao za svoju Mladu misu, ali koju nažalost nije doživio.

IZ DUHOVNE BAŠTINE

44

TIHA MOLITVA

(Na dan moje Mlade Mise)

Već su davno, Majko, oni dani prošli, kad sam bio malo na sokaku diete, u seoskoj tankoj košuljici crnoj, s drugovima kad sam se igrao se svojim,

osjećajuć radost djeinjstva na selu, uz ognji-šte s braćom i sestrama dragim...

Već su davno, Majko, oni dani ihi, kad sam pošo malen putevima Tvojim...

Još se sjećam dobro... baš onoga dana; Ti si došla po me u jutarnje sate, a ja nisam znao kud me zoveš, Mai, i kud vode staze malo diete Tvoje...Pogledao sam sjetan na ognjište staro i na brata, majku i sestrice male...

I u jutro sneno, još se živo sjećam, seljačko sam ruho ja skinuo svoje.

U kući sam Božjoj malu našo braću i drugove nove upoznao svoje... a jednog dana, sjećaš li se, Mai?... što nikome dosad ja to nisam reko... kad me srdce sitno zaboljelo jako, djevičanstvo vječno obećo sam Tebi

(a i tada malo ja sam diete bio, i godine duge ovaj dan sam čeko...)

A mladost je moja prolazila iho... u blizini Tvojoj spremao sam se, Mai, godinama trpeć u malenoj duši, godinama noseć sakrivene boli...

i nikada nikom ne rekoh ih, Majko; jedino sam Tebi mogao ih reći, jer nikada nitko razumjet me ne će, tek jedina Majka, koja diete voli.

Sve je moje prošlo... sve, što imah nježno, ja, siromah Božji, darovo sam Tebi, ništa meni nije ostalo na svietu: radi Krista brata odrekoh se svega... Ja ne žalim sada ni majke ni brata, ni ognjišta dragog ostavljenog svoga; sve ostavih, Majko, da Ti diete budem, da sliedit mogu putevima Njega.

Evo Božje danas ja obukoh ruho; hosija me sniežna na pliici čeka. Tvoja zvona draga u zanosu slušam i pitam se samo, što bih dao Tebi... Kroz zvukove meke dragi glas Ti čujem... evo Majka moja sretna šapće

meni... a ja niemo stojim - svietle mi se oči, - jer bez Tebe danas ovo bilo ne bi.

Gle! Hosiju meku ja sam digo bielu; u rukama držim Tvoje milo Čedo, i na Tebe mislim u ovome času, a suza se sveitli sad iz oka moga...

Ja Te molim iho... Ti poznaješ diete, što je davno Tvoje cielim srdcem bilo; daj, da uviek bude samo Tvoje, Mai; čuvaj, Majko dobra, Čuvaj Sipu svoga!

Priredio: Ante Vidović

IZ DUHOVNE BAŠTINE

45

SVETIŠTE MAJKE BOŽJE U FATIMI

Povijest faimskoga sveišta započinje 13. svibnja 1917. godine kada se, usred ratnih razaranja za vrijeme Prvoga svjet-skog rata, Blažena Djevica Marija u mjestu Cova da Iria, u blizini Faime u Portugalu, ukazala troma malim pasirima: Luciji do Santos (10), Franji Marto (9) i Jacini Marto (7). Gospa se ukazi-vala narednih pet mjeseci i to uvijek 13. u mjesecu. Predstavila se kao „Kraljica Krunice“.

Gospa je poručila kako Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu. Onom tko to prihvai, obećala je spa-senje. Preporučila je svakodnevnu molitvu krunice. Nastavila je: “Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: “O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje gr-ješnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Mari-jinu. Malenim pasirima je objavila i tajnu (tzv. „Faimsku tajnu“) koja se sastojala iz tri dijela: u prvom je bilo ukaza-nje pakla, drugi dio je bilo objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći i treći dio viđenje progona Crkve i konačna proslava i trijumf Bezgr-ješnog Srca Marijina.

MARIJANSKI KUTAK

46

Za vrijeme zadnjeg ukazanja 13.10.1917. dogodilo se „Čudo Sunca“ koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi. Poput velike vatrene kugle Sunce se kretalo strelovitom brzinom, okre-talo se oko svoje ose. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosi od 40 km. Kasnije se Gospa još dva puta ukazala Luciji, koja je u međuvremenu postala redovnica, zapovjedivši joj slavljenje pet prvih subota u mjesecu.

Godine 1919. gradi se kapela ukazanja, a bazilika se poči-nje gradii 1928. godine da bi bila posvećena 7. listopada 1953. Faima postupno dobiva službenu crkvenu potvrdu kao mari-jansko sveište svjetskih razmjera: godine 1930. mjesni biskup potvrđuje auteničnost ukazanja, a 1931. portugalski biskupi posvećuju Portugal Bezgrješnom Srcu Marijinu. Godine 1942. papa Pio XII. posveio je Bezgrješnom Srcu cijeli svijet, a 1951. u Faimi je okončana Sveta jubilarna godina. Papa Pavao VI. ho-dočasi u Faimu na pedesetu obljetnicu ukazanja 13. svibnja 1967, a Ivan Pavao II. dolazi zahvalii Faimskoj Gospi za preži-vjeli atentat istoga dana, 13. svibnja, 1982. te 1991. godine. I sadašnji papa Benedikt XVI. posjeio je Faimu u svibnju 2010. godine u prigodi 10. obljetnice proglašenja blaženima dvoje pa-sira: Jacinte i Franje.

Faima je drugo europsko Marijansko sveište koje godišnje posjei oko 4 milijuna hodočasnika. U Faimi su se dogodila mnoga obraćenja i čudesna ozdravljenja. Ukazanja usred ratnih razaranja, pobjeda bezbožne komunisičke ideolo-gije u Rusiji ubrzo nakon toga, Gospino obećanje da će se Rusija obraii, posvećenje svijeta Marijinu Srcu usred rata - sve to go-vori kako Faimu treba promatrai kao veliku poruku mira.

Damir Vrbešić

MARIJANSKI KUTAK

47

BLAŽENI IVAN PAVAO II.

Životopis Karola Wojtyle – Ivana Pavla II.

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wado-wicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi Marcin Wadowita u Wado-wicama 1938. upisao je Jagielonsko sveučilište. Kada su nacisi zatvorili sveučilište 1939, mladi je Karol (1940–1944) radio u kamenolomu, a

potom u kemijskoj tvornici Solvay kako bi mogao zaradii za život te izbjeći deportaciju u Njemačku. Od 1942. u tajnosi pohađa predavanja na Teološkom fakultetu Jagielonskog sveučilišta kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promi-catelja kazališta koje je također djelovalo u tajnosi. Nakon rata nastavlja studij na ponovno otvorenoj krakovskoj bogosloviji, kao i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyline iznimne sposobnosi i darovitost tadašnji krakovski

Piše: Ljubo Zadrić

BLAŽENI IVAN PAVAO II.

48

nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha šalje ga na daljnji studij u Rim, gdje je posigao doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowicu, a potom studentskog kapelana u župi sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesorom iz moralne teologije na krakovskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lu-blinu. U 38. godini, 4. srpnja 1958, Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu. Šest godina kasnije, ijekom održavanja Drugog va-ikanskog koncila, 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom, a tri godine kasnije postaje kardinal. Kao nadbisk-up sudjelovao je na Drugome vaikanskom koncilu (1962–1965)

pridonijevši izradi kon-situcije Gaudium et spes. Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kar-dinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. te se već 14. li-stopada otvaraju nove konklave. Dva dana kasnije, Karol Wojtyla izabran je za papu. Ako je nakon punih 455 godina izbabran prvi slavenski papa u pov-

BLAŽENI

49

ijesi. Karol Wojtyla uzeo je ime dvojice svojih prethodnika, Ivan Pavao II. Među mnogobrojnim dokumenima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostol-skih konsitucija i 45 apostolskih pisama. Tomu treba pribrojii i papine knjige Prijeći prag nade iz 1994, Dar i otajstvo: uz pede-setu obljetnicu mog svećeništva iz 1996, Rimski tripih iz 2003. te Sjećanje i idenitet iz 2005.

Papa je ijekom papinske službe predvodio 147 svečanosi proglašenja blaženim na kojima je proglasio 1 338 blaženika te 51 svečanosi proglašenja sveima proglasivši pri-tom 456 svetaca. Održao je devet konzistorija na kojima je imen-ovao 231 kardinala. Predsjedao je i na šest plenarnih skupšina Kardinalskog zbora. Od 1978. do 2001. sazvao je 15 skupšina biskupske sinode: šest općih redoviih (1980, 1983, 1987, 1990, 1994. i 2001), jednu opću izvanrednu (1985) i osam posebnih skupšina (1980, 1991, 1994, 1995, 1997, 1998. [2] i 1999). Nije-dan papa nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od isuću općih audijencija srijedom sudjelovalo je više do 17,6 milijuna hodočasnika, ne računajući posebne audijencije i vjerska slavlja. Samo ijekom Velikog jubileja 2000. u Rim je hodočasilo više od osam milijuna vjernika. Pored toga, papa se susreo s miliju-nima ljudi ijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Papa je utemeljio Insitut Ivan Pavao II, kao i Insitut Populorum pro-gressio za domorodačke narode Južne Amerike. Između ostalog, utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosi. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladeži. Ivan Pavao II. preminuo je u svom domu 2. travnja 2005. U trenutku smri, uz njega je u molitvi bilo stoine isuća vjernika na Trgu sv. Petra, dok je njegov odlazak posredstvom medija intenzivno praio čitav svijet.

IVAN PAVAO II.

50

Papa Ivan Pavao II. – voljeni Papa Hrvata

Kroz dugu povijest Hrvatskoga naroda mnoge su osobe i događaji ostavili dubok trag na kulturu i sam način života ovo-ga naroda. Naroda koji je na poseban način bio vezan uz Svetu Rimsku Crkvu i koji je to i danas. To su pokazali naši preci kroz teško breme života pod tuđinskom vlašću, a onda i pod teškim udarom komunizma. U svemu tome vjera Hrvatskoga naroda ostala je nepokolebljiva. Bog je bio uz svoj narod, a onda kao da se nebo blaženo nagelo nad nas. Veliki papa Ivan Pavao II. posebno je ljubio Hrvatsku grudu i molio za njezin opstanak kroz teška ratna razaranja. To je pokazao i svojim djelima, pet puta je pohodio Hrvatski narod (Hrvatska – 3 puta, BiH – 2 puta). Zah-valni smo Bogu što smo mogli živjei u tom razdoblju, što smo imali takvoga papu koji je bio Duhovni vođa, Pomiritelj i nada sve Otac malenih.

Uvijek se rado prisjećamo riječi kojima je Svei Otac donio poruku mira u Sarajevo, u Bosnu i Hercegovinu: „Želim zagrlii sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje te kao Hodočasnik mira i prijateljstva želim služii miru i pravdi. Moja prva misao u ovome trenutku u kojem mi je dano zakoračii na bosanskohercegovačko tlo lei k Bogu koji je danas uslišio moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće. Neka više nikad ne bude rata, neka nikada više ne bude mržnje i nesnošljivosi. To je pouka ovoga stoljeća i ovoga isućljeća, koji su se već približili svojemu svršetku. Logiku neljudskoga nasilja valja zamijenii konstrukivnom logikom mira. Vi ste rod izabrani, kraljevstvo svećenstvo, svei puk (1 Pt 2,9) obraćam vam se ovim riječima apostola Petra upravljenima kršćanima i srdačno vas pozdravljam, a navlasito pak pozdravljam gospo-dina kardinala Vinka Puljića. U ovome trenutku posebno mislim na svećenike i posvećene osobe, koji su puno prepaili ijekom ovih teških godina. Ne zaboravljam one koji su nestali, tražeći

BLAŽENI

51

da se rasvijetle njihovi slučajevi. Na osobit se način spominjem onih koji su vlasitom krvlju plaili svoje svjedočanstvo ljubavi za Krista i braću. Neka njihova prolivena krv dade novu snagu Crkvi koja ništa drugo ne traži nego da u Bosni i Hercegovini može slobodno propovijedai Evanđelje vječnoga spasenja, poštujući pri tom svako ljudsko biće, svaku kulturu i svaku vjeru. Došao sam u Sarajevo da bih na ovome napaćenom tlu ponovio po-ruku apostola Pavla: Krist je mir naš. Moja poruka biskupima i svećenicima, Predragi preporučujem vam da ubuduće, čak i uz cijenu velikih žrtava, ostanete s povjerenim vam stadom i bu-dete nositelji nade i jasni svjedoci Kristova mira. Želim reći neko-liko riječi i vama dragi bogoslovi i sjemeništarci, nado Crkve u ovoj zemlji. Nasljedujući primjer sluge Božjega Petra Barbarića, dopusite da vas osvoji Krist! Otkrijte svu ljepotu darivanja svojega života Njemu, kako bi ste braći nosili Njegovo Evanđelje spasenja. Zvanje je pustolovina koju se isplai živjei do kraja! Tajna posve ostvarena života leži u velikodušnome i ustrajnome odgovoru na Gospodinov poziv.

Značajan je bio i drugi papin pohod Bosni i Hercegovini, kada je Ivan Pavao II. u Banjaluci na Petrićevcu blaženim pro-glasio Ivana Merza i stavio ga kao primjer služenja u svetosi i žaru. Papine riječi u Banjaluci: „Predraga braćo i sestre, Krist Isus, svjetlo što prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, želi da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Sinovi i kćeri ove zemlje, s vama zajedno svjedok muke i slave Gospodnje, želim slavii ovu Euharisiju: žrtvu hvale i prinos pomirbe i mira. Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove, Banjalučke biskupije: u Ivanu Merzu, koji će za vrijeme ovoga slavlja bii proglašen blaženim. Bio je vjernik svjetovnjak uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nad-naravno - djelatno zauzet u širenju Kraljevstva Božjega. Njega vam želim dai kao svjedoka Kristova i zašitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesi, u ponovnoj izgradnji onoga

IVAN PAVAO II.

52

što je srušilo nasilje, u pomirbi među pojedincima i obiteljima, u promaknuću isinske društvene obnove u pravdi i miru.“

Svečana formula beaiikacije Ivana Merza: „Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josi-pa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjerni-ka, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje sveih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Ivan Merz od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan nje-gova rođenja za nebo, 10. svibnja, može slavii njegov spomen na mjesima i na način kako je to određeno kanonskim propi-sima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.“

Ivan Pavao II. – proglašen Blaženim

Iščekivani dan je došao, došao je brzo, jer se tako svidjelo Gospodinu: Ivan Pavao II. je blaženi!”, uskliknuo je papa Benedikt XVI. u homiliji mise beaiikacije na Trgu Sv. Petra 1. svibnja. „Prije šest godina smo se nalazili na ovome Trgu da sudjelujemo na pogrebu pape Ivana Pavla II. Duboka je bila bol zbog gubitka, ali je još snažniji bio osjećaj velike milosi koja je obavijala Rim i čitav svijet: milosi koja je bila nalik plodu čitavog života mojega ljubljenog prethodnika i osobito njegova svjedočenje u trpljen-ju. Već smo toga dana osjećali kako se širi miris njegove svetosi i Božji je narod na mnogo način očitovao svoje štovanje prema njemu. Zato sam hio da se, uz dužno poštovanje crkvenih nor-mi, njegova kauza za proglašenje blaženim donekle ubrza. Ne bojte se! Otvorite, štoviše otvorite širom vrata Kristu!, ponovio je Benedikt XVI. riječi koje je njegov prethodnik izgovorio kada je izabran za papu. Svojim svjedočenjem vjere, ljubavi apostolske hrabrosi taj je istaknui lik poljskog naroda pomogao kršćanima iz čitavoga svijeta da se ne boje izjašnjavai kao kršćani, pripa-dai Crkvi, govorii o evanđelju. Riječju, pomogao nam je da se ne bojimo isine, jer je isina jamstvo slobode, rekao je Papa.

BLAŽENI

53

Čovjek je put Crkve, to je prema Benediktu XVI., „po-ruka” Karola Wojtyle. Tom porukom Ivan Pavao II. je poveo Božji narod preko praga trećeg isućljeća. Velikim jubilejom 2000. Ivan Pavao II. dao je kršćanstvu novi smjerokaz prema budućnosi, Božje budućnosi, koja nadilazi povijest, ali ipak utječe na pov-ijest.

Papa je zaključio svoju homiliju, prekidanu više put burnim pljeskom mnoštva okupljenog na Trgu Sv. Petra, ovim riječima: „Toliko si nas put blagoslovio s ovoga trga i s palača. Danas te molimo Svei Oče, blagoslovi nas. Amen.“

Sa zahvalnošću kličimo Bogu i molimo: IVANE PAVLE II., zagovaraj nas.

IVAN PAVAO II.

54

SLUŽBENICE BOŽIJE

DRINSKE MUČENICE

Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi došle su u Sara jevo na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je utemeljiteljica reda, Franziska Lechner. Otvorile su na Palama kod Sarajeva samostan “Marijin dom” 1911. Držale su osnovnu školu i po magale susjedima, bez obzira na vjeru i narodnost. Njegova le su bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromasima i pro sjacima s Romanije. Neprijatelji su 11. prosinca 1941.

opkolili “Marijin dom”, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve re dovnice. Vodili su ih po snije gu uz preslušavanja i ispiiva-nja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je sestra Berchmanna Leidenix (Austrijanka), shrva na od puta ostala i kasnije ubijena, 23. prosinca 1941. Os tale čeiri časne sestre - pred stojnica Jula Ivanisevic (Hrva ica), Krizina Bojane (Sloven ka), Antonija Fabjan (Sloven ka) i Bernardeta Banja (Hrva ica) od vedene su do Goražda, gdje su sigle 15. prosinca 1941.

U djelu “Dječak s Drine”, don Anto Baković piše:

“… Stojim i gledam kako Drina teče... Stojim i gledam tu silnu rijeku Drinu. Stoine dječaka i djevojčica prolaze pokraj mene i zagledaju u me. Čudak neki - možda misle u sebi! I ja kadikad bacim pogled na njih. Oh, kako bih im sada želio održai sat povijesi o krvavoj Drini koju sam prije pedeset godina doživio kada sam bio njihovih godina! Tko bi od ovih goraždanskih školaraca pomislio da sam prije pedeset godina i ja bio takav dječak s Drine? Te 1991. ni sluio nisam da će samo za godinu-dvije Drina opet bii krvava i da će ovo moje drago rodno Goražde nanovo doživjei godinu 1941. i 1942. Ni sluio nisam da će Europa i svijet bii toliko ravnodušni i bešćutni i dopusii

Piše: Marin Marić

55

DRINSKE MUČENICE

da ova nedužna djeca, samo zato što su željela bii slobodna u svojoj dragoj Bosni, da će doživjei smrt, ubijanje, ranjavanje, glad, bombardiranje i vidjei opet krvavu Drinu, Drinu opet punu leševa! Čini mi se da ponovno vidim mjesta gdje su izronile mrtve bijele djevice - Drinske mučenice! Drina godine 1941. i 1942. bijaše grobnica više isuća nedužnih katolika, civila, koje su potpuno nevine zvjerski ubili i bacili u rijeku. Gotovo ni jedan hrvatski vojnik nije bio medu njima, samo žene, djeca, djevojke i starci. Za vrijeme komunizma od 1945. do 1990. nitko nije stavio ni najmanju spomen-ploču za sjećanje na te žrtve.“

s. M. Jula Ivanišević

Sestra M. Jula Ivanišević, na krštenju Kata, rođena je 25. studenoga 1893. u Starom Petrovu Selu (u Slavoniji) kao osmo od jedanaestero djece majke Terezije (rođene Šimunović) i oca Nikole. Djeinjstvo i mladost provela je u rodnom selu te je on-dje završila osnovnu školu. Kad je navršila osamnaest godina, izrazila je želju da ode u samostan. Budući da njezina majka s

56

ime nije bila suglasna, u samostan je oišla nakon majčine smr-i 1914. Redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1916. Ispr-va je bila u službi u samostanima Družbe Kćeri Božje ljubavi u Breškama i Josipovcu (kod Tuzle) i Betaniji kod Sarajeva. Nešto manje od godine dana bila je u službi u Zemaljskom siroištu u Zagrebu, a potom joj je bila povjerena služba predstojnice u Marijinu domu na Palama koju je, uz kraći prekid, obnašala sve do kraja svoga života. Gostoljubivošću i susretljivošću s. Jule u Marijinu domu svatko je bio dobrodošao, bilo da je došao zbog neke potrebe ili je samo svraio. U Kronici Zavoda svetog Josipa (1931.-1941.) zabilježeno je da su u Marijin dom uvijek mogli navraii, odmorii se i pomolii djeca i majke, učenici i nastav-nici, svećenici i biskupi, siromasi i bogai, putnici, ali i izbjeglice i prognanici.

s. M. Berchmana Leidenix

Sestra M. Berchmana Johanna Leidenix, na krštenju Ka-roline Anna, rođena je 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu (u Au-striji) kao prva od dvije kćeri majke Jozefe (rođene Benkhofer) i oca Michaela. Obje sestre školovale su se u Marijinom zavodu u Beču koji je osnovala i vodila Družba Kćeri Božje ljubavi. Sestra Berchmana u Družbu je ušla 11. rujna 1881. Redovničke zavjete položila je 20. Kolovoza 1883. U Družbu je 1888. ušla i njezina sestra Mathilda – s. Bernarda. Krajem 1883. s. Berchmana je upućena u Bosnu, koja je u to vrijeme bila misijsko područje, u Tuzlu. Potom je bila u službi u samostanima u Sarajevu, na Palama, u Višegradu i Breškama. Budući da je posigla i zvanje učiteljice i zvanje bolničarke, ponajviše je radila kao učiteljica u osnovnim školama, a za vrijeme Prvog svjetskog rata u bolnici u Višegradu radila je kao bolničarka. Od 1920. do 1923. obavlja-la je službu predstojnice u samostanu u Breškama, a od 1931. do 1936. službu učiteljice novakinja. Godine 1939., iscrpljena i znatno narušena zdravlja, premještena je u Marijin dom na Pa-

SLUŽBENICE BOŽIJE

57

lama, gdje je ostala do kraja svoga života. Uz redovii rad mnoge je privatno poučavala osnove pismenosi. Osobito rado je nada-renu katoličku, pravoslavnu, muslimansku i židovsku djecu pou-čavala njemački jezik. U Nekrologu sestara Kćeri Božje ljubavi o njoj je zapisano: „Po naravi je bila vrlo stroga, ali je imala veliku želju da mladim sestrama novakinjama ulije pravi duh te budu dobre redovnice. Uz tu svoju prirodnu strogost bila je vrlo do-bra odgojiteljica mladih. Svoju pobožnost željela je prenijei i na druge.“

s. M. Krizina Bojanc

Sestra M. Krizina Bojanc, na krštenju Josefa, rođena je 14. svibnja 1885. u selu Zbure (kod Šmarjetskih Toplica u Sloveniji) kao drugo od šestoro djece majke Marije (rođene Bizjak) i oca Mihaela. U Družbu Kćeri Božje ljubavi ušla je 28. prosinca 1921. u trideset i šestoj godini života. Tri godine nakon nje u Družbu je ušla i njezina sestra Angela – s. M. Alfonza. Sestra Krizina redov-ničke je zavjete položila 28. srpnja 1923. Prve dvije godine bila je u službi u samostanu Betanija kod Sarajeva, potom u Marijinu domu na Palama, pa u Breškama i Tuzli. Dana 16. travnja 1939. na vlasitu je molbu ponovno raspoređena u Marijin dom gdje je ostala do kraja svoga života. Obavljala je jednostavne poslo-ve. Brinula o stoci i radila u polju. Prala, krpala i glačala robu. Bila je vrlo plahe naravi, k tome i vrlo blaga, i prema ljudima i prema domaćim živoinjama. Sestra Krizina posebno je štovala Majku Božju. Krunicu je molila u svakoj prilici. O Majci Božjoj je govorila: „Marija, naša dobra Majka! Naša sigurna pomoćnica.“ Tri dana prije nego će je s njezinim sestrama iz Marijina doma na Palama četnici zarobii, s. Krizina bila je u Sarajevu. Njezina joj je sestra Angela – s. Alfonza, čuvši o neprestanoj pucnjavi oko Pala, tada rekla: „Seko draga, dođite u Sarajevo da vas ne ubiju.“ Ona joj je na to odgovorila: „Neće nas nitko ubii, mi ni-smo nikome ništa skrivile, ni nažao učinile...“

DRINSKE MUČENICE

58

s.M. Antonija Fabjan

Sestra M. Antonija Fabjan, na krštenju Jožefa, rođena je 23. siječnja 1907. u selu Malo Lipje (kod Žužemberka u Sloveni-ji) kao treće od petoro djece majke Jožefe i oca Janeza (koji je s prvom suprugom, koja je umrla, imao još troje djece). Sestri Antoniji otac je umro kad je imala čeiri, a majka kad je ima-la jedanaest godina. Brigu o osmoro djece preuzela je rodbina. Sestra Antonija bila je povjerena jednoj od tetki. U samostan je ušla 9. travnja 1929., a redovničke zavjete položila 19. ožujka 1932. Isprva je bila u službi u samostanu Betanija kod Sarajeva, potom u Antunovcu na Ilidži te ponovno u samostanu Betanija. Bavila se vrtlarstvom, brinula o stoci i radila u polju. Budući da je bila slaba zdravlja, jedno je vrijeme radi oporavka proboravila na Palama, kamo je premještena 16. rujna 1936., gdje je ostala do kraja svoga života. U Marijinu domu posluživala je bolesnike te rado primala siromahe i djecu. Obavljala je i sve potrebne poslove u kuhinji, praonici, vrtu i kapelici. Bila je vrlo uslužna i jednostavno prepoznavala potrebe drugih. O svakome je imala lijepu riječ. Odlikovala se poslušnošću i bila djeinjeg duha.

s. M. Bernadeta Banja

Sestra M. Bernadeta Banja, na krštenju Terezija, rođe-na je 18. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu (kod Bjelovara) kao dvanaesto od trinaestoro djece majke Terezije (rođene Kovač) i oca Josipa (koji je s prvom suprugom, koja je umrla, imao dvoje djece). Njezina je obitelj bila mađarskog podrijetla. Djeinjstvo i mladost provela je u rodnom selu te se ondje i školovala. Još od djeinjstva izražavala je želju da ode u samostan što je i uči-nila 29. lipnja 1929. Redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1932. Kratko vrijeme bila je u službi kuharice u Zavodu svetog Josipa u Sarajevu, a u listopadu 1932. bila je preraspoređena za istu službu u Marijinu domu na Palama gdje je ostala do kraja svoga života. Na Palama je redovito kuhala za svoje sestre, a uz

SLUŽBENICE BOŽIJE

59

njih, i za sve one koji su ondje boravili: bolesnike, djecu, siroma-he, goste, namjernike...

Korištena literatura: S. M. Slavica Buljan, FDC, Zavjet krvlju pot-pisan – životopis službenica Božjih Drinskih mučenica, Zagreb, 2011. i Anto Baković, Dječak s Drine, Zagreb, 1996.

DRINSKE MUČENICE USKORO MEĐU BLAŽENICIMA KATOLIČKE CRKVE

U Drinskim mučenicama gledajmo prvenstveno svoje uzore,

a zaim i svoje zagovornice!

Dok idemo ususret događaju proglaše-nja blaženima Drinskih mučenica, koje će bii 24. rujna ove godine, brojnim štovateljima želi se na razne načine predstavii ove mučenice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, ali i cijele Crkve. Osim službeno zaduženih osoba po-trebno je da i drugi učine sve što je u njihovim mogućnosima kako bi u pravom i isinitom svjetlu bile predstavljene ne samo na područ-ju Vrhbosanske nadbiskupije i Bosne i Herce-

govine nego isto tako i na području cijele Crkve u Hrvata. Isto tako potrebno je pojasnii koje je mjesto blaženika i svetaca ije-kom povijesi i sadašnjosi u životu opće Crkve. Ovaj prilog želi prezenirai povijest štovanja blaženika i svetaca, ali isto tako prezenirai teologiju čašćenja svetaca. Sve se to želi učinii po-zivajući se na važeće dokumente Crkve koji uređuju ovu proble-maiku. Nakon toga dijela bit će predstavljen barem ukratko put postupka beaiikacije, ali i način pravilnog čašćenja blaženika i svetaca te Drinskih mučenica.

DRINSKE MUČENICE

Piše: don. Tomo Knežević

60

I. BLAŽENICI I SVECI KATOLIČKE CRKVE

a) Povijest štovanja blaženika i svetaca

Povijest štovanja blaženika i svetaca u Katoličkoj Crkvi široka je i naoko složena tvorevina s obiljem potrebnih dife-renciranja prema vremenu i prostoru. Početak pravog štovanja svetaca može se stavii u sredinu drugog stoljeća. Za taj dio po-vijesi Crkve može se reći kako su ponajprije štovani oni kršćani koji su žrtvom vlasitoga života postali svjedoci Kristovi. Biskup Polikarp iz Smirne (+oko 155.) bio je prvi mučenik, kojemu je njegova zajednica iskazala kult štovanja. Štovanje se mučenika u početnom stadiju ograničilo na ona mjesta i zajednice koje su mogle pokazai grob, odnosno smrtne ostatke doičnog muče-nika. Kasnije su u blagdanski kalendar uvrštavani i mučenici dru-gih zajednica. Ako je grob nedostajao, tražile su se relikvije, pa i „relikvije za doicanje“. Ukoliko i njih nije bilo njih su u kasnijim vremenima nadomještale slike konkretnih svetaca.

Apostoli, kao zvanični svjedoci, vrlo su rano u štovanju izjednačeni s mučenicima. Oni su od samog Krista bili postavlje-ni, a njima je dao obećanje kako će „sjesi na dvanaest prijestolja i sudii dvanaest Izraelovih plemena“ (Mt 19,8f). Posebno mje-sto pripalo je „priznavaocima“ (confessores), koji su u progon-stvu morali puno toga pretrpjei zbog svoje vjere, doduše, ne smrt, nego mučenje, zatočeništvo i progonstvo. I krajem velikih progona kršćana postupno se štuju kao mučenici i slavni biskupi kao Grgur Thaumaturgos na Istoku i Marin Tourski na Zapadu. Konačno zboru štovanih pripadaju također askete i djevice, jer su se odlikovali izvanrednim nasljedovanjem Krista. Cijeli je nji-hov život bio nekrvno mučeništvo.

U čašćenu onih svetaca, nad čijim su grobovima sagra-đeni oltari, kapele ili čak bazilike, čitala su se djela mučenika, slavilo se euharisiju i časio se njihov „natale“ (dan smri), nasljedovale njihove vrline (imitaio) i zazivao se njihov moćni

SLUŽBENICE BOŽIJE

61

zagovor (invocaio). Slično kao u kasnožidovskom štovanju sve-taca i kršćani su također vjerovali da ih kod prijestolja Božjeg zagovaraju njihovi mučenici i sveci.

Kako bi se izbjeglo nekontrolirano širenje štovanja uvi-jek novih sveih osoba, razvio se crkveni postupak proglašenja sveim. Polazna točka bilo je proglašenje sveim biskupa Ulricha iz Augsburga (+973.) od pape Ivana XV. na rimskoj sinodi 993. godine. Kod sve brojnijih pismenih zamolbi, ispit je više puta postrožen, pri čemu se prije svega zahijevalo herojsko naslje-dovanje Krista i dokazi čudesa na temelju zazivanja. Današnje odredbe, koje su se nalazile u starom Zakoniku kanonskog prava (CIC) can. 1999-2141 i u bitnom su potjecale od Benedikta XIV., nisu više sadržane u važećem Zakoniku kanonskog prava (CIC) (can. 1403 § 1), nego su oglašene u formi posebnog papinskog zakona: Apostolska konsitucija „Divinus perfecionis magister“ od 25.1.1983., u: AAS 75 (1983.) 349-355; Zbor za proglašenje blaženih i svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-ženih i svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-enih i svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi- i svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-i svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi- svei h, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-sveih, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-, „Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi-Normae servandae in in�uisi onibus ab Epi- servandae in in�uisi onibus ab Epi-servandae in in�uisi onibus ab Epi- in in�uisi onibus ab Epi-in in�uisi onibus ab Epi- in�uisi onibus ab Epi-in�uisionibus ab Epi- ab Epi-ab Epi- Epi-Epi-scopis faciendis in Causis Sanctorum“ od 7.2.1983., u: AAS 75 (1983.) 369-403; Zbor za proglašenje blaženih i svei h, „Decre-Zbor za proglašenje blaženih i svei h, „Decre- za proglašenje blaženih i svei h, „Decre-za proglašenje blaženih i svei h, „Decre- proglašenje blaženih i svei h, „Decre-proglašenje blaženih i svei h, „Decre-šenje blaženih i sveih, „Decre-Decre-tum generale de Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae- generale de Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae-generale de Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae- de Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae-de Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae- Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae-Servorum Dei causis, �uarum iudicium in prae- Dei causis, �uarum iudicium in prae-Dei causis, �uarum iudicium in prae- causis, �uarum iudicium in prae-causis, �uarum iudicium in prae-, �uarum iudicium in prae-�uarum iudicium in prae- iudicium in prae-iudicium in prae- in prae-in prae- prae-prae-sens apud Sacram Congregaionem pendet“ od 7.2.1983., u: AAS (1983.) 403-404.

Za srednji vijek može se kazai kako ga oslikava buran i manje teološko utemeljeni izraz prema sveima. On je označen s tri zanimljive činjenice: a) specijalizacija i nadležnost svetaca za određene zadaće; b) dijeljenje relikvija i gomilanje relikvija kao zaloga pomoći mnogih svetaca; c) vjera čudesa i neumjere-na težnja za čudesima. Vjera Crkve sve se rjeđe razumljivo na-vješćivala vjerničkom narodu. U religioznoj praksi uzmaknulo je nasljedovanje (imitaio) iza zazivanja (invocaio). Sveci su u svi-jesi vjernika sve više od posrednika (intercessor) postajali po-magačima (adiutor). Opasnost religioznog divljeg rasta povećala se još i ime da se povećalo štovanje svetaca na hodočasnič kim mjesima s velikim zbirkama relikvijâ. Time se koncentriralo i

DRINSKE MUČENICE

62

sve više potpomoglo daljnju kvanitaivnu misao s posebno na-bujalim oprosima.

U jednoj takov situaciji nisu bili zanemarivi prigovori na-čin štovanja svetaca toga vremena. Pretjerano je štovanje sve-taca u srednjem vijeku vodilo tome da je Gospodnje blagdane u liturgijskom slavlju prekrilo štovanje svetaca. Isina je da su u 15. stoljeću mnogi teolozi i biskupi digli svoj glas proiv toga i zahijevali smanjenje broja blagdana svetaca u liturgijskom ka-lendaru Crkve. U istom je pravcu svoj prilog je dalo više provin-cijalnih i biskupijskih sinoda prije i poslije Trideninskog sabora (1545.-1563.), ali bez velikog uspjeha. Na Trideninskom saboru bilo je o tom pitanju raznih razmišljanja. Nije došlo do očeki-vane liturgijske obnove, nii do obnove liturgijskog kalendara. I zato su saborski oci na svom zadnjem zasjedanju 4. prosinca 1563. godine prenijeli obje zadaće na Papu. Ustanovljena komi-sija za reformu Pija IV. 1564. godine vidjela je u uvođenju opće obvezujuće jedinstvene liturgije djelotvorno rješenje obnove. U izdanom časoslovu i misalu (1568. i 1570.) pape Pija V. došlo je do znatnog smanjenja broja svetačkih blagdana. Na temelju sta-rog rimskog kalendara nastao je prvi put opći kalendar. Bilo je „samo“ još 158 svetačkih blagdana kod 156 običnih dana odno-sno svagdana. Nakon utvrđenog principa obiju knjiga trebali su bii zadržani još samo oni posebni liturgijski oblici i ime samo oni posebni kalendari, koji su mogli dokazai povijest staru preko 200 godina. Mnoge biskupije i redovi odrekli su se te povlasice. Uz razne velike i male pokušaje na primjer pape Pija X., Pija XII. I Ivana XXIII. došlo se do Drugog vaikanskog sabora.

b) Koja je razlika između blaženika i svetaca s obzirom na njihov moćni zagovor?

Blaženik i svetac su naslovi što ih Crkva službeno daje po-kojnicima koji su se istaknuli osobito kreposnim životom i onima koji su bili zbog svoje vjere mučeni i ubijeni. Takva osoba nakon smri uživa u ijesnoj životnoj povezanosi s Bogom te sudjeluje

SLUŽBENICE BOŽIJE

63

u njegovoj ljubavi i skrbi za sve ljude. U toj bliskosi s Bogom mogu se i posebno zauzimai za dobro pojedinih osoba, zajed-nica, cijele Crkve, kao i njihovih pothvata. Svaki takav pokojnik objekivno je svet i uživa vječno blaženstvo. Sve njih, od kojih velika većina nije službeno uvrštena u popis blaženika i svetaca i od kojih su mnogi na ovome svijetu sasvim zaboravljeni, Crkva zajedno slavi na svetkovinu Svih sveih.

Pojam „svet“ (beatus) pojavio se tek u srednjem vijeku kada su jedino pape nekoga proglašavale sveim. A biskupi su imalo pravo za svoje biskupije odobravai da li se nekoga od po-kojnih može štovai. U 17. stoljeću slijedilo je točno razlikovanje između „svet“ i „blažen“. Od tada je u nadleštvu Svete Stolice postupak proglašenja blaženih i na njega se gleda kao na pred-stupanj proglašenja sveim. Naime, „samo“se blaženik smije časii u Crkvi na određenom području.

One pak među njima koji su u povijesi ostavili snažne prepoznatljive tragove te svojim likom i djelovanjem označili određena razdoblja i pothvate crkvenoga života, Crkva službeno proglašuje blaženima i sveima. Time se uvrštavaju u popis bla-ženika i svetaca te dobivaju svoj datum u crkvenome kalendaru. Posljedica je takva proglašenja da im se vjernici smiju u javnim bogoslužjima utjecai za zagovor, da se njihove slike i kipovi izla-žu na oltarima te da im se posvećuju crkve i oltari. Također ih Crkva službeno isiče kao uzore vjernicima.

Razumije se da proglašenje blaženim ili sveim ne pove-ćava pokojnikovu slavu i blaženstvo u vječnosi. Crkvenozakonski propisanim postupkom najviša crkvena vlast, proglašujući neko-ga blaženim, dopušta njegovo slavljenje na određenom područ-ju, a proglašenjem sveim na području cijele Crkve. Činjenica je kako se u liturgijskim molitvama često ne pazi na tu razliku te se i svece naziva blaženima. Mnogi se pak vjernici privatno s punim pravom utječu za zagovor nekome od svojih dragih pokojnika za koje su osobno s razlogom uvjereni da žive u vječnom blažen-

DRINSKE MUČENICE

64

stvu. O blaženicima i svecima važeći Zakonik kanonskoga prava Katoličke Crkve govori u kanonima 1187 i 1403, a postupak pro-glašenja blaženim (beaiikacija) i sveim (kanonizacija) određen je posebnim papinskim zakonom.

c) Teologija štovanja i čašćenja svetaca i blaženika

Činjenica je kako se štovanje Blažene Djevice Marije, svetaca i blaženika ijekom povijesi Katoličke Crkve pokatkada moralo branii od raznih sumnji i prigovora. Svi krivi pristupi ča-šćenju proive se jedinom Kristovom posredništvu. Usprkos svih poznaih i nepoznaih pretjerivanja i nesporazuma te zlorabećih iskustava u štovanju Majke Božje, svetaca i blaženika službena nauka Katoličke Crkve nikada nije izgubila iz vida središnju izja-vu sadržanu u 1 Tim 2,5f gdje se kaže: „Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samo-ga sebe kao otkup mjesto sviju.“ Naime, kad Crkva časi svece ona na taj način priznaje i naviješta pobjedničku milost jedinog Otkupitelja i Posrednika Krista. N ovaj način ona zahvaljuje Sve-mogućem Ocu za darovano smilovanje u Kristu, koje je postalo vidljivo i djelotvorno na svakom njezinom dijelu i s ime na cije-lom Tijelu Crkve.

Sve to na najbolji način izriču i uprisutnjuju razna pred-slovlja ijekom crkvene godine. To posebno vrijedi za predslovljâ sveih. U njima se između ostalog kaže: „Tebe slavi zbor sveih. Njihova zaslužena nagrada proslava je tvoje milosi“ (I.). „Ti po divnom svjedočanstvu sveih svoju Crkvu daruješ uvijek novom snagom i pružaš joj jasne znakove svoje ljubavi“ (II.). A pred-slovlje mučenika naviješta istu misao na drugi način: „Po pri-mjeru Isusa Krista svei je mučenik N. ispovjedio tvoje ime i krv svoju prolio. Mučenička krv očituje čudesnu tvoju snagu, kojom podupireš ljudsku nemoć i slabe ljude krijepiš da svjedoče za tebe.“ A predslovlje sveih djevica, redovnika i redovnika isiče: „U njima slavimo tvoju odluku kojom čovjeka zoveš na prvotnu svetost i daješ mu predokus budućeg svijeta“.

SLUŽBENICE BOŽIJE

65

Od sveih primljena i životom usvojena milost postaje znakom i svjedočanstvom vjere, kako bi Evanđelje odgovorno i kvalitetno živjeli te dao primjer uzorna života. Isto tako daje se kvalitetni putokaz, poicaj, izdržljivost te nada u kršćanskom oblikovanju vlasitog života. Nije to puko kopiranje, nego je to potrebna potpora za osobno i konkretno nastojanje svakog kr-šćanina u nasljedovanju Krista raspetoga i uskrsloga u svome zvanju i poslanju. Povjerenje pripada štovanju svetaca i blaže-nika jer pred njih se iznose osobne brige i potrebe kako bi se izmolio njihov zagovor kod Boga koji je darovatelj svih dobrih darova. U svezi s im veliki teolog Karl Rahner kaže: „‘Zazivanje’ je neustrašivost prema ljubavi, a ne prema smri, te vjera kako nitko ne živi sam, nego da je svaki život u Kristu pred Bogom za sve vrijedan. I ‘zagovor’ svetaca ne označava ured za posredova-nje ili ‘svojstvo instance’, nego to da je svaki život vjere i ljubavi za svakoga vječna vrijednost i značenje i da spašeni to njegovo značenje blaženo prima i živi. I budući da se radi o duhovnom svijetu kojemu se Bog objavio i u kojem sve od svakog ovisi, u kojem značenje jednog može imai za druge, zato je izričito i uključivo zazivanje ‘službenog’ sveca ili jednog dragog pokojni-ka pojedinim kršćanima koji vjeruju i očekuju uvijek zazivanje svih sveih, to jest: samoosigu ranje u cjelokupnom zajedništvu svih otkupljenih.“

S obzirom na čašćenja svetaca progovorio je i Drugi va-ikanski sabor. Svojim izjavama želio je uklonii neke nesporazu-me kod ujedinjene i odijeljene braće. Već se u prvom koncilskom dokumentu liturgijskoj konsituciji Sacrosanctum Concilium iz-među ostalog kaže: „O rođendanima svetaca Crkva navješćuje uskrsno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s njime suproslavljeni, a vjernicima predlaže njihove primje-re, koji po Kristu sve privlače k Ocu, i njihovim zaslugama moli i posizava Božja dobročinstva“ (104); „...Blagdani svetaca pro-glašuju kako je Krist divan u svojim slugama, a vjernicima pru-žaju zgodne primjere za nasljedovanje“ (111). Osim liturgijske

DRINSKE MUČENICE

66

SLUŽBENICE BOŽIJE

konsitucije o čašćenju svetaca opširno govori i drugi dokument dogmatska konsitucija o Crkvi Lumen genium. U sedmom se poglavlju opisuje „eshatološki značaj putujuće Crkve i njezino sjedinjenje s nebeskom Crkvom“. Poglavlje 50. poslije kratkog povijesnog pregleda o čašćenju svetaca vidi svoj smisao u pu-tokazu za nas, da naime po primjeru sveih vršimo djela bratske ljubavi, da se tako jača jedinstvo cijele Crkve. „Jer, kako nas kr-šćanska zajednica među putnicima dovodi bliže Kristu, tako nas zajednica sa sveima združuje s Kristom, od kojeg kao od Izvora i Glave izlazi svaka milost i život samoga Božjega Naroda. Veoma dakle dolikuje da ljubimo ove prijatelje i subašinike Isusa Krista

67

DRINSKE MUČENICE

koji su nam također braća i odlični dobročinitelji, da po dužnosi za njih Bogu zahvaljujemo, ‘da ih ponizno zazivamo i da se utje-čemo njihovim molitvama i njihovoj jakoj pomoći, da od Boga isprosimo dobročinstva po njegovu Sinu Isusu Kristu, Gospodi-nu našemu, koji je jedini naš Otkupitelj i Spasitelj’.“ U poglavlju 51. Drugi vaikanski se poziva na „časnu vjeru naših predaka“ i „ponovno propisuje odluke sveih sabora Nicejskog II., Firenin-skog i Trideninskog“. Ujedno „poiče sve kojima pripada“, „ako su se ovdje ili ondje uvukle zloporabe, pretjeranosi ili nedosta-ci, da ih nastoje uklonii ili popravii... Neka dakle pouče vjernike da pravo štovanje sveih nije toliko u mnogim vanjskim činima, nego više u jakosi naše djelotvorne ljubavi, kojom za veće do-bro svoje i za dobro Crkve tražimo od svetaca ‘iz njihova života primjer, od zajednice s njima udio s njima i od njihova zagovora pomoć’. S druge pak strane neka vjernike pouče da naš odnošaj sa sveima, ako se samo shvaća u potpunom svjetlu vjere, nika-ko ne umanjuje poklonstveno štovanje dano Bogu Ocu po Kristu u Duhu, nego ga naproiv pojačava“.

c) Smjernice Drugog vaikanskog s obzirom na obnovu svetačkog kalendara

Drugi vaikanski sabor već je u liturgijskoj konsituciji Sacrosanctum Concilium objelodanio važne smjernice budu-ćeg oblikovanja kalendara. Prvo je stanovište bilo da se pred-nost dade Gospodnjim pred svetačkim blagdanima, „da bi se na dužan način slavio čitav ciklus otajstava spasenja“ (SC 108). „Da ne bi blagdani svetaca prevladali nad blagdanima u koje se svetkuju otajstva spasenja“ (SC 111). Da bi se to ostvarilo sa-bor ide putem koji je već staroj Crkvi bio povjeren. Naime, put čvrste povezanosi svetačkih slavlja s mjesnom Crkvom i s ime put decentralizacije: „neka se više njih ostavi slavljenju pojedine Crkve ili naroda, ili redovničke obitelji; na cijelu Crkvu neka se protegnu samo oni blagdani svetaca koji zaista imaju sveopći značaj“ (SC 111).

68

Plod toga rada na novom kalendaru bio je „Rimski ka-lendar, obnovljen prema zaključku Drugog vaikanskog sabora i uveden od pape Pavla VI.“. Objavio ga je Zbor za obrede svo-jim dekretom od 21. ožujka 1969. godine, nakon što ga je papa Pavao VI. odobrio apostolskim pismom motuproprij Mysterii Paschalis od 14. veljače 1969. godine. Taj opširni dokument obuhvaća: a) temeljni red crkvene godine i kalendara, b) opći rimski kalendar s odgovarajućim prethodnim tumačenjima, c) nove litanije svih sveih s njihovim temeljnim oblicima i nekim varijantama. Opširni komentar o ta tri dijela, koji je „izrađen po nalogu ‘Vijeća za provedbu liturgijske konsitucije’“, zaokružuje cijeli dokument.

Osim općeg rimskog kalendara, koji tvori temelj crkvene godine, dokument predviđa također vlasii kalendar pokrajin-skih Crkava i redovničkih zajednica i postavlja za to točna pravila (čl. 49-57). Te su odredbe bile dopunjene instrukcijom Zbora za bogoslužje od 24. lipnja 1970. godine. Iz toga treba posebno istaći da se osim vlasiih kalendara biskupija i redovničkih za-jednica mogu također dai zajednički kalendari za „pokrajine, regije, narode i još veća područja“, koji se mogu stvarai u za-jedničkom radu sudionika (čl. 51). To isto vrijedi za redovnički kalendar. Tako je na primjer valjani kalendar konkretne župe sa-stavljen iz općeg (rimskog), regionalnog, biskupijskog i mjesnog kalendara.

II. DRINSKE MUČENICE DIO SU MNOŠTVA BLAŽENIH I SVETIH

a) Drinske mučenice bile su dio života i povijesi i Vrhbo-sanske nadbiskupije

Družba sestara Kćeri Božje ljubavi, koja je osnovana je 1868. godine u prijestolnici Austro-Ugarske monarhije, nosila je

SLUŽBENICE BOŽIJE

69

i nosi svoj dio odgovornosi sve do današnjeg dana u životu Cr-kve na prostoru njihovu života i rada. Kao i sve druge redovničke zajednice i ona ima svoj idenitet, vlasii duh koji nastoji izre-ći kroz određeno djelovanje. Utemeljiteljica Franziska Lechner (1833.-1894.) budno je osluškivala potrebe ljudi svoga vremena te u njima prepoznala poziv Duha da, u svjetlu Evanđelja, dadne svoj odgovor. Njezin odgovor mogao bi se sažei u sljedećem: izići u susret duhovnim i materijalnim potrebama ženske mla-deži devetnaestog stoljeća.

Družba s izraziim odgojno-obrazovnim i karitaivnim djelovanjem, svoje djelovanje nije temeljila na određenom ma-lom prostoru nastanka, nego se brzo se širila u sve zemlje tadaš-nje monarhije, a kasnije i u prekooceanske zemlje. Nakon što je Austro-Ugarska anekirala Bosnu, na poziv prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera u travnju 1882. godine majka Fran-ziska sa sestrama dolazi u Sarajevo i započinje svoj rad koji se temelji na vlasiim karizmama. Vjerne svome poslanju sestre sve do današnjeg dana ugrađuju se u crkve na ovim prostorima posebno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Sestre su 1911. godine otvorile na Palama samostan „Marijin dom“. Ratna 1941. godina zatekla je u samostanu na Palama s. M. Jule Ivanišević, s. M. Berchmane Leidenix, s. M. Krizine Bojanc, s. M. Antonije Fabjan i s. M. Bernadete Banja. Četnici su 11. prosinca 1941. godine svih pet redovnica nasil-no odveli u pravcu Goražda, a kuću opljačkali i zapalili. Njihov križni put po hladnoći i snijegu, a one bez odgovarajuće odje-će, uz preslušavanja i ispiivanja, prijetnje i vrijeđanja vodio ih je prvo do Carevih voda i Svjetline, gdje je 76-godišnja starica s. Berchmana, shrvana od puta i svih događanja odvojena od ostalih sestara i zadržana. Sestre Jula, Krizina, Antonija i Ber-nadeta odvedene su dalje do Goražda. Čeiri dana i čeiri noći trajalo je putovanje sestara od Pala do Goražda preko Roma-nije. U Goražde su sigle 15. prosinca 1941. godine popodne i smještene su vojarnu na drugi kat. Iste večeri razulareni četnici

DRINSKE MUČENICE

70

su u pijanom stanju provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih. U obrani svoga ljudskog dostojanstva sestre su se otrgle iz ruku svojih napadača i jedna za drugom iskočile kroz prozor. Četnici su te već ozlijeđene redovnice noževima usmrili i bacili u rijeku Drinu. Sestru Berchmanu su 23. prosinca 1941. godine odveli u šumu (kod Sjetline) i ubili je pod pračanskim mostom, a od nje-zina redovničkog odijela šivali su svoje zastave.

b) Pokrenut istražni postupak beaiikacije Drinskih mučenica

U subotu 14. prosinca 2002. godine u Sarajevu u pro-storijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog održana je završna sjednica istražnog postupka za beaiikaciju s. M. Jule Ivanišević i čeiriju susestara. Pozdravljajući nazočne postulator mons. dr. Marko Josipović izrazio je zahvalnost svima koji su po-mogli da se potrebna dokumentacija prikupi i proslijedi Zboru za proglašenje svetaca u Rimu. Vinko kardinal Puljić podsjeio je da je dekret o pokretanju kauze napisan 4. prosinca 1999. godi-ne, a sjednica otvaranja postupka održana je 6. prosinca iste go-dine. U ijeku završne sjednice Vinko kardinal Puljić, postulator Josipović, promicatelj pravde dr. fra Velimir Valjan, sudac dele-gat mons. dr. Mato Zovkić i tajnica kauze s. Snježana Stjepandić potpisali su potrebnu dokumentaciju, koja je potom zapečaće-na. Jedan primjerak prikupljene dokumentacije pohranjen je u pismohrani Vrhbosanske nadbiskupije, a drugi predan prvom postulatoru mons. dr. Marku Josipoviću da istu proslijedi Zboru za proglašenje svetaca. Na završnoj sjednici nazočile su brojne redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi na čelu s vrhovnom glava-ricom s. Lucynom Mroczek i provincijalkama zemalja u kojima ta Družba djeluje. Sjednica je završena molitvom za proglašenje blaženim s. Jule Ivanišević i čeiriju susestara.

Nakon završne sjednice u crkvi Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu kardinal Puljić predvodio je misno slavlje uz koncelebraciju apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa mons.

SLUŽBENICE BOŽIJE

71

Giuseppea Leanze, pomoćnog biskupa mons. dr. Pere Sudara, biskupa hercegovačkih biskupija mons. dr. Ratka Perića, tridese-tak svećenika, brojnih redovnica i vjernika. Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravila provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić, podsjećajući da je postupak pokrenut prije tri godine i osam dana te izrazila zahvalnost svima koji su pomogli u nje-govu ijeku. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić je istaknuo kako su sestre umrle za svjedočanstvo vjere te nas njihov primjer treba trajno nadahnjivai. „Sestre, želim da se nadahnjujete na im primjerima, da znate gdje je pravi život. Tako ćete bii prave svjedokinje vjere“, poručio je Vinko kardinal Puljić. Po završetku mise nazočnima se obraila i vrhovna glavarica s. Lucyna Mroc-zek, poičući nazočne redovnice da mole Boga „kako bismo Julu Ivanišević i čeiri sestre što prije ugledali na časi oltara, kao ja-sne znakove ljubavi prema Bogu“.

c) Postupak beaiikacije vođen je u Vaikanu

Nakon što je Zbor izdao dekret o valjanosi postupka na biskupijskoj razini, imenovao je o. Hieronima Fokcinskog DI rek-torom kauze. Za postulatora u rimskoj fazi imenovan je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije preč. mr. Marko Tomić, dok je za vi-cepostulatora imenovana s. Ozana Krajačić FDC.

Postulator preč. mr. Marko Tomić, koji je imenovan je 6. veljače 2003. godine, o svemu tome kaže: „Želja je osnovni po-kretač koji nas upućuje prema ozbiljnom nastojanju, a nastoja-nje nas ukrjepljuje u nadi da će se i dogodii. Lijepo je da takva želja postoji, jer da je nema ne bi ništa bilo ni pokrenuto u vezi s postupkom proglašenja blaženim Službenica Božjih o kojima je riječ, a mi ih obično nazivamo Drinske mučenice … Postupak proglašenja blaženima i sveima odvija se u tri odvojene pro-cedure: Biskupijski proces, koji je završen 1999. godine. Potom se sve prosljeđuje u Kongegaciju za kauze sveih. Relacija s pri-padajućim dokumenima prosljeđuje se i upućuje na teološku

DRINSKE MUČENICE

72

komisiju. Teolozi proučavaju materijal koji su dobili, daju svoju pismenu (sve je uvijek pismeno, ništa usmeno) ocjenu (votum) i šalju ga generalnom promotoru, službenoj osobi Kongregacije, koja skupi sve votume (pismeno vrednovanje), saziva sjednicu svih teologa da se konačno usuglase s odgovorom na jedno pi-tanje: postoji li moralna i materijalna sigurnost da su Službenice Božje mučenice i u kojem smislu? I ova ‘prepreka’ je u našoj kauzi prošla i to veoma zadovoljavajuće. Dakle, mi smo sa svo-jom kauzom u drugom stupnju već pri samom kraju, zato se i vremenski nadamo odradii sve do kraja ove godine, a ako Bog dadne i dopuste okolnosi, za godinu, na proljeće slavit ćemo i beaiikaciju negdje u Sarajevu ili na kojem drugom prikladnom mjestu gdje se mogu okupii ljudi bez posebno velikih problema. Tu smo trenutno! Ostaje nam još Kardinalska komisija i dekret Sv. Oca. Generalna opaska: sve što se iče završenih i već odlu-čenih stupnjeva rješenja kauze može se znai i priopćii, sve što je u proceduri rješavanja, ni na koji način se ne može o tome u javnosi govorii. Kauze nisu javne i ni na koji način se ne mogu, po svojoj naravi vodii drugačije!“

Svoj nemjerljivi doprinos u svemu tome dala je članica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi s. Ozana Krajčić koja je bila vicepostulator. O njezinom radu i doprinosu završetku postupka proglašenja blaženima Drinskih mučenica govori aktualni po-stulator preč. mr. Marko Tomić sljedećim riječima: „… Ona je organizator, duša i izvršitelj svega što se događa i što će se doga-đai oko cijelog kompliciranog sustava djelovanja u organizaciji svega što se iče Drinskih mučenica. Njeno djelo je i ‘Pozicija’ i u suradnji s Relatorom, uspješna formulacija problema u jasnoj, kratkoj, konciznoj i u svemu dostatnoj predstavci na svega dvje-stoinjak stranica. Sada možete zamislii kako je meni, postula-toru, zapala ugodna i sretna zadaća, samo koordinirai i vodii cijelu proceduru kao posrednik s Kongregacijom? Naravno, nje-zino djelo (uz suradnike) je i ‘Bilten’!“

SLUŽBENICE BOŽIJE

73

d) Proglašenje dekreta o mučeništvu Drinskih mučeni-ca

Papa Benedikt XVI. u 2011. godine ovlasio je vaikanski Zbor za kauze svetaca u Rimu da proglasi dekret o mučeništvu Službenica Božjih Drinskih mučenica. Time je odobrio proglaše-nje blaženima: s. M. Jule Ivanišević, s. M. Berchmane Leidenix, s. M. Krizine Bojanc, s. M. Antonije Fabjan i s. M. Bernadete Banja. Beaiikacija će bii 24. rujna 2011. godine u Sarajevu u Sportskoj dvorani Zetra. Ova vijest radosno je odjeknula u hrvat-skom narodu na području zemlje mučeništva Bosne i Hercegovi-ne, zaim Republike Hrvatske kao i u zemljama, biskupijama i žu-pama rođenja i krštenja Drinskih mučenica. Ovo je na poseban način milosni i veliki dar cijeloj Družbi Kćeri Božje ljubavi kojoj su pripadale, a posebno jer su one prve blaženici cijele Družbe. Taj dar nadilazi granice same Družbe, nego preko Vrhbosanske nadbiskupije, Bosne i Hercegovine ide u druge biskupije Crkve u Hrvata, ali i u zemlje života i rada Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. Svojim porijeklom i svojim poslanjem pokazale su kon-kretnu širinu kršćanskog srca koje ne poznaje ljudske granice. Njihovi živoi pokazuju kako se kroz raznolikost redovničkog ži-vota, zaim kroz raznolikost povjerene službe te sredine i okru-ženja redovničkog življenja i svjedočenja može ostvarii Kristov nalog i posići razinu svetosi. I zato preko kratkog oslikavanja njihova života želi se pokazai ostvarenja Kristova naloga poći i navijesii svojim životom i svojim riječima Krista raspetoga i uskrsloga.

e) Što je činii nakon proglašenja blaženima Drinskih mučenica?

Nakon proglašenja blaženima Drinskih mučenica u mi-snom slavlju koje će se slavii u Sarajevu u Sportskoj dvorani Zetra treba puno toga uradii. Naime, slijedi jedan težak i za-

DRINSKE MUČENICE

74

htjevan put proglašenja sveima. Najveći dio posla ostaje na po-stulatoru i vicepostulatorici. Bit će potrebna raznolika potpora svih štovatelja Drinskih mučenica počevši od molitvene pa sve do drugih potrebnih potpora te zakonskih odredbi. Za očekivat je kako će svi štovatelji odvojii dovoljno vremena te nosii svoj dio odgovornosi.

SLUŽBENICE BOŽIJE

75

U crkvi Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi Kraljice Kruni-ce na Banjskom brijegu u Sarajevu, koja će bii središnje mjesto štovanja Drinskih mučenica, u pripremi je uređenje prikladnog mjesta sa slikom Drinskih mučenica. Ne smije se smetnui s uma kako je to crkva sudjelovanja na misnim slavljima, klanja-nja, osobne i zajedničke molitve Drinskih mučenica. I to je jedna od traženih stvari završetkom postupka proglašenja blaženim. Njihov vidljivi grob, osim svjedočanstva hladne rijeke Drine, nije poznat. Iza njih nisu ostali nikakvi zemni ostaci njihovih ijela. Postoje samo zgrade i prostori življenja i moljenja, zaim mali broj predmeta kojim su se služile i dokumeni koje su potpisi-vale prilikom svoga redovničkog zavjetovanja. Sve bi to trebalo bii dijelom središnjeg mjesta štovanja na Banjskom Brijegu u Sarajevu.

Međuim, njihov vjernički i redovnički život, koji je zavr-šio mučeništvom svima nama je primjer i uzor. Pravo je bogat-stvo i nadomjestak relikvija kojih nemamo. Ali trajan spomen na njih, poglavito na dan godišnjeg liturgijskog spomena, živjet će i čuvat će se jedino zahvaljujući molitvi i hodočašćima svih u Crkvi u hrvatskom narodu, pa i šire, koji će bii dijelom postupka proglašenja sveima. Zaim ukazivanje na njihov svjedočki život te moćni zagovor koji nam mogu uz druge blaženike i svece daju i Drinske mučenice.

Ovo naše razmišljanje o budućim blaženicama završi-mo riječima vicepostulatorice s. Ozane Krajačić FDC koja kaže: „Osjećam da ne možeš radii nešto, a da to ne zavoliš. Tako i ‘bavii se’ svecima čini da ih još više zavoliš i poželiš im bii ba-rem u nečemu sličan, da bi bio sličniji Kristu. Drinske mučenice su mi nadahnuće kako voljei ono za što sam se, po Božjoj mi-losi, opredijelila. Uče me bii do kraja ono što jesam. Uče me da prava ljubav – prema Bogu i prema čovjeku – neizostavno uključuje žrtvu i zaborav sebe. U toj ‘školi’ pomažu mi svojim moćnim zagovorom.“

DRINSKE MUČENICE

76

PREDSTAVLJAMO VAM

ŽUPA SV. TEREZIJE OD DJETETA ISUSA - BISTRICA

Nastanak župe

Dekretom vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića 6. siječnja 1931. go-dine osnovana je župa Bistrica. Župa je odvoje-na od tadašnje župe Gornji Vakuf, danas Usko-plje. Župa je službeno proglašena 11. veljače 1931. godine sa sjedištem u Bistrici. Župa je posvećena Sv. Tereziji od Djeteta Isusa. Župa danas obuhvaća nekoliko sela u okolici usko-

paljske doline. To su: Bistrica, Vilić Polje, dio Krupe, Grnica, Hrasnica, Volari. Prvim župnikom dijecezanske župe imenovan je vlč. Zvonimir Blažun. Vlč. Zvonimir svojim dopisom od 12. veljače 1931. izvještava Vrhbosasnki ordinarijat kako je dan prije preuzeo župu, te kako su ga katolici sa područja ove župe svečano dočekali. Prvi župni stan sagrađen je još prije osnivanja župe. 1982. je srušen. Novi župni stan sagrađen je 1979. Prva župna crkva bila je drvena baraka koja je izgorjela. Jedna manja crkva građena je između 1936. i 1937. godine. 3. listopada 1971. je blagoslovljen kamen temeljac za nov (današnju) crkvu. Crkva je blagoslovljena 8. kolovoza 1976. 1931. godine župa je imala 815 katolika. Župa se s vremenom razvijala. 1973. godine župa je imala čak 1617 vjernika. 19. listopada 1976 u župu su došle sestre Kćeri Božje Ljubavi.

Duhovna zvanja

Svaka župa je zrela kada počinje davai prve plodove Crkvi. Župa Bistrica pokazala je svoju zrelost šezdeseih godina kada se pišu prve molbe za odlazak u sjemeništa i primanje u sa-mostan. T. Jablanović je posebnu pozornost posveio duhovnim

Piše: Marko Škraba

77

zvanjima. Prvu mladu misu slavio je Anto Šarić (1974.), zaim Franjo Pilić (1977.), Marko Petričević (1978.), o. Marko Milišić DI (1979.), Ilija Žuljević (1981.), Pavo Šekerija (1990.), Miroslav Ćavar (2003.), Ilija i Tadija Ivoš (2004.), Hrvoje Kalem (2008.). U isto vrijeme kada mladići odlaze u sjemeništa, javljaju se i djevojke za duhovna zvanja. To su: s. Marcela Bainić, s. Željka Barišić, s. Laureta Čagelj, s. Melanija Cvrtak, s. Vitomira Rezo, s. Natalija Šako, s. Ljubica Šekerija, s. Kata Trbara, s. Dragica Šekerija, s. Bernardina Krajina, s. Vesna Lagetar, s. Josipa Čuljak. Trenutno župa ima jednog bogoslova-Marko Škraba i dva sjemeništarca-Jakov Sušilović i Tomislav Bainić.

Ratne godine i razvoj župe nakon rata

Početak 1993. godine je sigurno bilo najteže razdoblje za vjernike bistričke župe. 23. siječnja muslimanske snage su ispal-ile nekoliko raketa i tom prilikom su zapalili kuću časnih sestara

PREDSTAVLJAMO VAM

78

Kćeri Božje Ljubavi. To je bilo razdoblje u kojem su vjernici bili primorani napusii svoje domove. Tada je teško oštećena župna crkva, župni ured, te oskvrnjena groblja i kapelice. 25 vjernika bistričke župe izgubilo je život za vrijeme Domovinskog rata. Za vrijeme rata župničku službu je obavljao vlč. Josip Glavaš. Za vrijeme rata u ilijalnoj župnoj crkvi u Vilić Polju okupljali su se vjernici na bogoslužnim slavljima. Pred sam rat župa je brojila 1995 vjernika. Zbog bolesi vlč. Josip Glavaš se morao povući sa službe. 22. lipnja 1996. župu je preuzeo vlč. Pavo Šekerija, sin ove župe. Na toj službi vlč. Šekerija je ostao godinu dana. 19. kolovoza 1997. za župnika dolazi vlč. Jakov Kajinić. Već tada počinje obnova i povratak župe. Uz župnika na župi je djelovao i preč. Miodrag Mišković. U obnovi župne crkve, te župnog stana i kuće sestara pomagali su župljani. Svojim donacijama povratku je pomogao Caritas biskupije Cremona u Italiji. Povratak župnika Jakova Kajinića bio je veliki poicaj za povratak župljana. Već 1997. četrdeset je krizmanika primilo sakrament sv. potvrde.

PREDSTAVLJAMO VAM

79

2001. godine u župi je bilo 835 vjernike. 21. 8. 2002. za župnika dolazi vlč. Vinko Trogrlić koji je i danas župnik u župi Bistrica.

Župa danas

Župa je danas jako akivna i može se pohvalii mnogim akivnosima. U župi ima jako mnogo djece i mladih. Posebnu zahvalnost treba iskazai sestrama Kćeri Božje Ljubavi koje jako puno vremena provode s mladima i djecom u predavanju vje-ronauka i pjevanju. U župi djeluje ženski župni zbor u kojem su uključeni i djeca i stariji. Ponos ove župe sigurno je veliki broj ministranata, čime se u današnje vrijeme veliki broj župa ne može pohvalii. U župi postoji ekonomsko, te župno pasto-ralno vijeće koja u suradnji s župnikom rade na dobro župe. U župi djeluje i župni caritas koji pomaže potrebne u ovoj župi. U župi postoji i župna knjižnica koja posjeduje lijep broj naslova. Svakoga dana u župi se slave dvije mise (jedna u župnoj crkvi u Bistrici i jedna u ilijali Vilić Polje), a nedjeljom tri. U srpnju 2001. godine u župu su dolazile relikvije naše zašitnice sv. Ter-ezije od Djeteta Isusa. To je bio jedan veliki događaj za župljane ove župe. Župljani su ponosni što imaju svetu malu Tereziju za zašitnika župe. Zahvalni Bogu kličimo:

„Sveta mala Terezijo ponizno te molim kaži dragom Isusu da ga puno volim!“

PREDSTAVLJAMO VAM

80

KRONIKA

08. 01. – povratak bogoslovne zajednice sa božićnih i novogodišnjih blagdana i „Stadlerov dan“.09. 01. – Blagoslov kuće s trećom godinom na čelu predmolio duhovnik.12. 01. – Profesor Darko Tomašević predslavio misu zajednice bogoslova.18. 01. – Sudjelovali smo na ekumenskom bogoslužju riječi u katedrali koje predslavi biskupski vikar za ekumenizam Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Mato Zovkić, a prigodnu propovijed upuio delegat mitropolite dabrobosanskog jerej mr. Vladimir Stupar19. 01. – u dvorani Pavla VI. predstavljena knjiga „Kardinal od Vrhbosne“ , koja govori o djelima nadbiskupa Vinka kardinala Puljića.20.01. – vlč. Josip Tadić, bivši prefekt i ekonom predslavio misu zajednice u našoj kapelici.21. 01. – Završio zimski semestar na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu i duhovna obnova bogoslova koju je predvodi profesor Mario Bernadić.22. 01. – Imendansko slavlje nadbiskupa Vinka kardinala Puljića. Odgojitelji i bogoslovi su upuili česitku i lik sv. Vinka, ručni rad u bronci, a Kardinal je poslao pismenu zahvalu. Navečer je održan ekumenski koncert kršćana grada Sarajeva u katedrali na kojem je sudjelovao i sam Slavljenik.24. 01. – Započelo ispitno razdoblje u kojem su bogoslovi pokazali usvojeno gradivo.25. 01. – Završetak ekumenske molitve – održano bogoslužje riječi u pravoslavnoj sabornoj crkvi. 02. 02. – Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo – poniikal s procesijom u katedrali. Sudjelovala bogoslovska zajednica, kao i večer prije kada je misno slavlje predvodio mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski.03. 02. – Skupina bogoslova s rektorom preč. Markom Zubkom, bila na predstavi „Richard III.“ u Narodnom kazalištu.08. 02. – Stadlerov dan – u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda slavljena sv. Misa.

IZ KRONIKE

81

10.02. – Blaženi Alojzije Stepinac – sv. Misa u sjemenišnoj crkvi koju predslavi vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić uz koncelebraciju pomoćnog biskupa mons. Pere Sudara. Kardinal se pridružio bogoslovima kod zajedničke večere, nakon koje je upuio par prigodnih riječi o životu i djelu bl. Alojzija Stepinca.12. 02. – Bogoslovima završilo ispitno razdoblje nakon kojega odlaze doma na zasluženi odmor.13. – 17. 02. – U prostorijama bogoslovnog sjemeništa svećenici Vrhbosanske nadbiskupije imali duhovne vježbe koje je predvodio pomoćni banjolučki biskup dr. Marko Semren.20. 02. – Povratak bogoslova sa odmora21. 02. – Započela predavanja ljetnog semestra na KBF –u.24. 02. – Vlč. Marijan Kopić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, predslavio misu zajednice.24. – 26. 02. – gosp. Oto Rafai i njegova supruga Ana, održali seminar na temu „Osnovni trening za nenasilno djelovanje“, na kojem su sudjelovali i bogoslovi IV. i V. godine.28. 02. – 10. Obljetnica Papinskih misijskih djela, sveta misa u sjemenišnoj crkvi koju predslavi vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, a zbor bogoslova sudjelovao pjevanjem.03.03. – Vlč. dr. Niko Ikić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, predslavio misu zajednice. Rektor Zubak mu je zahva-lio za sav trud koji je uložio u ovu zajednicu kao rektor, posebno za urađeni statut i pravilnik VBS-a.05.03. – u našim prostorijama održan sastanak župskih ekonom-

skih vijeća Vrhbosanske nadbiskupije, nakon kojeg je nadbiskup Vinko kardinal Puljić predslavio sv. Misu u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Nakon sv. Mise druženje se nastavilo uz prigo-dan domjenak. 11. 03. - Mostarski biskup i trajni apostolski upravitelj trebin-jsko mrkanski mons. dr. Ratko Perić održao duhovnu obnovu bogoslovima, te nam progovorio o pravom i krivom liku bo-goslova. 12.03. – U našim prostorijama održan sastanak pastoralnih vijeća Vrhbosanske nadbiskupije, nakon kojeg je nadbiskup

BOGOSLOVIJE

82

Vinko kardinal Puljić predslavio sv. Misu u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Nakon sv. Mise druženje se nastavilo uz prigo-dan domjenak. 13.03. – II. korizmena nedjelja – koralisi vrhbosanskig bo-goslovnog sjemeništa, na poziv župnika vlč. Josipa Galića u Bi-jelom Polju, sudjelovali na dvije sv. Mise, na kojima je predstav-ljena bogoslovna zajednica i ujedno skupljani dobrotvorni prilog za pomoć i uzdržavanje bogoslovije. Misna slavlja predvodio je naš duhovnik.17.03. – vlč. Sipe Gale, vicerektor bogoslovne zajednice, pred-slavio misu zajednice.18. 03. – Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BIH na 50.-oj sjednici donijela odluku o proglašenju spomenikom kul-ture graditeljske cjeline crkve sv. Ćirila i Metoda s Bogoslovi-jom.U sklopu korizmenih petaka u sjemenišnoj crkvi vlč. Ivo Jezidžić predvodio križni put, nakon kojeg je slavljena sv. Misa u čast Drinskih Mučenica, koju predslavi vlč. dr. Pavo Jurišić, dekan i profesor na KBF-u.19. 03. – svetkovina sv. Josipa, zaručnika blažene Djevice Marije – bogoslovna zajednica sudjelovala na patronu župe na Marijin Dvoru koju je predvodio prof. dr. Mato Zovkić, a koralisi bo-goslovne zajednice sudjelovali pjevanjem i na večernjoj sv. Misi24. 03. – Vlč. Ivica Mršo, profesor na KBF-u, predslavio misu zajednice.25.03. – svetkovina Navještenja Gospodinova (Blagovijest), patron bogoslovije – održana prigodna akademija, na kojoj su posjeitelji mogli vidjei ilm o putu bogoslovne zajednice u Svetu Zemlju. Nakon akademije slavljena sv. Misa u sjemenišnoj crkvi, koju predslavi nadbiskup Vinko kardinal Puljić uz koncel-ebraciju odgojitelja, profesora i pomoćnog biskupa mons. Pere Sudara . Bogoslovi treće godine su, pod ovom sv. Misom kako je i običaj bogoslovne zajednice, primili službu kandidature, bo-goslovi četvrte godine lektorat, a pete službu akolitata. Uvečer

IZ KRONIKE

83

su bogoslovi proslavili svoj dan uz prigodni program i tombolu u kaiću bogoslovne zajednice. Posebni gosi na ovaj dan bili su roditelji bogoslova koji su primali službe, ali i drugi koji su mogli doći.31. 03. – Vlč. dr. Zdenko Spajić, profesor na KBF-u, predslavio misu zajednice.02. 04. – Biskupsko ređenje našeg dugogodišnjeg profesora mons. dr. Tome Vukšića u Mostaru. Bogoslovi sudjelovali na sv. Misi i pomagali u asistenciji prilikom ređenja. Nakon ređenja i sv. Mise, bogoslovi su počašćeni ručkom, poslije kojega su isko-risili lijep dan kako bi razgledali i sam grad.07. 04. – preč. Marko Zubak, rekotor bogoslovne zajednice, predslavio misu zajednice za sve dobročinitelje.08. 04. – vlč. Marko Majstorović, ekonom i prefekt sjemeništa u Travniku, vodio duhovnu obnovu bogoslova.09. 04. – Treća godina bogoslova imala duhovno-rekreaivni program s duhovnikom vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom na Palama.10. 04. – VIS Emanuel gostovao u župi sv. Josipa – Zavidovići. Tom prigodom se skupljalo za potrebe bogoslovije.15. 04. – Skupina bogoslova iz prve godine na čelu s duhovnikom Žarkom Ošapom, pohodila Katolički školski centar „Petar Barbarić“ prilikom proslave dana škole i sjemeništa toga cen-tra.16. 04. – Skupina bogoslova prisustvovala uskrsnom programu kojeg su pripremili franjevački kandidai u svojoj bogosloviji na Nedžarićima.17. 04. – Cvjetnica, nedjelja muke Gospodnje, poniikalna misa u katedrali, s procesijom u kojoj su sudjelovali i bogoslovi.20. 04. – Misa posvete ulja u katedrali, poniikal, bogoslovi sud-jelovali i pjevali pod sv. Misom.21. – 24. 04. – Veliki tjedan, bogoslovi su kroz dane velikog tjed-na akivno sudjelovali u svim obredima, a na sam dan Uskrsa slavljena je sv. Misa u katedrali koju je predvodio nadbiskup

BOGOSLOVIJE

84

Vinko kardinal Puljić. Nakon sv. Mise bogoslovi su pošli svojim župama i domovima na uskršnje ferije.04. 05. – Povratak bogoslova sa uskršnjih ferija.05. 05. – Mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, predslavi misu zajednice.07. 05. – Susret zborova Vrhbosanske Nadbiskupije u crkvi sv. Ćirila i Metoda, na kojem su sudjelovali zbor „koralista“, i bo-goslovni zbor „Stjepan Hadrović“08. 05. – Mlada nedjelja - treća vazmena nedjelja – bogoslovi imali cjelodnevno hodočašće u župu Deževice, gdje su sud-jelovali u procesiji noseći kip sv. Jakova Markijskog do mjesta njegova izvora, na kojem se slavila i sv. Misa. Sv. Misu je pred-slavio duhovnik bogoslova vlč. Žarko Ošap, uz koncelebraciju nekoliko svećenika. Tamburaški sastvav bogoslovne zajdnice svirao je i pjevao pod sv. Misom, nakon koje su odsvirali i otpje-vali par prigodnih pjesama. Bogoslovi su ostatak dana proveli uz duhovno-rekreaivni program.10. 05. – konferencija bogoslova s poglavarima. U večernjim sa-ima predstavljena knjiga „Filozoia Perennis“ u čast pokojnog mons. dr. Marka Josipovića, dugogodišnjeg profesora na KBF-u u Sarajevu14. 05. – susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije na Banjskom Brijegu u Katoličkom školskom centru „sv. Josip“. VIS Emanuel svirao pod sv. Misom u crkvi Marije Kraljice, koju je predslavio nadbiskup uzorii Vinko kardinal Puljić uz koncele-braciju svećenika iz svih župa koje su sudjelovale. Poslije mise je organiziran i rekreaivni program za ministrante, u čijoj su orga-nizaciji i animiranju sudjelovali i bogoslovi.15.05. – nedjelja Dobrog Pasira i svijetski dan molitve za svećenička i duhovna zvanja. Bogoslovi su ovoga dana sud-jelovali na sv. Misama po okolnim župama grada Sarajeva. Jed-na skupina bogoslova svjedoči i predstavlja bogosloviju na sv. Misi u župi sv. Josip- Marijin Dvor, a misu predslavi rektor preč. Marko Zubak. Na istoj župi duhovnik vlč. Žarko Ošap predslavi

IZ KRONIKE

85

večernju svetu misu, na kojoj su također svjedočili bogoslovi. Druga skupina bogoslova, predvođena vicerektorom vlč. Si-pom Galom odlazi u župu Presvetog Trojstva – Novo Sarajevo. Dok treća skupina bogoslova predvođena prefektom i ekonom bogoslovne zajednice, vlč. Damirom Ivanovićem odlazi u župu - Stup. Na svim misama na kojima su sudjelovali i svjedočili bogoslovi molilo se se za duhovna zvanja i bogoslovnu zajednicu, te su se također skpljali dobrotvorni prilozi.17. 05. U pratnji nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, našu ustanovu je posjeio mons. dr. Egidije Živković, željezanski biskup. Razgledao je bogosloviju i fakultet, te u pratnji dekana Jurišića i rektora Zubaka posjeio knjižnicu i izložbu nadbiskupa Šarića u Plavom salonu. Odatle se upuio u svećenički dom u pratnji ravnatelja vlč. Fabijana Stanušića.18. 05. – Tamburaški sastav bogoslova sudjelovao na humani-tarnom Caritasovom koncertu na Stupu.19. 05. – preč. dr. Pero Pranjić, profesor na KBF-u, predslavio misu zajednice21. 05. - peta godina bogoslova imala duhovno-rekreaivni pro-gram s duhovnikom vlč. Žarkom Vladislavom Ošapom na Pala-ma25. 05. – bogoslovnu zajednicu posjeili travnički sjemeništarci predvođeni rektorom sjemeništa preč. Marijanom Pejićem. Bo-goslovi i sjemeništarci slavili sv. Misu u sjemenišnoj crkvi, koju je predslavio nadbiskup uzorii Vinko kardinal Puljić. Nakon sv. Mise i zajedničkog stola, u dvorani Pavla VI. sjemeništarci iz-veli predstavu „Priorova priča“, tamburaški sastav bogoslovne zajednice svirao prigodne pjesme, a na koncu Kardinal upuio prigodnu riječ kao poicaj za bogoslove i sjemeništarce. 04. 06. – bogoslovna zajednica u jutarnjim saima upuila se u Zagreb povodom Papinog pohoda Hrvatskoj. U popodnevnim saima na Trgu bana Jelačića dočekali smo Papu, zajedno s oko 30 000 mladih uz radosne poklike i pjesmu. Nakon susreta s pa-

BOGOSLOVIJE

86

pom Benediktom XVI. bogoslovi su ugošćeni u župi Brestje gdje su noćili po obiteljima. 05. 06. – Euharisijsko slavlje na hipodromu. Bogoslovi sudjeluju na sv. Misi, nakon koje su ugošćeni u restoranu “Marijino Zvono” gdje su imali ručak. Poslije ručka bogoslovi sudjeluju na drugoj svečanoj Večernjoj, uz sudjelovanje (nad)biskupa, svećenika, bogoslova (drugih biskupija), časnih sestara redovnika i redovni-ca uz predvođenje sv. Oca. Nakon zajedničkog fotograiranja s Papom, bogoslovi su se upuili prema Sarajevu. 06. 06. – dolazak bogoslova u ranim jutarnjim saima. Početak ispitnog razdoblja.12. 06. – Duhovi. Krizma u katedrali. Bogoslovi sudjelovali u asistenciji i pjevanju. 19. 06. – Presveto Trojstvo. Bogoslovi sudjelovali na sv. Misi u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu.23. 06. – Presveto Tijelo i Krv Kristova – Tijelovo. Poniikal u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda. Nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić predvodi Euharisijsko slavlje. Bogoslovi sudjeluju u pjevanju i asistenciji. U 18:00 h apostolski nuncij u BiH Alessandro D`Erico predvodio misno slavlje u sjemenišnoj crkvi. Na misi su prisustvovali Malteški vitezovi, dio bogoslova sudjelovao u asistenciji i pjevanju. - Talijani iz Genove, udruga sv. Egidije posjeili bogosloviju, a o Crkvi I prilikama u BiH govorio im je uzorii gospodin Vinko cardinal Puljić. 24. 06. – rođenje sv. Ivana Krsitelja, grupa bogoslova predvođena Rektorom hodočasila je u župu Obri na poziv župnika don Jo-sipa Majića.25. 06. – duhovna obnova koju je predvodio fra Danijel Rajić, koji djeluje na Bistriku i vodi Framu Sarajevo. Nakon duhovne obnove i ispovijedi, fra Danijel predbvodi sv. Misu, na kojoj je naš đakon vlč. Ilija Marković dao prisegu i potpisao posljednje dokumente prije ređenja. 27. 06. – kardinal Vinko Puljić predslavio sv. Misu zadušnicu u

IZ KRONIKE

87

sjemenišnoj crkvi za pokojnog duhvnika vlč. Jozu Tomića. Sud-jelovali su brojni svećenici, bogoslovi i rodbina. Poslije sv. Mise bogoslovija je pripremila svečanu večeru za sve sudionike. 29. 06. – svetkovina sv. Petar i Pavao. Bogoslovska zajednica sudjelovala u katedrali Presvetog Srca Isusova na svećeničkom ređenju Ilije Markovića, fra Josipa Maijanića, fra Tomislava Sveinović, fra Josipa Jukića i fra Domagoja Šimića. Poslije ređenja, bogoslovska zajednica organizirala svečani ručak. u popodnevnim saima dio bogoslova predvođeni rektorom sud-jelovali su na ređenju u mostarskoj katedrali. 30. 06. – cjelodnevno klanjanje u katedrali povodom 60. obl-jetnice svečeničkog ređenja pape Benedikta XVI. na nakanu za posvećenje klera i nova svećenička zvanja. Bogoslovi su naizmjenično sudjelovali na klanjanju.01. 07. – svetkovina Presvetog Srca Isusova. U katedrali sv. Misu predvodi pomoćni biskup dr. Pero Sudar. Bogoslovi sudjelovali pjevanjem i asistencijom. Dio bogoslova s rektorom sudjelovali na proslavi 100 godina župe Novo Selo, kod Broda. 03. 07. – poniikal u katedrali. Vanjska proslava Srca Isusova. Kardinal predvodio misno slavlje, a propovijedao mons. dr. Kiro Stojanov, skopski biskup, uz koncelebraciju brojnih biskupa i svećenika. Bogoslovi sudjelovali u asistenciji i pjevanju. Nakon sv. Mise bogoslovija ugosila župska vijeća iz trinaest dekanata Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon ručka Kardinal je dodijelio zaslužne nagrade istaknuim pojedincima župskih vijeća. 04. 07. – skupina bogoslova s odgojiteljima sudjelovala u pro-slavi 100-te obljetnice izgradnje crkve na Palama.05. 07. – svetkovina sv. Ćirila i Metoda, slavenski apostoli. Sv. Misa, poniikal u sjemenišnoj crkvi, a predvodio je kardinal Vinko Puljić. Završeno ispitno razdoblje. Poslije ručka odlazak bogoslova na ljetne praznike.

Boris Jorgić i Ilija Petković

BOGOSLOVIJE

88

BISKUPSKO REĐENJE MONS. TOME VUKŠIĆA

Papa Benedikt XVI. je 1. veljače osno-vao Vojni ordinarijat za BiH te imenovao don Tomu Vukšića, svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, prvim vojnim ordinarijem.

Mons. dr. Tomo Vukšić rođen je 9. siječ-nja 1954. u Studencima. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i u Ljubuškom, klasičnu gi-mnaziju u Zagrebu, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1980. Na Orijentalnom

insitutu u Rimu posigao je licencijat iz teologije (odsjek teo-logija – patrologija) te potom iz kanonskog prava na Sveučilištu Urbaniana. Posigao je doktorat orijentalne teologije na Orijen-talnom insitutu. Obnašao je dužnosi: župnog vikara u katedrali u Mostaru, novinara Crkve na kamenu i tajnika Mostarske bisku-pije. Bio je ravnatelj Teološkog insituta u Mostaru te vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Od 1991. profesor je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji, a od 1987. i na Teološkom insitutu u Mostaru. Obnašao je razne službe u crkvenim sudo-vima u Mostaru i u Sarajevu. Bio je sudski vikar u Mostaru, pre-davač na poslijediplomskom studiju KBF-a u Zagrebu, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, član nekoliko vijeća Biskupske konferencije BiH i ravnatelj Katoličke iskovne agencije. Priredio je nekoliko znanstvenih zbornika i monograija, sudjelovao na znanstvenim simpozijima, domaćim i međunarodnim. Bio je suradnik, urednik, član uredništva ra-znih časopisa, enciklopedija i novina.

Na poziv biskupa Tome, cijela bogoslovska zajednica za-jedno s odgojiteljima, sudjelovala je na svečanom činu biskup-skog ređenja koje je bilo 2. travnja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve. Koncelebrirano misno slavlje i čin ređenja pred-

OPŠIRNIJA

Piše:Ilija Petković

89

vodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Suzaredi-telji su bili: mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, te mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki. U koncelebraciji je bilo 25 nad/biskupa iz: BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Au-strije, te oko 250 svećenika uz brojne vjernike, dužnosnike, ali i predstavnike drugih vjerskih zajednica. Na početku misnog slav-lja prisutnima se obraio mons. dr. Ratko Perić. Istakao je kako je Mostarsko-duvanjska biskupija od svog uspostavljanja plodna duhovnim zvanjima. U 130 godina svoga postojanja dala je 5 bi-skupa. Zahvalan Bogu za ovaj radosni događaj kojeg Crkva slavi, poželio je sve najbolje biskupu u njegovom daljnjem radu. Tije-kom misnog slavlja pročitane su i dvije bule pape Benedikta XVI, jedna o uspostavi Vojnog ordinarijata u BiH, a druga o imeno-vanju vojnog ordinarija u BiH. Kardinal je u propovijedi, između ostaloga, naznačio da je naša državna struktura još opterećena brojnim nejednakopravnosima te da nema pravog općeg dobra

IZVIJEŠĆA

90

bez moralnog i duhovnog dobra svakog čovjeka. Liječenje ratnih rana i moralne urušenosi zadatak je svih struktura, a na osobit način nas vjernika. Kardinal daje podršku novom biskupu i jam-

či bratsku suradnju. Naposljetku izriče dobrodošlicu biskupu u zbor nasljednika apostola. U obredu ređenja biskup je obećao da će do smri vršii službu koja mu je povjerena, da će vjerno propovijedai Kristovo evanđelje, da će bii poslušan Svetom Ocu i brinui se za svei Božji narod. Na samom kraju nazočnima se obraio i biskup Vukšić koji je poželio da njegov novi put i sam obred ređenja budu na slavu Božju, a na korist svih vjernika, kao i dokaz zajedničke vjernosi Katoličkoj Crkvi i jedinstva sa Sveim Ocem. Poslije euharisijskog slavlja bio je pripravljen svečani ru-čak u hotelu Ero.

Riječi biskupskog gesla mons. Vukšića uzete su iz Ivanova evanđelja gdje evanđelist donosi Isusove riječi obećanja dola-ska Duha Svetoga: „Mir vam svoj dajem” (Iv 14,27). Ovo geslo namjerava navijesii pastoralni plan biskupa koji se, u svojoj ulozi vojnog ordinarija Bosne i Hercegovine, zemlje koja je u nedavnoj prošlosi doživjela ratna razaranja, želi predstavii kao podupiratelj mira, sloge među narodima raznih etničkih skupina koje žive u ovoj zemlji.

Dragi Oče biskupe, u Vašem apostolskom poslanju neka Vas prai ruka Gospodnja i zagovor naše nebeske Majke Mari-je!

OPŠIRNIJA

91

PROSLAVA MLADE NEDJELJE U ŽUPI DEŽEVICE

U nedjelju 8. svibnja, bogoslovska zajednica Vrhbosan-skog bogoslovnog sjemeništa iz Sarajeva koja broji 41 bogoslova, predvođena poglavarima, hodočasila je sv. Jakovu Markijskom u župu Deževice nadomak Fojnice. Povod odlaska je bio poziv župnika don Slaviše Stavnjaka i proslava Mlade nedjelje, koja se već tradicionalno slavi na Vrelu svetog Jakova u neposrednoj blizini sela Deževice i župne crkve.

Sve je započelo u 10:30 sai svečanom procesijom, koja je krenula od župne crkve prema Vrelu svetog Jakova. Na čelu pro-cesije bio je kip sv. Jakova, kojeg su naizmjenično nosili bogoslo-vi uz moljenje krunice i pjevanje marijanskih pjesmama. Sveta Misa je slavljena na vanjskom oltaru koji se nalazi ispred špilje u kojoj je boravio sv. Jakov, a misnim slavljem je predsjedao vlč. Žarko Vladislav Ošap, duhovnik u Bogosloviji, uz koncelebraciju župnika don Slaviše Stavnjaka, preč. Marka Zubaka, rektora Bo-goslovije, vlč. Damira Ivanovića, ekonoma Bogoslovije i vlč. Vlat-

IZVIJEŠĆA

92

ka Rosića, ravnatelja KŠC-a u Tuzli i uz sudjelovanje bogoslova i oko 500 vjernika. Tijekom misnog slavlja pjevao je Tamburaški sastav Bogoslovije pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon misnog slavlja uslijedila je molitva i blagoslov djece i bolesnika i pobožnost Mlade nedjelje i blagoslov s Presveim oltarskim sakramentom.

Nakon duhovnog programa uslijedio je zabavni program u dvorištu župne crkve. Bogoslovna zajednica duguje iskrenu zahvalu župniku don Slaviši, što nas je pozvao i duhovno obo-gaio jednim ovakvim programom. Vjerujem da je i naš posjet bio ohrabrenje za ovu malu župnu zajednicu, jer je cijeli dan odjekivala pjesma, prijepodne duhovnog a poslijepodne za-bavnog karaktera.

Svei Jakov Markijski

Vjerujem da je ovo jedinstvena prilika da reknem neko-liko riječi i o svetom Jakovu Markijskom koji je bio glavni razlog našeg hodočašća u Deževice.

OPŠIRNIJA

93

Jakov Markijski je rođen 1393. godine kao osamnaesto dijete u obitelji Monteprandone. Studirao je pravo u Peruggi te je postao državni činovnik, ali osjeivši redovnički poziv posta-je franjevac. Živio je isposničkim životom, nije jeo meso, vrlo malo spavao i mnogo se trapio. Nadaleko je bio poznat kao izvrstan propovjednik, ali je bio i veliki graditelj, posebno bol-nica i siroišta. Zbog njegovih nadaleko poznaih vrlina general franjevačkog reda 1432. godine imenovao ga je vizitatorom bo-sanskih franjevaca. Fra Jakov je za mjesto rezidiranja izabrao Deževice, ali uskoro zbog nesporazuma s kraljem Tvrtkom II. napušta Bosnu. Ipak se po nalogu pape Eugena IV. Jakov pon-ovno vraća u Bosnu 1435. godine i biva izabran za poglavara bosanske vikarije. Kad su Turci počeli provaljivai u Bosnu i rušii samostane, papa Eugen IV. daje fra Jakovu dopuštenje da u Ugarskoj može podignui sedam samostana za bosanske fran-jevce. Tako fra Jakov ponovno napušta Bosnu 1438. godine.

Voda sv. Jakova

Nedaleko od župne crkve nalazi se špilja u kojoj je obi-tavao Jakov Markijski. Podnožje špilje pokriveno je vodom koja se smatra čudotvornom, pa mnogi hodočaste na Vrelo svetog Jakova da se umiju u ovoj čudotvornoj i ljekovitoj vodi, koja se smatra naročito korisnom i ljekovitom kod bolesi groznice.

Iako je fra Jakov napusio Deževice davne 1438. godine, spomen na ovoga sveca je jako živ među vjernicima ovoga kraja, koji mu se mnogo mole i utječu. Ufam se da će tako ostai, jer je svei Jakov zaista moćan zagovornik kod Boga.

Ante Vidović

IZVIJEŠĆA

94

ZAGREB 4. i 5. LIPNJA 2011.

Pasirsko pohod vrhovnog poglavara Svete rimske Crkve BENEDIKTA XVI. Hrvatskoj bio je djelo i dar Duha Svetoga. Razmišljajući kako na najbolji način oživjei slike sa susreta sa Sveim Ocem odlučili smo pišući ponovno proživjei istu radost duha i dar Majke Crkve koja nas okuplja u svoje krilo. ZAJEDNO U KRISTU – geslo je koje poziva da svoja srca otvorimo Isusu, svoje živote predamo Njemu i nasljedujmo Ga u svemu. Tri sus-reta sa Sveim Ocem upravo to su nam pružila: umnožila vjeru, učvrsila nadu i usavršila ljubav kako bi hrabro i nepodijeljena srca slijedili svoga Učitelja i sa Njim bili jedno.

Zahvalni Bogu što smo kao bogoslovska zajednica mo-gli sudjelovai ovome velikome događaju pošli smo spremna srca na put prema Zagrebu. Sve je bilo usmjereno na prvi susret sa Sveim Ocem koji je bio na Trgu Josipa bana Jelačića, gdje smo uz mnoštvo mladih klicali i nestrpljivo čekali „Petra naših dana“. Pod oblačnim nebom sve je pljuštalo od radosnoga kli-canja: ŽIVIO PAPA – koji je otkrio svoju radost što je tu bio sa

OPŠIRNIJA

95

nama mladima, nama koji smo nada naše mjesne Crkve. Kada se pojavio papamobil, trg je postao otvoreno kazalište hvale, pjevanja i aplauza, ali i mjesto išine i molitve koja je bila jača od svakoga glasa. Mons. Marin Srakić – predsjednik Biskupske Konferencije Hrvatske pozdravio je Svetoga Oca i sve nas uveo u radostan susret. Potom su dvoje mladih, Daniel i Matea izni-jeli svoja svjedočanstva. Danijelovo iskustvo podsjeća na ono sv. Augusina – koji traži ljubav negdje vani, a poslije otkriva da je u njemu samome, u njegovoj dubini. Matejino iskustvo govori o ljepoi zajednice koja otvara srce, um i narav. A onda je papa Benedikt XVI. pozdravio mlade i poručio sljedeće:

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme koje vam Gospo-din daruje da biste mogli otkrii smisao postojanja! To je vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o ota-jstvu boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje vašega života u sebi nosi duboku čežnju, koja ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanđelju Isus, obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: „Što tražite?” (Iv 1,38). Draga mladosi, te riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahijeva od svakoga muškarca i svake žene da se otvori životu, i traži pra-vi put… I evo ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: „Što tražite?”. Isus vam danas govori: putem Evanđelja i Duha Svetoga, da je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži vas prije nego vi Njega. Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao isinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjei. Pusite da vas uzme za ruku! Pusite da bude pri-jatelj i suputnik na vašem putu! Koliko mladih svetaca i sveica u velikom krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na blaženoga Ivana Merza. Sjajan mladić, u potpunosi uključen u društveni život, koji nakon preminuća mlade Grete, njegove prve ljubavi, kreće sveučilišnim putom. U godinama Pr-

IZVIJEŠĆA

96

voga svjetskog rata nalazi se pred razaranjem i smrću, ali sve ga to oblikuje i izgrađuje, dajući mu da nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. Ivanova je vjera toliko ojačala da se posvećuje proučavanju liturgije i započinje snažan apostolat među samim mladima. Otkriva ljepotu katoličke vjere i shvaća da je njegov životni poziv živjei, i činii da živi, prijateljstvo s Kristom. Koliko divnih djela ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 10. svib-nja 1928., sa samo 32 godine, nakon nekoliko mjeseci bolesi, prikazujući svoj život za Crkvu i mlade. Dragi mladi Hrvai, gr-lim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov.”Radujte se u Gospodinu uvijek”! Njegova radost, ra-dost isinske ljubavi, neka bude vaša snaga. Amen. Hvaljen Isus i Marija!

Posebno jak dojam na sve ostavilo je klanjanje pred Presveim sakramentom koje je trg pretvorilo u kuću molitve, što potvrđuju i papine riječi: „Osobito sam zadovoljan što sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Za-greba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu često prevladava žamor i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazočnost gotovo pretvara u „hram”, čiji je svod samo nebo, koje se večeras čini kao da se naginje nad nas. U išini želimo primii Riječ Božju koja je naviještena, kako bi prosvijetlila naš um i zagrijala naše srce“.

Nakon susreta na trgu pošli smo prema župi Staro Brijestje gdje smo bili raspoređeni po obiteljima za spavanje. Ugodno smo se smjesili i tako „odmorni“ bili smo spremni za drugi dan kada je bilo sveto misno slavlje na Hipodromu. 5. lipnja održan je središnji događaj pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, Sveta misa na hipodromu, u prigodi proslave Prvog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Papa je na hipodrom došao u papamobilu, a radosno ga je pozdravljalo oko 400.000 vjerni-ka, mašući vaikanskim i hrvatskim zastavama. Koncelebriralo je sedamdesetak biskupa iz Hrvatske i inozemstva i više od isuću

OPŠIRNIJA

97

svećenika. Nakon ulazne pjesme Papu je pozdravio zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. „Svei Oče, dola-zite nam da nas učvrsite u vjeri. I mi Vas s vjerom primamo. Hvala Vam na ovom pohodu, kojim ste uslišali naše ponavljane molbe i na taj način iskazali svoju pasirsku brigu prema Crkvi u Hrvatskoj“. U prigodnoj homiliji papa Benedikt XVI. pozvao je obitelji da se odupru sekularisičkom mentalitetu koja Boga života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji. Papa je zato upuio snažan poziv obiteljima: „Trajno se obvežite učii svoju djecu molii, i molite s njima; približite ih sakramen-ima, osobito euharisiji… uvedite ih u život Crkve; u inimi doma nemojte se bojai čitai Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva .Danas sam ovdje da vas učvrsim u vjeri; i to je taj dar koji vam nosim: Petrovu vjeru, vjeru Crkve! Ali istodobno, vi darujete meni tu istu vjeru, obogaćenu svojim iskustvom, radosima i trpljenjima. Napose mi darujete svoju vjeru življenu u obitelji, da bih je očuvao u bašini sveopće

IZVIJEŠĆA

98

Crkve“, rekao je papa Benedikt XVI. te na kraju dodao: „Drage obitelji ne bojte se“!

U “kapelicama” raspoređenim diljem hipodroma pričest je ijekom mise dijelilo oko 600 svećenika. Na misi su sudjelovale medicinske ekipe, među kojima i brojne redovnice medicinske sestre te mnoštvo redara i dragovoljaca. Običaj je da Svei Otac na pohodu blagoslovi kamene temeljce za crkve koje će se u dogledno vrijeme gradii. Tako je Benedikt XVI. na kraju euharis-ijskog slavlja blagoslovio pedesetak kamena temeljaca koji su se nalazili ispred oltara.

Nakon Svetog misnog slavlja cijela se zajednica pod vodstvom duhovnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa upuila pre-ma restoranu Marijino Zvono, gdje smo se tjelesno okrijepili. Vrijeme smo ispunili na već dobro poznat i nama speciičan način, pjevanjem. Tako okrijepljeni pošli smo prema katedrali gdje smo zajedno sa Sveim Ocem, biskupima, svećenicima i redovnicima slavili Večernju molitvu. Papu su u prvostolnici dočekali okupljeni biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, sjemeništarci te redovnički kandidai i kandidaice iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na ulazu u kat-edralu pozdravili su ga kanonici i prebendari Prvostolnog kap-tola Zagrebačkog. Na ulazu su pomoćni zagrebački biskupi Mijo Gorski i Ivan Šaško, prinijeli Papi blagoslovljenu vodu kojom čini znak križa te raspelo kojemu iskazuje čast poljupcem. Na-kon ulaska u zagrebačku prvostolnicu Svei Otac zadržao se u ihoj molitvi na klecalu pred sveištem, a na početku Večernje pozdravio ga je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić. Na kraju pozdrava kardinal Bozanić predao je Papi dar Zagrebačke nadbiskupije, presliku ikone Majke Božje od Kame-niih vrata koji je prema izvorniku izradio Boris Grković. Papa je kardinalu Bozaniću darovao kalež.

OPŠIRNIJA

99

Središnji dio nagovora Papa posveio blaženom Alojziju Stepincu. „Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosi prisjeii blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pasira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i da-nas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga Biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesi, znao se odu-prijei svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacisičke i fašisičke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progon-jenih, a potom, u doba komunizma, „odvjetnik” svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je “branitelj” Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio isinu i pravo čovjeka da živi s Bogom. „Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih proiv Crkve ijekom užasnoga razdo-blja komunisičkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za im da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog Autorite-ta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijei da ne bi izdali Krista,

IZVIJEŠĆA

100

Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni.“ Posebno je bila važna poruka nama mladima koji se spremamo za posvećeni život. Svei je Otac poručio: „Božanski Učitelj neprestano dje-luje u svijetu i govori svakom pojedinom od onih koje je izabrao: „Slijedi me”. Taj poziv zahijeva svakodnevnu potvrdu odgovora ljubavi. Neka vaše srce bude uvijek spremno“!

Nakon Papina nagovora svi prisutni u katedrali neko su vrijeme ostali u išini razmatrajući nad Božjom riječju i poica-jima Svetoga Oca. Večernja je zavrešena zaključnom molitvom. Na kraju Večernje Papa se upuio prema mjestu na kojem se čuvaju ostaci ijela blaženoga Alojzija Stepinca te se ondje, kleknuvši, zadržao u molitvi. Papa je potom svim okupljenima udijelio apostolski blagoslov. Potom smo sa ostalim bogoslo-vima Hrvatskih biskupija pozdravili papu pjesmom te napravi-li zajedničku fotograiju i ime je završio naš susret sa Sveim Ocem. Pošli smo nazad put Sarajeva, bogaiji za predivno iskust-vo za koje Bogu zahvaljujemo. Susret je bio kao duhovna ob-nova koju sada treba živjei, a njeni plodovi pokazat će se vrlo brzo. Budimo i ostanimo Zajedno u Kristu.

Ljubo Zadrić

DAN ZAHVALNOSTI ZA DUHOVNA ZVANJA

Dana 25. svi. 2011. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu obilježen je dan zahvale za duhovna zvanja. Pro-gram je započeo liturgijskim slavljem u 18:00 h kojim je u ime okupljene zajednice predsjedao nadbiskup vrhbosanski – Vinko kard. Puljić, uz koncelebraciju vojnog ordinarija BiH Tome

OPŠIRNIJA

101

Vukšića i još dvadesetak svećenika. Kardinal je u svojoj prop-ovijedi istaknuo važnost poslanja Crkve u današnjem svijetu, a osobito razvoja novih duhovnih zvanja koja tek nadolaze. Božji poziv zbuni čovjeka, to nam divno prikazuje evanđelist Luka u svom odlomku navještenja anđela Gabrijela djevici Mariji (Lk 1; 26-38). Čovjek pri tome ne može ostai isi, mijenja se i radi na tome što mu Bog daje i što traži od njega. Druženje je nastav-ljeno u blagovaonici za obiteljskim stolom, a nakon toga usli-jedila je predstava koju su izveli sjemeništarci nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić – Travnik. Predstava Priorova priča govori o povijesi poziva jednog svećenika koji je odlučio slijedii Krista. Privučen svjetovnim, mladić mijenja odluku i odlazi iz samostana. Pri povratku u svoj rodni kraj čeka ga scenarij koji će iz dubine promijenii njegov život. Njegova majka toliko se žrtvovala samo da bi dočekala da sin dođe na oltar. Susreće ju zametenu snijegom i jakom olujom u sebi jer joj mora reći da odustaje od svećeničkog puta. Majka nije dočekala ono za čim je žarko žudjela – mladu misu svoga sina,jer je iste noći umrla. U sinu se ponovno rodila jaka želja i pobuđena Kristova svjetlost te posta svećenik. Jer ne može propasi sin tolike žrtve i molitve, primjer svetog Augusina kojega je majka Monika predano pra-ila do njegova obraćenja. Neizmjerna je snaga molitve kojom se rađaju nova duhovna zvanja. Pod uiskom ove dirljive priče druženje je nastavljeno uz pjesmu koja otkriva radost svećenika i svećeničkih kandidata koji su ostvareni u svome pozivu. Simbolične su riječi rektora bogoslovnog sjemeništa preč. Mar-ka Zubaka: „Svi putovi vode iz Travnika u Sarajevo i iz Sarajeva u Travnik“. Tu se spremaju mladići iz tri biskupije BiH koji su odlučili slijedii Krista. Potrebna je ustrajna molitva koja će im pomoći da se ne boje reći Evo me, nego da bez kompromisa slijede Onoga za kojim su pošli. Molimo jer takvi nam svećenici i duhovne vođe trebaju.

Ljubo Zadrić

IZVIJEŠĆA

102

SVEĆENIŠTVU

SVEĆENIŠTVU U SUSRET

Gospodine Isuse Kriste, Sine Očev, vječni Veliki svećeniče. Ti si nas pozvao u svoju službu. Ti si nam rekao: slijedi me! Ti nam želiš darovai svoje svećeništvo. Mi bismo trebali u tvoje ime i s tvojim nalogom, snagom tvog Duha, poći da plod do-nesemo. Valja nam naviještai tvoju riječ, riječ isine; dijelii tvo-ju milost, spominjai tvoju smrt, slavii tvoju žrtvu, darivai tvoje pomirenje, u tvoje milosrđe uvjerii zdvojna ljudska srca. Ti si nas, Gospodine, pozvao za svoje svećenike. Ti si nas pozvao da u ovoj jedinoj pravoj borbi i jedinom posvemašnjem odlučivanju povijesi svijeta – koja je za te ili proiv tebe – stojimo na tvojoj strani, da se borimo, živimo i umiremo. Zato se moramo borii tvojim oružjem. A to znači: ljubii tebe kakav jesi, tebe slijedii kamo pođeš. A i si Sin čovječji, siromašan i ponizan, a tvoj je put kraljevski put križa. Gospodine, tvoj je nalog neizmjeran, a naša snaga čista nemoć. Budući da nas i zoveš, sada već s punim povjerenjem kažemo: evo me, pošalji me!

103

Da bismo jednom puni duha i snage mogli nastupii u tvoje ime da radimo za tvoje kraljevstvo, da bismo postali svećenički ljudi kad nas biskupovom rukom budeš posvećivao za svećenike, molimo te: daj nam već sada svojega sedmorostru-koga Duha; Duha mudrosi i razuma, Duha znanja i bogoljub-nosi, Duha savjeta i jakosi, Duha straha Gospodnjeg.

Daj da budemo radosni i hrabri ljudi. Daj nam srce puno dobrote, nesebičnosi i poniznosi. Daj da budemo trijezni i bud-ni, pošteni i puni stege, ustrajni i radini, skromni i velikodušni. Daj nam ljubavi prema tebi. Živi u nama. Budi središte našeg srca i jedini zakon našega života. Dopusi da molimo s tobom i u tebi. Neka naš život bude s tobom u Bogu skrovit, a oči naše vjere neka uzmognu kroza sve gledai ono vječno. Daj nam ljubavi prema molitvi, žilave ustrajnosi u znastvenom svakod-nevnom radu, volje za svestranom izobrazbom našeg duha i srca. Ali prije svega, daj nam već sada svojeg svećeničkog duha: daj nam duha žrtve, duha hrabrosi da naviještamo tvoju milost i isinu, u zgodno i nezgodno vrijeme; daj nam neumornog duha ljubavi prema ljudima za koje si i umro na križu. Daj nam već sada živjei što ćemo jednom naviještai. Daj da uđemo u te, koga ćemo držai u rukama. Neka nas poiče i ispunja Duh koga ćemo dijelii.

Isuse, Svećeniče vjekovječni, Klanjatelju Očev, Prvorođeni među mnogom braćom, učovječena ljubavi i Isino Očeva, srce svijeta, i smilovanje Božje, i suče i gospodaru moga života: i si nas pozvao. A tvoji su dari neopozivi – čisto Da. Pouzdajemo se u te jer si vjeran. Ustrajemo jer si nas blagoslovio. Polazimo jer si nas pozvao. Trčimo velikodušni tvojim putovima. Stavljamo ruke na plug ne obazirući se. Prispjet ćemo tvojom snagom. Bit ćemo tvoji svećenici, tvojom milošću. Služit ćemo i kao svećenici i naći te. A naša će hvala bii: naše srce i duše koje ćemo donijei u kuću, u kraljevstvo tvoje vječne ljubavi. Amen.

(Preuzeto iz: Karl Rahner, Molitve života, Filozofsko-teološki insitut Družbe Isusove, Zagreb, 1988., str. 96-97.)

U SUSRET

104

M A J K A

Lik tvoj mili, majčice moja, nad prošlim mi pomalja se vijekom ko pun mjesec nad noćnim vidjelom svršena boja.

Više godina čekala je sina, moleći se za njega Bogu.

Danas ga je dočekala.

Majka ga grli, plačući od radosi, a sin joj smiješeći se suze briše.

Ali majčino oko bistro.

Vidi ona sve kroz suze da joj je sin blijed i nesretan.

Cijel i zdrav odleio je nekoć iz majčinog zagrljaja, a vraća se slomljenih krila.

Nit ga pita uzroka, nit ga tješi.

A čime da ga sirota starica tješi?

Othranila ga je na vlasiim grudima, učila ga je hodii i prve riječi izgovorii i prvu molitvu ga je naučila.

Ali sada?

Godine su onda prošle, sin je bio u školama i tuđem svijetu, pak se majci vidi da joj se otuđilo.

Prije bi mu dušu u licu vidjela, želju u oku čitala, a danas?

Danas za prvi put ne zna kako da se za sina Bogu moli, ni što da mu od Boga zaprosi!

Noć je.

PJESME

105

Majka nema mira.

Ide sinu koji spava.

Sa blijedog mu lica iščeznuo podsmjeh.

Starica kleči sinu kraj zaglavlja i gleda ga suznim okom, a uvele usne šapuću:

„ USREĆI GA BOŽE! “

Autor nepoznat

MOLITVA

Zašto sam te Bože ostavio,zašto više volim Smrt, a ne Život?Zašto sam slab čovjek, zašto ludpa slijedim grijeh, a ne krepost?

Mudar nisam, mudrost ne ljubimnego me ludost zaposjela, Laž slijedim.

Umirem evo već u mladosi svojoj,lijeka mi nema, doli onog s nebesa sveih.

Tko će mi lijek s nebesa dohvait,tko li mi ga dai da ozdravim?

Zar nitko od ljudi ne može,zar nitko od Sluga Božjih?

MISLI

106

Ne, ne mogu, neće, jer su i sami isi,no kome da se za pomoć uteknem, za

izbavljenje iz nevolja ovih svih?

Uteći ću se Onoj koja čovjek bijašei jest, no koju Božanstvo, Trojstvo

ogrnu i moć joj u svoj njenojponiznosi, dade veliku.

Njoj koja puna milosi jest,vapaj uznosim, krik svoj

da me spasi i izbavida mi Duha izmoli Presvetog.

Jer ona Boga rodi, Sina Živog svogkoj’ za me se umori na drvu

Križa Presvetog, no kako umrije sramotnosramota nije to, o smiluj, smiluj se

spasi, Kriste, Bože moj!

PJESME

107

Treći dan on ustade iz groba, mraka toggdje plahte bijele ostaše, ko smrtni

pokrov Vraga Zlog.

Jer Život usta preslavni igorku smrt pobjedi, VragaDiabolosa u okove postavi.

Gle, sada, čuda velikoglijek je meni dan i život

mi prostruji kroz moj mrtviHram. Sada puno svijetla zdanje je

to, ljudi u njem su tu kojispasenje su primili i žive u Bogu.

Hram Duha Presvetog jerDuh mi je dan, po molitvi

Njenoj, ja sada vidim vječni dan.

O hvala Majko, hvala i, Ti nebeska Kraljicekoja u slavi počivaš ispod carske nebnice.Nek i slavu pjevaju Uznesenoj, svi anđeli

a mi i se molimo i hvalimo te, jadni zemljanio Marijo!

Vlado Vrebac

MISLI

108

EUHARISTIJA

U crkvici staroj, na brežuljku dalekom,odjekuje radosna pjesma.

Tu narod Božji, na čelu sa svećenikom,slavi žrtvu Isusa Krista.

Dok se pretvorba čini, kroz svećenikove svete ruke,ljudi na koljenima kleče, sjećajući se Kristove muke.

Na hosiju i kalež silazi živi Bog,a svako se osobno kaje radi grijeha svog.

Kaje se i moli, oprosi mi Bože,jer to je ono jedino što moja duša može.

Useli se u nju i budi svaki dan,ostani samnom Isuse da ne budem sam.

Primajući u sebe živoga Krista,obuze ih radost i duša zablista.Velika je to tajna narodu svom,

ali on sa žarom pristupa žrtveniku tom.Na kraju tog slavlja svećenik dijeli blagoslov i mir,

da nam olakša patnje i oslobodi od zala svih.Ispunjeni Bogom svi odoše kući,

s nadom i željom da će opet doći.

HOSTIJA, SNAGA NAŠA

O presveta Hosijo, kruše naš svagdanji,

i slatki lijeku, duša naših ranjenih.

PJESME

109

U tebi je Isus Krist, Bog živi,koji liječi naše srce i u njemu živi.

Predaj svoje srce, svome dragom Bogu,i On će ga vodii, gore prema nebu.

Tada će srce, blještavo da sija,kao svaki dan na oltaru, sveta mala hosija.

Sijaj, sijaj hosijo, tebi da se divimo,i blagujući tebe, da po tebi živimo.

MARIJA

Marijo, Marijo, majko naša mila,Ti si meni uvijek, zašitnica bila.

Tvoj plašt, grije me u ovoj hladnoći,Tvoje zvijezde, pokazuju mi put u noći.

A srce tvoje sveto, radost mi i nada,koje neda đavlu da tvoje dijete svlada.

Zagovaraj nas uvijek, kod svoga dragog Sina, jer i si nam utjeha, i naša milina.

BOŽJI GLAS

Oče moj kad si me pozvao,bijah malen, pa sam se prepao!

Ali Ti me uze u naručje svoje,i šapnu mi iho: „ ne plaši se dijete moje“.

Kroz tvoje patnje sa tobom ću poći,i kad sve završi, k Meni u krilo opet ćeš doći!

MISLI

110

HVALA TI OČE

Hvala Ti Oče, što me čudesno stvori,što me Tvoja ruka ovom zemljom vodi.

U ovoj tami, Ti si moje svjetlo,dajući mi snage, izdržai sve to!

A draga majka Marija, uz Tebe me prai, i kad skrenem s puta, ona me uvijek vrai.

Moji česi grijesi, uvijek me ište,tada majka Marija, moje suze briše.

I dok me ljulja u naručju svom,tješi me riječima: „ bit ću uvijek s tobom“.

BANJALUČKA BISKUPIJA

Draga naša biskupija mala,sve zloće rata, i si izdržala.

Ranjena gorko, ali opet blista,jer je vodi snaga, Uskrslog Isusa Krista.

Dva dobra pasira čuvaju to blago,to su naši biskupi Franjo i Marko.

Uz svu tu ljepotu, krase te svećenici,i krv sveta, koju su prolili tvoji mučenici.

Preko njihove krvi, Bog te blagoslovi,pokaza i svoju ljubav, i koliko te voli.

PJESME

111

KRUNICA

Sveta krunice,naša draga molitvice,radošću nas napunjaš.

I dok naše rukice, prebiru tvoje zrnce,

iz srca vapijemo,od zla da nas očuvaš!

Svi mi kroz tebe, sjedinjujemo se u jedno,

zahvaljujući Bogu,za ovo blago vrijedno.

„PRIJATELJ“ PAPIR

Da nema papira,na čemu bi ispisao svoje osjećaje?

Da nema papira,tko bi bio ispred moga lica kada suza kane?Tko bi dopusio da po njemu toliko šaram?

Dok pišem svoje gluposi i po malo ga param.Sve on to trpi ko prijatelj pravi,

jer sve što s njime dijelim, to je u mojoj glavi!

MISLI

112

„BRODOLOM“

Mali brod je krenuo na put, da nađe luku kojoj pripada. Sijao je svo-jom bjelinom, velika jedra njegova isicala su mu snagu. Napušta svo-ju luku, sanjajući o onoj gdje će vječno bii.

Njegove jako poznate vode pomagale su mu da se oisne u nepozna-to. Svi ostali brodovi mahali su mu, dok je njegov lik gutala daljina. Širio je svoja jedra pozdravljajući sve i napominjao da ga ne zaborave. Gubeći se tako svima iz vida, počeo je plovii vodama koje mu neće dai mira. Hladne vode su ga svojim valovima šibale, želeći ga uzei k sebi, ali njegova snažna jedra nisu to hila dopusii. Borio se borio i ispliva iz ih voda, i ugleda svjeionik koji mu je pokazivao put njego-vog hoda. Sav radostan upui se dalje misleći da je cilj blizu i da patnja nestala je. Vode su bile mirne, hrabro je plovio, nije bio ni svjestan gdje je došao. Zablještao je još jače i jedra su se raširila do kraja, činilo se da će brzo sići do svoga sna. Najednom se sve izgubi, kao da je bila fatamorgana, tama se spusi, voda podivlja i zamui. Taj strašan prizor ga je zbunio, ali ga je više plašilo što mu se svjeionik izgubio.

Iz dubina mutne vode, odjekivali su krici brodova koje je ta voda prož-drla. Sve je on to slušao i smišljao kakva li će njegova sudbina bii. Osjeio je da ga voda krši i lomi, da mu želi uzei njegov san.

Napuknui brod, pocijepanih jedara, ne predaje se lako, a što će bii s njim i njegovim snom, to se pita svako.

Predrag Ivandić

PJESME

113

MISLI

ZANIMLJIVE IZREKE:

Bolje je bii dobar nego zao. Ali onaj, tko ostvari dobrotu, plaća visoku cijenu. (Stephen King)

Ne bojim se smri, samo ne želim bii tamo, kada se to dogo-di. (Spike Milligan)

Život je 10% onoga što vam se događa, a 90% onoga kako rea-girate na to. (Lou Holtz)

Budite onakvi, kakvi želite izgledai. (Sokrat)

Najveća sreća od svega je sreća, da sebe formirate. (Douglas MacAr-

thur)

Snaga je opasna sve dok niste ponizni. (Richard J.Daley)

Ako nikad ne promijenite svoje mišljenje, zašto ga onda imate? (Edward de Bono)

Prednost razgovora sa samim sobom je u tome, da znadete da Vas bar netko sluša. (Franklin P. Jonnes)

Uspjeh nije ono što imate, nego ono što jeste. (Bo Bennet)

Ljubav i rad su kameni temeljci humanosi. (Sigmund Freud)

Teško je cijenii čovjeka tako visoko, kako bi on želio. (Luc de Clapier)

Velike stvari su napravljene od niza malih stvari skupljenih za-jedno. (Vincent van Gogh)

Sreća nije odredište, nego putovanje. (Ben Sweetland)

114

VICEVI

Što je bolje od Red Bulla? -Red pršuta, red šunke!

Sjedi baba preko puta jednoga mladića u autobusu a mladić žvače žvaku. Baba viče njemu: - Džaba i meni sinko pričaš, svejedno ja tebe ništa ne čujem.

Zašto su bosanske piramide u Visokom starije od egi-patskih? Egipćani su čekali građevinsku dozvolu.

Izađu nedavno dvije mumije iz piramide u Visokom, razgledaju po okolini, pa će jedna: „Znaš li i, jel’ ovdje vrijeme išlo unaprijed il’ unazad?“

- Mama, mama, da li limun ima kljun? - Nema sine. - A joj, znači da sam iscijedio kanarinca.

Sretnu se dva pijanca. Prvi: - Oprosite, mogu li proći između vas dvojice? - Svakako, ali samo jedan po jedan.

VICEVI

115

SKLADBE

I. Rako

Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi(Biskupski moto kardinala Vinka Puljia)

Po

Ma- ri- ji,

- po

Ma ri- ji

- u

vje

ri

- na

di- i lju

ba

- vi.

-

5 1.

2.

Po

Ma ri- ji

-

na

di- i lju

ba- vi.

-

na

di- i lju

ba

-

u

vje ri

-

10

vi

Po

Ma

ri- ji

- Ma

ri

- -

na di- lju

ba

- vi.

-

14

ji,

u

vje

ri

- na

di

- i

lju

ba

- vi.

-

116

DAROVATELJI ZA GORUĆI GRM 2011.

Josip kardinal Bozanić 1.000 kn

Mons. Želimir Puljić 300 €

Mons. Slobodan Štambuk 50 €

Vlč. Marko Mikić 50 €

Vlč. Ivo Tomić 50 €

Vlč. Andrija Janjić 50 KM

Preč. Franjo Tomić 50 KM

Nadbiskupijski centar za pastoral

mladih „Ivan Pavao II.“ – Sarajevo 2.000 KM

Franjevački samostan Gorica – Livno 30 KM

Sestre Služavke Malog Isusa – Gromiljak 50 KM

Fra Petar Vlašić 500 KM

HKD Napredak, Sarajevo 300 KM

Caritas Vrhbosanske nadbiskupije 2.000 KM

Mons. Anto Orlovac 200 KM

Preč. Pero Ivan Grgić 50 KM

Don Ilija Drmić 120 KM

Vlč. Miro Bešlić 50 KM

Vlč. Žarko Vujica 80 KM

Fra Ćiril Lovrić 50 KM

Vlč. Miroslav Agosini 50 KM

NAŠI DAROVATELJI

117

Don Damjan Raguž 100 KM

Vlč. Slaviša Stavnjak 100 KM

Od srca zahvaljujemo svim darovateljima i molimo Boga da Vam uzvrai stostruko.

DAROVATELJI ZA TOMBOLU 2011.

Vlč. Ivica Zlatunić 500 AUD

Prof. dr. Pavo Jurišić 100 KM

Prof dr. Drago Župarić 100 KM

Dr. Marinko Antolović 200 KM

Mons. Bosiljko Rajić 100 KM

Vlč. Marko Mikić 50 €

Vlč. Ivo Tomić 50 €

vlč. Andrija Janjić 100 KM

Vlč. Marko Lacić 50 KM

Don Željko Kovačević 1000 KN

Vlč. Marinko Filipović 100 KM

Vlč. Anto Stjepić 50 KM

Mons. Mato Janjić 60 KM

Vlč. Marinko Mrkonjić 50 KM

Vlč. Pero Čolić 100 KM

Vlč. Hrvoje Kalem 50 KM

NAŠI DAROVATELJI

118

Vlč. Vladimir Borić 100 KM

Preč. Franjo Tomić 100 KM

Mons. Luka Pavlović 100 KM

Vlč. Slaviša Stavnjak 100 KM

Vlč. mr. Josip Lebo 300 KM

Preč. Luka Kesedžić 100 KM

Prof. dr. Petar Vrankić 200 €

Don Anto Jelić 200 KM

SRDAČNO ZAHVALJUEJMO SVIMA I MOLIMO BOŽIJI BLAGOSLOV.

NAŠI DAROVATELJI

119

120

121