ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

TRAVANJ

2006

4

HP 04-2006.qxp 17.4.2006 7:14 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://hps.inet.hr

UREDNIŠTVOe-mail adrese za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@vip.hr

hrvatski.planinar@gmail.com

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@vip.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRadovan MilèiæJasna Žagar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

HP 04-2006.qxp 17.4.2006 7:14 Page 4

GodišteVolume

BrojNumber98

Travanj - April 2006

4

122

Uèka – ponosni èuvarKvarnera

128

Zimska tura po Biokovu

132

Veliki Stolac na Velebitu

145

Prva pomoæ u planini

Uèka – ponosni èuvar Kvarnera................................122Tatjana Ðurðeviæ

Biokovska tura koja ostaje u pamæenju ..................128Miljenko Geriæ

Sjedili smo na Velikom Stolcu ..................................132Faruk Islamoviæ

Esperanto povezuje europske planinare ..................135Elena Zerpini

Zgode i nezgode s planinarskih putovanja ..............138Vanja Radovanoviæ

Naši vidici (fotografije èlanova PD »Velika Gorica«) ....140

Vodenica pod Velebitom............................................142Miljenko Pavešiæ

Zaljubljen sam u Velebit (interview s prof. Andrijom Benkoviæem) ................143Ivica Franiæ

Nosite li u ruksaku komplet prve pomoæi? ..............145Dario Švajda

10 godina Planinarskog saveza Herceg-Bosne ......147Miljenko Bošnjak

Glavni odbor HPS-a ....................................................149Darko Berljak

Gorsko spašavanje ....................................................153

Planinarske kuæe........................................................154

Planinarski putovi ......................................................155

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Ivan Jakovina ..157

Vijesti ..........................................................................158

Kalendar akcija ..........................................................160

TEMA BROJAUèka – ponosni èuvar Kvarnera

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICITatekova koliba na Stapu, Južni Velebit

foto: Tomislav Markoviæ

SADRŽAJSADRŽAJ

121

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 121

Planina Uèka doima se poput ugaslog vul-kana koji nadvisuje Kvarnerski zaljev.Opjevana je u pjesmama i spominjana uproznim djelima. Meðu planinarima i ljubite-ljima prirode ima snažnu simboliku i ponos jeovog dijela sjevernog Jadrana.

Ugodno je živjeti u kraju obavijenom pro-stranim ljepotama Gorskog kotara te pjesniè-kim ljepotama Jadrana. Unatoè obilju ljepotakoje se kriju u neposrednoj blizini Rijeke, Uèkazauzima posebno mjesto u srcu Primoraca i svihkoji žive u njenom okrilju.

Park prirode nad Kvarnerskim zaljevomIz svakog kutka Kvarnerskog zaljeva vidi se

i promatraèa doima ta prekrasna planina. U ju-tarnjim satima nezaboravno je kada se pogled

zaustavi na Uèki. Jutarnje zrake pospano mi-luju bonacu, krovove, ceste, a maglièasti, ruži-èasti sjaj obasjava njezine obronke. U tim trenu-cima posebno je naglašena njezina netaknuta,pitoma ljepota. U predveèerje sunce lijeno za-pada za njezin greben te mrak brzo obavijaRijeku i okolicu. U vruæim ljetnim danimaupravo nas Uèka štiti svojim ruhom, a zimidaruje snježne radosti.

Uèka je zaštiæena kao park prirode. Tajstatus dobila je u travnju 1999. godine, a parkprirode obuhvaæa Uèku i dio Æiæarije ukupnepovršine 146 kvadratnih kilometara. Æiæarija seprostire od blizine Trsta do Rijeèkog zaljeva,najviši njezin vrh je Veliki Planik (1273 m), agranicom Parka obuhvaæen je njezin zapadnidio. Izmeðu Uèke i Æiæarije je prirodni usjek

122

KROV ISTREKROV ISTRE

Uèka – ponosni èuvarKvarnera

Tatjana Ðurðeviæ, Rijeka

BO

JAN

PR

OK

OP

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 122

UÈKAzaštiæena 1999. kao park prirode

Znaèajnije ture:1. Poklon – Vojak 75 min, uspon 474 m2. Lovr. Draga – Vojak 3 h, uspon 1100 m3. Mala Uèka – Vojak, 75 min, 415 m4. Brseè – Sisol, 2 h, uspon 650 m5. Vojak – Suhi vrh, 25 min, –70 m 6. Sisol – Brgud – Vojak 6 h

Preporuèena karta:karta Uèka 1:30.000, Park prirode Uèka 2005.

123

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 123

Poklon (922 m), gdje se nalaze plani-narski dom, pansion i hotel »Ina«. Tuplaninari i ljubitelji prirode pronalazeokrjepu i odmor, a to je ujedno i glavnoishodište za izlete po Uèki.

Ima li ljepšeg vidikovca od Uèke?Na najviši i najljepši vrh Uèke i

Kvarnera, Vojak (1396 m), vode deseciplaninarskih staza. Na samom vrhu na-lazi se razgledni toranj koji nalikuje nasrednjovjekovnu promatraènicu. Toranjje sagraðen 1911. godine, što potvrðujenatpis na samom pragu. Do vrha tornjavodi stubište od 30 stuba.

S vrha Uèke širi se nezaboravanvidik na Istru i Kvarnerski zaljev, a zavedrih dana horizonti se velièanstvenošire prema masivima Gorskog kotara,Velebitu, te prema Tršæanskom zaljevu,Julijskim Alpama i Dolomitima u Italiji.

124

Geodetski stup na vrhu tornja podignutog 1911. na Vojaku (1396 m)

Vojak, najviši vrh Uèke i jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 124

Samo se zapadna strana Uèke smatraIstrom, dok istoèna strana pripada Liburniji. U liburnijskom podnožju Uèke je Opatija, našakraljica turizma, te pregršt malih, primorskih,slikovitih naselja. Svako od njih krije svoju lje-potu, tradiciju i bogatstvo arhitekture. Pito-reskna, primorska mjestašca su prave male riz-nice naèina života u zagrljaju planine i mora.Okupana morem i suncem, primorska mjesta upodnožju Uèke neraskidivo su povezana s tomponosnom planinom koja im je tijekom dugepovijesti pružala oslonac. Uèka je ljudima oddavnina pružala ispašu blaga, ogrjev, zaštitu, tepregršt šumskih plodova kojim su se prehranji-vali ili skrbili za zimnice. Do danas je oèuvanatradicija skupljanja kestena svake godine ulistopadu.

Živi svijet i geološka obilježja UèkePodruèje planinskog hrpta Uèke bogato je

vodom, a pripada slivu Raše i slivu priobalnihizvora od Plominske drage do uvale Preluka.Na padinama planinskog masiva su usjekotine,èiji su tokovi bujièni. Najdulji bujièni vodotocisu Potok kod Mošæenièke Drage, te potokBanina koji utjeèe u more kod Ike.

Vidik prema Kvarnerskom zaljevu, Rijeci i Gorskom kotaru s liburnijskih padina Uèke (Knezgrad)

PLANINARSKA ODREDIŠTA NA UÈKI

Uèka je jednostavan planinski masiv s dvijestrme padine koji se proteže od prijevoja Poklona,koji je odvaja od Æiæarije, odakle se gotovo pravona jug, preko najvišeg vrha Vojaka, Brguda,Šikovca i Sisola spušta u Plominski zaljev. Tradi-cionalni i najlakši pristup je s Poklona, a brojni, alibitno strmiji i zahtjevniji usponi kreæu iz gotovosvakog mjesta na liburnijskoj padini. S druge, istar-ske strane, tek je nekoliko pristupa, koji se rijetkokoriste.

Najznaèajnije i ujedno najposjeæivanije loka-cije su sam Poklon (922 m) s planinarskim domom,najviši vrh Vojak (1396 m, HPO 10. 6.), susjedniSuhi vrh (1333 m), selo Mala Uèka (980 m), naj-više selo u Istri, a dalje prema jugu još Šikovac (780 m) i Sisol (835 m, HPO 10. 7.). Još valja obiæii Knezgrad (612 m, HPO 10. 5.) iznad Lovrana, ana istarskoj strani Velu dragu, duboko usjeèenklanac poznat po neobiènim vitkim tornjevima(prilaz od parkirališta kraj zapadnog portala tunelaUèka). Uèka je za planinare najzanimljivija zbogširokih vidika na Kvarner i Istru.

Branko Meštriæ

125

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 125

Obiljem vodotoka uvjetovano je i bogatstvoživog svijeta. U Parku prirode Uèka obitava višeod 70 vrsta ptica gnjezdarica, a zabilježeno je27 vrsta sisavaca. Od malih sisavaca valja spome-nuti moèvarnu rovku, kao i neke vrste šišmiša.

Svojom bujnom vegetacijom Uèka se razli-kuje od drugih primorskih planina. Naime, unižim slojevima možemo uživati u šumamakestena i lovora. U višem pojasu razvijene sušume hrasta, dok je najviši sloj prekriven šu-mom bukve. Na svim visinama oduševljava bo-gatstvo cvjetnih livada posutih kranjskim ljilja-nima, sunovratima i encijanima. Od endema,spomenimo uèkarski zvonèiæ, koji se može pro-naæi samo na ovoj planini.

Geološka baština Uèke takoðer je zanim-ljiva i neobièna. Nalazi iz špilja upuæuju da jeovdje postojao život oko 1200. godine prijeKrista. Na podruèju Uèke postoji više od 170speleoloških objekata, koji su, nažalost, nedo-voljno istraženi.

Meðu vrijednostima nežive prirode valjaspomenuti klanac Velu Dragu, zaštiæen kaogeomorfološki spomenik prirode. Odlikuje sevapnenaèkim stupovima i stijenama. Poredklanca još je nekoliko neobiènih geoloških for-macija, a najzanimljivija meðu njima je Krvavastijena.

126

Vrh Babin grob na liburnijskoj strani Uèke, u daljini vrhovi Brgud i Sisol na jugu Uèke i otok Cres

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 126

Uèka nudi i otkriva svoje ljepoteUèka nudi i otkriva obilje prirodnih feno-

mena i doista svaki planinar i zaljubljenik u pri-rodu na njoj ima moguænost uživanja u pravojprirodnoj riznici. Svaki pogled na Uèku ostavljadubok dojam, a vidik s vrha Uèke je možda èaknajljepši i najdomljiviji u Hrvatskoj. Ako kre-nete prema otoku Cresu, putem æe vas pratitiUèka. Iz svakog kutka sjevernog Primorja iistoènog dijela Istre vidjet æete njezine usnuleobrise.

Nezaboravan je doživljaj putovati istarskimkrajolikom u ranim jutarnjim satima dok maglajoš obavija zemlju, a sunce pospano obasjavaUèku. Igra sunca i magle pruža dojam kao davrh Uèke lebdi u oblacima. Takvih je nezabo-ravnih prizora bezbroj, jer Uèka na svakomkoraku nesebièno otkriva svoja blaga i ljepoteonima koji je vole i pohode.

127

Detalj iz Vele drage

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 127

128

DALMACIJADALMACIJA

Na poziv objavljen u tisku pridružili smose 4. veljaèe 2006. planinarima iz Ma-karske na njihovom zimskom pohoduna Biokovo. Veæ nekoliko godina razmišljaosam o turi po Biokovu pa mi je njihov poziv biodobrodošao.

Nakon dugog putovanja do Dalmacije,teškom mukom našli smo put za Gornja Brela.Puno je jednostavnije ako prije prouèiš kartu iuoèiš da bi trebalo iæi odvojkom za Imotski, jerni jedan putokaz ne upuæuje prema GornjimBrelima, suprotno uvjeravanjima rijetkih jutar-njih prolaznika. Kad smo napokon našli Brela,uspio sam nazvati domaæine i saznati da bi bilo

bolje da se naðemo u Velikom Brdu. Tako smodobro upoznali ceste u Brelima i okolici pabismo sad mogli biti i turistièki vodièi za topodruèje.

Na dogovorenom sastajalištu veæ su bila trikombija i tridesetak planinara iz svih dijelovaHrvatske. Sada smo zajedno s drugima još jed-nom, vozeæi se kombijem, utvrdili gradivo narelaciji Veliko Brdo – Gornja Brela. Prijevozkombijima uštedio nam je puno tabananja jersmo se vozili dugo i visoko uzbrdo po kom-fornim makadamskim putovima za mazge iboga molili da ne naiðe netko iz suprotnogsmjera.

Biokovska tura koja ostaje u pamæenjuZapis sa zimske ture SAK »Ekstrem« iz Makarske 4.–5. veljaèe 2006.

Miljenko Geriæ, Ludbreg

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 128

Skije sam na savjet domaæih ostavio u autu.Kad smo se poèeli penjati kroz šumu i kamenjarbio sam jako sretan, ali na Šæirevcu sam sèežnjom gledao sjevernu bogato zasniježenupadinu po kojoj bi se bilo tako lijepo spustiti naskijama. Za skijaša bi zapravo bio povoljniji su-protni smjer od ovog kojim smo se mi uputili.Na vrhovima i sjevernim padinama ima mnogosnijega, ali noseæi skije uzbrdo po južnim, go-lim padinama ispustit æete dušu.

Raèunajuæi na to kakav nas uspon èeka, svismo se dobro naoružali željezom zastrašujuæihoblika koje se nosi na nogama i u rukama pa bineupuæen prolaznik mogao pomisliti da smokrenuli u neku seljaèku bunu. Da, pardon, sviosim Matka, on je najbolji u svemu tome panjemu to ne treba. Dereze i cepini su za onekoji ne znaju. Sretno je stigao na cilj uz nese-biènu pomoæ pratnje u izradi stuba na najstr-mijim dijelovima.

Moj prvi susret s Biokovom premašio jeoèekivanja u svakom pogledu. Znao sam da je

to super-planina za èudake što se zimi verutamo gdje pametan i ne gleda. Inaèe ne bihsamo zbog toga kretao na put dug 500 kilome-tara, ali kod uspona na Šæirevac, i nakon po-gleda prema Sv. Iliji i dalje prema Sv. Juri, višesu mi puta usta ostala otvorena u razdraganomdivljenju pred tom ljepotom.

Društvo nam se razvuklo i pretvorilo u triskupine. Naprijed su jurili himalajci sa žustrimpodmlatkom te Siniša i Ljubo, onda dugo nitko,pa ja, pa dugo nitko, pa bezderezni Matko po-put virtuoza na žici te snimatelj i ostali. Tako jeu jednom trenutku prva skupina bila na Iliji, jau sredini, a zadnja na Šæirevcu.

Greben Sv. Ilije pruža prizor koji te ostavljabez daha. Dugaèak vrh grebena potpuno jezaodjeven snijegom, slijeva je provalija od neko-liko stotina metara, a s desna gotovo zrcalnaslika lijeve strane. Uska prtina u snijegu vuèe sepoput dugaèke zmije po samom vrhu te krasnetvorevine pa se osjeæaš kao da si na vrhu svijetai da možeš poletjeti samo da zamahneš rukama.

129

Biokovski greben omoguæava nezaboravne vidike na unutrašnjost i na more

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 129

Dan je promjenjivo oblaèan, s kratkotraj-nim sunèanim scenama i uglavnom bez vjetra.Idealno. Filma mi je naravno nestalo na Sve-tom Iliji, no mnogi su imali digitalce pa æe fotkibiti u izobilju. Malo nakon vrha Svetog Ilijeslijeva se vidi ulaz u neku rupu, a spominjala semoguænost da se u nju i uðe nekom prilikom,što bih svakako rado uèinio.

Na silasku prema mjestu predviðenom zanoæenje, primijetio sam crveni snijeg pa, buduæida nismo digli bunu, pomislim da se netko izprve grupe okliznuo i malo zagrebao kožu naledu ili kakvom kamenu. Poslije sam doznao daje bilo malo ogrebene kože na zapešæima i daje ozljeda brzo sanirana. Saznalo se da Matkonije bio jedini bez dereza, veæ da je i jedan odmlaðih èlanova prve skupine vješto balansiraona skliskim, ledenim vrhuncima samo u gojzeri-cama.

Oko malog skloništa u kojem ima 6 dvo-strukih kreveta niknulo je nekoliko šatora. Pri-lazna cesta za vozila ne postoji, pa to mjestu

daje šarm iskonskog planinarskog raja, a o oko-lici i vidicima da ne govorim. Sklonište je ipakmnogo niže od vrha i s južne strane, pa od pla-nirane izrade iglua za noæenje nije bilo ništa, jerje snijeg kašast i ne drži oblik potreban za obli-kovanje blokova. Kuhar je dobio visoke ocjeneza pripremljen èaj i grah. Neki su ostatke lizalii smrznute u loncu na otvorenom.

Prije odlaska na spavanje osušili smo se iugrijali uz dvije vatre koje su prilièno dimile, štonikome nije smetalo, a neki su uz to i vukli izdebelih kubanskih, na bedrima djevica smota-nih cigara. Ja sam tom iskušenju odolio, dodušeteškom mukom, ipak sam astmatièar.

Noæ je bila napeta kao i dan. Prvo smodokazivali Newtonovu teoriju gravitacije. Umje-sto jabuke poslužio je planinar koji se nemirnovrpolji na uskom krevetu na katu. Sukladnospomenutoj teoriji, èim je nestalo protusile kojaga je držala u ravnoteži, tijelo se poèelo kretatiprema središtu Zemlje. Tako dugo dok nijenaišlo na novu silu koju mu je pružio rub peæi

130

Na vrhu Svetog Ilije

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 130

od lijevanog željeza. Svi smo se složili da jeeksperiment uspio, ali da je spretno izvedensraz oštrog ruba peæi i planinarskog rebra mo-rao biti bolan. To je potvrdio i objekt eksperi-menta svojim glasnim urlicima koji su još dugoparali gluhu noæ na samotnoj planini. Okolinaželjna sna s velikim je zanimanjem pratila tajsolo koncert.

Da naši meteorolozi ponekad i pogode kakvoæe biti vrijeme uvjerili smo se tijekom noæi.Poèela je puhati jaka bura pa je u natrpanosklonište uskoro ušao zombi s kojeg su visjeleledene svijeæe, mrmljajuæi neke grube izrazekoje radi pristojnosti neæu ovdje spominjati.Kad smo ga odledili, isprièao nam je fantastiènuprièu o tome kako je krov njihovog šatora ne-kakva nezadrživa sila išèupala iz ležišta i odni-jela prvo prema Braèu pa Hvaru i Visu, a povi-jesni let prema Italiji, koji je uslijedio, više nijemogao pratiti zbog mraka. Nismo vjerovali, alinitko nije bio spreman izaæi iz skloništa da toprovjeri.

Nakon nekog vremena ušao je i drugi zombitražeæi prvoga s namjerom da ga liši života, jerje odlazeæi ostavio otvorena vrata na ostatkunjihova šatora. Sve je bilo popraæeno živopisnimrijeèima u duhu beèke škole. Dijalog nažalostnije zabilježen, a nemoguæe ga je rekonstruirati.Na sveopæe èuðenje, ovaj je zombi tvrdio da muje bilo zima. Stvarno ima svakakvih ljudi, u svojtoj krasoti žale se na sitnice.

Ujutro se sve pokazalo istinitim. Bura nijeprestajala pa je plan za nedjelju malo izmije-njen tako da smo se kraticom, gotovo skotrljalis planine. Prošavši kraj kamenog sela iz bajkenatrpali smo se u kafiæ s ljubaznom konobari-com koja je toga dana skuhala neuobièajenomnogo èaja. U jednom drugom kafiæu, s glaz-bom po mom ukusu, jeli smo inæune i kapare,pili što je tko htio i smio te odgledali film opohodu na Lhotse 2005. i netom snimljeni filmo našem pohodu.

Svaka pohvala i zahvala deèkima iz SAK»Ekstrem« Makarska, kao i ostalim curama ideèkima s ovoga rijetko dobrog izleta.

131

Vrh Svetog Ilije na Biokovu jedan je od najteže dostupnih vrhova u hrvatskim planinama

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 131

Vrh Veliki Stolac na južnom Velebitu je-dan je od manje poznatih i slabije posje-æivanih velebitskih vrhova. Potpuno ne-opravdano, jer zahvaljujuæi svom položaju iširokom vidokrugu predstavlja jedan od najljep-ših vidikovaca na našoj najljepšoj planini.

Visok je 1406 metara pa spada u red srednjevisokih velebitskih vrhova. Ipak, zbog svogpoložaja na pola udaljenosti izmeðu mora iLike te pogodnog mjesta unutar polukružnogvelebitskog masiva, omoguæuje nezaboravanvidik od Visoèice i Bojinca na jugu, preko nizajadranskih otoka na zapadu i Rožanskih kukovana sjeveru do Lièke Plješivice na istoku. Daskratim, to je vrh koji se diže iznad Šugarskedulibe i planinarskog skloništa.

Vrlo dobra makadamska cesta od selaRizvanuše do bivše šumarske kuæe u Jelovojruji omoguæava da se vrhu priðe na udaljenostod dva sata hoda. Ostavljamo auto kod odvojkaza vrh Panos i nastavljamo pješice po zapušte-noj cesti. Nekada je na Panosu bila vojarnabivše Jugoslavenske armije, no vojni objekt jenapušten pa se ni cesta više ne održava.

Ubrzo nam se s ceste otvaraju prvi vidici.Pred nama stoji Debeli kuk, prepoznatljiv podvjema karakteristiènim stijenama na vrhu.Nakon pola sata hoda po cesti za Panos stižemona markaciju koja povezuje Šugarsku dulibu iplaninarsko sklonište »Tatekova koliba« naStapu. Mi kreæemo u smjeru Šugarske dulibe isvoga cilja, Velikog Stolca.

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

IZLET NA JUŽNI VELEBITIZLET NA JUŽNI VELEBIT

Sjedili smo na Velikom Stolcu

Faruk Islamoviæ, Zagreb

Veliki Stolac iz Šugarske dulibe

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 132

133

Sjedimo svatko na svom kamenu, a svi na Velikom Stolcu

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

Staza je vrlo ugodna, vodi kroz šumu i vrlobrzo izlazi na prvi proplanak, s kojeg se pružalijep vidik na more. Mi kontinentalci èimvidimo more ostanemo bez daha. Od znaèaj-nijih velebitskih vrhova zasad se vidi samo Viso-èica, ali pravi vidici tek dolaze.

Opet ulazimo u šumu i spuštamo se u jednuponikvu, gdje se nalazi zanimljiva jama snjež-nica. Iz ponikve slijedi vrlo strm uspon, na èijemkraju izlazimo na livadu s koje se po prvi putvidi Veliki Stolac.

Tu smo naišli na vrlo ukusne maline. Nakonove neoèekivane okrjepe nastavljamo preko de-belih busena trave dalje prema vrhu. Što se višepenjemo, vidici su sve ljepši, pa se sve dužezadržavamo da upijemo tu ljepotu. Od auta dovrha trebalo nam je otprilike dva sata i petnaestminuta laganog hoda, uz slikanje, uživanje umalinama i vidicima.

Veliki Stolac je uistinu jedan od boljihvidikovaca. Na podruèju južnog Velebita vidi ses njega sve, od Visoèice na lijevoj strani doBojinca na desnoj. Pogled na more pruža se odDugog otoka pa preko udaljenih otoka Silbe iOliba sve do Lošinja i Cresa. Na sjeveru se ja-sno vide Velinac, Kiza, Šatorina, pa èak udaljini i stjenoviti Rožanski kukovi. U pozadinise vidi i Lièka Plješivica.

Vrijeme je bilo idealno, sunèano ali ne pre-toplo, skoro bez vjetra, pa smo ruèali na vrhu.

Nema ništa ljepše nego kada se na planinar-skom izletu pruži prilika za ruèak na vrhu. Tadaje sve što se naðe u ruksaku prava poslastica.Nakon ruèka otvaramo zemljovid da bismoraspoznali vrhove koji su nam nepoznati.Prepoznajemo na sjeveru Seravski vrh, Buda-kovo brdo i Sadikovac, a u blizini Siljevaèu(1451 m) i Siljevaèu (Grob) (1449 m) te Više-rujnu na jugu.

Kao što to obièno biva, ostali bismo na vrhujoš dugo, ali moramo misliti i na povratak.Spuštamo se po velikoj strmini do skloništa uŠugarskoj dulibi. Sklonište nije u nekom bašbajnom stanju, ali kad je oluja, onda je vjero-jatno prava vila. Za uspomenu utiskujemopeèate u svoje planinarske dnevnike.

Vrlo brzo došli smo do ruševina stare lugar-nice koju je gradila Austrougarska monarhija.Nisam se mogao nadiviti lijepo klesanim kame-nim blokovima koji još odolijevaju vremenu. Tuje netko zabunom napisao, na putokazu za vrhPanos, vrijeme hoda od 5 sati u smjeru pokojem smo mi došli. Taj putokaz treba preba-citi nekoliko metara desno, gdje poèinje stazakoja se spušta na more u mjesto Križac, a kojakod Špurèeva briga ima odvojak za Panos. Tomvarijantom doista ima oko 5 sati do Panosa, alinašim putem ne može biti više od 2 sata.

Ostavljamo ruševine i nakon kraæe dionicepo stijenju izlazimo opet na travnatu padinu

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:09 Page 133

134

Velikog Stolca te se vraæamo istim putom doceste za Panos.

Došavši na cestu, upuæujemo se i na samvrh Panos. Nismo pogriješili jer nas je opetoduševio dobar vidik. S Panosa se odlièno vidiStapina, a zahvaljujuæi dobrom dvogledu uspjelismo vidjeti i limene krovove kuæa na VelikomRujnu. Posebno je dojmljiv pogled na krševiteobronke Velebita koji se spuštaju prema moru.

Obišli smo cijeli objekt na Panosu i doistajednoglasno zakljuèili da se radi o neprocje-njivoj vrijednosti koja propada. Zgrada je još urazmjerno dobrom stanju i mogla bi se lijepourediti. Za poèetak barem jedna prostorija, a

poslije postupno ostalo. Planinarima bi punoznaèilo kvalitetno utoèište na ovom dijeluVelebita. Šteta što to nitko od odgovornih,izgleda, ne vidi.

Uslijedio je povratak do auta i posjet bivšojšumarskoj kuæi na Jelovoj ruji. Taj je objekt,nažalost, potpuno neupotrebljiv jer je drvenipod istrunuo pa prijeti opasnost od propadanja.Namjeravali smo provozati se novoprobijenomdionicom ceste prema Debelom kuku, ali nas jeu tome sprijeèio lanac na cesti. Nismo uspjelidokuèiti kome smeta promet na ovoj cesti.Ipak, dogovorili smo se da æemo prvom prili-kom doæi ponovo autom do Jelove ruje te seodatle popeti na Debeli kuk. Za tu udaljenostprocjenjujem da ne treba više od dva i pol satahoda.

Osim plana za Debeli kuk, uspon na VelikiStolac otvorio je još neke apetite. Zanimljiv še-stoglavi greben, koji se na Smerkeovoj kartizove Siljevaèa – Grob, probudio je u meni pu-stolovni duh. Ovaj nemarkirani greben uvrstiosam na listu želja.

Eto, tako je ispisana još jedna lijepa stra-nica planinarskog dnevnika. Velebit, neiscrpanizvor ljepote nas zove... Siljevaèa, Debeli kuk...ima li tome kraja? Nema kraja, svi æe u glas po-vikati, u tome i jest ljepota planinarenja!Napušteni vojni objekt na Panosu

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

Pogled prema Stapu, Stapini i Rujnu

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 134

135

SUSRET PLANINARA ESPERANTISTASUSRET PLANINARA ESPERANTISTA

Prošle godine ujesen održan je na VelebituMontKabana Renkontigxo (MKR) – ili, u prije-vodu s esperanta, »Susret u planinarskom domu«.Bio je to veæ 16. meðunarodni tradicionalni su-sret esperantista – ljubitelja planina.

Susret je prireðen izmeðu 22. i 25. rujna uBaškim Oštarijama na Velebitu, planinskomselu samo 8 km udaljenom od mora. Najvjero-jatnije su baš blizina mora i predviðeno kupanjeposljednjeg dana susreta najviše privukli 35sudionika iz deset zemalja. Zahvaljujuæi tomeovaj je MKR postao »najmeðunarodniji« (iakonije bio i najmnogoljudniji do sada).

Unatoè tome što se u svijetu nudi mnoštvoplaninarskih ciljeva i što ne manjkaju organizi-rani planinarski izleti razlièitih planinarskih

društava i turistièkih agencija diljem Europe isvijeta, ovaj planinarski susret se baš zbog svojihsudionika iz raznih zemalja razlikuje od drugihizleta. Iz istog se razloga ovaj susret razlikuje iod uobièajenih kraæih esperantskih vikendaškihsusreta koje posjeæuju samo domaæini i espe-rantisti iz bliže okolice.

Upravo suprotno tome, detaljna statistikakoju su pripremili organizatori pokazuje da sumnogi sudionici MKR-a spremni uputiti se nadaleka putovanja samo da bi proveli vikend uplaninama u društvu drugih esperantista. Osimveæ svima nama poznatog Nizozemca s boraviš-tem u Švedskoj, Sjoerda, koji je veæ po osmi putstigao na MKR susret, ovaj put je na susretuplaninara–esperantista po prvi put sudjelovala

Esperanto povezujeeuropske planinarePlaninari iz svih strana Europe posjetili Velebit

Elena Zerpini, Trst, Italija

Sudionici 16. MontKabana Renkontigxo (MKR) na srednjem Velebitu

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 135

i jedna Španjolka, a poduži popis prijašnjih su-dionika1 pokazuje da su na MKR-u do sadasudjelovali i Poljaci, Francuzi, Bugari, Švicarcii Rusi, pa èak i nekoliko Iranaca, jedna Ameri-kanka i jedan Meksikanac.

Zašto? Zar samo radi planinarenja? Najvišeradi toga, rekla bih, ali ne i samo zato. Mislim da jeosnovni razlog koji ljude sa svih krajeva Europeprivlaèi na zajednièke susrete upravo posebanugoðaj koji se razvije èak i onda kad vremenskeprilike ne idu na ruku organizatorima.

Ove godine nas je kod našeg dolaska u èet-vrtak uveèer u župni dvor u Baškim Oštarijama,u kojem oèito prije nas dugo nitko nije boravio,doèekalo oblaèno i kišno vrijeme. Poslije uku-sne veèere u planinarskom domu »Vila Vele-bita«, ostatak veèeri proboravili smo u poneštohladnom i vlažnom ambijentu župnog dvora, nouz puno entuzijazma. Dok su neki prouèavaliplan sutrašnjih izleta kako bi se odluèili hoæe liiæi na duži ili kraæi izlet, ostali su pijuæi Velebit-sko pivo èavrljali s prijateljima koje nisu vidjelipo nekoliko mjeseci ili èak nekoliko godina.Eto jedne od glavnih odlika MKR-a i esperant-skih susreta opæenito: tamo možete susrestipoznanike s raznih strana svijeta s kojima, iakoih niste dugo vidjeli, ponovno možete poprièatikao da ste se s njima juèer rastali. Posebnost tihsusreta je što možete odabrati izlete u skladu sasvojim osobnim željama i snagama, tako da sei obitelji s malom djecom i oni koji su samoumorni ili željni odmora mogu prošetati uugodnom društvu.

Oèekujuæi dolazak sudionika iz najudalje-nijih krajeva, oni koji su ranije pristigli razmje-njivali su iskustva i fotografije s ljetnih susretai putovanja, drugi su razmjenjivali novosti, a

treæi planirali buduæa putovanja ili posjete. Svizajedno tražili su svoja imena na listama sudio-nika prijašnjih godina, usporeðivali svoj brojdolazaka i prisjeæali se zanimljivosti s nekihdavnih susreta. S tim u vezi, bilo je zanimljivo iotvaranje »vremenske boce« u koju su sprem-ljene poruke sudionika prethodnih MKR-a zaiduæe susrete.

Neki su prispjeli na Baške Oštarije kad jeveæina sudionika veæ ležala u krevetima. Tije-kom noæi vrijeme se nije popravilo tako da jeujutro netko predložio varijantu »izleta« za naj-ljenije, koji bi se, zapravo, htjeli cijeloga danaizležavati u domu.

Na svojim susretima, esperantisti-planinarizabavljaju se najviše društvenim igrama ili gle-dajuæi fotografije s prijašnjih susreta. Ovaj putje bila pripremljena i posebna izložba fotogra-fija srednjeg Velebita2. Oni najhrabriji i naj-strpljiviji mogu se i zabaviti s djecom i time pru-žiti mali odmor roditeljima. Ovog puta bila jena raspolaganju i mala esperantska knjižara(pristigla iz Èeške!) s knjigama koje su se mo-gle posuditi za èitanje. No, unatoè neugodnomvremenu nitko nije ostao u domu i svi su kre-nuli puni snage i poleta – iskusniji na Veliki Sa-dikovac, raspoloženi samo za šetnju premaBasaèi.

Skupinu koja je krenula prema Sadikovcupratio je cijelim putem snažan vjetar i tako gu-sta magla da smo skoro promašili put za Manjivrh, jedan od ciljeva našeg izleta. Kada su se veæsvi pomirili da neæe biti nikakvog vidika s vrha,jak vjetar je na trenutak razmaknuo oblake iomoguæio nesvakidašnji pogled na bijele otokekoji su se iznenada pojavili iz plavièastog moraokruženog svijetlim stijenama. To je trajalo ta-man toliko dugo da su najbrži mogli snimitifotografiju ili dvije i dovoljno da se vidi da orga-nizatori nisu lagali kad su spominjali oèara-vajuæu ljepotu Velebita.

Nakon povratka primijetili smo da se našžupni dvor veæ ugrijao i oni koji su stigli prvipripremili su vruæ èaj za sve. Nakon toga suslijedile razne vesele igre: trebalo je pogoditikoliko se maslina nalazi u punoj zatvorenoj sta-klenci te baciti pivski èep što bliže zidu.

U subotu ujutro vrijeme se ponešto popra-vilo. Obje su skupine krenule zajedno – jedni

136

1 Na dosadašnjih 16 meðunarodnih planinarsko-esperant-skih susreta sudjelovao je ukupno 221 sudionik iz 21zemlje. Po svemu sudeæi, ovaj susret planinara-esperan-tista, ujedno je i »najmeðunarodniji« planinarski susretodržan u našoj zemlji, jer su na njega gosti doputovalidoslovno iz svih krajeva Europe. To je posebno zanim-ljivo uzme li se u obzir da ih u Hrvatsku i na Velebit nijedovelo neko planinarsko društvo, veæ èlanovi Student-skog esperantskog kluba iz Zagreba koji u osnovi nijeplaninarska udruga, ali njeguje ugodnu planinarskuatmosferu i u svojim redovima okuplja mnogo ljubiteljaplanina.

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 136

pješice, drugi autima. Poslije podužeg neugod-nog uspona obje grupe su stigle na malu trav-natu zaravan otkuda je vodio put prema Žutomkuku. Put nas je vodio kroz šumu do mjesta kaoiz bajke: hodali smo izmeðu kršnih gromada,provlaèili se kroz uzani prolaz izmeðu stijena iispod prirodnog kamenog mosta, penjali se po-negdje i uz pomoæ ruku ka malim udolinama.Ma, nenadmašno!

Naše se društvo podijelilo, pa potom opetskupilo: neki su se popeli na sam vrh Žutogkuka pa na Kizu, a drugi su se sunèali u pod-nožju. Neki su skratili svoj izlet, no oni naj-ustrajniji uputili su se i na Ljubièko brdo.

U nedjelju je napokon sunce zasjalo punimsjajem i oni koji nisu morali otputovati veæ ujutro,mogli su se uputiti zajedno do Karlobaga i oku-pati se. Poslije obilnog ruèka u gostionici »Praši-na« u Podoštri došlo je i vrijeme konaènog ras-tanka. Vratili smo se kuæama umornih nogu, alibogatiji za nova iskustva, s mnoštvom novih fo-tografija3 te sirom škripavcem kao uspomenom.

Sve što sam opisala dovoljan je razlog dadoðem i ove godine na MKR4. Susret æe seodržati u domu pod Storžièem u KamniškimAlpama u Sloveniji. Za one èitatelje koje za-

nima još više detalja o esperantskim susretimai njihovoj atmosferi, vrijedi dodati da su našiprijatelji iz Slovaèke, osim dobrog raspoloženjai planinarskih dnevnika prepunih peèata, foto-grafija i dojmova s izleta, ponijeli i poziv za do-lazak na njihov planinarsko-esperantski susretkoji se održao ove godine po 24. put u gradiæuLiptovsky Jan podno Niskih Tatri.

Autorica je èlanak originalno napisala na esperantu,

a na hrvatski ga je preveo Vanja Radovanoviæ

137

2 Spomenuta se izložba mogla u meðuvremenu vidjeti i uZagrebu, u prostorijama Hrvatskog saveza za Esperantoi HPD »Pliva«, a u planu je njezino gostovanje i u nekimdrugim planinarskim društvima te u knjižnici Preèko.Zanimljivo je spomenuti da je izložba ostvarena putemPlaninarskog foruma na web-stranici HPS-a na kojem suorganizatori MKR-a objavili molbu za slanje fotografijasrednjeg Velebita koje bi bile objavljene na spomenutojizložbi. Prošireni izbor moguæe je vidjeti i na Internetu,na adresi http://public.fotki.com/vanja/srednji_velebit-1/.Pozivu se odazvalo 7 planinara iz 7 razlièitih planinarskihdruštava.

3 Fotografije prvog dana susreta mogu se vidjeti na adresihttp://www.angelfire.com/va2/Vanja/mkr2005a.html(slijedite linkove za fotografije sljedeæih dana)

4 Više podataka o 17. MKR-u može se naæi na adresihttp://www.angelfire.com/va2/Vanja/mkr2006.html

Jesen pod Sadikovcem(vidik prema Gospiæu)

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 137

138

PLANINARSKE USPOMENEPLANINARSKE USPOMENE

Jedna od omiljenih tema za beskrajne raz-govore uvijek je spavanje u domu. Koji jehrkaè bio najglasniji, u kojem domu sunajkraæi kreveti, gdje su madraci najprljaviji, poèijem licu su skakali puhovi... to su samo nekeod »udica« na koje se ulovi svaki iskusniji plani-nar koji drži do sebe. Evo sad i mojih nekolikoiskustava!

Spavanje na stolu na StoluBilo je to 1990. godine, u doba kad sam bio

još relativno »zelen« planinar, koji je neke odorganizacijskih sitnica èesto prepuštao sluèaju.Primjerice, nije me prije dolaska u dom u kojemnamjeravamo noæiti brinuo podatak ima li unjemu slobodnih kreveta.

Prije dvodnevnog rujanskog izleta na Stolu slovenskim Karavankama raspitao sam se jeli Prešernov dom na Stolu otvoren i dobio po-tvrdan odgovor, no nisam pitao ima li mjesta zanoæenje. Ekipa nije bila velika, šestoro plani-nara, tako da smo raèunali da neæe biti pro-blema i da æemo se veæ negdje ugurati. Tako jei bilo, ali nije bilo baš idilièno...

Krenuli smo od Doma Pristave na Javorniš-kem rovtu, pa preko Belšèice i uz savršeno vri-jeme, mnoštvo malina i borovnica u nižim pre-djelima i uz daleke vidike u višim predjelima,stigosmo do vrha Stola i malo zatim do Prešer-novog doma. Ulazeæi u dom divili smo se zborupjevaèa koji je skladno pjevao na vrhu Stola ièija je pjesma odjekivala daleko po okolici. No,idilu je prekinula neoèekivana obavijest da udomu nema mjesta za noæenje. Nigdje – rekošedomari. No, s obzirom da je bilo kasno, da smo

bili umorni i stigli iz daleka, našlo se ipakrješenje – spavat æemo na stolu. Zgodna stvar– spavat æemo na stolu na Stolu.

Od te igre rijeèi sve do dan danas ostala mije u boljem sjeæanju samo još jedna slièna izdoba planinarenja s Planinarskom sekcijomKSET-a: »Kartali smo belu s Belom (nadimaktadašnjeg voditelja Planinarske sekcije) i s kar-tama na karti (planinarskoj)«. A bela je bilaigra broj jedan te družbe. Jednom smo èak mje-rili dužinu vožnje vlakom izmeðu Zagreba iBeograda tom »mjernom jedinicom«: putova-nje je trajalo 13 i pol partija!

No, vratimo se stolu i Stolu. Ekipa pjevaèavratila se s vrha u dom, veèera je došla i prošlai malo-pomalo poèeo je pravi tulum... naravno,uz gromoglasnu pjesmu. Mi, umorni, jedva smoèekali »fajrunt« kako bismo zaklopili našeumorne oèi i legli na naše tapecirane stolne»ležaje«... no, fajrunta nije bilo. Negdje iza po-noæi sami smo izgurali stolove na jednu stranui zalegli na njih, dok se prostorijom orila postoiprvi put neka polka ili valcer.

Detalja se više ne sjeæam, ali znam da ujutronisam baš bio odmoran.

Spavanje pred vratima (s krive strane)Ovo sjeæanje još je svježe, iz 2000. godine,

a greška je slièna, samo što ovaj put nisam pro-vjerio ni je li dom otvoren. Bila je ljetna subota,a supruga (u 6. mjesecu trudnoæe) i ja smo sevraæali s godišnjeg odmora na Kvarneru. Nismohtjeli odjuriti izravno za Zagreb, veæ smo ispla-nirali malo planinarsko skretanje: najprijespavanje u domu na Slavniku, a zatim posjet

Zgode i nezgode splaninarskih putovanjaTreæi dio

Vanja Radovanoviæ, Zagreb

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 138

Škocjanskim jamama. A bilo je ljeto i još k tomesubota – nema šanse da dom ne radi!

Stigosmo mi do doma negdje s prvim sum-rakom, a tamo nigdje ni èovjeka. Nigdje ni psani bilo koga živog. Mir i tišina, a dom zakljuèan.Vreæe za spavanje smo imali, vrijeme je bilovruæe i sparno, a mi veæ umorni, i brzo smo sedogovorili da æemo spavati u otvorenom pred-vorju doma: glave pod krovom, noge na otvo-renom... a rosa valjda neæe biti jaka.

Pao je mrak i uživali smo u pogledu na Trš-æanski zaljev i Istru, legli smo u vreæe, zaspali.Spavanje baš nije bilo savršeno, jer nas je umje-sto rose muèila sparina i jedva je bilo zraka utom kutku pred kuæom, ali izdržali smo doprvih zraka sunca i mamurni ispratili njegovizlazak tamo negdje iza slovenskog Snežnika inašeg Risnjaka.

Ni kasnije se nitko nije pojavljivao kod doma(a bila je nedjelja) i polagano smo se spustili ucivilizaciju i nastavili po planu. Mojoj supruzi jeto ostalo u sjeæanju kao jedno od najzanimlji-vijih planinarskih noæenja, a bila je trudnica!

Domar, ja i nitko višeU doba dok sam radio u Austriji rado sam

odlazio na planinarske izlete. Iz Beèa u kojemsam živio bilo je svega nešto više od sat vožnje

do najbližeg dvotisuæaka, Schneeberga, a obiljedrugih planina bilo je na sliènoj udaljenosti.

Organizirao sam u to vrijeme izlete za ne-kolicinu Hrvata koje sam poznavao, ali i za me-ðunarodno društvo koje sam upoznao prekoprijatelja, teèaja njemaèkog i na kojekakvedruge naèine. Èesto sam planinario i samo-stalno i to najèešæe kad za višednevne izlete ni-sam mogao naæi društvo.

U takvim sam sluèajevima u pravilu bio je-dini gost u planinarskim domovima pa samimao prilike upoznati raznorazne domare. Nekisu bili društveni, razgovorljivi i radoznali (pa sunpr. degustirali našu cedevitu i domaæe koba-sice), neki pustinjaci (jedva da bismo razmije-nili pozdrave), a neki su bili u domu s cijelomobitelji (troje djece i dva psa). Možda je najza-nimljiviji bio gospodin koji je veæ desetljeæimapola godine provodio kao domar u domu nabrdu Rennfeldu (1622 m) iznad Bruck an derMur, a drugu polovicu kao mornar na nekojnorveškoj jedrilici za prijevoz turista. »Pa kakoto, pola godine navrh brda, a drugu polovicu nabrodu?«, pitao sam ga. »Tako mi se sviða«,rekao je i zatvorio mi usta s kolaèem od borov-nica na raèun kuæe. Nisam ustrajao na potan-kostima.

Doista, koliko èovjek toga doživi ako ide uplanine!

139

Nazubljeno alpsko obzorje

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 139

Naši vidiciFotografije èlanova PD »Velika Gorica«

1

FOTO-DUPLERICAFOTO-DUPLERICA

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 140

1 Kamaènik, Dario Juko2 Vrh Snježnika, Željko Ljubek3 Jutro s Risnjaka, Dario Juko4 Zatoèenici Manite peæi, Ronald

Filipoviæ5 U klancu Paklenice, Dario Juko6 Pogled s Biokova, Daniel Matiašiæ7 Premužiæeva staza, Zoran Horvat8 Ravni dabar, Vedran Maruniæ9 Pogled sa Sljemena, Dario Juko

10 Potok Curak kod Skrada, ŽeljkoLjubek

11 Sunèane zrake, Željko Ljubek

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 141

142

Velebit, taj biser naših planina, plijeni ineodoljivo privlaèi ljubitelje njegovihoèaravajuæih ljepota. Koliko god samputa odlazio na veæ poznate staze i vrhunce,uvijek mi se èini kao da idem prvi put. Pozna-jem Velebit, ali uvijek me iznenadi nepoznatim,bilo na njemu ili u podnožju.

Davne, 1953. godine vodio sam izlet dužsrednjeg i južnog Velebita. Tri smo dana uživaliu ljepotama, ali i dobrano oznojili leða. Vrijemeje bilo bolje nego da smo ga naruèili – jedan danljepši od drugoga. Naš stari ali dobar »dodge« svozaèem dobro nas je služio, uvijek bi nas do-èekao na dogovorenu mjestu.

Zadnjega dana spuštamo se s Malog Alana»divnom« razrovanom prašnjavom cestom kselu Sveti Rok. U selu je snažan izvor dobrevelebitske vode. Izvor je impozantno ozidanpoveæim kamenitim blokovima. Na središnjemkamenu koèoperi se uklesani natpis: VRILOMUDROSTI. Tu zastanemo da se napijemovode, a i da dobijemo malo mudrosti. Ima tuistine, jer meni sine ideja da produžimo do jazas vodenicom na rijeci Lici nedaleko od selaBilaja. Poslije toliko muka i znoja kupanje æebiti melem za nas i naše umorne noge.

Prijedlog svi oduševljeno prihvate, poska-kasmo u vozilo i prašimo Lièkim poljem k Bi-laju i rijeci Lici. Došavši do jaza, kao iz kata-pulta poskakasmo iz vozila, a odjeæa leti na svestrane pa uskaèemo u vode bistrog jaza. Uživamo!Plivamo, ronimo, divljamo!

Zadovoljivši se prvom rundom kupanja,legosmo na obližnju livadicu uživajuæi u toplimzrakama sunca. Ubrzo društvo poèe dremuc-kati. Dignem se i odem do mlina podno brane.Vodenice u meni uvijek pobuðuju neko unu-trašnje ugodno zadovoljstvo. Volim slušati hukvode na mlinskom kotaèu. Danas bi rekli da jeto hidro-turbina! Uh, kako to ružno zvuèi! Taj

mi se klimavi kotaè s brojnim zakrpama odkojekakvih dasaka uvijek èini nekako zagonet-nim i nedokuèivim. Nikada u životu nisam vidionovi vodenièki kotaè, uvijek su stari, ali uvijekdobri. Gledajuæi ga, ulijeva mi neko povjerenje,prisnost, a nadasve ugodan osjeæaj opuštanja.Pitam se može li današnji mladi èovjek, odgojenu urbanoj sredini u vjeènom trku, doživjeti neštotakvo, doživjeti takav osjeæaj dragosti i topline?

Uðem u vodenicu. Kod velikog drvenogsanduka u koji sipi brašno s mlinskog kamenastoji mlinarica. Kršna Lièanka, stara dvadesetakgodina. Doèeka me sa smiješkom na licu i zapita:

– Odakle vi banuste?– S Velebita, odgovorim.Tako otpoèe naš razgovor. U jednom tre-

nutku, mlinarica zahvati rukama pregršt brašna,prinese ga pred mene u visini pojasa i reèe:

– Pomiriši kako brašno lijepo miriše.Sagnem se da pomirišem i tog mi momenta

mlinarica snažno baci brašno u lice. U trenusam bio mlinar od glave do pete. Stresembrašno s lica, a mlinarica se smije na sav glas.Uhvatim mlinaricu u naruèje i uvalim je u san-duk s brašnom. Uvaljam je i u njedra joj natr-pam podosta brašna!

– Miriše li lijepo brašno? – sada ja pitam.– Miriše, æaæa te zakarta!Ona izaðe iz sanduka, a ja predložim da joj

istresem brašno.– Ma nemoj, da ne bi mrsio mlade lièke

janjetine?Rastadosmo se kao dobri prijatelji, a na ra-

stanku poklonim joj nekoliko runolista. Eto,tako završi trodnevni izlet na Velebit.

Mnogo sam puta prolazio lièkom prugom.S mosta preko Like vidi se vodenica. Sjetim semlinarice koja je vjerojatno veæ baka ili pra-baka.

Velebit me nikada nije razoèarao, naprotiv!

Vodenica pod VelebitomMiljenko Pavešiæ, Ogulin

IZLET NA JUŽNI VELEBITIZLET NA JUŽNI VELEBIT

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 142

143

– Poèeli ste planinariti prije pedeset godinai jedan ste od najstarijih lièkih planinara.Sjeæate li se kako je to poèelo?

– Poèeo sam planinariti odmah poslije Dru-gog svjetskoga rata kao uèenik gospiæke gimna-zije èim su to dopustile prilike. Sjeæam se svogaprvoga planinarskoga pothvata s još dvojicomuèenika iz moga razreda koji se sastojao odpješaèenja do sela Brušana i uspona na Kalva-riju, iz kuæe naših kumova kod kojih smo noæili.Do tada mi je Velebit izgledao samo kao velikaplavozelena sjena u pozadini moje svakodnev-nice. Bilo je uzbudljivo otkriti da to nije samoplošno razvijena prepreka u prostoru, nego vrloslojevit niz uzvisina, kosa i udolina. Poslije samotkrio da je to još puno, puno bogatije, i nesamo u Velebitu. Taj se izlet dogodio u ljeto1952. i sjeæam ga se po tome jer smo hodalipraznoga želuca, posebno na povratku u Gospiæ,u nedjelju naveèer. I tako je poèelo. Nizale suse avanture, što s odobrenjem, što bez odo-brenja moje mame, na Oštru, Krèmar i drugeokolne vrhove koji su koliko toliko davali sigur-nost. Kad se gradio planinarski dom pod Štirov-cem u južnom Velebitu, prvi sam put s ondaš-njom vojskom otišao duboko u Velebit s cije-lim svojim razredom. To je bio prvi doživljaj du-boke i visoke planine.

– A kada ste i kako postali èlan planinar-skog društva?

– U travnju 1955. uèlanio je nas djeèake iztreæeg razreda gimnazije, nakon još jednoga iz-leta na Oštru, u Planinarsko društvo »Visoèica«profesor prirodopisa, kako se tada zvala biolo-gija. On nas je odveo to ljeto na Slet planinaraHrvatske upravo na Æorinu prosinu kod domapod Štirovcem. Tada sam prvi put osjetio društve-

no ozraèje i planinarsku solidarnost u tom šare-nom i velikom skupu ljudi u srcu Velebita.

– Na kojim ste sve planinama poslije bili,koja Vam je najmilija i zašto?

– Do danas je prošlo nešto više od 50 go-dina da nosim planinarsku iskaznicu, a stvarnoje nosim svuda, u raznim uvjetima i svakojakimprilikama. Do osamostaljenja Hrvatske nisamimao putovnicu i moj se krug protezao na šestpodruèja, koja su poslije postala države bivšeJugoslavije. Prošao sam ih sve, od malih do naj-viših vrhunaca, od neudobnih straæara, do vrhun-skih planinarskih domova, ponavljajuæi vrloèesto dolaske na pojedina odredišta, sam ili udruštvu prijatelja ili sasvim nepoznatih suput-nika. Od Kajmakèalana do Triglava ima vrlomalo planinskih vrhova unutar Dinarskoga iRodopskoga gorja na kojima nisam bio. Nazajednièke putovnice planinara mogao sam

INTERVIEWINTERVIEW

Zaljubljen sam u VelebitRazgovor s prof. Andrijom Benkoviæem, povodom 50. obljetnice njegova planinarskog djelovanja

Ivica Franiæ, Gospiæ

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 143

144

izaæi izvan tadašnje države te posjetiti Rilu,Vihren, Olimp, Matru, a nekoliko sam putaprešao u Austriju i Italiju u podruèje dozvo-ljeno za kretanje planinara. Samo na Triglavubio sam 14 puta, a slièno se dogodilo i s Magli-æem, Komovima, Prokletijama i Durmitorom,koji su takoðer nekoliko puta vidjeli moje ta-bane. Vrlo dobro poznajem Velebit, od Vrat-nièkoga prijevoja sve do strmina iznad velikogazavoja Zrmanje obišao sam mnoge njegovezakutke. No, ta planina ostaje mi uvijek nova,nepoznata i nanovo otkriva nešto što ste moždaprevidjeli u prethodnom obilasku, na istomvrhu ili u nekoj »japagi« i zato mi je najmilija.

Možete li se sjetiti u kojim ste planinar-skim društvima bili èlan i na kojim dužnostima?

– To je lako. Sve do 2002. godine nepre-stano sam bio èlan PD »Visoèica« iz Gospiæa.Tijekom studija u Zagrebu i par godina poslijetoga, od 1956. do 1963., bio sam èlan Planinar-skoga društva Sveuèilišta »Velebit« u Zagrebu,istodobno s èlanstvom u svom matiènom društvu.Od 1987. èlan sam PD »Željeznièar« iz Gospiæa.Ta tri društva su pokrila cijelo moje planinar-sko djelovanje. U »Visoèici« sam dva puta podvije godine bio predsjednik, a posebna mi jeèast da se moje predsjednikovanje poklopilo sproslavom 90. godišnjice toga društva, koja je19. lipnja 1988. i sljedeæi dan na velièanstvennaèin obilježena u Gospiæu i Brušanima. Dugosam bio tajnik, posebno u PD »Željeznièar«.Isto tako bio sam tajnik u »Visoèici«. Sada samèlan Upravnoga odbora PD »Željeznièar« u Go-spiæu i još uvijek aktivan planinar.

– Zašto vi zapravo planinarite? Što za vasznaèi uspon na neki vrh?

– Kad se èovjek jednom naðe meðu plani-narima otkrije da samo hodanje i trka po vrhovi-ma èine manji dio te lijepe ljudske djelatnosti.Otkrijete solidarnost, pažnju i ljepotu druženjas drugim osobama bez ikakva interesa, osim dase potpuno osjetite èovjekom. Tada se javljajui potrebe da se ta djelatnost osigura veæembroju ljudi jer izlazak u neurbanizirano pri-rodno okruženje traži i hugoovski povratak pri-rodi. U ovih 50 godina dobro sam uoèio kakoje otuðenje sve veæe i nerazumijevanje sve jaèe,a time veæa i opasnost za one koji iskoraèe izsvoga civilizacijskog »sigurnog« okruženja.

– Možete li nam kazati kako se ovakva pla-ninarska filozofija može konkretno primijenitiu društvenoj djelatnosti i kako ste se vi u njuuklopili?

– Rade se putovi, domovi, skloništa, piše seo toj djelatnosti, i to je ono što je u velikoj mjeriispunilo mojih 50 godina, u kojima sam dao svojmali doprinos. Od prvih kamenova što sam ihprebojio svojom rukom za planinarski dom podŠtirovcem, to se nastavilo i na Baèiæ kosi, u Goj-tanovom domu na Visoèici, u skloništu na Ošta-rijama u kuæi našeg pokojnog prijatelja JureBrkljaèiæa, a onda i po drugim kuæama na Vele-bitu i drugim krajevima. Svagdje smo, ako ništadrugo, popravljali štetu od nevremena ili do-nijeli drva da bi se sljedeæi planinari mogligrijati. Isto sam tako sudjelovao u traženju iobilježavanju mnogih planinarskih staza na Ve-lebitu, u Samoborskom gorju, Mosoru i Hrvat-skom zagorju. Bavio sam se i bavim se voðe-njem, posebno djece i mladeži, na izlete i po-hode, a i pisao sam tu i tamo o svojim ili tuðimdogodovštinama u planini, postupcima u njoj,odreðenoj lokaciji, pojavama, životinjama ilibilju.

– Sigurno ste u planinama doživjeli svako-jakih zgoda i nezgoda.

– Bilo je i veselih i tužnih trenutaka, no za-htijevalo bi mnogo papira i vremena da se sveopiše. Susreo sam i upoznao se s mnogim ljudi-ma, poznatim planinarima i znanstvenicima,umjetnicima, sportašima i planinarskim zalju-bljenicima.

– Poznato je da ste u svom dugom planinar-skom stažu stekli velike zasluge za planinar-stvo. Jeste li za to dobili neko priznanje?

– To je u našim planinarskim krugovimauobièajeno, najprije se daju priznanja kao poti-caj, pa je tako i moje prvo priznanje bila jednastara planinarska znaèka koju mi je uruèio mojprofesor nakon jednog lijepog uspona na Babinvrh. Prije nekoliko godina dobio sam plaketuHPS-a i to smatram najvišim priznanjem. Noimam uz to Zlatni znak PSH, Srebrni znak PSJ,Zlatnu plaketu Koordinacijskoga odbora plani-narskih željeznièarskih društava i niz raznihpriznanja, diploma i spomenica od mnogobroj-nih društava diljem Hrvatske i bivše države.

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 144

145

PLANINARSKA MEDICINAPLANINARSKA MEDICINA

Velika veæina naših planinarskih izleta itura proðe bez ikakvih teškoæa. Dogodise, meðutim, ponekad neka nepredvi-ðena nevolja i tada se u planini moramo snaæis opremom i znanjem kojim raspolažemo. Uvijekje u takvim trenucima nužno reagirati brzo, aline brzopleto. Koliko u takvim sluèajevima doizražaja dolazi dobra pripremljenost ne trebaposebno naglašavati. Èesto, meðutim, pripre-majuæi se za izlet zaboravljamo u ruksak stavitii one stvari koje nam »nikad ne trebaju« kao štoje npr. komplet prve pomoæi. Te stvarèice netrebaju nam kad je sve u redu, ali kad se dogodikakva ozljeda, one su nužne za pružanje pravei pravovremene pomoæi.

Medicinska komisija HGSS-a zato prepo-ruèuje planinarima i svima koji posjeæuju plani-ne da sa sobom uvijek imaju i komplet prve po-moæi. U njemu bi svakako trebale biti ove stvarèice:

– prvi zavoj – 1 kom.– kaliko zavoj – 2-3 kom.– sterilna gaza 10×10 cm – 8 kom.– flaster – 1 mala rola– hanzaplast – 1 komplet– trokutasta marama – 2 kom.– ziherica – plastièna vreæica– astrofolija– gumene rukavice – škarice ili oštar nožiæ– tablete protiv bolova – Paracetamol– andol 300 mg– elastièni zavoj.

Uz to, kao dopunu, uputno je imati još i:– SAM splint aluminijsku udlagu– Hot pack– Ice pack– džepnu masku za umjetno disanje.

Nosite li u ruksakukomplet prve pomoæi?

dr. Dario Švajda, Požega

DA

RIO

ŠV

AJD

A

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 145

146

Što ponijeti u planine i zaštoEvo i nekoliko rijeèi o kompletu prve po-

moæi:Torbica prve pomoæi. Mora biti od èvrstog

i po moguænosti nepromoèivog materijala (cor-dura, najlon ili slièni materijal). Prvu pomoæ no-simo na svaki i najkraæi planinarski izlet.

Prvi zavoj. To je posebna vrsta zavoja kojije sterilno zapakovan. Na svom poèetku imasterilni jastuèiæ gaze kojim se pokriva rana.Služi za zamatanje razlièitih vrsta rana. Prili-kom otvaranja zavoja i pokrivanja rane sterilnijastuèiæ ne smijemo dirati prstima.

Kaliko zavoj. Uobièajeni zavoji za prièvršæi-vanje sterilnih gaza, imobilizacijskih udlaga i sl.Širina 5–8 centimetara.

Sterilne gaze. Sterilno pakirane gaze kori-stimo za pokrivanje rana bilo koje vrste, opekli-ne i sl. Oprez: dio koji pokriva ranu ne smijemodirati prstima. Velièina 10×10 cm.

Flaster. Preporuèuje se flaster širine 2 cm.Služi za prièvršæivanje zavoja, sterilnih gaza ilidijelova odjeæe kada ih koristimo kao imobili-zaciju.

Hanzaplast. Njime pokrivamo manje rane,oguljotine i posjekotine. Može biti koristan zapokrivanje žuljeva i sl. Postoje vodootporni iplatneni. Korisno je imati nekoliko velièina.

Trokutasta marama. Platnena marama uobliku trokuta. Izuzetno praktièna jer je može-mo koristiti i kao zavoj ako se složi u usku traku,a može koristiti i kao imobilizacijsko sredstvo.

Ziherice. Koriste se za prièvršæivanje zavoja.Plastièna vreæica. Za odlaganje upotrije-

bljenih zavoja, rukavica i sl.Astrofolija. Termièka zaštita zimi i ljeti. Rukavice. Prije svakog pružanja prve

pomoæi stavljamo rukavice. Štite nas od mo-guæih infekcija koje se mogu prenijeti krvlju ilisekretima ozlijeðenoga, a s druge strane sma-njujemo dodatno oneèišæavanje njegove rane.Korisno je imati nekoliko pari rukavica. Napo-mena: ako imamo nekoliko ozlijeðenih, kodpružanja pomoæi drugom unesreæeniku mije-njamo rukavice.

Škarice ili oštar nož. Za rezanje zavoja,flastera, hanzaplasta, dijelova odjeæe i sl.

Lijekovi. Postoje opreèna mišljenja o lijeko-vima kao dijelu kompleta prve pomoæi. Naime,svaki lijek može izazvati alergijsku reakciju kojamože imati nesagledive posljedice. Zbog togapreporuèujemo nošenje i korištenje lijekovasamo za osobnu upotrebu. To su tablete protivbolova Paracetamol i Andol 300, koji je korisnouzeti kod bolova u mišiæima i jakih bolova uprsima.

Osobe koje piju lijekove svaki dan, morajusa sobom ponijeti dovoljnu kolièinu lijekova.Važno je voditi raèuna o temperaturi na kojojse lijekovi nalaze jer visoka ili niska tempera-tura mogu znaèajno promijeniti djelotvornostlijeka. Na uputi o korištenju lijeka istaknuta jetemperatura na kojoj lijek smije biti.

Elastièni zavoj. Za bandažu zglobova, po-sebno koljena ili gležnja.

Dopunski dio kompletaDopunski dio kompleta prve pomoæi pre-

poruèamo planinarima koji odlaze na višed-nevne pohode u nepristupaènije terene i u svagodišnja doba.

SAM splint. To je udlaga duljine 70–90 cmi širine 9 cm. Izgleda kao malo veæi zavoj. Nakonodmotavanja i uzdužnog presavijanja postajeudlaga. Koristi se za imobilizaciju gležnja, pod-laktice, vratne kralježnice (improvizacija) i sl.

Hot pak naziv je za kemijski izmjenjivaè to-pline. Vreæica u kojoj se nalazi kemijska tvarkoja, nakon što se protrese, oslobaða toplinu.Djeluje nekoliko sati. Korisna kod smrzotina iliopæeg pothlaðivanja. Napomena: kod postav-ljanja na tijelo može izazvati opekline te senikada ne postavlja na kožu.

Ice pak. Koristi se kao hladan oblog nakonistegnuæa, udaraca i sl. Napomena: ne smije seizravno prislanjati na kožu i držati dulje od 30 minuta, jer dulja upotreba može izazvatismrzotinu.

Džepna maska. Služi za umjetno disanjetijekom oživljavanja. Olakšava upuhivanje i štitiod moguæe infekcije. Za istu svrhu se koristimoi posebno konstruiranim plastiènim marami-cama koje na sredini imaju prorez za upuhi-vanje.

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 146

SVEÈANA AKADEMIJA POVODOM 10. OBLJETNICE OSNUTKAU Hrvatskom domu »Herceg Stjepan Kosaèa« u Mostaru 18. prosinca 2005. održana je sveèana akademija

Planinarskog saveza Herceg-Bosne. Povod je bila 10. obljetnica utemeljenja Saveza.U svom referatu na sveèanoj akademiji predsjednik Saveza Mirko Matijeviæ, èlan PD »Vis« Žepèe, istak-

nuo je sve uspjehe društava i Saveza u proteklom razdoblju. Naglašena je uspješna suradnja sa HPS-om, njego-vim društvima, a posebno s dragim planinarima iz Dalmacije. Matijeviæ je istaknuo da se ne možemo pohvalitida dobro i raznovrsno suraðujemo s druga dva planinarska saveza u Bosni i Hercegovini, s PS BiH i PS Repu-blike Srpske. Želja za suradnjom sa strane Saveza postoji i ona je iskazivana više puta, meðutim stavovi PS BiHonemoguæuju ravnopravnu suradnju u tvorenju krovnog planinarskog saveza u BiH. Doduše, imali smo 2002.godine zajednièki dogovor sva tri Saveza da se obilježi 110. obljetnica organiziranog planinarstva u BiH, meðu-tim zbog jednostranog pristupa PS BiH na sveèanoj akademiji u Sarajevu, bio je to potpun promašaj i negiranjeostalih dvaju saveza, koji nisu ni spomenuti da postoje, a uredno su registrirani.

U povodu obljetnice predsjednik Saveza je uruèio dodijeljene spomen-diplome svojim društvima i zaslužnimplaninarima, kao i PS Hrvatske i Koordinaciji planinarskih udruga Dalmacije, koje æe biti prigodno naknadnouruèene. Poslije sveèanosti i zahvale svim gostima i planinarima druženje se nastavilo uz prigodan domjenaki pjesmu. Miljenko Bošnjak

147

Krajem prošle godine navršilo se desetgodina od osnutka Planinarskog savezaHerceg-Bosne. Planinarski savez Her-ceg-Bosne idejni je sljednik i nastavljaè tradi-cije hrvatskih planinarskih organizacija u BiHu razdoblju od 1892. do 1945. godine. Bili su toTuristen klub BiH, Hrvatsko planinarsko društvo,Društvo planinara BiH, a današnji PS Herceg-Bosne ravnopravni je programski slijednik Pla-ninarskog saveza BiH od 1946. do 1992. godine.

Ideje modernog planinarstva prodiru uBosnu i Hercegovinu veæ u prvom desetljeæu poaustro-ugarskom zaposjedanju, zahvaljujuæipoveæanom turistièkom i znanstvenom interesuu Europi za ovu tada malo poznatu zemlju. U takvom ozraèju javlja se i prva planinarskaorganizacija u BiH. Bosansko-hercegovaèkituristièki klub utemeljen je 21. rujna 1892., autemeljitelji su mu bili visoki i viši vladini èinov-nici. Prvi predsjednik kluba bio je Lothar Berg,

vladin povjerenik za grad Sarajevo. Turistièkiklub BiH radio je na izgradnji planinarskihobjekata, markiranju planinarskih staza i pu-tova, organiziranju brojnih izleta u prirodu iopæenito na promidžbi planinarstva. U prvimgodinama èlanstvo su saèinjavali stranci, dose-ljeni èinovnici, ali kratko vrijeme nakon togaèlanstvo se bitno promijenilo u korist domaæegpuèanstva.

Bosansko-hercegovaèki turistièki klub godine1920. preimenovan je u Društvo planinara BiH,a tada djeluju i druga planinarska društva.Znaèajno je za razdoblje nakon Prvog svjetskograta da se u BiH utemeljuju podružnice Hrvat-skog planinarskog društva, a hrvatsko planinar-stvo u BiH izmeðu dva svjetska rata i doprinoshrvatskih planinara zlatnim slovima upisani suu povijest bosanskohercegovaèkog planinar-skog pokreta. Godine 1940. došlo je do spajanjaDruštva planinara BiH s HPD-om u Zagrebu.

10 godina Planinarskogsaveza Herceg-Bosne

Miljenko Bošnjak, Mostar, BiH

OBLJETNICEOBLJETNICE

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 147

Do tada je HPD u BiH veæ imalo vrlo lijepihuspjeha, a saèinjavalo ga je sedam podružnica:»Bjelašnica« u Sarajevu (utemeljena 1923. godi-ne), »Cincar« u Livnu (1929.), »Prenj« u Mostaru(1933.), »Bitovnja« u Kreševu (1937.), »Ljutoè« uBihaæu (1929.), »Stožer« u Bugojnu (1935.),»Koprivnica« u Kupresu (1938.). Podružnice suimale ukupno sedam planinarskih kuæa i to naplaninama Èvrsnici, Bjelašnici, Bitovnji, Cincarui Koprivnici. Godine 1940. broj podružnica HPD-apopeo se na 15, a broj kuæa na 16.

U takvim se uvjetima mogao oèekivati praviprocvat planinarstva u BiH, ali je njegova sudbi-na bila tragièna i veæ godinu dana poslije, u rat-nom vihoru, planinarske udruge su raspršene,a domovi jedan za drugim izgubljeni kao žrtvepljaèke i paljevine. Nekoliko kuæa koje su pre-živjele rat, a i temelje onih koji su srušeni, isko-ristila su poslijeratna planinarska društva u BiHu tijeku planinarske obnove, a mlaði planinar-ski naraštaji veæinom ne znaju za ovu èinjenicu,tradicije i pionirski trud naših prethodnika.

Kao što se vidi, proljeæe hrvatskog planinar-stva u BiH prekinuto je 1945. godine kada surat i nova vlast ugasili rad mnogih športskih ikulturnih društava, pa i hrvatskih. Znaèajno jenapomenuti da nova vlast »osniva« a ne obnavljaveæ ranije utemeljena planinarska društva i nataj naèin prekida uspostavljenu tradiciju, sukladnovladajuæoj ideologiji poništavanja do tada dosti-gnutih nacionalnih vrijednosti.

I u posljednjem ratu mnogi su planinarskidomovi i kuæe porušeni, devastirani ili opljaè-kani, pa je odmah nakon utemeljenja Planinar-skog saveza Herceg-Bosne kao prioritet istaknuta

izgradnja ili obnova domova, skloništa i drugihobjekata u planini, a koje mora imati svakodruštvo koje obraðuje i kultivira svoju matiènuplaninu. I zaista, vrijedni planinari su se prihva-tili posla i najviše svojim radom uspjeli izgraditiili adaptirati dosta svojih objekata.

U Sarajevu je 12. prosinca 1998. godine,nakon više od pola stoljeæa obnovilo rad HPD»Bjelašnica 1923« koje djeluje u okviru HKD-a»Napredak« i koje se pojavljuje na skoro svimplaninarskim manifestacijama našeg Saveza.Prvi predsjednik Saveza je bio Dražen Pažin izHPD »Prenj 33« Mostar.

Danas Planinarski savez H-B ima ukupno18 registriranih planinarskih društava, s oko 1.500organiziranih planinara. Planinarska društva su:

HPD »Cincar 1929« LivnoPD »Bitovnja« u KreševuUP »Raduša« u Uskoplju – Gornji VakufHPD »Vitez« u Vitezu,PD »Kuk« u Novom TravnikuHPD »Prenj 1933« u MostaruPD »Zvjezdan grad« Pržiæi – VarešPD »Orlova stina« TomislavgradPD »Èvrsnica« u Širokom BrijeguPD »Vis« u ŽepèuPD »Cincar« u LivnuUP »Tisovac« u BusovaèiPD »Pogorelica« u KiseljakuPD »Èièak« u OrašjuPD »Idovac« u Rami - ProzoruHPD »Ploèno« u PosušjuPSD »Livno« u LivnuPD »Busija« u Glamoèu

148

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 148

149

IZ RADA HPS-IZ RADA HPS-aa

Nazoèni: H. Kraljeviæ (predsjednik HPS-a),V. Novak (dopredsjednik HPS-a), F. Novosel, A.Bakšiæ, D. Domišljanoviæ, D. Butala, G. Gabriæ,I. Hapaè, B. Margitiæ, Ð. Petroviæ (èlanovi Izvrš-nog odbora), A. Èaplar (èlan Izvršnog odbora iproèelnik Komisije za promidžbu i izdavaštvo), V.Sor (èlan Izvršnog odbora i proèelnik Komisije zaškolovanje), M. Rožman, I. Tišljar, M. Rihtariæ,L. Adamoviæ, I. Jeliniæ, B. Šeparoviæ, J. Kosoviæ,Ž. Adamek (proèelnici Komisija za športskopenjanje, orijentaciju, priznanja, gospodarstvo,speleologiju, planinarsko skijanje, planinarske pu-tove; kadrovsku, statutarnu i normativnu djelat-nost), M. Mesiæ, M. Vuèiniæ, T. Markoviæ (zamje-nici proèelnika Komisija za suradnju s upravamazaštiæenih planinskih podruèja, alpinizam; plani-narske pohode, visokogorske uspone i daleka pu-tovanja), B. Rajšel (Hrvatska gorska služba spaša-vanja), M. Japirko i B. Buljan (PS Splitsko-dalma-tinske županije), M. Fulir (PS Krapinsko-zagor-ske županije), K. Janušiæ (PS Varaždinske župa-nije), Ž. Matijeviæ (PS Lièko-senjske županije),M. Šoš i V. Šulentiæ (Slavonski planinarski savez)i Ž.Gobec (Planinarski savez Zagreba) – ukupno32 èlana Glavnog odbora HPS-a.

Nakon otvaranja sjednice, predsjednikHPS-a Hrvoje Kraljeviæ je zamolio èlanove Glav-nog odbora da odaju poèast minutom šutnjetrojici poginulih planinara iz Splita u nedavnojtragediji na Svetom brdu na Velebitu.

Nakon toga je jednoglasno prihvaæen dnev-ni red sjednice od 11 toèaka koji je predsjednikHPS-a predložio u poslanom pozivu za sjed-nicu. Isto je tako jednoglasno prihvaæen prijed-log sastava verifikacijske komisije (M. Mesiæ,V. Sor i L. Adamoviæ), dok je za ovjeroviteljezapisnika (H. Kraljeviæ i D. Butala) i zapisnièa-ra (D. Berljak) 31 glas bio za i jedan suzdržan.

1. Verifikacija èlanova Glavnog odboraprema èlanku 26. Statuta HPS-a. Verifikacij-ska komisija prema predanim evidencijskimlistiæima ustanovila je da su na sjednici nazoèna32 od ukupno 41 èlana Glavnog odbora, a pre-ma Statutu HPS-a èine ga predsjednik i dopred-sjednik HPS-a, èlanovi Izvršnog odbora, proèel-nici struènih i organizacijskih komisija HPS-a iHGSS-a (ili njihovi opunomoæeni zamjenici) tepredstavnici gradskih i županijskih planinarskihsaveza. Potreban kvorum od najmanje 21 na-zoènog postojao je, a za donošenje pravovalja-nih odluka bilo je potrebno 17 jednakih glasova.Gradski/županijski savezi obaviješteni su u po-zivu na sjednicu da od Ureda HPS-a mogu za-tražiti zbroj ukupno izdanih èlanskih markicaza planinarska društva u svom èlanstvu te jeonima koji su dostavili popis (PS Splitsko-dal-matinske županije, PS zagorsko-krapinske žu-panije, Planinarski savez Slavonije i PS Meði-murske županije) izraèunat broj njihovih pred-stavnika u Glavnom odboru. Oni koji to nisuuèinili, imali su prema èlanku 26. Statuta HPS-apravo na samo jednog predstavnika, te su takoi zastupani na ovoj sjednici.

2. Donošenje Poslovnika o radu Glavnogodbora HPS-a. Poslovnik je bez rasprave pri-hvaæen jednoglasno.

3. Pravilnik Komisije za planinarske putoveHPS-a. Na sjednici Izvršnog odbora HPS-a 13.veljaèe 2006. predloženo je da Glavni odborHPS-a prenese ovlasti donošenja Pravilnika zaplaninarske putove HPS-a na Izvršni odborHPS-a radi provedbe javne rasprave o prijed-logu tog pravilnika u planinarskim društvima/klubovima, odnosno svim èlanicama HPS-a.Proèelnica Komisije za planinarske putove J.

Glavni odbor HPS-aSkraæeni zapisnik sjednice održane 25. veljaèe

Darko Berljak, glavni tajnik HPS-a

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 149

Kosoviæ objasnila je kakve æe poteškoæe nastatiu radu Komisije ako još nekoliko mjeseci osta-ne na snazi stari pravilnik, tj. u vrijeme kada jeplaniran niz akcija, i stoga je predložila da senovi pravilnik ipak prihvati na ovoj sjedniciGlavnog odbora. Nakon rasprave, u kojoj su su-djelovali G. Gabriæ, B. Margitiæ, K. Janušiæ, Ž.Gobec i H. Kraljeviæ, a u kojoj su iznesena razli-èita mišljenja o tom pitanju, odluèeno je:

– Prihvaæa se Pravilnik Komisije za planinar-ske putove HPS-a s izmjenama i dopunamakoje je na sjednici iznio g. Bernard Margitiæ(30 glasova za i 2 protiv).

– Radi ukljuèivanja svih èlanica HPS-a u izra-du još kvalitetnijih odredbi tog pravilnika,odmah se otvara javna rasprava, zakljuènodo 26. travnja 2006. do kada se na adresuHPS-a mogu dostaviti dopune, izmjene idrugi prijedlozi o tekstu tog pravilnika (30glasova za i 2 protiv).

– Glavni odbor HPS-a opunomoæuje Izvršniodbor HPS-a da nakon tako provedene javnerasprave i obrade svih primljenih primjedbi

u Komisiji za planinarske putove i Komisijiza statutarnu, kadrovsku i normativnu dje-latnost, donese Pravilnik Komisije za plani-narske putove HPS-a na svojoj sjednici (31glas za i 1 suzdržan).

4. Imenovanje proèelnika i zamjenika ko-misija HPS-a, opoziv èlana IO-a i kooptiranjenovog èlana IO HPS-a (svi proèelnici i u zagra-dama navedeni zamjenici u struènim i organi-zacijskim komisijama HPS-a imenovani su jed-noglasno). Športsko penjanje: Marko Rožman(Zoran Brešan); Odlikovanja: Milivoj Rihtariæ(Mato Bilièiæ); Orijentacija: Ivo Tišljar (NikolaTot); Vodièi: Darko Luš (Mladen Mužiniæ);Gospodarstvo: Božidar Krznariæ (Krešimir Bar-takoviæ); Speleologija: Igor Jeliniæ (DaliborPaar); Planinarsko skijanje: Branko Šeparoviæ(Mario Rodeš); Povijest planinarstva: BorislavAleraj (Matija Mlinac); Zaštita prirode: SlavkoFerina (Miljenko Habrle); Alpinizam: BranimirRajšel (Marko Vuèiniæ); Planinarski putovi:Jasna Kosoviæ (Tomislav Pavlin); Školovanje:

150

Pohodom »Tragom prvog izleta HPD-a« od Ruda do Plešivice zakljuèena je proslava 130. obljetnice hrvatskog planinarstva

VE

SN

A È

AP

LAR

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 150

151

Vladimir Sor (Darko Domišljanoviæ); Promi-džba i izdavaštvo: Branko Meštriæ (AlanÈaplar); Statutarno, normativna i kadrovska:Goran Škugor (Žarko Adamek); Suradnja supravama zaštiæenih planinskih podruèja:Dražen Lovreèek (Miro Mesiæ) i Planinarskipohodi, visokogorski usponi i daleka putovanja:Željko Žarak (Tomislav Markoviæ).

Na prijedlog predsjednika IO HPS-a F. No-vosela te na temelju usmenog (a priloženog i upisanom obliku) objašnjenja A. Èaplara da sezbog obiteljskih razloga i obavljanja obimnihurednièkih i grafièkih poslova za »Hrvatski pla-ninar« prihvati njegov opoziv iz Izvršnog od-bora HPS-a, taj je opoziv prihvaæen s 31 glasomza i jednim protiv te je u èlanstvo IO HPS-akooptirana Radojka Broniæ.

5. Izvještaj o radu Izvršnog odbora u 2005.Nakon kraæeg osvrta F. Novosela, predsjednikaIzvršnog odbora i D.Berljaka, glavnog tajnikaHPS-a na izvještaj o radu tog tijela HPS-a, a kojije objavljen u »Hrvatskom planinaru« br. 1/2006.,izvještaj je jednoglasno prihvaæen.

6. Izvještaj o radu komisija HPS-a u 2005.Izvještaji o radu struènih i organizacijskih komi-sija HPS-a primljeni su u Uredu HPS-a te u sa-žetom obliku objavljeni u HP 1/2006. Proèelnicisu prema potrebi mogli usmeno nadopunitiizvještaje na sjednici ili odgovoriti na postav-ljena pitanja o radu u komisijama. L. Adamoviæje predložio da Glavni odbor donese odluku oobveznom ispunjavanju anketnih listova o plani-narskim objektima, a koji æe biti poslani plani-narskim društvima koja upravljaju objektima,što je jednoglasno prihvaæeno. Iako to nije biosadržaj te toèke dnevnog reda, objašnjeno jezašto æe se planirana sredstva u 2006. za obnovuplaninarskih objekata utrošiti prema iskazanimprioritetima, a ne putem natjeèaja. Naime, i bezformalnog raspisivanja natjeèaja svaki upravljaèplaninarskog objekta ima pravo u HPS-u zatra-žiti financijsku pomoæ za obnovu. Ž. Gobec jeu pisanom obliku predao zahtjev, ali i zatražioobjašnjenje zašto proèelnik Komisije za vodièeHPS-a osamnaestorici èlanova Stanice vodièaZagreb nije ovjerio èlanske iskaznice službevodièa HPS-a. Pošto je odluku o tome donijelo

najviše tijelo te Komisije – Zbor vodièa, održankrajem prošle godine u Baškim Oštarijama –predstavniku Planinarskog saveza Zagreba od-govoreno je da se prema Statutu HPS-a možezatražiti postupak na Sudu èasti ako smatra daje takva odluka bila protustatutarna. Izvještajistruènih i organizacijskih komisija HPS-a za2005. godinu prihvaæeni su jednoglasno.

7. Izvještaji o radu gradskih i županijskihplaninarskih saveza. Izvještaje o radu u pisanomobliku dostavili su Planinarski savez Krapinsko-zagorske županije, Planinarski savez Zagreba iPlaninarski savez Varaždinske županije. Njiho-vi su predstavnici sažeto izvijestili o svom radui na usmeni naèin, a to su uèinili i predstavniciostalih saveza nazoèni na sjednici Glavnogodbora.

8. Zakljuèni raèun HPS-a za 2005. Glavnitajnik HPS-a objasnio je stavke zakljuènograèuna HPS-a u 2005. godini. Ukupni prihodiznosio je 1.372.096,82 kn, a ostvaren je od pro-daje markica sa 441.325,00 kn i ostalih 930.771,82kn prihoda (68 % od ukupnog prihoda) od pro-daje planinarske literature, pretplata za »Hrvat-ski planinar«, najamnina i oglasa te vlastite dje-latnosti. Ukupni rashod bio je 1.101.221,72 kn.Uz rezervirana sredstva za tisak »Hrvatskogplaninara« od 180.000,00 kn – koja nisu bilauplaæena krajem 2005. godine, kao što jedosada bila praksa, veæ æe se to uèiniti tijekom2006. – ostatak prihoda iznosio je 90.875,10 kn(uobièajena prièuva za djelatnost u prvom tro-mjeseèju kada su i najmanji prihodi). Uspore-ðujuæi te rezultate s godinom ranije, vidljivo jeda su ukupni prihodi u 2005. g. bili 12% veæi odonih u 2004. g. i 9% veæi od onih koje je plani-rao Glavni odbor prije 12 mjeseci, što – uz po-znavanje realnih financijskih moguænosti i vrstesvakog izvora prihoda HPS-a – pokazuje spo-sobnost u HPS-u da se osiguraju i dodatni ne-planirani prihodi. U složenim gospodarskimuvjetima u Hrvatskoj, HPS je u 2005. godini po-slovao izuzetno kvalitetno, a sve obveze izvanHPS-a i prema komisijama Saveza obavljane suuredno i na vrijeme. Zakljuèni raèun prihvaæenje s 31 glasom za i jednim suzdržanim.

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 151

9. Izvještaj Nadzornog odbora HPS-a za2005. U pisanom je obliku bio priložen materi-jalima uz poziv na sjednicu Glavnog odbora.Nadzorni odbor HPS-a je na svojoj sjednici 31.sijeènja 2006. obavio je uvid u ostvarenje pro-grama HPS-a, zakonitost i primjenu opæih iorganizacijskih akata i zakljuèaka Skupštine,Glavnog odbora, Izvršnog odbora i komisijaHPS-a, materijalnog i financijskog poslovanjaHPS-a te rada struène službe HPS-a te ocijenioda je sve to uraðeno u skladu sa zakonima, Sta-tutom HPS-a i odlukama tijela HPS-a. IzvještajNadzornog odbora prihvaæen je s 31 glasom zai jednim suzdržanim.

10. Proraèun za 2006. g. – ukupno HPS iposebno za Komisije HPS-a. Predložen jeproraèun usklaðenih prihoda i rashoda od1,500.000,00 kn, što je 10% više od onog u 2005.godini. Od prodaje èlanskih markica planira se27% ukupnog prihoda. Veæinu prihoda u 2006.g. (preko milijun kuna ili 73%) osigurat æe seiz drugih izvora financiranja. Sredstvima odèlanskih markica plaæa se polica osiguranja zasve èlanove i financira djelatnost struènih komi-sija HPS-a. U tim akcijama sudjeluje prosjeènooko 3.000 naših èlanova; u 2006. planira ih seoko 120 (prosjeèno svaki treæi dan jedna akcija),a predviðena su sredstva u ukupnom iznosu od350.000,00 kn. Glavne stavke šesnaest komisijasu ove: Planinarski putovi: èetiri teèaja za mar-kaciste, školovanje instruktora, izrada metalnihžigova za vrhove HPO-a i VPP-a, materijal zarad, sastanci i interventne akcije na terenu(18.000 kn); Gospodarstvo: projekti Šugarskaduliba, Zavižan, Lubenovac, Dom na Snježni-ku, ostali prioriteti na terenu, daljnja izradaarhiva imovinsko-pravnih odnosa za sve plani-narske objekte u HPS-u (100.000 kn); Promi-džba i izdavaštvo: standardizirane upisne knjigevrhova i domova, knjiga »Lukina jama«, plakati,letci i druga manja izdanja, ureðivanje web stra-nice, kalendar za 2007. (60.000 kn); Speleolo-gija: seminari, istraživaèki logori Crnopac,Lubuška jama, Svilaja, Cetina, natjecanja u spe-leo orijentaciji, ekspedicija u Libanon, Bjelaš-nica i Nevidna voda (13.000 kn); Vodièi: zimskii ljetni teèaj, teèaj za vodièe društvenih izleta,visokogorska vježba, izrada novih iskaznica i

oprema (12.000 kn); Orijentacija: sufinancira-nje 20 trka za Kup i prvenstvo Hrvatske (12.000kn); Zaštita prirode: deset tradicionalnih akcijatijekom godine (7.000 kn); Priznanja: sastancikomisije i sreðivanje arhive, nabava plaketa,diploma i znaèaka (17.000 kn); Školovanje: tisakdiploma za planinarske i struène škole, tisakjedinstvenog Programa školovanja HPS-a(8.000 kn); Alpinizam: Fournel – skup penjaèau ledu, nastupi reprezentacije u Svjetskomkupu lednog penjanja i za prvenstvo Hrvatske,ispiti za naslov »alpinist«, instruktorski seminari ispiti, skup alpinista u Bugarskoj, BMC skupu Engleskoj, sufinanciranje naveza za ekspedi-ciju u Tasmaniju (27.000 kn), Športsko penja-nje: natjecanja za prvenstvo Hrvatske, Europ-sko prvenstvo i Svjetski kup (17.000 kn); Plani-narsko skijanje: tri trke za prvenstvo i kupHrvatske, svjetsko prvenstvo (15.000 kn), Povi-jest planinarstva: daljnje ureðenje arhive uSamoborskom muzeju (5.000 kn); Suradnja supravama zaštiæenih planinarskih podruèja(3.000 kn); Planinarski pohodi, visokogorskiusponi i daleka putovanja (3.000 kn) i prièuvnasredstva za sve komisije u sluèaju važnih akcijakoje se nisu mogle predvidjeti (33.000 kn).Predloženi proraèun komisija i ukupno HPS-au iznosu od 1.500.000,00 kn prihvaæen je jedno-glasno.

11. Razno Nekoliko èlanova GO HPS-a predložilo je

izricanje pohvale za rad u 2005. godini UreduHPS-a i glavnom tajniku zbog iskazanih finan-cijskih rezultata i kvalitetno obavljenih poslova.Prijedlog je prihvaæen s 31 glasom za i jednimprotiv.

L. Adamoviæ, dosadašnji proèelnik Komisijeza gospodarstvo, zahvalio se svima koji su sura-ðivali u pitanjima planinarskih objekata u vri-jeme dok je obnašao tu dužnost.

Ž. Matijeviæ, predstavnik PS lièko-senjskežupanije, upoznao je Glavni odbor o priprema-ma i programu Dana hrvatskih planinara kojiæe se održati na Mrkvištu 17. i 18. lipnja 2006.godine, a koje æe organizirati HPD »Zavižan«iz Senja.

Sjednica je zapoèela u 11:15, a završila u14:00 sati.

152

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 152

153

U subotu 28. sijeènja 2006. u Samoboru je, na dankada je osnovana, proslavljena 50. godišnjica osnutkaHGSS Stanice Samobor. Hrvatska gorska služba spa-šavanja postoji od 1950. godine kada je osnovana kaostruèna služba pri Hrvatskom planinarskom savezu(tada PSH), a prva stanica koja je uspostavljena nateritorijalnom principu bila je stanica Samobor. DanasHGSS ima 15 stanica rasporeðenih širom Hrvatske.Meðu njima je Stanica Samobor najstarija, a danasbroji 9 gorskih spašavatelja, 2 pripravnika i 2 surad-nika.

HGSS je jedinstvena služba, koja djeluje na po-druèju cijele Hrvatske, a mreža stanica služi kako bise na odreðenom podruèju èim prije pristupilo akcijispašavanja i zbrinjavanju unesreæenih. Stanica Samo-bor pokriva podruèje Samoborskog gorja i Žumberka,a njezini su èlanovi sudjelovali u mnogobrojnim vjež-bama i akcijama spašavanja po cijeloj Hrvatskoj, ali iizvan granica naše domovine, kada su kao èlanovi al-pinistièkih ekspedicija sudjelovali u akcijama spaša-vanja na Kavkazu, Himalaji i Pamiru.

Proslavi u Samoboru bilo je nazoèno oko stotinuuzvanika i gostiju. Uz gradonaèelnika g. Antuna Fili-peca i predstavnike gradskih vlasti, skupu su bili na-zoèni osnivaèi Stanice, meðu njima i prvi proèelnikStanice Viktor Oèiæ, i mnogi Samoborci koji su u ovih50 godina dali svoj doprinos radu Stanice. Od brojnihgostiju, tu su bili predstavnici Državne uprave za zaš-titu i spašavanje, Javne vatrogasne postrojbe, JU Parkprirode Žumberak-Samoborsko gorje, Hrvatskeudruge za obuku potražnih pasa (HUOPP), mnogo-brojni predstavnici planinarskih društava i drugih klu-bova, te gorski spašavatelji iz cijele Hrvatske: pred-stavnici stanica Zagreb, Požega, Karlovac, Ogulin,Pula, Zadar, Split i Makarska.

Uvodnu rijeè održao je Vladimir Novak, proèelnikStanice Samobor, te je minutom šutnje odana poèastspašavateljima koji više nisu meðu nama i svim nastra-dalim u planinama. Zatim je Renato Ivanèiæ, tajnikStanice, iznio prikaz rada stanice tijekom 50 godina,a za to vrijeme prikazivane su fotografije iz dugogo-dišnjeg rada stanice. Znamenitost su fotografije prvevježbe spašavanja održane na Japetiæu 1953. godine,još prije formalnog osnutka Stanice Samobor.

U pola stoljeæa djelovanja Stanica Samobor je za-bilježila 72 akcije (spašavanja, intervencija, potraga),od manjih intervencija, pa do opsežnih višednevnihpotraga i složenih akcija spašavanja, pri èemu su spa-

šeni mnogobrojni ljudski životi. Vrlo važan je preven-tivni rad te su èlanovi stanice redovito dežurali na pla-ninarskim pohodima, na skijalištima (ranije na Jape-tiæu i Velikom dolu, ali i na Bjelolasici, Medvednici iPlatku), speleološkim ekspedicijama, brdsko-bicikli-stièkim utrkama i natjecanjima para-jedrilièara. Èla-novi samoborske stanice HGSS-a takoðer kroz preda-vanja i vježbe pomažu u edukaciji svih onih koji sekreæu u planinama i nepristupaènim podruèjima.

Pripravnost èlanova održava se kroz redovitevježbe, koje je Stanica Samobor organizirala samo-stalno ili u suradnji s drugim stanicama, te valja spo-menuti vježbe na stijenama Kleka i Paklenice, heli-koptersku vježbu »Oštrc 2001«, državne vježbe speleo-loškog spašavanja »Jama Olimp 2003«, »Ðula Med-vedica 2004« i dr.

Proèelnik HGSS Vinko Prizmiæ uruèio je StaniciSamobor najviše priznanje, srebrnu plaketu, a èlanovi-ma stanice uruèena su priznanja za neprekidan rad uslužbi: za 40 godina Darku Bišæanu i Franji Švariæu,za 30 godina Damiru Šetinu i Vladimiru Novaku, a za20 godina Dubravku Regoviæu, Renatu Ivanèiæu i Ro-manu Vukoviæu.

Nakon prikazivanja dvadesetminutnog dokumen-tarnog filma s vježbe spašavanja »Žumberak 2005«održane u svibnju prošle godine, skupu se obratila do-gradonaèelnica Marica Jeleniæ, te predstavnici ostalihstanica, koji su Stanici Samobor uputili èestitke i za-željeli uspjeh u buduæem radu. Svi sudionici skupadobili su za uspomenu CD na kojem je prikazan 50godišnji rad Stanice Samobor. Druženje se nastavilouz domjenak i razgledavanje izložbe fotografija iz po-vijesti Stanice. Vatroslav Jakoboviæ

Prva vježba samoborskih gorskih spašavatelja prije višeod pola stoljeæa na Japetiæu

PROSLAVA 50 GODINA SAMOBORSKE STANICE HGSS-a

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 153

154

Vrijedni èlanovi HPD »Martinšèak« iz Karlovcauredili su u selu Priselci nedaleko od Mahièna napuš-tenu seosku kuæu za planinarske potrebe i na taj jenaèin zamijenjena planinarska kuæa »Mont Zado-barje« u Zadobarju koja više nije u funkciji.

Za ureðenje nove kuæe u Priselcima, trebalo jeviše od dvije godine marljiva i mukotrpna rada. U tomvremenu uspjeli su èlanovi »Martinšèaka« osposobitiveæ ruševnu i u korov zaraslu kuæu koju su dobili nakorištenje od sada veæ pokojnog Ivana Smukaviæa injegove supruge Biserke. Ureðen je okoliš kuæe, za-saðeno cvijeæe, izgraðen sanitarni èvor, izmijenjenedaske i crijep na krovištu, postavljeni novi podovi uprostorijama, žljebovi i oluci, u kuæu je uvedena elek-trièna struja i pitka voda iz vodovoda, ureðena jekuhinja i spremište, napravljene su stube itd.

Nova planinarska kuæa nalazi se na nadmorskojvisini od 188 metara i prozvana je »Ivanova hiža«. Dokuæe se može doæi iz Zadobarja, Grduna, Golubiæa,Donjeg Pokuplja i Bridiæa, iz Sudaca, Svete Marga-rete, Mahièna i Jaškova.

»Ivanova niža« otvorena je vikendom, a u ostaledane po najavi. Informacije se mogu dobiti od AntunaPetrekaniæa na telefon 098/700-224 ili od domara u

kuæi, braènog para Ane i Josipa Vuk na telefon098/975-2780 te na web-stranici www.hpd-martin-scak.hr.

Kuæa je opskrbljena piæem i u njoj može prespa-vati desetak planinara, koji mogu pripremati i vlastituhranu. Ona je ujedno i kontrolna toèka karlovaèkeplaninarske obilaznice »Èetiri rijeke karlovaèke«, apeèat se utiskuje umjesto nekadašnje kontrolne toèkeu planinarskoj kuæi u Zadobarju.

dr. Ante Starèeviæ

Planinarska kuæa »Ivanova hiža« (188 m) u Priselcima kraj Mahièna

NOVA PLANINARSKA KUÆA U KARLOVAÈKOM KRAJU

HP 04-2006 k.qxp 21.3.2006 21:10 Page 154

155

Krajem prošle 2005. godine navršilo se šest godinaotkako je nakon Domovinskog rata omoguæen po-novni obilazak naše najljepše obilaznice, Velebitskogplaninarskog puta (VPP). Buduæi da je cjelovit obila-zak starom trasom puta bio ogranièen, posebno dije-lom južnog Velebita, organizator je odluèio da se pro-mijeni dio puta od Jelove ruje preko Visoèice i Badnjado Struga, zbog upitnog i nesigurnog puta preko Vi-soèice. To se pokazalo dobrim rješenjem i cjelovit smi-sao obilaznice nije bitno bio poremeæen.

Meðutim, veæa je nevolja bio dugogodišnji nedo-statak prenoæišta na dijelu VPP-a izmeðu Alana iRavnog dabra. Tijekom prošlih godina napušteno jeplaninarsko sklonište »Radlovac«, a zamijenili su ganovo planinarsko sklonište na Ograðenici i »Kuginakuæa« koju su osposobili vrijedni èlanovi PD »Željez-nièar« iz Gospiæa. Takoðer, ureðenjem planinarskekuæe »Vila Velebita« osigurano je noæenje na BaškimOštarijama.

Na južnom Velebitu noæišta su osigurali èlanoviHPD »Paklenica«, koji su uredili planinarsko sklo-nište na Strugama! Mogli bismo sada reæi da je VPPna cijeloj trasi dobro pokriven planinarskim objek-tima.

Pregledom popisa obilaznika od utemeljenja dosada, vidi se da je VPP prošlo gotovo dvije tisuæe obi-laznika, a od ponovne uspostave VPP-a 2000. do krajaprošle, 2005. godine, upisano je toèno sto obilaznika.Buduæi da bi previše prostora zauzeo popis, navestæemo samo broj obilaznika i podijeljenih znaèakaVPP-a po društvima:

– 12 obilaznika – HPD »Željeznièar«, Zagreb– 10 obilaznika – HPD »Zanatlija«, Osijek– 7 obilaznika – HPD »Zagreb-Matica«, Zagreb– 5 obilaznika – PD »Obruè«, Gornje Jelenje i PD

»Ericsson-Tesla«, Zagreb– 4 obilaznika